Rapalski Ugovor 12. XI 1920.

Kraljevina SHS Rapalskim ugovorom osigurala granice Italiji kakve nisu

postojale ni za vrijeme rimskih careva

Rimski Ugovori 18. V 1941.

Rimski ugovori 1941. i njihovo anuliranje u rujnu 1943.
(Dalmacija 1941. nije prodana, nego oteta.)
Marko Sinovi : razgovor s Poglavnikom 1949.
Prodaja Dalmacije, Rapallski ugovor, Rimski ugovori. Kronoloka istina

Rapalski ugovor
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=51831

Rapalski ugovor, sporazum koji su u Rapallu, gradiu blizu Genove, 12. XI. 1920.
potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, nakon pregovora koji su zapoeli 9.
XI. Njime su bile odreene meusobne granice tih drava, bilo je dogovoreno stvaranje
neovisne Slobodne Drave Rijeke te zajedniko nastupanje protiv svih pokuaja restauracije
dinastije Habsburgovaca. Rapalskim ugovorom nastojala su se rijeiti mnogobrojna otvorena
pitanja oko granica dviju drava, koja su postavljena Londonskim ugovorom 1915., a nisu
bila rijeena za mirovne konferencije u Parizu 191920. Pregovori u Rapallu odrani su u
nepovoljnom meunarodnom politikom okruenju za Kraljevinu SHS zbog sve vee
sklonosti britanske, francuske i amerike diplomacije da popusti talijanskim zahtjevima.
Glavni pregovarai na strani Kraljevine SHS bili su premijer M. Vesni, ministar vanjskih
poslova A. Trumbi i ministar financija Kosta Stojanovi, a s talijanske strane G. Giolitti, C.
Sforza i I. Bonomi. Talijanski pregovarai jasno su dali do znanja da bi se talijanski prijedlog
trebao prihvatiti, a u suprotnom je Italija bila spremna sama uspostaviti granice predviene
Londonskim ugovorom. Time je delegacija Kraljevine SHS bila prisiljena potpisati nepovoljan
ugovor, kojim su Italiji pripojeni Trst, Gorica, Gradika i dio Kranjske, Istra (osim dijela
opine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Loinj, Lastovo i Palagrua, te je stvorena Slobodna
Drava Rijeka. Rapalskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo je
omogueno pravo optiranja za talijansko dravljanstvo, uporaba talijanskog jezika i sloboda
vjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva
zakonska jamstva koja bi omoguila njihovu nacionalnu opstojnost. Zbog opega
nezadovoljstva u Kraljevini SHS, ugovor nikada nije bio razmatran u Narodnoj skuptini, ve
je 26. VI. 1921. ozakonjen bez parlamentarne rasprave te je, tono nakon godinu dana, bio
potvren kraljevom odlukom. Podruja koja je Hrvatska izgubila tim ugovorom vraena su
joj nakon II. svjetskog rata.

Kraljevina SHS Rapalskim ugovorom osigurala granice Italiji kakve nisu

postojale ni za vrijeme rimskih careva
http://www.makarska-post.com/index.php/kraljevina-shs-rapalskim-ugovorom-osiguralagranice-italiji-kakve-nisu-postojale-ni-za-vrijeme-rimskih-careva/

Rapalski Ugovor su potpisali u ime Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca: Milenko R.

Vesni, predsjednik ministarskog savjeta, dr. Ante Trumbi, ministar inozemnih poslova i
Kosta Stojanovi, ministar financija
SHZ: Priopenje za javnost
Evo dragi Hrvati tko se kockao s hrvatskim teritorijem kao to je bio Rapallski ugovor
iz godine 1920. godine gdje je bio otrgnut dio teritorja od matice zemlje Hrvatske i
prikljuen Italiji. Rapalski Ugovor su potpisali u ime Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca:
Milenko R. Vesni, predsjednika ministarskog savjeta, dr. Ante Trumbi, ministar inozemnih
poslova i Kosta Stojanovi, ministar financija, a u ime Kraljevine Italije: Giovanni Giolitti,
predsjednik ministarskog savjeta i ministar unutranjih poslova, Carlo Sforza, ministra
inozemnih poslova i prof. Ivanoe Benomi, ministar vojnog
Carlo Sforza u talijanskom parlamentu u vezi rapalskog ugovora je naveo:
Mi smo osigurali granice julijskih Alpa na liniji kakva nije postojala ni za vrijeme
rimskih careva i zajamili Trstu iroko i puno disanje koje e mu omoguiti da izvri na istoku
onu misiju na koju rauna Italija. Istru smo upotpunili ne samo sa Loinjem, nego i sa
Cresom, te jo vie utvrdili puljsko uporite. Zadar se sjedinio sa Italijom, a italijanske
manjine u Dalmaciji dobile su takve privilegije kakvih nije do sada priznala ni jedna europska
pogodba za koju narodnu manjinu. Rijeci smo osigurali nezavisnost koja e zajamiti
napredovanje italijanstva i osigurati joj vezu sa Italijom preko irokoga pojasa na kopnu.
Udarili smo vrste temelje za snaan razvitak gospodarskih i kulturnih odnosa. Sve to ini
sretan svretak dvogodinjih tekih diplomatskih bojeva kroz koje smo vrijeme vie puta
mislili da emo se morati zadovoljiti s mnogo manjim uspjesima.
Budu da se onaj koji je imao biti straan protivnik promijenio u prijatnoga politikog
i gospodarskoga suradnika, Italija e bdjeti nad koriu svojom i susjedne drave i nastojati
da ne nastanu opet nenaravni dinastini konglomerati koji su ostavili neugodne uspomene u
Rimu kao i u Beogradu.*
* Rapallski ugovor, F. Potonjak, Zagreb, 1921.,str.59.

RAPALLSKI UGOVOR
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija, u elji da ostvare reim meusobnog
iskrenog prijateljstva i srdanih odnosa za zajedniko dobro obaju naroda; Kraljevina Italija
priznavajui u obrazovanju susjedne drave postignue jednoga od najuzvienijih ciljeva rata
koji je ona vodila;
Njegovo Velianstvo kralj Srba, Hrvata i Slovenaca imenovao je svojim punomonicima:
gospodina Milenka R. Vesnia, predsjednika ministarskog savjeta;
dra. Antu Trumbia, ministra inostranih poslova;
gospodina Kostu Stojanovia, ministra financija;
Njegovo velianstvo kralj Italije imenovao je svojim punomonicima:
kavaljera Giovanni-a Giolitti-a, predsjednika ministarskog savjeta i ministra unutranjih
poslova;
conta Carla Sforzu, ministra inostranih poslova;
prof. Ivanoe Benomi-a, ministra vojnog;
koji, poto su meu sobom izmijenili svoje punomoi, koje su priznate za punovane,
ugovorili su slijedee:
lan I.
Izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije utvrena je slijedea granica:
od vrha Pe (kota 1511), koji je zajedniki trima granicama Italije, Austrije i Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, do vrha Jalovec (kota 2643): linija koja se ima odrediti na terenu s opim
pravcem sjever jug i koja vodi preko kote 2272 (Ponca);
od vrha Jalovec (kota 2643): linija koja ide vododijelnicom izmeu sliva Soe i sliva Save
Gorenjske do vrha Triglava (Tricorno) (kota 2863);
zatim vododijelnicom izmeu sliva Soe i sliva Bohinjke do sjeveroistonih strana vrha
Moice (kota 1602) preko kota 2348 (Lepatica), 2003 (Lanevica), 2086 (Kuk);
od sjeveroistonih strana vrha Moic do istonih strana vrha Porezen (kota 1631): linija
koja se ima odrediti na terenu s opim pravcem sjever jug;
od istonih strana vrha Porezen (kota 1631) do zapadnih strana vrha Blego (kota
1562):linija koja se ima odrediti na terenu s opim pravcem zapad istok, ostavljajui mjesto
Davu Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a mjesto D. Novake Italiji;
od zapadnih strana vrha Blego (kota 1562) do istonih strana vrha Bevk (kota 1050): linija
koja se ima odrediti na terenu s opim pravcem sjeveroistok jugozapad, ostavljajui mjesta
Leskovicu, Kopanicu i Sovoden Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a oba prijevoja Podlania
Italiji;
od istonih strana vrha Bevk (kota 1050) do odmah zapadno od mjesta Hotedrice: linija
koja se ima odrediti na terenu i koja ostavlja mjesta Javorjev Dol, iri, Opale, Hlevie, Rovte,
Hotedricu, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a vrh Praprotno (kota 1006) i mjesto Bresnik,
Vrsnik, Zavratec, Medvedje Brdo Italiji;

odatle do mjesta Zele: linija koja u poetku ide zapadno od rova pored kolnog puta
Hotedrica Planina, ostavljajui mjesta Planinu, Unec, Zele i Rakek Kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca;
od mjesta Zele do abarske: linija koja se ima odrediti na terenu s opim pravcem
sjeverozapad jugoistok, a koja vodi prvo istonim padinama brda Javornik (kota 1268),
ostavljajui mjesta Dolenju Vas, Dolenje Jezero i Otok Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a
vrhove kota 875, 985, 963 Italiji; zatim istonim padinama Bike Gore (kota 1236) i Plee
Gore (kota 1067), ostavljajui Italiji mjesto Leskovu Dolinu i dvojne raskrsnice kote 912,
zapadno od Shodnika i kote 1146, istono od Cifre (kota 1399), i dolazi do abranske, koja
ostaje na talijanskom teritoriju, zajedno s kolnim putem koji vodi istonim padinama
Snjenika, od Leskove Doline do abranske;
od abranske do Gria (kota 502): linija koja se ima odrediti na terenu s opim pravcem
sjeveroistok jugozapad, koja prolazi istono od vrha Trstenik (kota 1243), dodiruje kotu 817
jugoistono od Suhova, prolazi juno od idovja (kota 660), zatim istono od Gria (kota 502),
ostavljajui mjesta Klanu i Brezu Italiji, a mjesto Studenu Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca;
od Gria (kota 502) do granice Drave Rijeke: linija koja se ima odrediti na terenu i koja
ima opi pravac sjever jug do kolnog puta Rupa Kastav, od prilike na pola puta izmeu
Juia i Spinia, zatim sijee ovaj put i, obuhvatajui sa zapada mjesta Mizere i Trinajstie,
koja ostaju Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, izbija na kolni put Matulje Kastav iznad
dvojne raskrsnice istono od Matulja;
izbija zatim na put Rijeka Kastav na sjevernu granicu Slobodne Drave Rijeka, i to tono
na sjevernom rubu mjesta Rubei (dvojna raskrsnica seoskog puta kod Tomatia, od prilike
500 metara juno od trojne raskrsnice koja se nalazi zapadno od Kastva).
Ali, dok ne budu izraeni redovni sastavci putova na talijanskom teritoriju, upotreba
spomenutih putova i trojne raskrsnice zapadno od Kastva bit e potpuno slobodna kako za
Kraljevinu Italiju tako i za Dravu Rijeku.
lan. II.
Zadar (Zara) i nie opisani teritorij priznaju se za sastavni dio Kraljevine Italije.
Teritorij Zadra pod talijanskim suverenitetom obuhvata: grad i poreznu opinu Zadar i
porezne opine (odlomke) Arbanasi (Borgo Erizzo), Crno (Cerno), Bokanjac (Boccagnazzo) i
dio porezne opine (odlomaka) Diklo utvren linijom koja, polazei od mora oko 700 metara
jugoistono od sela Diklo, ide u pravoj liniji prema sjeveroistoku do kote 66 (Gri).
Zasebna konvencija utvrdit e sve to se odnosi na izvrenje ovoga lana u pogledu opine
zadarske i njenih odnosa s kotarom i s pokrajinom Dalmacijom i uredit e uzajamne odnose
izmeu teritorija dodijeljenog Kraljevini Italiji i ostatka teritorija koji je do sada bio sastavni
dio iste opine, kotara i pokrajine a koji e pripasti Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,
podrazumijevajui tu i pravinu podjelu pokrajinskih i opinskih dobara i odnosnih arhiva.
lan III.
Priznaje se isto tako za sastavni dio Kraljevine Italije otoci Cres (Chreso) i Loinj (Lussin) s
omanjim otocima i koljima koji se nalaze u odnosnim sudskim kotarima, kao i omanji otoci
i kolji koji se nalaze u administrativnim granicama pokrajine Istre, u koliko je gornjim

lanovima dodijeljena Italiji, i otoci Lastovo (Lagosta) i Palagrua (Palagosa) s oblinjim

otoiima. Svi ostali otoci, koji su pripadala bivoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, priznaju se za
sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
lan IV.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija priznaju potpunu slobodu i nezavisnost
Drave Rijeka (Fiume) i obvezuju se da e ih vjeno potovati.
Dravu Rijeku sainjavaju:
a) corpus separatum, kao to je sada ogranien granicama grada i kotara Rijeke (Fiume);
b) Jedan pojas teritorija prije istarskog, ogranien kako slijedi:
na sjeveru: linijom koja se ima odrediti na terenu i koja, polazei neposredno juno od
mjesta Kastav, izbija na put Sv. Matija Rijeka na granici corpus separatum-a, ostavljajui
mjesta Srdoi i Hosti Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a ostavljajui Dravi Rijeci cio kolni
put, koji, sjeverno od eljeznice, preko Matulja i dvojne raskrsnice kote 377 zapadno od
Kastva, vodi k Rupi;
na zapadu: linijom koja od Matulja silazi na more kod Preluke, ostavljajui eljezniku
stanicu i mjesto Matulje u talijanskom teritoriju.
lan V.
Granina linija teritorija, o kojima je rije u prethodnim lanovima, bit e povuena na
terenu od komisija za razgranienje sastavljenih polovinom od delegata Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, a polovinom od delegata Kraljevine Italije. U sluaju neslaganja bit e
umoljen predsjednik vicarske konfederacije za arbitrau, koja e biti izvrna. Radi jasnoe i
vee tonosti ovom ugovoru je priloena jedna karta u razmjeru 1 : 200.000, na koju su
naznaene granine linije o kojima je rije u lanovima I. i IV.
lan VI.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija sazvat e u toku dva mjeseca od dana
stupanja na snagu ovog ugovora konferenciju sastavljenu od kompetentnih strunjaka obiju
zemalja. Ta konferencija imat e da u najkraem roku podnese objema vladam odreene
prijedloge o svim mjerama podobnim da uspostave najsrdanije privredne i financijske
odnose izmeu obje zemlje.
lan VII.
Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izjavljuje, da priznaje u korist talijanskih dravljana
(i talijanskih interesa) u Dalmaciji slijedee:
Koncesije ekonomske prirode, uinjene od vlade i javnih ustanova drava koje je
naslijedila Kraljevina Srb, Hrvata i Slovenaca, talijanskim drutvima ili dravljanima, ili koje
su ovi uivali na osnovu zakonito steenih prava do na dan 12. novembra 1920., bit e u
potpunosti potovane, i vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obvezuje se, da e se

pridravati svih obveza, koje su preanje vlade uzele na sebe.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da Talijani, koji su do na dan 3. novembra
1918. bili pripadnici teritorija bive Austro-Ugarske Monarhije, koji je na osnovu ugovora o
miru s Austrijom i s Ugarskom, kao i na osnovu ovoga ugovora, priznat za sastavni dio
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, imaju pravo opcije za talijansko dravljanstvo u toku
godine dana od dana stupanja na snagu ovoga ugovora, i oslobaa ih se obveze da svoj
domicil prenesu izvan teritorija naprijed navedene Kraljevine. Oni e zadrati slobodnu
upotrebu svoga jezika i slobodno vrenje svojih vjerskih obreda sa svim pravima koja
proizlaze iz ovih sloboda.
Doktorati i drugi univerzitetski stepeni, koje su dravljani Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca ve postigli na univerzitetima ili na drugim zavodima za viu nastavu u Kraljevinu
Italiji, bit e priznati od strane vlade Srba, Hrvata i Slovenaca kao punovani na njenom
teritoriju i dat e im profesionalna prava jednaka onima, koja potjeu od doktorata i stepena
steenih na univerzitetima i na drugim zavodima za viu nastavu u kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca. Pitanje o vaenju viih kolskih studija, koje talijanski dravljani budu svrili u
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a dravljani Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Italiji,
bit e predmet naknadnih sporazuma.
lan VIII.
U interesu dobrih intelektualnih i moralnih odnosa izmeu oba naroda, dvije vlade e
zakljuiti to prije konvenciju, koja e imati za cilj pojaanje prisnog obostranog razvitka
kulturnih veza izmeu dvije zemlje.
lan IX.
Ovaj ugovor sastavljen je u dva primjerka, jedan na srpsko-hrvatskom, drugi na talijanskom
jeziku. U sluaju razmimoilaenja bit e mjerodavan talijanski tekst kao jezik poznat svim
punomonicima.
U potvrdu ega gore naznaeni punomonici potpisali su ovaj ugovor.
Sainjeno u Rapallu, 12. novembra 1920.
Mil. R. Vesni

Giovanni Giolitti

Dr. Ante Trumbi

C. Sforza

Kosta Stojanovi

Ivaneo Bonomi*

Struni lanak (uz 90. obljetnicu): Zadar i Rapallski ugovor, M.Dikli, Zavod za povijesne
znanosti HAZU u Zadru, 2010.

Rimski ugovori
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52919

Rimski ugovori, ugovori koje je Nezavisna Drava Hrvatska sklopila s Kraljevinom

Italijom u Rimu 18. V. 1941. Potpisali su ih A. Paveli i B. Mussolini. Sastoje se od triju
dokumenata: o razgranienju, o mornarici i o politikim odnosima Italije i NDH. Italiji je
temeljem tih ugovora pripalo podruje tzv. Prve zone, koje je obuhvaalo dijelove
Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara (bivi kotari Suak, Kastav, abar i dio Delnikoga
kotara te grad Bakar i otoci Krk i Rab), kao i dio Dalmacije (zadarski arhipelag i obala od
Novigradskoga mora do podruja istono od Splita, sa zaleem do rijeke Zrmanje i Drnia te
svi srednjodalmatinski otoci osim Braa i Hvara, a na jugu otoci Korula i Mljet te Boka
kotorska). Podruje tzv. Druge zone, koja se protezala izmeu teritorija Prve zone i linije
VinicaPlitvika jezeraPljeivicaabarPrenjTroglav, bilo je demilitarizirano te na njemu
NDH nije smjela podizati utvrde i vojna uporita, ni drati ratnu mornaricu. Iako je bilo
predvieno da gradom Splitom i otokom Korulom upravlja i vlast NDH, to se nikada nije
dogodilo. NDH se odrekla dranja vojne mornarice na Jadranu i gradnje vojnih graevina,
osim za potrebe policijske i financijske slube. Italija je preuzela jamstvo za politiku
neovisnost NDH, dok je kruna kralja Zvonimira bila ponuena Savojskoj dinastiji.

Rimski ugovori 1941. i njihovo anuliranje u rujnu 1943.

(Dalmacija 1941. nije prodana, nego oteta.)
https://www.stormfront.org/forum/t409569/

Ovo poglavlje je prepisano iz knjige Zvonimira Pukaa - "Od Maribora do Ovare Sudbina ranjenika oruanih snaga NDH u Mariboru svibnja 1945. godine" iz 2002. godine.
Rimski ugovori izmeu Kraljevine Italije i Nezavisne Drave Hrvatske (dalje NDH)
sklopljeni su 18. svibnja 1941., nakon ultimativnog zahtjeva Italije. Talijanski zahtjevi bili su:
- stvaranje carinske i monetarne unije izmeu Italije i NDH
- personalna unija pod zajednikim talijanskim kraljem
- stvaranje zajednike talijansko-hrvatske vojske
- aneksija Italiji irokog pojasa obale od Rijeke do Kotora
Prva tri zahtjeva dr. Paveli je uspio odbiti, a teritorijalne talijanske zahtjeve uspio je
svesti na podruje srednje Dalmacije. Rimski su ugovori bili na snazi do 9. rujna 1943.
godine, kada su "Dravopravnom izjavom o razrjeenju Rimskih ugovora" anulirani.
Rimski su ugovori sklopljeni u nepovoljnom trenutku, kada su Oruane snage NDH
bile jo u povojima razvoja, pa oruani otpor, u tadanjoj konstelaciji utjecaja i drava, nije
bio mogu. Hrvatska historiografija, pod utjecajem prosrpskog i jugoslavenskog agitpropa
tumaila je Rimske ugovore kao "prodaju Dalmacije". Bilo je to u skladu s jugokomunistikim
jednoumljem, koje je nametnuto hrvatskoj historiografiji. Iz toga razloga neki su dijelovi
ovog napisa obraeni ekstenzivnije, kako bi se itatelji upoznali s informacijama za koje,
moda do sada nisu znali.
Relevantna pitanja i okolnosti u vezi Rimskih ugovora jesu:
1. Hrvatsko-talijanski odnosi i nakon pojave talijanske iredente.
2. Je li dr. Paveli imao obvezu prema Italiji iz vremena njegove prve emigracije?
3. Dilema dr. Pavelia uoi sklapanja Ugovora
4. Stajalite njemake diplomacije u svezi taljansko-hrvatskih odnosa.
5. Pregovori Ciano-Paveli 25. travnja 1941., u Ljubljani.
6. Pregovori Mussolini-Paveli 7. svibnja 1941. u Monfalconeu.
7. Potpis Rimskih ugovora u Rimu, 18. svibnja 1941.
8. Izjava dr. Pavelia i njegovih suradnika, nakon sklapanja Ugovora.
9. Razrjeenje (anuliranje) Rimskih ugovora Dravopravnom izjavom dr. Ante Pavelia.

Hrvatsko-talijanski odnosi do sklapanja Rimskih ugovora

Pojavom talijanske iredente 1877. godine, Istra i Dalmacija dole su u sferu njezinog
otvorenog interesa. U 1915. godini Italija uvjetuje ulazak u rat na strani trojnoga sporazuma
(Francuska, Velika Britanija i Rusija), sa zahtjevima na Istru s otocima, Dalmaciju do Neretve i
dalmatinske otoke. Svoje zahtjeve je izrazila u memorandumu kojeg su predstavnici
Francuske, Engleske i Rusije potpisali 26. travnja 1915. godine u Londonu. Tako je Italija
stupila na stranu drava trojnog sporazuma, ali "Londonski ugovor" nije stupio na snagu,
iako je Istra, nakon rata, pripojena Italiji.
Dana 12. studenog 1920. potpisan je Rapallski ugovor, kojim su odreene granice
izmeu Italije i Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) kojim je Italiji trebala pripasti Istra s
otocima, bez Krka, Zadra, Lastova i Palagrue. Rijeka je trebala postati slobodna Drava, ali
su na kraju Talijani uveli komesarijat. Rapallski ugovor nije ratificiran u talijanskom
parlamentu, jer ovim ugovorom nisu zadovoljeni iredentistiki apetiti.
U razdoblju 1918.-1941. postoji talijanski interes za Dalmaciju, a poetkom Drugog
svjetskog rata Italija je u posjedu Istre, Rijeke i Zadra s okolicom. U ratu 1941. godine
talijanske trupe zaposjedaju obalni pojas istonog Jadrana, te Italija ubrzo nakon uspostave
NDH, otvara pitanje razgranienja izmeu Italije i NDH.
Je li dr. Paveli imao obvezu prema Italiji iz vremena njegove prve emigracije?
Ne postoje nikakvi dokazi da je dr. Paveli u prvoj emigraciji, u vrijeme boravka u
Italiji, davao obeanja ili sklapao dogovore o teritorijalnim ustupcima budue Hrvatske
Drave Italiji. Insinuaciju o prodaji Dalmacije irili su kraljevska i agitpropovska Jugoslavija. O
tom pitanju dr. Paveli se izjasnio u dva navrata. Dana 13. travnja 1941. godine prigodom
susreta u Karlovcu dr. Pavelia sa Slavkom Kvaternikom, na izravan upit Kvaternika, dr.
Paveli je rekao "da je potpuno slobodan naspram Ducea u izgradnji samostalne Hrvatske."
U drugoj emigraciji u Buenos Airesu, 10. 4. 1949., u razgovoru s Markom Sinoviem, dr.
Paveli odgovara: "... nisam nikada prije proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske sklopio
nikakvog politikog ili teritorijalnog ugovora s Italijom.. ."[Sinovi, M., NDH u svietlu
dokumenata, Buenos Aires 1950. - Zagreb, 1998., str. 281.]
Dilema dr. Pavelia uoi sklapanja Rimskih ugovora
Nakon prvih spoznaja o teritorijalnim zahtjevima Italije, dr. Paveli je stajao pred
tekom odlukom. Potpuno odbijanje talijanskih zahtjeva znailo bi kraj Hrvatske Drave i
okupaciju i aneksiju irokog pojasa Hrvatske Italiji, prema liniji Karlovac-Mostar. Dilema dr.
Pavelia bila je: da li braniti Dravu uz gubitak dijela teritorija ili odbiti talijanske zahtjeve i
izgubiti Dravu? Ouvanje Nezavisne Drave Hrvatske davalo je nadu za povratom
izgubljenog teritorija.
Dr. Paveli je uspio talijanski zahtjev za aneksijom irokog pojasa hrvatske obale od
Rijeke do Kotora svesti na podruje srednje Dalmacije, uz ouvanje Drave. Velika je
nepoznanica kada bi Hrvati imali ponovno povijesnu priliku za uspostavu dravne

nezavisnosti. U tom je trenutku dr. Paveli izjavio u intimnom krugu, da e mu za povrat

Dalmacije trebati oko dvije godine! Nije mnogo pogrijeio, jer se prilika za povrat Dalmacije
dogodila 9. rujna 1943. godine.
Stajalite njemake diplomacije prema talijansko-hrvatskim odnosima.
U preliminarnoj fazi razgovora dr. Paveli je pokuao dobiti pomo njemake
diplomacije u otporu talijanskim zahtjevima, koji su sve vie postojali ultimativni. Ne treba
zaboraviti da je Italija u to vrijeme na podruju Hrvatske imala gotovo 250.000 vojnika.
Relevantna okolnost, zbog koje su Nijemci izbjegavali sukob s Italijom je injenica, da se
Njemaka ve pripremala za rat sa Sovjetskim savezom. Unato simpatijama pojedinih
njemakih vodstvenih dunosnika, potpora Njemake je izostala.
Na bekom sastanku ministara Ciana i Ribbentropa, odranom 21. i 22. travnja 1941.,
njemaki ministar nije na poetku razgovora pokazivao razumijevanje za talijanske
pretenzije u pogledu Dalmacije. "Tek kad je Hitler, kojega je u to vrijeme ve potpuno
zaokupljao plan "Barbarosa" izjavio je 22. travnja da je Njemaka nezainteresirana u
Hrvatskoj i preporua direktne pregovore Rima s Paveliem, mogli su se ministri vanjskih
poslova konano sloiti." [Krizman, B. Razgranienje ustake drave, JI, 1971. str. 111]
Stajalite Hitlera vidi se i iz njegove izjave na sastanku s njemakim opunomoenikom u
Hrvatskoj, odranom 17. IV. 1941. "Hitler je na to primjetio, da o Dalmaciji jo ne postoje
nikakvi sporazumi, a da vrijedi kao neko pravilo, da u svemu to se nalazi juno od Drave
prevladavaju talijanski interesi."[Isto, str. 114.]
U spomenutom bekom sastanku Ciano je iznio veoma drastine zahtjeve prema
Hrvatskoj: "Dalmacija i ostala jadranska obala bit e takoer anektirana Italiji, u itavom
potezu od Rijeke do Kotora, s tim da Dalmacija dobije u pogledu uprave status guvernemana
s guvernerom na elu. Hrvatska e personalnom unijom biti takoer usko povezana s
Italijom. [Isto, str. 113. na temelju zabiljeaka tumaa njemakog ministarstva vanjskih
poslova dr. Paula Otta Schmidta.]
Iz jednog telegrama Ribbentropa dr. Veesenmayera ponovno se potvruje njemako
stajalite, da sada prvenstvo u hrvatsko-talijanskim odnosima prepusti u potpunosti Italiji. E.
von Weizscker, dravni sekretar u ministarstvu vanjskih poslova zapisao je, da je bio
zamoljen prenijeti talijanskom ambasadoru Alfieriju stajalite Ribbentropa: "Njemaka nije
zainteresirana u politikim talijansko-hrvatskim pitanjima, i stoga za Fhrera ne postoji
nikakav razlog da zauzme stav u tom pitanju. On, tovie preputa u potpunosti Duceu, da to
pitanje uredi u skladu s vlastitim eljama i da se u tome sporazumije s Hrvatima. To vrijedi
takoer, i za pitanje talijansko-hrvatske personalne unije". [Isto str. 123.]
Preliminarni pregovori Ciano-Paveli u Ljubljani
U navedenoj atmosferi dolo je do sastanka (25. IV. 1941.) u Ljubljani talijanske i
hrvatske delegacije. Hrvatsku delegaciju inili su dr. A. Paveli, dr. M. Lorkovi i dr. E. Bulat,
te drugi. Dr. Bulat navodi [Bulat, E., Kroz borbe i iskuenja, Hrvatska misao, Buenos Aires,

1958., sv. 24, 11.] da je prvo dr. Paveli razgovarao s talijanskom delegacijom oko 1 sat, te
nastavlja [Napomena: Iznosim prikaz dr. E. Bulata iz njegove navedene knjige, jer hrvatska
javnost u uvjetima jugokomunistikog jednoumlja nije imala prilike itati radove hrvatskih
politikih emigranata nacionalne orijentacije.]: "Najednom se otvore ogromna vrata. Na
njima se pojavi jedan omanji, krivonogi talijani. Gotovo sveano nas pozva, da izvolimo
ui. Svi smo na broju i ulazimo. Pred nama puna slika, koju zacijelo nije nitko predviao, niti
bio u stanju predvidjeti. Potomstvo bi je trebalo zapamtiti kao vjeno upozorenje na
opasnost i smrt. Dvorana je velika i vrlo visoka. Prvo to nam upada u oi bila je jedna
ogromna karta, objeena visoko, suelice nama koji smo ulazili. Karta je predstavljala
buduu Hrvatsku. Iako fizika, na njoj su bile oznaene granice hrvatske drave. Kao dobar
geograf jo iz najranije mladosti, odmah uoih dokle idu. Tik od Karlovca na jug, pa gotovo u
ravnoj crti do pred Kastav i u blagom zavoju na sjeverozapadni kut Crne Gore. udni torzo
kojem fali sve od trbuha na vie. Uinilo mi se u tom asu, kao da e me bol shrvati. Cijelu
polovicu Hrvatske s Dalmacijom kane odvojiti od Hrvatske drave. Nita od Dalmacije i
naega mora ne bi pripalo Hrvatskoj. Pa ak bi i same granice Hrvatske bile daleko od
Dalmacije. Jedva sam se uspio pribrali od tog udarca.
S lijeve strane sobe, gledajui s ulaza, amfiteatralno smjestila se itava zbirka sijedih,
prosijedih generala talijanske vojske, a pred njima odmah, do samog sredinjeg stola, vilasti
i mladi Ciano. U crnoj bluzi s mnogo plavog, crvenog i utog arenila, u vrlo svijetlim
izmama i s jako izboenom eljusti. Svi stoje i ute, gledajui poneto u nas pridolice, ali
najvie Poglavnika, koji je stajao kod sredine stola. Poglavnik nas mrko, ali ljubazno pozva,
da se smjestimo pred njim. Zaokrenut prema nama. S lijeva od njega itav onaj vijenac
jastreba treptajueg pogleda, koji kao da se spremaju da slete na plijen.
Poglavnik uzima rije, i to na hrvatskom jeziku. Po obiaju govori polako, kao da lovi
misli, koje mu bjee uokrug. Rije mu je tvrda, a poneto i umorna. Kae nam otprilike ovo:
"Njegova ekselencija ministar vanjskih poslova Italije, g. Ciano postavio je ovaj zahtjev Italije
na nae podruje i pokaza rukom na kartu nad njim. Nadalje je rekao, Nj. E. Ciano, da bi sve
ono to je sjeverno od te crte imala biti hrvatska drava, potpuno nezavisna od Italije i da s
njome moemo initi to hoemo, pa ak ako bismo htjeli, i Njemakoj je pripojiti. Da bi
potkrijepio te svoje zahtjeve Nj. E. Ciano, skupa sa prisutnim generalima, istakao je slijedee:
Italija ulazi ve drugi put u rat, da bi ostvarila ba ovu granicu, koju danas trai. Za to su oni
dali, veli, est stotina tisua mrtvih ve u prvom ratu, pa veli, nee nita propustiti, da ovu
priliku do kraja iskoriste. Jedino, kau, ako bi Hrvatska htjela stupiti u tjenije odnose s
Italijom, onda bi Italija bila spremna dati Hrvatskoj izalz na more, i to u irini od kojih
tridesetak kilometara na podruju izmeu Kraljevice i Senja. Ja sam na to Nj. E. Cianu
odgovorio slijedee: Kada bismo mi prihvatili ovo tek kao bazu za pregovore, tada bismo mi
svi prisutni ovdje nali u vrlo udnoj situaciji. Svi bismo bili podanici Italije, jer smo svi
roeni u kraju, koji Italija trai za sebe. Ali i bez obzira na to, rekao sam mu, da nitko od
Hrvata nee nikada prihvatiti ni razgovor na takovu temelju, a kamoli voenje pregovora. Mi
emo u takovom sluaju ostaviti sve, odrei se svih saveznitava i Italija e umjesto onoga
to trai imati nakon dva rata jo i trei i to s nama,.... Ja sam Nj. E. Cianu rekao, nastavlja
Poglavnik, da o svemu tome ne moe biti ni govora. Jedino o emu bi se moglo razgovarati
bila bi mogunost o pograninim ustupcima, koji ne mogu dovesti u sumnju nae potpuno
prisustvo na jadranskoj obali. Ja sam Nj. E. Cianu stavio u izgled proirenje zadarske zone, ali
koje ni u kojem sluaju ne bi smjelo prei Zrmanju i Krku. Ciano mi je na to odgovorio, da bi
se o tome moglo govoriti samo u pretpostavci jae povezanosti izmedju Italije i Hrvatske.

Eto, zakljui Poglavnik, o emu se govorilo ovdje, dok ste vi bili vani. [Bulat E. Kroz borbe i
iskuenja, Hrvatska misao, Buenos Aires 1958.]
S. Kasche, njemaki poslanik u Zagrebu, u svom izvjetaju ministarstvu javlja da je
sastanak Ciano-Paveli u Ljubljani protekao bez rezultata. Dalje, Kasche javlja, da je prijedlog
s talijanske strane o irom obalnom pojasu, koji bi u cijelosti pripao Italiji tako da bi Hrvatska
ostala bez obale, takoer odbijen od strane Pavelia.
Drugi talijanski zahtjev ostavlja Hrvatskoj ispod Velebita pojas obale u irini od 80 km,
ali i to uz pristup Hrvatske carinskoj i monetarnoj uniji s Italijom. Ovaj prijedlog je dr. Paveli
odbio. Prijedlogu dr. Pavelia da Italiji pripadne proireno podruje oko Zadra i Trogira i neki
otoci, Ciano je postavio protuprijedlog o carinskoj privrednoj uniji, kontroli lukog i
pomorskog prometa, te podreenost hrvatske vojske, to je dr. Paveli takoer odbio. U
Ljubljani razgovori zavreni su bez rezultata.
U kasnijem brzojavu Ribbentropu, Kasche javlja "da Paveli nastoji da izbjegne gubitak
Dalmacije i da stoga tei sljedeem rjeenju - odgovarajui talijanski princ postat e hrvatski
kralj bez praktikih prava. Novi kralj nosit e hrvatsku krunu, poloiti zakletvu na hrvatski
ustav, dok e politiki, vojno i privredno vlast pripadati iskljuivo hrvatskom dravnom
vodstvu. Nikakvog odstupanja teritorija ne bi bilo, optiki bi to bio uspjeh za Ducea, a
osigurana bi bila izgradnja i jaanje itave Hrvatske" zakljuuje Kasche. [Prema Krizmanu, B.,
Razgranienje ustake drave, JI, 1971. godine, str. 128]
U brzojavu od 3. V. 1941. Kasche javlja iz Zagreba da se Paveli nada (a to je povjerio
Veesenmayeru) "sauvati za Hrvatsku i Split i iroke obalne poteze kod Velebita, kao i od
Splita do Kotora. Moli zato njemaku podrku budui da je njegovo poputanje pri kraju"
[Isto] U jednom drugom brzojavu od 3. V. 1941. javlja Kasche, da je Paveli ponovno otklonio
talijanske zahtjeve za carinskom unijom, te da ponovno moli njemaku potporu.
U biljeci od 3. svibnja 1941. i Weizscker je zabiljeio, da ga oko 23 sata u noi
posjetio dr. B. Benzon, poslanik NDH u Berlinu, motivirajui svoj tako kasni posjet porukom
primljenom od dr. Pavelia, u kojoj mu javlja, da je NDH prisiljena odgovoriti do sutra, 4.
svibnja na talijanski ultimatum. Talijanski uvjeti su ovakvi:
1. Stvara se hrvatsko-talijanska carinska unija.
2. Savojski princ nosit e hrvatsku kraljevsku krunu.
Tek nakon to prihvate uvjete tog ultimatuma, moi e se pristupiti odreivanju
granice. Dr. Benzon je nadalje, naglasio da stvaranje hrvatsko-talijanske unije znai unitenje
hrvatske drave, te da Italija prijeti da e anektirati hrvatski teritorij na kojem se nalaze
talijanske trupe. (To znai do Karlovca - nap. Z. P.)
Prema Krizmanu, Veesenmayer je 4. V. informirao Ribbentropa, da je istog dana u
14,15 bio kod Pavelia, koji mu je priopio da je talijanski otpravnik poslova netom prije toga
iznova iznio pred Poglavnikom poznate zahtjeve u ultimativnoj formi. Paveli ih je otklonio i
kao svoj protuprijedlog iznio da je spreman da otputuje u Rim, da Ducea obavijesti o teini
hrvatskog pitanja i poloaja u kojem se nalazi njegova vlada. Paveli hitno moli, da mu Berlin
javi da li se slae s njegovim stajalitem. Nije u stanju da podnosi da trenutano stanje i dalje

potraje.... Smatra da bi prihvaanjem talijanskih zahtjeva rtvovao praktiki nezavisnost

Hrvatske.
"U noi je stigao u Berlin brzojav Kaschea, kojim javlja da je Casertano zahtijevao
odluku Pavelia u pitanju granice, carinske i monetarne unije, dalekosenog vezivanja
hrvatske vojske uz Italiju to do 4. svibnja u podne. "[Bro Staatssekretar. telegram broj 149
od 4. V. 1941. Prema Krizmanu, JI, 1971.,str. 135.]
Evo, kako je dr. Paveli doivio i opisao pregovore u Ljubljani. "Sa Cianom sam se
sastao u Banskim Dvorima (u Ljubljani - nap. Z.P.). Netom je sastanak poeo, Ciano je
raztvorio veliku zemljovidnu kartu, na kojoj su ve bile povuene granice. Postavio mi je dva
prijedloga.
Prema prvom, granina crta bi ila od Samobora, do preko Karlovca, Dinare i Mostara
do crnogorske granice, a prema drugom neto zapadnije, ali u tom sluaju Italija bi traila
vojni savez. Ja sam na to odmah odgovorio, da na takvoj bazi ne mogu uobe razgovarati.
Pitao sam, da li njima vie vriedi Dalmacija ili prijateljstvo sa Hrvatima. Vi hoete, rekao sam
im, Dalmaciju, a ne vodite o tome rauna, da je ona pasivni kraj, u Italiji ima dosta pasivnih
krajeva. Ona ima ve dosta potekoa s prehranom, pa zar si jo hoete dozvolit luksus, da
hranite jo jedan milion ljudi, i to ne Talijana? Na to javlja jedan general i kae: da njih vode
strateki razlozi. Ja sam im na to odvratio da ne razumijem, kakvi bi to bili strateki razlozi u
doba zrakoplova i topova dalekog dometa. On mi na to odgovara, da su Talijani vodili dva
rata za Dalmaciju i daje se zato ne e odrei. Ja sam mu odvratio, da e onda voditi i trei.
Zatim se opet javlja Ciano i pita me, kako bi ja to rieio? Odgovorio sam mu, da
nemam naslova, da postavljam teritorijalne ustupke i zato ne mogu traiti da nam vrate
Zadar, ali kako poznam situaciju Zadra, sve to sam pripravan ustupiti jest malo okolice
Zadra i Trogira. Ciano je bio suglasan, ali nije mogao donieti nikakove odluke prije nego
konsultira Mussolinija. Savjetovao sam ga, da ga brzoglasno nazove, to je on i uinio.
Mussolini mu je odgovorio; "Io non posso essere rinunciatore". Ja ne mogu biti onaj koji se
odrie. Treba se znati, da je Mussolini nakon Prvog svjetskog rata otro napadao i nazivao
odricateljima (rinunciatori) one talijanske politiare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije.
Nije htio, da se sada njega isto tako nazivlje.
Time je moja borba za Dalmaciju bila znatno oteana. Kad mi je Ciano saobio
Mussolinijev odgovor, ja sam odvratio da onda o tome ne moemo vie razgovarati.
Zakljuili smo, da se pregovori nastave redovitim diplomatskim putem."[Sinovi, M., NDH u
svietlu dokumenata. Buenos Aires 1950.-Zagreb 1998., str. 346-347]
Pregovori Mussolini-Paveli 7. svibnja 1941. u Monfalconeu
Sastanak dr. Pavelia i Mussolinija odranje 7. V. 1941. u Triu (Monfalcone). Dr.
Paveli je definitivno odbio:
- carinsku i monetarnu talijasnko-hrvatsku uniju,
- iroki obalni pojas uzdu cijele obale koji bi pripao Italiji, te ga uspio smanjiti na
srednju Dalmaciju,
- stavljanje hrvatske vojske pod talijansko vrhnovno zapovjednitvo.

Time je bitni interes hrvatskog naroda sauvan, a to je suverena hrvatska drava na

cca 102.000 km2.
Dr. Paveli, da bi sauvao dravni suverenitet pristao je na designiranje jednog
talijanskog princa za nositelja hrvatske krune, bez politikih prava. Time je blokirao talijanski
zahtjev za stvaranjem talijansko-hrvatske personalne unije. Gubitak srednje Dalmacije i
dijela Primorja, te neki ustupci u pitanjima ratne mornarice bili su bolni za narod i hrvatsko
dravno vodstvo.
Razmatrajui pripreme i sklapanje navedenih ugovora, jasno proizlazi da se radi o
otimanju hrvatskog teritorija. Dr. Paveli je oito smatrao da je bitno sauvati dravni
suverenitet, jer se tada, u budunosti, izgubljeni teritorij moe vratiti.
Potpis Rimskih ugovora u Rimu, 18. svibnja 1941.
Talijansko-hrvatski ugovori, poznati pod nazivom Rimski ugovori, potpisani su u Rimu
18. svibnaj 1941. Ugovori su sklopljeni u Rimu, u Palazzo Venezia, u atmosferi talijanskog
ceremonijala. Prije potpisivanja ugovora, dr. Paveli je posjetio talijanskog kralja i cara i tom
prilikom Vittorio Emanule je za nositelja krune odredio svog neaka vojvodu Aimone di
Savoia (Vojvoda od Spoleta).
Rimski su ugovori bili veliko optereenje za Nezavisnu Hrvatsku Dravu, iako nisu do
kraja provedeni. Uz unutarnje potekoe (pojava etnikih i jugokomunistikih skupina)
velike je potekoe stvaralo prisustvo talijanske vojske na hrvatskom podruju. No, nakon
28. mjeseca formalnog opstojanja Rimski su ugovori u rujnu 1943. godine anulirani.
Izjave dr. Pavelia i njegovih suradnika nakon potpisa ugovora
Simptomatini su bili komentari dr. Pavelia i njegovih suradnika o Rimskim
ugovorima, tijekom 28 mjeseci okupacije Dalmacije. Dr. Mile Budak izjavljuje prof. Ivanu
Metroviu slijedee: "... Stiskamo zube, ali nemojte misliti da nas ne boli Dalmacija koliko i
Vas, a da nisu vabe iza njega (Mussolinija) bacili bismo mi njega u more. "[Metrovi, I.,
Uspomene na poltike ljude i dogaaje, Zagreb, str. 179.] Ovo miljenje, jednog od prvih
ljudi Ustakog pokreta i vlade NDH, karakteristino je za okolinu dr. Pavelia.
U razgovoru s prof. Metroviem, ustaki pukovnik Tomislav Serti, veli: "Mi nismo
germanofili ni italofili, a jo manje nacisti ili faisti. Nas nita drugo ne vodi nego sloboda
Hrvatske i za to smo spremni da dademo glave. U tome cilju i silom prilika nali smo se s kim
se nalazimo. "[Metoriv, I., Uspomene na politike ljude i dogaaje, Zagreb, str. 285.]
Neki hrvatski asnik ispriao je prof. Metroviu, da je nakon jednog oruanog sukoba
s talijanskom vojskom u Lici, bio pozvan Poglavniku, koji mu je rekao: "Ti si imao pravo,
samo ne moemo tako s Talijanima, jer su nam saveznici bar za sada... Meni je ao, ali morat
u te premijestiti" [Metrovi, I., Isto, str. 308.] Premjestili su ga iz Like u Karlovac.

Prilikom susreta u Glavnom ustakom stanu, Joso Rukavina, ustaki dunosnik rekao
je Metroviu: "Ljuti ste radi Dalmacije, ja Vas razumijem, i ja sam, ali kad nije bilo druge...
Glavno je da se odri Hrvatska, pa emo mi baciti Talijane u more prije nego se bude itko
nadao. "[Metrovi, I,. Uspomene na politike ljude i dogaaje, str. 312.]
Danas je ve ope poznato, da su talijanske trupe u Hrvatskoj stacionirane od travnja
1941. do rujna 1943. godine, kao tobonja saveznika vojska, zapravo pomagala i
naoruavala etnike, pa ak i tolerirala partizansko djelovanje protiv NDH, dok su djelovanje
hrvatskih vojnih i upravnih vlasti sprijeavali.
Kada je, na jednom jadranskom otoku jedan Hrvat nacionalne orijentacije bio osuen
od talijanskog okupacijskog suda, zamoljen je dr. Paveli za intervenciju kod Talijana. Dr.
Paveli je odgovorio: "Poduzmimo sve drugo, ali neprijatelja ne emo moliti za milost." Ovaj
drastini primjer stanja i odnosa prikazuje pravi odnos dr. Pavelia prema talijanskom
okupatoru.
Kipar Ivan Metrovi, nakon kratke izolacije bio je kod dr. Pavelia, koji mu se tom
prilikom ispriao radi Metrovieva boravka u zatvoru, te rekao: "Ja Vas razumijem, da ste i
kao Hrvat i Dalmatinac bijesni i alosni radi Dalmacije, ali to sam mogao kad mi je Mussolini
zaprijetio da e uzeti sve do Karlovca. alostan sam i bijesan i ja, ali sam stiskao zube i
pristao u nevolji, samo da zadrimo i sredimo ovo, a onda emo baciti Talijane u more."
[Metrovi, I,. Uspomene na politike ljude i dogaaje, str. 322.]
Prilikom posjeta ateljeu kipara Frangea, kod razgledavanja spomenika kralja
Tomislava, a u prisutnosti Metrovia , dr. Paveli je rekao: "Ja sam na prvi mah mislio da je
bomba... Bombu treba, jer emo mi Hrvati svakoga kralja doekati bombom. Mi neemo
kraljeve, nego repuliku. [Metrovi, I,. Uspomene na politike ljude i dogaaje, str. 324.]
Metrovi se zaudio Pavelievoj izjavi pred auditorijem. Oito, potrebno je rei, da se dr.
Paveli trudio i javno izloio s ciljem da prof. Metroviu iznese svoje pravo miljenje o
Rimskim ugovorima.
Iz navedenih primjera, dobronamjerni i objektivni promatara moe ocijeniti teinu
dvojbe, pred kojom se u danom asu naao dr. Paveli. Dr. Paveli, kao dugogodinji borac
za hrvatsku slobodu i nezavisnost u ovom je trenutku uvao relevantni interes hrvatskog
naroda, a to je hrvatski dravni suverenitet. Jer, ako se ouva Nezavisna Drava Hrvatska,
teritorij se moe povratiti. Bila je to odluka teka za cijeli hrvatski narod, ali izvanredno teka
za osobu dravnog poglavara.
Dugi niz godina iza Drugog svjetskog rata, u uvjetima jugokomunistikog mraka sluali
smo ili itali agitropovski model tumaenja Rimskih ugovora. Naime, uglavnom se govorilo o
prodaji Dalmacije, a anuliranje Rimskih ugovora 1943. godine, stavljeno je na marginu
dogaaja, ak i preuivano. Naravno, i interpretacija je bila u duhu spomenutih modela.
Razrjeenje Rimskih ugovora u rujnu 1943. godine
Nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. godine, hrvatska je vlada izdala niz odluka i
proglasa, od kojih je najvanija Dravopravna izjava o razrjeenju Rimskih ugovora

[Nezavisna Drava Hrvatska, Ministarstvo vanjskih poslova, Meudravni ugovori 1943., str.
317.]
"Dne 18. svibnja 1941. sklopljeni su izmeu hrvatske vlade i talijanske vlade Rimski
ugovori i to: Ugovor o odreivanju granica izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Kraljevine
Italije, ugovor o jamstvu i suradnji izmeu Nezavisne drave Hrvatske i Kraljevine Italije,
sporazum o pitanjima vojnikog znaaja, koja se odnose na jadransko primorsko podruje,
te izmjena pisama glede upravnog ureenja opine Split i otoka Korule.
Ni jedne obveze iz Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvrila,
napose ne u pitanju granica, jamstva za politiku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost, te
upravnog ureenje opine Split i otoka Korule, pa uslijed toga ugovori nisu nikada ni stupili
u ivot. Naprotiv, svi oni probici Nezavisne Drave Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imali
biti zatieni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povrjeivani. Ovi ugovori bili su
sklopljeni uz izriitu napomenu o lanstvu ugovarajuih stranaka u novom evropskom
poretku.
Nakon to je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanaila
primirje sa neprijateljskom ratujuom strankom, i time se izdvojila od dosadanjih
saveznika, nema nikakve stvarne ni pravne mogunosti, da bi i unaprijed sa strane Kraljevine
Italije ti ugovori bili u ivot privedeni. S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, da
oni nemaju nikakove obvezatnosti za Nezavisnu Dravu Hrvatsku."
Dano u Zagrebu, dne 10. rujna 1943.
Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske
Ante Paveli
Vlada Nezavisne Drave Hrvatske uputila je ovu dravopravnu izjavu vladama
njemakog Reicha, Carevine Japana, Kraljevine Maarske i Republike Finske na njemakom
jeziku, vladi Carevine Bugarske i Slovakoj republici na hrvatskom jeziku, a vladama
Kraljevine Italije, panjolske Drave i Kraljevine Rumunjske na francuskom jeziku.
Upravne odredbe
Dana 10. rujna 1943. imenovani su Poglavnikovim odredbama ministar za osloboene
krajeve i glavari graanske uprave, i to: Glavar graanske uprave za podruja osloboene
Dalmacije te velikih upa Bribir i Sidraga i Cetina sa sjeditem u Splitu, te glavar graanske
uprave za osloboeno podruje Gorskog kotara, Hrvatskog Primorja i Istre, te za podruje
velikih upa Modru, Vinodol i Podgorje, Gacka i Lika sa sjeditem u gradu Suak-Rijeci.
Proglas Poglavnika dr. Ante Pavelia hrvatskom narodu
Hrvatski narode!
Himbeni saveznik bio je nametnuo hrvatskom narodu u asu uskrsnua Nezavisne
Drave Hrvatske ugovore i granice kojima je velik dio hrvatske jadranske obale bio otrgnut
od tijela Hrvatske. Kroz dvije i pol godine hrvatski je narod sa najdubljom boli u dui trpio to

nasilje, a napose Hrvati tih krajeva pretrpjeli su na slobodi, na ivotima i na imovini najvee
patnje. Dananjim danom sama je talijanska vlada svojim postupkom rijeila hrvatski narod i
hrvatsku dravu svake obveze proistekle iz nametnutih ugovora. Veliki voa Reicha Adolf
Hitler izjavio mi je veeras, da priznaje Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj granice, u kojima su
odcijepljene hrvatske zemlje na Jadranu."
Hrvatski narode!
U ovom povijesnom asu okupimo se svi poput jednog ovjeka oko svojih oruanih
snaga, koji e u zajednici sa saveznikom Njemakom i njemakim oruanim snagama
osloboditi hrvatske zemlje na Jadranu. U ovome asu ljubavi prema Domovini, prema
nesretnoj brai koju emo osloboditi i prigrliti, ujedinimo se svi imajui na umu samo sreu i
slobodu hrvatskog naroda, te svoju vlastitu Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Hrvatskim oruanim
snagama izdao sam zapovijed, da izvre svoju hrvatsku i vojniku dunost.
Hrvati!
Poduprimo svi hrvatsku vojsku u izvrenju te njezine povijesne dunosti. Hrvati
Primorja i Dalmacije, koji ste napustili svoje domove radi talijanskog nasilja na Vama
izvrenim, pridruujte se Hrvatskim oruanim snagama, da Vam domovi budu opet Vai! Od
dananjeg dana sloboda i nezavisnost Hrvatskoj nije vie niim ograniena."
Navedenu poruku dr. Paveli je osobno uputio hrvatskom narodu, preko krugovalne
postaje Zagreb. Navedenim odlukama i izjavama, Rimski su ugovori dravopravno poniteni.
Odluka dr. Pavelia 1941. da u prvom redu treba uvati i braniti hrvatski dravni suverenitet,
pokazala se ispravnom, jer ouvanjem hrvatske dravnosti, vraen je 1943. godine i oteti
teritorij.
S obzirom na ratno stanje, dravopravne izjave Vlade NDH o povratku Dalmacije i
Istre nisu mogle biti ostvarene. Njemaki poslanik Kasche izjavio je Paveliu da Hrvatska
moe u svoje granice ukljuiti Rijeku i Zadar, ali ne i Istru. Paveli je inzistirao da Kasche
priopi Berlinu da sukladno narodnim, gospodarskim, povijesnim i svakim drugim naelom
Hrvatska ima pravo ne samo na granice Rapalla, ve i na Zadar, Rijeku i istonu Istru. [N.
Kisi Kolanovi, NDH i Italija, Zagreb, 2001., str. 97.]
Ministar za osloboene krajeve Edo Bulat prikljuio se dijelovima njemakih trupa
koje su krenule prema Splitu, ali su od partizanskih snaga zaustavljeni kod Sv. Jakoba.
Njemake jedinice ule su u Split 27. rujna 1943. Istona Istra, Rijeka i otoci (Krk, Cres i
Loinj) uli su u operacijsku zonu s njemakom vojnom upravom, a to je tumaeno u ratnim
potrebama i obranom od iskrcavanja Saveznikih trupa. Za ovo podruje Vlada NDH
osnovala je veliku upu Rau.
Jasno je i evidentno, da je dr. Paveli ve u trenutku potpisivanja Rimskih ugovora
smatrao, da e otete dijelove hrvatske zemlje vratiti kroz odreeno vrijeme. Mogao je tako
razmiljati, jer je u pregovorima uspio sauvati hrvatsku dravnost. A to je postigao:
- kategorinim odbijanjem carinske i monetarne hrvatsko-talijanske unije,
- odbijanjem personalne unije i osnivanje Zvonimirove krune, kao znaka hrvatske
suverenosti,

- odbijanjem zajednike hrvatsko-talijanske vojske.

Treba rei, da osnivanje i ponuda hrvatske krune vojvodi od Spoleta [Dido Kvaternik
tvrdi da mu je Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. godine "Pozdravite svoga oca i recite
mu, da od onog asa, kad stupim na hrvatsko tlo, poinje borba za povratak Dalmacije..." (J.
Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, Buenso Aires 1960., str. 1.02.)] nije bila u skladu s
hrvatskom republikanskom tradicijom, ali je posluila kao odgovor na predloenu
personalnu uniju.
Kraljevska talijanska kua nije bila oduevljena Rimskim ugovorima, a vojvoda od
Spoleta je ve u to vrijeme rekao, da ne eli preuzeti hrvatsku krunu, a da Hrvatskoj, kao
krunidbeni dar, ne vrati Dalmaciju (prema sjeanju).
Podsjetimo se, da smo 23 godine za kraljeve imali Karaorevie, a istovremeno
nositelji grke, rumunjske i bugarske krune bili su njemakog podrijetla, a bliske rodbinske
veze postojale su i izmeu lanova engleske i njemake kraljevske kue. Na sreu dilema u
tom pitanju nije postojala u hrvatskom narodu i njegovim politikim voama.
Poznato je geslo Hrvatske seljake stranke iz vremena Stjepana Radia: "Republika svemu
svijetu dika", a Ante Paveli obilazei sa kiparom Metroviem 1941. u ateljeu kipara
Frangea rekao je "mi neemo kraljeve, mi smo za Republiku".
Uoljivo je iz navedenog prikaza da je dr Paveli uspio odbiti od 4 talijanska zahtijeva
ak tri, dok je etvrti zahtjev sveo na srednju Dalmaciju, s time da je u rujnu 1943. godine
uspio vratiti i taj teritorijalni gubitak, to je u ono vrijeme znailo veliki uspjeh hrvatske
politike, a time je demantirana agitpropovska fraza o "prodaji Dalmacije".

Poglavnik i Rimski ugovori

http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5405

Donosim ovdje jedan vrlo vaan povijesni dokumenat koji potijee iz prve ruke, dakle
nije "orbine orbe orba" tj. ula rekla, nego odgovor od osobe kojeg se je toliko puta
bezrazlono napadalo, okrivljivalo da je "prodao" dio hrvatskog podruja Italiji. Evo ta o
tome kae sami Poglavnik.
Marko Sinovi : razgovor s Poglavnikom
Negdje poetkom 1949. g. dok je pripremao knjigu ''NDH u svietlu dokumenata'',
Marko Sinovi zamolio je dr. Pavelia za objanjena o nekim pitanjima koja se izravno i
neizravno tiu Hrvatske. Radilo se uglavnom o pitanjima oko podpisivanja Rimskih ugovora.
Dr. Paveli je vrlo rado pristao na razgovor. Ovdje ete moi proitati dio toga razgovora koji
je objavljen u spomenutoj knjizi Marka Sinovia, a po nama, vrlo je zanimljiv radi otkrivanja
istine oko dogadjaja u prvim danima Nezavisne Drave Hrvatske i tzv. ''prodaje Dalmacije''
Italiji.

Ovih sam dana, Poglavnie, itao u asopisu ''L'Europeo'', a zatim u asopisu

''Sloboda'' izvadke iz uspomena Filipa Anfusa. Tamo on, medju inim kae, da ste Vi na
sastanku s Mussolinijem potvrdili prijanje sporazume s Talijanima i da ste
zagarantirali njihovu primjenu. Biste li mi o tome mogli neto kazati?
Nadam se da e me nadoivjeti, pa e pri tome imati priliku itati moje memoare,
koji su napisani, ali e biti objavljeni tek nakon moje smrti. U njima se o svemu tome
podrobnije govori. Ovaj as mogu na Tvoje pitanje ukratko odgovoriti sliedee: Nikada i ni u
kojem sluaju nisam za vrieme itave moje emigracije ne samo sklopio bilo kakav politiki ili
teritorialni sporazum s Italijom, nego ni to pitanje nije nikada bilo pretreseno pri mojim
razgovorima s Mussolinijem, ili bilo kojom drugom talijanskom politikom osobom. Ako,
dakle, nisam o tome nikada nikakav sporazum sklopio, nisam mogao nikada ni potvrditi ni
njegovu primjenu zagarantirati.
Znai da je time oborena i Perieva tvrdnja, prema kojoj bi ugovor izmedju Vas i
Italije o priznanju talijanskih prava, postojao jo prije italijansko-jugoslavenskog rata?
Naravno! I ne samo njegova, nego i svih onih, koji e se truditi, a takvih e biti, jer
inae ne bismo bili ljudi - da me prikau kao izdajicu. Vidio si Perievu argumentaciju. Nita
bolje nee biti ni onih drugih. Teko je, kad se ovjek nema zato zakvaiti. Uvjeravam Te, da
su svi ti dokazi mojih sadanjih i buduih superkritiara, a koji su vie-manje 1945. bili moji
lojalni suradnici - a ja bih bio prema njima - poinio izdaju nad hrvatskim narodom 1941., ili
moda jo prije, da su velim Ti svi njihovi dokazi sazidani na glinenim nogama. Prema tome,
kada kaem, da nisam nikada prije proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske sklopio nikakvog
politikog ili teritorialnog ugovora s Italijom, onda time odgovaram Periu i svima, koji budu
u budue takove tvrdnje iznosili.
Prihvaam Vau rie, Poglavnie, ali mi ipak dozvolite, da Vas podsjetim na
jednu biljeku grofa Ciana. On pod nednevkom 23. sienja 1940. biljei, da ste toga
dana na sastanku s njime utvrdili glavne toke priprema i djelovanja. Ne bi li se ovaj
zapisnik mogao shvatiti kao neka vrst sporazuma?
Moe shvatiti kako hoce, ali ja u ti odmah rei o emu se radi. Kako ti je poznato,
Mussolini se esto bavio milju da napadne Jugoslaviju. Ta ga je misao posebno zahvatila
poetkom 1940. godine. Tom prilikom pozvao me Ciano na sastanak u Rim i tu smo pretresli
pitanje ustake akcije u tome pravcu. Ja sam od Ciana traio slobodu kretanja ustaa u Italiji
i prema granici Jugoslavije. Ujedno sam priobio Cianu nacrt ustakih akcija, ali pod uvjetom
da talijanska vojska ne prelazi nae granice, jer da bi to moglo omesti uspjeh. O buduim
odnosima s Italijom nije bilo govora.
Malo prije sam spomenuo Va sastanak s Mussolinijem. Moete li mi kazati,
koja je bila svrha toga sastanka?
Nadam se, da si iz materijala, koji si sabrao za svoju knjigu mogao uvidjeti, da uza sav
sporadini antijugoslavenski stav Italije - Osovina nije htiela ruiti Jugoslaviju, nego ju je,
naprotiv, htiela jo tiesnije privezati uz svoja kola. Tako je dolo i do pristupa Jugoslavije
Trojnom Paktu. Osovina se tome jako veselila, ali je sve kratko trajalo. Kad je dolo do
beogradskog pua, pozvao me Mussolini u Rim. itav na razgovor se kretao oko pitanja, da

li e doi do rata Osovine i Jugoslavije. Mora znati, da je Italija imala gorko izkustvo u ratu s
Grkom, pa se bojala obveza, koje bi za nju mogle nastati, ako bi dolo do sukoba s
Jugoslavijom. Zato je pokuala posredovati izmedju Berlina i Beograda, da bi se sukob rieio
na miran nain. Ja sam uvjeravao Mussolinija, da e do rata sigurno doi.
Vi ste imali jo jedan sastanak s Mussolinijem prije Vaega povratka u
domovinu, i to nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Ovaj put ste razgovarali
o granicama?
Ve sam Ti rekao, da o granicama nije bilo nikada govora za vrieme mog boravka u
emigraciji.
O kralju, dakle?
Jo manje. To e doi kasnije. Mussolini me je pozvao da me pozdravi kao poglavara
drave i da mi izrazi estitke. Tom prigodom dotakli smo se i pitanja talijanskog poslanika u
Zagrebu. Mussolini mi je predloio jedno ime: Randi (dounik u Ministarstvu vanjskih
poslova Italije). Ja sam odgovorio da nemam nita protiv te osobe, ali da bi mi bilo svakako
drae, kada bi za to mjesto bio imenovan Cortese, koji je nama uinio znatne usluge. Kako se
Cortese u to vrieme nalazio u Tokyu u svojstvu tajnika poslanstva, do njegova dolazka
imenovao je kao odpravnika poslova Casertana. Kasnije je Casertano imenovan poslanikom,
jer se dolazak Cortesea zategao, a Italija je svakako htjela imati u Zagrebu poslanika, pa je
traila od mene ''placet'' za Casertanea, koji sam ja odmah dao. Prije raztanka Mussolini me
pitao, kojim u putem u Zagreb. Rekao sam mu, da u preko Trsta. On mi je na to ponudio
svoj osobni zrakoplov. Ja sam odbio s motivacijom, da elim ui u Hrvatsku na elu mojih
700 ustaa.
Nadam se, da mi ne ete zamjeriti, ako Vam postavim jo koje pitanje. Sada se ve
nalazimo na podruju Nezavisne Drave Hrvatske. Dana 13. travnja Vi ste stupili na
njezino tlo. Kako to, da ste tek 15. travnja uli u Zagreb?
To su dva razloga po sriedi, i to: prvo, na putu od Suaka nailazili smo po svim
mjestima na mase svieta, koje su nas oduevljeno pozdravljale. Ja sam svugdje morao
govoriti, i tako je vrieme odmicalo. Naveer smo stigli u Dugu Resu. Doek je bio
velianstven. Tek to smo stigli, pribliio mi se jedan njemaki astnik i zamolio me, da im
prije dodjem u Karlovac, jer da me tamo ekaju njemaki i talijanski zapoviednici. Bilo mi je
vrlo ao naroda, ali nije bilo druge nego im prije stici u Karlovac. Pozvao sam Sertia, rekao
sam mu o emu se radi i izdao nalog, da odmah za mnom krenu u Karlovac, a ja sam se
odvezao s njemakim astnikom. Kad sam stigao u Karlovac njemaki i talijanski
zapoviednici pozdravili su me kao glavara drave. Poslije toga sam otiao u stan dr. Nikia.
Tamo ste nali Anfusa?
Ne, Anfuso je doao sutradan.
Da li ste Vi znali, da on dolazi?
Evo kako je bilo! Ja sam Ti , naime, zaboravio rei koji je drugi razlog, da sam u Zagreb

stigao dva dana kasnije. Dido Kvaternik me je uvjeravao, da situacija jo nije ista, da je jo
uviek revolucionarno gibanje, da jo nije uzpostavljen podpuni red, pa da nebi bilo poeljno
krenuti prema Zagrebu. S druge strane, mene je tako boljelo grlo, pa me lienik savjetovao,
da jo ne idem. Tako smo jo 14. travnja kanili ostati u Karlovcu. Tog jutra javljeno mi je iz
Zagreba, da je tamo stigao Anfuso, i da ima sa mnom razgovarati o vrlo vanoj stvari. Kako
sam jo taj dan kanio ostati u Karlovcu, naredio sam da ga tamo dovedu. Netom je stigao,
priobio mi je o emu se radi. Naime, iz Zagreba su poslali u Berlin i Rim brzojav, u kojemu
trae priznanje Nezavisne Drave Hrvatske. U brzojavu upuenom u Berlin trai se samo
priznanje, dok se u onome, koji je poslan u Rim trai priznanje NDH u njezinim etnikim i
poviestnim granicama. Anfuso mi je priobio, da Mussoliniju brzojav nije jasan, pa eli da se
konkretnije izjasnimo. Ja sam na to stilizirao drugi brzojav, u kojem sam traio samo
priznanje, a pitanje granica, da se riei redovitim diplonatskim putem. Pozvao sam Slavka
Kvaternika i predoio mu koncept brzojava. On je smjesta izrazio svoju suglasnost i ja sam
ga nakon toga predao Anfusu, da ga odmah iz Karlovca uputi Mussoliniju. Nu, kako su bile
prekinute veze, savjetovao sam mu da osobno odnese Mussoliniju, to je on i uinio.
Niste li taj brzojav dali na odobrenje Niemcima? Anfuso, naime, kae, da ste Vi
taj brzojav traili i dobili suglasnost Berlina.
To nije istina, ja u tom pogledu nisam imao to razgovarati s Berlinom. Ja sam bio
sviestan situacije. U naoj tek uzpostavljenoj dravi bilo je jo grupa srbskih vojnika, dvie
strane vojske zauzimale su sve jae poloaje, a mi smo bili bez vojske. Zar je onda bio as, da
se itava stvar zatee radi stilizacije jednog brzojava? U tome asu bilo je od najvee
vanosti, da dobijemo priznanje stranih drava, a pitanje granica biti e naknadno rieeno.
Kakvu je ulogu, Poglavnie, kod toga svega odigrao Veesenmayer?
Kad mene nije odigrao nikakvu ulogu. On je bio njemaki agent, kojemu je bila
povjerena uloga kod HSS-a, nakon to su njezini predstavnici uli u puistiku vladu. On je
imao izpitati odnos HSS-a prema Beogradu i mogunost njezina izkoritavanja u
eventualnom sukobu sa Jugoslavijom. S ustaama je doao u doticaj sasvim sluajno, i to
tako, da je Slavku Kvaterniku donio jedno pismo, koje mu je iz Berlina poslala njegova
kerka. Slavkova kerka, u brizi za svojim otcem, izala je na uzletite i pitala, da li netko
putuje u Zagreb. Javio joj se jedan nepoznati ovjek, kojemu je predala pismo. Bio je to
Veesenmayer. U tome pismu ona moli otca, da se sakrije, jer bi mu Simovi mogao kakvo zlo
uiniti. Naime, Kvaternik je 1918. u ime ''Narodnog Viea'' pozdravio srbsku vojsku pri ulazku
u Zagreb. Na elu te vojske nalazio se Simovi. Kad je Kvaternik kasnije priao ustaama,
zamjerio se Simoviu. Veesenmayera je ukopao s Kvaternikom dr. Iljadia i on bi sigurno
znao o tome neto vie rei.
Spomenuli ste, Poglavnie, sastanak u Ljubljani. Biste li mi htjeli neto o tome
rei?
S Cianom sam se sastao u Banskim Dvorima. Netom je sastanak poeo, Ciano je
raztvorio veliku zemljovidnu kartu, na kojoj su ve bile povuene granice. Postavio mi je dva
priedloga. Prema prvom, granina crta bi ila do Samobora, do preko Karlovca, Dimare i
Mosora do crnogorske granice, a prema drugom neto zapadnije, ali u tom sluaju Italija bi
traila vojni savez. Ja sam na to odmah odgovorio, da na takvoj bazi ne mogu uobe

razgovarati. Pitao sam, da li njima vie vriedi Dalmacija ili prijateljstvo sa Hrvatima. Vi
hoete, rekao sam im, Dalmaciju, a ne vodite o tome rauna, da je ona pasivni kraj, a Italija
ima dosta pasivnih krajeva. Ona ima ve dosta potekoa s prehranom, pa zar si jo hoete
dozvoliti luksus, da hranite jo jedan milion ljudi, i to ne Talijana? Na to se javlja jedan
general i kae ''da njih vode strateki razlozi''. Ja sam mu na to odvratio, da ne razumijem,
kakvi bi to bili strateki razlozi u doba zrakoplova, i topova dalekog dometa. On mi na to
odgovara, da su Talijani vodili dva rata za Dalmaciju i da je se zato ne e odrei. Ja sam mu
odvratio - da e onda voditi - i trei! Zatim se opet javlja Ciano i pita me, kako bih ja to rieio?
Odgovorio sam mu da nemam naslova, da postavljam teritorialne ustupke i zato ne mogu
traiti da nam vrate Zadar, ali kako poznam situaciju Zadra, sve to sam pripravan ustupiti,
jest malo okolice Zadra i Trogir. Ciano je bio suglasan, ali nije mogao donieti nikakove odluke
prije nego se konsultira s Mussolinijem. Savjetovao sam ga da ga brzoglasno nazove, to je
on i ucinio. Mussolini mu je dogovorio: ''Io non posso essere rinunciatore!'' (Ja ne mogu biti
onaj koji se odrie). Treba znati da je Mussolini nakon prvoga svietskoga rata otro napadao
i nazivao odricateljima one talijanske politiare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije. Nije
htio da se njega sada isto tako nazivlje. Time je moja borba za Dalmaciju bila znatno
oteena. Kad mi je Ciano priobio Mussolinijev odgovor, ja sam odvratio, da onda o tome ne
moemo vie razgovarati. Zakljuili smo, da se pregovori nastave redovitim diplomatskim
putem.
Nego, Poglavnie, kod Ciana i Anfusa naiao sam na nekoliko mjesta na izraz: talijansko-hrvatska personalna unija i carinska unija. Tko ih je predlagao i kako je ta
stvar tekla?
Jednu i drugu stvar su predlioili Talijani. Onu prvu Talijani su ve predlagali kod
pregovora sa Maekom i na nju su pristali Maekovi izaslanici. Sada su je predloili i meni.
Sviestan opasnosti, koja nam od tuda dolazi i zanjui za prikrivenu mrnju, koja vlada
izmedju Savojske kue i Mussolinija, pa da bih to osujetio, zamolio sam talijanskoga kralja, a
da za to Mussolini nije znao, da bi on kao starjeina Savojske kue, koja je u Hrvatskoj
poznata jo iz doba Eugena Savojskoga, predestinirao jednu osobu iz te kue za hrvatskoga
kralja. Kad je kralj na to pristao, obaviestio sam Mussolinija redovotim diplomatskim putem.
To mu, naravno, nije bilo milo, ali nije mogao nita protiv odluke svoga kralja. to se tie
carinske unije, stavr se odigrala na sliedei nain: - nju je forsirao Ciano, a iza Ciana je stajao
Conte Volpi. Ja sam shvatio o emu se radi. Bile su u pitanju hrvatske ume. Zato sam se
energino opirao. Kad to pitanje nisam mogao rieiti redovitim diplomatskim putem,
zatraio sam sastanak s Mussolinijem. Do tog sastanka je dolo u Triu 7. svibnja. Tamo
sam iznio razloge, zato Hrvatska ne moe pristati na carinsku uniju. Mussolini je shvatio i
rekao sliedece: ''Non si deve fare niente che potesse gettare un ombra sulla indipendenza
della Croatia! - Ne smije se nita uiniti, to bi moglo baciti sjenu na nezavisnost Hrvatske!''
itajui ovaj razgovor moemo se malo vratiti u prolost i na osnovu proitanoga
predoiti si situaciju u kojoj se nalazilo dravno vodstvo Hrvatske u prvim danima NDH.
Drava je u svom poetku, bez vojske, Njemaka je zauzeta ratovanjem, a Italija nas pritie
svojim zahtjevima, a uza sve to ostatci srbske vojske maltretiraju hrvatsko puanstvo u
nekim selima itd. Kao to smo ve pisali na stranici NDH, nae vodstvo bilo je u velikoj
dilemi, ili potpisati Rimske ugovore i rtvovati jedan dio Hrvatske ili ne potpisati i prepustiti
cielu Hrvatsku Italiji koja je zauzela neprijateljski stav. Trebalo je stvoriti odluku: ili pristati na
amputiranu Hrvatsku i u njoj omoguiti samoobranu ili postati igraka u talijanskim rukama?

Ni jedna drava nije nastala bez krvi i odricanja, pa tako nije mogla ni Nezavisna Drava
Hrvatska.
Zato Rimske ugovore treba razumieti i njihova podpisnika s nae strane ne osudjivati.
Bili su bolni, ali mi smo uz njihovu cienu imali svoju dravu, ije smo granice prema Jadranu
mogli jednoga dana proiriti, kao to smo zaslugom onoga istoga podpisnika Rimskih
ugovora i proirili. Kvaternik je rekao za Pavelia, da je on jedini u tim danima gledao u sve
karte. Nije li on u tim kartama vidio i slom talijanskog imperija i vraanje izgubljenoga
hrvatskoga teritorija? Svi dokumenti stoje uz dr. Pavelia. Moda to mnogima nije po volji, ali
tok poviesti ne moemo zaustaviti.
Ako je netko kriv za Rimske ugovore, krivi smo mi, Hrvati, zato to smo htjeli svoju
dravu!

Prodaja Dalmacije, Rapallski ugovor, Rimski ugovori. Kronoloka istina

http://kamenjar.com/prodaja-dalmacije-rapallski-ugovor-rimski-ugovori-kronoloska-istina2/
Rapallski ugovor, ugovor izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije,
zakljuen u Rapallu kraj Genove 12.XI.1920. Ugovorom je trebalo rijeiti sporna teritorijalna i
pogranina pitanja nastala nakon I. svj. rata zbog raspada AustroUgarske (Saint-germainski
ugovor), tal. okupacije dijelova istonojadranske obale i proglaenja Kraljevine SHS.
Jo je Nikola Pai ustupio Dalmaciju. U nastojanju ostvarivanja velikosrpskih interesa,
ve 1916. godine, Nikola Pai je kao ministar vanjskih poslova Kraljevine Srbije u izjavi
petrogradskim novinama potvrdio pravo Italije na okupaciju dijela hrvatske obale i nekih
otoka, s tim da i Srbija dobije izlaz na more i dio priobalja. Njegovi politiki potezi oslanjali
su se na tajni Londonski sporazum iz 1915. godine, kojim su saveznici u Prvom svjetskom
ratu (Rusija, Francuska i Engleska) obeali Italiji dio hrvatske obale i neke otoke, kako bi ova
za uzvrat ula u rat na njihovoj strani.
On nije nikada zaivio, niti je imao bilo kakvoga temelja u meunarodnom pravu, ali
je posluio u svrhu daljnje trgovine hrvatskim teritorijem jer su se na njega pozivali
podjednako talijanski faisti i srbijanski ekstremni nacionalisti kad god im je to odgovaralo. S
tom politikom nastavilo se i nakon ujedinjenja, pa je dvije godine kasnije (1920.) Paieva
vlada potpisala Rappalski ugovor kojim Kraljevina SHS velikoduno daruje Italiji dijelove
hrvatske obale i otoja, ponovno ugraujui u te planove i svoje velikosrpske teritorijalne
interese.
Rapallski ugovor/prodaja Dalmacije/
Rapallski ugovor, ugovor izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije,
zakljuen u Rapallu kraj Genove 12.XI.1920. Ugovorom je trebalo rijeiti sporna teritorijalna i
pogranina pitanja nastala nakon I. svj. rata zbog raspada AustroUgarske (Saint-germainski
ugovor), tal. okupacije dijelova istonojadranske obale i proglaenja Kraljevine SHS.
Kraljevinu Italiju u pregovorima su predstavljali premijer Giovanni Giolitti, ministar
vanj. poslova Carlo Sforza i ministar obrane Ivanoe Bonomi, a Kraljevinu SHS premijer
Milenko Vesni, ministar vanjskih poslova Ante Trumbi i ministar financija Kosta Stojanovi.
Pregovori su se odvijali u znaku diplomatske premoi Italije koja je uivala potporu
Francuske i Velike Britanije pa je ak postavila pitanje svih podruja koja su joj bila obeana
Londonskim ugovorom (1915).
Rapallskim ugovorom Italiji su pripali Trst, Gorica, Gradika i dio Kranjske, Istra (bez
Kastva), otoci Cres, Loinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagrua i neki manji
nenastanjeni otoci. Priznata je Slobodna Drava Rijeka koja je obuhvaala grad Rijeku te dio
teritorija sjeveroistone Istre (Rimski ugovori).
Talijanima u Kraljevini SHS priznato je pravo uporabe jezika i sloboda vjeroispovijesti,
ali se ista prava Hrvatima i Slovencima u Istri nisu jamila. Hrvatska i slovenska javnost te
Hrvati i Slovenci u Istri loe su primili rjeenja postignuta Rapallskim ugovorom, a ministar

Trumbi podnio je ostavku. Istoga dana potpisana je i Antihabsburka konvencija kojom su

se dvije zemlje obvezale da e sprijeiti restauraciju Austro-Ugarske Monarhije i povratak
Habsburgovaca.
Rimski ugovori
Rimski ugovori, naziv koji obuhvaa dva ugovora Pakt o prijateljstvu i srdanoj
suradnji te Sporazum o Rijeci potpisana u Rimu 27. I. 1924. U ime Vlade Kraljevine SHS
potpisali su ih predsjednik Vlade Nikola Pai i ministar vanj. poslova Momilo Nini, a u
ime Vlade Kraljevine Italije Benito Mussolini.
Paktom o prijateljstvu i srdanoj suradnji strane potpisnice se na pet godina obvezuju
na osiguranje mira i uvanje rezultata I. svj. rata te na meusobnu pomo u sluaju
ugroenosti jedne od njih. Sporazumom o Rijeci dogovoreno je ukidanje Slobodne Drave
Rijeke i prikljuenje njezina teritorija Italiji koja je zauzvrat priznala Kraljevini SHS puni
suverenitet nad lukom Baro i Deltom. Dala joj je u zakup i bazen Thaon di Revel u rijekoj
luci na razdoblje od 50 godina, uz simbolinu zakupninu od jedne lire godinje. Predviena
je i korektura rapallske (Rapallski ugovor) granice kraj Rijeke, tako da put iz Rijeke u Kastav
bude na jugosl. teritoriju, dok bi rijeki eljezniki kolodvor doao pod mjeovitu talijanskojugosl. upravu. Hrvatima u Rijeci zajamena su ista prava kakva uiva i tal. manjina u
Dalmaciji. Sporazum o Rijeci imao je i dopunske konvencije (Nettunske konvencije) o
odnosima izmeu pograninih podruja, o proizvodima osloboenima carina i dr.
Sporazumom o Rijeci Mussolinijeva je vlada uspjela provesti reviziju Rapallskog ugovora u
skladu sa svojim interesima.
Naravno da su Srbi i komunisti pripisali prodaju Dalmacije Hrvatima.
Dne 18. svibnja 1941. izvren je diktat faistike Italije protiv netom obnovljene
Nezavisne Drave Hrvatske. Njemaka, u iju se je pomo nadala Hrvatska, spremala se na
ratni pohod protiv Sovjetskog Saveza, te je u tom pravcu bila i usmjerena njezina vanjska
politika. Kako je Italija bila jedini potencijalni saveznik Njemake u Europi, a unutarnje stanje
bilo je vrlo teko zbog gubitka talijanskog kolonijalnog carstva u Africi, mlada Hrvatska
Drava morala je postati rtva talijanskih teritorijalnih presizanja, te je Njemaka u tom
sluaju pokazala svoju nezainteresiranost za hrvatska prava na jugo-zapadne granice.
Dalmacija u NDH
9. rujna 1943. Italija je kapitulirala i zatraila separatni mir sa Saveznicima. Tom
prilikom je Poglavnik izdao zapovied Hrvatskim Oruanim Snagama da oslobode oteta
podruja i dao Izjavu o razrjeenju Rimskih ugovora, kako slijedi:
Dne 18. svibnja 1941. sklopljeni su izmeu hrvatske vlade i talijanske vlade Rimski
ugovori i to: ugovor o odreivanju granica izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Kraljevine
Italije, ugovor o jamstvu i suradnji izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Kraljevine Italije,
sporazum o pitanjima vojnikog znaaja, koja se odnose na jadransko-primorsko podruje,
te izmjena pisama glede upravnog ureenja obine Split i otoka Korule.

Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvrila,
napose ne u pitanju granica, jamstva za politiku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost te
upravnog ureenja obine Split i otoka Korule, pa uslied toga ovi ugovori nisu nikada ni
stupili u ivot. Naprotiv svi oni probitci Nezavisne Drave Hrvatske, koji su gornjim
ugovorima imali biti zatieni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povreivani. Ovi su
ugovori bili sklopljeni uz izricitu napomenu o clanstvu ugovarajucih stranaka u novom
europskom poredku. Nakon sto je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika
utanacila primirje sa neprijateljskom ratujucom strankom, i time se izdvojila od dosadanjih
saveznika, nema nikakove stvarne ni pravne mogunosti, da bi i unapried sa strane
Kraljevine Italije ti ugovori bili u zivot privedeni. S tih razloga kao podpisnik tih ugovora
izjavljujem, da oni nemaju nikakove obvezatnosti ni za Nezavisnu Dravu Hrvatsku.
Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske dr. Ante Paveli.
Dano u Zagrebu, dne 10. rujna 1943.
Dilema dr. Pavelia bila je: braniti Dravu uz gubitak dijela teritorija ili odbiti talijanske
zahtjeve i izgubiti Dravu? Ouvanje tek proglaene Nezavisne Drave Hrvatske davalo je
nadu za povratom izgubljenog teritorija i on se opredijelio za tu opciju.
Dalmacija-NDH-Njemaka
U preliminarnoj fazi razgovora dr. Paveli je pokuao dobiti pomo njemake
diplomacije u otporu talijanskim zahtjevima, koji su sve vie postajali ultimativni. Ne treba
zaboraviti da je Italija u to vrijeme na podruju Hrvatske imala gotovo 250.000 vojnika.
Na bekom sastanku ministara Ciana i Ribbentropa, odranom 21. i 22. travnja 1941.,
njemaki ministar nije na poetku razgovora pokazivao razumijevanje za talijanske
pretenzije u pogledu Dalmacije. Hitler, kojega je u to vrijeme ve potpuno zaokupljao plan
Barbarosa 22. Travnja je izjavio da je Njemaka nezainteresirana u NDH i preporuuje
direktne pregovore Rima s Paveliem. Stajalite Hitlera vidi se i iz njegove izjave na sastanku
s njemakim opunomoenikom u Hrvatskoj, odranom 17. travnja. 1941.
Hitler je primijetio, da o Dalmaciji jo ne postoje nikakvi sporazumi, a da vrijedi kao
neko pravilo, da u svemu to se nalazi juno od Drave prevladavaju talijanski interesi. U
spomenutom bekom sastanku s Ribbentropom, Ciano je iznio vrlo drastine zahtjeve
prema Hrvatskoj: Dalmacija i ostala jadranska obala bit e pripojena Italiji, u itavom
potezu od Rijeke do Kotora, s tim da Dalmacija dobije u pogledu uprave status gubernerije s
guvernerom na elu. Hrvatska e personalnom unijom biti takoer usko povezana s Italijom.
Iz jednog telegrama Ribbentropa, dr. Veesenmayeru ponovno se potvruje njemako
stajalite, da sada prvenstvo u hrvatsko-talijanskim odnosima prepusti u potpunosti Italiji.
Weizscker, dravni tajnik u ministarstvu vanjskih poslova Njemake zapisao je, da je
bio zamoljen prenijeti talijanskom ambasadoru Alfieriju takvo stajalite Ribbentropa:
Njemaka nije zainteresirana u politikim talijansko-hrvatskim pitanjima, i stoga za
Fhrera ne postoji nikakav razlog da zauzme stav u tom pitanju. On, tovie preputa u
potpunosti Musoliniju, da to pitanje uredi u skladu s vlastitim eljama i da se u tome

sporazumije s Hrvatima. To vrijedi takoer, i za pitanje talijansko-hrvatske personalne unije.

Unato simpatijama pojedinih njemakih dunosnika prema Poglavniku i NDH, potpora
Njemake je potpuno izostala. U navedenim okolnostima dolo je do sastanka (25. travnja.
1941.) u Ljubljani talijanske i hrvatske delegacije. Hrvatsku delegaciju inili su dr. A. Paveli,
dr. M. Lorkovi i dr. E. Bulat, i drugi. Dr. Bulat navodi da je prvo dr. Paveli razgovarao s
talijanskom delegacijom oko l sat, te nastavlja: Poglavnik nam govori slijedee;
Njegova ekselencija ministar vanjskih poslova Italije, g. Ciano postavio je ovaj zahtjev
Italije na nae podruje i pokaza rukom na kartu nad njim, po kojoj je Italija traila liniju
razgranienja Karlovac Mostar i sjeverozapadni kut Crne Gore. Nadalje je rekao, Nj. E.
Ciano, da bi sve ono to je sjeverno od te crte imala biti hrvatska drava, potpuno nezavisna
od Italije i da s njome moemo initi to hoemo, pa ak ako bismo htjeli, i Njemakoj je
pripojiti. Da bi potkrijepio te svoje zahtjeve Nj. E. Ciano, skupa sa nazonim generalima,
istakao je slijedee:
Kada bismo mi prihvatili ovo tek kao bazu za pregovore, tada bismo se mi svi nazoni
ovdje nali u vrlo udnoj situaciji. Svi bismo bili podanici Italije, jer smo svi roeni u kraju,
koji Italija trai za sebe. Ali i bez obzira na to, rekao sam mu, da nitko od Hrvata nee nikada
prihvatiti ni razgovor na takovu temelju, a kamoli voenje pregovora. Mi emo u takovom
sluaju ostaviti sve, odrei se svih saveznitava i Italija e umjesto onoga to trai imati
nakon dva rata jo i trei i to s nama.
Dalmacija-Italija-NDH
Drugi talijanski zahtjev ostavlja Hrvatskoj ispod Velebita pojas obale u irini od 80 km,
ali i to uz pristup Hrvatske carinskoj i monetarnoj uniji s Italijom. Ovaj prijedlog je dr. Paveli
takoer odbio. Prijedlogu dr. Pavelia da Italiji pripadne proireno podruje oko Zadra i
Trogira i neki otoci, Ciano je postavio protuprijedlog o carinskoj privrednoj uniji, kontroli
lukog i pomorskog prometa, te podreenost hrvatske vojske, to je dr. Paveli takoer
odbio.
U Ljubljani su razgovori zavreni bez ikakvih rezultata. U kasnijem brzojavu
Ribbentropu, Kasche javlja; da Paveli nastoji izbjei gubitak Dalmacije i da stoga tei
sljedeem rjeenju da odgovarajui talijanski princ postane hrvatski kralj bez praktikih
prava. Kralj je trebao biti savojski princ Aimone Roberto Margerita Maria Giuseppe di Torino,
a trebao se zvati i Tomislav II, nosit e hrvatsku (Zvonimirovu) krunu, poloiti prisegu na
hrvatski Ustav, dok e politiki, vojno i privredno vlast pripadati iskljuivo hrvatskom
dravnom vodstvu.
Nikakvog odstupanja teritorija ne bi bilo, optiki bi to bio uspjeh za Musolinija, a
osigurana bi bila izgradnja i jaanje itave Hrvatske zakljuuje Kasche. U brzojavu od 3.
svibnja. 1941. Kasche javlja iz Zagreba da se Paveli nada (a to je povjerio Veesenmayeru)
sauvati za Hrvatsku i Split i iroke obalne poteze kod Velebita, kao i od Splita do Kotora.
Moli zato njemaku podrku budui da je njegovo poputanje pri kraju.
U noi 3. svibnja je stigao u Berlin brzojav Kaschea, kojim javlja da je talijanski
veleposlanik Casertano zahtijevao odluku Pavelia u pitanju granice, carinske i monetarne

unije, te vezivanja hrvatske vojske uz Italiju i to do 4. svibnja u podne.

Paveli je tada brzoglasno nazvao Mussolinija koji mu je odgovorio; Io non posso
essere rinunciatore. Ja ne mogu biti onaj koji se odrie. Treba se znati, da je Mussolini
nakon Prvog svjetskog rata otro napadao i nazivao odricateljima (rinunciatorima) one
talijanske politiare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije. Nije htio, da se sada njega isto
tako naziva.
Time je Pavelieva borba za Dalmaciju bila znatno oteana. Zakljueno je, da se
pregovori nastave redovitim diplomatskim putem. Rimski ugovor izmeu NDH i Kraljevine
Italije je potpisan 18. svibnja 1941. u 12,30 sati u Palai Venecija u Rimu. Po Ugovoru su
talijanski megalomanski zahtjevi drastino smanjeni, a NDH je dobila izlaz na more kod crte
Novi Vinodolski, Senj, Crikvenica, Karlobag i Kraljevica u podvelebitskom primorju te
podruje od Omia do Dubrovnika, dok je Kotor s irim pojasom Boke Kotorske do toke
izmeu Cavtata i Vitaljine pripao Italiji.
U sastavu NDH ostali su i otoci Pag, Bra, Hvar, ipan, edro, Maon, Lokrum, Lopud,
Koloep i poluotok Peljeac. Posebnom konvencijom je trebalo biti rijeeno pitanje Splita i
Korule jer je NDH inzistirala na njihovoj autonomiji. Ukratko nakon potpisivanja Ugovora,
dr. Paveli izjavio u jednom intimnom krugu, da e mu za povrat Dalmacije trebati oko dvije
godine! Nije puno pogrijeio, jer se prilika za povrat Dalmacije dogodila 9. rujna 1943.
godine, to je i uinjeno aktom ponitenja Rimskih ugovora. Kipar Ivan Metrovi, nakon
kratke izolacije bio je kod dr. Pavelia, koji mu se tom prilikom ispriao radi Metrovieva
boravka u zatvoru, te rekao:
Ja Vas razumijem, da ste i kao Hrvat i Dalmatinac bijesni i alosni radi Dalmacije, ali
to sam mogao kad mi je Mussolini zaprijetio da e uzeti sve do Karlovca. alostan sam i
bijesan i ja, ali sam stiskao zube i pristao u nevolji, samo da zadrimo i sredimo ovo, a onda
emo baciti Talijane u more.
Dravnopravnom izjavom su dne 10. rujna 1943. poniteni Rimski ugovori.
Nakon to je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanaila
primirje sa neprijateljskom ratujuom strankom, i time se izdvojila od dosadanjih
saveznika, nema nikakve stvarne ni pravne mogunosti, da bi i unaprijed sa strane Kraljevine
Italije ti ugovori bili u ivot provedeni. S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, da
oni nemaju nikakove obvezatnosti za Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Poglavnik!