Ivan Biondi , Andrija eljko Lovri i uro Vidmarovi , kao du nosnici Znanstvenog dru tva za prou avanje podrijetla

Hrvata (ZDPPH), glede emitiranja etverodijelne dokumentarne serije Genetsko podrijetlo Hrvata (autor: Hrvoje Juvan i ) na prvom programu HTV-a, objavili su reagiranja (priop enja).1 Budu i da smo etnogeneti ari amateri, 2 ija orkestrirano pisana priop enja o njegovu autorskom filmu nitko ozbiljan ne eli objaviti, jer smo u srednjestruja kim medijima proskribirani kao fanatici-fundamentalisti,3 te da na hiperideologizirani diskurs ne prolazi ni na znanstvenoj ravni, Juvan i dr i da u na oj jalovoj borbi s vjetrenja ama mo e pomo i samo dobra duhovna obnova, psihoterapija ili mo da i psihijatar. Ipak kao ovjek sklon dijalogu, diskusiji, kao odgovor on podme e prilog Ideologijska transformacija znanosti. Primjeri ideolo kog mi ljenja pitanje porijekla Hrvata, i to anonimnog autora iz kruga njemu bliske sociolo ko-politolo ke znanosti, koji govori o na em pristupu etnogenezi.4 Odakle anonimni tekst i tko je Juvan i ev Anonim? Rije je o ito o tekstu sociologa Du ka Sekuli a.5 Za razliku od nas etnogeneti ara amatera, taj e etnogeneti ar profesionalac,6 uzev i nekoliko istrgnutih odlomaka i problemati ne tablice iz jedne knjige,7 naspram suvremene etni koslavenske, razra unati s fundamentalizmom i rasizmom iranske paradigme u etnogenezi Hrvata.8 Uz standardnu filolo ko-lingvisti ku (Gluhak) i historiografsku (Budak), o ito je Juvan i u bliska sociolo ko-politolo ka znanost bila ona, koja mu je pomogla razrije iti, u biti la nu, dvojbu Jesu li Hrvati Slaveni ili Iranci? Propagandnom Juvan i evom dokumentarcu,9 tragom Ban eve dicte Balkanu se ne mo ete oduprijeti,10 iza kojega stoje pa ljivo birani slavenski eksperti i Anonim, zato valja svakako odgovoriti, posebice to je upravo ovih dana zapo ela njegova repriza.
1

www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007: Ivan Biondi , Priop enje povodom dokumentarne serije 'Genetsko podrijetlo Hrvata', Andrija eljko Lovri , Kriti ki protest protiv neznanstvenih falsifikata filmom 'Genetsko podrijetlo Hrvata' i uro Vidmarovi , Pogre an pristup htv-a temi o genetskom podrijetlu Hrvata. 2 Dr. sc. Ivan Biondi , dopredsjednik i glasnogovornik ZDPPH-a; nastavnik povijesti i hrvatskog jezika i specijalni pedagog; doktorirao na sociologiji; izvanredni profesor U iteljske akademije Sveu ili ta u Zagrebu, predaje izborni kolegij Etnogeneza Hrvata. Autor je knjiga: Magna fraus slom ideologije otvorenog dru tva (2002.), Historia reducta drame hrvatske identifikacije (2005.) i Historia aperta kraj ju noslavenske ideologije (u tisku). - Dr. sc. Andrija- eljko Lovri , predsjednik ZV ZDPPH-a; biolog i paleolingvist; znanstveni je suradnik Zavoda za molekularnu genetiku Instituta Ru er Bo kovi . Njegova bibliografija (1967.-2007.), ve ina se odnosi na pred(ne)slavensku etnogenezu, iznosi 456 jedinica od toga: 72 znanstvena rada s internacionalnom (citirani u CC/SCI) te 186 znanstvenih radova s nacionalnom recenzijom. - uro Vidmarovi , lan ZV ZDPPH-a; profesor povijesti i knji evnik; donedavno pro elnik Odjela za povijest Matice hrvatske. Biv i veleposlanik u Ukrajini; preveo i priredio rukopis Etnogeneza Hrvata u ukrajinskoj arheologiji, historiografiji, lingvistici i knji evnosti (u tisku) 3 Gledaju i seriju Genetsko podrijetlo Hrvata HRT-a jednostavno me hvatala jeza zbog sramote to dr avna televizija moje zemlje ima obraza potpisati ovako lo i nefilmi an uradak (Aleksandar Bena i , Geneti ko ili ukovinsko podrijetlo Hrvata, Zarez, 12. srpnja 2007.). 4 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007. 5 Du ko Sekuli , Ideologijska transformacija znanosti. Primjeri ideolo kog mi ljenja pitanje porijekla Hrvata, Revija za sociologiju, br. 3-4, Zagreb, 2004. 6 Du ko Sekuli je ugledni sociolog, koji je do 1991. radio na zagreba kom Filozofskom fakultetu na Odsjeku za sociologiju. Burne su ga tranzicijske godine odvele najprije u Ameriku, a sad i u Australiju, gdje predaje u Adelaideu na The Flinders University of South Australia. U nas se svojim prilozima o teoriji nacionalizma obi no javlja u Reviji za sociologiju, a sudjeluje i na simpozijima posve enima tranziciji u jugoisto noj Evropi. [ ] Posebno je zanimljivo njegovo istra ivanje iz 1996. gra anskom identitetu kao supstitutu za jugoslavenstvo (Zarez, Zagreb, 22. svibnja 2003.). 7 Ivan Biondi , Magna fraus kraj ideologije otvorenog dru tva, Zagreb, 2002. 8 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007 9 Gledaju i seriju Genetsko podrijetlo Hrvata HRT-a jednostavno me hvatala jeza zbog sramote to dr avna televizija moje zemlje ima obraza potpisati ovako lo i nefilmi an uradak (Aleksandar Bena i , Geneti ko ili ukovinsko podrijetlo Hrvata, Zarez, 12. srpnja 2007.). 10 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sije nja 2001.

Odgovaram na Internetu, kao demokratskom forumu, budu i da nam je to onemogu eno, kako to no ka e Juvan i , u srednjestruja kim medijima [jer smo] proskribirani kao fanatici-fundamentalisti. Odgovor je dan u surje ju prera ena priloga Kraj ju noslavenske idelogije, to je pripravljen za raspravu na okruglom stolu Geneti ka otkri a nova vrela za etnogenezu i povijest Hrvata!?,11 koji je organizirala Matica hrvatska (Zagreb, 11. sije nja 2006.). KRAJ JU NOSLAVENSKE IDEOLOGIJE Kako se svaka povijest bavi etnogenezama, pa tako i hrvatska, one su nezaobilazan uvodni dio povijesti svakog naroda.12 Ako je rije o etnogenezi Hrvata, ona je jedno od najproblemati nijih pitanja rane povijesti srednje i jugoisto ne Europe o kojem se ujedno najvi e i raspravljalo.13 Zato glede utemeljivanja moderne nacije, to je obilje ava stekli ka razdjelnica Bi-li k Slavstvu ili ka Hrvatstvu?,14 kako negda nje tako da ni sada nje na e politi ke elite nisu na isto s nacionalnim identitetom.15 tovi e, i uspostavom samostalne dr ave, ne rije iv i pitanje politi ke identifikacije, posebice nakon smjene vlasti 2000. godine, Hrvatska ostaje i dalje talac isto nog pitanja, kao dio zapadnobalkanskog imaginarija.16 Me utim, na prijelazu ovoga tisu lje a, upravo nakon epohalnih geneti kih otkri a te, u svezi s tim, potvrde nalaza predslavenske i neslavenske hrvatske etnokulture, uz ponovno o ivljavanje otkri a Tanajskih plo a (2./3. st. po Kr.), do lo je do korjenite promjene identifikacijske paradigme, tako da se, znanstveno gledano, mo e u mnogome odgovoriti na spomenutu stekli ku razdjelnicu.17 1. PRISTUP PROBLEMU Odmah na po etku valja poduprijeti priznanje, da e malo tko biti toliko naivan i misliti kako ideolo ka opredjeljenja i politi ka usmjerenja u znanstvenom ivotu ne igraju nikakvu ulogu.18 S tim u svezi, glede predmeta ove rasprave, neka se dopusti jedan antologijski primjer. Naime, Vojni je sud II. armije u Zagrebu, podaleke 1945. godine, osudio Kerubina egvi a na smrt (vje anje) zbog raspirivanja nacionalne mr nje naroda Jugoslavije, odnosno to teorijom o neslavenskom podrijetlu Hrvata ru i slavensko jedinstvo.19 Sm predtekst optu nice, svojom poznatom Pjesmom o pesti,20 gotovo da je ispisao onodobni predsjednik zavnohovske Vlade - pjesnik Vladimir Nazor. Me utim, gotovo ju er, u Tu manovu zanimanju za nesretnu (vjerojatno podmetnutu) tursku vazu,21 jedan od vode ih jugoslavenskih ideologa prepoznaje podr avanje teorije ekstremnih nacionalisti kih krugova, koji tvrde da Hrvati nisu ju noslavenskog niti uop e slavenskog porijekla.22 Sli no e, pa e jo drasti nije, zaklju iti i jedno od kultnih imena hrvatskog recentnog novinstva i knji evnosti. To da je netko uop e uzeo za radnu hipotezu

Ti materijali, kako izgleda, neizravnom intervencijom dopredsjednika MH Vlahe Bogi i a, ne samo to nisu tiskani, ve sm doga aj, to je ina e uobi ajeno, uop e nije zabilje en u mati inom Vijencu. 12 Radoslav Kati i , Na kroatisti kim raskri jima, Zagreb, 1999., s. 8. 13 Walter Pohl, Osnove hrvatske etnogeneze: Avari i Slaveni; u: Neven Budak (ur.), Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995., s. 86. 14 Djela Dr-a Ante Star evi a III., Zagreb, 1995. (1894.). 15 Josip upanov, Razgovor, Ve ernji list, Zagreb, 21. studenoga 2000. 16 Zapadni je Balkan geografski pojam i ne mo e se primjenjivati na zemlje koje povije u i kulturom pripadaju srednjoj Europi (Otto von Habsburg, Razgovor, Ve ernji list, 15. travnja 2002.). 17 Ivan Biondi , Historia aperta. Kraj ju noslavenske ideologije, Zagreb, 2007. (u tisku) 18 R. Kati i , Na kroatisti kim raskri jima, s. 60. Povijesne injenice pretpostavljaju odre eni stupanj interpretacije, tj. one uvijek uklju uju moralne prosudbe - ili, ako vam je dra i neutralniji izraz vrijednosne prosudbe (E. H. Carr, to je povijest?, Zagreb, 2004., s. 65). 19 Leksikon Tko je tko u NDH 1941-45, Zagreb, 1997., s. 378. 20 Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo: Slavenstva smo drevnog est. Tko druk ije ka e pa kleve e i la e, osjetit na u e pest! (Vladimir Nazor, Pjesma o pesti, Zagreb, 1945.). 21 ovjek koji doma u javnost uvjerava da je kerami ki ornament na hetitskoj posudi iz 18. stolje a prije Krista - ina e vrlo karakteristi an za babilonske, maloazijske i gr ke kulture staroga vijeka - dokaz starosti hrvatske nacije upravo je smije an (Ivo Goldstein, Razgovor, Globus, 1999.). 22 Predrag Matvejevi , Razgovor, Nacional, Zagreb, 22. rujna 1999.

11

neslavensko podrijetlo Hrvata, svjedo i o njegovim ru nim traumama, u ijem se rje avanju prije povijesti i genetike, ini pozvanijom psihijatrijska znanost.23 Upravo, na tom tragu Juvan i dr i da u na oj jalovoj borbi s vjetrenja ama mo e pomo i samo dobra duhovna obnova, psihoterapija ili mo da i psihijatar.24 Kako, prema starokineskoj maksimi, pogre ni pojmovi vode u rat, glede geneze naroda (etnogeneze), potrebno je razlikovati barem nekoliko razina: rod (biogeneza), narod (kulturogeneza) i nacija (politogeneza). I dok prve dvije, rod (etno-biolo ka) i narod (kulturno-jezi na), polaze od objektivnih, tre a, nacija (volja, svijest i osje aj) polazi od subjektivnih obilje ja. Po svojim vlastitim zna ajkama, objektivnim, kao i subjektivnim, razlikuje se narod od naroda i svaki zauzima svoje posebno mjesto, izgra uje svoju povijest i stvara svoju kulturu. Tako se stvaraju objektivno-subjektivne narodne zajednice jer narod (subjekt) objektivne momente pro ivljuje i smatra za svoje. 25 S obzirom na to, narod nije samo etni ki pojam, premda su mu zajedni ko podrijetlo i jezik glavna osnovica, narod nije jedino ni kulturni pojam, premda mu je kultura bitna zna ajka i u kulturi se najbolje vidi narodni duh, ve je narod politi ko-dr avni pojam [nacija], jer kao takav te i i mora te iti, da se osamostali i sm sobom upravlja.26 Me utim, glede rezultata populacijske genetike, to sam ih stavio u surje ju spomenute objektivnosubjektivne dijalektike,27 Juvan i ev Anonim prepoznaje tra enje biolo ke osnove mita o zajedni kom porijeklu, ime se oboga uje repertoar rasizma u skladu razvojem moderne znanosti.28 O samom podrijetlu Hrvata, izim slavenske, danas postoji desetak razli itih hipoteza te vi e njihovih kombinacija i ina ica, ovisno o znanju i usmjerbi njihovih autora. Dosad su najvi e razra ene i dokumentirane praslavensko-karpatska hipoteza o srednjovjekovnom zajedni kom postanku Hrvata i Srba (podr avana u kraljevskoj i socijalisti koj Jugoslaviji) te iransko-arijevska hipoteza o ranom anti kom podrijetlu Hrvata (prete ito poticana i objavljivana u na em iseljeni tvu).29 Ina e, slu beno je prou avanje bilo jednostrano ograni eno na potvr ivanje kasna, srednjovjekovno-slavenskog postanka Hrvata.30 Ini su ne(pred)slavenski pristupi bili unaprijed diskreditirani, izop eni etiketama nacionalizma i rasizma, a tko je u tomu poku ao ne to objaviti bio je onemogu en zabranama i represijom.31
23

Ante Tomi , Jutarnji list, 18. rujna 2005. www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007 25 Filip Lukas, Hrvatski narod i hrvatska dr avna misao, knjiga II., Zagreb, 1944., s. 66. 26 F. Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1997., s. 322. 27 Naime, dok se etni ko ime, jezik i etnokultura lako mogu izabrati, promijeniti i prenijeti na druge, fizi ki antropotip i biogenetsko naslije e su dosad, uz razvijenu genetiku jo uglavnom nezamjenljivi i obvezatno nasljedni. Pa tu nema ideolo kog izbora niti slobodne zamjene osim u demago kim ideolo kopoliti kim smicalicama i vratolomijama. Zato se ovim metodama, poput sudske medicine, tj. biogenetskom analizom antropotipa danas donosi zadnja 'presuda' o op enarodnom o instvu, tj. o podrijetlu ve inskog dijela naroda (I. Biondi , Magna fraus - slom ideologije otvorenog dru tva, Zagreb, 2002., s. 9899). 28 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007 29 Jo i sada se nastavljaju beskona na idejno-politi ka su eljavanja: je su li Hrvati podrijetlom provjereni podobni Slaveni iz zakarpatskih mo vara, ili pak istokrvni arijevski Iranci iz ahemenidske Perzije? (A.. Lovri , Novoprona ene rane civilizacije Prahrvata, HKL, br. 11, Zagreb, 1996., s. 13). 30 U prvoj i drugoj jugoslavenskoj dr avi utemeljene na na elu ju noslavenskog jedinstva teorije koje bi Hrvatima pripisivale neslavensko podrijetlo nisu u ivale slu benu podr ku. Dodu e, bilo je autora koji su dopu tali mogu nost da su tzv. Proto-Hrvati potekli iz drugih etni kih i jezi nih sredina, analogno primjeru Turko-Bugara ili Proto-Bugara u slu aju etnogeneze balkanskih Bugara. No, u kolama i u javnosti plasirala se prili no jednostavna ideja o slavenskom podrijetlu Hrvata i drugih Ju nih Slavena. Ukazati na eventualne neslavenske sadr aje u etnogenezi Hrvata i drugih slavenskih naroda biv e Jugoslavije dobivalo je gotovo neprijateljske konotacije (Emil Her ak i Sanja Lazarin, Veze srednjoazijskih prostora s hrvatskim srednjovjekovljem, Migracijske teme, br. 3, Zagreb, 1999., s. 27). 31 Tako je, pored spomenuta K. egvi a, fizi ki likvidiran Ivo Guberina (1945.) i poznati iranist Mihovil Lovri (1976.). Istra ivanje pa i sm spomen ranijega predslavenskog podrijetla Hrvata ili drugih etnoskupina, u biv oj se Jugoslaviji smatralo gotovo zlodjelom protiv dr ave i dru tvenog uredjenja, a slavensko podrijetlo je u politi kim direktivama kompartije postalo jedino mogu e i priznato nau no gledi te. Zato su na akademiji i fakultetima kroz tih sedam desetlje a mogli djelovati jedino zastupnici slavizma, koji je preko kole i javnih medija apsolutno dominirao u jednoumnoj kulturi, izdava tvu i usmjerenim iztra ivanjima. tovi e, iz knji arskog prometa i javnih knji nica uklonjena i nestala je sva sumnjiva literatura o na em ranijem i
24

U razradbi etnogeneze sudjeluju mnogi pokazatelji (indikatori), ija je vrijednost uvjetno hijerarhijski postavljena (v. tablica 1.). Naime, danas se znanstveni iskon prou enih etnogrupa temelji na slo enoj mnogostru noj ra lambi: najprije na poredbenoj (antropo)genetici,32 zatim egzaktnim arheolo kim nalazima33 i pisanim dokumentima (filologija), dok su jezik (lingvistika) i sli ne struke tek pomo ni pokazatelji.34 Zato se u identifikaciji jednoga naroda, treba podvu i, uz jezi nu (sekundarnu), mora rabiti mnogostru na objektivna (primarna) argumentacija. ini pokazatelji etno-kultura/jezik (etnologija-lingvistika) pisani dokumenti (filologija) egzaktni arheolo ki nalazi (arheologija) genom/DNK (poredbena/antropo/genetika) Tablica 1.: Hijerarhija indikatora etnogeneze Me utim, kako emo vidjeti, ve prema tradiciji, u dosada njim pristupima, uza sva ograni enja lingvistike,35 jezik zauzima najva nije mjesto u etni ko-nacionalnoj identifikaciji. tovi e, iz podru ja operativnih indikatora, jezik ulazi u domenu vrsto utvr enih kriterija etniciteta, tj. herderovskim se tragom, gotovo u pravilu, identificira jezi na s etni kom zajednicom.36 Svojim je jezi nim klasifikacijama, u doba stvaranje moderne nacije, upravo filologija (lingvistika) zato postala temeljna znanost koja je opskrbljivala ideologije podatcima potrebnim za nacionalnu identifikaciju i diferencijaciju.37 Iako je pitanje hrvatske nacionalne identifikacije, jo uvijek obvezatno viktornovakovskoj evaluaciji,38 bolno pitanje na e historiografije,39 u teorijskoj se i politi koj zbilji (v. tablica 2.), naspram prijeporna ekskluzivnog politi kog (dr avnog) kroatizma (Bog i Hrvati), mo e se razlikovati po eljni inkluzivni kulturotvorni (jezi ni) slavizam koji, povijesno uvjetovano, ima dvije ina ice: serbokrotizam (Srbi i Hrvati) i slavokroatizam (Slaveni i Hrvati).40

neslavenskom podrijetlu, a u javnosti je silom nametnuto op e sveslavensko jednoumlje, kojega posljedice u svijesti ve ine Hrvata traju jo i danas (A.- . Lovri , Prof. dr. Josip Mikoczy-Blumenthal /1734-1800/, pionir hrvatske iranistike i njegovi sljedbenici; u: Staroiransko podrijetlo, s. 51). 32 Danas je, svakako, sve va nija uloga genetike, jer se biogenetskim metodama, poput sudske medicine, donosi zadnja etnogenetska presuda o op enarodnom o instvu, tj. o podrijetlu ve inskog dijela naroda (v. Alazawa, T. 1993: Evolution and dispersal of the modern Humans in Asia, Univ. Museum, Tokyo; tako er Jelinek, A. Chronology of Homo sapiens in southwestern Asia. Univ. Museum, Tokyo. 1993.). 33 Neosporno je da e najva niju ulogu u prou avanju etnogeneti ke problematike [Hrvata] imati arheologija, budu i da pisani izvori, veoma va ni, iako ne tako brojni, mogu do ivljavati naknadne reinterpretacije (Mate Sui , Pristupna razmatranja; u: N. Budak /ur./, Etnogeneza Hrvata, s. 20). 34 Op e je poznato da se jezici mogu lako nametnuti i asimilirati, jer se prenose osvajanjima, kulturnom dominacijom i migracijom (Jacquetta Hawkes, Prethistorija; u: Historija ovje anstva, Kulturno i nau ni razvoj, Svezak prvi/knjiga prva, Zagreb, 1966., s. 131). Usp. A ekcee , B. .; ctop ecka a tpo o o t o e e , Mockba, 1989. 35 Lingvistika nije u stanju odgovoriti ak ni na pitanje: to je to tzv. nacionalni jezik, to dijalekt, a to regionalni govor (A. Y. Greimas, Smiotique et sciences sociales, Pariz, 1976., s. 63). 36 Dubravko kiljan, Govor nacije: jezik, nacija Hrvati, Zagreb, 2002., s. 174. 37 Nik a Stan i , Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stolje u, Zagreb, 2002., s. 40. 38 Razlikuju i Star evi evu prava ku (kao promicateljicu rasisti kog nacionalizma i budu eg klerofa izma) i Strossmayerovu jugoslavensku tradiciju (istinsku propovjedaonicu bratstva i jedinstva ju noslavenskih naroda) jo je Viktor Novak, ex-klerik i jugoslavenski mason - u knjizi Magnum crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj (Zagreb, 1948., s. X) - uspostavio vrste kriterije za prosudbu hrvatske politi ke povjesnice, to su ostali nepromijenjeni sve do dana njih dana (I. Biondi , Magna fraus. s. 17). 39 Iako je glavna tema I. kongresa hrvatskih povjesni ara (Zagreb, 1999.), to se odr ava tek deset godina (sic!) nakon uspostave samostalne nacionalne dr ave, bio Hrvatski nacionalni i dr avni identitet i kontinuitet, problem istra ivanja nacionalnog ujedno i etni kog identiteta [tada] nije ni postavljen niti se o njemu raspravljalo (Petar Koruni , Etni ki i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stolje u; u: Dijalog povjesni ara-istori ara 6, Zagreb. 2001., s. 81). 40 I. Biondi , Magna fraus, s. 14-20.

GENEZA BIOGENEZA KULTUROGENEZA POLITOGENEZA MODEL (ROD) (NAROD) (NACIJA) kroatizam kov Korintia ki hrvatsko-latinska srednjoeuropska (Bog i Hrvati) (Hrvati) (Hrvati) (Hrvati) serbokroatizam slavenska slavenska ju noslavenska (Srbi i Hrvati) (Slaveni) (Slaveni) (Jugoslaveni) slavokroatizam slavenska slavo-romanska zapadnobalkanska (Slaveni i Hrvati) (Slaveni) (Latini) (Euroslaveni) Tablica 2.: Modeli hrvatske nacionalne identifikacije U povjesni kom je razlaganju va no razlikovati znanstveno utemeljene poku aje da se cjelovito opi e i objasni koji povijesni tijek (modeli) od ideolo kih zahvata kojima se jednostrano odabire i usmjerava mi ljenje i osje anje (ideologemi).41 U svezi s tim, suvremena znanstvena identifikacijska paradigma (politi ki kroatizam), naspram ideolo ke (etni ko-jezi ni jugoslavizam/euroslavizam), prikazana je poredbeno (v. tablica 3.). Tragom ranijih radova,42 kao korjenita alternativa importiranom etni kojezi nom serbokroatizmu i slavokroatizmu, u ovom su radu skicirane osnove autenti na politi kog kroatizma Suprotno importiranom, gdje su tek odsje ak (ju no)slavenske/ zapadnobalkanske, suvremeni ili autenti ni model hrvatske nacionalne identifikacije,43 uzima Hrvate su samosvojni narod/nacija (srednjo)europske i svjetske povjesnice.44 MODEL POLITI KI KROATIZAM ELEMENT genetika (DNA) antropologija arheo-nalazi natpisi (Iran & Tanais) glavni indikatori monopol slavista hrvatski pradijalekti dr avna prisila kolski program tim gore po injenice suprotne dogmi od stolje a VII. (IX.) praslavenska importirano (Zakarpa e) etni ko-lingvisti ka slavenski jezik ( itija irila i Metoda) JUGO(EURO)SLAVIZAM

metodologija etnostarost etnoskupina prvotno ishodi te identifikacija

41

zaklju ci injenica

iz

materijalnih

od 33. st. pr. Kr. ranoarijska autenti no (Stari Istok) politi ko-dr avotvorna

R. Kati i , Uz po etke hrvatskih po etaka, Split, 1993., s. 149. I. Biondi , Slavokroatizam: nova denacionalizacija hrvatske povijesti, Maruli , br. 2, Zagreb, 2000. Isti, Magna fraus - slom ideologije otvorenog dru tva, Zagreb, 2002. Mnogi su tamo nji nalazi i zaklju ci, posebice glede politogeneze, uklju eni u ovaj rad. 43 Moderna nacionalna dr ava stvorila je uvjete da pitanje identiteta postane obaveza svim gra anima unutar njezinog teritorijalnog suvereniteta (Ivan Cifri i Krunoslav Nikodem, Socijalni identitet u Hrvatskoj. Koncept i dimenzije socijalnog identiteta, Socijalna ekologija, br. 3, Zagreb, 2006., s. 177). 44 ovjek mora poznavati svoju povijesnu vi eslojnost kako bi mogao rasuditi od ega se mora odvojiti, a na emu dalje graditi, na koje se date poluge mo e osloniti da poduzme nove i do sada nevi ene smione korake prema ve oj ovje nosti (Tomislav agi-Buni , Uvod, Franjo anjek, Crkva i kr anstvo u Hrvata, I. srednji vijek, Zagreb, 1988., s. IX.).
42

povijest odgovorna politika emancipacija Tablica 3.: Poredba znanstvene i ideolo ke etnogeneze Hrvata

dogovorna okupacija

1. ETNI KO-JEZI NI SLAVIZAM Kao znanost, slavistika je duboko udarila temelje u enju o podrijetlu Ju nih Slavena koji se uzimaju neupitnim dijelom op e slavenske zajednice. tovi e, uz njezine je okvire vezano prvo modernim nau nom metodom napisano historijsko djelo u na oj historiografiji.45 Rije je o poznatoj monografiji Franje Ra koga Viek i djelovanje sv. Cyrilla i Methoda slovjenskih apo tolov (Zagreb, 1859.). Upravo, zahvaljuju i Svetoj Bra i Hrvati kao Slaveni ulaze u krug svjetske politike,46 dok itije irila i Metoda uop e Slavenima predstavljaju sredi nji dokument njihove etni ko-jezi ne identifikacije. Pa e, po njima se temelji sve to znamo o njihovu slavenskom u iteljstvu i nikomu jo nije po lo za rukom da razlo ito ospori povijesnu pouzdanost te predaje.47 U odre ivanju je podrijetla Hrvata zato u znanosti prihva eni slavisti ki model. Naime, slavenstvo Hrvata u prvom je redu stvar jezika, ve zato to je najo itije i najopipljivije.48 Prema tomu, posve je razumljivo izjedna avanje etni ke i jezi ne zajednice: Kao to se Grci i Rimljani prepoznaju u ideji carstva (Romeioi - Romani), tako se Slov ne prepoznaju u jedinstvu jezika (jezik = narod).49 Dakako, rije je o poznatom herderovskom jezi nom kriteriju (Blut und Sprache) koja je bio presudan u odre ivanju, kako vidovdanske rasne50 tako i bolj evi ke rasno-klasne,51 ina ice jugoslavenske nacije. Uglavnom, od najranijih52 pa sve do suvremenih,53 taj kriterij rabe vode i ideolozi hrvatskoga jugoslavenstva. Alemko Gluhak, jedan od sredi njih eksperata Juvan i eva dokumentarca, kolski je demonstrirao taj pristup.54 Zbog svega toga, standardna povjesnica dr i da je podrijetlo Hrvata vi e od svega filolo ko pitanje te ga treba prepustiti jezikoslovnim istra ivanjima.55 Na taj na in, kako su izostali ini Ferdo i i , Franjo Ra ki historik, Proslava stogodi njice ro enja F. Ra koga, Zagreb, 1929., s. 34. Da je to prvi znanstveni rad u hrvatskoj historiografiji sla e se i Mirjana Gross, Vijek i djelovanje Franje Ra koga, Zagreb, 2004., s. 138. 46 Josip Bratuli , Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995., s. 135 i 16. 47 R. Kati i , Na kroatisti kim raskri jima, s. 61. 48 R. Kati i , Uz po etke, s. 210. 49 J. Bratuli , Leksikon hrvatske glagoljice, s. 10. 50 Jasna je injenica da su Srbi, Hrvati i Slovenci jedan jedinstven narod jedne krvi i jednog jezika (Franjo Poljanec, Istorija srpskohrvatskog i slovena kog knji evnog jezika, Beograd, 1940., s. 6). 51 U kombinaciji klasnog i rasnog, socijalisti ko jugoslavensko jedinstvo, zaglavljuje Rodoljub olakovi (1955.), polazi od ravnopravnih naroda bratskih po krvi, jeziku i kulturi (Slavko Harni, Jugoslavizam i kriteriji hrvatske retrospektivne bibliografije: bibliografski prijepori iz 1955. godine, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, br. 3-4, Zagreb, 2004., s.68). 52 Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom du om naroda, glavnim, esto i jedinim sidrom narodnosti (F. Ra ki, Jugoslovjenstvo, Pozor, br. 27-29, Zagreb, 1860.). J. J. Strossmayer je zagovornik fanati ne vjere u herderijanski pojam nacije (William B. Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2001., s. 53). 53 U odre enju nacije odlu uju u ulogu igraju kulturna svojstva, a iznad svega jezik (Ivo Banac, Nacionalno pitanje, Zagreb, 1988., s. 32). Znaju i da termin nacija mo e biti razli ito shva en i tuma en, Banac je poku ao dati definiciju koja ne bi ostavljala prostor za dvoumljenje (Zlatko Matijevi , Iz ameri ke perspektive, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986., s. 178). 54 Hrvati su jedan od slavenskih naroda i to je jednostavna slika, radi se o jezi nom poimanju to zna i biti Slavenom? Pojmovi bivanja Slavenom, bivanja Germanom, bivanja Indijcem o tom smislu to su jezi ni pojmovi, mo emo re i jezi no-folklorni. Radi se o naslje u jezika i ni o emu vi e. Naravno to je pojednostavljena slika. To zna i biti Slaven. 55 Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., s. 9. Zbog toga je i Prvi kongres hrvatskih povjesni ara (Zagreb, prosinca 1999.), koji je najprije morao pri ekati odr avanje hrvatskih slavisti kih kongres (Prvi u Puli, rujna 1995., i Drugi u Osijeku, listopada 1999.), nedvojbeno obilje io akademik Kati i , kao lingvist koji je odr ao lekciju povjesni arima [postigav i] ve i publicitet nego bilo koji drugi sudionik skupa hrvatskih povjesni ara (Nacional, 22. prosinca 1999.).
45

pokazatelji, gledi te o slavenskoj narodnosnoj osnovici Hrvata u doba doseobe na isto ni Jadran gotovo jednodu no zastupa moderna hrvatska historiografija.56 Drugim rije ima, danas je op e prihva eno mi ljenje da su Hrvati bili slavenskoga porijekla, ili da su barem kao Slaveni naselili u Dalmaciji.57 Nakon dramati nog sloma serbokroatizma58 i uspostave slavokroatizma,59 naspram tvrdoga (slavenske isklju ivosti), uspostavlja se meki slavizam. Rije je o tzv. modelu etni ko-slavenske etnogeneze Hrvata, gdje se neka migracijska vojni ka manjina, obi no okonjene nomadske ete ( etnici),60 uz autohtone Iliro-Romane, sljubljuje s ve inom ratarskih (doselidbenih) Slavena (v. tablica 4). Usprkos tomu, izvoditi nacionalni image koji odudara od op eslavenskoga nema nikakve osnove. 61 MINIMA MAXIMA IDENTITET migracija Budak Avaro-Slaveni (1989.) Slaveni Margeti Proto-Bugari Iliro-Romani (1998.) Kati i Irano-Hrvati (1999.) Tablica 4.: Model etni ko-slavenske etnogeneze Model etni ko-slavenske etnogeneze izravno preuzima Juvan i ev Anonim koji, oslonjen na djelo Johna V. A. Finea (1991.),62 tvrdi da etni ke komponente koje sa injavaju stanovni tvo budu e Hrvatske [ ] ini slavenska masa koja prodire prije dolaska Hrvata (i ini ve inu stanovni tva) kao i etni ki elementi stanovni tva od ilirskih plemena (naroda) do doseljenika kao posljedica kolonizacijske politike Rimskog carstva.63 Spomenuti model, posve dosljedno, zastupaju i Juvan i evi sugovornici u filmu (N. Budak, A. Rebi , E. Her ak i E. Pa enko) i tako razbijaju sve iluzije o kvaziteorijama kojima se, iz raznih politi kih i nacionalnih kompleksa, eljelo dokazati da Hrvati nisu Slaveni. Svi stru njaci tu injenicu potvr uju, unato tome to na e ime nije slavenskog podrijetla ve iranskog.64 Zanimljivo je da su starost i pradomovina Slavena zasad daleko nesigurniji i puno lo ije dokumentirani, nego li npr. podrijetlo i starost ranih Hrvata, koja je dosad bila najvi e zakomplicirana ba zbog ova nerije enog pitanja Praslavena. Ina e, sva su svjedo anstva o starim Slavenima i njihovom jeziku posredna, a prema T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, s. 9. N. Budak, Prva stolje a Hrvatske, Zagreb, 1994., s. 12. 58 Na Prvom hrvatskom slavisti kom kongresu (Pula, rujna 1995.), to je odr an mjesec dana poslije oslobodila ke Oluje, zgromljen na om slavistikom, akademik Kati i dramati no zbori: Stojimo kao gromom o inuti. I nije udno kad se zna to nam se doga a zadnjih godina. Nemamo usmjerenja, ne razmi ljamo o onim temeljnim dugoro nim pothvatima bez kojih nema budu nosti. Ostaju i na serbokroatisti kom obzorju, glede neizvjesne budu nosti, on upozorava na te nje da se dokine serbokroatistika kao struka, kojim se slabi zapravo kroatistika, iako bez valjane i suvisle kroatistike nema dobre serbokroatistike (R. Kati i , Hrvatski jezik u svijetu, Jezik, br. 1, Zagreb, 1995., s. 22-23). 59 Na Drugom hrvatskom slavisti kom kongresu (Osijek, listopada 1999.), R. Kati i ini zaokret: naspram serbokroatisti kom, on uspostavlja kroatistiku na slavisti kom obzorju (Vijenac, 9. rujna 1999.). 60 Bilo avarsko-slavenske (N. Budak, Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995.), proto-bugarske ete (Lujo Margeti , Dolazak Hrvata/Ankunft der Kroaten, Split, 2001.) ili pontsko-kavkaske (R. Kati i , Uz po etke hrvatskih po etaka, Split, 1993.). Najve i autoritet ima potonja, Kati i eva teza, tj. da su se iz iranskog etni ko-kulturnog kruga profilirali Protohrvati koji su se asimilirali u etni ku sliku svojih susjeda Slavena (Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Zagreb, 2003., s. 41). 61 I. Goldstein, Razgovor, Nedjeljna Dalmacija, 2. srpnja 1999. 62 Postoje va ni dokazi koji upu uju na to da su Srbi i Hrvati koji su do li na Balkan u ranom sedmom stolje u lanovi druge (u poredbi sa Slavenima, op. I. B.) etni ke skupine (vjerojatno iranske). Iako njihova imena jesu iranska, to ne isklju uje mogu nost da su neki ili ak svi Hrvati i Srbi bili tada govornici slavenskog jezika (John V. A. Fine, The Early Medieval Balkans. A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century, Ann Arbor, 1991., s. 56-57). 63 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007 64 Jutarnji list, 9. lipnja 2007.
57 56

AUTOR

migracija

autohtonost

tomu esto i nesigurna, pa se moramo osloniti na podatke iz najstarijih pisanih spomenika.65 tovi e, rije je o svojevrsnom paradoksu: dok su podrijetlo ve ine inih etni kih skupina u Europi uglavnom odre ivali historiografi, pa arheolozi, antropolozi i tek onda jezikoslovci, o etnogenezi su i topogenezi Praslavena uglavnom odlu ivali jezikoslovci, dok su ini nejezi ni pokazatelji, koji s tim nisu u skladu, ve inom su bili zanemareni i odba eni.66 U ozra ju panslavisti kog legendarija,67 preko isusova ke strategije,68 od narodna je preporoda prevladala teza o isklju ivom slavenstvu Hrvata, uzimaju i ih jednostrano, kao jezi nu zajednicu obilje enu dana njim hrvatskim jezikom. Oni jedva postoje od srednjega vijeka, a u u em smislu novo tokavskog standarda, kao Srbo-Hrvati (Jugoslaveni) tek nakon Ilirskog pokreta (v. tablica 5). Kao neki noviji polujezik ili varijanta, hrvatski se jezik razvio iz ranija srpskohrvatskog (novije srednjoju noslavenski), a taj navodno iz starija ju noslavenskog, koji je nastao preko srednjovjekovna staroslavenskog, a taj opet iz hipotetskoga ranog (anti kog) praslavenskog jezika.69 Uz ino se tako tvrdi, da je prvo razdoblje historije srpskohrvatskog jezika karakterizirano reorganizacijom praslavenskog materijala, ve reduciranog u ju noslavenskoj i srpskohrvatsko-slovenskoj prethistoriji sh. jezika.70 ETNOS DOBA JEZIK ? prapovijest ? Slaveni antika praslavenski (Iliri) VII.-XV. staroslavenski Ju ni Slaveni XVI.- XIX. ju noslavenski Srbo-Hrvati (Jugoslaveni) XX. srpskohrvatski/hrvatskosrpski Euroslaveni XXI. srednjoju noslavenski Tablica 5.: Etni ko-jezi ni slavizam Po ivaju i na legendarnim a ne stvarnim pretpostavkama, 71 rije je o projektu to e Hrvatima pomutiti pa tendencijski i onemogu avati politi ku (nacionalnu) identifikaciju. Nekoliko stolje a kasnije, tragom narodnog jedinstva unutar jezi ne standardizacije, Hrvati su iz srednjoeuropske izvedeni u balkansku civilizaciju. Naime, naspram izvorne i ve inske ikavice72 ( to ju je promicala zadarska filolo ka kola),73 ijom bi divergencijom bilo omogu eno stvaranje samostalna hrvatskog jezika i politi ke samosvojne nacije (politi ki kroatizam),74 izborom manjinske (primitivne) srbo-hrvatske tokavske

To su prijevodi irila i Metodija iz IX. vijeka, sa uvani u prijepisima iz doba oko 1000. godina (Pavle Ivi , Srpski narod i njegov jezik, Sremski Karlovci-Novi Sad, 2001., s. 13-14). 66 Mihovil Lovri i sur., Zagonetka ranih Praslavena i va nost Iranohrvata za njihovo zajedni tvo; u: Staroiransko podrijetlo, Zagreb-Teheran, 1998., s. 170. 67 Nastavljaju i na daleka Pribojevi a, objavljeno je 1601. Orbinijevo znamenito kompilacijsko djelo Il Regno degli Slavi, u kojem se povijesna vrela mute plemenitim fantazijama i domi ljanjima [ ] Kako to obi no biva, fantazmagorije su imale ja i odjek i trajniji utjecaj nego provjerene injenice i trijezne znanstvene rasprave; tako je Orbinijeva knjiga silno djelovala u 17. 18. stolje u, zadovoljavaju i i crkvenu strategiju i knji evnu ma tu (Ivo Frange , Povijest hrvatske knji evnosti, Zagreb-Ljubljana, 1987.s. 87). 68 Potaknuta od protestanata polaze i od koncilskog optimizma, vatikanska strategija preko hrvatskih zemalja poti e povezivanje svih ju nih Slavena i njihovo osloba anje od turske uprave, uz pomo vjerskih knjiga i jezi nih reformi (Marijan Stojkovi , Bartuo Ka i D. I. Pa anin /1575-1650/, Zagreb, 1919.). 69 M. Lovri i sur., Zagonetka ranih Praslavena, s. 174. 70 D. Brozovi , Standardni jezik, Zagreb, 1970., s. 1-2, 108. 71 Iako moramo imati razumijevanja, glede situiranja u povijesnu zbilju, za teorijske, duhovno-kulturne i nacionalno-ideologijske okvire barokna slavenstva, ipak ostaje injenica da je rije o ideji slavenstva koja zatire nacionalne mogu nosti budu nosti (Miroslav Kurelac, Predgovor; u: V. Pribojevi , O podrijetlu i slavi Slavena, Zagreb, 1997., s. 10). 72 Razgledajmo po svemu pu anstvu koje govori hervatski, i na i emo da je najvi e ikavacah (dite), onda ekavacah (dete), a najmanje blekavacah (diete), koji s barbarstvom napreduje[ ] Blekav tina poti e iz cerkvenog jezika, i nesklada s narodnom herva tinom. Razgledajmo po stariemu narodnu knji tvu hervatskom, i na i emo da je ikav tina u neizmernoj ve ini naprama ekav tini i blekav tini skupa uzetim (A. Star evi , Knji evna djela, Zagreb, 1995., s. 421). 73 Zlatko Vince, Putovima hrvatskog knji evnog jezik., Zagreb, 1978., s. 374-378. 74 Tihomil Ma trovi , Nad jabukama vile Hrvatice, Zagreb, 2001., s. 107.

65

ijekavice, 75 hrvatski su vukovci najzad modelom konvergencije omogu ili uspostavljanje tragi nog etni ko-jezi nog jugoslavizma, odnosno danas etni ko-jezi nog euroslavizma (v. tablica 6.). IDIOM MODEL STANDARD NACIJA TOhrvatski politi ka-dr avotvorna divergencija ikavica ( ime Star evi /Ante Kuzmani ) (kroatizam) TOsrpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezi no-etnotvorna konvergencija ijekavica (Gaj/Dani i /hrvatski vukovci) (jugoslavizam/euroslavizam) Tablica 6.: Modeli standardizacije hrvatskog jezika Namjerno isti u i prirodnu razdiobu srpsko-hrvatskih dijalekata prvotno po odnosnoupitnoj zamjenici to- a-kaj, ideologizirana je slavistika promicala umjetno jezi no jedinstvo ve ine SrboHrvata preko naj e e ina ice to.76 Tako su se svjesno zabacivale i prikrivale kod nas stvarne etni ke podjele prema bitnim ina icama staroga glasa jat (ije, e, i), a to zapravo zna i da su ba ikavci, ekavci i jekavci oni pravi etnogenetski pokazatelji koji upu uju na iskon ovda njih naroda. Dakle, upravo ikavica tvori jasnu i klju nu demarkacijsku barijeru hrvatstva spram istoka i tamo njih srbijanskih i inih balkanskih govora i, s tim u svezi, velikosrpske (vukovske) ekspanzije.77 Na alost, poradi toga, dosad se o ikavcima moralo utjeti, ili bar podatke eufemisti ki zamagliti izme u redaka, budu i da su sredi nji dokaz protiv ideologije ju no(jugo)slavenstva.78 tovi e, gledano geografsko-povijesno i etni ki, upravo je rasprostranjenost ikavice govorila u prilog tzv. velike Hrvatske.79 Ponovimo, spomenute je pokazatelje po jatu na a slavistika dosad uporno zaobilazila i prikrivala, zato jer su o ito neprikladni za narodno jedinstvo i irenje bratskih naroda. Naime, Velika Ilirija, Velika Srbija i Jugoslavija, kao njena zamagljena ina ica,80 prostorno se mogla najvi e razvu i na ra un podobne tokav tine koju su, uz velikosrpske, jednako zdu no promicali i hrvatsko-jugoslavenski ideolozi.81 Kako je izbor standardizacijske osnove u biti politi ka a ne jezi na odluka,82 tako je upravo Gajevim politi kim posredovanjem u ilirski pokret unijeta misao o hrvatsko-srpskoj tokav tini kao jeziku

Od svih kandidata za osnovicu standarda najprimitivniji je imao jedino anse, dakle dijalekatski tip civilizaciono najneprikladniji (tj. kao jezi ni instrument zatvorenoga izrazito etni kog tipa), koji nije bio pripremljen za modernu urbanu civilizaciju (D. Brozovi , Standardni jezik, s. 116, 113 i 122). 76 Za na u je slavistiku bila bitna teritorijalna ra irenost tokav tine pri emu je bilo neva no postojanje ikavice (Stanko Lasi , lanci, razgovori, pisma, Zagreb, 2004., s. 184). 77 tokavska je ikavica - valja ponavljati - bila eminentno hrvatski etni ki, teritorijalno i statisti ki najra ireniji modalitet, visoko razvijena, neosporno nacionalnog identiteta hrvatskog jezika (Zlatko Posavac, Postulat: reinterpretirati Reljkovi a, Maruli , br. 4, Zagreb, 1995., s. 701). 78 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 212. Taktika se srbohrva tine upravo sastojala u ignoriranju osobitih hrvatskih struktura te supostavi srpskoga i hrvatskoga isklju ivo na razinu tokavskoga (Leopold Auburger, Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus, Ulm/Donau, 1999.). 79 Svi na i ikavski dijalekti zajedno (tj. tokavsko-ikavski, akavski i dijelom ikavsko-kajkavski) obuhva aju i sada 2/3 hrvatskih pu kih govora i tvore prostranu etno-jezi nu cjelinu koja, pru aju i se od ju ne Slovenije (tzv. ikavska sloven ina) i Istre pa sve do Drine, Subotice i Sandjaka, ini tzv. Veliku Hrvatsku (Mitjel i Zelimir Yo ama, Gan-Veyn osce Bascanski besidr /Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti, knj. 1/, Zagreb, 2004., s. 127). 80 Sa stanovi ta srpske nacionalne ideologije, Jugoslavija je u svakoj verziji bila zapravo politi ka metafora velike Srbije. Tako je bilo i u monarhiji Kara or evi a, a na drugi na in i u socijalisti koj Jugoslaviji. [ ] U prvoj nametan je ideologijski konstrukt jugoslavenstva, kao nadnacionalnog i dr avotvornog osje aja i sadr aja, a temeljen je na politi ki dizajniranom srpskom narodnom eposu i tradiciji svetosavlja. U drugoj Jugoslaviji tu ulogu je preuzela kombinacija klasnog i nacionalnog programa: bratstvo i jedinstvo (Ivan Lovrenovi , Unutarnja zemlja, Zagreb, 1998., s. 193-194). 81 Bila je to utopijska ideja, okrenuta prema 'sretnoj' budu nosti Ju nih Slavena pod okriljem 'najkulturnijega' ju noslavenskog naroda, Hrvata (Dubravka Orai Toli , Mu ka moderna i enska postmoderna, Zagreb, 2005., s. 291). 82 Stvaranje knji evnog jezika uvijek je politi ki in (R. Kati i , Jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1971., s. 51). Jagi je tako za foneti ki pravopis u na em jeziku iz razloga oportuniteta [za volju jedinstvenosti u knji evnom jeziku kod Srba i Hrvata], kao to se uop e ovom pitanju ne mo e pri i znanstveno, ve samo s razlozima oportuniteta (V. Jagi , Izabrani kra i spisi, uredio/preveo M. Kombol, Zagreb, 1948., s. 486).

75

jedinstvene knji evnosti na slavenskom Jugu.83 Na taj na in, Gajev generi ko-utopijski ilirizam, to je zagovarao proslavensku u prosrpsku intenciju i utapanja nacionalnog identiteta i imena u Velikoj Iliriji, otvarao je put do Velike Srbije. Suprotno tome, Kuzmani ev kroatisti ko-integralisti ki stav, uza sve dobrodo le kulturne veze s ostalim narodima Europe i Balkana, zagovara jezi nu i politi ki hrvatsku samostalnost.84 Etni ko-jezi no identificiranje Hrvata sa Slavenima, uz svoje politi ke ina ice (austroslavizam, serbokroatizam, jugoslavizam, euroslavizam), duguje panslavisti kom rasizmu koji predstavlja defanzivni odgovor na ekspanzivne (posebice pangermanski) rasizme.85 Zato se stvaranje jugoslavenske duhovne zajednice na temelju jezi na srodstva, to je jedna materijalisti ka idiotarija,86 pokazalo tragi nim geopoliti kim proma ajima. irilometodska-panslavisti ka ideologija,87 sa svojim ciljnim sastavnicama (v. tablica 7.), zakonita je roditeljica jedne i druge Jugoslavije, kao geopoliti ke izmi ljenice i nakaznice. Me utim, ideja o jezi nom i etni kom srodstvu ju nih Slavena predstavlja originalni proizvod hrvatske sredine (posebice Strossmayerova JAZU), gdje je ponikla i u njoj se trajno odr avala,88 sve do dana njih dana. tovi e, ona vrhuni u balkanskoj rasnoj ontologiji: Ne bi bilo lo e kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (ju no)slavenskog svijeta.89 KONCEPCIJA CILJ IDEATOR Slavenski kongres (Prag, 1848.) apostolat slavjanske uzajamnosti Kolar, afarik et al. Knji evni dogovor (Be , 1850.) jedan narod treba jednu knji evnost da ima Vuk St. Karad i Osnivanje JAZU ju noslavenske narode sliti u jedan knji evni (Zagreb, 1866.) jezik (u jedan cjeloviti ustroj) uro Dani i Enciklika Grande munus J. J. Strossmayer (Rim, 1880.) iril i Metod sveci Katoli ke crkve (papa Slavena)
83

Jaroslav idak, Studije iz hrvatske povijesti XIX stolje a, Zagreb, 1973., s. 120. Ivica Mati evi , Pisci iz Slavonije u Zori dalmatinskoj, Zadarska smotra, br. 3-4, Zadar, 1995., s. 352. Vidi ire T. Ma trovi , Nad jabukama vile Hrvatice. 85 Panslavizam koji je nadahnut idejom o zajedni kom porijeklu, o jednakosti nacionalnih interesa, o intelektualnom jedinstvu svih slavenskih naroda, postoji tek od na eg vremena [ ] stvoren politi kim i intelektualnim razvojem romanske i germanske rase i njihovom reakcijom na slavensku rasu (Imbro Tkalac, 1861.; prema: V. Novak, Vuk i Hrvati, Beograd 1967., s. 413). 86 Narodi balkanskih zemalja bili su odraz kolskih politika prethodnih nara taja, to je doseglo grotesknu sliku kada je primijenjena na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu (1919.). Naime, pretpostavilo se da postojanje jezika ujedno zna i da postoji nacija. Naravno, to se na elo koristilo samo ondje gdje je odgovaralo politi koj svrsi. Ipak je na kraju svatko platio laskanje toj materijalisti koj idiotariji (Ulick Varange, Imperium, the Philosophy of History and Politics, Newport Beach, 1963., s. 343). 87 Naivnu i tendencijski opasnu iliristi ku ideju ( to se od Ka i eva protoslavizma prome e u panslavizam), kasnije je preuzela i u sveu ili nim (prete no protestantskim) krugovima teorijski oblikovala slavistika, koja se odonda malo-pomalo zame e u primijenjenu geopolitiku. Uz utemeljivanje slavistike javlja se ideja panslavizma koji se putem slobodno-zidarskih lo a, preko e ke, ekspanzivno iri po itavom slavenskom svijetu (Milan Prelog, Slavenska renesansa, 1740.-1848., Zagreb, 1922., s. 1-3). Kao apostol slavenske uzajamnosti, Jan Kollar u Jeni nije sakupio samo znanja, nego je odavle ponio sa sobom i misao o kulturnoj uzajamnosti, a i misao politi kog panslavizma (isto, s. 55). 88 Hrvati su i opet poticali ideje me uslavenskog zbli avanja i bili spremni da tim idejama pridonose rtve; ilirizam, Be ki dogovor, Strossamayerovo jugoslavenstvo. [ ] pokret naprednja ke omladine potkraj stolje a i pred prvi svjetski rat svi su imali svoje korijene u Hrvatskoj, i na alost, prete no ostajali i ograni eni na nju, dok su ostali ju noslavenski narodi uglavnom od svih tih pokreta distancirali u obrani interesa svog nacionalnog integriteta (Nevenka Ko uti -Brozovi , O problemu slavenske orijentacije u hrvatskoj knji evnosti, Croatica, I, Zagreb, 1970., s, 167-193). 89 Da. Brozovi , Etni nost kao jedna od podloga nacionalne kulture, u: Jadranka a i -Kumpes (pr.), Kultura, etni nost, identitet, Zagreb, 1999., s. 224.Utoliko je problemati na teza, da je preimenovanje Jugoslavenske akademije (JAZU) u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU) po etkom devedesetih ozna io kraj jugoslavenske imagologije, a time i jugoslavenske ideologije i politike (D. Orai Toli , Mu ka moderna i enska postmoderna, s. 291).
84

10

pravopis (1892.) y I. Broz srpsko-hrvatski/ gramatika (1899.) y T. Mareti hrvatsko-srpski jezik rje nik (1901.) y F. Ivekovi Tablica 7.: Temeljna upori ta ideologije serbo-kroatizma Etni ko i jezi no identificiranje (una gens = una lingua) Hrvata kao Slavena u serbo(slavo)kroatisti koj genezi, to je stekli ki kazano sanjarija na javi ludovanje,90 izim to im (Hrvatima) zabacuje mogu e pred(ne)slavensko i anti ko identificiranje, sastavnicom je, to e se kasnije dobrano dokumentirati, tragi na ju no(jugo)slavenskog rasizma, koji polazi od prijeporna herderovskog modela Blut und Boden nacije, odnosno communauts du sang ou du terroir (zajednica krvi ili tla).91 Sazdane kao zajednice krvi i jezika (i kasnije klasnog bratinstva), one su gotovo kolski primjer: kako rasizam (etnicizam) nije ispravan temelj za politi ko djelovanje.92 Zapravo, u jezi nom se odre enju nacije nalazi idejni temelj fa izma, jer kako bi to funkcionirao svijet sastavljen od dr ava temeljenih na jeziku i knji evnosti, umjesto na eti kim, tj. moralnim i pravnim mjerilima?93 Budu i da nisu mogli tvrditi da postoji jugoslavenski narod kao povijesno-duhovna zajednica, odri u i se samonikle povijesne tradicije, ideolozi su hrvatskog jugoslavenstva posezali za etni kim (rasnim) i jezi nim supstratom u stvaranju jedinstvene jugoslavenske zajednice (v. tablica 8.),94 tako da su njihove nerealne katastrofalne politi ke projekcije,95 uza sve mo ebitne i najbolje namjere, kasnije nu no skon ale u totalitarnim eksperimentima.96 y y y

A. Star evi , Dela III., s. 26. Aris, Philippe, L'Temps de l'Histoire, Paris, 1986., s. 19. 92 Tako se pokazalo da su slo ene dr ave ije se jedinice temelje na etni koj osnovi doista nestabilne i da se u kona nici uglavnom raspadaju (Ljubomir Anti , Me uratni smjerovi hrvatske politike; u: Hrvatski katoli ki pokret, Zbornik, Zagreb, 2002., s. 474). 93 Ivan Pa en, Rasprava; u: Tolerancijom protiv mr nje, Zagreb, 1997., s. 80. Govor bi Strossmayerova tajnika (Mirko Cepeli ) danas tako bio obilje en kao tipi an govor mr nje. Naime, on zbori oj i danas mr nja, sebi je i nesloga nas kolju, kolju nas ljuta zloba i jal kolju nas tu inskom krvi na em zdravlju uciepljene (Mirko Cepeli , Govor u slavu slavenskih apostola sv. Cirila i Metoda, Glasnik biskupije bosanske i sriemske, br. 14, akovo, 1881., s. 141-142). 94 Usp. I. Biondi , Historia aperta. 95 Strossmayer, otac zajedni ke nadplemenske sinteze po imenu i kulturi, odustao je od vlastita politi kog programa, kad se, razo aran, uvjerio da ga je zasnovao na klimavim, neodr ivim, zami ljenim temeljima (Dubravko Jel i /pr./, Josip Juraj Strossmayer, Izabrani knji evni i politi ki spisi I., Zagreb, 2005., s. 22). 96 Stvarana i obnavljana da slu i i ideolo kim i strate kim potrebama bipolarnih alijansi a manje njenim narodima, upravo je Jugoslavija bila jedna artificijelna, eksperimentalna tvorevina, tako da je povijest Srba i Hrvata do 1991. sa stajali ta u inka politi kih elita, uglavnom iracionalna zbog uzaludnih nastojanja etni ke i politi ke homogenizacije jednog i drugog stanovni tva ( or e Borozan, Kriti ko preispitivanje nacionalnog identiteta Srba i Hrvata u Jugoslaviji /1918-1991/; u: Dijalog povjesni araistori ara 4, Zagreb, 2001., s. 132).
91

90

11

BLUT UND SPRACHE JEDINSTVO NARODA NACIJA J. J. Bra a su isto nog obreda hrvatstvo i srpstvo samo [je] sredstvo, STROSSMAYER nama jedna krv i jedan posljednji pako cilj da je jedinstvo narod (1881.) narodno [jugoslavensko]. mi svi Jugoslaveni, Ovo je velika istina F. SUPILO jedne krvi i rase velikog o jedinstvu jezika, krvi i rase na e (1916.) slavenskog roda jest majka politi ke ideje narodnog jedinstva Evo narode hrvatski, na naumu je Providnosti A. MAHNI Hrvati su i Srbi da preuzme me u ro enom bra om (1918.) bra a po krvi i jeziku [ ] poslanstvo ujedinjenja Disertacija je znala ki uvod u nacionalne U odre enju nacije odlu uju u probleme me uratne, ratne i dana nje [1988.] I. BANAC ulogu igraju kulturna svojstva, kako bi se otklonila ozbiljna zapreka (1988.) a iznad svega jezik njezinom [Jugoslavije] skladnom jedinstvu. Hrvate i Srbe Ne bi bilo lo e kada bismo [Hrvati] smatramo Slavenima, radi potpunosti D. BROZOVI jednostavno zato to govore svoje prirode i bitka obnovili svijest (1999.) jezicima koje posve ispravno da smo ipak dio (ju no)slavenskog svijeta. smatramo slavenskima. Tablica 8.: Hrvatsko-jugoslavenske nacionalne ideologije IDEOLOZI Onkraj izvorne identifikacije, i i evim tragom,97 slijedi posve paradigmatski zaklju ak: Pojavom Slavena na bizantskom tlu po inje novo doba povijesti na ih krajeva ju noslavenska povijest. S njom je tijesno vezan po etak hrvatske povijesti.98 Naspram zasebne i samostalne legitimne europske identitetne cjeline, hrvatska se uzima kao dio ili privjesak (jugo)slavenske povjesnice. Na taj su na in mnoge temeljne crte hrvatske pro losti sasvim krivo prikazivane, to je posljedica krivih pretpostavki koje su se apriorno postavile kao zahtjev cjelokupnog gledanja na na u povijest, da je ista samo jedan odsje ak slavenske pro losti.99 S obzirom na to, kao narod, Hrvati nisu do li do svijesti svoje politi kokulturne individualnosti, ve su ostali na prirodno-biolo koj lokalnoj osnovici, kao dio (ju no)slavenske mase (le e i u sredini izme u Slovenaca i Bugara),100 koju dr avno treba netko drugi oblikovati.101 Pa e, to je prevladavaju a teza, tamo jo od iliraca, da u pravom smislu Hrvati ne mogu postati samostalni narod, nego tek kao grana, ud ili pleme (Stamm) ve ega naroda ju nih Slavena ili ak svih Slavena.102 Budu i da su se uzimali dijelom ju noslavenske, kao zasebne etni ko-jezi ne zajednice, kao jedne cjeline, Hrvatima se prikra uje dr avno-politi ka individualizacija. tovi e, svaka se usmjerba prema u vr enju (jugo)slavenska zajedni tva interpretira kao napredna, dok su nastojanja oko punoga, pa i samo malo potpunijega, ostvarenja nacionalna suvereniteta obilje ena kao hrvatski ekskluzivizam koji je separatan, nazadan i negativan.103 Ra lambom tako ansi mogu ih separatisti kih avantura, uo i
97

Pojavom Slavena na granicama Panonije i Dalmacije zapo inje i povijest hrvatskog naroda (F. i i , Povijest Hrvata pregled povijesti hrvatskog naroda /600.-1526./, prvi dio, Zagreb, 2004., s. 71). 98 Trpimir Macan, Povijest hrvatskog naroda, Zagreb, 1992., s. 15. 99 Ivo Guberina, Dr avna politika hrvatskih vladar, II. dio, Zagreb, 1945., s. 6. 100 V. Jagi , Izabrani kra i spisi, s. 305. 101 Nije li gorka povijesna istina da se je iz smije ane povijenosti i svo enja Hrvata na neku slavensku plemensku razinu za elo i rodilo na e najve e zlo. Nije li upravo kobno po svaki narod iriti malodu je tvrde i: nismo narod, nego samo grana jednog narodnog stabla. U mnogima se takvim tvrdnjama ra a uvjerenje: ne mo emo ivjeti sami za se, treba nam se na nekog nasloniti. Tko bi mogao zamisliti Izraelca, pisca povijesti njegova naroda, koji bi tvrdio, da su Izraelci samo jedno semitsko pleme. Da su bili tako malodu ni, zar bi se odr ali ove sve tisu e godina i kona no obnovili svoju dr avnu samostalnost, takoreku usprkos svemu svijetu (Silvije Grubi i , Od pradomovine do domovine, Sl. Brod, 2001., s. 142). 102 Sli no je razmi ljala, glede svojega naroda, i prva generacija slovenskih slobodoumnih prosvjetitelja (Janko Kos, Duhovna povijest Slovenaca, Zagreb, 2004., s. 73). 103 Jure Kri to, Stare i nove paradigme hrvatske historiografije, Dru tvena istra ivanja, br. 1-2, Zagreb, 2001., s. 179.

12

jugoslavenskog raspada, s neprikrivenom privr eno u jugoslavenstvu, matvejevi evski se pretpostavlja, da opredjeljenje za jugoslavensku zajednicu nema alternative koja bi bila razumna.104 Zato e Juvan i eva Anonima posebice nadahnuti djelo povjesnika Johna V. A. Finea koji dr i da je i danas hrvatski strate ki interes biti dio jugoslavenske federacije.105 O emu se radi? Kao odgovor na raspad socijalisti ke Jugoslavije, zalaganjem je svojih prvaka (Branko Horvat, Milorad Pupovac, Predrag Matvejevi , Vesna Pusi , Lino Veljak, Du ko Sekuli , Ozren unec i dr.), u Zagrebu (1989.) utemeljena Ujedinjena jugoslavenska demokratska inicijativa (UJDI).106 Naime, nacionalnim je pokretima, kako se tvrdi, trebalo suprotstavljati zbiljske alternative: u prvom redu demokratsko konstituiranje Jugoslavije po principu jedan ovjek jedan glas.107 Na taj na in, u doba kad je Milo evi ev re im spremao obra un s nesrpskim narodima, UJDI-jeva se organizacija zauzimala za opstojnost komunisti ke Jugoslavije.108 Uo i raspada Jugoslavije, kao jedan od inicijatora budu e Koalicije narodnog sporazuma, Eugen Pusi (1989.) otvoreno se zala e za model jedan ovjek jedan glas, to je tada tjeralo vodu prema politi kom programu restauracije, koji su objavili Milo evi i generali, kao platformu za preure enje SFRJ po njihovome.109 Iako je taj projekt - tobo nje - gra anske preobrazbe propao, i kad je nakon dramati nih okolnosti stvorena hrvatska nacionalna dr ava, zanimljive su teze njegova kasnijeg obnavljanja i nametanja u sklopu ideologije Soroseva otvorenoga dru tva. Va no je podvu i da je, uz Vesnu Pusi , Juvan i ev Anonim sredi nji ideolog te preobrazbe. Polazno se uspostavlja teza o gra anskom identitetu kao supstitutu za negda nje jugoslavenstvo, koje se moglo tuma iti kao na in adaptacije odre enih ljudi na izazove ivotne situacije. Budu i da Jugoslavije vi e nema, pa nema smisla govoriti o jugoslavenstvu kao identitetu, naspram prijeporna hrvatskog nacionalnog identiteta, D. Sekuli (2003.) otkriva gra anski identitet kao onaj koji preuzima odre enu ulogu koje je prije ispunjavao jugoslavenski identitet.110 Stoga, u zemljama je postkomunisti ke tranzicije, ideologija je otvorenog dru tva u izravnoj funkciji negiranja novouspostavljenih nacionalnih

Predrag Matvejevi , Jugoslavenstvo danas, Zagreb, 1988., 226-227. [ tovi e, ne vidim] takve separatisti ke snage koje bi mogle ugroziti integritet Zemlje. 1971. godine, me u pripadnicima tzv. nacionalisti ke euforije u Hrvatskoj, bio je minimalan broj stvarnih separatista, po mojoj procjeni mo da 5 posto (isto). 105 Kako bi podupro svoje stavove o Hrvatskoj kao dr avi koja je, ka e, ponajvi e kriva za eksploziju nasilja na Balkanu, Fine analizira Titovu federaciju, navode i da ona nikako nije bila umjetno stvorena dr ava. Jugoslaviju idealizira kao lijepo dru tvo, to ba i nije neka znanstvena kategorija koje je preraslo etni ku mr nju, nekriti ki hvale i Titovu liberalizaciju i decentralizaciju, ak i demokratizaciju, i to jo ezdesetih godina ( eljko Kru elj, Vjesnik, 23. i 24. travnja 2005.). 106 Jugoslavenstvuju e hrvatske integracije bile su simptom strave pred opasno u historijskih katastrofa [ ] Jugoslavenstvo postalo je hermeti nom, magi nom formulom arobne nade u idealnu i sigurniju hrvatsku budu nost, i, kao narkotik, ono je veoma esto poslu ilo sredstvom za uspavljivanje svijesti u tajnim historijskim momentima, kad je upravo u interesu hrvatske stvarnosti trebalo donositi neobi no budne zaklju ke (M. Krle a ,/1926./, Panorama pogleda, pojava i pojmova 2, Sarajevo, 1975., s. 565). 107 Lino Veljak, Raspu a epohe, Zagreb, 1990., s. 223. Bilo je to prema na elu ve ine (po logici stvari etni ke ve ine) u jedinstvenoj dr avi (Josip entija, Ako Hrvatske bude, Zagreb, 2005.s. 124). 108 Gojko Bori , Fokus, 24. rujna 2004. Ovo tobo nje demokratsko konstituiranje volje ve ine, zagovarala je srbijanska politika, [kao] odr avanje izbora na cjelokupnom podru ju Jugoslavije po principu jedan ovjek jedna glas (M. Pupovac, uvari imena, Zagreb, 1999., s. 16-17). 109 J. entija, Ako Hrvatske bude, s. 74, 124. Mnogi su pobornici jugoslavenske ideologije i nakon njezina sloma ostali vjerni svojim mladena kim idealima na prestaju i hrvatsku dr avotvornu ideju, sada oli ene u samostalnoj Republici Hrvatskoj, prikazati uvijek u negativnom kontekstu (Ante Birin, Ideolo ke polarizacije i najnovija hrvatska historiografija (1989.-2002.), u: Hrvatska historiografija 20. stolje a: izme u znanstvenih paradigmi i ideolo kih zahtjeva, IDZ Ivo Pilar, Zagreb, 2005., s 40). 110 Zarez, Zagreb, 22. svibnja 2003. Du ko Sekuli ispituje to bi moglo zamijeniti jugoslavenski identitet koji je uhvatio korijen i pro irio se pred raspad Jugoslavije. Taj je identitet, osim to je bio kontroverzan, emocionalno i ideolo ki obojen predstavljao je za mnoge politi ki i jo vi e gra anski identitet. Devedesetih godina etni ki identitet zamjenjuje gra anski identitet, a tek u novije vrijeme se ovaj drugi ponovno obnavlja. Danas taj gra anski identitet postaje funkcionalni ekvivalent starom jugoslavenskom identitetu (Dragutin Babi , prikaz: Du ko Sekuli et al., Sukobi i tolerancija: o dru tvenoj uvjetovnosti nacionalizma i demokracija, Migracijske i etni ke teme, Vol. 21 No. 3, Zagreb, str. 279-282).

104

13

dr ava. Unutar Erasmus Gilde, uz poznati ideologem demokracija ili nacija,111 tu e strategiju politi ki oblikovati Vesna Pusi kozmopolitsko-liberalna politi ka femina.112 Rije je o Praxis-filozofskoj koli mi ljenja koja je, iz tobo njih kozmopolitskih obzorja, zazirala od pojma nacije i nacionalne dr ave, smatraju i to prevladanim oblikom dru tvenog organiziranja.113 Zanimljivo je da jo jedan od klasika sociologije, Max Weber (1948.), izri ito tvrdi da je nacija zajednica koja se primjereno o ituje u vlastitoj dr avi; nacija je stoga zajednica koja normalno te i tvorbi vlastite dr ave.114 Demokracija je historijsko-genetski povezana s nacionalnom dr avom,115 tako da svoju prirodnu slobodu narod ima pravo emanirati u vlastitoj dr avi.116 Prema tomu, rije je o potpunoj besmislici ideologijska uma, koji a priori naciju isklju uje kao negativnu stvarnost. Nacija je tobo e uvijek u nekom potencijalnom stanju kruta nacionalizma, tako da prema toj pojednostavljenoj logici, nacionalizam poni tava demokratske procese.117 Ma koliko svaka demokracija glasno progla avala slobodu ovjeka, ona tu slobodu ostvaruje uvijek u jednoj datoj zajednici; i taj do ivljaj ne zna i slabljenje emocija prema zajednici o kojoj je rije , ve naprotiv zna i njihovo ja anje.118 Sve u svemu, iako dr ava nije razlog svih razloga, ona je (pred)uvjet svega: normalnoga ivota naroda, ostanka, slobode budu i da je narod bez dr ave poput ovjeka bez vlastita doma.119 Suprotno tomu, glede odgovora na pitanje: Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, to ga postavlja Juvan i ev Anonim, skicirane su temeljne hrvatske politi ke pozicije 90-ih pro log stolje a (v. tablica 9.). Samo ve ovo pitanje asocira na opsjednutost prof. Du ka Sekuli a Hrvatima kao nepopravljivim nacionalistima, to nije ni ta drugo nego sofisticiranija slika od one srpsko-populisti ke o Hrvatima usta ama i troubel makerima u dvjema Jugoslavijama, na Balkanu i svijetu.120 Sekuli smatra da hrvatski nacionalizam ima svoje korijene u naslanjanju na kontinuitet hrvatskog dr avnog prava i u svojoj evoluciji sintetizira teoriju dr avnog prava i etni ki nacionalizam, koji po definiciji te i k ostvarenju samostalne dr ave.121 Tragom zlokobna viktornovakovskog aksioma, koji eo ipso isklju uje ostvarbu samostalne dr avne zajednice, kao zlo in samoodre enja,122 pri a je o prijepornoj hrvatskoj nacionalnoj dr avi spomenutih godina u bti jednostavna. Nakon pada komunisti ke Jugoslavije, prvenstveno oslonjen na kontinuitet onih politi kih snaga koje su pora ene u drugom svjetskom ratu, HDZ-ov je integralni

111

V. Pusi , Diktature s demokratskim legitimitetom: demokracija ili nacija, Erasmus, br. 1, Zagreb,1993., s. 8. Izlaz je Druga Republika Hrvatska [koja] polazi od nacionalne dr ave ka dr avi gra ana (Slavko Goldstein, Druga Republika Hrvatska, Erasmus, Zagreb, br. 1, 1993., s. 26). 112 Zvonimir Berkovi , Pisma iz dilentanije, Zagreb, 2004., s. 122. 113 eljko Kru elj, Praxisovski autizam, Ve ernji list, 14. listopada 1996. 114 H. Gerhl i C. W. Mills (ed.), From Max Weber: Essays in Sociology, London, 1948., s. 176. 115 David Jacobson, Rights acros Borders. Immigration and the Decline of Citizenship, Baltimor-London, 1996., s. 19. 116 Tihomir Cipek, Liberalizam ideologija slobode, u: Cipek Tihomir i Vrande i Josip (ur.), Hrestomatija liberalnih ideja u Hrvatskoj, Zagreb, 2004., s. 23. 117 Zoran Vukman, Hrvatska, ni crvena ni crna, Trogir, 2003., s. 115-116. 118 I. Bib, Bijeda isto noevropskih malih dr ava, u: Bib-Huszr-Szcs, Regije evropske povijesti, Zagreb, 1995., s. 17. 119 Petar Selem, Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasi a, Forum, travanj lipanj, Zagreb, 2001., s. 885. Mo e se i bez doma ivjeti, mo e biti sretan i onaj besku nik to no i provodi pod mostovima i kolodvorima, tko e ga znati. Ali, dom, postojanje vlastita doma preduvjet je ulju enog ivljenja, pa i preduvjet stanovitog osje aja slobode. O ovjeku, o ljudima ovisi kakav e im biti dom. Uredan ili prljav, pun sklada ili nastanjen opa inama. O ljudima, o politici ovisi kakva e biti dr ava. I kao to nitko nema pravo ovjeku zanijekati vlastiti dom, tako nitko nema pravo narodu zanijekati prava na vlastitu dr avu i gurati ga u razna sustanarstva i podstanarstva (isto). 120 An elko Milardovi , U sjeni su enja Milo evi u u Haagu, Fokus, 21. velja e 2002. 121 D. Sekuli , Je li nacionalizam hrvatska sudbina? (Is nationalism Croatia's destiny?), Revija za sociologiju, Zagreb, 2001., br. 3-4, s. 158. 122 Miroslav Tu man, Krivi za zlo in samoodre enja, Zagreb, 2003. Bilo ih je i danas koji govore da je svaka dr avotvorna ideja kod Hrvata zlo ina ka ideologija: Haag je odli an instrumentarij za dokazivanje te ideologije (Davor Domazet-Lo o, Hrvatsko slovo, 29. listopada 2004.).

14

nacionalizam u Hrvatskoj bio prisutniji nego neka nova demokratska sinteza, to se o ekivala od Koalicije narodnog sporazuma (KNS) i reformiranih komunista (SKH-SDP).123 OPCIJA NACIONALIZAM KONTINUITET DR AVA BLOK HDZ integralni fa izam Hrvatska KNS liberalni antifa izam (neo)Jugoslavija SKH/SDP demokratski antifa izam (neo)Jugoslavija Tablica 9.: Hrvatske politi ki blokovi 1990. godine (prema: D. Sekuli , 2001.) I dok je na integralni nacionalizam iz Srbije, Hrvatska (HDZ) odgovorila mobilizacijom integralnog nacionalizma u Hrvatskoj, suprotno tome, zabacuju i program nacionalne dr ave (imaju i u vidu obnovu jugoslavenskog saveza), antifa isti ko-zavnohovski odgovor liberalnog nacionalizma (KNS) ili reformskog socijalizma (koji je zagovarao SPD), bio je potu en. Na taj na in, desnica, koja u hrvatskoj situaciji ima formu integralnog nacionalizma, pobijedila je i centar i ljevicu i tragom NDHkontinuiteta ostvarila samostalnu nacionalnu dr avu. Naime, utjelovljen u KNS na prvim izborima (1990.), liberalni nacionalizam u Hrvatskoj smatrao je suvi e riskantnim koaliranje s biv im komunistima (koji promi u demokratski nacionalizam), pa je na taj na in gurnuo pobjedu u ruke ekstremnom HDZ-u, koji je ulijevao najvi e povjerenja na Milo evi ev radikalni pritisak. Ukratko, HDZ-ovski integralni nacionalizam pocijepao je potencijalnu reformsko-liberalnu koaliciju, koja e se o ivotvoriti tek deset godina kasnije.124 Suprotno povijesnoj ideji dovr enja procesa dr ava-nacija na Balkanu, prema ideologemu demokracija ili nacija,125 Vesna Pusi promi e anacionalni politi ki liberalizam kojim se exjugoslavensko podru je nastoji regionalno-politi ki oblikovati. Glede poznata Ban eva kolonijalnog imperativa Balkanu se ne mo ete oduprijeti,126 slijedi obvezatno razgra enje hrvatske nacionalne dr ave i njeno prispodobljene zapadno-balkanskom projektu.127 O pozadini toga imperativa zanimljivo svjedo i Janko Vranyczani-Dobrinovi (1999.), hrvatski veleposlanik VE u Bruxellesu. Naime, me unarodna je zajednica eljela da Franjo Tu man u regiji odigra ulogu multietni ki pomirljivog motora za Hrvate, europske Srbe, europske Muslimane, eurodemokratskog Tita i jugohrvata. Iako mu je tu poruku prenosio, duboko svjestan isku enja hrvatsko-jugoslavenske ideologije, spomenutu ulogu Tu man nije elio, niti mogao prihvatiti.128 Tijekom svoje vladavine, suprotno projektu Sorosova otvorenoga dru tva,129 Tu man je odlu no odbijao bilo kakvo politi ko identificiranje Hrvatske s Balkanom, dakako, ustrajaju i na politici dobrih odnosa sa svim susjedima, a ne uvjetovanoj politici pripadanja Balkanu. Naime, svojim
123

D. Sekuli , Je li nacionalizam hrvatska sudbina, s. 159. Na alost, osamostaljenje pod HDZ-om nije po lo na elima Zavnoha [...] nego je usta ka primjesa Tu manove autokracije ozlovoljila svjetsku javnost i dala jo vi e impulsa balvan revoluciji Srba-Pre ana kao prete i velikosrpskke agresije (Ivan Supek, Vjesnik, 5. rujna 2002.). 124 D. Sekuli , Je li nacionalizam hrvatska sudbina, s. 166. 125 Ili nacija ili demokracija [ ] najvi i je teorijski, filozofski i misaoni izraz gospo e Vesna Pusi (Josip Jovi , ivot po protokolima, Prilog anatomiji hrvatske (samo)destrukcije, Split, 2002., s. 80). 126 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sije nja 2001. U jednom razgovoru, George Soros podvla i da je u interesu je hrvatske dr ave da se integrira s ostalim dr avicama na prostoru biv e Jugoslavije. [ ] To je vizija Europske zajednice s kojom se ja sla em i shva am je vrlo ozbiljno, jer je va na ne samo u regiji, nego za Europu i cijeli svijet (Jo ko elan, Tre ejanuarska Hrvatska, Split-Dugopolje, 2002., s. 31). 127 U ostvarivanju projekta zapadnog Balkana iznimno je va no da se Hrvatska pretvori u multietni ku dr avu kako bi bila sli na Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini, te kako bi se probleme manjina u svim dr avama zapadnog Balkana mogao rje avati na istim na elima (Z. Tomac, Vjesnik, 2. travnja 2004.). 128 J. Vranyczani-Dobrinovi , Ve ernji list, 24.-26. prosinca 1999. 129 Popper je ostavio la nu utopiju otvorenog dru tva, koju je George Soros, burzovni me etar, prilagodio kao ideologiju postkomunisti ke tranzicije. Famozna Sorosova mre a, koja je itavo pro lo desetlje e u ovom podru ju funkcionirala kao paralelno ministarstvo dru tvenih znanosti, kulture i kontrakulture, svojom organizacijom i milijunima dolara, odigrala presudnu ulogu u sada ve uznaporedovalom rashrva ivanju, odnosno rebalkaniziranju Hrvatske i Hrvata (J. elan, Tre ejanuarska Hrvatska, s. 141). Sorosovo otvoreno dru tvo tipi an je slu aj zlo ina kog udru ivanja protiv Ustavnog poretka Hrvatske ( l. 135. Ustava RH) (Hrvoje o i , Istine o dr. Franji Tu manu, Zagreb, 2003., s. 2421).

15

geopoliti kim polo ajem, svojom povije u i ekonomskim vezama koje je ve u uz srednju i zapadnu Europu, Hrvatska e morati na i svoje mjesto u samom srcu integrativne Europe.130 Me utim, nakon promjene vlasti, prihva anjem politike novoga smjera (koja je samo kroatizirana ina ica Supilova novoga kursa), prispodobno Brozovi evoj rasnoj balkanskoj ontologiji,131 Europa nam vjeruje otkad je Ra an rekao da smo dio Balkana.132 I dok je Hrvatska skoro itavo desetlje e, naspram importirana balkanskog, poku avala afirmirati izvorni srednjoeuropski identitet, slute i iza svakog projekta regionalne suradnje remake Jugoslavije, njezin je novi predsjednik (Stjepan Mesi ), u ime pribli avanja NATO-u i Europskoj uniji via Balcan - suprotno ustavnim odredbama - organizirao europski sastanak na vrhu (summit) o Balkanu u studenome 2000. godine u Zagrebu.133 Ironija sudbine ho e da e ovaj sastanak na vrhu pod francuskim predsjedanjem istodobno blagosloviti povratak Hrvatske na Balkan i povratak Jugoslavije u Europu.134 Uz poznato haa ko politi ko uvjetovanje, istrgnuta iz srednjoeuropskog i sredozemnog miljea, Hrvatska biva i vra ena u projugoslavensku geopoliti ku matricu sa svim i dosad ve poznatim negativnim posljedicama za njeno kulturno i duhovno bi e.135 Nakon 3. sije nja 2000. godine, tvrdi Sekuli , imamo povratak Hrvatske u normalnu kolote inu postkomunisti kog europskog razvoja.136 Dakako, normalna kolote ina, pretpostavlja obnovu jugoslavenskog saveza, kao uvjeta uklju ivanja u Europu, tj. razgradnju hrvatske nacionalne dr ave, budu i da se HDZ-ov integralni nacionalizam uspostavlja kao odre eni odjek usta kog poraza u drugom svjetskom ratu.137 I dok je stvaranje samostalne dr ave HDZ-ov crimen, antifa isti ko-zavnohovske ina ice (liberalni nacionalizam i reformski socijalizam) imaju povijesna rje enja, dabome, bez samostalne nacionalne dr ave. Naime, polaze i od neojugoslavenskog liberalnog saveza,138 GoldsteinGotov eva HSLS (i kasnije KNS) zato u svoj program uop e nije unijela formiranje samostalne hrvatske dr ave.139 Isto tako, vjeruju i da je Jugoslavija jo uvijek na a velika ansa, reformsko-socijalisti ki lider Ivica Ra an tako er tada nije elio - samostalnu Hrvatsku. Naime, on tada tvrdi da ne mo e biti sumnje u odnos SKH prema Jugoslaviji. SKH je vrlo jasno rekao da mi budu nost SR Hrvatske ne vidimo izvan Jugoslavije.140 Opis hrvatskog integralnog nacionalizma (posebice Paveli eva, iji je - tobo e -za etnik A. Star evi a dovr itelj F. Tu man), to ga proizvodi otvoreno-dru tvena (erazmi ka) inteligencija, posve je suglasan s ideolo kom propagandom o genocidnosti, odnosno usta tvu svih Hrvata, koja se temelji na tvrdnji o pravocrtnom kretanju od Ante Star evi a do Ante Paveli a.141 Iz Star evi eva u enja izvire, tvrdi se viktornovakovski, stolje e rasisti kih, da ne ka emo fa istoidnih naslaga [koje je te ko] i ime rastopiti i oprati142 Naime, demonizacija Star evi eva u enja, glede hrvatske nacionalne ideje i dr ave,143 Ali isti emo da smo za bilateralne odnose i eventualno zajedni ke prometne i sli ne projekte, a protiv smo svih poku aja integracije u balkanskim ili jugoisto nim europskim okvirima. (F. Tu man, Hrvatska rije svijetu, Razgovori sa stranim predstavnicima, Zagreb, 1999., s. 85 i 498). 131 Ne bi bilo lo e kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (ju no)slavenskog svijeta (D. Brozovi , Etni nost kao jedna od podloga nacionalne kulture, s. 224). 132 J. Dobrinovi -Vranyczany, Ve ernji list, 6. o ujka 2000. 133 Zagreba ki summit, kao pravno-politi ki temelj za uspostavu zapadnog Balkana, odr an je u Zagrebu 24. studenoga 2000. godine. Toga je dana usvojena Deklaracija koju Hrvatsku nu no vodi u nove balkanske dr avne integracije. Istoga je dana 1918. godine u Zagrebu donesena odluka da Hrvatska u e u savez dr ava pod krunom Kara or evi a. Je li je, neki su se upitali, samo rije o slu aju? 134 Jacques Rupnik, Libration, Paris, 3. studeni 2000. 135 Branimir Lokin, Zapadni Balkan: sljepilo stratega suvremenog svijeta, Vjesnik, Stajali ta, 7. studenoga 2003. 136 D. Sekuli , Je li nacionalizam hrvatska sudbina, s. 159. 137 Isto, s. 158. 138 Takva je projekcija, koja je bila u funkciji o uvanja Jugoslavije, tvrde neki izvori, stajala sponzore 270.000 dolara, to ih je po etkom 1990. godine u New Yorku upravo preuzeo senior Goldstein (Ivo Omr anin, Diplomatska i politi ka povijest Hrvatske, sv. 4, Washington, 1992., s. 20). 139 Miroslav Brandt, ivot sa suvremenicima, Zagreb, 1996., s. 124. 140 D. Jel i , 100 krvavih godina, XX. stolje e u hrvatskoj povijesti, Zagreb, 2004., s. 313. 141 M. Gross, Razgovor o korijenima, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1993., s. 42. 142 Nenad Mi evi , Novi list, 10. prosinca 2005. 143 Tako je, primjerice, Andre Wisson, u dnevniku Washintgton Post, od 17. travnja 1941. godine, ustvrdio, bez ikakve obrazlo be, da se hrvatska nacionalna ideologija za ela u glavi autenti nog hrvatskog lu aka
130

16

kako e se pokazati, izravno je u promi benoj funkciji: ili samo paravan za velikosrpske teritorijalne i politi ke pretenzije ( to su polazile od negiranja hrvatske jezi ne i nacionalne samobitnosti), ili pak, uz pomo Srbije, ona osobita promicanja interesa velesila na hrvatskom geopoliti kom prostoru, koje u politi kom hrvatstvu vide smetnju za ostvarenje svojih ekspanzionisti ko-geostrate kih ciljeva na ovim prostorima. Zato je raspletanje pri e o stvaranju nacija u 19. stolje u na ovim prostorima, to se vu e do danas, neodlo na zada a hrvatske povjesnice.144 Utemeljena u slavistici, standardna hrvatska historiografija Hrvatima odri e nacionalnu posebnost, tako da se zagovorom nadnacionalnih ideja (ilirizam, panslavizam, jugoslavizam, euroslavizam i sl.) u hrvatskoj povjesnici otvara prostor zatiranju svake hrvatske politi ke i dr avne samostalnosti.145 Kao jedan od sredi njih duhovnih oblikovatelja zapadnog Balkana, zabacuju i politi ki model, smatraju i upravo da star evi izam po iva na anakronisti kom dr avnom pravu,146 Banac zato uzima naciju kao kulturnojezi nu (etnicisti ku) zajednicu, u ijem odre enju odlu uju u ulogu igraju kulturna svojstva, a iznad svega jezik.147 Naspram politi ko-subjektivna, polaze i od kulturno-objektivnog poimanja nacije, prema kojem se obilje ja nacije smatraju unaprijed zadanim, nepromjenjivim i o evidnima,148 Banac promi e etnonacionalizam (multikulturalnu etnokraciju), ime se zatvara put prema dr avno-gra anskoj integraciji razli itih skupina, u ovom slu aju Srba u Hrvatskoj kao politi kih Hrvata. Na toj crti Banac posve dijeli Kresti eva velikosrpska stajali ta.149 Kao predmet tragi ne instrumentalizacije, jo od turskih provala pa sve do dana nje nove hrvatsko-srpske koalicije (Sanader-Pupovac),150 pravoslavna (srpska) manjina u Hrvatskoj nije bila ni ta

Ante Star evi a u pro lom stolje u (Ivo Tasovac, Korijeni zabluda, Hrvatska revija, br. 2, 1966.). kolski je zato primjer: kako je, tijekom naj e e agresije na Hrvatsku, pisao Ian Traynor, urednik za isto nu Europu londonskog lista The Guardian. U jednoj od njegovih kolumni (18. studenoga 1993.), kao estoki nacionalista, Star evi je opisan kao misaoni za etnik usta kog pokreta, koji su u sklopu svoje divlja ke politike protiv srpske manjine odredili da se tre inu Srba ubije, tre inu protjera a tre inu prisili da prije e na katoli ku vjeru. Sve to, naravno, nema veze sa Star evi em koji je, naspram jezi nog, vjerskog ili etni kog nacionalizma, ustanovio hrvatsko dr avno pravo, povezuju i s njime pojam hrvatskog naroda. Dakle, kako zaklju uje ameri ka povjesni arka Sabrina P. Ramet, Star evi je u duhu tolerancije i demokracije priznao da se pod pojmom hrvatskog naroda podrazumijeva politi ki narod uklju uju i u njega Hrvate, ali i Srbe i pripadnike drugih etni kih skupina koje ive na teritoriju hrvatske dr ave (Sabrina P. Ramet, Ante Star evi liberalni zagovornik gra anske dr ave (tekst u rukopisu). 144 ini se, da bez trijeznog i smirenog uvida u realije i u magle pro losti nije mogu a nikakva racionalna projekcija na eg naroda (Josip entija, S Krle om, poslije '71, Zagreb, 2000., s. 205). 145 Jedanput smo se za volju tzv. vi ih zajednica, ju noslavenskih i panslavenskih, odrekli svojih neposrednih ciljeva te izgubili priliku stvoriti svoju narodnu dr avu, kad su je drugi narodi stvarali. Uspjeli smo od straha pred budu no u, zbog malodu ja i slabosti, posijati na balkanskom prostoru i svojim mesijanstvom i krivom politi kom kombinatorikom omeli smo prirodan razvitak svih balkanskih naroda. Stoga nemamo pravo grditi samo Srbe, koji su znali iskoristiti na u slabost, te ih prikazivati kao krivce svemu zlu, nego se moramo vratiti na korijen zla, na pogre nu definiciju naroda koju smo mi uveli, a drugi je iskoristili na na u tetu (Ivan Korsky, Hrvatski nacionalizam, Zagreb, 1991., s. 100). 146 I. Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, s. 90. Srpski nacionalni pokret sebe (je) sve vi e zasnivao na prirodnom pravu nacionalnosti, to je bilo definirano uglavnom u jezi nim terminima. Prema tome, imamo dr avno i istorijsko pravo kad je re o Hrvatima, a prirodno i etni ko kad je re o Srbima, prvo (je) vezano za staro i prevazi eno stale ko dru tvo, a drugo za gra ansko, za modernija i savremenija shvatanja i tokove (Vasilije Kresti , Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991., s. 107, 61). 147 I. Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, s. 32, 107. 148 Holm Sundhaussen, Postsocijalisti ka konstrukcija dru tvenog identiteta: Izazov intelektualcima; u: Pro lost je te ko pitanje, Zagreb, 2000., s. 82. 149 U gra anskom sistemu, svi Hrvati i svi stanovnici Hrvatske, bez obzira na nacionalnu pripadnost, inili su hrvatski politi ki narod. Njima su priznavana sva gra anska prava, ali im nije priznata nacionalnopoliti ka individualnost, odnosno konstitutivnost (V. Kresti , Dr avno istorijsko pravo Hrvatske koren zla i sukoba sa Srbima, Zbornik radova Baranja srpska zemlja, Beli Manastir, 1995, s. 13). 150 Prvi put od vremena Milutina Balti a, Stanka Stoj evi a i Du ana Dragosavca imamo Srbe u Vladi birane po nacionalnoj kvoti, odnosno klju u. Tako birane lanove izvr ne vlasti imaju dr ave s podijeljenim suverenitetom. SDSS je te ko svrstati u klasi ne podjele na politi koj sceni, jer je alfa i omega

17

drugo nego trojanski konj svih mogu ih stranih politi kih i dr avnih vlasti i mo i.151 Ukratko, na crti razaranja hrvatskog suvereniteta, ona se nalazi kroz vi e od tri stolje a u protuhrvatskoj slu bi.152 Tragom importirnih ideologija, prihva aju i nagla enu etnizaciju svoje egzistencije te ometaju i proces hrvatske nacionalne integracije, hrvatski su Srbi, zapravo, bili takti ko sredstvo austrijske, ma arske i talijanske, a strate ko velikosrpske (u obje jugoslavenske ina ice) dr avne integracije. I nakon tragi nih iskustava - prije svega, kao rtve svojih politi kih i intelektualnih elita po crti rasno-klasne zavnohovske osnovice, oni i dalje odbijaju integraciju u moderno hrvatsko gra ansko dru tvo.153 Nakon posvema nje kriminalizacije Hrvatskog obrambeno-oslobodila kog rata, tj. da su u temelje samostalne hrvatske dr ave ugra eni zlo ini ( to je sastavnica Goldstein-Pusi kine erazmi ke strategije), obnova ranijih demokratskih inicijativa nije isklju ena, pa i mogu a federalizacija Hrvatske pod patronatom me unarodnih imbenika, gdje bi jednostavno bio poni ten hrvatski nacionalni integritet. Naime, povratak Srba stvara multinacionalnu zajednicu i pokre e pitanje gra anskog ustava, izbija historijsku pobjedu nad Srbima.154 U svezi s tim, zanimljivo je, neki ozbiljni politi ki ra lanitelji dr e da, stvaraju i od svojega etniciteta profesiju,155 kao vode i ideolog i svojedobno konzekventni eksponent Milo evi eva politi kih interesa u Hrvatskoj, Pupovac onemogu ava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga politi kog naroda.156 Glede uspostavljana pokroviteljstva nad jednom od sredi njih politi kih organizacija hrvatskih Srba,157 uz tzv. me unarodne imbenike, Beograd ih je odlu io iskori tavati kao element zadr avanja Hrvatske u balkanskom kontekstu, kako bi i srpski dijelovi Hrvatske u koncepciji mini Europske unije inili jedinstveni srpski duhovni prostor.158

njihova programa pretvoriti Srbe u Hrvatskoj u konstitutivni narod (Ton i Tadi , Ve ernji list, 29. sije nja 2004.). 151 Na i Srbi, hrvatski renegati, saveznici talijana a i Mad ara, nijesu nego stafa a tu instva protiv slobode i ujedinjenja Hrvatske (Fran Supilo, Politi ki spisi, Zagreb, 1970., s. 239). Kao pripadnici slu beni kog mentaliteta, Srbi u Hrvatskoj bili su jedno od upori ta ma aronske i austrijske politike te tako blokirali razvoj hrvatske nacije u Hrvatskoj i Dalmaciji (Drago Roksandi , Hrvatski tjednik, br. 2, Zagreb, 23. travnja 1971.). 152 Antun Pinterovi , Predsjednik pred Unijom, Hrvatska revija, br. 3, Zagreb, 2003., s. 33. 153 Oni i dalje ne pristaju biti 'politi ki Hrvati', oni i dalje ele biti politi ki narod. Oni, uostalom, vi e i ne kriju da ele biti va an politi ki faktor u hrvatskom ivotu, ali ne kao Srbi gra ani Hrvatske kao jedinke, nego kao Srbi kao nacionalna skupina politi ki organizirana. Zahtjevi koje su u tom pogledu iznijeli i upravo iznose samo su po etak, a nikako ne predstavljaju kraj. Lista je podu a samo to e, pou eni povijesnim iskustvom, sada i i dozirano, korak po korak i milimetar po milimetar, s kona nim politi kim ciljem da Srbi ne budu nikakva nacionalna manjina nego etni ka skupina s ustavnim definiranim posebnim mjestom unutar hrvatske dr ave (Mladen Kevo, Stajali te, Vjesnik, 10. sije nja 2004.) 154 Branko Mamula, Balkanica, br. 3-4, Roma, 1997. 155 Reagiram [glede optu bi Hrvatske za etni ko i enje Srba], prije svega, u ime onih gra ana RH, pripadnika nacionalnih manjina, pa i srpske, koji svakodnevno daju osobni doprinos razvoju i napretku Hrvatske, ne trguju i pritom, kao gospodin Pupovac, svojom nacionalno u i ne stvaraju i od nje profesiju (Snje ana Biga-Friganovi , pokojna SDP-ova zastupnica u Hrvatskom saboru, Globus, 16. sije nja 2004.). 156 Davor Gjenero, Novi list, 22. prosinca 1997. Odbijaju i koncepciju politi kog hrvatstva, srpski su politi ari u Hrvatskoj bili gotovo jedinstveni (razlike, bolje re eno netrpeljivosti, bile su vi e osobne naravi), tako da su rje enje vidjeli u dvojnom hrvatskom suverenitetu, federalizaciji Hrvatske i politi koj autonomiju za Srbe gdje su ve ina (Vlado aki , Na elo Vukovar, Zagreb, 1997., s. 148). 157 Zato e u ovim trenucima a posebno u budu nosti - podvla i Pupovac - SRJ, nama mati na dr ava biti zna ajan faktor, zna ajan element u tra enju odgovora na pitanje kako dalje i to sa Srbima u Republici Hrvatskoj ( uvari imena, s. 81). Suprotno tome, na izvanrednoj je skup tini Srpskog narodnog vije a, Jovan Miri izjavio da na a mati na dr ava je Hrvatska, dok nam je Srbija eventualno mo e tek biti matica. Ona nije povijesno, ni politi ki na a mati na dr ava (Novi list, 9. svibnja 1999.). 158 D. Gjenero, Vjesnik, 20. o ujka 2001.

18

Na taj se na in, suprotno povijesnom dovr enju procesa gra ansko-nacionalne dr ave, hrvatskom narodu, jo jednom, uz lo e ponavljanje povijesti,159 dramati no onemogu ava proces nacionalne (politi ke) emancipacije i, s tim u svezi, normalno uklju ivanje u europske i svjetske tijekove. Naspram Pupov eva pogubna politi kog glavinjanja, najvi e ideja o polo aju Srba u Hrvatskoj dolazi upravo od njega (od rigidnog jugoslavenstva do malicioznog srbovanja),160 vi e su nego ohrabruju a razmi ljanja mla e akademske elite. Naime, mla i srpski intelektualci u Hrvatskoj, upravo kao Srbi, prelomili su u sebi injenicu da je rje enje hrvatskog nacionalnog pitanja kroz samostalnu dr avu potpuno legitimno, pa e prihva aju i ga kao olak anje, jer vi e ne ele biti jedina meta hrvatskog nacionalizma. tovi e, ve inu je njih osvijestila injenica da je Jugoslavija bila prisilna zajednica u kojoj se Hrvati nisu osje ali dobro, gdje su stavljeni u poziciju njenih za titnika, to ih je u asno optere ivalo.161 Ako Srbi u Hrvatskoj prihva aju samostalnu hrvatsku dr avu kao okvir svojega ivota,162 kao pojam hrvatskoga politi kog naroda, dakle, onih koji Hrvatsku shva aju kao zemlju kojoj u politi kom smislu pripadaju, ire od hrvatske zajednice u etni kom smislu, svakako bi se suzio prostor hrvatskom etnonacionalizmu.163 Ukratko, kao nacionalno-gra anska dr ava koja, pored inih manjina, priznaje sva manjinska prava i kulturnu autonomiju etni kim Srbima na svojemu prostoru, tj. smatra ih politi kim Hrvatima, 164 Hrvatska bi imala tek anse ubrzane normalizacije i tzv. europeizacije.165 Onkraj matvejevi evska kona nog rje enja, ostvareni hrvatski suverenitet 90-ih nije postao paradigmatska odrednica za vrednovanje povijesnih zbivanja, tako da je, bez samosvojne dr avnopoliti ke, u surje ju etni ko-jezi nog (jugo)slavizma preostala tek regionalno-politi ka prepoznatljivost. Duhovno jedinstvenim, a vezanim istim ili sli nim nacionalnim interesima i te njama s ostalim Srpstvom, Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska dr avna ideja. Ne samo stoga to je u osnovi te ideje bilo stvaranje velike hrvatske dr ave, koja je bila u sukobu sa idejom Srba u irenju postoje e srpske dr ave, ve Srbi Hrvatske nisu mogli niti hteli da prihvate takvu ideju pre svega zato to je ona pretpostavljala u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku (V. Kresti , Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, s. 266). 160 Miroslava Ro ankovi , Vjesnik, Zagreb, 4. velja e, 1999. Smatra se da je te ko razlu iti gdje kod nekad predanog uslu itelja (civilizirane) jugopartije zavr ava partizanski jugokomunizam, a gdje po inje srbovanje (Marijan Krmpoti , Pupov eva khuenov tina, Fokus, Zagreb, 16. ruja 2005.). 161 edomir Vi nji , Srbi u Hrvatskoj, Globus, 9. velja e 2001. Dakle, o ito je da Srbi iz Hrvatske jesu, svakako, dio hrvatske politi ke nacije ( . Vi nji , Feral Tribune, 11. lipnja 2004.). 162 Srpska manjina u Hrvatskoj jednom mora shvatiti tri va ne stvari. U prvom, da je manjina, drugo, da je manjina koja e se kad-tad asimilirati, jer izme u sekularnih Srba i sekularnih Hrvata nema nikakve razlike (kultura Srba u Hrvatskoj je hrvatska i jezik je hrvatski), te da getoizacija nije u njihovu interesu (Bogdan Deni , Vjesnik, 18. listopada 2000.). 163 Srpska intelektualna i politi ka elita nije shvatila da je struktura dualiteta (vjernost Hrvatskoj, priznanje hrvatske dr ave vjernost srpskom nacionalnom bi u, vra anje k izvoru) jedino pravo i prirodno rje enje koje bi, dodu e ra ao kontradikcije, mo da ak i te ke kontradikcije, ali ne i elju da se dualitet ukine. U srpskoj dijaspori, na alost, ideja dualiteta bila prezrena i odba ena i rijetki su pojedinci i grupe smatrali vrijednim od identiteta. Umjesto te tegobne, bolne, ali potencijalno najpunije i najplemenitije ideje javio se mit o ujedinjenju svih Srba, mit o velikoj srpskoj dr avi koja ima da se prostire gdje su srpski grobovi. Taj mit nije dopu tao Srbima izvan nacionalnog dr avnog teritorija da vide kakvo bogatstvo mo e biti dijaspora i kakve vrijednosti dualitet donosi i Srbiji i zemljama u kojima Srbi ive kao manjina i koje su njihove dr ave. Jasno je da je visoka kultura ono tlo po kojem se tek mo e razviti ideja dualiteta. Ali, srpska (i srbijanska) inteligencija nije ak ni uo ila tu mogu nost i nije iskoristila klice koje su ipak postojale. Umjesto da rasvijetli ideju dvojne pripadnosti, da joj otkrije temelje, osobine i perspektive, ona je i la putem volje za mo , slijedila njema ki i talijanski primjer u 19. i u 19. i 20. stolje u te istakla tezu da e srpski narod biti sretan samo budu li na okupu (S. Lasi , lanci, razgovori, pisma, s. 376). 164 Odnedavno, izme u HDZ-a i SDP-a, imaju dogovor oko ukidanja manjinskih lista, ime se prakti ki u zakonsku regulativu uvodi pojam politi kog Hrvata. Naime, smatra Ra an, vrijeme je da u Hrvatskoj imamo politi ke Hrvate, u smislu da svi gra ani na jednak na in i pod istim uvjetima budu birani u parlament (Jutarnji list, 23. srpnja 2005.). 165 Suprotno tomu, protuustavnim zahtjevom Srbima vratiti status konstitutivnog naroda (Novi list, 2. svibnja 2005.), Josip Boljkovac, kandidat na listi Stanimirovi -Pupov eva SDSS-a, vra a pri u na po etak tragi nih doga aja 90-ih godina pro log stolje a. tovi e, on tvrdi da je Hrvatska nasilno ru ila Jugoslaviju (Novi list, 28. srpnja 2005.).
159

19

Hrvati su tako i dalje slavenski narod iz ju noslavenske skupine,166 tvrdi hrvatska encikopledija, to je posve u funkciji legitimiranja zapadnobalkanskog imaginarija. Polaze i od koncepcije o ivljavanja neojugoslavenskih saveza, posebice Zapadnog Balkana,167 novopokrenuti bi Soros-Ban evi balkanski studiji u Dubrovniku, zabacuju i nacionalne povjesnice, zato trebali zna ajno pridonijeti pisanju povijesti regije, emu posebnu pa nju posve uju brojni me unarodni i regionalni projekti.168 Naspram politi kog kroatizma, kolski programi povijesti, to su pod kontrolom Sorosovih doktoranata iz Budimpe te, i dalje natura etno-jezi nu (ju no)slavensku identifikaciju (Hrvati od stolje a devetog),169 koja je posve obvezatna legendariju itija irila i Metoda. U povijesnu se pouzdanost te predaje ne dvoji, 170 iako povijesno-jezi ne ra lambe govore posve suprotno.171 Zanimljivo je da su u slobodnoj Americi dopu tene srednjovjekovne udruge koje privatno vjeruju npr. u ravnu Zemljinu plo u pa o tom imaju svoj tisak i seanse, ali im je to zabranjeno nametati u kolstvu i slu benim medijima. Naprotiv, tu na brdovitom Balkanu sli ni zastarjeli ravnozemaljci kao u crnom srednjovjekovlju, sve dosad vladaju u javnosti i kolstvu gdje pobiru glavninu financija, a suvremeni znanstveni nalazi se jo potiskuju u ilegalu po dogmatskoj logici: tim gore po injenice!172 Upravo, zahvalju i svojim mentorima, Juvan i ev e dokumentarac ostati sjajna metarofora ravnozemaljskog nepovijesna i protupovijesna pristupa. Uostalom, Neven Budak, stvarni re iser spomenuta dokumentarca, Hrvatima uskra uje pravo na vlastitu nacionalnu povjesnicu. Naime, on ali to je jo komunisti ka vlast nehotice podr avala nacionalnu historiografiju, tako da, zapravo, nikada i nije postojala jugoslavenska historiografija, nego hrvatska, srpska, slovenska. Me utim, ideolo ki sli na u doba komunizma i u Tu manova doba, hrvatska je historiografija, zaklju uje Budak iz raznih razloga uvijek bila, ne u re i nacionalisti ka, nego vrlo nacionalna orijentirana.173 Poznato je da je orjuna ko rasno jugoslavenstvo po ivalo na isklju ivosti i negaciji svakog nacionalnog obilje ja.174 Tako viktornovakovskim tragom, uo i sama jugoslavenskog raspada, Budak je o tro osporio Mandi evu monografiju Hrvati i Srbi - Dva razli ita naroda (1990.) te njezina autora, iako je dao ponajbolju povijesnu razradbu ranohrvatske samobitnosti, skandalozno obilje io pamfletistom i hrvatskim nacionalistom, jer se priklonio separatisti kom [a ne integrativnojugoslavenskom I. B.] rje enju hrvatskog pitanja.175 S obzirom na to, uspostavljena devedesetih pro log stolje a, prema viktornovakovskom aksiomu,176 hrvatska se nacionalna dr ava zato uzima kao zlo ina ki pothvat, kako glasi haa ki scenarij.177 Isti ima
166 167

Hrvatska encikopledija, sv. 4, Zagreb, 2002., s. 653. Hrvatsko je dru tvo svrstano pod ki obran zapadnog Balkana, bez obzira na razvoj u odnosu na ostala dru tva ex-Jugoslavije minus Slovenija i plus Albanija, na utkane sredozemne i srednjoeuropske kulturne krugove (A. Milardovi , Zapadni Balkan, Osijek-Zagreb-Split, 2000., s. 2). 168 I. Banac, Jugoisto no-europski studij, Zarez, Zagreb, 1. o ujka 2001. 169 Glede obrazovnih postignu a posebice treba, kao po etak hrvatske povjesnice, vrjednovati djelovanje bra e Konstantina i Metoda na irenju kr anstva u slavenskim zemljama i na irenje glagoljice, posebno u Hrvata (Eksperimentalni nastavni plan i program za osnovnu kolu 2005./2006., Zagreb, 2005., s. 257). 170 R. Kati i , Na kroatisti kim raskri jima, s. 61. 171 i e irilovo kompilacija je od est razli itih djela napisanih od 1. do 15. stolje a, to ih je vje ti kompilator povezao zajedno, tako da je izuzev i glavu 2. do 5. to ih je napisao suvremenik, u iju namjeru ne smijemo dvojiti, za sve ostalo mo emo i moramo staviti upitnik. Kompilatoru nije bila svrha prikazati povijesnu istinu, nego je tra io duhovni poticaj i prikazati veli inu sveca, stoga brojna udesa: mrtvi ustaju, hromi hode [ ]. to crkva danas misli o takvim udesima nepotrebno je isticati (Marko Japund i , Hrvatska glagoljica, Zagreb, 1988., s. 42). 172 A.- . Lovri i sur., Podvale i krivotvorbe o genetici Hrvata, Hrvatski list, 20. listopada 2005. 173 N. Budak, Nacional, 26. prosinca 2000. 174 Ivan J. Bo kovi , Orjuna - ideologija i knji evnost, Zagreb, 2006., s. 456. 175 I. Biondi , Vjesnik, 31. svibnja 1996. 176 Svaka je samostalna hrvatska nacionalnu dr ava, gdje bi Srbi u Hrvatskoj bili etni ka manjina, eo ipso ekskluzivna, totalitarna, genocidna i fa isti ka (I. Biondi , Magna fraus, s. 208). 177 Vi nja Stare ina, Ha ka formula, Zagreb, 2005. Skandaloznu je pozadinu spomenute strategije, posebice, posredno razotkrila Doris Pack, zastupnica u Europskom parlamentu i voditeljica njegova izaslanstva za jugoisto nu Europu. Naime, ona je priznala da je EU svjesno ka njavala Hrvatsku zbog Oluje kojom je HV ljeti 1995. oslobodila gotovo tre inu hrvatskog teritorija. Drugim rije ima, nije bila u pitanju vlast pokojnog predsjednika Franje Tu mana, njegov odnos prema Bosni, nije bilo u pitanju

20

sasvim preciznu politi ku ulogu: revizije novije povijesti178 brisanjem ili relativiziranjem razlika izme u rtve i agresora te stvarati pretpostavke novog su ivota u okvirima zapadnobalkanske unije, to je na tragu Brozovi eve rasne ontologija da ne bi bilo lo e kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (ju no)slavenskog svijeta.179 Nerije enim pitanje nacionalne (politi ke) identifikacije, pri emu je neprijeporno sudbinski odgovorna nacionalna elita,180 u av i u dramati nu zavr nu etapu nacionalne integracije,181 uz mogu e lo e ponavljanje povijesti, Hrvatska je u novom geopoliti kom prestrojavanju, ostav i i dalje talcem isto nog (balkanskog) pitanja,182 smje tena u zemlje izvanjskoga europskog kruga (periferial ares). 2. POLITI KI KROATIZAM

Me utim, na prijelazu tisu lje a, temeljem epohalnih istra ivanja molekularne genetike (koja je, kao arhiv ljudskog roda, obilje ena Bo jim rukopisom), uz ine znanosti, u injen je pravi prevrat glede hrvatske nacionalne identifikacije. Naime, kako je izvijestilo Znanstveno dru tvo za prou avanje podrijetla Hrvata,183 tada je, kuhnovski kazano,184 do lo do pada ili sloma vladaju e slavisti ko-jezi ne paradigme.185 Genetika predstavlja novi pogled na ovje anstvo, budu i da danas tako znamo da svaki na gen ima svog izvornika, te da slaganjem naslije enih varijacija - to govore o me usobnoj povezanosti porodica, etni kih skupina i rasa - dolazimo do slike na e pro losti.186 Na a je DNA ustvari kodirana povijest ljudskog roda,187 tako da itanje genoma pru a vi e znanja o na em podrijetlu, evoluciji, naravi i pona anje te vlasti prema svojim dr avljanima srpske ili drugih nacionalnosti, ve je u pitanju bilo upravo pravo hrvatskog naroda da oslobodi vlastiti teritorij. Neki politi ari u izvr noj vlasti europskih institucija eljeli su kazniti Hrvatsku za osloba anje tre ine svojeg okupiranog teritorija ( eljko Ivanjek, Pack priznala poraz, Jutarnji list, 17. prosinca 2001.). 178 Tribunal postaje pogon kojim gospo a Del Ponte gleda revidirati povijest balkanskih ratova (Jeffrey T. Kuhner, Vjesnik, 28. listopada 2004.). Naime, to sudi te nije osnovano sa svrhom ka njavanja agresora za njegove ine, nego da povjesni ari na temelju tih presuda napi u povijest zapadnog Balkana, kako je nedavno u Lausannei ( vicarska), pred est stotina studenata prava rekla Carla del Ponte (Jutarnji list, 3. prosinca 2005.). Prema vode em haggologu (Ivan Zvonimir i ak), haa ki e pravorijek biti obvezatan, politi ki, pravno i povijesno kao sudska odluka, ne samo za svijet nego i za Hrvatsku; dakle, u Haagu se pi e istina o ovome ratu, a hrvatski politi ari mogu pri ati to ho e (Jutarnji list, 1. lipnja 2002.). 179 D. Brozovi , Etni nost kao jedna od podloga nacionalne kulture, s. 224. 180 U nacionalnoj i kulturnoj tragediji hrvatskog naroda, posebno valja podvu i, nezahvalnu, ma uhinsku i slu insku ulogu odigrao je razmjerno velik broj njezine politi ke elite i predstavnici kulture, kako u pro losti, tako i u sada njosti (Lucijan Kordi , Dilema slobode u suvremenoj knji evnosti; u: Hrvatski razgovori o slobodi /izbor/, I. domovinsko izdanje, Zagreb, 2000., s. 240). Kako bi danas stajao narod hervatski i kod ku e i u mnenju narodah, da ga nebudu doma i sinovi obru ili, izdali i raztrovali (A. Star evi , Djela III., s. s. ). 181 Pred Hrvatsku se postavljaju sva, ali ba sva, pitanja o smislu na e egzistencije na ovim prostorima, i to na dramati an na in kako se nije doga alo od Dolaska (Zvonimir Berkovi , Razgovor, Jutarnji list, 3. travnja 2004.). 182 Rije je o konceptu jednog umjetnog oblikovanja, iji glavni cilj je ovjekovje iti pogrje ke pro losti, zamrznuti i nastojati na taj na in slomiti volju naroda (Oto von Habsburg, Zapadni Balkan, ABC, Madrid; prema: Nezavisna Dr ava Hrvatska, Zagreb, o ujak-travanj, 1999.). 183 Izvje e je u sklopu projekta Geo-biolo ki i kulturno-povijesni uvjeti etnogeneze Hrvata (2000.2005.), iji su suvoditelji dr. sc. Andrija- eljko Lovri i prof. dr. sc. Ivan Biondi . 184 Thomas S. Kuhn, The Structure of Scientific Revolutions, Chicago, 1970. 185 Izim to su obavije tene sredi nje nacionalne ustanove (znanstvene, kulturne i politi ke), odr ana je konferencija za novinare koja je, glede posvema nje medijske blokade, bila pre u ena u hrvatskoj javnosti. Tek je nakon mjesec dana, posve korektno, o konferenciji izvijestio Glas koncila (od 15. prosinca 2002.), dok je iscrpniji prikaz, naslovljen Suvremena genetika poni tila Ju ne Slavene, objavio zagreba ki tjednik Fokus (od 27. prosinca 2002.). 186 Biserka Nagy, Genetika novi pogled na ovje anstvo, Zbornik radova simpozija o fundamentalnim istra ivanjima, HAZU, Zagreb, 1997., s.171-173. 187 Peter Underhill, Razgovor, Nacional, Zagreb, 9. rujna 2003.

21

umu nego svi dosada nji znanstveni napori.188 S obzirom na to, geneti ka su otkri a i op enito geneti ke analize, vrijedan izvor podataka za etnogenezu i povijest Hrvata.189 Suprotno tomu, neki relativiziraju va nost genetike, dr e i da nam ista mo e dati zanimljive informacije o povijesti stanovni tva, ali ne i o povijesti naroda i nacija.190 Pa e, kao znanost, genetika spa ava itave narode od ideolo kog izlu ivanja i od asimilacije pod izmi ljenim isprikama.191 Od devedesetih godina pro loga stolje a, tako u svijetu naglo napreduje egzaktna biogenetika koja je donedavno slu ila samo za sudsku identifikaciju i prepoznavanje mrtvaca te za medicinsko dokazivanje o instva zbog naplate alimentacija. S najnovijim razvitkom sli nih sigurnih metoda za masovne analize cijelih naroda,192 sada se sigurnije i znanstveno dokumentira povezanost i iskon etnoskupina (ljudskih populacija) tim neutralnim i objektivnim biokemijskim analizama. Najvi e je egzaktnih pokazatelja o stvarnoj etnogenezi ljudskih populacija u najnovije doba dobiveno forenzi kim metodama kroz biokemijske poredbe mu kih Y-kromosoma, tako da je temeljna biogenetska slika ranija naseljavanja Europe podosta razli ita od donedavnih povijesnih naklapanja na temelju jezika i kulture.193 Naravno, treba naglasiti da genetsko podrijetlo i politi ko nastajanje naroda predstavljaju posve odvojene procese. 194 Kazano druga ije, ni u kom slu aju na nacionalni identitet ne smijemo poistovjetiti s molekularnim obilje jima i na im dana njim varijacijama u onom to nazivamo biljezima, odnosno genima.195 Me utim, politi ko (nacionalno) e oblikovanje nekog naroda postati potpunije i jasnije tek da kada se zna njegovo geneti ko podrijetlo, a tako e biti i s hrvatskim narodom.196 Prema tomu, zaklju uje se, geneti ke spoznaje o podrijetlu Hrvata omogu uju davanje realne, ili mo da to nije re eno, realnije ocjene teorija o podrijetlu Hrvata.197 Od devedesetih godina pro log stolje a, istodobno s raspadom Jugoslavije, u velikom istra ivanju europskih naroda198 dobismo i prva poznata geografska ishodi ta, za sve haplotipove utvr ene na populaciji Hrvata.199 Ispitivanje geneti ke strukture hrvatskih otoka, nakon H. V. Tolka i sur. (2000.),200 to su ga na reprezentativnom uzorku (457) poduzeli L. Bara i sur. (2003.),201 potvrdilo je u osnovi nalaze prvotna istra ivanja (v. tablica 10.). Postoje i neki drugi radovi koji me u analizama haplotipova na y kromosomu Matt Ridley, Genom, Zagreb, 2003., s. 11. Prate i neke gene, mo emo ispisati povijest seoba ljudi posljednjih nekoliko tisu a godina. Za raspon izme u posljednjih etiri milijarde godina i posljednjih nekoliko tisu a godina genom je neka vrsta autobiografije na e vrste u kojoj su zabilje ena va na doga anja onako kako su se zbivala (isto, s. 10). 189 Mario laus, Razmi ljanja o temi: Geneti ka otkri a nova vrela za etnogenezu i povijest Hrvata iz bioarheolo ke perspektive, Okrugli stol MH Geneti ka otkri a nova vrela za etnogenezu i povijest Hrvata, Zagreb, 11. sije nja 2006. 190 N. Budak, Postoji li veza izme u biolo ke i kulturne antropologije pri prou avanju etnogeneza?, Okrugli stol MH Geneti ka otkri a nova vrela za etnogenezu i povijest Hrvata, Zagreb, 11. sije nja 2006. 191 Mirko Vidovi , Je li svijet podijeljen u nespojive sekte?, Fokus, 9. prosinca 2005. 192 Dok su dosada nja geneti ka istra ivanja omogu ila okvirnu sliku migracijskih ruta u povijesti, novi e genografski projekt IBM-a i udruge Nat. Geographic Society, koji e sakupiti uzorke DNK vi e od 100.000 ljudi irom svijeta, nastojati dobiti cijelu i potpunu slika naseljavanja Zemlje, tj. omogu iti detaljniju sliku svih tih migracija, kao i njihovo preciznije vrijeme (www.nationalgeographic.com/genographic). 193 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 122. 194 Oti ite na Bliski istok ili bilo kamo gdje ima problema nasilja me u skupinama ljudi. Ako im pogledate gene, razlike nema. Razlike koje ih navode na sva u nisu na geneti koj razini, nego na kulturnoj, na nezrelosti vrste, nesposobnosti za toleranciju (P. Underhill, Razgovor, Nacional, 9. rujna 2003.). 195 Pavle Rudan, Vjesnik, Razgovor, 9. i 10. travnja 2005. 196 I. Juri , Geneti ko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2003., s. 16 i 159. 197 Isto, s. 16 i 159. 198 O. Semino i sur. (koautori Mladen Marciki i Dragan Primorac), The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant Europeans (Y-Chromosome Perspective), Science 290, 2000., s. 1155-1159. 199 Te haplotipove, prema povijesnim indikacijama, zajedno s A.- . Lovri em, obilje io sam posebnim imenima. Naro ito obilje avanje daje i Ivan Juri , Geneti ko podrijetlo Hrvata, s. 28. 200 H. V. Tolk i sur., Mt-DNA Haplogroups in the Populations of Croatian Adriatic Islands. Coll. Anthropol., br. 24, 2000., s. 267-279. 201 L. Bara i sur., Y chromosomal heritage of Croatian population and its island isolates, European journal of human Genetics, br. 11, 2003.
188

22

sadr e i analize uzoraka iz Hrvatske.202 S obzirom na to, na osnovi tih rezultata jedan od uglednijih svjetskih geneti ara, Passarino, navodi da Hrvate vi e ne bi na tradicionalan na in trebalo svrstavati u slavenske narode.203 O. Semino et al. AUTORI L. Bara et al. (2000.) GENOM (2003.) prahrvatski -Eu7 (srednjoeuropski ) 45 48 baltoslavenski -Eu19 (isto noeuropski) 29 25 prakeltski -Eu18 (zapadnoeuropski) 10 7 levantskosemitski - Eu4/Eu9/ Eu10/ Eu11 (mediteranski) 14 14 ostali 2 5 Ukupno: 100 100 Tablica 10.: Geneti ka struktura Hrvata U spomenutom je istra ivanju L. Bara i sur. (2003.) prvi puta egzaktnim biokemijskim analizama pobli e prikazan genetski sastav pu anstva na dalmatinskim otocima i njegovo stvarno fizi ko podrijetlo (v. tablica 11.). Naravno, ono se prili no razlikuje od donedavnih povijesnih naga anja, napose glede seoba Slavena/Hrvata i stvaranja rane hrvatske dr ave na jadranskim prostorima. Me utim, posebice se sada otkriva tajna njihova udnoga (defektnog) bodulskog jezika. Rije je o fenomenu tzv. cakavizmu, to je stvoren kao pogrdni naziv jugoslavista za tobo nji defektni izgovor jadranskih oto nih starosjeditelja, koji slavenske rije i sibiliziraju pa njihove palatale ( , , itd.) esto izgovaraju kao c, s, z.204 Me utim, suvremena je biogenetika na na im glavnim cakavskim otocima ve jasno pokazala da ve ina pripadnih oto ana (jadranski Boduli) ustvari nisu slavenskog iskona (Eu19) nego su 2/3 do 19/20 neslavenskog podrijetla, a razmjerno najvi e su dinarskog iskona Eu7. S obzirom na to njihov je tobo e defektni cakavizam zapravo logi ki povijesni rezultat njihova fizi kog iskona a ne nekakva govorna mana depalatalizacije unutar navodnog ju noslavenstva.205 LOCUS KOPNO KRK BRA HVAR KOR ULA % GENOM 221 41 21 27 60 Eu 7 72 48 19 1 0 3 1 Eu 11 14 4 6 2 0 1 1 Eu 10 2 1 133 37 28 13 8 Eu 19 27 25 34 17 12 3 1 Eu 18 1 7 23 2 0 0 13 Eu 20 8 5 22 6 5 2 4 Eu 4 5 5 16 2 8 0 3 Eu 9 3 4 3 1 0 0 0 Eu 16 2 1 457 109 74 49 91 134 100 Tablica 11.: Geneti ka struktura itelja hrvatskih otoka (prema: L. Bara i sur., 2003.) U svezi s tim, isto tako, zanimljiva su nedavna istra ivanja, na uzorku od 256 mu karaca (90 Hrvata, 81 Srba i 85 Bo njaka-muslimana), geneti ke strukture stanovni tva Bosne i Hercegovine.206 Neki su
202

G. Passarino i sur., The 49a,f Haplotype 11 is a New Marker of the Eu19 Lineage that Traces Migrations from Northern Regions of the Black Sea, Human Immunology, Vol. 62 (9), s. 922-932; Chikhi, L. I sur., Y genetic dana support the Neolilthic demic diffusion model, Procedings of the Nationala Academy of Ssciences of the United States of America, Vol. 99 (17), s. 11008-11013. 203 D. Primorac, Razgovor, Nacional, 14. rujna 2004. 204 Kao jezi na osobitost (nerazlikovanje , , od c, z, s) pripada u skupinu tzv. dalmatinizmima, koji se javljaju prakti no svuda kraj Jadrana (Pavle Ivi , Srpski narod i njegov jezik, Sremski Karlovci Novi Sad, 2001. s. 86). 205 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 1094. 206 Htjeli smo vidjeti koji su osnovni faktori i migracijske epizode, tisu ama godina unatrag, oblikovali bosansko-hercegova ku populaciju kakva je danas. [ ] Na osnovi frekvencija pojedinih haplogrupa mo e se predlo iti okvir naseljavanja prostora dana nje BiH, a u nastavku istra ivanja planiramo utvrditi

23

rezultati vi e nego iznena uju i,207 koji e vjerojatno poljuljati neke i najnovije ideologeme. 208 S druge strane, sada i genetika potvr uje da je, kao nositelj na ega etnokulturnog kompleksa (ikavica + bosan ica+ ste ki), ikavska akavica klju na jezgra izvorna hrvatstva u Bosni. Tek nakon po etka turskih provala na Kosovo, iz BiH poznajemo prvi jasan tekst na tokavskoj jekavici u irilskom pismu vla kog vojvode Sandalja Hrani a upu ena Dubrov anima (1423.), to se mo e uzeti po etkom kraja hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini.209 U svakom slu aju, onkraj politi kih revindikacija, mo e se povijesno dokazati hrvatska protega od rane doselidbe i kraljevstva Kotromani a do dana njih dana. 210 O evidno je da je politi ka nadmo ili politi ko opredjeljenje vladaju ih slojeva odre enih naroda imalo najvi e utjecaja na irenje jezika.211 Ve prve biogenetske analize u sjeni tisu lje a dokazuju da tzv. jezi na genetika esto nema znanstvene, nego ideolo ko-politi ke temelje pa je prili no nesigurna kao pokazatelj etni ka podrijetla, jer dana nji javni jezik mo e biti naknadna kulturna nadgradnja bez ikakve veze sa stvarnim genetskim podrijetlom. Najdrasti niji genetski dokazi, to jasno poni tavaju tzv. jezi nu genetiku, jesu apsurdni primjeri Islan ana koji govore nordijskim (sjevernogermanskim) jezikom ali su biogenetski ve inom Irci (Kelti), pa Ma ari koji govore uralofinski a genetski 2/3 (preko 60%) porobljeni panonski Slaveni, nadalje Turci koji govore isto noturkijski ali su genetski uglavnom potur eni Grci, Armenci i Kurdi, tek uz minimum turkoidnih gena kod nomada u sredi njoj Anatoliji. Sve su to bili dugo porobljeni narodi, kad im je stara manjinska vlast nametnula tu i osvaja ki jezik i svoje la no podrijetlo, nakon to je ukinula njihov iskonski etnogenetski govor i svojim mitovima unatrag izbrisala stvarnu povijest doti ne zemlje (v. tablica 12.).

ZEMLJA GENSKA VE INA NAMETNUT JEZIK UZROK I VRIJEME Island Kelti (Eu 18) skandinavski vikin ki gusari (9. st.) Ma arska Slaveni (Eu 19) ugrofinski ugarski nomadi (10. st.) Turska Semiti (Eu 9) turkmenski turski nomadi (11. st.) Sardinija Tirenci (Eu 8) talijanski Italija-Garibaldi (18. st.) Ju na Afrika Crnci (Eu 2+3) engleski Commonwealth (17.-19. st.) Ine kolonije Ini neeuropski engleski Commonwealth (17.-19. st.) Hrvatska Dinarci (Eu 7) jugoslavenski hrvatski vukovci (20. st.) Tablica 12.: Odnos genetike i jezika (prema: Zoe H. Rosser et al., 2000.) U skupinu govorom nelogi nih naroda s apsurdnim jezikom suprotno genetskom iskonu ve ine pu anstva spadaju na alost i dana nji Hrvati, koji su tako er kroz punih devet stolje a ivjeli kao porobljeni kolonijalni narod s dijelom izbrisane i krivotvorene povjesnice.212 Prema tomu, u mnogim pribli no vrijeme u kojem su se odvijale pojedine migracijske epizode (Damir Marjanovi , Nacional, 14. rujna 2004.). 207 Naime, Hrvati u BiH imaju ak 71 posto biljega Eu7, to su najve e frekvencije zapa ene u cijeloj Europi. Bo njaci imaju 43,5 posto spomenute haplogrupe (Eu7), za razliku od Srba koji toga istoga biljega imaju samo 30,9 posto (Marjanovi D. i sur. The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Ychromosome haplogroups in the three main ethnic groups, Annals of Human Genetics, 69: 6: 757-764). 208 Uz ine, tako Ahmed Ali i (1996.) tvrdi da su ovda nji Bo njaci-Muslimani autohtoni i autenti ni i nikakve veze nema[ju] ni sa turskom rasom ni sa turskim etnosom ni sa turskom nacijom, ba toliko ni sa Srbima i Hrvatima osim kao slavenska rasa (Zef Mirdita, Vlasi u historiografiji, Zagreb, 2004., s. 105). 209 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, 217. 210 Veliki dio politi kih initelja [jo ] u Banskoj Hrvatskoj, prema legitimisti kim uzusima Monarhije, isti e njezina virtualna prava, tj. povijesno pravo na dio bosansko-hercegova kog teritorija koji je prije potpadanja pod osmansku vlast bio u sastavu srednjovjekovnoga hrvatskoga kraljevstva, s isto nom granicom na bosanskoj rijeci Vrbas (Nives Rumenjak, Politi ka i dru tvena elita Srba u Hrvatskoj potkraj 19. stolje a. Uspon i pad srpskoga kluba, Zagreb, 2005., s. 54). 211 Usp. Zoe H. Rosser et al., Y-Chromosomal DNA Variation in Pakistan, American Journal of Human Genetics 67, 2000., s. 1526-1543. 212 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 122.

24

slu ajevima nije mogu e povezati geografska ishodi ta haplotipova i postojanja sli noga jezika. Gotovo je prirodno da se genetske i jezi ne granice ne poklapaju, iako se dalekose na jezi na klasifikacija u krupnim se crtama poklapa s genetikom ljudskih skupina i s arheolo kim podacima o njihovu irenju.213 No, injenica je da kasnije razlike izme u indoeuropskih jezika i geneti ke strukture haplotipova nisu povezane, to, valja ponoviti, posebice svjedo i primjer Ma ara, slavenskih naroda pa i Hrvata.214 Molekularna genetika nam danas sve vi e pokazuje da je nad hrvatskom populacijom (Eu7) dosad izvr en svojevrsni kulturocid i brisanje jezi ne memorije. Idejni su izvr itelji toga zlo ina, tragom be koga Knji evnog dogovora (1850.), bili hrvatski vukovci s nametanjem umjetna srbohrvatskog jezika u 20. stolje u pod dominacijom Jugoslavije. Nova biogenetika sada nedvojbeno razotkriva te tragove, dokazuju i kako porobljeni narodi govore prisilni kolonijalni jezik okupatora suprotan prirodnom ve inskom genotipu.215 Zanimljivo je zato svjedo enje jutarnjakova kolumniste: Uhr-stanje hrvatskog jezika po elo onda kad je za knji evni jezik izabrana tokavska ijekavica, to nije samo izbor dijalekta, nego i politi ko-kulturnog modela. Da bih komunicirao i sa svojom kulturom i s ostalim Hrvatima, moram koristiti tokavsku ijekavicu, jezik vitalnije i u povijesnom smislu pobjedni ke kulture koja nije moja.216 Iako jezik nije bio najva niji etnogenetski imbenik, dugo se je mislilo i nau avalo da je jezi no jedinstvo odlu uju a sastavnica u gra enju ili razgra ivanju zajedni kih narodnih krovova. Me utim, pogled u sada nju stvarnost i u povijesnu genezu pojedinih naroda, napose slavenskih, govori posve druga ije. Tako, jo na po etku 9. stolje a, Einhard, tajnik Karla Velikoga i njegov posmrtni ivotopisac, svjedo i da su narodi sjeverno od Dunava ( esi, Lu i ki Srbi i Bijeli Hrvati), jezikom gotovo sli ni, ali nutarnjim i izvanjskim na inom ivota veoma nesli ni (lingua quidem paene similes, moribus vero atque habitu valde dissimiles).217 Dakle, nije jedinstven jezik bio sjedinjuju i i niti etni ki razjedinjuju i imbenik, nego mores et habitus, tj. posebni na in ivota, uvjetovan i razvijen dugotrajnim posebnim nutarnjim i izvanjskim (religija, dru tvo, gospodarstvo i politika) okolnostima. Upravo ti etni ki razjedinjuju i mores et habitus razlikovni su u etnogenezi pojedinih tzv. slavenskih naroda, koji, me utim, jo nisu u svih otkriveni i razlu eni.218 Prema tomu, etni ko-jezi na identifikacija Hrvata kao Slavena, i to pomo u slavenskog jezika, to je tobo e najo itije i najopipljivije,219 kako je jo tvrdio i patrijarh slavistike Dobrovsk (1810.),220 krajnje je problemati na. Svaki jezik ima svoju povijest, pa tako i hrvatski. Na taj na in, kako se tvrdi, izrazi Slaveni, slavenski, slavenski svijet i sli no samo mute pogled na raznolikost pojedinih naroda, koji slavenski govore i krivo prikazuju jedinstvo, gdje se radi o velikim razlikama. Opstoje samo Poljaci, esi, Hrvati, Slovenci i dr. kod svakoga od ovih slavenski govore ih naroda s jednom svaki put vlastitom problematikom.221 Uzimaju i Slavjane kao herpu pu anstva Bog zna kakova - koje je bez spomenika doma ega i u doma em jeziku, za da se pozna narodno ime i narodni jezik - na to je jo ranije upozorio A. Star evi (1867.).222 Na taj je na in, posebice je zanimljivo, Star evi anticipirao suvremene teorije glede dekonstrukcije postoje e percepcije slavenskog etniciteta. Bernard Comrie, Stephen Matthews i Maria Polinsky, Atlas jezika, Podrijetlo i razvitak jezika u svijetu, Dopunjeno izdanje, Vara din, 2003., s. 29. 214 I. Juri , Geneti ko podrijetlo Hrvata, s. 112. 215 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 128. 216 Jurica Pavi i , Potonu e u nepismenost, Jutarnji list, 3. svibnja 2003. Me utim, prihva aju i importiranu pobjedni ku kulturu, povijene ije Jurica Pavi i kasnije shizofreno (double-bind) zaklju uje: Ne znam kako vi, ali ja ne u da me se definira po onom to nisam, nego po onom to jesam. Huritima svaka ast, ali ja biram Mletke, Srbe i Bosance (Jutarnji list, 14. sije nja 2006.). 217 Vita Caroli M., c. 15. Monum. Germ. Hist.; Script. II, s. 451. 218 S. K. Saka , Teorije, napose iranske, o postanku Hrvata; u: Hrvati do stolje a VII., Zagreb, 2000., s. 72-73. Slaveni se me usobno ne razlikuju po samosvijesti o vlastitom identitetu, nego po uo ljivo druk ijem na inu ivota (W. Pohl, Die Awaren und ihre Beziehung zu den Slawen: Slowenien 1, s. 344). 219 R. Kati i , Uz po etke, s. 210. 220 On je postavio kao apsolutnu vrijednost tezu: Kad se radi o razlikovanju jednoga plemena ili naroda od drugoga, jezik treba da odlu i (S. K. Saka , Slavistika i Hrvati, u: Hrvati do stolje a VII., s. 186). 221 Stadtmller, Geschichtliche Ostkunde, Mnchen-Stuttgart, 1959. Prema: M. Mar inko, Indoiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2000., s. 400. 222 U celoj je stvari najte e to i kasnije, kad no zavergo e der ave na iztoku i severu, di e se der ava hervatska, bugarska, itd. a niema ni ob ine slavjanske; svaki narod, Hervat, Poljak, itd. zove svoj jezik
213

25

Naime, nakon nedavne temeljne dekonstrukcije gotskog identiteta kao kasno-anti ke intelektualne konstrukcije, koja u stvarnosti nikada nije identitetski funkcionirala kao zasebna etni ka ili makro-etni ka skupina,223 do ao je red i na dekonstrukciju postoje e percepcije slavenskog etniciteta.224 Uglavnom, danas sva va nija istra ivanja jasno pokazuju kako je identitetska oznaka Slaveni (i sve sli ne tipa Germani, Romani itd.) tek mnogo stariji situacijski konstrukt, to je nastao u posve druga ijim okolnostima i za druge potrebe.225 tovi e, smatra se da zajedni ki jezik nije utjecao na definiranje Slavena kao Slavena, ve su to inila bizantska vrela. Naime, etni ki je identitet Sclaveni zapravo kognitivna konstrukcija bizantskih vrela, generi ko ime za velik broj razli itih etni kih identiteta sjeverno do Dunava, koji su tek prelaskom Dunava bili prepoznavani kao Slaveni, Veneti, Anti.226 Unato posudivosti i prenosivosti jezi ne nadgradnje, koja nije nu ni ni stalni dio etnokulture, jezik i njegovi dijalekti ipak mogu biti pomo ni ali ne jedini ni glavni pokazatelji za genezu nekoga naroda, ali to samo ako se njegov jezik du e vrijeme razvijao sua sponte i u prirodnom kontinuitetu bez izvanjske prisile. Naime, poradi raznoraznih razloga (npr. vojnopoliti kog pritiska, gospodarskih pogodnosti ili kulturnih utjecaja susjeda kao primjer kod Iraca, idova, ameri kih Indijanaca, niza sovjetskih naroda), jezik jednoga naroda mo e se posve zamijeniti drugim jezikom, a da se pritom ne izgubi i ostala etnokultura niti, dakako, ne mijenja izvorno antropolo ko podrijetlo toga naroda.227 Dakle, u onih naroda gdje je dana nji njihov jezik naknadno nametnut i bitno preoblikovan silom susjeda, ili samoubojstvenim utjecajem vlastite nacionalne elite ( to je o evidno tragi an slu aj u hrvatskih vukovaca u nas), takav je jezi ni kriterij za etnogenezu znanstveno gotovo bezvrijedan.228 to nam, posve ukratko, pokazuju sredi nji hrvatski genomi - Eu7, Eu19 i Eu18. Hrvatskom (dinarski) haplotipu Eu7 ili po novom I1b (tj. mutacija M170) uglavnom je susljedan dinarski tip pu anstva Bosne i Hercegovine, te srednje i ju ne Hrvatske. Rije je o genotipu to pripada drugom valu migracija, koji se dogodio prije 24 tisu a godina, kao posljedica vrlo razvijene gravencijanske kulture. Znakovito je da se Eu7 (M-170),229 kao euroazijski genom, pojavljuje u disjunkciji, tj. daleko izdvojenije jo i u sredi njoj Aziji, to je mo da u vezi s dalekim praiskonom ranih dinaraca (neolitski Hurw-Urduv). Dakle, on danas vi e nije ograni en na jugoisto nu Europu, kako tvrdi Rudanova ekipa u Juvan i evu dokumentarcu, jer je odnedavna obilno na en u oko 1/3 pu anstva na zapadnom Kavkazu, imenom svojega naroda, a nitko nezove svoj jezik slavjanskim. Kasnie kon to se ovi narodi omedja i e svojim narodnostimi, budu nenajdojdo e nikakovi novi Slavjani, o ita je stvar da to novo slavjanstvo ima samo zemljopisno znamenovanje (A. Star evi , Djela III., s. 13). 223 P. Amory, People and Identity in Ostrogothic Italy, Cambridge, 1997. Tako er: A. S. Christensen, Cassiodorus, Jordanes and the History of the Goths, Copenhagen, 2002. 224 Danijel Dzino, Predgovor, u: Ivan Mu i , Hrvatska povijest devetoga stolje a, Split, 2006., s. 9-19. 225 Mladen An i , Rekonstrukcija ili de/kon/strukcija; u: Globalizacija i identitet, Zagreb, 2004., s. 139. Skupni makro-etni ki identiteti koji su prepoznavali kao Kelti, Germani, Goti, Iliri ili Slaveni u novim interpretacijama danas se prvenstveno vide kao produkt simplificirane, kognitivne percepcije pisanih vrela. Oni su ni ta vi e nego subjektivna konstrukcije gr ko-rimsko-bizantske intelektualne elite ija su svjedo anstva suvremeni povjesni ari i arheolozi do nedavna prihva ali kao objektivne prikaze, i vrlo esto tuma ili ih kroz interpretativne okvire koji su (ne)svjesno korespondirali s konstrukcijama modernih nacionalnih identiteta (D. Dzino, Predgovor, s. 10). 226 Florin Curta, The Making of the Slavs: History and Archaeology of the Lower Danube Region, c. 500700, Cambridge, 2001., s. 36-43. 227 L. N. Gumilev, Etnogenesis and Earth biosphere. Univ. Press Leningrad, 1990., s. 493. Obi aji, tradicija, svagdje igraju ulogu: to su stara nasljedstva kojih se nitko ne osloba a (F. Braudel, 1990.; cit. prema: Z. Mirdita, Vlasi u historiografiji, s. 179). 228 A.- . Lovri , Znanstvena dokumentiranost protudokaza anti kom predslavenskom podrijetlu Hrvata; u: A. Bauer i dr. (ur.), Tko su i odakle Hrvati, Zagreb, 1993., s. 12. 229 O. Semino i sur., The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant Europeans (Ychromosome Perspective), Science 290, 2000., s. 1155-1159. R. S. Wells i sur., The Eurasian heartland: A continental perspektive on Y-chromosome diversity, PNAS, 2001., 98 (18), s. 10244-10249. P. A. Underhill i sur., The phylogeography of Y chromosome binary haplotypes and the origins of modern human populations, Annals of Human Genetics, 65, 2001., s. 43-62. S. Rotsi i sur., Phylogeography of Y-chromosome Haplogroup I reveals distinct domains of prehistoric gene flow in Europe, Am. J. humnan Genet, 75, 2004., s. 128-137.

26

sjevernom Kurdistanu i u Teheranu, a na Kavkazu u narodu Dargini dosi e ak 58%, tj. podjednako mnogo kao kod nas u Hercegovini i na otocima. Naprotiv taj na dinarski genotip posve izostaje dalje na jugoistoku oko anti ke Harauvatije, tj. u ju nom i isto nom Iranu, Pakistanu i Indiji. To jasno pokazuje da na i dinarci imaju stvarne genetske veze s Kavkazom i Kurdistanom, iako nam genetika zasad jo ne pru a izravne dokaze kako i kada su nastale te genske veze, tj. selidbom iz prednje Azije na Balkan ili obratno, pa su tu razna idejna domi ljanja uvijek mogu a. Danas tom genotipu Eu7 uglavnom pripadaju Germani i razne ina ice na ih ikavaca (ikavski akavci, ikavski kajkavci i jadranski akavci), a izrazito najvi i udjel i apsolutnu ve inu Eu7 dosti e na otocima kod ju ne bodulske cakavice. Na a je specifi nost u tomu, to je hrvatski genotip (Eu7) jedini ostao bez posebnoga jezika, dok drugi haplotipovi u Euroaziji barem u dijelu populacije imaju svoj posebni jezik bitno razli it od inih. Taj izgubljeni jezik, kako nam to posredno pokazuje genetika, mogao bi biti starodalmatinski (danas ikavski).230 Tamo od polovice 15. stolje a svjedo i injenica da je hrvatski jezik odnosno hrvatski koji se govorio u Dalmaciji smatran najstarijim i najljep im jezikom koji svi slavenski narodi razumiju i da bi upravo taj jezik trebao poslu iti kao zajedni ki jezik svih slavenskih naroda.231 S tim u svezi Vran i ev Dictionarium (1595.) spominje dalmatinsko narje je (idioma Dalmaticum), to se odlikuje isto om onako kako se toskansko narje je isti e me u italskima.232 Zato se s pravom primje uje da je jezi na i knji evna osjetljivost svih Hrvata, od Jadrana do Drave, Mure i Dunava dalmatinska.233 Baltoslavenski haplotip Eu19 ili danas po novom R1a (= mutacija M17) dominira u isto noj Europi, zapadnom Sibiru i srednjoj Aziji do Pakistana, tj. najvi e kod europskih Slavena, tako er kod mnogih naroda prednje Azije, pa uglavnom odgovora isto noj indoeuropskoj grupi satem-jezika.234 Protivno dana njem ju noslavenskom jeziku, kod prisilnih slavenskih Hrvata to je manjinski tip, u prosjeku tek 23-38% ili samo 1/4 do 1/3 pu anstva, tj. najvi e spram sjevera i sjeverozapada, a najmanje na dalmatinskim otocima. Dijalektalno je taj genom razmjerno najvi e zastupljen kod raznih jekavaca, osobito jekavskih kajkavaca i jekavskih tokavaca.235 Me utim, taj je isto noeuropski genom Eu19 finim genetskim analizama razlu en na vi e podtipova od kojih su tek 1/3 Slaveni, a ostalo neslavenski isto njaci.236 Prema tomu, Eu19 u Hrvatskoj nije europsko-slavenski podtip, nego uglavnom indoarijski podtip 49af, koji je istovjetan s najstarijim Ranoarijcima iz pranaroda Saraswati u Pakistanu, Afganistanu i Ka miru, a to potvr uju i nalazi na e paleolingvistike.237 Mo da je upravo taj podtip nositelj prahrvatskog jezika, kojega nam tradicionalna lingvistika predstavlja kao praslavenski jezik. Ako bi to bilo tako, onda ne bi bili slu ajni i besmisleni navodi srednjovjekovnih kroni ara i povjesnika to su, jo iz starije tradicije, slikovito opisali da je hrvatski jezik majka (madre lingua jezik majka) svih slavenskih jezika.238

M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 128.. S. Krasi , Hrvatski list, Zadar, 30. rujna 2004. 232 D. kiljan, Govor nacije, s. 250-251. Uop e se tako u djelima humanisti kih pisaca ve nazirala teza kako u temelju svih dana njih takozvanih slavenskih jezika nije bio nikakav praslavenski, nego upravo prahrvatski jezik (M. Mar inko, Indoiransko podrijetlo, s. 426). 233 R. Kati i , Razgovor, Slobodna Dalmacija, 22. listopada 2005. 234 O. Semino i sur., The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant Europeans (YChromosome Perspective), Science 290, 2000., s. 1155-1159. R. S. Wells i sur., The Eurasian heartland: A continental perspektive on Y-chromosome diversity, PNAS, 2001., 98 (18), s. 10244 -10249. G. Passarino i sur., The 49af Haplotype 11 is a New Marker of the Eu19 Lineage, s. 922-932. Z. Zerjal i sur., A genetic landscape reshaped by recent events: Y-chromosomal insights into Central Asia, Am. J. humnan Genet, 71, 2002., s. 466-482. R. Qamar i sur., Y-chromosomal DNA variation in Pakistan, Am. J. humnan Genet, 70, 2002., s. 1107-1124. 235 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 124. 236 G. Passarino i sur., The 49af Haplotype 11 is a New Marker of the Eu19 Lineage, s. 922-932. 237 To se i danas jasno odra ava u gramatici i leksiku prajezika Gan-Vejn koji je me u europskim jezicima vrlo blizak iskonskom praidiomu satemskih jezika Euroazije, tj. veyski je u nizu osobitosti jo arhai niji od praslavenskog i blizak indoiranskom prajeziku Veda i Aveste (M. & Z. Yo ama, GanVeyn, s. 125). 238 S. Krasi , Pape i hrvatski knji evni jezik u XVII. stolje u.
231

230

27

Prakeltski (Eu18) glavni je zapadnoeuropski haplotip paleolitskoga iskona, koji dominira kod ve ine naroda od panjolske i Italije do kotske i Baltika, pa uglavnom odgovara skupini centum-jezika.239 On je nositelj najstarije paleolitske, tzv. aurignacienske kulture.240 U Hrvatskoj taj haplotip obuhva a tek 10% do 16% pu anstva i to razmjerno najvi e na zapadu u Hrvatskom Zagorju, Gorskom Kotaru, Istri i me u otocima najvi e na Krku (16%), to je logi no glede blizine zapadne Europe.241 Genetska se ra irenost Eu18 uglavnom poklapa s anti kim irenjem Kelta kroz Europu242 i kod nas, gdje je danas uglavnom dijalektalno zastupljen kod sjeverozapadnih ekavskih akavaca i ekavskih kajkavaca.243 Na taj se na in genetski potvr uju stari i neslavenski iskon dana njih kajkavskih ikavaca. Naime, prvotnim kulturnojezi nim i antropolo kim mije anjim ranohrvatskih ikavskih kajkavaca sa zapadnim Keltima, najprije nastaju u srednjem vijeku reliktni jekavski kajkavci, a njihovim naknadnim mije anjem s tada jo nehrvatskim Slavenima nastaju mla i i danas najbrojniji ekavski kajkavci.244 Iako je danas poredba i paralelizam dijalekata i biogenetike ve neizbje ni dio suvremene znanstvene dijalektologije u svijetu, mi se nalazimo tek na po etku, premda je Hrvatska u Europi dijalektalno jedna od najbogatijih zemalja. Pritomu se suvremenim multidisciplinarnim prou avanjima, glede za tite mikrojezika i starih dijalekata diljem svijeta, danas istra uju slo ene veze tih etnokulturnih rariteta s biogenetskim, kulturnim, etnogenetskim i ekolo kim zna ajkama njihova zemljopisnog okru ja. Kod nas je dosad objavljeno stotinjak klasi nih stru nih tekstova o doma im dijalektima, koji su uglavnom tretirani u obzorju ideologiziranoga srpskohrvatskog jezika.245 U svakom slu aju, premalo jo znamo o hrvatskosrpskim dijalektima i njihovoj povijesti da bismo i ta pouzdano mogli re i bez samovoljnih tvrdnji i neprovjerenih naga anja.246 Me utim, iako ide u red najglavobolnijih jezi nih vorova na na em kontinentu,247 srpskohrvatski (srednjoju noslavenski) se dijasistem uzima neupitnom injenicom. Zanimljivo je da je prvotno istra ivanje, glede geneti ke strukture Hrvata, u presti nom asopisu Science, o evidno iz pozicije ju noslavenskog rasizma, prvi doveo u pitanje Juvan i ev Anonim. Ponajprije, o ito brkaju i biolo ko i sociolo ko uzorkovanje, on poku ava to relativizirati zbog tobo nja premalenog uzorka.248 Pa e, rije uzorak on u stavlja navodnike jer eli upozoriti statisti ki obrazovana itaoca da se ne radi o statisti kom uzorcima, a pogotovo ne o reprezentativnim uzorcima koji odra avaju svojstva neke populacije u granicama statisti ke gre ke, nego o uzorku u medicinskom smislu.249 Na tom

O. Semino i sur., The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant Europeans (YChromosome Perspective), Science 290, 2000., s. 1155-1159. R. S. Wells i sur., The Eurasian heartland: A continental perspektive on Y-chromosome diversity, PNAS, 2001., 98 (18), s. 10244-10249. Z. Zerjal i sur., A genetic landscape reshaped by recent events: Y-chromosomal insights into Central Asia, Am. J. humnan Genet, 71, 2002., s, 466-482. R. Qamar i sur., Y-chromosomal DNA variation in Pakistan, Am. J. humnan Genet, 70, 2002., s. 1107-1124. 240 Aurigna ka kultura (prema: Aurignac-Orinjak, nalazi te u Francuskoj oko 60 km jugoisto no od Toulousa). Vidi: J. Hawkes, Prethistorija, u: Historija ovje anstva, Zagreb, 1966., s.200-201. 241 Ve ina nas ne zna da su Kelti neko dominirali velikim dijelom Europe, od Crnoga mora do Atlantskog oceana i to vrlo dugo. Rana ina ica vel koga govorila se u Britaniji 1500 godina prije nego se ukorijenio staroengleski. Keltski jezici koji se i dalje govore u Europi datiraju jo od kasnoga bron anog doba (1200.-800.) pr. Kr.) i civilizacije aristokratskih ratni kih plemena (Tom O'Neil, Keltsko kraljevstvo, National Geographic Hrvatska, o ujka 2006, br. 3, s. 84). 242 Grci su ih ubrajali me u velike barbarske etnose anti koga svijeta (James P. Mallory, Indoeuropljani, Zagonetka njihova podrijetla jezik, arheologija, mit, Zagreb, 2006., s.123). 243 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 124. 244 Isto, s. 219. 245 Isto, s. 83. 246 [Me utim,] niti nam je u tan ine poznata povijest svih njegovih (hrvatskosrpskih) dijalekatskih skupina kao cjeline niti je jo suvremena dijalektolo ka metodologija isku ana i probrana na tom gradivu. [ ] ( R. Kati i , Novi jezikoslovni ogledi, s. 227 /?/). 247 Da. Brozovi , Etni nost i jezik: uvodno razmatranje, u: Ru ica i ak-Chand i Josip Kumpes, Etni nost, nacija, identitet, Zagreb, 1998., s. 177. 248 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007 249 Isto.

239

28

je tragu, prvotni uzorak zabrinuo i poznata estradnog znanstvenika,250 ija je kolonijalna intervencija u britanskom asopisu Nature251 zavr ila kao nezapam eni skandal u znanstvenim redovima.252 Vidjev i u tome ak rasisti ki revival, Miroslav Radman u spomenutom asopisu i Ivan iki na portalu Connect,253 smatraju da na osnovi analize Y-kromosoma samo 58 mu karaca ne mogu izvesti znanstveni zaklju ci o neslavenskom podrijetlu Hrvata.254 Posebno je zanimljivo da su se i neki anga irani pisci-novinari, zabrinuti za slavensku identifikaciju i navalu hrvatskog nacizma, 255 uklju ili u suptilna metodolo ka pitanja uzorkovanja.256 S obzirom na to, Vladimir je Paar pitao Tomi a: Kako se upu ta u vlastitu, neu tivo podrugljivu interpretaciju znanstvenih rezultata iz podru ja genetike duboko vrije aju i i omalo avaju i znanost i znanstvenike.257 Isto tako, dakako besuspje no, Paar je pitao Radmana: Je li mu neugodno i je li pomislio na ispriku svim autorima lanka objavljenog u Scienceu, a koji uklju uje neke od vode ih svjetskih eksperata.258 Me utim, u sredi njem je Dnevniku HRT-a, antropolog Pavle Rudan posve opovrgao Radmanove optu be, tj. da su na daleko ve em uzorku (vi e od tisu u uzoraka) potvr eni rezultati dr. Primorca objavljeni u asopisu Science.259 Na taj je na in, me utim, Rudan priskrbio javnu diskvalifikaciju, budu i da je uzet kao zorni primjer jednog novope enog akademika koji je 30 godina svojega znanstvenog rada rtvovao kako bi u jednom trenutku podr ao kvazi teoriju jednog hrvatskog ministra.260 Kad je rije o uzorku, jednostavno se radi ili o podvalama ili elementarnom neznanju.261 Krajnja se veli ina genetskih uzoraka najbolje mo e provjeriti kroz masovne analize u Kini: na milijardu i 300 milijuna Kineza genetski uzorci su analizirani sve do 11.000 osoba i tu je dokazano da preko 10.000 Kineza nema vi e nikakve promjene postotnog odnosa. U istom omjeru na 4,300.000 Hrvata to zna i da tu statisti ki zadovoljava slu ajni uzorak oko 27 Hrvata (v. tablica 13.). Naime, este tvrdnje da su uzorci
250

Ukupno, Miroslav Radman neodoljivo me podsje a na poznati lik ruske knji evnosti, Ostapa Bendera, iji je moto bio: Na e ideje, va novac! (Matko Maru i , Institut ili privatno ljetovali te?, Ve ernji list, 11. sije nja 2006.). 251 U lanku pod nazivom Rasne tvrdnje izazivaju gnjev zbog kolskog nastavnog plana i programa u Hrvatskoj (Nature, rujan 2005.), Miroslav je Radman kazao: Selekcija podataka kako bi oni odgovarali Primor evim zaklju cima upravo je zaprepa u uju a. A, eksploatirati tako bezobzirno, iz tako oskudnih znanstvenih dokaza neodgovorno je!. Nadalje, u lanku pod naslovom Primorac zaga uje dje je umove, ustvrdio je Radman da treba vidjeti kako je odabran uzorak za to istra ivanje, odnosno jesu li odabrani mu karci iz itave Hrvatske ili neke regije.[ ] Bez znanstvene analize takvih podataka mo e se hraniti rasizam i nacionalizam, a to nam najmanje treba u vrijeme kad smo pred vratima Europske unije (Novi list, 24. rujna 2005.). 252 Vidi I. Biondi , Historia reducta, s. 192-195. 253 Connect portal, 17. rujna 2005. 254 T. Rude , Jutarnji list, 16. rujna 2005. 255 Nacisti su napokon bolovali od sli nih boljetica i lije ili se genetskom teorijom o arijevskom narodu koja je, pravo za re i, bila samo neznatno znanstveno neutemeljenima od teorije Dragana Primorca (Ante Tomi , Jutarnji list, 18 rujna 2005.). 256 Posrijedi je uistinu totalno bezna ajan podatak koji zapravo jedva zaslu uje deset redaka u stru nom asopisu, a kamoli da bismo zbog njega pravili reviziju povijesnih ud benika za osnovne kole (isto). 257 Jutarnji list, 19. rujna 2005. 258 Slobodna Dalmacija, 29. rujna 2005. 259 Isto. 260 Jutarnji list, 26. svibnja 2006. Jeste li slu ali predavanja dr. Pavla Rudana u listopadu 2005. u Hrvatskom prirodoslovnom dru tvu, te u studenom u Institutu 'Rudjer Boskovic'? Ja jesam. Tema predavanja bila je dokaz o nemogu nosti odredjivanja nacionalnog, plemenskog ili tome usporedivog podrijetla na osnovi biolo ko-antropolo kih istra ivanja. Tu je hipotezu prije toga autor objavio u nizu svojih radova, publiciranih u svjetskim asopisima. U prosincu 2005. pojavljuje se kompromis sa zastupnikom suprotne teorije, dr. Primorcem. Njega u programu sastanka antropolo kog drustva dr. Rudan titulira 'njegova ekscelencija' - His excellence....! Dobiva i novcanu pomoc za organizaciju skupa. Nakon toga dr. Rudan biva kandidiran za redovitog clana HAZU (treci uzastopni pokusaj) i biva izabran. U istom izbornom ciklusu u HAZU dr. Radman i dr. Jonjic nisu izabrani, iako je svu trojicu kandidirao Razred za prirodne znanosti (podaci o autoru dostupni lanovima CONNECT-a, 2006-07-05 13:14:04). 261 A. . Lovri i dr., Podvale i krivotvorbe o genetici Hrvata, Hrvatski list, Zadar, 20. listopada 2005.).

29

mali, posebno kritika veli ine uzorka u kapitalnom radu Ornelle Semino i sur. (2000.), kao i biometrijski nedopustivo uspore ivanje s na inom uzorkovanja i veli inom uzoraka kod prognoziranja rezultata izbora, ne uva avaju injenicu da je veli ina uzorka u biometrici dio formule i op enito sustava u kojem se zna kod koje veli ine uzorka se mogu donositi zaklju ci. Da bismo ustanovili ustanovili je li netko bijelac ili crnac, treba li nam ve i uzorak od jedan? Sigurno je da u istra ivanjima na uzorcima iz Hrvatske ne postoji probleme veli ine uzorka, pogotovo sada kad je analizirano oko 800 uzoraka.262 KINA HRVATSKA DR AVA BROJ stanovnika 1,300.000.000 4.500.000 dosada nji geno-uzorak 11.000 670 reprezant-uzorak 10.000 27 Tablica 13.: Geneti ko uzorkovanje Kine i Hrvatske (prema: A.- . Lovri u, 2005.) Me utim, postoji problem ispravnog uzimanja uzoraka, tako da se sa skupljanjem uzoraka po elo se manipulirati. Naime, postoji lanak u kojemu je spojen jedan cjeloviti, ranijem objavljeni uzorak poznate veli ine, izabrani dio drugog objavljenog uzorak poznate veli ine ( to tako er mo e biti sporno), a onda dodan nova 22 uzorka. Struktura dodanih uzorak je udna, rekao bi nemogu a ako se uzorci uzimaju ispravno. Takovo neispravno uzorkovanje utjecalo je na zaklju ke u tome radu. S tim u svezi, problem je to se populacije s podru ja Balkanskog poluotoka, iz kojih su uzeti uzorci, nejasno definiraju, a na osnovi rezultata nedefiniranih populacije donose se neutemeljeni zaklju ci o jasno definiranim populacijama. 263 Ovdje je, dakako, rije o prijepornom lanku,264 to je nastao istra ivanjem Rudanove ekipe s Instituta za antropologiju, koja je u Juvan i evu dokumentarcu tobo e znanstveno urbi et orbi demonstrirala arhitekturu zapadnobalkanskog imaginarija. Me utim, balkanska genetika pokopava Hrvate,265 budu i da im, naspram panonskomediteranske, name e balkansku identifikaciju. Uzastopce ponovljeni kru ni dijagram s la nim postocima genetskih skupina i haplotipova nije neke znanstveni rezultat, nego obi na krivotvorina za obmanu javnosti. Naime, od ranijih 25% sada je slavenski udio sko io na 34%, dok se raniji hrvatski (dinarski) od polovi nog 48% snizio na jednotre inski 33% (v. tablica 14.). To nisu stvarni genetski prosjeci ve ina Hrvata, nego za jugoslaviste najpovoljniji djelomi ni prosjek iz unutarnje kontinentalne Hrvatske, gdje je slavenski genetski udjel prividno ve i nego drugdje kod nas. Iz toga grafi kog prosjeka, izim serbokatoli kog Dubrovnika (slavenska Atina) namjerno je i tendenciozno izba ena Dalmacija koja se uglavnom genetski ne uklapa u Slavene. M. Peri i et al. AUTORI L. Bara et al. (2005.) GENOM (2003.) 32 prahrvatski -Eu7 (srednjoeuropski ) 48 34 baltoslavenski -Eu19 (isto noeuropski) 25 16 prakeltski -Eu18 (zapadnoeuropski) 7 8 levantskosemitski - Eu4/Eu9/ Eu10/ Eu11 (mediteranski) 11 10 ostali 9 100 Ukupno: 100 Tablica 14.: geneti ka struktura Hrvata u panonsko-mediteranskom i zapadno-balkanskom okru enju U dokumentarcu stoji da je tu novu gensku nomenklaturu a i zemljopisnu raspodjelu po cijelom jugoistoku Europe prihvatila i sama Semino, autorica rada u Science. To je gruba manipulacija jer je u filmu izrekla samo jedinu re enicu, da je u ovom dijelu Balkana naju estalija je haplogrupa Eu7. S tim u
262

Ivan Juri , Geneti ka otkri a, poglavito varijabilnost Y kromosoma, nova su vrela za bolje razuimijevanje etnogeneze i povijesti naroda, u: Okrugli stol MH Geneti ka otkri a nova vrela za etnogenezu i povijest Hrvata, Zagreb, 11. sije nja 2006. 263 Isto. 264 M. Peri i i sur., High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe (SEE) Traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations, Mol. Biol. Evol. 22 (10): 19641975. 2005. 265 Ivan Biondi , Razgovor, Hrvatsko slovo, 13. srpnja 2007.

30

svezi zanimljiva je geneti ka struktura,266 posebice glede odnosa slavenskog (Eu19) i prahrvatskog haplotipa (Eu7), hipoteti ke Zapadnobalkanije ili Euroslavije (v. tablica 15.), koja bjelodano razotkriva ju noslavenski imaginarij. Gornju konstrukciju, kojim se Hrvatska iz srednje Europe prebacuje ponovno na (zapadni) Balkan, podvaljuje novinarka Tanja Rude - Radmanova hagiografkinja.267 Naime, ona pripominje da je, u izjavi za asopis Nature 2005. godine, Semino pojasnila da je Hrvatska prema profilu genetskih markera sli na ostatku Balkana,268 to bi trebalo sugerirati da se ista odrekla svojega rada (Science, 2000.). GENOM slavenski (Eu19) prahrvatski (Eu7) neslavenski POPULACIJA Hrvati (Hrvatska) 25 48 85 Hrvati (BiH) 12 71 89 Srbi (BiH) 14 31 86 Bo njaci (BiH) 15 44 85 Srbi (Srbija) 16 36 84 Albanci (Kosovo) 4 8 96 Makedonci (Makedonija) 15 34 85 Romi (Makedonija) 2 5 89 Ukupno 103 257 699 Tablica 15.: Geneti ka struktura tzv. Zapadnobalkanije (prema: M. Peri i et al., 2005.) Uz egzaktno utvr enu poligeneti ku struktura Hrvata, to je jo davno stekli ki prepoznata,269 kao i u inih ju noslavenskih naroda, senzacionalno je otkri e da slavenski genom nije ve inski. U svakom slu aju, izim za ideolo ke potrebe, liberalne270 ili komunisti ke,271 ju ni Slaveni ne postoje. Rije je o konglomeratu neslavenskih naroda, dok je rubno doseljavanje pravih Slavena tek djelomice dosegnulo Vojvodinu, Slavoniju i Sloveniju, koje su vjerojatno i nazvane po njima. Pored spomenutih genetskih analiza, uz nedostatke dokumentiranih pisanih izvora,272 i ranija su osteolo ko-antropolo ka istra ivanja anti kih i srednjovjekovnih grobi ta od Hrvatske do Srbije273 jasno pokazala da ju no od Save nema
266

M. Peri i i sur., High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe (SEE) Traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations, Mol. Biol. Evol. 22 (10): 19641975. 2005. 267 Kako izgleda, afera je zapo ela lankom Na povijesti i Primor eva teorija o porijeklu Hrvata (Jutarnji list, 16. rujna 2005.). Naime, dobili smo potvr enu informaciju iz asopisa Science da je novinarka Tanja Rude ujedno i lanica Connect Portala, osobna nazvala taj ugledni asopis uvjeravaju i da ministar i njegovi suradnici ele u nastavni Plan i program za osnovnu kolu uvesti rezultate istra ivanja, a protiv kojih se hrvatska znanstvena javnost pobunila, pru aju i joj kao relevantne argumente lanke Jutarnjeg lista (Bo o Pavi in, glasnogovornik Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Hrvatske, Connect Portal, 21. rujna 2005.). 268 Jutarnji list, 9. lipnja 2007. 269 Svaki je narod smesa razli nih narodah, razli ne krvi. O nijednom se Hervatu ne mo e re i, da neima kervi n.p. rimske, ili ger ke, ili koje barbarske, a mo e se re i, da danas neima nigde same i iste kervi Hervatah iz VII. veka, kako ni one od nijednoga naroda onoga doba. To se je kroz vekove tako pome alo, da je svaki narod, svoje verste, kov Korintia ki (A. Star evi , Djela III., s. 39-40). 270 Tako uvodni ar Slavenskog juga (10. prosinca 1848.) bilje i da su na i pravi liberalci oni koji u ideji slavenstva ive, za tu se ideju rtvovahu uvijek i rtvuju, rade i posluju, tj. oni pojam slavenstva sa pojmom slobode sla u. 271 Kada u svibnju 1946. godine moli drugove u Zagrebu da rade na pripremi hrvatskog materijala za Veliku sovjetsku encikoplediju, vode i partijski ideolog Radovan Zogovi napominje da se naro ito vodi ra una o tomu da povu emo svoj korijen to dublje u pro lost i da se predstavimo to vi e slavenski ( edomir Vi nji , Partizansko ljetovanje, Zagreb, 2003., s. 138). 272 Ni u zapadnim suvremenim izvorima nema nikakvih vijesti o provalama i naseljavanju panonskih Slavena u Dalmaciju. Ukoliko zapadni izvori spominju slavenske provale, to se odnosi na naseljavanje Slavena u alpske zemlje i provale preko Istre u Italiju (Benedikta Zeli -Bu an, lanci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, Zagreb, 1994., s. 12). 273 ivko Miki , Beitrag zur Antropologie sptromischer bis sptmittelalterlicher Bewlkerungen Jugoslawiens, ANUBiH Godi njak, XXII, br. 20, Sarajevo, 1984., s. 5-109.

31

biolo kog traga tzv. velike seobe Slavena. Glede pretpostavljenih Protohrvata, mogu e su sljede e selidbene epizode: zadnje ledeno doba, slo ene migracije iz pravca Srednjeg istoka, koje su po ele pojavom ratara u neolitu (tzv. neolitski haplotipovi),274 te vjerojatno vi esmjerne i slo ene povijesne migracije prvenstveno indoeuropskih govornih populacija iz Eurazije, iji po etci datiraju dvije tisu e godina unatrag.275 Ove su potonje, kad je rije o ovda njem prostoru, nakon naroda s mora, 276 kako izgleda, tekle u dva uzastopna vala (v. tablica 16.). MIGRACIJE DOBA narodi s mora 12. st. pr. Kr. osvajanje perzijskih Ahemenida 6. st. pr. Kr. provale barbara (pad Rimskog carstva) 7.-8. st. po Kr. Tablica 16.: (Proto)hrvati u povijesnim migracijama Uz pomo genetike, danas se lak e mo e komparativno istra ivati pred(ne)slavenska etnokultura kao i podrijetlo imena Hrvat.277 Izim predslavenskog jezika s nizom indoiranskih arhaizama u rje niku, pradialekt Veyska zayk iz otoka Krka, iji se govornici nazivaju arhajskim predslavenskim imenem GanVeyn (indovedski: gan veyah), ima u hrvatskoj etnokulturi jo iznimnu knji evno-povijesnu va nost. Naime, rije je o dobro o uvanoj ranohrvatskoj predaji iz predslavenske antike u epskom ciklusu Veyske Povede: na vejskom veye = domovina, veyska = iskonski (usp. u Vedama veyah i u Avesti vaejo = domovina).278 Taj na najve i mitolo ki ciklus obuhva a desetak bogatih i prastarih epskih legenda od prapovijesti i stvaranja svijeta pa do 15. stolje a, od kojih je bar dijelom zapisano i dosad o uvano njih 9, a ostale su uglavnom zaboravljene i vjerojatno ve izgubljene. Najraniji su predhistorijski mitovi indovedskog podrijetla iz neolita i halkolita, koji obuhva aju stvaranje svijeta i animisti ke obrede naslije ene od ranih predhrvatskih predaka. Klasi ne anti ke legende su liburnijska i iranohrvatska predaja koja nas upu uju na gibanja na ih anti kih predaka u starom vijeku. Mla e srednjovjekovne legende, koje su najbronije s povijesnom podlogom, uglavnom su iz doba starohrvatskog kraljevstva Trpimirovi a i Arpadovi a. Vremenskim se slijedom mogu te legende poredati u tri skupine (v. tablica 17.). LEGENDE VEYSKE POVEDE KR KE LEGENDE DOBA (Legenda o a daji i znaku Salomonovu) 1. Poveda od Mantatje tar slova opisuje stvaranje svijeta, gradju nebesa, alamunova borbe bogova i zmajeva PRED(Legenda o Ki om duhu i zazivu ki e) 2. Poveda od Hayebaja tar prikazuje prastare animisti ke rituale POVIJESNO mantra od dazdja dozivanja ki e pri ljetoj su i. 3. Poveda od Yndrah kady (Legenda o Indiji gdje rastu pr uti) parsjute restu opisuje daleku Indiju kao izgubljeni zemaljski raj. 4. Poveda od Bakodloaka tar (Legenda o Prabiku i sitnim patuljcima) mi eh Malytjah odraz je arianskog mitraizma. 5. Poveda od Mataneh (Legenda o pomorskim Mitanima i zlatnim ovcama) ANTI KO navakyrah tar loatneh yanaac opisuje naseljavaje Kvarnera iz Crnoga mora. 6. Poveda od undrah kiesu (Legenda o gusarima koji su razorili Korintiju) prikazuje borbe i izgradnju naselja na otoku Krku. zivarnule Uri-Kuoryta
274

I. Juri , Paleolitski starosjedioci najbrojniji predci suvremenih Hrvata (u rukopisu). M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 245. 276 Jadranska je obala mogla primiti predslavensku etni ku komponentu u cirkulacijama naroda s mora kojima pripada i ukrajinski jug odnosno Krim koji je primao upade iranskih masa (Evgen Pa enko, O iranskom problemu u prou avanju etnogeneze Hrvata; u: Staroiransko podrijetlo Hrvata, s. 114). s. 115). 277 Danas se lingvistika i napose dijalektologija vi e ne mo e tuma iti samo u svom zrakopraznom eteru i jo nametati svoje cehovske umotvorine inim strukama kao to su povijest, etnologija i arheologija. U novije doba nadasve se brzo razvila populacijska biogenetika euroazijskih naroda, iji niz pokazatelja odnedavna drasti no poni tava vukovske ideopoliti ke dogme jugo-lingvista o tzv. ju nim Slavenima i zajedni kim Srbo-Hrvatima (M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 81). 278 Usp. Fabijan Toma i , Mihovil Lovri i Andrija- eljko Lovri , Arhai na pu ka predaja u cakaj ini brdskih sela na otoku Krku, akavska ri , br. 1-2, Split, 1997., s. 167-199.
275

32

LEGENDE DOBA

VEYSKE POVEDE 7. Poveda od kruola Zminivera tar Zarjah harwatjeh

KR KE LEGENDE

(Legenda o kralju Zvonimiru i hrvatskom grbu) opisuje Hrvatsko kraljevstvo i gradnju crkve Sv.Lucije. (Legenda o kralju Beli i kosookim Tatarima) SREDNJO8. Povda od kruola Belova tar govori o hrvatsko-ugarskim kraljevima VJEKOVNO pa oglaveh Uobrah i ratu s Tatarima. 9. Poveda od Frangipanah tar (Legeda o Frankopanima i nevjernim Mle anima) nevyrneh Mletianah opisuje sukobe s Venecijom. Tablica 17.: Predslavenske (kr ke) legende (prema: M. & Z. Yo ama, 2004.) Pojedine su sli ne pomorske legende donedavna postojale i na drugim jadranskim otocima, ali ve inom nisu zapisane jer su po slavistima romanske, pa danas ubrzano nestaju. Bogatstvom sadr aja, osobitim stilom i vrlo arhaji nim jezikom, Veyske Povede daleko nadilaze sve ine selja ke bajke kod ju nih Slavena. Budu i da je u njima najja i koncetrat ranohrvatskih povijesnih sje anja, one se mogu ravnopravno usporediti s najbogatijim epskim ciklusima kod inih europskih naroda (nordijske Sage, gr ka Ilijada i Odiseja i dr.) te staroindijskim Vedama. Sli no kao to su vikin ke Sage i gr ka Ilijada bile korisni pokazatelji za dalja povijesna istra ivanja ranih plovidbi do Amerike, pa rane gr ke povijesti i trojanskog rata, tako i ove na e Veyske povede u kombinaciji s neistra enim arheonalazi tem Korintija-Bosar mogu postati va nim putokazom za dalja prou avanja jo uvijek slabo poznate ranohrvatske povijesti i doselidbe.279 Prema ideopoliti kom diktatu tijekom proteklih sedam desetlje a Jugoslavije, na a je proma ena etnologija bila kruto ograni ena na istra ivanje zajedni kih slavenskih tradicija kod Srbo-Hrvata, dok su svi ini ne(pred)slavenski elementi u hrvatskoj etnokulturi unaprijed odba eni, zanemareni i prepu teni zaboravu kao tobo e tu e, tj. romanske, germanske i ine primjese. Dosad se kod nas uglavnom nisu ni smjela spominjati druga pretkr anska vjerovanja izim slavenskih. Zato je starohrvatska teogonija ostala najmanje poznatom me u europskim narodima i najslabiji prou eni dio na e etnokulture. Na taj se na in, tek shematski, po analogiji navodilo da su Hrvati morali imati sli nu pravjeru kao i druga slavenska bra a, a sve je ostalo izvan slavensko-karpatske tradicije uglavnom pre u eno i zanemareno. Tako su u dosada njim prikazima (JAZU itd.) na iroko razra eni tokavski mitovi iz dinarskih krajeva jer se najbolje uklapaju u te slavenske dogme, dok je zapadna kajkavska predaja jedva tek usput spomenuta, a nepodobni akavski mitovi i legende iz primorja i otoka su odreda pre u eni i odba eni kao posvema strani romanski280 ili semitski.281 Me utim, izim slavenske predaje (Perun itd.), koja je u nizu izdanja JAZU (1896.-1967.) najbogatija du srednjega dinarsko- tokavskog podru ja (haplotip Eu19), u terenskoj stvarnosti postoje bar jo dva druga mitolo ka kompleksa s izrazitim neslavenskim udjelom. Naime, od Zagorja je do sjeverne Istre o it zapadnoeuropski, kelto-germanski utjecaj (haplotip Eu18). Naprotiv, du je otoka i primorja do Like i zapadne Hercegovine, tj. u akavsko-ikavskom podru ju ( to ga potvr uje prete iti hrvatski haplotip Eu7) o uvan na osobiti i prastari jadranski panteon indoiranskoga podrijetla i u Europi jedinstven u Hrvata.282 Kako nije nikad postojala jedinstvena hrvatska mitologija,283 to nas uvjeravaju
279

280

M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 1031. M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 1066. 281 U Juvan i evu dokumentarcu to je demonstrirao Adalbert Rebi : Sredi nji do tog vjerskog poimanja kod starih Slavena se kretao oko glavnog Boga Peruna, gromovnika koji ubija zmaja. Staroslavenskoj tradiciji Danas im ozbiljnih ljudi koji povezuju podrijetlo Hrvata sa starim Iranom, starim Hanan u Zemlji u kojoj su ivjeli Huriti, Hebreji i drugi narodi i samo na sli nosti po zvuku i onda tra e na geografskoj karti mjesto koje zvu i kao hurve, horvat .. 282 Zanimljivo je da pripadni zbor duhova na Kvarneru zovu Seune Nebe niki, to po predaji stoluju na velebitskom vrhuncu Sveto Brdo i odatle je simboli na va nost Velebita u svijesti Hrvata. U tom izrazito dualisti kom panteonu indoiranskog tipa, dvadesetak poznatih duhova i demona predvode svijetli SionbogSevy na (Gospod Bog) i nasuprot njemu mra ni Sionvrag-Sayta (Veliki Sotona). Uz njih je niz prastarih pomorskih duhova, uglavnom poznatih od Kvarnera do Dubrovnika i u ikavskom zaledju: pu inski duh sretne plovidbe Khulap ili Kulaf (prahrvatski Posejdon - iz gr kog kolpos), orkanski zloduh brodoloma i utopljenika Syun ili ijun (indoiranski siuni), udovi te-velekit Orkul ili Njorgo (jednorog ili biblijski Leviatan), dobri duh ribolova Maci ili Macaroli (obalni patuljak), te duh ljepote i sre e Semera u liku zalaze eg Sunca na morskoj

33

dogmatski slavisti,284 Mihovil i Andrija- eljko Lovri (Mitjel & Zjelimir hrvatska mitolo ka shva anja na tri panteona (v. tablica 18.). IDENTITET PANTEON LOCUS DIJALEKT ekavska i sredi nji Slavonija, Bosna, jekavska slavensko- tokavski isto na Lika, isto na tokav tina, (Eu19) Hercegovina, Srbija, takavska Crna Gora i Makedonija poluikavica kajkavica, zapadni Podravina, Moslavina, ikavskokeltsko-kajkavski Hrvatsko Zagorje, kajkavski, (Eu18 + Eu19) umberak, ekavskoGorski Kotar i Slovenija akavski, ju ni irano-ikavski (Eu7 + Eu18) isto no-jadransko primorje i otoci, zapadna Lika, zapadna Hercegovina

Yo ama) poku ali su podijeliti SADR AJ Perun& CO divovi, plave vile, vukodlaci, ume jezera i jabuke Triglav (Troglav) Vidas (Vid) Sv. Jana (Thana) Zeleni Juraj, zmaj Pozoj, Sve ari (krijesnice) razni patuljci, vile Zloduh Strigon Orkanski ijun kozlac (kozjak) bijele vile patuljci naran e

primorska akav tina, bodulska cakavica, akavska ikavica Tablica 18.: Hrvatski mitolo ki panteoni (prema: M. & Z. Yo ama, 2004.)

Posve su, dakle, jednostrana ona tradicionalna zaklju ivanja, obvezatna slavenskoj dogmi, koja hrvatsku mitologiju svode i uspostavljaju izravno iz slavenske.285 Glede ishodi ne (slavenske) hipoteze, tako se tvrdi da emo do hrvatskoga bajoslovlja do i samo zaobilaznim putem, tako da prvo rekonstruiramo praslavensko i onda dobivene spoznaje primijenimo na hrvatske prilike.286 Isto tako, polaze i od ruskih jezikoslovaca koji su postigli odlu an proboj pri rekonstrukciji praslavenskog mitolo kog i pravnog nazivlja i frazeologije, bezupitno se utvr uje prete ni praslavenski pe at usmene predaje u kulturi Hrvatske i drugih sklavinija na tlu rimskoga Carstva.287 Dakako, nije prijeporno da slavenska predaja sli na inim Slavenima, zbog manjinskih genetskih primjesa kod naknadno kroatiziranih Slavena, dijelom zaista postoji i me u Hrvatima. Ta je predaja, najvi e nazo na u sredi njem tokavskom podru ju a manje kod sjevernih kajkavaca, dok kod obalnih i oto nih akavaca sli na slavenska predaja ve inom izostaje i uglavnom je zamjenjuje, druga ija i starija, rano-hrvatska-predslavenska mitologija koja je bli e staroperzijskom dualnom mazdaizmu.288 S obzirom na to, ameri ki i ini istra iva i zaklju uju da su indovedski Sarasvati-Haraquati i iranski Harauvati mogu i rani predci etnogrupe Horouathos oko Azova (crnomorski/tanajski Hrvati) i dana njih Hrvata na Jadranu.289 tovi e, poznati zlatni lanac (Hrvat-Horvat-Horoat-Horuat-Horohvat-Harahvatpu ini s nebom u duginim bojama (Zjelimir Yo amya, Dualna teogonija i orientalna pomorska kozmologija u starohrvatskoj ba tini; u: Staroiransko podrijetlo, s. 257-294). 283 I. Mu i , Hrvati i autohtonost, Split, 1998., s. 12. 284 Uza sav trud odli nih slovjenskih i svjetskih nau enjaka nije po lo za rukom dovesti u pravi sklad ono malo, to znamo o mitologiji pojedinih slovjenskih naroda, a ni cijelu slovjensku mitologiju dovesti u jedan sustav i u organsku vezu s mitologijama drugih grana velikoga stabla indoeuropskih naroda (Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i zna enju, Zagreb, 1931.). 285 Vidi posebno Franjo Ledi , Mitologija Slavena, Zagreb, 1969. 286 V. Belaj, Hod kroz godinu. Mitska pozadina hrvatskih narodnih obi aja i vjerovanja, Zgb, 1998., s. 32. 287 R. Kati i , Litterarum studia, Zagreb, 1998., s. 305. 288 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 1031. Usp. jo ranija istra ivanja Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i zna enju, Zagreb, 1931. 289 Usp. Z. Eiler, K. Elst, M. Witzel, Sarasvati. Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat. In Kalyanaraman, S. (ed.); Indian Lexicon-Corpus of Inscriptionis, New Delhi, 1999. Vidi tako er: Lupic, J., Arachosia and the origin of the name Hrvat. Croatia - historical overview, August 99, Internet. 1999; Sdrinias, D. et al.; Traces of the Croatian name. Deja news, August 96, Internet. 1996.

34

Harahvait-Harahvati , koji se rasprostire od Jadrana do Indijskog oceana,290 to ga, temeljem sustavne ra lambe materijalne i duhovne kulture,291 uspostavlja jo ranije Stjepan K. Saka (1942.), naknadno dobiva svoju potvrdu. 292 I dok za ranije mogu e anti ke Hrvate postoji barem dvadesetak dokumentiranih vladarskih zapisa od Perzijskog carstva do azovskog Tanaisa,293 dotle se, s obzirom na Prokopove i Jordanesove vijesti, ime Slavena (Sklavini, Sklavi i sl.) pojavljuje tek sredinom 6. stolje a po Kr.294 U svakom slu aju, za razliku od tolikih danas ak mnogo ve ih europskih naroda (nacija), kako se ini, Hrvati mogu duboko u pro lost svjedo iti svoje nepromijenjeno etni ko ime (v. tablica 19.), to je jedan od sigurnih znakova vrsta i ni im prekinuta etni kog i kulturnog identiteta.295 IZVJE A DOBA IME piktogram 33.-31. st. pr. Kr. Saraswati Dushratta 1375. pr. Kr. Hurrwuhe Sarduri 735. pr. Kr. Hurati Darije I. 522. pr. Kr. Harauvati Darije I. 521. pr. Kr. Harraovatis Darije I. 521. pr. Kr. Aruhatti Darije I. 519. pr. Kr. Harahvaiti Darije I. 516. pr. Kr. Harauvati Darije I. 500. pr. Kr. Khorovat o. Elefantin 500. pr. Kr. Hruhati Darije I. 486. pr. Kr. Harauvati Kserks I. 486.-464. pr. Kr. Harahvati Artakserks II. 400 pr. Kr. Aruhatti Tanais 175.-211. po Kr. Horoathos Tanais 200. po Kr. Horouathos Orosius 418. po Kr. Horites Zacharias 559. po Kr. Hrwts Tablica 19.: Etnonim mogu ih Prahrvata (kronika prapovjestno-anti kih, predslavenskih izvje a) Godinama zatajivane296 i omalova avane,297 Tanajske plo e (2./3. st. po Kr.) vjerojatno su najve i skandal hrvatske (kolonijalne) historiografije.298 Za to? Kad su na jednom kamenom spomeniku iz 13. st. pr. Kr. na li u Egiptu naziv: Izraelac, pisan jedan jedini put, svakome je od onda jasno, da su Izraelci neko boravili u Egiptu. Tako moramo zaklju iti i o postojanju hrvatske naseobine na obali Azovskog mora, u Tanaisu, a mo da i drugdje po okolnim mjestima.299 Iako se one danas s pravom uzimaju kao europska

290

S. K. Saka , Historijski razvoj imena Hrvat, ivot, br. 23, Zagreb, 1942., s. 1-18. S. K. Saka , Do stolje a sedmog Izabrani radovi o hrvatskoj etnogenezi, Zagreb, 2000. 292 Saka ev slijed kojim tuma i izvori te i nastanak hrvatskog imena izgleda se nije uspjelo osporiti (I. Juri , Geneti ko podrijetlo Hrvata, s. 16). 293 M. Lovri , Prvi dokumenti Prahrvata, s. 83-106. 294 L. Margeti , Etnogeneza Slavena, Rad HAZU, knjiga 492, Zagreb, 2005., s. 89 i 129. 295 O narodu stanovitu mo i je govoriti samo onda, kada se on povestni ki odcepi od one mno ine i stane kao oseba za se. To e re i: govore o starini stanovita naroda, samo se razpravlja kada, kako i gde se on odver e od one mno ine i zadobi posebno ime (A. Star evi , Djela 3, s. 10). 296 Iako je knjiga (B. Latyschev, Inscriptiones antiquae orae septentrionalis Ponti Euxini Volumen II, Petropoli, 1890.), gdje su paleografski opisane te plo e, bila zaprimljena u biblioteci JAZU iste godine 1890., ona je doslovce le ala nerazrezana (sic!) sve do na ih dana (I. Biondi , Historia reducta, s. 92). 297 I dok je Horuathos Grk na u u Dona, Saka ev zlatni lanac je povijesno ludilo, tj. put u Stenjevac (Miroslav Krle a, Pijana novembarska no 1918. i drugi zapisi, Sarajevo, 1973., s. 217-218). Krle inim tragom, tanajska su imena (Horoathos, Horvathos) obilje ena kao najstarije insinuacije imena Hrvat (Franjo anjek, Crkva i kr anstvo u Hrvata, Srednji vijek, Zagreb, 1993., s. 423). 298 Vidi ire: Husein Kadi , Chaman-Kuban-Tanais: odrednice hrvatskog identiteta, Maruli , br. 5, Zagreb, 2000. 299 Silvije Grubi i , Od pradomovine do domovine, Chicago, 1979., s. 147.
291

35

osobnica Hrvata,300 knjiga koja to svjesno pre u uje dobiva presti nu nacionalnu nagradu Josip Juraj Strossmayer.301 Paradoksalno je da je u Juvan i evu dokumentarcu, kao ekspert za Tanais, nastupio Emil Her ak, povjesni ar migracionist, poznat po knjizi Drevne seobe prapovijest i stari vijek (Zagreb, 2005.), koja posve preska e hrvatski Tanais. Zato ta knjiga koja se, kako se tvrdi, na razini hrvatske tako i svjetske literature, mirne du e mo e svrstati u kapitalna djela,302 biland i evski kazano, ipak predstavlja znanstveno sme e. Naime, pre u uju i epohalna otkri a genetike303 te zabacuju i nalaze paleolingvistike (da zasad ne mo emo pro itati [ ] ni drevno pismo indske civilizacije),304 naspram pretpovijesne i anti ke identifikacije, Her ak polazi od isklju ive slavensko-medievalne identifikacije Protohrvata. U filmu on naprosto nare uje Od Tanaisa se ne smije i i dalje!.305 Onkraj ideolo ke dijalektologije, glede jedinstva srpskohrvatskog jezika i srednjeju noslavenskog dijasistema,306 po prvi put je u nas primijenjena najnovija povijesno-genetska dijalektologija, utemeljena na egzaktnim i neutralnim analizama objektivne biohistorije i biokemije antropolo kih populacija.307 Takav poku aj, dr e i se uvjetno nategnute tablice, Juvan i ev je Anonim o tro doveo u pitanje.308 Pa e, u lingvisti kim i filolo kim radovima te uop e u svekoliku hrvatsko-srpskome jezi nome dodiru, upravo je serbokroatizam operirao apstraktnim mogu nostima koje nisu imale podlogu u hrvatskoj jezi noj zbilji. Takvom je primjenom do lo do odvajanja hrvatskoga jezika od hrvatske jezi ne zajednice i isklju ivanjem slo ene sinkronijske i dijakronijske dijalektalne stvarnosti hrvatskoga.309 Me utim, upravo na temelju neslavenske biogenetike, pa fonetskih osobitosti, mno tvo arhajskih izoglosa i dijela predslavenskopraindoeuropske gramatike, bodulski cakavizam, dosad slijepo crijevo hrvatske lingvistike (kao tobo nji defekt palatalne akav tine), o evidno pokazuje kao prvobitno praikavsko ishodi te ve inskog dijela predslavenskih Hrvata.310

I. Biondi , Hrvatsko slovo, 13. lipnja 2003. Podrijetlo je imena Hrvat najvjerojatnije iransko i, pa e, vjerojatno je neki narod toga imena postojao u zale u Tanaisa, gdje je u anti ko doba bilo stepskih nomada iranskog jezika (R. Kati i , Boristenu u pohode, Forum, br. 10-12, Zagreb, 1999., s. 1259). 301 Marina Mili evi -Brada , Stara Gr ka Grci na Crnom moru, Zagreb, 2004. Vidi I. Biondi , Protiv teorije zaborava, Fokus, 18. studenoga 2005. Pa e, Juvan i ev nas Anonim tako er uvjerava da nije rije ni o kakvu zatajivanju, nego se radi o razli itim interpretacijama njihova zna enja (www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007). 302 Inoslav Be ker, Jutarnji list, 23. lipnja 2005. 303 Ne ulaze i u sve to taj epohalni uspjeh [de ifriranje ljudskog genoma] mo e zna iti za rje avanje ljudskih problema, analiza ljudskog genoma zacijelo e pru iti mnogo jasniji uvid u populacijske odnose, kao i u migracijska kretanja iz bliske i daleke pro losti (E. Her ak, Drevne seobe, s. 405). 304 Isto, s. 406. O ito je to zastarjela referenca kod: J. P. Mallory, Indo-Europeans (Language, archaeology, myth), London, 1992. (Zagreb, 2006., s. 56). Suprotno tomu, usporedi: S. Kalyanaraman (ed.), Indian Lexicon /Corpus of Inscriptionis/, New Delhi, December 1999. 305 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007. 306 Iako rijedak u op oj lingvistici, kao krovni pojam za sva srpsko-hrvatska narje ja, pojam je dijasistema dosta esto bio u porabi u jugoslavenskoj dijalektologiji, da bi se naglasilo zajedni ko podrijetlo i pripadnost jednomu jedinstvenom jeziku. Brozovi ev e pojam o srednjoju noslavenskom jezi nom podru ju, dr i finski slavis J. Nuorluoto (2002.), ostati u porabi sve dok je na sceni nara taj jezikoslovaca koji ga je uveo, i to u duhu jugoslavenstva (http:/www.joensuu.fi/fld/methodsxi/abatracts/nuorluoto.html.) 307 M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 83. 308 Dalje nam Biondi i Lovri sugeriraju da su genotipovi vezani uz jezik pa tako dobivamo i genetsku osnovu raznih dijalektalnih formi hrvatskog jezika (www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007). 309 L. Auburger, Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus. 310 Nakon najnovije antropogenetike i poredbene indoeuropske fonetike postaje sve jasnije stvarno podrijetlo na ega bodulskog cakavizma i njegovih govornika. Kao prvo, sada je jasno da na cakavizam (= genotip Eu7) nikako nije mogao nastati tzv. depalatalizacijom iz srpsko-hrvatskoga, niti iz nijedna palatalnog slavenskog ili balti kog jezika, nego se morao od njih izdvojiti jo u pradavno doba pretpovijesti, prije negoli je opse na palatalizacija zahvatila baltoslavensku jezi nu grupu (drugi genotip Eu19). Prema tomu, na i su ju ni Boduli jednako kao i ini rani Hrvati puno manje predisponirani za govornu palatalizaciju od sjevernih kopnenih Hrvata i od svih Slavena, pa to nema nikakve bli e veze s Mle anima ni drugim sli nim domi ljanjima dogmatske serbokroatistike (jugoslavistike) (M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 237-238).

300

36

Dugotrajni proces razvitka prahrvatskoga, kao samosvojna indoeuropskog jezika, kako izgleda, po inje od prapovijesne indovedske kulture u Pakistanu i potom u anti kom Iranu,311 gdje je pripadao indoiranskoj skupini,312 jo u anti kom Tanaisu, da bi se od srednjega vijeka postupno slavizirao do danas. Glede nalaza na e paleolingvistike, posebice prou avaju i ne(pred)slavensku etnokulturu, uz najnovija epohalna istra ivanja genetike, naspram importirana (ju no)slavenskog, mo e se ve rekonstruirati autenti ni razvoj hrvatskog jezika (v. tablica 20.). Suprotno ideologiziranoj slavo-jezi noj genetici, pravi se hrvatski jezik (ne hibridni srbohrvatski vukopis)313 uglavnom nije razvio divergencijom, tj. postupnim razlu ivanjem iz srednjovjekovna ju noslavenskog i potom novijega srpskohrvatskog jezika, nego jama no ba obratnom konvergencijom ili postupnim pribli avanjem i naknadnom slavizacijom anti koga ranohrvatskog nakon doselidbi, zbog slavenskog susjedstva i populacijskih mije anja.314 AUTENTI NI RAZVOJ DOBA IMPORTIRANI RAZVOJ saraswati/samskrit hurrwuh prapovijest ? harauhvati /logos Horoathon (hrvatsko-iranski) antika (praslavenski) starohrvatski/arhidijalekti (hrvatsko-slavizirani) VII.-XV. (staroslavenski) knji evno-hrvatski (trodijalektni) XVI.- XIX. (ju noslavenski) XX. srpskohrvatski/hrvatskosrpski hrvatski XXI. srednjoju noslavenski Tablica 20. : (Ne)autenti ni razvoj hrvatskog jezika Zbog svega toga, genetika e nu no disciplinirati dosada nji filolo ko- lingvisti ki Begriffsspielerei, jer se, jo jednom, pokazalo kako je u stvarnoj srodnosti ve ine europskih naroda puno va nije prirodno zemljopisno podrijetlo nego sli nosti jezika, koji je esto tek novija i naknadna kulturna nadgradnja. 315 Naime, jezi ni geni ne postoje, tako da svi jezici imaju jednaku vrijednost, a jezi no srodstvo (germansko, slavensko, romansko, semitsko) predstavlja samo komunikacijsku slu ajnost i ni ta vi e. 316 Na temelju spomenutog epohalnog geneti kog istra ivanja u Science (2000.), na ameri kom je sveu ili tu u Stanfordu napravljena distribucija narodnosnih skupina (v. tablica 21.) koje su me usobno sukladne prema zemljopisnom i kulturolo kom aspektu.317 SKUPINA NARODI Baski Katalonci Talijani (sjever) I. Francuzi i drugi Zapadnoeuropljani Gruzijci Turci Sirijci II. Kalabrezi (ju . Italija) Hrvati Ukrajinci
311

Usp. Z. Eiler, K. Elst, M. Witzel, Sarasvati. Behistun, and the early Origins of the name Hrvat/Croat. Vidi M. Lovri i sur., Zagonetka ranih Praslavena, s. 174-175. 313 Ne mislim da e mi se mo i i ta prigovoriti, kada proglasim ikavski izgovor najbitnijom razlikom narje ja zapadnoga (hrvatskoga) prema ekavskom, izto nom (srbskom), do im ju ni jekavski izgovor dr im symbolom zdru enja i pomirenja. Narje je je tokavsko-ikavsko, zapadno, ja bih ali samo kao filolog rekao, hrvatsko (Vatroslav Jagi , Knji evnik I, Zagreb, 1864., s. 342, 599). 314 M. Horvat-Milekovi i A.- . Lovri , Podrijetlo starohrvatskog jezika; u: Staroiransko podrijetlo Hrvata, s. 216. 315 Prema tomu i sm je pojam slaveniziranje odnosno slavenizacija primjenjiv samo kada je rije o geografskom smje taju a ne s etni kog aspekta (Michael W. Weithmann, Die slavische Bevlkerung auf der griechischen Halbinsel, Ein Beitrag zur historische Ethnographie Sdosteuropas, Mnchen, 1978.). 316 Anton Zakarija, Biti izme u, Maruli , br. 3, Zagreb, 1995., s. 515-516. 317 D. Primorac, Razgovor, Nacional, 28. studenoga 2000.
312

37

Poljaci Ma ari Tablica 21.: Srodne europske zemljopisno-kulturolo ke skupine (prema: Science, 2000.) Sve u svemu, kao samosvojan indoeuropski narod, Hrvati kona no prestaju biti zarobljenikom vi estoljetna etno-jezi nog (rasnog) ideologema, a to je standardno mjesto na e ideologizirane povjesnice, da su Slaveni temeljna etni ka podloga hrvatskog naroda.318 S tim u svezi, dopunjena arheolo kim,319 fizi ko-antropolo kim,320 paleolingvisti kim,321 naspram importirane la ne ju noslavenske/zapadnobalkanske, upravo su geneti ka istra ivanja - uz Ma are, Poljake i Ukrajince nepovratno potvrdila izvornu srednjoeuropsku politi ku identifikaciju Hrvata.322 S obzirom na to, treba svakako naglasiti da smo srednjoeuropski narod [panonsko-mediteranskog uljudbenog kruga], kako se ne bi stvarale neke politi ke konstrukcije.323 Takve konstrukcije, glede shizofrene politi ke situacije, me utim, bjelodano poti e aktualni predsjednik dr ave - Stipe Mesi .324 emu onda sintagma hrvatski povratak ku i u srednju Europu?325 Naime, rije je o tome da se Hrvatska vra a s Balkana u srednju Europu, gdje joj je civilizacijski i geopoliti ki mjesto i gdje je pripadala sve do stvaranja dviju imaginarnih Jugoslavij. Budu i da se naslanja na Balkan, dakako, Hrvatska mora dati svoj prilog sre ivanju i stabilizaciji stanja na jugoistoku Europe.326 Dakle, ne ele i ostati izolirana u europskim i svjetskim integracijama, samosvojna e Hrvatska prihvatiti i svoj dio odgovornosti za daljnju stabilizaciju politi kih prilika u na em isto nom susjedstvu, ali ne eli biti tek sredstvo - kako je to u povijesti, kao talac isto nog pitanja, bila vi e puta - za tu e interese. Novu imperijalnu izmi ljenicu Zapadnobalkaniju,327 nakon tragi nih iskustava Jugoslavija, na ovim prostorima kroje kolonijalni mo nici (pa tako i imperijalne me unarodne znanosti) i to ar inom isklju ivo svojih stvarnih ili fiktivnih interesa. Ostaje pitanje kada e ovda nji narodi postati doista ravnopravni subjekti odlu ivanja o svojoj sudbini, a jedino pod tim uvjetima mogu postati i u punoj svojoj mjeri u svojim postupcima racionalni i odgovorni.328 III.

318 319

T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, s. 139. Materijalna i duhovna kultura Hrvata pretkr anskog doba, bliskom seobi, pokazuje se jedinstvenom od Balatona, Drave i Dunava do Jadranskog mora (Vladimir Sokol, Panonija i Hrvati u 9. stolje u, Izdanja Hrvatskoga arheolo kog dru tva, sv. 14, Koprivnica, 1990., s. 46-52). Tako er: Mirjana Matijevi Sokol i Vladimir Sokol, Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, II. dopunjeno izdanje, Zagreb, 2005., s. 33. 320 Mario laus, Kranometrijska analiza srednjovjekovnih populacija sredi nje Europe s posebnim osvrtom na polo aj hrvatskih nalazi ta, Starohrvatska prosvjeta, Split, 1998., III. serija svezak 25, 1998., s.104-105 (posebni otisak). M. laus je tako ustanovio da su Hrvati sli niji Poljacima i Ma arima nego Srbima (Jutarnji list, 1. velja e 2002.). 321 Dana nja je egzoti na oaza nepalatalne kajkavice u sjeverozapadnoj Sloveniji zadnji preostatak karantanskih Hrvata, a prostrana su podru ja mazurenja (nedovr ena slavenska palatalizacija) u Poljskoj i Ukrajini jasni fonetski tragovi glasovno jo neasimiliranih Bijelih Hrvata (M. & Z. Yo ama, Gan-Veyn, s. 231). 322 O. Semino i sur. (koautori Mladen Marciki i Dragan Primorac), The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant Europeans (Y-Chromosome Perspective), Science 290, 2000., s. 1155-1159. 323 D. Primorac, Razgovor, Vjesnik, 16. rujna 2004. 324 Naime, glede na e zapadnobalkanske identifikacije, kao europski dr avnik i kao vo a u regiji, Mesi je nazvao neistinom i glupo u tvrdnje pojedinaca i minornih skupina koji bi eljeli uvjeriti najprije sebe, a potom i cijeli svijet, da Hrvatska ne pripada regiji i da sa zemljama regije nema ni ta zajedni kog (Mesi : Zemlje jugoistoka Europe moraju biti saveznici, Vjesnik, 6. prosinca 2006.) 325 Usp. Ivo Sanader, Hrvatska u me unarodnim odnosima, Zagreb, 2000. Vukovar je jedan od onih dokaza da je Hrvatska istinska srednjoeuropska zemlja. Vukovar je na a srednjoeuropska legitimacija, na a podunavska legitimacija, a srednja Europa i Sredozemlje kroz cijelu povijest su bili kolijevka europske civilizacije (Ivo Sanader, predsjednik Vlade pri posjetu Vukovaru, Vjesnik, 4. svibnja 2006.). 326 Gojko Bori , Slobodna Dalmacija, 1. srpnja 2000. 327 Taj je otok domovina dvadesetak milijuna stanovnika, multikulturalna, multikonfesionalna, me usobno povezana i me uovisna cjelina (Stjepan Mesi , Hina, 29. svibnja 2007.). 328 A. Kova ec, Revue des etudes slaves: Dossier, s. 522.

38

Budu i da je civilizacija kulturna, a ne politi ka pojava,329 hrvatska je nacionalna identifikacija, kako su to pokazala multidisciplinarna istra ivanja, nezavisna i izvorna, i kao samobitna posve druga ija od svake druge nacionalnosti na jugu, pa da prema tome hrvatski narod ima na osnovi narodnog samoodre enja sva prava, to mu kao narodu pripadaju.330 Me utim, jo je mato evski zapa eno: ivotinja ima osje aj vrste. Divljak ima osje anje plemensko (ilirsko, slavjansko, jugoslavjansko). Tek kulturan ovjek ima osje anje narodno, dr avno. Hrvatstvo je misao narodna dr avna. rtvovati tu misao u korist neke misli politi ke, zna i i i natrag me u troglodite.331 Kako su narod (po jeziku, kulturi, povijesti, teritoriju, dr avnom pravu), jo je Otcu domovine bilo jasno da Hrvati moraju imati svoju zajednicu, a ne uvijek biti dio ili prirepak ne eg drugog, ve eg ili manjeg od sebe samih.332 Nakon tragi nih jugoslavenskih iskustava, kao lo e ponavljanje povijesti, zahvaljuju i otu enim elitama, opet ulije emo u maglene projekte tzv. Euroslavije ili Zapadnobalkanije. Me utim, pretvaranje umjetnih geografskih koncepcija, koje ne spadaju u istu grupaciju u jedan ahistorijski amalgam (nepovijesnu mje avinu), zna i jedan korak daljnjem konfliktu. 333 Padom stare ideolo ke (etnojezi ni slavizam)334 i uspostavom nove znanstvene paradigme (politi ki kroatizam), to je gotovo na razini pada geocentri nog i uspostave heliocentri nog sustava, stubokom se mijenja hrvatska povjesnica (ne samo ranoga doba), tako da je tisu e slavisti ko-historiografskih radova, biland i evski kazano, preko no i postalo znanstveno sme e. 335 Naspram iz tu e, kao samosvojan indoeuropski narod, Hrvati kona no mogu pisati povijest iz svoje glave (v. tablica 22.).336 KROATIZAM SLAVIZAM DOBA (iz svoje glave) (iz tu e glave) Sarasvati (sjev. Indija) 2000. pr. Kr. ?

Harahvatija (Afganistan i Iran) Kraljevstvo Hurrwuh (Mezopotamija) Hrvati na Crnom moru (Horiti-Horoathi-Hrwts) Tanajske plo e (2/3 st.) P. Orosius (418.) [Alfred Veliki (871.-899.]

oko 1400. pr. Kr. 1270.- 585. pr. Kr.

? ?

II. V. po Kr.

Slaveni
329

Kao realiteti posebno duge trajnosti, civilizacije ostaju i pre ivljavaju politi ke, socijalne, ekonomske, pa i ideolo ke prevrate (F. Braudel, History of civilistions, New York, 1994., s. 35). 330 F. Lukas, Hrvatski narod i hrvatska dr avna misao, s. 34. 331 Antun Gustav Mato (1911.); prema: Sre ko Lipov an, Beogradska komponenta u postanku Jugoslavenske nacionalisti ke omladine, u: Hrvatska historiografija 20. stolje a: izme u znanstvenih paradigmi i ideolo kih zahtjeva, Institut dru tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2005., s. 182-183). 332 Tomislav Ladan, Predgovor; u: Ante Star evi , Politi ki spisi, Zagreb, 1971., s. 34. 333 Ovo spada u koncepte jednog umjetnog oblikovanja, iji glavni cilj je ovjekovje iti pogrje ke pro losti, zamrznuti i nastojati na taj na in slomiti volju naroda (Oto von Habsburg, Zapadni Balkan, ABC, Madrid; prema: Nezavisna Dr ava Hrvatska, Zagreb, o ujak-travanj, 1999.). 334 Pretvaranjem u Jugoslavjane, taj goli, nau ni, imaginarni, be ki, jagi evski, nehistorijski, romanti ni, hipoteti ki pojam prestajemo biti Hrvati, to vrlo dobro znaju Srbi, pa zato toliko i izvoze jugoslavjansku misao u hrvatske krajeve (A. G. Mato , 1911.; prema: Sre ko Lipov an, Beogradska komponenta u postanku Jugoslavenske nacionalisti ke omladine, s. 182-183). 335 Naime, nakon sloma komunizma i demokratskih promjena (1990.), Du an je Biland i svjedo io da su preko no i obezvrije eni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo sme e (Hrvoje o i , Hrvatski politi ki leksikon, Rijeka, 1993., s. 990). Dok sam bio sekretar Izvr nog komiteta CK SKH [ ] do ao mi je predsjednik JAZU s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatra im mi ljenje drugova iz Savske (tamo je bilo sjedi te Udbe za Hrvatsku). O igledno je to tada bila takva praksa prije nego se akademici predlo e za izbor (Miko Tripalo, Razgovor, Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 26). 336 I. Biondi , Historia aperta.

39

Rh. Zacharias (559.) VI. po Kr. Pseudo-Cezarije (6. st.) Hrvati na Jadranu Heraklije (610.-641.) VII. VIII. po Kr. Slaveni papa Agaton (672.-681.) Hrvati u Panoniji Ju ni Slaveni Trpimir (852.) iril i Metod (863.) IX. XI. po Kr. - Benedicti doctrina - Methodii doctrina Hrvati Hrvati Ba anska plo a (11. st.) Ba anska plo a (11. st.) Tablica 22.: (Ne)autenti na hrvatska povjesnica Uspostavljanje nove paradigme, kuhnovski re eno, predstavlja preustrojstvo danoga podru ja na temelju novih temeljnih pretpostavki, tako da profesija mijenja itav pogled, na njegove metode i ciljeve; drugim rije ima, poslije prevrata znanstvenici rade u jednom druga ijem svijetu.337 Naime, rije je o rezultatima istra ivanja, prema kojima i povijest i antropologija morat e se druk ije postaviti, tako da padaju postulati koji su dugo vladali.338 Zato se samo po sebi nala e posvema nja revizija, posebice glede Hrvatskog nacionalno-obrazovnog standarda, koja je, obranom ju noslavenskog rasizma i britanske kolonijalne politike,339 uz pomo nekih na ih kolonijalnih znanstvenika, zasad privremeno zaustavljena.340 Uporaba utvr enih geneti kih varijabilnosti kao novih izvora za izu avanje etnogeneza i povijesti naroda postao je svjetski proces i u Hrvatskoj se ne mo e ostati izvan njega. Zbog toga spoznaje o genomu ovjeka, pa i zna ajkama Y kromosoma, treba unositi u nastavne programe biologije, a razmje taj haplogrupa po YCC nomenklaturi u povijesne, pa i zemljopisne atlase uz napomenu da su prve analize na uzorku iz Hrvatske objavljenje u Eu sustavu haplotipova. Ukratko, nema nikakvog razloga ne koristiti geneti ke spoznaje i u nastavnom programu povijesti.341 Poslije promjene identifikacijske paradigme, dabome, Hrvati ne e biti ni ljep i, ni pametniji, ali zacijelo postaju sigurniji. Naime, op e je poznato da narodi dvojbene pro losti s tjeskobom gledaju na budu nost. Bez obzira koliko nam na a pro lost izgleda te ka poput najte a bremena, ona je kroz tu muku i brojne rtve iznjedrila dana nju hrvatsku dr avu, dakle nacionalnu identifikaciju, u kojoj po prvi put u povijesti imamo privilegij odlu ivati to s istinom initi.342 Me utim, to ostaje na savjesti hrvatske akademske i politi ke elite, koja je, umjesto ispred, esto bila iza pa ak i protiv svojega naroda (nacije). Nakon oslobo enja vi estoljetnog mita o podrijetlu, odgovoriv i najzad na pitanje politi ke identifikacije, u bi u hrvatskog naroda ostaje jo samo jedan - mit stvarala kog rada, to ga on nije dovoljno svjestan, ali koji trajno ivi u njegovom srcu iz kojega njegov duh crpi ivotnu snagu.343 Zapravo, T. S. Kuhn, The Structure of Scientific Revolutions, Chicago, 1970., s. 84. D. Primorac, Razgovor, Nacional, 28. studenoga 2000. 339 Napadaju i Primorca za rasizam, iako je on potvrdio antirasisti ke teorije E. Pittarda (1924.), dr. Radman je ispao, a da na to nije ni pomislio, podupiratelj [rasisti kih] teorija grofa de Gobineau (Mirko Vidovi , Fokus, 9. prosinca 2005.). Budu i da svojim istra ivanjima znanstveno ru i (ju no)slavenski rasizam i, u svezi s tim, zapadnobalkanski imaginarij, iza kojega stoji britanska kolonijalna politika, kao znanstvenika i du nosnika, Primorca je poku ao grubo etiketirati i diskvalificirati, uz pomo Radmaniki eve pripremljene ideolo ke batine, britanski asopis Nature (I. Biondi , Genetika pokopala ju ne Slavene, Fokus, 14. listopada 2005.). 340 U asopisu su Nature, neprimjernom intervencijom akademika Miroslava Radmana, tobo e, ismijane rasne teorije ministra Primorca o neslavenskom porijeklu Hrvata (Novi list, 23. rujna 2005), koje je on elio ugurati u kolski program, a to ima potencijalno poguban u inak na me uetni ke odnose na podru ju Balkana (Jutarnji list, 17. rujna 2005.). 341 I. Juri , Geneti ka otkri a, poglavito varijabilnost Y kromosoma, nova su vrela za bolje razuimijevanje etnogeneze i povijesti naroda. 342 D. Primorac, Predgovor, u: Ivan Juri , Geneti ko podrijetlo Hrvata, s. 16. 343 Mali narod izvrgnut etirima razornim silama, imperijalisti kim ekspanzijama sa sjevera (Ma ari), juga (Talijani), zapada (Habsburzi) i istoka (Turci, Srbi), uspio se radom odr ati, i ne samo odr ati nego svjedo iti o tome da je rad jedan vrijednost na kojoj se mo e graditi europska politi ka struktura i u kojoj se mo e obnavljati i u vr ivati europska moralna struktura. [ ] Mit rada jest osnovna vrijednost koju kao viziju i stvarnost predajemo drugima i ugra ujemo u europsku cjelinu. U neizvjesnu evropsku budu nost u kojoj e se formirati nova politi ka struktura (novi poredak) i u kojoj e se po svoj prilici, ipak
338 337

40

na kraju povijesti, kako neki nazivaju doba u kojem ivimo, ostaju i vjerni postulatima izvorne Benedicti doctrine (molitve i rada), usprkos tragi nih iskustava uvezene Methodii doctrine (bratstva po krvi i jeziku),344 hrvatski narod (nacija) ulazi pobjedni ki u osvit tre ega tisu lje a. Sve u svemu, stekli ki kazano, dok narod ho e da bude narodom, dotle e narod biti za svoju samostalnosti i neodvisnost. Ovo je uvet njegova obstanka ovo je duh i smer na ega programa. Samo onda kada se onaj obstanak osigura mo e nastati temeljito pitanje o re avanju der avnih strukah unutarnjega narodna ivota.345 Ni manje, ni vi e! 4. UMJESTO ZAGLAVKA U zavr nu (dramati nu) etapu nacionalne integracije devedesetih godina pro loga stolje a, hrvatski je narod (nacija) u ao bez jasne politi ke identifikacije. Suvremenu hrvatsku politi ku povjesnicu tako obilje ava stoljetna poznata stekli ka razdjelnica Bi-li k Slavstvu ili ka Hervatstvu, tj. izme u etni ko-jezi nog slavizma (herderovski model Blut und Sprache nacije) i politi kog kroatizma (roousovski model ugovorne civilne nacije). Etni ko-jezi ni slavizam, sa svojim ideo-politi kim ina icama (austroslavizam, jugoslavizam, serbokroatizam, euroslavizam), Hrvatima vi e od stolje e i pol prije i nacionalnu (politi ku) identifikaciju. Kao primijenjena geopolitika, slavistika je legitimirala totalitarnu (rasisti ku) ideologiju, tj. promicanje etni ko-jezi nog jedinstva (jedan jezik = jedan narod = jedna dr ava), koja e se u 20. stolje u (stolje u smrti) pokazati tragi nim geopoliti kim eksperimentiranjima. Na temelju znanstvenih inozemnih i tuzemnih epohalnih istra iva kih rezultata (posebice molekularne genetike, arheologije i paleolingvistike), na prijelazu ovoga tisu lje a u surje ju stoljetne nedovr ene povijesti Balkana, naspram ideolo ke etni ko-jezi ne (slavizam), uspostavljena je znanstvena paradigma identifikacije Hrvata (politi ki kroatizam). Za razliku od tolikih danas ak mnogo ve ih europskih nacija, kako posebice svjedo e Tanajske plo e (2./3. st. po Kr.) europska osobnica Hrvata, kao samosvojan indoeuropski, hrvatski je narod od iskona zadr ao svoje nepromijenjeno etni ko ime, to je jedan od sigurnih znakova vrsta i ni im prekinuta povijesnog i kulturnog identiteta. Kroatisti ka paradigma nacionalne identifikacije omogu ava da se, naspram kolonijalnog i regionalnog odsje ka (ju no)slavenske/zapadno-balkanske historiografije (historia reducta), opstoje i na mo i iz sebe (ora et labora) hrvatski narod (nacija) vrsto utvr uje kao zasebna i samosvojna cjelina (srednje)europske i svjetske povjesnice (historia aperta). Rje avaju i pitanje nacionalne identifikacije kao neizostavnu pretpostavku inih civilizacijskih pitanja (razvoj, modernizacija, demokracija, pravna dr ava i dr.), u slo enim geopoliti kim okolnostima na jugoistoku Europe, isto tako, politi ki kroatizam nedvojbeno doprinosi rje avanju gotovo dvostoljetnog tzv. isto nog (balkanskog) pitanja. Zbog svega toga, suvremena identifikacijska paradigma (politi ki kroatizam) - to je, temeljem istra ivanja genetike i inih znanosti (arheologije, antropologije, paleolingvistike i dr.), uspostavlja samosvojna hrvatska povjesnica (iz svoje glave) - izim u Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu, treba postati nezaobilaznom sastavnicom nacionalne politi ke strategije.

rehabilitirati evropska moralna struktura Hrvati ulaze s kapitalom kojem su se uvijek utjecali i koji je jedina snaga na koju se mirno mogu osloniti. Ali, da bi se taj kapital - koji zovem mitom rada - mogao rascvasti i dati pravog ploda, potrebno je troje: svijest o primatu znanja, dr ava koja je sinonim slobode i volja za tolerancijom (S. Lasi , lanci, razgovori, pisma, Zagreb, 2004., s. 252). 344 Katoli ka se crkva kao dvadesetostoljetni nezaobilazni imbenik europske kulture bez odlaganja mora upustiti u proces pro i avanja duhovnosti, stvaranih na povijesnom sje anju i na esto mitskim interpretacijama klju nih povijesnih doga aja (Bono Zvonimir agi, Kana, Zagreb, svibnja 2000, s. 5-6). 345 A. Star evi , Djela III., s. s. 129.

41

42