PILAR Časopis Za Društvene I Humanističke Studije (Broj 31)

CasPil-31_korice 20/02/2003 10:28 Page 1
Pilar
31
pilar
Dana 26. studenoga 1991. U ovom broju donosimo: Odrednicom Ëasopis za
SveuËiliπte u Zagrebu osnovalo druπtvene i humanistiËke studije
je Institut za primijenjena æelimo upozoriti na
druπtvena istraæivanja. Odlukom opÊedruπtvenu i dugoroËnu
Upravnog vijeÊa od 18. • RASPRAVE relevantnost tih dviju skupina
veljaËe 1997. godine znanstvenih interesa u doba u
preimenovan je u Institut Stipica GRGIΔ:
kojem se danomice sve
druπtvenih znanosti IVO PILAR. Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata snaænije osjeÊa nesnalaæenje u
Institut se bavi znanstvenim, vrijednosnim orijentacijama:
Marta HAMZIΔ:
struËnim, interdisciplinarnim te
PILAR • »ASOPIS ZA DRU©TVENE I HUMANISTI»KE STUDIJE

Suvremene promjene sastava stanovniπtva Srednje Like prema dobi kao da ljudsko druπtvo viπe ne
træiπnim istraæivanjima,
i sektoru djelatnosti — primjena prostorne i demogeografske analize upravlja samo sobom nego se
strategijskim analizama,
prepuπta lagodnosti rjeπenja
organiziranjem meunarodnih i Igor VUKIΔ, Ilija KUZMAN: koja se nameÊu logikom slijepa
domaÊih znanstvenih skupova,
Neke spoznaje o zbrinjavanju i zdravstvenoj skrbi djece s Kozare tehnoloπka razvoja; sve se
tribina, okruglih stolova te
predavanja u podruËju u prihvatiliπtima 1942. godine manje traæi upitanost nad
druπtvenih i humanistiËkih problemima svijeta, sve se viπe
Kreπimir BELO©EVIΔ:
disciplina. Izdaje Ëasopise prepuπtamo ispraznosti
Dr. Ivo Pilar u hrvatskome povijesnome vegetarijanskom mozaiku konzumnoga druπtva. Koliko
Druπtvena istraæivanja i Pilar; te
edicije Zbornici, Studije Ana HOLJEVAC TUKOVIΔ, Draæen ÆIVIΔ: god u sebi konzistentne i
Biblioteka Pilar, Posebna
izdanja i Acta Instituti
Proces osamostaljenja Republike Hrvatske i njezina meunarodna
i diplomatska afirmacija: izmeu protivljenja i odobravanja
»ASOPIS ZA meusobno razliËite, i
discipline eminentno
scientiarum socialium Ivo Pilar,
Zagrabia. DRU©TVENE I humanistiËke i one eminentno
druπtvene — imaju zajedniËku
• GRADIVO antropoloπku osnovicu, isti
Mislav GABELICA: HUMANISTI»KE temelj: nerado se neupitno
Pilarov Ëlanak flPolitika u Bosni« (1917.) prepuπtaju stihiji fltehnoloπkoga«
STUDIJE
pilar
kao flposljednje rijeËi«, i ne

pristaju na to da se sadræaj
• PRIKAZI
31
pojma jednakopravnosti meu
ljudima ostvaruje iskljuËivo kao
• IN MEMORIAM jedna te ista dezorijentiranost
pojedinaca, pritisnutih sve
Ivan ROGIΔ: oπtrije korporacijskom reæijom
Jedan po jedan odlaze gospari... potroπnje. Stoga vjerujemo da
(In memoriam Miroslavu Tumanu) nam je potreban Ëasopisni
prostor za interdisciplinarno
tematiziranje flpilarovskih
tema«, temâ identiteta,
modernizacije i europeizacije,
GODINA XVI. (2021.) s motriπta relevantnih
Ime Ëasopisa PILAR BROJ 31(1) znanstvenih disciplina. ImajuÊi
napisano glagoljskim pismom. ISSN 1846-3010 u vidu interdisciplinarnost te
narav znanstvenoga napora
kao opÊeljudskoga, »asopis
PILAR ima i svoja redovita
meunarodna izdanja, a
adekvatno tome sastavljeno je i
naπe UredniËko vijeÊe. Prvi broj
ISSN 1846-3010 Institut izaπao je u studenome 2006. u
druπtvenih znanosti prigodi obiljeæavanja petnaeste
Institute godine postojanja Instituta
of Social Sciences druπtvenih znanosti koji nosi
IVO ime Ive Pilara.
CasPil-31_knblk 16/02/2003 08:18 Page 1
Pilar
»asopis za
druπtvene i humanistiËke studije
Godiπte XVI. (2021.), broj 31(1)
pilar
PILAR
»asopis za druπtvene i humanistiËke studije
Godiπte XVI. (2021.), broj 31(1)
ISSN 1846-3010
Nakladnik:
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar; MaruliÊev trg 19/I., Zagreb; www.pilar.hr
Za nakladnika:
Æeljko Holjevac
Glavni urednik:
Mislav Gabelica
Zamjenik glavnog urednika:
Ivo Turk
UredniËko vijeÊe:
Heinrich Badura (BeË), Carl Bethke (Leipzig), Sandra CvikiÊ (Vukovar), Ljiljana Dobrovπak (Zagreb),
Vlatka DugaËki (Zagreb), Gabor Egry (Budimpeπta), Renata Glavak TkaliÊ (Zagreb),
Stipica GrgiÊ (Zagreb), Caroline Hornstein-TomiÊ (Zagreb), Ivan HrstiÊ (Zagreb),
Boæidar JanËikoviÊ (Zagreb), Tomislav JonjiÊ (Zagreb), Katica Ivanda JurËeviÊ (Zagreb),
Husnija KamberoviÊ (Sarajevo), Stjepan MatkoviÊ (Zagreb), Josip MihaljeviÊ (Zagreb),
Ljudmila Mindova (Sofija), Hrvoje PetriÊ (Zagreb), Milica ProkiÊ (San Domenico di Fiesole),
Tomasz Pudlocki (Krakov), Andrej Rahten (Ljubljana), Kreπimir Regan (Zagreb), Ivan RogiÊ (Zagreb),
Ines SabotiË (Zagreb), Dinko ©okËeviÊ (PeËuh), Ivana Æebec ©ilj (Zagreb), Draæen ÆiviÊ (Vukovar).
Tajnica uredniπtva:
Matea Milak
Lektorica:
Mirjana PaiÊ-JuriniÊ
Prijevod saæetaka:
Anamarija MiliËeviÊ
Oblikovanje, prijelom i priprema za tisak:

Zlatko Rebernjak
Tisak:
ITG, Zagreb, 2022.
»asopis izlazi jedanput godiπnje.

Cjelovit sadræaj Ëasopisa dostupan je na mreænim stranicama Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar: www.pilar.hr
Cijena primjerku je 25 kn (za inozemstvo: € 5)
Rukopisi se πalju na:
»asopis PILAR, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,
MaruliÊev trg 19/I., HR-10000 Zagreb
E-mail: casopis.pilar@pilar.hr
Telefon: (+385 1) 4886-800
Telefaks: (+385 1) 4828-296
Uredniπtvo ne odgovara za navode i glediπta
iznesena u pojedinim prilozima.
Copyright „ 2021. Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Pilar
pilar
»ASOPIS ZA
DRU©TVENE I HUMANISTI»KE
STUDIJE
31
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2021.
Dr. Ivo Pilar (Zagreb, 1874.—1933.),

po struci pravnik i ekonomist (studirao u
BeËu i Parizu). Od poËetka XX. stoljeÊa do
1920. æivi i radi u Bosni i Hercegovini
(Sarajevo, Tuzla), potom do smrti u
Zagrebu. Sudjelovao i u politiËkom æivotu:
do jeseni 1918. zalagao se za odræanje
viπenacionalne i multikulturne Austro-Ugarske
Monarhije, ali pod uvjetom da se — u
dræavno-politiËkom i nacionalno-politiËkom
smislu — reformira, o Ëemu je napisao
nekoliko vaænih programskih spisa. U
novostvorenoj juænoslavenskoj dræavi
(Kraljevina SHS — Kraljevina Jugoslavija)
politiËki je proganjan. Znanstvenik i publicist
πirokih interesa (umjetnost, povijest,
sociologija, psihologija, demografija,
politiËka geografija itd.). Najvaænija djela:
studija Secesija (Zagreb 1898., kojom
stjeËe fllegitimaciju teoretiËara
modernizacije«), struËni rad o recepciji
OpÊeg austrijskog graanskog zakonika u
Bosni i Hercegovini (Entwicklungsgang der
Rezeption des Österreichischen ABG in
Bosnien und Herzegowina..., Wien,
1911.), opseæna studija Die südslawische
Frage und der Weltkrieg (BeË, 1918., pod
pseudonimom L. v. Südland), pionirski rad u
hrvatskoj psihologiji (Borba za vrijednost
svoga flJa«. Pokus filozofije slavenskog
individualizma, Zagreb 1922.), politiËko-
-ekonomska studija Immer wieder Serbien.
Jugoslawiens Schicksalsstunde (Berlin,
1933., pod pseudonimom Florian
Lichtträger).
Sadræaj
7 RijeË glavnog urednika
RASPRAVE
11 Stipica GRGIΔ:
Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata
53 Marta HAMZIΔ:
Suvremene promjene sastava stanovniπtva Srednje Like prema dobi i sektoru
djelatnosti — primjena prostorne i demogeografske analize
67 Igor VUKIΔ, Ilija KUZMAN:
Neke spoznaje o zbrinjavanju i zdravstvenoj skrbi djece s Kozare u
prihvatiliπtima 1942. godine
103 Kreπimir BELO©EVIΔ:
Dr. Ivo Pilar u hrvatskome povijesnome vegetarijanskom mozaiku
117 Ana HOLJEVAC TUKOVIΔ, Draæen ÆIVIΔ:
Proces osamostaljenja Republike Hrvatske i njezina meunarodna i diplomatska
afirmacija: izmeu protivljenja i odobravanja
GRADIVO
145 Mislav GABELICA:
Pilarov Ëlanak flPolitika u Bosni« (1917.)
PRIKAZI
197 Boæidar JAN»IKOVIΔ:
Pilari, otac –uro i sin Ivo
204 Stipica GRGIΔ:
Boban ÆivanoviÊ, Hronika Prve lige (1923.—1940.)
IN MEMORIAM
209 Ivan ROGIΔ:
Jedan po jedan odlaze gospari…
In memoriam Miroslavu Tumanu (1946.—2021.)
RIjeË glavnog urednika
»asopis za druπtvene i humanistiËke studije Pilar navrπava ovim brojem 16.

godinu svoga postojanja, u koju je uπao s kadrovskim i strukturnim promje-
nama. Dana 21. sijeËnja 2021. godine, odlukom ravnatelja Instituta druπtve-
nih znanosti Ivo Pilar dr. sc. Æeljka Holjevca, glavnim urednikom Ëasopisa
Pilar imenovan je dr. sc. Mislav Gabelica, povjesniËar s istog Instituta. On je
za zamjenika izabrao dr. sc. Ivu Turka, demografa i socijalnog geografa s In-
stituta, a za tajnicu Ëasopisa magistru sociologije Mateu Milak, asistenticu u
Institutu. Izabravπi svoje najuæe suradnike iz razliËitih znanstvenih polja u
skladu s interdisciplinarnim, druπtveno-humanistiËkim karakterom Ëasopisa
Pilar, glavni je urednik odluËio da Êe Ëasopis Pilar, koji dosad nije uvijek mo-
gao izaÊi u predviena dva broja godiπnje, od ovoga broja izlaziti jedanput
godiπnje, Ëime Êe biti osigurani pouzdanije kompletiranje pojedinog broja i
redovitost izlaæenja.
U ovom broju Ëasopis objavljuje pet znanstvenih Ëlanaka, od kojih su
nakon recenzija Ëetiri ocijenjena kao izvorni znanstveni radovi, a jedan kao
pregledni rad. Prvi, Ëlanak Stipice GrgiÊa flDruπtveno-politiËke prilike u iva-
niÊkom kraju izmeu dva svjetska rata«, mikrohistorijska je studija u kojoj au-
tor u kontekstu politiËkih zbivanja u Hrvatskoj analizira glavne druπtvene,
demografske, gospodarske i politiËke procese na podruËju tadaπnjih opÊina
IvaniÊ-Grada, Kloπtar IvaniÊa i Kriæa u razdoblju od 1918. do 1941. godine.
U Ëlanku Marte HamziÊ flSuvremene promjene sastava stanovniπtva Sred-
nje Like prema dobi i sektoru djelatnosti« primjenom prostorne i demograf-
ske analize otkrivaju se promjene u sastavu stanovniπtva Srednje Like (grad
GospiÊ, te opÊine PeruπiÊ i Lovinac) prema dobi i djelatnosti u razdoblju iz-
meu popisa stanovniπtva 1971. i 2011. godine, te se daje znanstveni dopri-
nos razumijevanju suvremene demografske opustoπenosti toga dijela Hrvat-
ske.
»lanak Igora VukiÊa i Ilije Kuzmana flNeke spoznaje o zbrinjavanju i
zdravstvenoj skrbi djece s Kozare u prihvatiliπtima 1942. godine« propituje je-
su li vlasti NDH toj djeci pruæile odgovarajuÊu socijalnu i zdravstvenu skrb,
te svojim multidisciplinarnim pristupom, dokumentiranim Ëinjenicama i po-
nuenim interpretacijama viπe potiËe na kritiËki znanstveni dijalog o toj bre-
menitoj temi nego πto posreduje gotova ili oËekivana rjeπenja.
U Ëlanku flDr. Ivo Pilar u hrvatskome povijesnome vegetarijanskom mo-
zaiku« Kreπimir BeloπeviÊ donosi nove spoznaje o ulozi Ive Pilara na polju
7
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XVI. (2021.), br. 31(1)
vegetarijanstva, na kojem je Pilar aktivno djelovao kao prvi predsjednik Ve-

getarskog druπtva u Zagrebu.
»lanak Ane Holjevac TukoviÊ i Draæena ÆiviÊa flProces osamostaljenja
Republike Hrvatske i njezina meunarodna i diplomatska afirmacija: izmeu
protivljenja i odobravanja«, tri desetljeÊa nakon proglaπenja suverenosti i sa-
mostalnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. godine daje pregled diplo-
matske borbe za meunarodno priznanje, koju je Republika Hrvatska poËet-
kom svoga osamostaljenja vodila usporedno s oruæanom borbom za neovis-
nost.
Osim toga, u ovom broju objavljena su dva priloga vezana uz lik i dje-
lo Ive Pilara. Prvi je prilog u kojem se uz komentare i biljeπke Mislava Ga-
belice donosi Ëlanak Ive Pilara flPolitika u Bosni«, objavljen u listopadu 1917.
godine. Ovaj Ëlanak ima viπe dimenzija. Nastao je u jeku tzv. deklaracijskog
pokreta u hrvatskim zemljama, te se u njemu mogu pratiti odjeci tog pokre-
ta u Bosni i Hercegovini. On se moæe pratiti i kao sastavni dio Pilarove pro-
tudeklaracijske akcije, koju je taj hrvatski znanstvenik i politiËar u to vrijeme
pokrenuo u Bosni i Hercegovini. Na koncu, Pilarov Ëlanak pomaæe nam ri-
jeπiti i neke prijepore u hrvatskoj historiografiji, osobito one koji se tiËu ta-
daπnjih odnosa Ive Pilara i vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Drugi
je Ëlanak Pilarova unuka Boæidara JanËikoviÊa, u kojem autor usporeuje
znaËaj Ive Pilara i njegova oca –ure te iznosi svjedoËenja i subjektivne per-
cepcije Ëlanova Pilarove obitelji o osobnosti Ive Pilara. Na koncu, ovaj broj
sadræi prikaz knjige Bobana ÆivanoviÊa Hronika Prve lige (1923.—1940.),
objavljene u Beogradu 2019., te nekrolog suutemeljitelju Instituta Pilar prof.
dr. sc. Miroslavu Tumanu.
Dr. sc. Mislav Gabelica
8
RASPRAVE
pilar
Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom

kraju izmeu dva svjetska rata
Stipica GrgiÊ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb
Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 8. travnja 2021.
UDK: 308(497.521IvaniÊ-Grad)“1918/1941”
308(497.521Kloπtar IvaniÊ)“1918/1941”
308(497.521Kriæ)“1918/1941”
doi: 10.5559/pi.16.31.01
Rad flDruπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata« u

prvom redu nastojat Êe prikazati dogaaje koji su obiljeæili meuratno razdoblje
u tri opÊine ivaniÊkog kraja (IvaniÊ-Grad, Kloπtar IvaniÊ, Kriæ). Uz demografski,
druπtveni i gospodarski razvoj, posebna Êe se paænja posvetiti okolnostima dina-
miËnih politiËkih zbivanja u tom kraju, koja su obiljeæila razdoblje od 1918. do
1941. godine.
KljuËne rijeËi: druπtveni razvoj, politiËke prilike, IvaniÊ-Grad, Kloπtar IvaniÊ,
Kriæ, hrvatsko meuraÊe (1918.—1941.).
Uvod
Glavni istraæivaËki cilj ovoga rada bit Êe izrada kraÊe rekonstrukcije vaænijih
dogaanja na podruËju tadaπnjih opÊina Kloπtar IvaniÊ, IvaniÊ-Grad i Kriæ od
ujedinjenja u monarhistiËku Jugoslaviju 1918.1 pa do izbijanja Drugoga svjet-
skog rata na teritoriju te dræave 1941. godine. Rad Êe nastojati dokazati ka-
ko su se izmjene politiËkih prilika na dræavnoj razini prenosile i na lokalnu
politiku, druπtvo i gospodarstvo, pri Ëemu Êe primjer triju tadaπnjih opÊina
biti svojevrsna studija sluËaja. Pri pisanju rada koriπtena je mnogobrojna ob-
javljena literatura, razni statistiËki, novinski, memoarski i drugi izvori.2 Uz
1 Od kraja 1918. do sredine 1921. sluæbeni je naziv dræave bio Kraljevstvo Srba, Hrva-
ta i Slovenaca. Nakon donoπenja tzv. Vidovdanskog ustava 1921. dræava je promijeni-

la ime u Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, da bi u listopadu 1929. opet promijenila
ime — ovaj put u Kraljevina Jugoslavija. Da izbjegnemo konfuziju u ovom radu Êemo
tu dræavnu zajednicu navoditi kao monarhistiËku Jugoslaviju.
2 Uz objavljene sluæbene popise stanovniπtva iz 1921. i 1931., kao i druge statistiËke
publikacije upravnih tijela iz toga vremena (npr. Savske banovine te Banovine Hrvat-
ske), prije svega istaknuo bih radove, navedene kroz biljeπke koje slijede, autora po-
put Rudolfa Horvata, Dragutina PavliËeviÊa, Ive Banca, Ivice Miπkulina, Franje Tuma-
na, Nede Engelsfeld, Ivana OËaka, Draæena KovaËeviÊa i Franka MiroπeviÊa te posebi-
ce viπe vrlo korisnih radova Mire Kolar.
11
njih je dobrim dijelom upotrijebljena i neobjavljena izvorna arhivska graa,

koja se danas Ëuva veÊinom u Hrvatskome dræavnom arhivu u Zagrebu. Ta
graa dijelom se sastoji od razliËitih fondova vezanih uz rad druπtava koja
su postojala na spomenutom podruËju u meuratnom razdoblju. Ipak, njen
najveÊi dio zapravo Ëine dokumenti nastali djelovanjem razliËitih razina or-
gana vlasti (npr. Narodnog vijeÊa, æupanijskih i kotarskih poglavarstava, op-
Êinskih vlasti, æandarmerije itd.).3
Ovaj rad odgovorit Êe na Ëitav niz kompleksnih pitanja vezanih uz do-
gaanja na podruËju spomenutih triju opÊina u razdoblju izmeu Prvog i
Drugog svjetskog rata. To podruËje, koje Êemo za potrebe ovoga rada u ne-
dostatku nekog boljeg, tj. jasnijeg pojma proizvoljno nazivati ivaniÊkim kra-
jem, predstavlja zapravo upravno-geografski priliËno omeen prostor. U ko-
naËnici on moæe posluæiti kao jedan isjeËak ili primjer za sliËna istraæivanja
drugih hrvatskih krajeva u isto doba. Na temelju izvora opisat Êe se glavni
druπtveni, demografski, gospodarski i politiËki procesi koji su se odvijali u
ivaniÊkom kraju. U njemu kao takvome moæemo prepoznati kompleksnost,
prvenstveno politiËkih dogaanja, ali i drugih, korjenitijih promjena koje su
obiljeæile razvoj hrvatskih podruËja u meuratnom razdoblju. Tako uzevπi
ivaniÊki kraj samo kao primjer, vidjet Êemo kako je guπenje demokratskih
sloboda i zatiranje hrvatske nacionalne posebnosti na svim razinama politi-
kom unitarizma i centralizma bilo presudno da na Ëelo otpora takvoj reæim-
skoj politici postavi Hrvatsku (puËku) (republikansku) seljaËku stranku (da-
lje: H(P)(R)SS), koja je bila priliËno aktivna u ivaniÊkom kraju.4
3 Radi se prvenstveno o meusobnim prepiskama raznih razina organa vlasti koje se
Ëuvaju u fondovima Narodnog vijeÊa Slovenaca, Hrvata i Srba (1918.), Predsjedniπtva

Zemaljske vlade (1918.—1921.), Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade (1921.—1924.), Ve-
likog æupana ZagrebaËke oblasti (1924.—1929.), Ogulinskog okruænog inspektorata
(1929.—1933.), Upravnog odjela Savske banovine (1929.—1939.), Odjeljenja za dræav-
nu zaπtitu Savske banovine (1929.—1939.) te zbirkama (tzv. flGrupe«) Pobune, πtrajko-
vi i pokreti radnika i seljaka, Graanske stranke i druπtva te PolitiËka situacija. Gradi-
vo koje se Ëuva u pobrojenim fondovima i zbirkama u Hrvartskom dræavnom arhivu u
Zagrebu predstavlja za historiografiju primarno i kvalitativno prvorazredno, makar frag-
mentarno saËuvano gradivo. Uz to su u manjoj mjeri koriπteni i sekundarni izvori, tj.
dnevni tisak iz meuratnoga razdoblja, prvenstveno Narodne novine te Hrvatski dnev-
nik.
4 Godine 1904., na poziv braÊe Antuna i Stjepana RadiÊa, osnovana je Hrvatska puËka
seljaËka stranka, koja je po svom karakteru trebala biti prva stranka seljaπtva i drugih
niæih, puËkih slojeva u Hrvatskoj. U jeku otpora neæeljenom unitarizmu i centralizmu
ona je 1920. promijenila ime u Hrvatska republikanska seljaËka stranka, da bi 1925.,
uslijed prihvaÊanja jugoslavenskog monarhijskog okvira, stranka promijenila ime u
HSS, koje ima i danas. Za viπe o povijesti te stranke vidi: Hrvoje MATKOVIΔ, Povijest
Hrvatske seljaËke stranke, Zagreb, 1999.
12
S. GrgiÊ: Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata
Stanovniπtvo ivaniÊkih opÊina u meuraÊu

U monarhistiËku Jugoslaviju (1918.—1941.) podruËje triju ivaniÊkih opÊina,
IvaniÊ-Grada, Kloπtar IvaniÊa i Kriæa, uÊi Êe kao relativno razvijen kraj. Po-
voljan prometni poloæaj, blizina Zagreba, povezanost s ostatkom Hrvatske i
Europe æeljeznicom davali su toj sredini moguÊnosti za daljnji pozitivan raz-
voj.5 Broj stanovnika u meuratnom je razdoblju kontinuirano rastao, najvi-
πe kao posljedica prirodnog prirasta. ©to se tiËe nacionalne i vjerske struktu-
re, u kraju su prevladavali Hrvati rimokatolici.
Tablica 1. Podatci o stanovniπtvu i povrπini triju ivaniÊkih opÊina 1921. i 1931.6
Broj Broj Povrπina opÊine Broj Postotni udio

stanovnika stanovnika (i broj naselja domaÊinstava rkt stanovnika
OpÊina 1921. 1931. u njoj) 1931. 1931. 1931.
IvaniÊ-Grad 887 920 78 jutara (1) 243 95,98%
Kloπtar IvaniÊ 8.965 9.637 30.092 jutara (28) 2.240 92,80%
Kriæ 7.815 9.210 27.013 jutara (22) 2.109 95,69%
Upravnim reformama s kraja 19. stoljeÊa cjelokupan ivaniÊki kraj stav-

ljen je pod ingerenciju kotara »azma, zbog Ëega je i mjesto Kriæ izgubilo sta-
tus sjediπta podæupanije koji je nakratko dobilo, a IvaniÊ-Grad status grada.7
5 Godine 1872. otvorena je u IvaniÊ-Gradu flbrzojavna postaja«, a 1899. zavrπena i fllonj-
sko-poljska æeljeznica« (od Dugog Sela do Novske), koja je prolazila ivaniÊkim krajem.
Rudolf HORVAT, flPovijest grada IvaniÊa«, IvaniÊ-grad: Spomenica izdana uz otkriÊe
spomen-ploËe –uri Stjepanu DeæeliÊu, Zagreb, 1931., 85.
6 Usp. Definitivni rezultati popisa stanovniπtva od 31 Januara 1921 godine, Sarajevo,
1932., 254-255, Definitivni rezultati popisa stanovniπtva od 31 Marta 1931 godine, vol.
I., Beograd, 1937., 85; Definitivni rezultati popisa stanovniπtva od 31 Marta 1931 godi-
ne, vol. II., Beograd 1938., 85 te Almanah Kraljevine Jugoslavije, vol. IV. (Opπta dræav-
na uprava), Zagreb, 1932., 126.
7 Godine 1874. hrvatska vlada je predloæila, a Sabor prihvatio, novi zakon kojim se re-
guliralo upravu u Banskoj Hrvatskoj. Tom kratkotrajnom reformom su ukinuti dotadaπ-

nji kotari, ojaËane æupanije, a ispod njih stvorene podæupanije kao upravni organi. Na
taj naËin je 1875. stvorena nova Bjelovarska æupanija s podæupanijama u Bjelovaru i
Kriæu, dotadaπnjem kotarskom mjestu. Kako se ova podjela ubrzo pokazala nefunkcio-
nalnom, veÊ 1886., nakon prikljuËenja Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj, donesen je no-
vi Zakon o ustroju æupanija i ureenju uprave u æupanijama i kotarima. Njime su uki-
nute podæupanije, stvorene veÊe æupanije, ispod kojih su se ponovo nalazili kotari kao
upravne jedinice. Time je ugaπena podæupanija u Kriæu, dok su za sjediπta kotara, tj.
novih upravnih centara koji su trebali kontrolirati ivaniÊki kraj, odreeni »azma i Du-
go Selo. Sam IvaniÊ-Grad, koji je u sklopu Vojne krajine imao status samostalnog gra-
da, takoer je bio obespravljen upravnim reformama. Naime, donoπenjem novog Za-
kona o ustroju gradskih opÊina iz 1895., IvaniÊ-Grad, zajedno s nekim drugim dotadaπ-
njim gradovima (Karlobagom, Kostajnicom i Rumom), stavljen je u posljednju, treÊu ka-
tegoriju gradova i time de facto degradiran na razinu obiËne seoske opÊine. Milan
13
Izvan tog podruËja ostala je tadaπnja samostalna opÊina Posavski Bregi, da-
nas integralan dio grada IvaniÊ-Grada, koja je tada Ëak bila u sklopu kotara
Dugo Selo te na taj naËin odvojena od svog okruæenja.8
Ovdje valja napomenuti kako je dio stanovnika u meuratnom razdob-
lju teæio da se u ivaniÊkom kraju ipak stvori jedan jaËi administrativni centar
kako bi bolje od udaljenih kotarskih centara poput »azme ili Dugog Sela vo-
dio brigu o njihovim potrebama. U jednu ruku traæilo se nedefinirano pripa-
janje pojedinih okolnih naselja, koja su tada pripadala opÊinama Posavski
Bregi, Kloπtar-IvaniÊ i Kriæ, s opÊinom IvaniÊ-Grad — tim viπe πto je ona ta-
da iskljuËivo obuhvaÊala istoimeno mjesto. S druge strane, joπ od 1903. tra-
jala je akcija stvaranja upravnog i sudskog kotara u IvaniÊ-Gradu, koji su tre-
bale tvoriti pojedine opÊine kotara Dugo Selo i »azma: IvaniÊ-Grad, Kloπtar
IvaniÊ, Kriæ, Posavski Bregi i Oborovo. Sve su one navodno gravitirale Iva-
niÊ-Gradu. Ipak, prvenstveno zbog velikih troπkova koji su mogli proiziÊi iz
realizacije tih planova, nisu svi stanovnici podræavali takav projekt, pa on ni-
je ni ostvaren.9
Tri opÊine ivaniÊkoga kraja (IvaniÊ-Grad, Kloπtar IvaniÊ i Kriæ) nastoja-
le su, kao i sve druge sliËne samoupravne jedinice, pomoÊi svom stanovniπ-
tvu. NajveÊi dio proraËunskih rashoda tih opÊina Ëinili su izdatci za πkolstvo,
zdravstvo i socijalnu skrb, plaÊe opÊinskih sluæbenika te javnu rasvjetu.10
Cijelo meuratno razdoblje OpÊina IvaniÊ-Grad nastavit Êe se isticati
kao urbano srediπte u svom okruæenju zbog svog urbanog izgleda, kao i Ëi-
SMREKAR, PriruËnik za politiËku upravnu sluæbu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji,

vol. I., Zagreb, 1899., 31-34, 465-466.
8 Godiπnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, Zagreb, 1940., 334.
9 Ovu akciju 1903. su podræale u prvom redu opÊine IvaniÊ-Grad, Kloπtar IvaniÊ i Po-
savski Bregi. Nakon viπe godina traæenja, akcija je ponovno oæivjela 1937., kada ju je
revitalizirao naËelnik opÊine Lupoglav Brezak. Loπa prometna povezanost periferije ko-
tara Dugo Selo i »azma bila je glavni argument za stvaranje novog kotara sa sjediπtem
u prometno i gospodarski priliËno razvijenom IvaniÊ-Gradu. Na zajedniËkom sastanku
plan su 1937. prihvatili opÊinski naËelnici iz Kloπtar IvaniÊa, IvaniÊ-Grada, Kriæa i Po-
savskih Brega, a samo je naËelnik iz Oborova bio protiv. NaËelnik OpÊine IvaniÊ-Grad
Ëak je komentirao da u njegovoj opÊini postoji dovoljan broj zgrada za smjeπtaj kotar-
skog poglavarstva i Ëinovniπtva te da time ne bi trebali na opÊine pasti nikakvi novi fi-
nancijski tereti. Ipak, naËelnici su bili svjesni Ëinjenice kako Êe teπko pridobiti dræavnu
vlast, ali i narod svojih opÊina, nesklon poveÊavanju fiskalnih davanja, za ovu stvar.
Stoga ne treba Ëuditi πto u konaËnici cilj akcije nije ostvaren. Usp. Ivo PAVUNIΔ, flOp-
Êina IvaniÊ-grad«, IvaniÊ-grad: Spomenica izdana uz otkriÊe spomen-ploËe –uri Stjepa-
nu DeæeliÊu, Zagreb, 1931., 124, te flPokrenuto je osnivanje novog kotara u IvaniÊ-gra-
du«, Hrvatski dnevnik (Zagreb), br. 257, 7. II. 1937., 6.
10 Glavne prihodovne stavke proraËuna OpÊine IvaniÊ-Grad poËetkom 1930-ih sastoja-
le su se od opÊinskih troπarina te sajmiπnih pristojbi koje je ona ubirala. I. PAVUNIΔ,

n. dj., 124.
14
njenice da su 6/7 stanovniπtva Ëinili obrtnici i trgovci.11 Uz to, velika gusto-

Êa stanovnika i mala povrπina same meuratne OpÊine IvaniÊ-Grad, od sa-
mo 0,46 km2, moæe svjedoËiti o gradskom mentalitetu æivota. Za usporedbu,
OpÊina Kriæ tada je brojila viπe naselja te imala viπe od 155 km2, a takoer
prostorno velika OpÊina Kloπtar-IvaniÊ Ëak 173 km2.12
Velika veÊina stanovnika cjelokupnog kraja do 1930-ih bila je pismena.
Iako je unutar Ëazmanskog kotara do kraja 1930-ih djelovalo Ëak 25 puËkih
(osnovnih) πkola, veÊina ih se nalazila u ivaniÊkom kraju, u kojem su πkole
imale viπestoljetnu tradiciju.13 Prva puËka πkola u IvaniÊ-Gradu otvorena je
veÊ 1750. te je djelovala u okviru gradske vojarne. Kasnije se ona pretvorila
u fltrivijalku« (uËilo se pisanje, Ëitanje i raËunanje) te je preseljena u posebnu
zgradu kod breæuljka Prkosa. ©kolstvo u Kloπtar IvaniÊu bilo je joπ starije, ali
je ondje djecu povremeno poduËavao orguljaπ. Prava πkola u Kloπtar Ivani-
Êu otvorena je 1772. godine. Osnovno πkolstvo u susjednom Kriæu takoer
se moæe pratiti od druge polovine 18. stoljeÊa.14 Osim osnovnih πkola, u Iva-
niÊ-Gradu je otprije djelovala srednja πegrtska πkola, da bi se 1921. u mjestu
otvorila i prva graanska (srednja) πkola.15 Drugih, viπih πkola u kraju tada
nije bilo.
Zbog te tradicije razumljivo je πto su veÊ 1930-ih opÊine IvaniÊ-Grad i
Kloπtar IvaniÊ imale manje od 10% nepismenih.16 Ta je razina bila povoljni-
ja od one cjelokupnog kotara »azma, u kojem je 1931. bilo pismeno 74,4%
populacije starije od deset godina. Ipak, i to je bilo neπto viπe od prosjeka
Savske banovine (72,3%), a daleko viπe od dræavnog prosjeka (55,4% pisme-
nih).17
11 Godiπnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 331.

12 Isto, 330.
13Rafael LANDIKU©IΔ, PriruËnik o politiËkoj i sudbenoj podjeli Savske banovine, Za-
greb, 1938., 42.
14 Usp. R. HOVAT, flPovijest grada IvaniÊa«, 79-81. te Dragutin PAVLI»EVIΔ, flPregled
povijesti Kriæa i okolice (1848—1918)«, Kaj, 17/1984., br. 3-4, 29.

15 I. PAVUNIΔ, n. dj., 124.
16 Mira KOLAR, flIvaniÊgradski obrtnici do 1941. godine«, Gazophylacium, 16/2011., br.
3-4, 78. Prema podatcima s poËeka 1930. na jednog osnovnoπkolskog uËitelja u Ëaz-
manskom je kotaru dolazilo 57 djece, πto je za tadaπnje prilike bio dobar omjer. Iz-
vjeπtaj o opÊem stanju uprave u kotaru »azma za 1929. godinu. Hrvatski dræavni ar-
hiv (dalje: HDA), Savska banovina — Upravno odjeljenje (dalje: SB UO), kutija 5,
124/1930.
17 Definitivni rezultati popisa stanovniπtva od 31 Marta 1931 godine, vol. III., Beograd
1938., VII, 78.
15
Gospodarska skica opÊina Kloπtar IvaniÊ,

IvaniÊ-Grad i Kriæ do 1941. godine
VeÊina kraja bila je preteæito poljoprivredno podruËje. Od 38.044 stanovni-
ka Ëazmanskog kotara, koliko ih je bilo na popisu stanovniπtva 1931. godi-
ne, 33.225 bavilo se poljoprivredom, stoËarstvom, ribarstvom i πumarstvom.18
U ivaniÊkom kraju tijekom 1920-ih i 1930-ih sijala se prvenstveno pπenica i
kukuruz, a od povrtlarskih kultura najviπe se koristio krumpir. U odnosu na
poljoprivredno zemljiπte zasijano æitaricama, vinograda i voÊnjaka bilo je re-
lativno malo.19
Na prostoru cijele Kraljevine SHS/Jugoslavije svakodnevni æivot u me-
uraÊu bio je teæak, obiljeæen nemoguÊnoπÊu veÊeg iskoraka prema moder-
nosti, a zbog agrarnog karaktera cijele dræave bio je ovisan o zemljiπnim pri-
nosima. Iako je jugoslavensko meuraÊe u smislu seoskog gospodarstva bi-
lo obiljeæeno pitanjima poput agrarne reforme (u kojoj su seljacima na poje-
dinom teritoriju trebali biti razdijeljeni povrπinom veliki posjedi u vlasniπtvu
fiziËkih i pravnih osoba koje ih nisu samostalno obraivale) te unutarnje ko-
lonizacije (preseljenja viπka stanovniπtva iz gospodarski pasivnih krajeva na
prazne posjede koji su im trebali dati moguÊnost da prehrane sebe i obitelj)
— u ivaniÊkom kraju zapravo nije bilo velikih zemljiπnih posjeda koje se ta-
da izvlastilo, makar detaljna istraæivanja po tom pitanju tek slijede. Ono πto
se moæe zakljuËiti jest da su u godinama obiljeæenim velikim poplavama ili
suπama ljudi gladovali, a dolazak velike gospodarske krize 1930-ih pogorπao
je situaciju. Viπak poljoprivredne i obrtne robe sve se teæe prodavao, zbog
propasti novËarskog sektora u to doba teπko se dobivalo kredite. Porezni du-
govi stanovnika, osobito seljaka, rasli su od poËetka do sredine 1930-ih, ka-
ko na prostoru dræave, tako i u ivaniÊkom kraju.20
Iako je u ivaniÊkom kraju prevladavao sitni posjed, u kojem su navede-
ne kulture sluæile prvenstveno prehrani ljudi i stoke, dok je tek manji dio
uroda zavrπavao na træiπtu, prodaja skromnih koliËina poljoprivrednih viπko-
va za veÊinu stanovnika bila je gotovo jedini izvor prihoda. Osim toga, dos-
ta zemljiπta bilo je pod πumom i livadama, zbog Ëega je napredovalo πumar-
stvo i stoËarstvo.21 Zbog takvog poljoprivrednog i stoËarskog potencijala u
18 Definitivni rezultati popisa stanovniπtva od 31 Marta 1931 godine, vol. IV., Beograd,
1940., 210-211.
19 Usp. M. KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flGospodarski razvoj IvaniÊ-Grada«, 201-203, 210 te
D. FELETAR, n. dj., 115-118.

20 M. KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flGospodarski razvoj IvaniÊ-Grada«, 204; Mijo MIRKOVIΔ,
Ekonomska struktura Jugoslavije 1918.—1941., Zagreb, 1950., 92-98.

21 D. PAVLI»EVIΔ, n. dj., 23.
16
ivaniÊkom su podruËju od kraja 19. stoljeÊa djelovale podruænice Hrvatsko-

-slavonskog gospodarskog druπtva, kao glavnog druπtva, koje je od 1840-ih
radilo na podizanju poljodjelstva i drugih primarnih djelatnosti.22 Osim nje-
ga, postojale su i razne veresijske te druge seljaËke zadruge. One su trebale
pomoÊi daljnjem razvoju spomenutih djelatnosti u kraju.23
Iako je prevladavalo stanovniπtvo koje se bavilo poljoprivredom i sto-
Ëarstvom, to ne znaËi da u kraju nije bilo razvijenog obrta, trgovine, pa Ëak
i industrije. Na primjer, u Novoselcu kraj Kriæa u meuratnoj Jugoslaviji ra-
dio je jedan od najveÊih drvnih kombinata — NaπiËka d.d. Njegova povijest
zapoËinje sredinom 1920-ih, kada su strani investitori stvorili meunarodni
privatni drvni koncern NaπiËka d.d., koji je prve pogone imao u Naπicama i
okolici, ali je s vremenom proπirio djelatnost te je poËeo iskoriπtavati drvni
potencijal i u drugim europskim zemljama. NaπiËka d.d. je 1927. od dræave
na dvanaest godina zakupila pravo iskoriπtavanja moslavaËkih πuma. Nakon
toga je u Novoselcu stvoren veliki kombinat, koji je tijekom 1930-ih imao
elektriËnu centralu, najmodernije strojeve i razvijen sustav πumskih æeljezni-
ca.24 Osim tog drvnog kombinata, koji je 1930-ih znao zapoπljavati i viπe od
tisuÊu radnika, koji su radili u novoseleËkoj pilani ali i πumama u πiroj oko-
lici Kriæa, veÊe industrije u ivaniÊkom kraju gotovo i nije bilo.25 Sveukupno,
1931. godine u Ëazmanskom kotaru bilo je 3894 zaposlenih u industriji, za-
natima i trgovini. Od toga je velika veÊina radila upravo za NaπiËku.26
U IvaniÊ-Gradu je tijekom meuraÊa djelovalo i nekoliko πtedionica, pa
moæemo govoriti Ëak i o postojanju novËarskog sektora u kraju. Osim toga,
dosta je bio razvijen mali i srednji obrt te trgovina, posebno u samom Iva-
22 Hrvatsko-slavonsko gospodarsko druπtvo osnovano je 1841. godine. Prvi mu je pred-
sjednik bio zagrebaËki biskup Juraj Haulik. Druπtvo, koje je izdavalo Ëuveni Gospodar-
ski list, u nadolazeÊim desetljeÊima uspjeπno je radilo na razvoju i unaprjeenju primar-
nog sektora u hrvatskim krajevima. flHrvatsko-slavonsko gospodarsko druπtvo«
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67997 (pristupljeno 19. lipnja 2021.).
23 D. PAVLI»EVIΔ, n. dj., 23-25.
24Usp. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flPilana u Novoselec-Kriæu za vrijeme kapitalizma«,
Kaj, 17/1984., br. 3-4, 33-34, te Dragutin PASARIΔ, Kriæ: povijesno-kulturna panorama,
Kutina, 2013., 45-47.
25 M. KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flPilana u Novoselec-Kriæu«, 33; npr. parni mlin i pilana Jo-
sipa Hubenija u IvaniÊ-Gradu u isto su vrijeme imali samo 12 radnika. Malo su veÊi broj
radnika imale ciglana i mlin u vlasniπtvu Josipa Sattlera u ©arampovu, Prva ivaniÊka
parna ciglana u Kloπtar IvaniÊu, te pilana i mlin u vlasniπtvu braÊe Pantlik u Kriæu. Usp.
Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flGospodarski razvoj IvaniÊ-Grada do 1945. godine«, Grad
IvaniÊ-Grad [ur. Alojz Jembrih i Palma Klun-Posavec], IvaniÊ-Grad, 2012., 209. te Dra-
gutin FELETAR, flNeke karakteristike geografskog poloæaja i razvoja stanovniπtva Kriæa
i okolnih naselja«, Kaj, 17/1984., br. 3-4, 115.
26 Definitivni rezultati popisa stanovniπtva, vol. IV., 210-211.
17
niÊ-Gradu. Doista, sitni obrt i trgovina obiljeæili su razvoj toga mjesta od ra-
nog novog vijeka pa sve do modernijih vremena, dok su manje bili zastup-
ljeni u Kloπtar IvaniÊu i Kriæu. Ostala naselja u kraju imala su gotovo isklju-
Ëivo ruralni karakter.27
Udruæenja obrtnika bila su Ëesta, makar nemamo previπe toËnih poda-
taka o njihovim odredbama i Ëlanstvu. Obrtna zadruga postojala je u IvaniÊ-
-Gradu od 1893., dok je ona u Kriæu utemeljena 1896. godine. PoËetkom 20.
st. obrtne su zadruge postale dio Saveza hrvatskih obrtnika, u koji su ulazi-
li krojaËki, koæarski i obuÊarski obrtnici.28 Godine 1929. osnovana je i u Klo-
πtar IvaniÊu podruænica Saveza hrvatskih obrtnika. Za razliku od ranijih ce-
hova, koji su ukinuti 1870-ih, Savez je povezivao sve obrtnike, bez obzira na
djelatnost. Ipak, radnici i obrtnici su se i dalje, na druge naËine, nastojali po-
vezati po svom flfahu«. Tako je npr. 1936. u IvaniÊ-Gradu osnovana podruæ-
nica Saveza koæarsko-preraivaËkih radnika Jugoslavije u koju se odmah
uËlanilo dvadesetak ivaniÊkih obrtnika,29 a iste je godine u istom mjestu os-
novana i podruænica Ujedinjenog saveza πivaÊih odjevnih radnika i radnica
Jugoslavije.30 Te Êe podruænice pokuπati pomoÊi spomenutim radnicima u
poboljπanju njihova poloæaja, pogotovo πtrajkovima.
Zbog teπkih uvjeta æivota i rada povremeno su se dogaali nemiri me-
u radnicima i seljaπtvom. U nekoliko je navrata, osobito u drugoj polovini
1930-ih, πtrajkalo radniπtvo novoseleËkog πumskog kombinata, kako zapos-
lenici pilana, tako i πumski radnici.31 S druge strane, i koæarsko-postolarski,
kao i krojaËki radnici u IvaniÊ-Gradu πtrajkali su tijekom druge polovine
1930-ih nekoliko puta. U tim πtrajkovima radnici su pokazivali da imaju raz-
vijenu svijest o svojim pravima i potrebama. Stoga su, poput tadaπnjih kole-
ga iz ostatka kontinentalne Europe, traæili poveÊanje primanja, skraÊenje rad-
nog vremena i zabranu nelojalne konkurencije.32 Dok su vlasnici, prvenstve-
27 M. KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flGospodarski razvoj IvaniÊ-Grada«, 206.

28Usp. M. KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flGospodarski razvoj IvaniÊ-Grada«, 202, te D. PAVLI-
»EVIΔ, n. dj., 25.
29 Za pravila i odobrenje djelovanja ovoga druπtva vidi: HDA, SB UO, kutija 292,
3961/1936.
5606/1936.
31 Zadnji πtrajk, koji je izbio kod radnika NaπiËke d.d. u meuraÊu, eskalirao je u pro-
sincu 1940. godine. Formalni razlog za tadaπnju pobunu πumskih radnika kod Garjevi-
ce bilo je krπenje kolektivnog ugovora potpisanoga koncem 1939., tako πto radniπtvu
nije bilo osiguran propisan gablec (radniπtvo flnije dobilo u fasungu kavu«). Dopis ko-
tarskog poglavarstva u »azmi Banskoj upravi u Zagrebu od 8. prosinca 1940. HDA, Po-
bune, πtrajkovi i pokreti radnika i seljaka (dalje: P©PRS), 317k.
32 M. KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flGospodarski razvoj IvaniÊ-Grada«, 209.
18
no oni manjih radnji, Ëesto odbijali dati poviπice radniπtvu, vlasti su nastoja-
le te πtrajkove πto prije likvidirati, pogotovo one zaposlenika NaπiÊke d.d.,
jer se tu Ëesto radilo o nekoliko stotina πtrajkaπa. NajËeπÊe su se pritom vlas-
ti sluæile raznorodnim nasilnim i nenasilnim pritiscima, osudama πtrajkaπkih
voa za komunistiËku djelatnost, ali i manjim koncesijama te minornim po-
veÊanjima plaÊa, kojima su radnike u konaËnici uspjeπno vraÊali na radna
mjesta.33
Rad druπtava u meuraÊu
Meuratno je razdoblje povijesti Jugoslavije i ivaniÊkog kraja bilo obiljeæeno
vrlo razvijenim druπtvenim æivotom. Sve prije navedene akcije borbe za vlas-
tita prava mogu nam svjedoËiti i o razvijenoj svijesti i aktivnosti stanovnika
kraja. Druπtvenu odgovornost joπ bolje moæemo vidjeti u djelovanju raznih
udruga koje su okupljale pojedince, koji su preko njih teæili zadovoljavanju
svojih gospodarskih, kulturnih i drugih druπtvenih potreba. Mnoge od njih
trebale su pomoÊi πiroj zajednici na odreenom podruËju. Na æalost, za mno-
ga druπtva koja Êemo spominjati nemamo previπe podataka o djelovanju.
Neke udruge postojale su veÊ od 19. stoljeÊa, kada dolazi do razvoja
druπtvenog æivota. Kako smo veÊ spominjali, uz ona druπtva koja su sluæila
razvoju gospodarskih djelatnosti, ovdje Êemo spomenuti druge udruge, koje
su prvenstveno imale neprofitnu (moæda i altruistiËku) ulogu meu stanov-
niπtvom. Meu vaænija moæemo uvrstiti dobrovoljna vatrogasna druπtva
(DVD), koja su od druge polovine 19. stoljeÊa poËela nicati u hrvatskim kra-
jevima, pa tako i ivaniÊkom. Pritom treba istaknuti ulogu IvaniÊanina –ure
Stjepana DeæeliÊa, oca hrvatskoga vatrogastva, Ëijom zaslugom 1876. poËinje
djelovati Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica kao krovna udruga dobro-
voljnog vatrogastva u Hrvata. Godine 1881. DeæeliÊ je napisao prvi flObuËev-
nik za dobrovoljne vatrogasce«, a kasnije i mnoge druge knjige o istoj temi.34
Potkraj 19. stoljeÊa osnivaju se prva vatrogasna druπtva u okolici — u Iva-
niÊ-Gradu, Kriæu te Kloπtar IvaniÊu.35 PoËetkom 20. stoljeÊa sve Êe viπe mjes-
ta u kraju osnivati DVD-ove.36
33 Za poloæaj radnika naπiËkog kombinata u ivaniÊkom kraju (djelatnika pilana, ali i
onih koji su radili u raznim πumarijama pod tim kombinatom) vidi: M. KOLAR-DIMI-
TRIJEVIΔ, flPilana u Novoselec-Kriæu«, 33-47.
34 Antun METZGER, flHrvatsko vatrogastvo«, IvaniÊ-grad: Spomenica izdana uz otkriÊe
spomen-ploËe –uri Stjepanu DeæeliÊu, Zagreb, 1931., 112-120; Ukratko o –uri Deæeli-
Êu (1838.—1907.) vidi: Karmen MILA»IΔ, flDeæeliÊ, –uro«, Hrvatski biografski leksikon,
vol. 3., Zagreb, 1993., 358-360.
35 Za viπe o njihovu osnutku i djelovanju usp. R. HORVAT, flPovijest grada IvaniÊa«, 84,
te Ivica RADOJEVIΔ, flDobrovoljno vatrogasno druπtvo Kriæ i njegovo djelovanje«, Kaj,

17/1984., br. 3-4, 211-213.
19
Uz vatrogastvo, od kraja 19. stoljeÊa u hrvatskim krajevima poËela su se

osnivati i tjelovjeæbena druπtva, koja su imala vaænu ulogu i u oblikovanju
nacionalne svijesti.37 Na prijelazu 19. u 20. stoljeÊe u IvaniÊ-Gradu djeluje
podruænica najstarijeg takvog druπtva na naπim prostorima, Hrvatskoga so-
kola, uz koji je od 1920-ih u istome mjestu djelovao Hrvatski katoliËki orao,
koji je podræavala RimokatoliËka crkva.38 DapaËe, u IvaniÊ-Gradu je od 1928.
kraÊe djelovalo i hrvatsko æensko tjelovjeæbeno druπtvo Hrvatska katoliËka
orlica, pa moæemo reÊi kako je doπlo i do podizanja svijesti æena o tjelesnom
odgoju.39 Iako su hrvatske sokolske i orlovske organizacije imale priliËno
razvijenu djelatnost u hrvatskim krajevima tijekom 1920-ih, uvoenjem πesto-
sijeËanjske diktature 1929. donijeta je odluka o njihovoj zabrani i gaπenju.
Krajem 1929. i na samom poËetku 1930. likvidirane su organizacije Hrvat-
skog sokola i Hrvatskog orla u cijelom Ëazmanskom kotaru. Time su ugaπe-
ne hrvatske sokolske organizacije u IvaniÊ-Gradu, Kloπtar IvaniÊu i Kriæu,
kao i orlovska, koja je dotad postojala u IvaniÊ-Gradu. Njihovo je mjesto tre-
bala od 1930. zauzeti nova organizacija — reæimski Sokol Kraljevine Jugo-
slavije. Odlukom reæima, on je postao jedino dopuπteno tjelovjeæbeno dru-
πtvo u dræavi Ëija je djelatnost, pod patronatom dinastije, iπla k razvoju jugo-
slavenske nacionalne svijesti u narodu.40 Na sliËan su naËin vlasti proteæira-
le i druga proreæimska druπtva poput Jadranske straæe, koja je takoer ima-
la podruænice u kraju.41 Od sredine 1930. prvo u Kriæu, zatim u IvaniÊ-Gra-
du, a poËetkom 1931. i u Kloπtar IvaniÊu dolazi do stvaranja podruænica So-
kola Kraljevine Jugoslavije, u koje su uπli mnogi Ëlanovi ugaπenih tjelovje-
æbenih udruga iz tih mjesta.42
36 Npr. samo tijekom 1929. u Ëazmanskom su kotaru osnovana dva nova DVD-a. Iz-
vjeπtaj o opÊem stanju uprave u kotaru »azma za 1929. godinu. HDA, SB UO, kutija 5,
124/1930.
37 Ivan HRSTIΔ, flHrvatski sokol u Makarskoj (1894.—1914.)«, Historijski zbornik,
64/2011., br. 1, 81-82.

38 R. HORVAT, flPovijest grada IvaniÊa«, 84. Za pravila i odobrenje djelovanja ivaniÊ-
gradskog Hrvatskog sokola vidi: HDA, Unutarnji odjel Zemaljske vlade (dalje: UOZV),
kutija 5181, 2151/1913.
39 Za pravila i odobrenje djelovanja ovoga druπtva vidi: HDA, Veliki æupan ZagrebaË-
ke oblasti, kutija 23, 506/1928.

40 Za viπe o reæimskom Sokolu Kraljevine Jugoslavije vidi: Nikola ÆUTIΔ, Sokoli: Ideo-
logija u fiziËkoj kulturi Kraljevine Jugoslavije 1929.—1941., Beograd, 1998.

41 Izvjeπtaj o opÊem stanju uprave u kotaru »azma za 1929. godinu. HDA, SB UO, ku-
tija 5, 124/1930. Za viπe o Jadranskoj straæi vidi: Norka MACHIEDO MLADINIΔ, Jadran-
ska straæa: 1922.—1941., Zagreb, 2005.
42 Izvjeπtaj o opÊem stanju uprave u kotaru »azma za 1929. godinu. HDA, SB UO, ku-
tija 5, 124/1930.
20
Dræavne upravne vlasti procjenjivale su da Êe djelovanje proreæimskih

druπtava samo napredovati, a time i jugounitaristiËka ideologija koju su for-
sirali. Ipak, graani su sve viπe shvaÊali kako ona rade u duhu iskljuËivog
integralnog jugoslavenstva, pa su sve ËeπÊe bile i odreene reakcije na nji-
hovo djelovanje.43 Stoga su meta prijava organima reæima bili oni koji su na-
vodno pruæali otpor jugointegralistiËkoj ideologiji. Tako su sredinom 1931.
petorica ivaniÊgradskih uËenika prijavila dugogodiπnjeg lokalnog æupnika
Petra CimermanoviÊa za nedopuπtenu agitaciju, tj. za razne izjave i postup-
ke koji su se mogli protumaËiti kao da su usmjereni protiv Sokola Kraljevi-
ne Jugoslavije. Upravne su vlasti doista povele opπirnu istragu protiv Cimer-
manoviÊa, koja je zakljuËena nekoliko mjeseci kasnije, kada je stari æupnik
osloboen krivnje.44 Slabljenjem diktature od sredine 1930-ih rad svih prore-
æimskih druπtava sve Êe viπe zamirati.45
Tijekom 1920-ih i 1930-ih osnivaju se prvi nogometni klubovi u kraju.
VeÊ 1921. odobreno je djelovanje ©portskog kluba IvaniÊ, kojeg su primar-
ne boje bile modra i bijela.46 Taj klub, koji je okupljao prvenstveno lokalne
srednjoπkolce i studente, imao je hrvatski karakter, pa Êe zbog incidenta iz
1932., o kojem Êe kasnije biti viπe rijeËi, vlasti zabraniti njegovo djelovanje.
Ipak, na njegovo mjesto doÊi Êe veÊ sredinom 1930-ih Nogometni sportski
klub flGraniËar«, koji je bio klub ivaniÊgradskih radnika te je nastupao u cr-
veno-bijeloj kombinaciji.47 Tijekom 1930-ih u Novoselcu poËinje djelovati
Kriæko-naπiÊki sportski klub, u koji su bili ukljuËeni prvenstveno radnici
43 Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 1. listopa-
da 1930. HDA, SB UO, kutija 29, 9282/1930. Ta druπtva poËetkom 1930-ih joπ su bila
priliËno aktivna. Dana 13. i 14. lipnja 1931. odræan je i veliki slet u IvaniÊ-Gradu, na
kojem je sudjelovao niz sokolskih druπtava iz πire okolice, a 4. listopada 1931., u po-
vodu otvorenja nove vjeæbaonice, sokolsko druπtvo i vatrogasno druπtvo u Kloπtar Iva-
niÊu odræali su niz javnih vjeæbi. Usp. DvomjeseËni izvjeπtaj o stanju opÊe uprave u ko-
taru Ëazmanskom za svibanj i lipanj 1931. HDA, SB UO, kutija 69, 1/1931. te Dvomje-
seËni izvjeπtaj o stanju opÊe uprave u kotaru Ëazmanskom za rujan i listopad 1931.
HDA, SB UO, kutija 71, 1/1931.
44 Usp. Zapisnik kotarskog poglavarstva Ëazmanskog o sasluπanju petorice ivaniÊgrad-
skih uËenika od 8. srpnja 1931. HDA, SB UO, kutija 143, 18372/1931. te Dopis kotar-
skog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 2. rujna 1931. HDA, SB
UO, kutija 143, 18372/1931.
45 VeÊ sredinom 1932. kotarski je poglavar ocijenio kako se Ëlanstvo proreæimskih dru-
πtava osipa, tim viπe πto zbog gospodarske krize nemaju sredstva za veÊe javne mani-
festacije. TromjeseËni izvjeπtaj o stanju opÊe uprave u kotaru Ëazmanskom za drugo
tromjeseËje 1932. od 2. srpnja 1932. HDA, SB UO, kutija 170, 1/1932.
46 Za pravila i odobrenje djelovanja ovoga druπtva vidi: HDA, UOZV, kutija 5183,
2546/1921.
1672/1936.
21
kombinata NaπiËke d.d.48 U mnogim su naseljima veÊ tada djelovala i lova-

Ëka druπtva, poput ivaniÊgradskog flSrndaÊa«, Ëiji su Ëlanovi prvenstveno bili
dio gradske elite.49 S druge strane, u Kloπtar IvaniÊu je 1930-ih djelovao Ëak
i teniski klub.50
Tablica 2. Popis svih druπtava i udruga koje su 1933. djelovale
na podruËju tadaπnjih opÊina IvaniÊ-Grad, Kloπtar IvaniÊ i Kriæ51
OpÊina Naziv (i sjediπte druπtva)

Kriæ Æupa DVD-a (Kriæ), DVD-i (Kriæ, Dapci, Hrastilnica, Okeπinec, ©umeÊani, KonπÊani),
Druπtvo za proljepπanje Kriæa i okolice (Kriæ), »itaonica (Kriæ), Marvogojska udruga
(Kriæ), Hrvatska seljaËka zadruga (Kriæ), PjevaËko i tamburaπko druπtvo flKumiËiÊ« (Kriæ),
Sokolsko druπtvo (Kriæ), Sokolska Ëeta (Dapci), Podruænica saveza metalskih radnika
(Novoselec), Kriπko-naπiËki sportski klub (Novoselec), Podruænica saveza drvodjelskih
radnika (Novoselec), StreljaËka druæina (Kriæ), Mjesni odbor Crvenog kriæa (Kriæ)
Kloπtar Sokolsko druπtvo (Kloπtar IvaniÊ), Sokolska Ëeta (LipovËani), DVD-i (Kloπtar IvaniÊ, Mostari,
IvaniÊ Kriæci, Graberje), Zadruga naprednih livadara (©arampov), Organizacija saveza
obrtnika (Kloπtar IvaniÊ), Gospodarsko druπtvo (Kloπtar IvaniÊ), Srpska zemljoradniËka
zadruga (Graberje), Zadruga za poljoprivredni kredit (Kriæci), Tenis klub (Kloπtar IvaniÊ),
StreljaËka druæina (Kloπtar IvaniÊ), Jadranska straæa (Kloπtar IvaniÊ), Mjesni odbor
Crvenog kriæa (Kloπtar IvaniÊ), ObrtniËko druπtvo (Kloπtar IvaniÊ)
IvaniÊ- DVD (IvaniÊ-Grad), Graanska Ëitaonica (IvaniÊ-Grad), Sokolsko druπtvo (IvaniÊ-Grad),
-Grad Jadranska straæa (IvaniÊ-Grad), Mjesna obrtna organizacija (IvaniÊ-Grad), LovaËko
udruæenje (IvaniÊ-Grad), Mjesni odbor Crvenog kriæa (IvaniÊ-Grad)
Osim toga, u ivaniÊkom kraju djeluju i druge udruge, poput Druπtva za

proljepπanje Kriæa i okolice, osnovanog 1895. godine.52 Vidjevπi kako je to
kriπko druπtvo organiziralo vrlo uspjele akcije, kojima je doπlo do ureenja
samog mjesta i njemu bliæih predjela, mjeπtani IvaniÊ-Grada odluËili su os-
novati vlastito druπtvo. Stoga je petnaest godina kasnije s djelovanjem kre-
nulo Druπtvo za proljepπanje grada IvaniÊ tvre.53 Od 1894. u samom Kriæu
48 flPopis svih druπtava i udruæenja na podruËju sreza Ëazmanskoga« od 1. veljaËe 1933.
HDA, Ogulinski okruæni inspektorat (dalje: OGOI), kutija 10, 1797/1933.

1383/1935. Osnivanje druπtva popratile su i novine. flOsnutak lovaËkog druπtva ‘SrndaÊ’

u IvaniÊgradu«, Narodne novine (Zagreb), br. 95, 24. IV. 1935., 4.
HDA, OGOI, kutija 10, 1797/1933.

HDA, OGOI, kutija 10, 1797/1933.

52 Za viπe o djelovanju vidi: D. PASARIΔ, n. dj., 31.
53Za pravila i odobrenje djelovanja ovoga druπtva vidi: HDA, UOZV, kutija 5179,
1932/1910.
22
uz πkolu djeluje i Ëitaonica.54 Naslijee najveÊe hrvatske operne dive, Milke

Trnine (1863.—1941.), roene u VeziπÊu kraj Kriæa,55 πirilo je kriπko Hrvat-
sko pjevaËko druπtvo flKumiËiÊ«, koje je djelovalo od 1909. godine.56 Na pri-
jelazu stoljeÊa i u susjednom je IvaniÊ-Gradu djelovalo Hrvatsko pjevaËko
druπtvo flPosavac«.57
Sve u svemu, o bogatom druπtvenom æivotu svjedoËi i popis druπtava
koja su 1933. djelovala na podruËju kotara »azma. Makar je ovaj popis izra-
en za πestosijeËanjske diktature, kada je dobar dio ranijih druπtava, prven-
stveno onih koja su imala hrvatski nacionalni ili stranaËki predznak, bio za-
branjen, on je priliËno indikativan. Ovaj dokument jedini je cjelovit popis
udruga koje djeluju u tri ivaniÊke opÊine u meuratnom razdoblju.
Ulazak u Kraljevstvo SHS
S velikim oËekivanjima ivaniÊki je kraj doËekao kraj Prvoga svjetskog rata. U
listopadu 1918. formiralo se u Zagrebu Narodno vijeÊe, koje je ubrzo obja-
vilo raskid dræavno-pravnih veza s Austro-Ugarskom, preuzelo na sebe bri-
gu za Slovence, Hrvate i Srbe koji su dotad æivjeli u toj Monarhiji, a zatim i
najavilo ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. Kako je raspad Monarhije prouz-
roËio raspad sustava vlasti, potkraj listopada 1918. Narodno vijeÊe, preko
svoje Sekcije za organizaciju i agitaciju, uputilo je dopis u kojem je traæilo da
se u pojedinim mjestima sastane graanstvo te odabere ljude koji bi rukovo-
dili radom mjesnih odbora Narodnog vijeÊa kao malih organa koji su treba-
li preuzeli izvrπnu vlast na pojedinom podruËju. Hijerarhijski su za svoj rad
trebali odgovarati srediπnjici Narodnog vijeÊa u Zagrebu. Izmeu ostalih ve-
Êih i manjih sredina, na poziv sastalo se i graanstvo IvaniÊ-Grada 26. listo-
pada 1918. te je osnovan mjesni odbor Narodnog vijeÊa (dalje: MO NV), flda
bude vezom izmeu ‘Narodnog vijeÊa’ i naroda IvaniÊ-grada i okolice«.58 MO
54 Usp. Pravila Ëitaonice u Kriæu pod Obedom, Bjelovar, 1884. te Jadranka RAJ»EVIΔ,
fl100 godina postojanja knjiænice i Ëitaonice Kriæ«, Kaj, 17/1984., br. 3-4, 181-187.
55 Za viπe o Milki Trnini vidi zbornik: Milka Trnina [ur. Zdenka Weber], Kriæ, 2013.
56 Za pravila i odobrenje djelovanja ovoga druπtva, koje je 1935. poneπto izmijenilo svo-
ja druπtvena pravila, vidi: HDA, SB UO, kutija 253, 528/1935 te HDA, SB UO, kutija 256,
1134/1935.
57 R. HORVAT, flPovijest grada IvaniÊa«, 84-85.
58 Dopis MO NV-a IvaniÊ-Grad Sekciji za organizaciju i agitaciju NV-a SHS Zagreb od
29. listopada 1918. HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikrofilm Z-106, 663. VeÊ u iduÊem do-
pisu centrali NV-a, MO IvaniÊ-Grad obratio se u dokumentu sa zaglavljem i æigom vlas-
titog naziva i funkcije, tj. kao flOdbor Narodnog vijeÊa SHS IvaniÊgrad«. Ipak, sam do-
kument svjedoËi o teπkoj situaciji u kojoj je MO NV-a djelovao. Naime, oni su se 7. stu-
denog poæalili kako je poπtanski promet izmeu Zagreba i IvaniÊ-Grada veÊ dva tjed-
na potpuno prekinut. Kako njihovi izvjeπtaji oËito nisu dospijevali do Narodnog vijeÊa,
23
NV-a IvaniÊ-Grada, Ëije je djelovanje ipak bilo ograniËeno na IvaniÊ-Grad,

odmah je zapoËeo svoje djelovanje te je potaknuo saziv izvanredne sjedni-
ce opÊinskog zastupstva, u kojem su ionako veÊinom sjedili njegovi Ëlano-
vi. Za predsjednika MO NV-a IvaniÊ-Grad izabran je lokalni lijeËnik Zlatko
Agnezi, potpredsjednikom je postao æupnik Pero CimermanoviÊ, tajnikom ta-
daπnji student prava Juraj KrnjeviÊ, a blagajnikom uËitelj Josip Kelπin. Uz njih
izabrano je joπ devet odbornika, takoer iz redova uglednih graana (Tomi-
slav BariπiÊ, Milan Klun, Dragutin Hirπl, Bogumil Kohut, Franjo Moguπ, Luka
Pleπe, Stjepan ©uπkoviÊ, Dragutin Æalac i Vladimir RubetiÊ).59
U nemirnim mjesecima koji su slijedili MO NV-a IvaniÊ-Grad organizi-
rao je opskrbu stanovniπtva, prikupljajuÊi hranu, ali i tzv. flnarodni porez«,
kojeg je dio iπao i za djelovanje centrale, zagrebaËkog Narodnog vijeÊa.60
Zbog takve dobre organizacije u samom IvaniÊ-Gradu nije doπlo do gladi, ko-
ja je pogodila susjednu OpÊinu Kloπtar IvaniÊ.61 Osim toga, MO je preuzeo
na sebe brigu za red i mir, formirajuÊi tzv. flnarodnu straæu«. Koncem stude-
nog 1918. MO NV-a IvaniÊ-Grad izvijestio je srediπnjicu NV-a kako je od nji-
hovih Ëlanova formirana flnarodna garda« u mjestu, kojoj je na Ëelu poruËnik
Vladimir Gold, te da se ona brine o imovinskoj i osobnoj sigurnosti graa-
na. Sama flnarodna garda« imala je 39 vojniËkih puπaka s oko 400 metaka. Iz
priloæenog opseænog popisa njenih Ëlanova doznajemo da je brojila 141 oso-
poslali su jednog svog Ëlana da izvjeπtaj osobno odnese u Zagreb. U tom izvjeπtaju
svjedoËi se kako je 3. studenog odræana skupπtina odbora i naroda u IvaniÊ-Gradu, na
kojoj su svi okupljeni mjeπtani flprisegli vjernost ‘N.V.’-u i upisali se u ‘Narodnu straæu’«,
koja flveÊ sad broji preko 150 Ëlanova, Ëuva red i mir i uspjelo je, da se zaprijeËi veÊ u
poËetku robljenje i palenje«, koje je pogodilo mnoge druge sredine tadaπnje Hrvatske.
Dopis MO NV-a IvaniÊ-Grad Sekciji za organizaciju i agitaciju NV-a SHS Zagreb od 7.
studenog 1918. HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikrofilm Z-106, 665.
59 Dopis MO NV-a IvaniÊ-Grad Sekciji za organizaciju i agitaciju NV-a SHS Zagreb od
29. listopada 1918. HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikrofilm Z-106, 665. Juraj KrnjeviÊ, kas-
nije glavni tajnik HSS-a, u to vrijeme je zavrπavao pravni fakultet. Kroz priËu o svom
æivotu KrnjeviÊ je priËao i o vremenu djelovanja MO NV-a u IvaniÊ-Gradu. Vidi: Neda
PRPIΔ, Dr. Juraj KrnjeviÊ: Tri emigracije, vol. I, Zagreb 2004., 10-11.
60 Mjesni odbor se Ëak pohvalio da je od graana uspjeπno skupio viπe od 40.000 kru-
na pomoÊi za rad NV-a, πto je bio velik novac i pokazuje da su graani ne samo prih-
vaÊali novu vlast, veÊ da su joj iskreno æeljeli pomoÊi. Na æalost ne znamo kako se i
od koga taj porez sakupljao. Usp. Dopis MO NV-a IvaniÊ-Grad Sekciji za organizaciju
i agitaciju NV-a SHS Zagreb od 29. listopada 1918. HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikro-
film Z-106, 663-664 te flPrehrambeni odbor u IvaniÊ gradu« od 21. studenog 1918. Vidi:
HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikrofilm Z-106, 672.
61 Poglavarstvo OpÊine Kloπtar IvaniÊ 22. studenog 1918. traæilo je od NV-a u Zagrebu
da poπalje izdaπnu pomoÊ u æitaricama za stanovnike Lonje IvaniÊke te Donjeg i Gor-

njeg ©arampova, danas u sastavu Grada IvaniÊ-Grada, koji su potkraj 1918. bili na ru-
bu gladi. Dopis Poglavarstva upravne opÊine Kloπtar IvaniÊ NV-u SHS od 22. studenog
1918. HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikrofilm Z-106, 673.
24
bu, koje su veÊinom pripadale srednjem sloju graanstva te su ranije odslu-

æile vojni rok.62 Na kraju svog djelovanja, sredinom oæujka 1919., MO NV-a
IvaniÊ-Grad dostavio je srediπnjici, NV-u SHS, zapisnike o svojem radu. Oni
pripadaju meu rijetke gotovo potpuno saËuvane zapisnike o djelovanju ne-
kog MO NV-a na podruËju Hrvatske te svjedoËe o vrlo intenzivnom radu iva-
niÊgradskog odbora.63
I u drugim mjestima od listopada 1918. dolazi do formiranja MO NV-a i
flnarodne straæe«.64 U nesigurnim vremenima mnogi su se bjegunci iz austro-
ugarskih oruæanih postrojbi (tzv. zeleni kadar), ali i poneki lokalni mjeπtani
prikljuËili raznim razbojniËkim bandama koje su u doba opÊe gladi i neimaπ-
tine pljaËkale okolna mjesta.65 Iako je situacija bila alarmantna, zbog bolje
organizacije organa narodne straæe u Kloπtar IvaniÊu i IvaniÊ-Gradu, ali i ve-
Êe koncentracije organa reda i mira, osim sitnih izgreda nije doπlo do ulas-
ka pljaËkaπa u ta mjesta. S druge strane, na samom kraju listopada i u prvim
danima studenog pljaËkaπi su u nekoliko navrata uπli u Kriæ.66 Iako je u Kri-
æu narodna straæa u poËetku bila najmanje brojna i slabo organizirana, za-
jedno s pristiglim æandarmerijskim organima u viπe je navrata poËetkom stu-
denog 1918. uspjeπno odbila napad pljaËkaπkih bandi, koje su prije toga (no-
Êu 30. studenog) uπle u mjesto i nesmetano pljaËkale.67
Zbog takvih nemilih pojava u nemirnim vremenima oko ujedinjenja u
Kraljevstvo SHS (listopad — prosinac 1918.), organi koje je novi dræavni vrh
62 Usp. Dopis MO NV-a IvaniÊ-Grad Sekciji za organizaciju i agitaciju NV-a SHS Zagreb
od 29. listopada 1918. HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikrofilm Z-106, 664 te Dopis MO
NV-a IvaniÊ-Grad Sekciji za organizaciju i agitaciju NV-a SHS Zagreb od 28. studenog
1918. HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikrofilm Z-106, 674.
63 flZapisnik o radu odbora Narodnog vijeÊa u IvaniÊ-gradu«, HDA, Narodno vijeÊe SHS,
Mikrofilm Z-106, 682-691.

64 Zanimljivo, veÊ sredinom studenog 1918. kriπki æupnik Juraj Tomac, predsjednik MO
NV-a Kriæ, obratio se srediπnjici NV-a u Zagrebu traæeÊi uime svojih æupljana informa-
cije kako se nakon prestanka ratnog stanja moæe komunicirati sa SAD-om. Naime,
mnogo je stanovnika Kriæa i drugih mjesta ivaniÊkog kraja imalo Ëlanove obitelji u toj
zemlji s kojima dugo nisu komunicirali. Pismo æupnika Jurja Tomca NV-u u Zagrebu
od 18. studenog 1918. HDA, Narodno vijeÊe SHS, Mikrofilm Z-106, 663.
65 PljaËke, paleæ i koristoljubna ubojstva koja su poËinile razne grupe i zeleni kadar u
jeku raspada stare i formiranja nove dræave bili su svakodnevna realnost. Vojni bjegu-
nac Tomo Prigorac, koji se krio kod majke u ©uπnjarima, tijekom listopada 1918. poËi-
nio je nekoliko kraa, pri kojima je Ëak i ubio jednog Ëovjeka, ali je ubrzo uhiÊen u
Dugom Selu. Draæen KOVA»EVIΔ, Franko MIRO©EVIΔ, Nemiri i stranaËki æivot u Mo-
slavini 1917.—1923., Kutina, 2013., 89.
66 PoËetkom studenog 1918. doπlo je do veÊeg sukoba vojske i pljaËkaπa kod Kloπtar
IvaniÊa, pri Ëemu je poginulo 16, a ranjeno 10 osoba. Nekoliko dana prije isto se do-
godilo i kod Novoselca. Usp. D. PASARIΔ, n. dj., 41, te D. PAVLI»EVIΔ, n. dj., 21.
67 D. KOVA»EVIΔ, F. MIRO©EVIΔ, n. dj., 90.
25
osnovao i opunomoÊio da se u vrijeme provizornog ureenja dræave brinu

o odræavanju reda i mira, kao i oni koji su nastavili djelovati od austrougar-
skog razdoblja, formirali su posebne prijeke sudove, kaænjavajuÊi sve teæe
prijestupe strijeljanjem, a flmanja« remeÊenja reda i mira batinanjem.68 Joπ
koncem listopada 1918. bio je formiran posebni prijeki sud za Bjelovarsko-
-kriæevaËku æupaniju koji je trebao kaænjavati koristoljubna ubojstva, pljaËke,
paleæ i druge sliËne zloËine, a ubrzo su sliËni zloËini doπli pod ingerenciju
vojnih vlasti, Ëiji su organi Ëesto bez istraga kaænjavali razne zloËine.69
Neki graani, koji su se osjeÊali ugroæeni, podræali su osnivanje prijekih
sudova te energiËniji postupak protiv buntovnika.70 Takve su se stvari dois-
ta dogaale u ivaniÊkom podruËju, koje su ugroæavali razni pljaËkaπi. Dana
5. studenog 1918. æandarmerijski poruËnik NovakoviÊ s odredom vojnika na-
kon kratkog postupka dao je strijeljati πest mladiÊa, koje je bio uhitio pod
sumnjom da su poËinili niz pljaËki u Kriæu i okolici.71 SliËno je uËinio neko-
liko dana poslije i u IvaniÊ-Gradu, gdje je strijeljano πest osoba koje su pret-
hodnih dana palile i pljaËkale u okolici, dok su drugi, nakon javnog batina-
nja, puπteni kuÊama.72 Takav postupak izazvao je val prituæbi, tim viπe jer su
ubijeni mahom bili tek mladiÊi. Srediπnje dræavne vlasti otklonile su prituæ-
be na takve oπtre mjere te su postupke sebi podreenih organa reda i mira
proglaπavale pravovaljanima.73
68 Rudolf HORVAT, Hrvatska na muËiliπtu, Zagreb, 1992., 62-63.

69U kolovozu 1919. opπirnim dopisom protiv takvih nestalnih sudova istupio je dræav-
ni odvjetnik u Bjelovaru, koji je smatrao kako suenja za spomenute zloËine trebaju
doÊi pod iskljuËivi nadzor redovnih sudova. Dopis bjelovarskog dræavnog tuæioca æu-
panu Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije od 19. kolovoza 1919. HDA, Predsjedniπtvo Ze-
maljske vlade (dalje: PrZV), kutija 986, 9269/1919.
71 Matica umrlih æupe Kriæ navodi imena strijeljanih (Franjo Bartol, Ivo ©peliÊ, Bogo-
slav Knoutek, Mato Grgat, Lovro i Ivan VukoπiÊ). D. KOVA»EVIΔ, F. MIRO©EVIΔ, n.
dj., 91. Dopis komandanta æandarmerijske stanice Kriæ od 11. prosinca 1919. spominje
strijeljanje pljaËkaπa 4. studenoga 1918. u Kriæu, koje je naredio poruËnik NovakoviÊ.
Isti dopis malo drukËije navodi strijeljane (Ivan Kuπtek, Ivan SpeliÊ, Lovro VukoπiÊ, Fra-
njo Bartol, Mato Grgat i Milan KuπeÊ). Dopis komandanta æandarmerijske stanice Kriæ
komandiru æandarmerijske Ëete u Bjelovaru od 11. prosinca 1919. HDA, P©PRS, 397.
73 Voa skupine flkaderaπa« koji su napadali IvaniÊ-Grad u tim nemirnim vremenima na-
vodno je bio –uro Dijanek zvani Bort. »lanovi skupine pohvatani su do 9. studenoga,
pa su se graani ivaniÊkog kraja (Stjepan »komec, Mato KolariÊ, Anka KneæiÊ, Kata
©imunec, Kata Tarnik i Ivo Dijanek Bort) æalili na postupak NovakoviÊa i strijeljanje Jo-
se »komca, Stjepana KneæiÊa, Ive Bunjevca, Ive Borta te dva brata Tarnika. Pri tome
su Ëak preko zastupnika Hrvatske stranke prava (dalje: HSP) Dragutina Hrvoja (na ko-
jeg ih je uputio moæda kriπki æupnik Juraj Tomac) traæili od Ministarstva unutraπnjih
poslova (dalje: MUP) istragu protiv poruËnika NovakoviÊa i vojnih vlasti odgovornih za
26
Navedenim postupcima flprijekog suenja« i oπtrog kaænjavanja usproti-

vio se i kriπki æupnik Juraj Tomac. On je isticao kako su prijeki sudovi i dru-
gi sliËni provizorni organi donosili osude bez valjanih ili ikakvih istraga.
Zbog svojih energiËnih nastupa ubrzo se zamjerio lokalnim organima reda i
mira. Ne treba Ëuditi πto su oni potkraj 1918. u nekoliko navrata prijavili æup-
nika Tomca, inaËe poznatog pristaπu ranije »iste stranke prava, zbog protu-
dræavnih izjava.74 Tomac je javno nastupao protiv jugoslavenstva, kao brani-
telj onoga πto je smatrao hrvatskim narodnim interesima. Vlasti su se doista
bojale njegova utjecaja u kraju, pa su 1918. Ëak zabranile odræavanje polnoÊ-
ke i zatraæile od nadreenih mu crkvenih organa da ga smire. Iako su vlas-
ti nastojale da Tomac ublaæi oπtru retoriku, u godinama nakon ujedinjenja
nisu to uspijevale postiÊi.75 Tomac je na samom kraju 1919. ponovno prijav-
ljen i uhiÊen pod optuæbom da je odbio u povodu prve obljetnice ujedinje-
nja u Kraljevstvo SHS sluæiti sveËanu misu te pogotovo zabranio da se na njoj
pjeva flTebe Boga hvalimo«. To je uhiÊenje izazvalo manju pobunu graana,
koji su se poËetkom sijeËnja 1920. okupili pred zgradom OpÊine u Kriæu,
traæeÊi TomËevo puπtanje. Tomac je ponovno prijavljen 1923. zbog propovi-
jedi u kojoj je beogradski reæim usporedio s osmanskim zulumËarima.76 I u
nadolazeÊim godinama vlasti su se Ëesto susretale s mnogim istupima æup-
nika Tomca, ali i drugih pojedinaca u ivaniÊkom kraju.
Po stvaranju Kraljevstva SHS proces utvrivanja nove vlasti potrajao je
nekoliko godina. Kako je rano postalo vidljivo da je cilj reæima unitarna i
centralistiËka dræava, stanovnici ivaniÊkog podruËja, kao i ostalih hrvatskih
krajeva, brzo su postali nezadovoljni novom vlaπÊu.77 Tim viπe jer je ona nas-
tojala nedemokratskim metodama nametnuti svoje ideje i osigurati njihovu
ta smaknuÊa. NovakoviÊ je doista u svibnju 1919. izveden pred vojni sud, ali o dalj-
njem tijeku postupka protiv njega nemamo informacija. Za spomenutu prituæbu i od-
govor na nju vidi: HDA, PrZV, kutija 965, 774/1919.
74 Juraj Tomac (1886.—1930.) bio je rimokatoliËki sveÊenik, rodom iz Molvi, pristaπa i
viπegodiπnji zastupnik »iste stranke prava u Hrvatskom saboru. Zareen je 1899., a

1910. doπao je na sluæbu u Kriæ, gdje Êe ostati sve do smrti. Bio je priliËno dobar ora-
tor i agilni promicatelj pravaπke ideologije, zbog Ëega je bio omiljen meu æupljanima,
ali i progonjen od strane vlasti, kako u austrougarsko doba, tako i u doba monarhistiË-
ke Jugoslavije. Za viπe o njemu vidi: Ivica MI©KULIN, flÆupnik Juraj Tomac i vlasti Kra-
ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1919.—1923.«, Croatica Christiana Periodica, 55/2005.,
185-208; Stjepan MATKOVIΔ, »ista stranka prava 1895.—1903., Zagreb, 2001., 173; D.
PASARIΔ, n. dj., 36-37, 42.
75 I. MI©KULIN, n. dj., 190-192.
76Usp. I. MI©KULIN, n. dj., 193-196, 204-205, te D. KOVA»EVIΔ, F. MIRO©EVIΔ, n. dj.,
220-221.
77 D. KOVA»EVIΔ, F. MIRO©EVIΔ, n. dj., 118-130; D. PASARIΔ, n. dj., 43.
27
prevlast nad idealima vlastitih graana, osobito onih hrvatske nacionalnosti.

Nezadovoljstvo hrvatskoga puËanstva je raslo jer je smatralo da u procesu iz-
gradnje dræavne zajednice treba iÊi drukËijim, demokratskijim metodama te
da treba osigurati predispozicije za poseban razvoj svih naroda. Naravno, ne-
zadovoljstvo je bilo povezano i s loπom gospodarskom situacijom u zemlji.
Nove dræavne vlasti teπko su ispravljale negativne ekonomske trendove Pr-
voga svjetskog rata pa je joπ tijekom 1919. hrvatskim krajevima i dalje vlada-
la glad i neimaπtina.78
Nove vlasti su svaku oporbu svojim planovima o izgradnji jedinstvene,
unitarne i centralizirane dræave smatrale prijetnjom te su Ëesto na njih reagi-
rale — silom. U vremenu nakon ujedinjenja, u kojem su konaËno barem svi
punoljetni muπki graani dræave (izuzev vojnih djelatnika) dobili pravo gla-
sa, dolazi do uËvrπÊivanja tadaπnjeg HPSS-a i njegove aktivnosti u hrvatskim
krajevima, u kojima se velika veÊina stanovniπtva i dalje bavila poljoprivre-
dom te s njom povezanim djelatnostima. U okvirima borbe za hrvatska pra-
va HPSS veÊ rano po ujedinjenju postaje vaæan politiËki Ëimbenik, suprot-
stavljajuÊi konceptu jedinstvene centralizirane i unitarne dræave pod æezlom
KaraoreviÊa pravo samoodreenja hrvatskog naroda, republikanizam, fe-
deralizam te demokraciju. Sve to obuhvaÊao je termin flhrvatska seljaËka neu-
tralna republika«, kojim je HPSS pozivao na federalizaciju dræave, πto srediπ-
nje dræavne vlasti, preteæito u rukama srbijanskih stranaka, nisu æeljele prih-
vatiti.79
KonaËnim dobivanjem opÊeg prava glasa za punoljetne muπkarce u
Kraljevini SHS zapoËinje proces jaËe politizacije seljaπtva, koji je bio bitan jer
su oni predstavljali veÊinu ukupne populacije. U to doba H(P)(R)SS, koji naj-
viπe podupire ovaj proces, postaje najmnogoljudnija stranka s hrvatskim
predznakom. To se dogaa zato πto se ta stranka koristila demokratskim me-
todama u borbi za nacionalno-politiËka te gospodarska prava seljaka i hrvat-
skog naroda opÊenito, a privlaËila je i obrtnike, trgovce, uËitelje te sve dru-
ge radne skupine koje su se poistovjeÊivale s tim ciljevima.80
78 Neda ENGELSFELD, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca — Privreme-
no narodno predstavniπtvo, Zagreb, 1989., 64-69.

79 PrivlaËnost programa H(R)SS-a moæda je najvidljivija u Ustavu neutralne seljaËke re-
publike iz 1921., koji je flsadræavao niz izuzetno liberalnih stavova koji su definirali ta-
daπnju Hrvatsku kao izrazito demokratsku zajednicu doma i naroda, zajednicu koja se
temelji na socijalnoj pravdi, πirokom narodnom prosvjeÊivanju i vladavini prava«. Ho-
dimir SIROTKOVIΔ, flRadiÊev ustav neutralne seljaËke Republike Hrvatske iz 1921. go-
dine«, Radovi — Zavod za hrvatsku povijest, 32-33/2000., 306.
80 Suzana LE»EK, flSelo i politika: Politizacija hrvatskog seljaπtva 1918—1941.«, Hrvatska
politika u XX. stoljeÊu [ur. Ljubomir AntiÊ], Zagreb, 2006., 119-143.
28
HSS je od svog osnutka, tj. joπ kao HPSS, bio znaËajan politiËki faktor u
ivaniÊkom kraju. VeÊ na izborima 1908. u Ëazmanskom kotaru, kojem je pri-
padao i ivaniÊki kraj, za poslanika u Hrvatski sabor izabran je Ëlan HPSS-a
Vinko LovrekoviÊ.81 On Êe i kasnije redovno biti biran za poslanika u toj sre-
dini.82 I sam Stjepan RadiÊ veÊ je rano po osnutku stranke imao mnoπtvo
pristaπa u krajevima uz Savu. Svoju je popularnost RadiÊ dodatno uËvrstio jer
je za Prvoga svjetskog rata njegova obitelj kupila vinograd u Moslavini, a
osim toga, kao predsjednik stranke, Ëesto je agitirao u kraju.83 DapaËe, u ne-
mirnim vremenima raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja Kraljevstva
SHS RadiÊ je bio jedini politiËar koji se usudio dræati politiËke govore u ma-
njim mjestima Banske Hrvatske. U studenom 1918. MO NV-a IvaniÊ-Grad
pozvao je viπe politiËara, Ëlanova Narodnog vijeÊa u Zagrebu, da dou u nji-
hovu sredinu te javno nastupe pred graanima. Odazvao se samo Stjepan
RadiÊ, koji je odræao inspirativan govor.84
Uzroci velike pobune u ivaniÊkom kraju 1920. godine
Smjer kojim je nakon ujedinjenja krenula dræava nije se svidio veÊini stanov-
nika hrvatskih krajeva, ponajviπe jer je nastupao protiv demokracije i hrvat-
ske samoupravne tradicije. Protiv toga su ustale gotovo sve politiËke stran-
ke s hrvatskim predznakom, prije svega HPSS. Nezadovoljstvo graana iza-
zivalo je represiju vlasti prema njihovim legitimnim zahtjevima. Kako su se
sredinom 1919. na nagovor HSS-a poËeli meu stanovniπtvom hrvatskih kra-
jeva skupljati potpisi za uspostavu republike, i na podruËju triju ivaniÊkih
opÊina dolazi do prvih naznaka nemira. U isto doba, srediπnje dræavne vlas-
ti nastojale su osigurati da niæi upravni i policijski organi budu odani njiho-
81Vinko LovrekoviÊ (1873.—1937.) bio je aktivni Ëlan H(P)SS-a. Na listi te stranke u vi-
πe je navrata u Ëazmanskom kotaru, kojem su pripadale i tri ivaniÊke opÊine, izabran
u Hrvatski sabor, kao prvi seljak koji je u njemu sjedio. Usp. Hrvoje PETRIΔ, flVinko
LovrekoviÊ«, http://povijest.net/v5/zivotpis/hr-zivotopisi/2008/vinko-lovrekovic/ (pris-
tupljeno 4. oæujka 2014.) te N. PRPIΔ, n. dj., 10.
82 U ivaniÊkom kraju neposredno nakon Prvoga svjetskog rata bila je priliËno jaka i Hr-
vatska stranka prava (nasljednik »iste stranke prava), Ëiji je istaknuti pristaπa nastavio
biti kriπki æupnik Juraj Tomac. Æupnik Tomac se Ëak kandidirao na listi te stranke na
izborima za Ustavotvornu skupπtinu 1920. godine, ali nije izabran. Josipa PAVER, Zbor-
nik grae za povijest radniËkog pokreta i KPJ 1919—1920.: Dvor, Glina, IvaniÊ-Grad,
Kostajnica, Kutina, Novska, Petrinja, Sisak, Sisak, 1970., 410.
83 Stjepan RadiÊ je 1916. kupio vinograd u Gornjoj VlahiniËki. D. KOVA»EVIΔ, F. MI-
RO©EVIΔ, n. dj., 132.

84 Makar sami stanovnici IvaniÊ-Grada tada joπ nisu oduπevljeno pristajali uz Stjepana
RadiÊa, Juraj KrnjeviÊ, kasnije glavni tajnik HSS-a, u svojim je sjeÊanjima priznao da ga
je baπ njegov govor 10. studenog 1918. u IvaniÊ-Gradu privukao bavljenju politikom.
N. PRPIΔ, n. dj., 10-11.
29
vim idejama. Ipak, Ëini se da su pod utjecajem HPSS-a dotadaπnji æandarme-

rijski organi barem djelomiËno odbili poloæiti prisegu vjernosti novom dræav-
nom ureenju. Izmeu ostalog, zbog odbijanja obvezne prisege dræavnoj
vlasti sredinom 1919. prijavljeni su djelatnici æandarmerijske postaje Kloπtar
IvaniÊ. Ipak, nakon kraÊih izvida u lipnju 1919. utvrdilo se kako im se flne
moæe pripisati nikakva politiËko-stranaËka pripadnost«.85 U istom dopisu uo-
Ëeno je kako je vrlo brzo flseljaπtvo u okolici IvaniÊ-Kloπtra prihvatilo Radi-
Êeve ideje, a to je nepovoljno utjecalo na narodne vojnike koji su bili dodi-
jeljeni ovoj [æandarmerijskoj] stanici. Oni su 14. IV 1919. uskratili polaganje
propisane prisege kralju Petru, pa su zbog toga bili otpuπteni iz æandarme-
rijske sluæbe«.86
U veljaËi 1920. u jeku je bila predizborna bitka, jer su se trebali odræati
izbori za opÊinska vijeÊa. U samom IvaniÊ-Gradu osjeÊala se aktivnost ko-
munista i Hrvatske puËke stranke (dalje: HPS), ali i HPSS-a, koji se trudio osi-
gurati pobjedu dotadaπnjem opÊinskom odboru koji se poslije rata priklonio
toj stranci te je bio raspuπten jer je takoer odbio poloæiti prisegu novome
vladaru.87 OpÊenito, u Ëitavom ivaniÊkom kraju seljaËka je stranka nakon
ujedinjenja doæivjela veliki porast popularnosti. U kuÊi ©tefa BrajniÊa u Oke-
πincu u oæujku 1920. trebala se odræati tajna sjednica pristaπa te stranke za
OpÊinu Kriæ, ali je odgoena zbog pritiska reæima.88 Sredinom travnja iste
godine odræana je u IvaniÊ-Gradu protestna skupπtina graana protiv talijan-
skih posezanja za Rijekom i Primorjem, koja je trebala zavrπiti izglasavanjem
javne rezolucije protiv talijanskog imperijalizma. Meutim, za vrijeme govo-
ra uËitelja Josipa Kelπina skupπtina se okrenula te je graanstvo poËelo vika-
ti protiv rata, a za mirnodopsku republiku, pa je naËelnik IvaniÊ-Grada ©uπ-
koviÊ kao izaslanik dræavne vlasti morao skup prekinuti.89 Poslije Êe se po-
kazati kako su to bile samo prve naznake dubljeg nezadovoljstva.
Na podruËju cjelokupnog Kraljevstva SHS u okolnostima loπeg gospo-
darskog stanja, politiËke nesigurnosti dræave, ali i pitanja njenog daljnjeg pu-
ta, dræavna je vlast nastojala osigurati npr. da se provede rekvizicija oruæja
zaostalog kod graana od kraja Prvoga svjetskog rata te da se okonËaju na-
javljeni πtrajkovi radnika u dræavnim poduzeÊima, koji su pokrenuti zbog
malih plaÊa i πirenja komunistiËke ideologije — ali koji nisu toliko pogodili
ivaniÊki kraj.90 I u gospodarstvu stanje nije bilo sreeno. Jedna od posljedi-
85 J. PAVER, n. dj., 81-82.

86 Isto.
87 J. PAVER, n. dj., 116.
88 ISTI, n. dj., 124.
89 ISTI, n. dj., 140-141.
30
ca rata bila je odsutnost radne snage (ubijeni, ranjeni, raseljeni u sukobima

ili u poraÊu), kao i stoke rekvirirane za ratne potrebe.91 Zbog toga se odu-
æio prijelaz iz ratnog u sreenije, mirnodopsko gospodarstvo. Uz to je dolazi-
la i loπa vanjskopolitiËka perspektiva, u kojoj se oËekivao moguÊi ratni su-
kob Kraljevstva SHS s Italijom ili Maarskom zbog nesreenih meusobnih
granica. U takvim okolnostima trebalo je i prvi put krenuti u regrutaciju i
sluæenje vojnog roka u novoj vojsci. Prema srpskim vojnim propisima, koji
su preneseni i na hrvatske krajeve, novaËenje je trebalo pratiti i popisivanje
te æigosanje zapreæne stoke kako bi se utvrdilo u kojoj se mjeri ona moæe
upotrijebiti za vojne potrebe.92
Represija novih dræavnih organa nakon provedenog ujedinjenja 1918., u
kombinaciji s glasinama da nova vlast oduzima stoku od vlasnika za potre-
be prijevoza i prehrane vojske, ali i jakim republikanskim idejama, poËetkom
rujna 1920. digla je na oruæje veÊi broj ljudi u Moslavini, Posavini, Banovini,
dijelu Prigorja i nekim drugim hrvatskim krajevima.93
Sam poËetak pobune bio je vezan uz glasine koje su se πirile o svrsi obi-
ljeæavanja stoke, tj. da æigosanje prati i rekvizicija konja te da je ranije u ga-
reπniËkom kraju prilikom provedbe tih odluka doπlo do veÊeg sukoba orga-
na vlasti s mjeπtanima, u kojem je bilo poginulih.94 Bile su to uvelike preu-
veliËane, dijelom i izmiπljene glasine, nakon kojih su 4. rujna uslijedili pozi-
vi na pobunu protiv vlasti koji su se poËeli πiriti mnogim mjestima ZagrebaË-
ke i Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije.95
Prvi otpori æigosanju stoke, koje nije bilo dio prakse dotadaπnjih aus-
trougarskih vlasti, doπli su iz grubiπnopoljskog kotara, da bi se ubrzo æariπta
otvorenih pobuna protiv vlasti otvorila u kotarima »azma, Kutina i Dugo Se-
lo.96 VeÊ 4. rujna 1920. na tajnom sastanku u ©irincu, pod predsjedanjem Fi-
lipa Lakuπa i Ivana Novosela, odluËeno je da se istoga dana digne pobuna
u Ëazmanskom kotaru. Zavjerenici su naredili da se krene skupljati πto viπe
naroda u okolici Kriæa, da bi samo nekoliko sati kasnije flnaoruæani seljaci«,
kako su ih vlasti nazvale, izveli svoju prvu akciju. Na æeljezniËkoj postaji No-
voselec-Kriæ zaustavili su vlak.97 Dana 5. rujna mase seljaka iz drugog su po-
90 N. ENGELSFELD, n. dj., 186.

91 ISTI, n. dj., 64.
92 Franjo TU–MAN, Hrvatska u monarhistiËkoj Jugoslaviji, vol. I., Zagreb 1993., 297.
93Ivo BANAC, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika, Zagreb,
1995., 203; Ivan O»AK, flKriæka republika«, Kaj, 17/1984., br. 3-4, 54.
94 I. BANAC, n. dj., 203-205, N. ENGELSFELD, n. dj., 214-221.
95 J. PAVER, n. dj., 336.
96 Usp. ISTI, n. dj., 334, te I. BANAC, n. dj., 203-205.
31
kuπaja uspjele razoruæati æandarmerijsku postaju u Kriæu. Tom prilikom za-

plijenjeno je neπto oruæja, a pobunjenici su uπli u zgradu OpÊine i poπte.98
Ohrabreni poËetnim uspjesima pobunjeni su seljaci naveËer 5. rujna progla-
sili seljaËku hrvatsku republiku, poznatu pod nazivom Kriæka republika.99
Uza sve navedeno moæe se uoËiti kako pobunjenici nikada nisu izloæili ni-
kakav opπirniji program. Osim nedefiniranih poziva na ruπenje vlasti, ne
moæemo tvrditi koji su bili konaËni ciljevi ustanika.
Ban Matko Laginja u jednom kasnijem izvjeπtaju nastojao je opisati dub-
lje uzroke pobune. Naglasio je kako joπ od doba Austro-Ugarske Monarhije
puËanstvo prema dræavi gaji izvjesno nepovjerenje i shvaÊanje o nekoj tuin-
skoj vlasti nad njima. Osim toga, istaknuo je kako je nakon kraja Prvog svjet-
skog rata flneuko seljaËtvo« pod utjecajem ideja koje su iz boljπeviËke Rusije
donijeli vojni zarobljenici flpoËelo slobodu shvaÊati kao neko opÊe pravo
svakoga na sve, kao neko ukinuÊe svih duænosti, πto ih svaka ureena dræa-
va traæi i traæiti mora od svojih dræavljana«.100 Laginja je istaknuo kako su flne-
sreeni nazori seljaka o dræavi« i privlaËnost nedefiniranog termina republi-
ke, koji je HPSS tada propagirao, uvjetovali da se narod pobuni protiv vlas-
ti.101
U konaËnici moæemo reÊi kako je centar pobune protiv æigosanja stoke
u cijelom moslavaËko-posavskom kraju bio u Kriæu, zbog Ëega se potvruje
njen kolokvijalni naziv Kriæka republika. Za hrvatske seljake pobuna je bila
potaknuta socijalno-nacionalnim razlozima te je imala takav karakter, dakle
ne iskljuËivi hrvatski.102 Tim viπe πto je bjelovarsko-kriæevaËki æupan 1920.
istaknuo kako su pobune izbile i u nacionalno mijeπanim, srpsko-hrvatskim
sredinama.103 Sama buna imala je karakter socijalno-nacionalnog nemira jer
je kombinirala elemente nezadovoljstva druπtveno-gospodarskom situacijom
nastalom nakon ujedinjenja 1918. s politiËko-nacionalnim ukalupljivanjima u
nove obrasce æivota i djelovanja, na Ëemu je inzistirala nova dræavna vlast.
Stoga moæemo govoriti o pobuni kao opÊem ustanku u kojem je sudjelova-
lo mnoπtvo stanovnika, makar ne svi, protiv ideja koje im je nametala dræav-
na vlast. To πto su pobunu poticali najviπe pristaπe HPSS-a, u krajevima gdje
97 Pobuna se pokuπala proπiriti i u druge sredine, pa su se 5. rujna i u Posavskim
Bregima poËeli skupljati naoruæani nezadovoljnici. I. O»AK, n. dj., 57

98 J. PAVER, n. dj., 303-304.
99 I. O»AK, n. dj., 59.
100 J. PAVER, n. dj., 371.
101 I. BANAC, n. dj., 198-200.
103 J. PAVER, n. dj., 321.
32
je ta stranka veÊ bila politiËki etablirana i jaka, samo govori o njenoj snazi u
seljaËkom narodu.
U okupljanju pobunjenika vaænu su ulogu odigrale republikanske ideje
Stjepana RadiÊa, koji se zbog otvorenog nepriznavanja novostvorene dræave
i njene vlasti tada nalazio u policijskom pritvoru u Zagrebu te pobunu nije
izravno poticao niti u njoj sudjelovao.104 Iako je teπko tvrditi da je vodstvo
stranke potaknulo podizanje ustanka, primjeÊuje se kako su lokalni istaknu-
ti Ëlanovi HPSS-a doista stali na njegovo Ëelo.105 Kao idejne zaËetnike pobu-
ne u ivaniÊkom kraju spominjalo se viπe osoba, a æandarmerijska postaja u
Kloπtar IvaniÊu, zato πto su se 4. rujna sastali u tom mjestu, kao organizato-
re je navodila visokopozicioniranog Ëlana HPSS-a Vinka LovrekoviÊa te flne-
kog dra BadaliÊa, koji je u vezi s komunistima«.106 Ipak, bile su to teπko pro-
vjerljive vijesti. Nakon okonËanja pobune zapovjednik æandarmerijskog voda
iz Kloπtar IvaniÊa zatraæio je raspisivanje tjeralice za Vinkom LovrekoviÊem i
Josipom BadaliÊem zbog navodnih poziva na pobunu stanovnika ivaniÊkog
kraja. Naveo je kako se obojica najvjerojatnije (nakon poraza pobunjenika)
skrivaju flpo πumama u okolici RaËe«.107 U kriπkom kraju kao kolovoe po-
bune spominjali su se takoer pristaπe HPSS-a –uro Kralj, Ivan Novosel i Fi-
lip Lakuπ. Oni su, prema navodima vlasti, flotvoreno propagirali osnutak re-
publike te i osnovali narodno vijeÊe i narodnu gardu«.108 Oni doista jesu pre-
uzeli vodstvo ustanka. Filip Lakuπ, rodom iz ©irinca, bio je tada Ëak Ëlan uæeg
rukovodstva HPSS-a te se zbog toga smatrao glavom ustanka u OpÊini
Kriæ.109
Osim njih, nemirima su se brzo prikljuËili bivπi pripadnici bivπe austrou-
garske vojske, prvenstveno oni iz Ëazmanskog kotara — kako oni koji su do-
nedavno pripadali zelenom kadru, tako i drugi, koji su bili u ruskom zarob-
ljeniπtvu. Oni su nastojali omasoviti pokret u ivaniÊkom, ali i okolnim kraje-
vima.110 Jedan od voa pobune, HPSS-ovac Filip Lakuπ, kasnije je zapisao da

105 F. TU–MAN, n. dj., 297.
106J. PAVER, n. dj., 329. Radi se o Josipu BadaliÊu (1888.—1985.), poznatom hrvatskom
slavistu i putopiscu, rodom iz Deanovca kod Kriæa. Za viπe o njemu i njegovim djeli-
ma vidi: D. PASARIΔ, n. dj., 109-131, te Josip BADALIΔ, MoslavaËke razglednice, Kuti-
na, 1981.
107 J. PAVER, n. dj., 333.
108 ISTI, n. dj., 367.
109Osim Lakuπa, vlasti su za propagiranje pobune u Kriæu sumnjiËile i Jurja Tomca, kao
Ëlana HSP-a, makar su niæi organi priznavali Ëinjenicu da je on kao tamoπnji æupnik za-
pravo odvraÊao narod od pobune. ISTI, n. dj., 367, 415 te I. BANAC, n. dj., 209-210.
110 J. PAVER, n. dj., 373.
33
je na Ëelo tzv. flnarodne garde« postavljen –uro Kralj, koji je bio vjeπt i hra-
bar zapovjednik, ali po opisima flbez politiËkih kvaliteta«.111
Razvoj i kraj Kriæke republike

VeÊ 5. rujna 1920. u 20 sati poslan je vlakom odred od stotinu vojnika iz Za-
greba prema Novskoj kako bi uguπio pobunu u njenom zaËetku. Ipak, njih
su oko ponoÊi na postaji Novoselec zadræali naoruæani ustanici, prijeteÊi
ubojstvom æeljezniËara koje su ranije zarobili.112 Do veÊih borbi prvoga da-
na pobune nije doπlo, pa je broj pobunjenika poËeo rasti, dok su se vojnici
povukli.
Osim u Kriæu, jedno od sjediπta pobune bilo je u Posavskim Bregima
gdje je brzo i efikasno veÊ 6. rujna ujutro bila razoruæana æandarmerijska
postaja.113 U isto doba su se πirile glasine da Êe istu sudbinu imati i ostale
oruæniËke postaje u okolici. Iz dopisa koji su istoga dana stizali iz Kloπtar
IvaniÊa vidi se kako je u tom mjestu, kao i susjednom IvaniÊ-Gradu, vladao
mir, ali da se iπËekivao oruæani sukob s pobunjenicima koji su se navodno
poËeli okupljati u nedalekim PalanËanima i DubrovËaku.114 Vijesti se teπko
provjeravalo, jer su pobunjenici prekinuli telefonske i telegrafske linije te su
preuzeli kontrolu nad neposrednom okolicom IvaniÊ-Grada i Kloπtar Ivani-
Êa. Zbog takvog razvoja situacije ne samo da je izdana naredba o odgodi re-
dovnog sajma u Kloπtar IvaniÊu, veÊ je do daljnjega obustavljeno æigosanje
stoke u tom kraju.115
Dana 6. rujna obustavljen je cjelokupni promet prugom iz Zagreba pre-
ma Novskoj, dok su pobunjenici zadræali spomenute, ranije pristigle vlako-
ve u Novoselcu. DapaËe, jedan od vlakova poËeli su koristiti kako bi proπi-
rili ustanak, pozivajuÊi na oruæje stanovnike sela uz prugu. Pobunjenici su
od zarobljenih vojnika, æandara i financa preuzeli oruæje i odore, pa su se πi-
rile glasine da se dio vojnika poslanih da uguπe pobunu njoj zapravo pridru-
æio.116 Kako je pobuna naglo buknula te su ustanici imali odreenu dozu or-
ganiziranosti, oËekivalo se da se ona proπiri po ostalim hrvatskim krajevi-
ma.117
111 I. O»AK, n. dj., 60.

112 J. PAVER, n. dj., 284-285.
113 ISTI, n. dj., 303.
114 ISTI, n. dj., 285-286.
115 ISTI, n. dj., 286, 301.
116 ISTI, n. dj., 288.
117 Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flSeljaËki nemiri na podruËju Sjeverozapadne Hrvatske
u jesen 1920. godine«, Kaj, 17/1984., br. 1, 27. Doista, u nadolazeÊim je danima bivπi
34
Vlasti su se doista priliËno bojale πirenja pobune, osobito zato πto su iz

πturih i neprovjerenih izvora dobivale alarmantne informacije o njenim poËet-
cima. Prve vijesti o velikoj brojnosti i dobrom naoruæanju pobunjenika u iva-
niÊkom kraju javno je u parlamentu iznio premijer Milenko VesniÊ, πto svje-
doËi o zabrinutosti srediπnjih dræavnih vlasti zbog izbijanja pobune.118 VeÊ 6.
rujna procjenjivalo se da pobunjenika u ivaniÊkom kraju ima oko 3000 te da
su dobro naoruæani raznim oruem, ali i puπkama, pa Ëak i s tri do Ëetiri mi-
traljeza.119 Ipak, ovakve podatke, koji su dobiveni neprovjerenim putovima,
kritizirao je tadaπnji hrvatski ban Matko Laginja u dopisu upuÊenom MUP-u
sredinom rujna 1920. godine. Ban Laginja je istaknuo kako se pokazalo da
u ivaniÊkom kraju nije bilo 3000 pobunjenika, ni mitraljeza, a i broj puπaka
koje su imali bio je relativno zanemariv. Priznao je Ëinjenicu da su u nekim
krajevima pod njegovom ingerencijom izbili itekako ozbiljni nemiri, flkoji su
poprimili karakter bune proti dræavne vlasti«, ali je naglasio kako se fljoπ kri-
tiËki neispitane vijesti« ne bi smjele iznositi javnosti flzvaniËnim aktom πefa
vlade«.120
Dræavna vlast se bojala da dogaaji u Ëazmanskom kotaru ne postanu
samo iskra koja bi trebala pokrenuti neki πiri prevrat u hrvatskim krajevima,
pa je odluËila energiËno reagirati.121 Organi vlasti zapravo nisu imali dokaza
o pomnom planiranju pobune, iako su isticali kako imaju spoznaja o razgo-
vorima Ëlanova HPSS-a neposredno prije izbijanja pobune — u kontekstu
neke nedefinirane revolucije koja se trebala dogoditi u rujnu. Naspram toga
mnogi su izvjeπtaji s terena svjedoËili kako je pobuna buknula priliËno spon-
tano. Vlasti su na kraju ipak istaknule da su cijeli nemiri koje se stavilo pod
kapu flpobune protiv æigosanja stoke« plod neprovjerenih glasina, koje su se
πirile i koje su voe pobune zloupotrijebili. DapaËe, uoËili su da je bilo Ëak
Ëitavih mjesta u ivaniÊkom kraju, kao jednom od veÊih æariπta pobune, gdje
su agitatore koji su dolazili u njihovo selo silom istjerali.122 Naæalost, ista
mjesta poimeniËno se ne navode u izvjeπtajima.
natporuËnik austrougarske vojske iz Kriæa Ivan Novosel obilazio uz oruæanu pratnju si-
saËki kotar, pozivajuÊi mjeπtane sela na pobunu protiv vlasti. J. PAVER, n. dj., 316, 337.
118 I. O»AK, n. dj., 65; N. ENGELSFELD, n. dj., 214.
119 Opise velike, dobro naoruæane i organizirane mase treba uzeti s velikim zrnom so-
li, osobito πto u istom dopisu stoji kako su pobunjenici u vezi s maarskim i talijan-
skim agentima te da æele sruπiti tadaπnju dræavu i revolucijom stvoriti nezavisnu seljaË-
ku republiku. J. PAVER, n. dj., 289.
120 ISTI, n. dj., 331-332.
121 ISTI, n. dj., 375.
122 ISTI, n. dj., 367.
35
Tijekom 5. i 6. rujna mnogi su se pojedinci iz Ëazmanskog kotara uklju-

Ëili u akciju omasovljenja pobune. Ipak, toËnih podataka o broju ljudi uklju-
Ëenih u pobunu, osim veÊ spomenutih, preuveliËanih podataka, naæalost ne-
mamo. U drugoj fazi ustanka, 7. rujna 1920. godine, doista je doπlo do na-
pada pobunjenika na sam Kloπtar IvaniÊ. Iz sasluπanja Nikole »abrajca, ta-
daπnjeg opÊinskog biljeænika kloπtarivaniÊke opÊine, moæemo doznati puno
o tijeku pobune. Naime, on je zaËetke pobune vidio u spomenutom æigosa-
nju stoke, koje su u Ëazmanskom kotaru poËetkom rujna 1920. poËeli pro-
voditi naoruæani organi financijskih vlasti. U drugom dijelu iskaza spomenuo
je kako je ujutro 7. rujna 1920. oko tristo pobunjenika, naoruæanih prven-
stveno poljodjelskim oruima, napalo zgradu OpÊine Kloπtar IvaniÊ. Meu
napadaËima »abrajac je prepoznao viπe stanovnika okolnih mjesta: »emer-
nice, Kriæca i Predavca. Otprije ih je poznavao te je ustvrdio kako su za Pr-
voga svjetskog rata neki od njih bili pripadnici zelenog kadra. Oni su njega
i opÊinskog naËelnika ©umediÊa fiziËki napali i istukli, a u pokuπaju bijega
za »abrajcem su i pucali. On se ipak uspio spasiti u franjevaËkom samosta-
nu te je s tornja obliænje crkve pratio nastavak sukoba u mjestu. Opisao je
oπtar i hrabar oruæani otpor lokalnih financa pobunjenicima, u kojem je bi-
lo i viπe poginulih, kao i flsramotnu« predaju æandarmerijske postaje, koja
prema ustanicima nije ispalila ni metka. »abrajac je na kraju sasluπanja istak-
nuo kako mu se Ëini da se radi o organiziranom prevratu, koji su pratili po-
vici upuÊeni tada zatvorenom Stjepanu RadiÊu i seljaËkoj stranci. Usput je
spomenuo i druge glasine koje su se Ëule tih dana, npr. da su na toranj crk-
ve u Kriæu pobunjenici postavili mitraljez.123
AnalizirajuÊi drugu fazu ustanka (7.-8. rujna 1920.) treba istaknuti kako
je, unatoË ranijim uspjesima, pobunjenicima nedostajalo svijesti o okrupnja-
vanju ustanka. Makar su mase seljaka u ivaniÊkom kraju u nekoliko dana (5.-
6. rujna) razoruæale dobar dio æandarmerijskih postaja, oni te pobjede nisu
znali iskoristiti kako bi bolje organizirali pobunjene mase. Nakon razoruæa-
vanja æandarmerijskih postaja u Posavskim Bregima, Kriæu i Kloπtar IvaniÊu
zauzimali su i opÊinske uprave, koje nisu upotrijebili kao poËetne toËke za
vlastitu organizaciju vlasti. Nedovoljna organiziranost i nejasni ciljevi pobu-
123 Jednog od navodnih huπkaËa, Franju BoËkora iz Prokljuvana, uhitila je financijska
straæa te je 6. rujna sproveden u pritvor u zgradu OpÊine u Kloπtar IvaniÊu. Ipak, veÊ
iduÊeg jutra doπla je obavijest kako se u ©arampovu Gornjem skupljaju mase ustanika
te kako Êe napasti IvaniÊ-Grad i Kloπtar IvaniÊ. Doista, 7. rujna prvo je u Kloπtar Iva-
niÊ uπla grupa od oko 60 seljaka iz ©arampova i okolice, traæeÊi BoËkorovo puπtanje iz
pritvora, πto je opÊinski biljeænik »abrajac i uËinio nakon odreenih pregovora u koji-
ma je traæio da sukob ne eskalira. Ipak, kad je to bilo rijeπeno, prispjela je opisana ve-
Êa grupa ustanika iz smjera »emernice i Predavca, koja je krenula u napad na mjesto.
ISTI, n. dj., 292-294.
36
njenika brzo su doπli do izraæaja u sukobu s bolje organiziranim i brojnijim

dræavnim vojnim i redarstvenim postrojbama.124
Dana 8. rujna, dolaskom kontingenta od 30 vojnika i 30 æandara, a uz
pridruæivanje i pokojeg lokalnog æandara, dolazi do jaËeg suprotstavljanja or-
gana vlasti revolucionarnoj flnarodnoj straæi«. Bio je to poËetak kraja Kriæke
republike. Prvi veÊi sukob pristiglih snaga dræavnih vlasti s pobunjenicima
dogodio su u blizini spomenute æeljezniËke postaje Novoselec 8. rujna.
Oruæani okrπaj je zapoËeo prilikom pristizanja vlakom vojnih i æandarmerij-
skih trupa iz smjera Novske. Organe vlasti su predvodili potporuËnici Zvo-
nimir TadejeviÊ i Dragutin KovaËiÊ. Na poËetku sukoba pobunjenici su op-
kolili pristigle vojne organe. Nakon viπe sati borbe i poziva na predaju, pa
Ëak i zarobljavanja nekih vojnika, organima vlasti iz »azme stigao je u po-
moÊ manji kontingent vojske pod zapovjedniπtvom majora PletikapiÊa, koji
se odmah utvrdio u Kriæu, dakle pobunjenicima iza lea. BojeÊi se da se ne
nau u okruæenju, pobunjenici su odustali od borbi s vojskom i æandarme-
rijom uz prugu te su se jednostavno razbjeæali. U borbama kod Novoselca
smrtno je stradao jedan vojnik i nekolicina je ranjena. Pobunjenici su se na-
kon spomenutog okrπaja povukli u πume, za sobom ostavljajuÊi ranjenike.
Meu pobunjenicima takoer je smrtno stradala jedna osoba, a viπe ih je bi-
lo ozlijeeno. Tako su se vojno-redarstveni organi veÊ 8. rujna pohvalili ka-
ko su pohvatali 15 voa pobune te da na tome podruËju ostaju vojne i æan-
darmerijske patrole, odræavajuÊi red i mir.125
Istoga 8. rujna kontingenti vojske i æandarmerije sukobili su se s pobu-
njenicima na nekoliko mjesta izmeu Kutine i Dugog Sela te su u veÊoj mje-
ri uspjeli povratiti vlast nad tim podruËjem. Nakon toga redovni organi vlas-
ti od 9. rujna 1920. ovladavaju cjelokupnim teritorijem uz prugu, kao i vaæ-
nom æeljezniËkom postajom Novoselec. Istoga dana obnovili su i æeljezniË-
ku, telefonsku i telegrafsku mreæu.126
VeÊ 9. rujna u Kriæu kao centru pobune smjestilo se dvjesto vojnika. Is-
toga dana vojska je uπla i u Posavske Brege. Akcija povratka kontrole nad
teritorijem, razoruæanja ustanika i uhiÊenja njihovih voa nastavila se u idu-
Êim danima.127 Pobunjenici su i dalje nastojali proπiriti pobunu, pa su iz πu-
ma dolazili u razna mjesta u kotarima »azma i Kutina, pritom navodno pri-
124 ISTI, n. dj., 374-376, 415. U prilog tezi o neorganiziranosti i razliËitim pogledima na
ciljeve ustanka svjedoËe i sjeÊanja jednoga od voa pobune, Filipa Lakuπa. I. O»AK, n.
dj., 63.
125 Usp. J. PAVER, n. dj., 296-297, 304-306, te I. O»AK, n. dj., 64-65.
126 J. PAVER, n. dj., 290-291, 294.
127 ISTI, n. dj., 324-325.
37
jeteÊi mjeπtanima pljaËkom i linËom ako im se ne pridruæe. Ipak, ti su napo-

ri nakon 9. rujna imali vrlo malo uspjeha.128 Iako su se tih dana na mosla-
vaËko-posavskom podruËju nastavili manji, pojedinaËni oruæani okrπaji, us-
tanak je praktiËki zavrπio.129
Pobuna je nakon svog euforiËnog poËetka zapravo brzo okonËana u
ivaniÊkom kraju kao njenom najveÊem ishodiπtu, makar se nakratko uspjela
proπiriti i na druge krajeve, prvenstveno dijelove Posavine. Prema izvjeπtaju
æupana Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije veÊ do 12. rujna 1920. situacija u
kotarima »azma i Kutina se smirila te su nakon sukoba s policijskim i vojnim
jedinicama flseljaci poËeli uviati da u svom otporu protiv rekvizicije nisu
krenuli pravim putem«.130 U konaËnici moæemo reÊi kako pobunjenici, una-
toË osobnim ærtvama, nisu uspjeli ostvariti gotovo niπta te se poloæaj stanov-
nika nije popravio. Jedina njihova pobjeda bilo je to πto je nakon toga u hr-
vatskim krajevima obustavljeno æigosanje stoke.131
U Privremenom narodnom predstavniπtvu, kao prvom provizornom par-
lamentarnom tijelu u Kraljevstvu SHS, potkraj rujna i poËetkom listopada
1920. voena je opπirna i æestoka rasprava o pobuni protiv æigosanja stoke
u hrvatskim predjelima. Na jednoj su se strani naπli oni koji su osuivali pos-
tupke organa vlasti te su njihova nasilja i nerazumijevanje proglaπavali krivi-
ma za izazivanje pobune, dok su s druge, vladine strane, govornici odbijali
takve premise.132 Na kraju je odluËeno da se osnuje posebna skupπtinska ko-
misija koja bi istraæila razloge pobune. Ipak, sredinom 1921. postalo je jas-
no da se komisija nije sastala, a time ni obavila zacrtani posao.133
U konaËnici je ipak utvreno kako su u pobuni s obje strane smrtno
stradale 24 osobe, a joπ je bilo i oko 100 ranjenih. Nakon guπenja bune dr-
æavna je vlast procjenjivala kako se mnoπtvo pobunjenika skriva po okolnim
πumama. Kako su smatrali da su oni u ivaniÊkom kraju flstalna zapreka kon-
128 Nakon svladavanja glavnine pobunjenika kod Novoselca, organizirani redarstveno-
-vojni organi oËekivali su napade, pa je tako ujutro 8. rujna odbijen napad na Kutinu
veÊe grupe pobunjenika koji su prispjeli iz smjera kriπko-popovaËkog podruËja. U tom
odbijenom napadu gubitke su pretrpjeli jedino pobunjenici, pa je kao sudionik napa-
da smrtno stradao Petar Glavaπ iz Kriæa. Dana 9. rujna pobunjenici su se joπ jednom
neuspjeπno sukobili s vojnim organima kod Kutine. Kako je iste veËeri do Kutine do-
πao kontingent od devedeset vojnika, buntovno se stanovniπtvo odluËilo primiriti i ne
ulaziti u daljnje sukobe s bolje naoruæanim i organiziranijim organima vojske i æandar-
merije. ISTI, n. dj., 298, 325, 389.
129 ISTI, n. dj., 299.
130 ISTI, n. dj., 320-321; N. ENGELSFELD, n. dj., 215-216.
131 F. TU–MAN, n. dj., 297.
132 Za viπe o ovoj raspravi vidi: N. ENGELSFELD, n. dj., 214-231.
133 ISTI, n. dj., 231-232.
38
solidiranju prilika«, preporuËivali su uhiÊenje i kaænjavanje kolovoa. UnatoË

pozivima na mirni povratak domovima, voe su ostali joπ neko vrijeme po
πumama, skrivajuÊi se pred organima vlasti koji su se zatvorom i batinanjem
flrazraËunavali« s (navodnim) pobunjenicima.134
Samo u ivaniÊkom kraju zbog sudjelovanja u buni uhiÊeno je viπe od
100 osoba, a u konaËnici osuene su samo 24 osobe.135 Protiv samovoljnih
postupaka organa vlasti u guπenju pobune, tj. omraæenog batinanja Ëesto ne-
vinih osoba, ponovno je javno istupio kriπki æupnik Tomac u pismu banu
Laginji.136 Ipak, njegovi apeli opet su ostali bez rezultata, tim viπe jer je i sam
ban Laginja uskoro smijenjen zbog poziva na poπtivanje pravnog legitimite-
ta te Ëestih kritika koje je upuÊivao na postupke dræavnih organa na tere-
nu.137
StranaËki æivot od 1920. do 1928.
Pobuna poznata kao Kriæka republika dogaala se u vremenima kada su tra-
jale razne rasprave o tome kako bi nova dræava, Kraljevstvo SHS, trebala bi-
ti organizirana, tj. na kojim naËelima izgraena.138 U doba pobune odvijala
se i predizborna kampanja, jer su za studeni 1920. bili raspisani prvi parla-
mentarni izbori u dræavi, tj. izbori za Ustavotvornu skupπtinu.139 Ona je tre-
bala donijeti ustav, koji je trebao biti prvi temeljni dræavni dokument na Ëi-
jim se temeljima ona trebala dalje izgraivati.
Na izborima za Ustavotvornu skupπtinu (Konstituantu) u Bjelovarsko-
kriæevaËkoj æupaniji bilo je prijavljeno osam lista. Æupnik iz Kriæa Juraj To-
134 J. PAVER, n. dj., 385.

135 Makar je veÊina voa osuena zbog podizanja pobune na suenju odræanom po-
Ëetkom 1921. pred sudbenim stolom u Bjelovaru, neki su joπ dugo izbjegavali uhiÊe-
nje. Filip Lakuπ, koji je koncem 1920. izabran za poslanika u Ustavotvornu skupπtinu,
amnestiran je zaslugom Stjepana RadiÊa nakon viπe mjeseci skrivanja po drugim dije-
lovima Hrvatske. Usp. I. O»AK, n. dj., 66-71, te D. KOVA»EVIΔ, F. MIRO©EVIΔ, n. dj.,
190-192. Ubrzo nakon amnestije Lakuπ se vratio u ivaniÊki kraj i nastavio s djelovanjem.
Npr. veÊ tijekom prve polovine 1921. odræao je viπe manjih skupova u gostionici Ladi-
slava TuËeka u Kriæu, koji nisu prolazili bez intervencije æandarmerije kako bi ta okup-
ljanja bila raspuπtena. Izvjeπtaj æandarmerijske stanice Kriæ Komandi IV. æandarmerijske
brigade u Zagrebu od 9. svibnja 1921. HDA, PolitiËka situacija (dalje: PS), 388.
136 Iako su zlostavljani pred kotarskim poglavarstvom u »azmi dali iskaz te se pokre-
nula istraga protiv oruænika-zlostavljaËa, rezultati istrage nisu poznati. Usp. Tuæbu æup-
nika Jurja Tomca i drugih stanovnika Æupe Kriæ upuÊenu banu Hrvatske-Slavonije [bez
toËnog datuma] 1920. HDA, PS, 293 te Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Pred-
sjedniπtvu hrvatsko-slavonske zemaljske vlade od 24. studenog 1920. HDA, PS, 293.
137 Æeljko KLAIΔ, flLaginja, Matko« https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/62/laginja-
matko (pristupljeno 19. lipnja 2021.).

138 Za viπe o smjeru izgradnje dræave od 1918. do 1920. vidi: N. ENGELSFELD, n. dj.
139 J. PAVER, n. dj., 371-372.
39
mac kandidirao se na listi HSP-a, na listi HPS-a kandidirao se krojaË iz Iva-

niÊ-Grada Stjepan Balija. Na listi KPJ nalazila su se dva stolara iz IvaniÊ-Gra-
da, Janko Habian i Franjo Moguπ.140 Zanimljivo, vodstvo HPSS-a je kao svo-
je kandidate postavilo u mnogim sredinama osobe koje su se nalazile na Ëe-
lu nedavne pobune. Stoga se na listi te stranke kao kandidat u Bjelovarsko-
-kriæevaËkoj æupaniji naπao Filip Lakuπ, poljodjelac iz ©irinca.141
Izbori 1920. potvrdili su prevlast HPSS-a u ivaniÊkom kraju, koja Êe se
odræati sve do raspada Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. U OpÊini Kloπtar
IvaniÊ tadaπnja Hrvatska puËka seljaËka stranka dobila je 1920. godine 1747
glasova, a sve ostale stranke ukupno su osvojile 249 glasova. HPSS je uvjer-
ljivo pobijedio i u ostalim opÊinama Ëazmanskog kotara, pa Ëak i u Kriæu,
koji je dotad bio jako uporiπte pravaπa.142 U nadolazeÊim godinama Hrvat-
ska puËka/Republikanska seljaËka stranka, H(P/R)SS, utvrdit Êe svoj primat
u cijelom kraju, posebice na podruËju opÊina Kloπtar IvaniÊ i Kriæ, koje su
imale veliki udio seljaËke populacije, a u IvaniÊ-Gradu potkraj 1920-ih jaka
Êe biti Hrvatska federalistiËka seljaËka stranka (dalje: HFSS).143
Iako je HPSS osvojio veÊinu glasova na podruËju bivπe Banske Hrvat-
ske, odbio je uÊi u Ustavotvornu skupπtinu jer je dræao kako bi tim Ëinom
priznao jugomonarhistiËki dræavni okvir, protiv kojeg je istupao. Uslijed ap-
stinencije HRSS-a i drugih srodnih stranaka, centralistiËke i unitaristiËke sna-
ge u Ustavotvornoj skupπtini svoje su ideje daljnjeg dræavnog razvoja uspjeπ-
no uËvrstile sredinom 1921. godine Vidovdanskim ustavom.144 Na svim izbo-
rima za Narodnu skupπtinu koji su slijedili, narod ivaniÊkog kraja glasao je
protiv takvoga smjera izgradnje dræave, tj. protiv centralizma i unitarizma, a
za federalizam, oËuvanje hrvatske nacionalne i povijesne autonomije. HRSS
je i dalje razvijao svoju djelatnost u kraju.145 Izmeu ostalog i mnoπtvom pred-
140 ISTI, n. dj., 410.

141 I. BANAC, n. dj., 212.
142 J. PAVER, n. dj., 427, 432. Iako su poslije tih izbora HSP i HRSS Ëak privremeno su-
raivali u okvirima tzv. Hrvatskog bloka, 1922. doπlo je do njihova razlaza. Utjecalo je
to i na politiËku situaciju na terenu te je tako doπlo do javne rasprave preko stranaËkog
tiska o odnosima izmeu pristaπa tih dviju stranaka u ivaniÊkom kraju, u kojima je na
strani pravaπa sudjelovao npr. kriπki æupnik Tomac, a od radiÊevaca Filip Lakuπ. Za vi-
πe o njihovim verbalnim okrπajima vidi: D. KOVA»EVIΔ, F. MIRO©EVIΔ, n. dj., 251-261.
143 Potkraj 1920-ih na Ëelo ivaniÊgradske opÊine glasaËi Êe postaviti Ëlana te stranke, tr-
govca Luku Pleπu. Popis naËelnika seoskih opÊina Savske banovine s poËetka 1930.
HDA, SB UO, kutija 27, 7787/1930.
144 F. TU–MAN, n. dj., 348.
145Npr. u samom IvaniÊ-Gradu, koji je tada imao oko 900 stanovnika, stranka je na sa-
mom poËetku 1920-ih imala Ëak 148 aktivnih Ëlanova. D. KOVA»EVIΔ, F. MIRO©EVIΔ,
n. dj., 248.
40
izbornih skupova, koji su imali masovan karakter, ta je stranka uspjeπno

ovladala politiËkom scenom u veÊini hrvatskih krajeva, pa tako i ivaniÊkom.
Sredinom veljaËe 1923. odræan je veliki skup HRSS-a u IvaniÊ-Gradu, kojem
je prema nekim procjenama prisustvovalo Ëak 12.000 ljudi.146 Makar nema-
mo podatke za pojedina mjesta, indikativno je πto je HRSS u Ëazmanskom
kotaru na izborima za Narodnu skupπtinu 1923. osvojio Ëak 93,5% glasova,
a sliËni Êe rezultati biti i na iduÊim parlamentarnim izborima, 1925. i 1927.
godine.147 Ista stranka isticala je hrvatski nacionalni, ali i socijalni karakter,
koji je dræavno srediπte nastojalo negirati politikom centralizma i unitarizma.
Aktivnosti HSS-a vlasti su nastojale suzbiti na svakom koraku, pa su Ëesto za-
branjivale odræavanje javnih skupova i okupljanja pristaπa, kao i isticanje hr-
vatskih nacionalnih amblema, koje su percipirali kao simbole otpora svojoj
vlasti.
Navedimo ovdje samo jedan primjer. Sredinom 1923. Ëazmanski je ko-
tarski poglavar, pozivajuÊi se na naredbu MUP-a o zabrani stranaËkih zasta-
va s protudræavnim natpisima, zaplijenio petometarsku zastavu organizacije
H(R)SS-a iz Okeπinca. Kako su seljaci iz Okeπinca neprestano traæili da im se
ta trobojnica vrati, kotarski poglavar je dopustio, uz napomenu da s nje tre-
ba ukloniti sporni natpis — flÆivjela hrvatska neutralna republika«. Zastava je
pak, u istom obliku, dakle s istim natpisom, viena na velikoj skupπtini
HRSS-a odræanoj u Kriæu 26. listopada 1924., samo nekoliko dana nakon πto
je vraÊena. Na skupu, koji je okupio oko 1200 ljudi, govorili su istaknuti stra-
naËki pristaπe iz kraja, Filip Lakuπ i Franjo Rafaj, ali i potpredsjednik stranke
Josip Predavec. Kako je zastava noπena u velikoj seljaËkoj povorci, organi re-
da nisu se usudili nasilno je oduzimati. U nadolazeÊim mjesecima dræavni
upravni i policijski organi nastojali su utvrditi gdje se zastava nalazi kako bi
je mogli ponovno zaplijeniti, kao i tko ju je toËno nosio na skupu, kako bi
ga uhitili. Ipak, potraga je ostala bez uspjeha, a time i bez posljedica po sta-
novnike.148
146 Tijek skupa opisan je u: D. KOVA»EVIΔ, F. MIRO©EVIΔ, n. dj., 245-246.

147Nositelj liste HSS-a u kotaru »azma bio je Franjo Rafaj, seljak iz Plavnice Gornje kod
Bjelovara. ISTI, n. dj., 262-264.
148 Usp. Dopis kotarskog predstojnika u »azmi komandantu æandarmerijske stanice u
Kriæu od 27. listopada 1924. dalje: HDA, Graanske stranke i druπtva (dalje: GSD), 81;
Dopis kotarskog predstojnika u »azmi Velikom æupanu ZagrebaËke oblasti od 4. pro-
sinca 1924. HDA, GSD, 81. te Dopis zapovjedniπtva 9. æandarmerijskog puka Predsjed-
niπtvu pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju od 31. listopada 1924. HDA, GSD,
93.
41
Otpor stanovnika ivaniÊkog kraja

πestosijeËanjskoj diktaturi (1929.—1934.)
Nakon atentata na zastupnike HSS-a u beogradskoj Narodnoj skupπtini 1928.
nacionalno-politiËko-socijalna kriza, u koju je Kraljevina SHS zapala, postala
je joπ jasnija. Dana 6. sijeËnja 1929. kralj Aleksandar proglasio je osobnu dik-
taturu, suspendirajuÊi demokraciju na svim razinama. PolitiËke stranke naπle
su se izvan zakona, parlament je bio raspuπten, a dræavni vrh je preko svo-
jih organa nadzirao sva dogaanja u dræavi, koju je vodio bez ikakve mo-
guÊnosti sudjelovanja graana u odluËivanju. Reæim je ukinuo moguÊnosti
izbora na svim razinama, te je nametao ljudima njihove predstavnike, pos-
tavljajuÊi svojom voljom opÊinske odbornike i naËelnike.149 Politika centra-
lizma i unitarizma dobila je nov zamah jer je reæim nastojao svim metodama
izgraditi dræavu te nasilno transformirati sve graane u pripadnike jedinstve-
ne jugoslavenske nacije.
Kako je razdoblje diktature potrajalo, sve je bio izraæeniji otpor Hrvata
nedemokratskim metodama reæima, koji je pokazao svu svoju nemoÊ na po-
litiËkom, ali i gospodarskom polju. On nije znao izvuÊi zemlju iz velike gos-
podarske krize, koja je katastrofalno djelovala na preteæno agrarnu dræavu
kakva je bila Kraljevina Jugoslavija. NemoguÊnost plasiranja seljaËke robe na
træiπte s jedne, a velike potrebe dræave i banaka kod kojih su seljaci bili za-
duæeni s druge strane, dovele su ruralno stanovniπtvo do ruba gladi. U tak-
vim okolnostima socijalno i nacionalno-politiËko nezadovoljstvo vlasti su gu-
πile represivnim metodama, a svi pokuπaji organiziranja otpora morali su bi-
ti tajni. PoËetkom 1934. dræavne vlasti su doznale za tajni sastanak koji su
pristaπe zabranjenog HSS-a s podruËja OpÊine Kloπtar IvaniÊ odræale sredi-
nom 1932. u πumi flVuËje jame« kod Nove MarËe. Svrha sastanka bio je po-
kuπaj obnavljanja djelatnosti HSS-a, koji se zbog pritiska reæima morao slu-
æiti metodama tajnog rada i manjih sastanaka s povjerljivim osobama. Dræav-
ne su se vlasti bojale da bi iz obnove rada HSS-a, koju je u ivaniÊkom kraju
1932. pokrenuo –uro Hagljan iz Prnjarovca, moglo doÊi do stvaranja tzv.
149 Diktatorski reæim se u poËetku ipak Ëesto oslanjao na ranije izabrane pristaπe zabra-
njenih stranaka, koji su nastavili obnaπati Ëasti opÊinskih naËelnika i odbornika nakon
uvoenja diktature. Tako su na Ëelu opÊina IvaniÊ-Grad i Kloπtar IvaniÊ prvih nekoli-
ko godina diktature ostali na vlasti pristaπa HFSS-a Luka Pleπe (IvaniÊ-Grad) te Hrvat-
ske seljaËke stranke Nikola ZubatoviÊ (Kloπtar IvaniÊ), koji su legalno izabrani u doba
prije diktature. Ipak, umjesto Luke AdæiÊa u OpÊini Kriæ vlasti su tijekom 1930. posta-
vile Ivana Novosela iz ©irinca, kojeg su ubrzo postavile i za banskog vijeÊnika. Usp.
Popis naËelnika seoskih opÊina Savske banovine s poËetka 1930. HDA, SB UO, kutija
27, 7787/1930. te Podaci o banskim vijeÊnicima po kotarima i gradovima HDA, SB UO,
kutija 46, 20281/1930.
42
flborbenih organizacija«. One su, prema neprovjerenim informacijama, treba-

le pokrenuti oruæanu pobunu protiv reæima u ivaniÊkom kraju. Ne zna se ka-
ko su dræavne vlasti doznale za taj sastanak, ali su, naravno, sve one za ko-
je su sumnjale da su mu prisustvovali kaznile preventivno s po 30 dana zat-
vora.150
UËvrπÊivanju reæima i njegovih ideja u kraju nije pomogao ni sveËani
posjet samog kralja Aleksandra, koji je na proputovanju iz »azme 3. lipnja
1931. zastao u Kloπtar IvaniÊu.151 Od kraja 1931. vlast je pokuπala stvoriti pri-
vid demokracije, pa je uz zabranu ranijih stranaka poËela forsirati svoje stra-
naËke organizacije u kraju. Tako je potkraj 1932. poËelo stvaranje kotarske
organizacije reæimske stranke, Jugoslavenske radikalno-seljaËke demokracije
(poËetkom 1933. preimenovane u Jugoslavenska nacionalna stranka) i u Ëaz-
manskom kotaru. PoËetkom 1933. odræan je veÊi zbor iste stranke u IvaniÊ-
-Gradu, ali je nakon toga njena aktivnost u toj sredini gotovo zamrla.152
UnatoË svim pokuπajima reæima da, Ëesto i nasilnim metodama, kod
graana izgradi svijest o pripadnosti jugoslavenskoj naciji, u tome nije uspi-
jevao. Posebno su stanovnici hrvatskih krajeva s vremenom sve jasnije iska-
zivali nezadovoljstvo stanjem u dræavi, osobito zato πto je samovolja osoba
koje su uime reæima upravljale njihovim sudbinama bila iz dana u dan sve
veÊa. UnatoË oËiglednim manama nedemokratskog poretka iste su proreæim-
ske osobe zadræavale svoje pozicije, jer su u svojem radu imale bezrezervnu
potporu srediπnjih dræavnih vlasti, koje su u svojim rukama dræale svu moÊ.
Tako je tuæba Ivana Novosela upuÊena zbog nepravilnosti u radu, korumpi-
ranosti i samovolje naËelnika OpÊine Kriæ Stjepana Truta potkraj 1931. bez
veÊe istrage odbaËena i ocijenjena kao zlonamjerna.153
Otpor reæimu pruæan je na razne naËine. Jedan od ËeπÊih simbola otpo-
ra bilo je isticanje zabranjenih hrvatskih flplemenskih« zastava, kako ih je re-
æim opisivao.154 Njihovim se noπenjem i dalje æeljelo pokazati kako je, una-
150 Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 30. sijeË-
nja 1934. HDA, GSD, 491.

151 Za viπe o tijeku tog posjeta vidi: Dopis opÊine Kloπtar IvaniÊ kotarskom poglavaru
Ëazmanskom od 23. listopada 1931. HDA, SB UO, kutija 147, 20051/1931.

152 Usp. TromjeseËni izvjeπtaj o stanju opÊe uprave u kotaru Ëazmanskom za treÊe tro-
mjeseËje 1932. od 2. listopada 1932. HDA, SB UO, kutija 170, 1/1932. te Telefonski iz-
vjeπtaj kotarskog poglavara Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu [bez toËnog datu-
ma] 1933. HDA, GSD, 1950.
153Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 5. prosin-
ca 1932. HDA, Savska banovina — Odjeljak za dræavnu zaπtitu (dalje: SB ODZ), kutija
48, 856/1932.
154 »lanak 29. Zakona o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruËja strogo je pro-
pisivao kako se flmogu u opπte isticati i nositi samo dræavne zastave«. flZakon o nazivu
43
toË forsiranju flodozgo« nacionalnog i dræavnog unitarizma, svijest o poseb-

nom hrvatskom nacionalnom identitetu i dalje æiva te jaka u narodu. Zato su
sredinom 1932. kaænjena dva straæara i domaÊin kuÊe na kojoj su nepozna-
ti poËinitelji tijekom jedne noÊi u Prnjarovcu, tada u sastavu OpÊine Kloπtar
IvaniÊ, postavili tri hrvatske zastavice i letak u kojem se prijeti onima koji ih
maknu.155
S druge strane, ostali su neki primjeri kako se graanstvo obraËunavalo
sa simbolima omraæenog reæima. Nametanje jugoslavenskog identiteta nije se
moglo ukorijeniti u ivaniÊkom kraju. Tako su na dræavni blagdan Vidovdan
(28. lipnja) 1932. Ëetvorica mladiÊa skinula dræavnu zastavu sa πkolske zgra-
de u IvaniÊ-Gradu te ju poderali, a zatim i zapalili.156 Osim dræavne zastave,
ËeπÊe se oπteÊivala slika kralja Aleksandra, koji je bio srediπnja figura cijele
diktature. Primjerice, sredinom 1932. netko je iπarao sliku kralja koja se na-
lazila na plakatu u hodniku zgrade OpÊine IvaniÊ-Grad. Iako su vlasti uloæi-
le puno truda, koncem listopada 1932. morale su priznati kako se flni najin-
tenzivnijom potragom« nije moglo naÊi krivca za nagrivanje kraljeva lika.157
Ni sportski susreti, pogotovo s obzirom na emocionalnu angaæiranost
masa, nisu bili bez nacionalnih naboja. Stoga su i oni bili pod prismotrom
organa vlasti. Sredinom 1932., nakon nogometne utakmice izmeu Ëazman-
skog Zrinjskog i gostiju, ivaniÊgradske Lonje, doπlo je do spontanog druæe-
nja sportaπa u jednoj lokalnoj gostionici. Nakon toga, prateÊi goste iz IvaniÊ-
-Grada na vlak, okupljeni su krenuli pjevati hrvatske flnacionalne« pjesme te
klicati slobodnoj Hrvatskoj. Vlasti su reagirale tako πto su πestoricu Ëazman-
skih i desetoricu ivaniÊgradskih nogometaπa, mahom studenata, kazneno go-
nile zbog fldemonstracije protiv danaπnjeg stanja u dræavi«.158 Paralelno s tim,
vlasti su donijele odluku o zabrani djelovanja ©portskog kluba flIvaniÊ« iz Iva-
niÊ-Grada, pod kojim je djelovala i nogometna sekcija, kao i ©portskog klu-
i podeli Kraljevine na upravna podruËja«, Zbirka Sluæbenog glasnika, vol. XXXVI, Split,
1929., 13.
155 Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 26. lipnja
1932. HDA, SB ODZ, kutija 79, 17717/1932.

156 Za paljenje dræavne zastave suena su braÊa Ivan i Zvonko MarakoviÊ, Ivan VuËi-
novec i Dragutin Hibl. Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Za-
grebu od 10. listopada 1932. HDA, SB ODZ, kutija 94, 23373/1932.
157 Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 31. listo-
pada 1932. HDA, SB ODZ, kutija 96, 24857/1932.

158 Meu igraËima ivaniÊgradske flLonje« spominju se trojica braÊe ©krinjar, Satler, Mo-
guπ, KaπiÊ, VuËinovec, Hibl, Muæar, Hirπl. Dopis æandarmerijske stanice Ëazmanske ko-
tarskom poglavarstvu Ëazmanskom od 27. srpnja 1932. HDA, SB ODZ, kutija 84,
18751/1932.
44
ba flZrinjski« iz »azme, fljer su prekoraËili statutarni krug svoga rada i poËeli

ga iskoriπÊivati u politiËke ciljeve«.159
Uz verbalne delikte, posebna se paænja pridavala pisanoj rijeËi, pa je ta-
ko koncem rujna 1932. iz nepoznatih razloga izvrπeno viπe pretresa u kraju.
U kuÊi Ivana Kosaka iz VeziπÊa naeno je pismo u kojem se vrijea kralja
Aleksandra, a kod Josipa Canjka iz ObediπÊa viπe protudræavnih letaka i bro-
πura. Obojica su odmah kaænjeni strogim zatvorom.160 Od progona reæima
nisu bili poπteeni ni lokalni sveÊenici, pa su tako, nakon prijave i opπirne
istrage, na zahtjev dræavnih organa 1933. crkvene vlasti u Varaædin premjes-
tile Ivu FranjeviÊa, dotadaπnjeg gvardijana samostana u Kloπtar IvaniÊu. Nje-
ga se optuæivalo da je u vezi s opozicijskim prvacima te da preko poπtarice
Marije Sajko prima sumnjivu antidræavnu poπtu.161
Promjene u ivaniÊkom kraju od 1935. do 1941. godine
Nakon ubojstva nositelja reæima, kralja Aleksandra, 9. listopada 1934., dola-
zi do promjena u dræavi. Zbog maloljetnosti kralja Petra II. kraljevske ovlas-
ti u upravljanju dræavom preuzelo je troËlano Namjesniπtvo, u kojem je glav-
nu rijeË ubrzo na sebe preuzeo knez Pavle. Zajedno s novom vladom Mila-
na StojadinoviÊa od sredine 1935. Namjesniπtvo je nastojalo malo popustlji-
vijim metodama voditi zemlju, proπirujuÊi privid demokracije. Novi je reæim
pritom donekle dopuπtao graanima slobodnije izraæavanje miπljenja, πto je
rezultiralo i obnovom stranaËkog oporbenog djelovanja. Ipak, u isto doba ni-
je dopuπtao da ih oporba Ëak i legalnim, demokratskim metodama svrgne s
vlasti te da u dræavi doe do korjenitijih promjena.162 U takvom okruæenju
ne iznenauje πto su 1935. dræavne vlasti novËano kaznile Danu Zastavniko-
viÊa, upravitelja puËke πkole u Dapcima u OpÊini Kriæ, jer je kod njega u la-
dici radnog stola naen stari austrougarski udæbenik iz 1909. godine. Zanim-
ljivo, u istom izvjeπtaju mu je kao otegotna okolnost nadodana i opaska ka-
ko nije sklon lokalnom proreæimskom sokolskom druπtvu.163
159 TromjeseËni izvjeπtaj o stanju opÊe uprave u kotaru Ëazmanskom za treÊe tromje-
seËje 1932. od 2. listopada 1932. HDA, SB UO, kutija 170.

160 Usp. Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 1. lis-
topada 1932. HDA, SB ODZ, kutija 96, 25676/1932. te Dopis kotarskog poglavarstva
Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 1. listopada 1932. HDA, SB ODZ, kutija 96,
25677/1932.
161 Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 27. listo-
pada 1933. HDA, SB ODZ, kutija 143, 13968/1933.

162 Za viπe o radu Namjesniπtva te promjenama koje se dogaaju 1935. vidi: Vesna
DRAPAC, Constructing Yugoslavia: A Transnational History, Basingstoke, 2010., 146. te

Stipica GRGIΔ, Izmeu reæimske ideologije i potreba graana: Savska banovina 1929—
1939., Zagreb, 2020., 206, 234, 633.
45
Tijekom te 1935. HSS je obnovio svoju djelatnosti u svim podruËjima

gdje su æivjeli Hrvati, pa tako i u ivaniÊkom kraju. U toj i nadolazeÊim godi-
nama on je prerastao okvire politiËke stranke i postao je hrvatski nacionalni
pokret.164 Iako je HSS, koji je nastupao kao vodeÊa snaga viπe stranaka spo-
jenih u tzv. Ujedinjenu oporbu, na izborima za Narodnu skupπtinu odræani-
ma 5. svibnja 1935. osvojio veliku veÊinu glasova u hrvatskim krajevima, na
razini dræave pobjedu je odnijela reæimska Jugoslavenska nacionalna stran-
ka.165 Vrijeme prije i poslije tih izbora obiljeæila je aktivnost represivnog apa-
rata, kojim je u pojedinom krajevima reæim flutjecao« na naklonost biraËa, pa
tako i u ivaniÊkom kraju. Kako su se meu graanstvom hrvatskih krajeva
neposredno poslije izbora 1935. Ëule glasine da su spomenuti izbori namjeπ-
teni, πto je u nekim sredinama bilo oËigledno,166 vlast je dala objaviti pose-
ban proglas u kojem je objaπnjavala rezultate. Pri javnom Ëitanju toga pro-
glasa u Johovcu, u OpÊini Kriæ, doπlo je do manjeg incidenta jer su neki se-
ljaci glasno izraæavali negodovanje vladinim objaπnjenjem izbora. Stoga su
uhvaÊena dvojica seljaka iz tog mjesta, Franjo CigleneËki i Franjo KrivaËiÊ,
koji su odmah osueni na nekoliko dana zatvora. CigleneËkog i KrivaËiÊa,
zajedno s trojicom seljaka iz Velike Hrastilnice, æandarmerija je nakon uhi-
Êenja zlostavljala.167
U nadolazeÊim Êe godinama HSS nastojati dodatno mobilizirati graane
svih hrvatskih krajeva, pa tako i onog ivaniÊkog. HSS, koji je imao jak soci-
jalni program, nastojao je pomoÊi graanima na raznim poljima, pa tako i
gospodarskom. U tu svrhu obnovio je rad u diktaturi zabranjenih druπtava
pod patronatom stranke, a osnovao je i neka nova. Jedno od takvih druπta-
va je bila je Gospodarska sloga, koja je poËela djelovati na polju pomoÊi se-
ljaËkom gospodarstvu.168 Iako su podruænice HSS-ove Gospodarske sloge
163 Dopis Banske uprave u Zagrebu Ministarstvu prosvjete od 6. prosinca 1934. HDA,
SB ODZ, kutija 16, 248/1935.

164 Zdenko RADELIΔ, Hrvatska seljaËka stranka 1941.—1945., Zagreb, 1996., 12.
165Na parlamentarnim izborima 1935. i 1938. do izraæaja je doπla izborna geometrija.
Naime, izborni zakon iz 1931. bio je sastavljen tako da osigura prevlast reæimskih sna-
ga u Narodnoj skupπtini. Izborni propisi ograniËavali su moguÊnost izlaska oporbe na
izbore, a osim toga odreivali su da lista koja osvoji natpoloviËnu veÊinu glasova od-
mah ostvaruje pravo na 2/3 mandata te da sudjeluje pri diobi svih preostalih mandata
u dræavi. R. HORVAT, Hrvatska na muËiliπtu, 501-504.
166 Æivko AVRAMOVSKI, Britanci o Kraljevini Jugoslaviji, vol. II., Beograd-Zagreb,
1986., 346.
167 Usp. Izvjeπtaj Banske uprave u Zagrebu MUP-u od 30. svibnja 1935. HDA, PS, 4046.
te R. HORVAT, Hrvatska na muËiliπtu, 550.

168 Za viπe o Gospodarskoj slozi vidi: Ivica ©UTE, Slogom slobodi: Gospodarska sloga
1935—1941., Zagreb, 2010.
46
nesumnjivo djelovale u kraju, teπko je ocijeniti gdje su toËno bile organizira-

ne i koliko su ljudi okupljale.
Jedna od uspjeπnijih akcija Gospodarske sloge bila je na podizanju cije-
na stoke. U njoj je ta organizacija, preko svojih povjerenika, nastojala pove-
zati prodavaËe blaga, koji su se trebali sloæno dræati ranije dogovorenih cije-
na po kojima bi svi prodavali stoku, kako bi sprijeËili prekupce da od njih
kupe za male iznose, a preprodaju za viπestruko veÊe.169 Ta i sliËne akcije ni-
su proπle bez ærtava. U oæujku 1936. nesretno je ubijen Stjepan Vraneπ iz Po-
savskih Brega, povjerenik Gospodarske sloge za IvaniÊ-Grad. On je poslije
velikog marvinskog sajma u IvaniÊ-Gradu nastojao intervenirati u svai oko
prodaje teleta, te mu je pritom jedan od prekupaca, koji je tele odbijao vaga-
ti, zarinuo noæ u grudi.170 Makar se nakon Vraneπova ubojstva okupilo viπe
tisuÊa ljudi, koji su htjeli linËovati prekupce, æandarmerijski komandant Vu-
keliÊ uspio je posredstvom istaknutih HSS-ovaca u kraju, Andrije Gibanjeka i
Josipa Blaæka, smiriti narod.171 Vraneπ je pokopan 14. oæujka 1936., a na spro-
vodu je bilo oko 10.000 ljudi, kao i mnogo osoba iz samoga vrha HSS-a.172
Gospodarska sloga dala je naËiniti spomenik Stjepanu Vraneπu, koji je na
sveËan naËin u kolovozu 1937. otkriven na groblju u Posavskim Bregima.173
U konaËnici valja uoËiti kako je neposredno prije petosvibanjskih izbo-
ra 1935. odræano viπe manjih skupova HSS-a, uz jedan veÊi u Kloπtar Ivani-
Êu. Poslije tih izbora manifestacije HSS-a postajale su sve organiziranije i pos-
jeÊenije.174 Tako je tijekom kolovoza 1935. agilni Andrija Gibanjek, HSS-ov
narodni zastupnik za Ëazmanski kotar, odræao niz dobro posjeÊenih politiË-
kih skupova u IvaniÊ-Gradu, ©arampovu i Cagincu, koji baπ i nisu bili po vo-
lji organima dræavnih vlasti.175 Moæda je najbolji pokazatelj snage prodemo-
169 Akcija podizanja cijene blaga koju je predvodila Gospodarska sloga lijepo je opisa-
na u: I. ©UTE, n. dj., 174-199.

170 Telefonski izvjeπtaj komandanta æandarmerijske stanice Kloπtar IvaniÊ Banskoj upra-
vi u Zagrebu od 12. oæujka 1936. HDA, GSD, 581.

171 Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 12. oæujka
1936. HDA, GSD, 581.

172 Dopis kotarskog poglavarstva dugoselskog Banskoj upravi u Zagrebu od 15. oæuj-
ka 1936. HDA, GSD, 581.

173 Dopis kotarskog poglavarstva dugoselskog Banskoj upravi u Zagrebu od 9. kolovo-
za 1937. HDA, GSD, 581.

174 Usp. TromjeseËni izvjeπtaj o stanju opÊe uprave u kotaru Ëazmanskom za prvo tro-
mjeseËje 1935. od 6. travnja 1935. HDA, PS, 3962 te Marijan LOPEC, Kronika Otoka Iva-
niÊa kroz XX. stoljeÊe, Kloπtar IvaniÊ, 2006., 67.
175 Dopis komande Savskog æandarmerijskog puka Banskoj upravi u Zagrebu od 9. ko-
lovoza 1935. HDA, GSD, 1483. Sam Gibanjek, koji je æivio u Derezi, bio je priliËno po-
pularan u kraju, najviπe zato πto je od prosinca 1932. bio u zatvoru zbog pokuπaja di-
47
kratskih snaga u kraju bio veliki skup HSS-a odræan 10. studenoga 1935. u
Kloπtar IvaniÊu. Na skupu je prisustvovalo 12-15.000 ljudi i imao je sveËan
karakter.176 Nakon tog skupa upravne i policijske vlasti bojale su se da bi u
kraju mogao buknuti ustanak, na πto ih je upozoravalo i prijeteÊe pismo ko-
je su primili u to doba.177 Doista, 15. studenoga naveËer doπlo je do manjeg
oruæanog sukoba u ©umeÊanima, u kojima je æandarmerija ubila jednog, a
ranila viπe seljaka.178 U napetoj politiËkoj situaciji 1935./1936. ËeπÊe je znalo
doÊi i do fiziËkih obraËuna malobrojnih pristalica reæima s pristaπama HSS-a
u kraju. Tako su 5. prosinca 1935. u kriπkom mlinu flPantlika« fiziËki napad-
nuta dvojica seljaka iz Okeπinca i Velike Hrstilnice, navodno zato πto su po-
la godine prije glasali za omraæenog reæimskog premijera Bogoljuba JevtiÊa.
zanja pobune. Nakon uhiÊenja on i obitelj bili su fiziËki i psihiËki zlostavljani od stra-
ne upravnih i policijskih organa u kraju. Andrija Gibanjek osloboen je optuæbi tek po-
Ëetkom 1934. te se vratio kuÊi, gdje je na sebe preuzeo ulogu ponovne organizacije
HSS-a u kotaru. Za njegovo svjedoËanstvo o djelovanju HSS-a na ivaniÊkom podruËju
tijekom 1930-ih vidi: M. LOPEC, n. dj., 61-65.
176 Bili su ureeni slavoluci, u publici je bilo oko 70 velikih zastava, a flnaroËito zapa-
æeno« bilo je sudjelovanje 400 konjanika. Uz to, mnogi su sluπaËi skupa nosili razne ka-
pe ili druge predmete s hrvatskim flplemenskim bojama«. Osim izaslanika stranke iz Za-
greba, na skupu su govorili lokalni stranaËki prvaci, poput Andrije Gibanjeka iz Dere-
ze, –ure Hagljana iz Prnjarovca te Josipa Blaæaka iz Novoselca. Vlasti, koje su pratile
skup, ocijenile su da se govornici nisu dræali njima prijavljena programa i tema, pa su
ih sve nastojali kazneno goniti. Ipak, kako je 1. prosinca 1935. vlada donijela odluku
o amnestiji krivaca optuæenih za govore protiv dræave, kotarski je poglavar odustao od
progona. Usp. Telefonski izvjeπtaj kotarskog poglavara Ëazmanskog Banskoj upravi u
Zagrebu od 10. studenog 1935. HDA, GSD, 1483. te Izvjeπtaj kotarskog poglavarstva
Ëazmanskog Banskoj upravu u Zagrebu od 7. sijeËnja 1936. HDA, GSD, 1483.
177 Telefonski izvjeπtaj kotarskog poglavara Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od
15. studenog 1935. HDA, GSD, 1483.

178 Povod sukobu æandarmerije i naroda bio je trinaesti poæar koji je u protekla tri mje-
seca izbio u ©umeÊanima. Za njihovo potpaljivanje lokalni su stanovnici sumnjiËili svo-

je sumjeπtane pravoslavne vjeroispovijesti. Meu njima Ëini se da jest bilo pristaπa re-
æimskih stranaka i organizacija (ËetniËkog udruæenja), ali njihova krivnja za niz poæara
u kojima su stradale kuÊe i gospodarski objekti u ©umeÊanima nije bila dokazana. Po-
kuπaj æandarmerije da ih zaπtiti od linËa uzrokovao je oruæani okrπaj, u kojem je smrt-
no stradao seljak Slavko Kranja, a ozlijeeno je viπe osoba. Banski savjetnik, koji je pro-
vodio istragu, uzroke nemira vidio je u nepovjerenju graana u opÊinske naËelnike i
odbornike, koje im je reæim nametnuo i forsirao kao njihove predstavnike, kao i lokal-
ne upravne te policijske organe. Na sve njih Ëeste su bile prituæbe, koje su mahom os-
tale bez rezultata (npr. viπe su tuæbi protiv sebe imali Ëazmanski kotarski poglavar Ar-
min MilaniÊ, kriπki æandarmerijski narednik Jovan RadenkoviÊ te kriπki opÊinski naËel-
nik –uro PetkoviÊ). Izvjeπtaj banskog savjetnika ©vugera Banskoj upravi u Zagrebu od
16. studenog 1935. HDA, GSD, 1483. U konaËnici su MilaniÊ i RadenkoviÊ tijekom
1934./1935. po nalogu viπih vlasti premjeπteni u druge sredine, a PetkoviÊ u isto doba
smijenjen. Usp. M. LOPEC, n. dj., 66 te Izvjeπtaj banskog savjetnika ©vugera Banskoj
upravi u Zagrebu od 16. studenog 1935. HDA, GSD, 1483.
48
Samo dan poslije na izlazu iz zgrade OpÊine u Kriæu masa od 50 ljudi pre-
tukla je omraæenog opÊinskog naËelnika –uru PetkoviÊa iz ©umeÊana.179
Potkraj 1936. dræavne Êe vlasti konaËno dopustiti odræavanje slobodnih
opÊinskih izbora, ali samo za seoske opÊine, dakle ne i gradske. Na njima
HSS ostvaruje veliku pobjedu u hrvatskim krajevima.180 U svim opÊinama
Ëazmanskog kotara na vlast dolaze opÊinski odbori i naËelnici iz redova pris-
taπa HSS-a. Tako u opÊinama Kriæ i IvaniÊ-Grad nestaje omraæenih naËelni-
ka, koje je reæim proteklih sedam godina samovoljno postavljao. Uz njih je
morao odstupiti i bivπi radiÊevac Nikola ZubatoviÊ, koji je od 1929. stao na
stranu reæima, ali je u desetogodiπnjem voenju OpÊine (1926.—1936.) uËi-
nio dobrih stvari za kloπtarivaniÊku opÊinu.181 OpÊinski naËelnici iz redova
HSS-a 1936. bili su Stjepan ©uπkoviÊ (IvaniÊ-Grad), Josip –ura (Kriæ) te Fra-
njo Koæarec (Kloπtar IvaniÊ).182
KonaËnu pobjedu zahtjeva za hrvatskom nacionalnom, socijalnom, gos-
podarskom, prosvjetnom i drugom autonomijom unutar Kraljevine Jugosla-
vije predstavljalo je stvaranje Banovine Hrvatske u kolovozu 1939. godine.
Iako je njenim osnutkom trebalo zapoËeti pozitivno razdoblje za hrvatski na-
rod, ubrzo je zapoËeo Drugi svjetski rat te banska vlast, uslijed ratnih prili-
ka, nije uspjela ostvariti veÊi pozitivni iskorak u interesu stanovniπtva.
Samo nekoliko dana poslije potpisivanja Sporazuma CvetkoviÊ-MaËek,
u zemlju se nakon deset godina emigracije vratio glavni tajnik HSS-a, Ivani-
Êanin Juraj KrnjeviÊ. Jedna od prvih KrnjeviÊevih odluka bila je da posjeti
svoj rodni kraj. Dana 3. rujna 1939. doπao je u IvaniÊ-Grad, gdje mu je pri-
reen sveËan doËek. Tu je, zajedno s drugim istaknutim HSS-ovcima, odræao
sveËani govor, nakon kojega je otiπao na grob svojih roditelja.183 U tom je
govoru govorio o stanju u svijetu u povodu izbijanja Drugoga svjetskog ra-
ta.184 Na æalost, otprilike godinu i pol potom taj Êe ratni sukob doista obuh-
179 Reæimskog eksponenta PetkoviÊa, kojeg su seljaci tukli πtapovima, πakama, kame-
njem, pa Ëak i krampovima, spasio je tek dolazak æandarmerijskog kaplara ZlatareviÊa.

On je pucnjima u zrak otjerao masu, koju je predvodio zamjenik narodnog zastupni-
ka, HSS-ovac Josip Blaæak iz Novoselca. Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog
Banskoj upravi u Zagrebu od 7. prosinca 1935. HDA, GSD, 1483.
180 Suzana LE»EK, flBorba Hrvatske seljaËke stranke za opÊinsku samoupravu 1936.—
1939.«, »asopis za suvremenu povijest, 40/2008., br. 3, 999-1032.

181 M. LOPEC, n. dj., 66.
182Spisak opÊinskih naËelnika Savske banovine 1938. godine. HDA, SB UO, kutija 336,
313/1938.
183 Vlatka DUGA»KI, flIvaniÊan Juraj KrnjeviÊ za Banovine Hrvatske (1939.—1941.)«,
Gazophylacium, 16/2011., br. 3-4, 127-128.

184 Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 4. rujna
1939. HDA, GSD, 1003.
49
vatiti i hrvatski prostor. Drugi svjetski rat ostavit Êe dubok trag na sva hrvat-
ska podruËja, pa tako i ivaniÊki kraj, te Êe njegove posljedice djelovati na
njegov daljnji razvitak.
ZakljuËak
Prostor opÊina IvaniÊ-Grad, Kloπtar IvaniÊ i Kriæ u doba monarhistiËke Jugo-
slavije, tj. od 1918. do 1941., predstavljao je druπtveno i gospodarski razno-
vrsno razvijeno podruËje. U njemu su prevladavali poljoprivreda i stoËarstvo,
ali postojale su i moguÊnosti jaËeg razvoja industrije, prvenstveno drvne.
Postojao je i razvijeni obrt te trgovina, posebno u samom IvaniÊ-Gradu. Ci-
jeli kraj imao je viπestoljetnu tradiciju πkolstva zbog koje je bilo razmjerno
malo nepismenih. Osim toga, meu graanima toga kraja postojala je jaka
ideja meusobnog povezivanja u razne privredne i sportske, ali i humane,
socijalne i mnoge druge udruge. Kroz njihovo djelovanje razvijalo se gospo-
darstvo, vodila briga o tjelesnom i nacionalnom odgoju mladih generacija,
Ëuvalo se mjesta od vatre itd.
Na politiËkom planu konaËnim ostvarivanjem opÊeg prava glasa za pu-
noljetne muπke graane nakon 1918. hrvatski su se graani nadali proπire-
nju svojih prava, dok je nova dræavna vlast æeljela izgraditi politiËki i nacio-
nalno jedinstvenu jugoslavensku dræavu. Graani ivaniÊkog kraja rano su
poveli borbu protiv centralistiËkog i unitaristiËkog smjera izgradnje dræave, a
za oËuvanje svojih osobnih i nacionalnih prava te posebnosti. VeÊ ranije, u
nemirnim vremenima raspada stare i stvaranja nove dræave, Kraljevstva SHS,
dobar dio stanovnika tog kraja uspjeπno se meusobno povezao kako bi po-
mogli tranziciji vlasti. Sredinom 1920. mnogi su graani ivaniÊkog kraja sad
ustali protiv najavljenog smjera izgradnje dræave u oruæani otpor reæimskim
idejama. Taj kratkotrajni ustanak, 4.-9. rujna 1920. godine, po svojem je sre-
diπtu ostao poznat kao flKriæka republika«. Iako je pobuna ubrzo uguπena,
ona je ostavila dubokog traga na tome podruËju.
U nadolazeÊim godinama graani ivaniÊkih opÊina Êe u gotovo apsolut-
nom broju spremno pristati uz ideje HSS-a o posebnim politiËkim, druπtve-
nim i gospodarskim pravima, koje su i prije 1918. bile rasprostranjene u tom
kraju. Ideje o hrvatskoj nacionalnoj posebnosti neÊe uspjeti zatomiti niti πes-
tosijeËanjska diktatura kralja Aleksandra, proglaπena 1929. godine. Iako Êe u
njoj vlasti represivnim metodama nastojati uguπiti svaki oblik otpora svojim
idejama, reæimski organi Êe s vremenom sve teæe kontrolirati miπljenja i dje-
lovanja graana. U godinama nakon atentata na kralja Aleksandra doÊi Êe do
ograniËene demokratizacije dræave te sve jaËeg djelovanja HSS-a — πto je sve
vodilo do stvaranja Banovine Hrvatske 1939. godine. Ipak, samo godinu i
50
pol potom doÊi Êe do raspada Jugoslavenske monarhistiËke dræave, koja Êe

nestati u vihoru Drugoga svjetskog rata.
Stipica GrgiÊ
Socio-political Environment of the IvaniÊ Area
in the Interwar Period
The area of municipalities IvaniÊ-Grad, Kloπtar IvaniÊ and Kriæ in the times
of monarchist Yugoslavia (from 1918 to 1941), went through a period of
transformation. This territory had a fairly diverse social and economic
structure, in which there was industry, commerce and trade, along with
agriculture and livestock farming. The entire area had a centuries-long
tradition of education, for which there was relatively little illiterates.
Moreover, the idea of linking citizens to achieve common economic and
social interests was very strong among the population.
After 1918 all adult male citizens of Yugoslavia got universal suffrage.
Therefore the Croatian people hoped that their rights would expand even
further, while the new state government wanted to build a unitary and
centralized state. Citizens of IvaniÊ area started the struggle for the
preservation of their democratic and national rights. One of the biggest and
earliest armed resistances to the regime’s ideas, known as the Kriæ
Republic, proved in 1920 that people were not happy with the situation in
their environment.
Despite of proclamation of Yugoslav dictatorship, with time the
authorities would find that the thoughts and actions of citizens are very
difficult to control. The citizens themselves in almost absolute numbers
sided with the ideas of Croatian Peasant Party and the concept of political
struggle for democratic, social and economic rights of Croatian people in
the monarchist Yugoslavia. Therefore, the attacks against ideas and symbols
of the regime became an everyday reality. In the years following the
assassination of King Alexander there was a limited democratization of the
state. They were also marked by an increasing activity of the HSS. This all
led to the creation of the Banovina of Croatia in 1939. However, only a
year and a half later, Kingdom of Yugoslavia and Croatian Banovina will
disappear in a whirlwind of World War Two.
Key words: Social development, Political situation, IvaniÊ-Grad, Kloπtar
IvaniÊ, Kriæ, Croatian interwar period (1918 —1941).
51
Suvremene promjene sastava

stanovniπtva Srednje Like prema dobi i
sektoru djelatnosti — primjena
prostorne i demogeografske analize
Marta HAMZIΔ
Ericsson Nikola Tesla d.d., Zagreb

Primljeno: 5. svibnja 2021.
UDK: 314.116(497.562-191.2)“1971+2011“
doi: 10.5559/pi.16.31.02
Glavni je cilj rada utvrivanje suvremenih promjena sastava stanovniπtva Srednje

Like prema dobi i prema sektoru djelatnosti. U tu svrhu provedene su prostorna
i demogeografska analiza koriπtenjem popisnih podataka za godine 1971. i
2011. na prostornoj razini jedinice lokalne samouprave (kao i njihovih sjediπta)
te za Srednju Liku u cjelini, a opaæanja na terenu pridonijela su razumijevanju
utjecaja utvrenih procesa na prostor, odnosno krajolik Srednje Like. Takoer,
kako bi se dobio bolji uvid, provedena je analiza kretanja ukupnog broja
stanovnika Srednje Like u razdoblju od druge polovine 20. stoljeÊa. PromatrajuÊi
dob stanovniπtva, rezultati istraæivanja su pokazali kako je u promatranom
razdoblju na svim promatranim razinama doπlo do znaËajnog starenja
stanovniπtva Ëime dobno-spolna piramida poprima oblik urne. Pri tome je za
obje promatrane godine najveÊa ostarjelost stanovniπtva zabiljeæena u OpÊini
Lovinac, a najmanja u Gradu GospiÊu. Nadalje, u promatranom je razdoblju
zbog starenja stanovniπtva na podruËju Srednje Like opÊa stopa aktivnosti sve
niæa. Takoer, doπlo je do prestrukturiranja stanovniπtva prema djelatnostima
tercijarnog i kvartarnog sektora uz napuπtanje tradicionalnih primarnih
djelatnosti. S obzirom na trenutaËne okolnosti, u narednim popisima
stanovniπtva oËekuje se na analiziranom podruËju daljnji nastavak izrazito
nepovoljnih demografskih i ekonomskih procesa.
KljuËne rijeËi: sastav stanovniπtva prema dobi, sastav stanovniπtva prema
sektoru djelatnosti, prostorna analiza, demogeografska analiza, krajolik, Srednja
Lika
1. Uvod
Na podruËju Republike Hrvatske postoje brojna gorska ruralna podruËja s iz-
razito nepovoljnim demografskim obiljeæjima kroz duæe razdoblje.1 U novije
1 Na primjer, Maja ©TAMBUK, flLika — studija sluËaja«, u: Duge sjene periferije: prinos
revitalizaciji hrvatskog ruba (ur. I. RogiÊ, M. ©tambuk), Institut druπtvenih znanosti Ivo
Pilar, Zagreb (1998), 44-107; Ivo TURK, flPromjena broja stanovnika KarlovaËke æupa-
53
su vrijeme u tim podruËjima izravnim i neizravnim posljedicama Domovin-

skog rata veÊ prisutni nepovoljni demografski (i ekonomski) procesi dodatno
intenzivirani.2
Srednja Lika je jedan od primjera takvih gorskih ruralnih podruËja gdje
se nepovoljna demografska obiljeæja i procesi ogledaju i u sastavu stanov-
niπtva prema dobi i sektoru djelatnosti, te posljediËno i u utjecaju na krajo-
lik. Tako se za podruËje Srednje Like moæe reÊi kako je to tradicionalni sto-
Ëarsko-poljoprivredni prostor, u kojem su takve prilike trajale sve do druge
polovine 20. stoljeÊa kada je stvorena osnovna infrastruktura i provedena ini-
cijalna industrijalizacija regije3 i zapoËeo sloæeniji gospodarski razvoj. To je
izravno utjecalo na ukupan broj stanovnika te sastav stanovniπtva prema do-
bi i djelatnosti, a posljediËno i na krajolik, jer su se usporedno pojavili pro-
cesi deagrarizacije, a zatim i deruralizacije. Kako se tada stanovniπtvu nije
moglo osigurati zapoπljavanje, nastavljena su iseljavanja stanovniπtva s po-
druËja Srednje Like, nuæno praÊena i promjenama dobno-spolnog i gospo-
darskog sastava stanovniπtva.
Glavni je cilj ovoga rada utvrivanje suvremenih promjena sastava sta-
novniπtva Srednje Like prema dobi i prema sektoru djelatnosti (za razdoblje
nije od 1857. do 2001. godine«, Druπtvena istraæivanja 17 (2007) 3, 437-461; ISTI, Æum-
berak: demografska problematika i moguÊnosti revitalizacije, Zagreb, Institut druπtve-
nih znanosti Ivo Pilar, 2021; Anelko AKRAP i Jakov GELO, flDepopulacija LiËko-senj-
ske æupanije tijekom 20. stoljeÊa s posebnim osvrtom na ekonomsko-socijalnu struktu-
ru 1971.—2001.«, u: Identitet Like: korijeni i razvitak (ur. Æ. Holjevac), knjiga II., Insti-
tut druπtvenih znanosti Ivo Pilar — PodruËni centar GospiÊ, Zagreb — GospiÊ (2009),
13-41.
2 Na primjer, Jakov GELO, flRatni uËinci na promjene demografskih struktura u Hrvat-
skoj«, Druπtvena istraæivanja 8 (1999) 5-6, 735-749; Draæen ÆIVIΔ, flDemografski gubici
LiËko-senjske æupanije u Domovinskom ratu«, u: Identitet Like: korijeni i razvitak (ur.
Æ. Holjevac), knjiga II., Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar — PodruËni centar Gos-
piÊ, Zagreb — GospiÊ (2009), 43-66; ISTI, flPrisilne (ratne) migracije kao Ëimbenik de-
mografskih promjena u Hrvatskoj (1991.—2011.)«, u: Znanstveni skup Demografija u
Hrvatskoj (ur. A. Akrap, I. »ipin i M. Strmota), Ekonomski fakultet, Zagreb (2014), 297-
-319; Ivo TURK, flSuvremene demografske promjene na kontaktnom prostoru KarlovaË-
ke i LiËko-senjske æupanije: analiza sluËaja«, u: Identitet Like: korijeni i razvitak (ur. Æ.
Holjevac), knjiga II., Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar — PodruËni centar GospiÊ,
Zagreb — GospiÊ (2009) 67-87; Nenad POKOS, flDemografske promjene na bivπim
okupiranim podruËjima Republike Hrvatske izmeu 1991. i 2001. godine«, u: Demo-
grafski kontekst i sociokulturne posljedice Hrvatskoga domovinskog rata (ur. D. ÆiviÊ
i I. Æebec), Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar — PodruËni centar Vukovar, Zagreb
— Vukovar (2009), 11-27; Ivo TURK, Nikola ©IMUNIΔ i Marta JOVANIΔ, flPromjene u
sastavu stanovniπtva prema narodnosti u KarlovaËkoj i LiËko-senjskoj æupaniji od 1991.
do 2011.«, Migracijske i etniËke teme 31 (2015) 2, 275-309.
3 Dane PEJNOVIΔ, Srednja Lika: socijalnogeografska transformacija, Centar za kulturu
— Muzej Like, GospiÊ, 1985.
54
M. HamziÊ: Suvremene promjene sastava stanovniπtva Srednje Like...
1971.—2011.). U tu svrhu primijenjena je prostorna, odnosno demogeograf-

ska analiza. Naime, uz popisno kretanje broja stanovnika od druge polovine
20. stoljeÊa, Ëime se dobiva temeljni uvid u promjene naseljenosti, analizira-
ju se i promjene u sastavu stanovniπtva prema dobi i sektoru djelatnosti s ob-
zirom na prostornu komponentu. Time su usporedbom podataka popisa sta-
novniπtva iz 1971. i 2011. analizirane promjene dinamiËkih obiljeæja sastava
stanovniπtva prema dobi i djelatnosti, te su se utvrdili procesi do kojih je do-
πlo u promatranom razdoblju. Opaæanja na terenu pridonijela su razumijeva-
nju utjecaja utvrenih procesa na prostor, odnosno krajolik te su u radu pro-
matrani i u funkciji utjecaja na krajolik Srednje Like.
1.1. PodruËje istraæivanja
PodruËje Srednje Like odnosi se na srediπnji dio veÊe cjeline Like, ukupne
povrπine pribliæno 1690 km2. Administrativno, Srednja Lika obuhvaÊa podru-
Ëje triju jedinica lokalne samouprave: Grada GospiÊa, OpÊine PeruπiÊ i Op-
Êine Lovinac (sl. 1). Prema posljednjem popisu stanovniπtva (2011.) na po-
druËju istraæivanja zabiljeæeno je ukupno 16.390 stanovnika. Od toga je naj-
viπe stanovnika bilo na podruËju Grada GospiÊa (12.745), a manje na podru-
Ëju OpÊine PeruπiÊ (2638) i OpÊine Lovinac (1007).
Na podruËju istraæivanja ukupno je 78 naselja. Od toga je samo jedno
naselje gradskog tipa, koje je ujedno i najveÊe — grad GospiÊ (6575 stanov-
nika, 2011.).
Upravno-teritorijalna podjela, na temelju koje su danaπnji Grad GospiÊ
i OpÊina PeruπiÊ izdvojeni iz nekadaπnje OpÊine GospiÊ, ustrojena je 1993.
Iste je godine izdvajanjem iz nekadaπnje OpÊine GraËac ustrojena i OpÊina
Lovinac. OpÊina Lovinac pripojena je LiËko-senjskoj æupaniji 1997., a uslijed
te upravno-teritorijalne organizacije stanovniπtvo OpÊine Lovinac gravitira
prema Gradu GospiÊu. S obzirom na tu Ëinjenicu, u ovom radu prostor Sred-
nje Like ima veÊi prostorni obuhvat i podrazumijeva navedene tri jedinice lo-
kalne samouprave nego prema autorima D. PejnoviÊu4 i D. Magaπu5 koji ju
smatraju dijelom Juæne Like. Takoer je potrebno napomenuti kako je ova-
kav prostorni obuhvat podruËja Srednje Like usklaen s prostornim obuhva-
tom u pojedinim prostorno-razvojnim dokumentima.6
4 D. PEJNOVIΔ, Srednja Lika: socijalnogeografska transformacija.

5Damir MAGA©, Geografija Hrvatske, Manualia Universitatis Studiorum Iadertinae, Sve-
uËiliπte u Zadru, Odjel za geografiju, Biblioteka Geographica Croatica, Meridijani Samo-
bor, Zadar — Samobor, 2013.
6 Na primjer, Regionalni operativni program LiËko-senjske æupanije 2005.—2010., WYG
International, GospiÊ, 2005.
55
Sl. 1. Srednja Lika — podruËje istraæivanja
1.2. Dosadaπnja istraæivanja

Dosadaπnja istraæivanja o podruËju Srednje Like bila su usmjerena na teme
socijalne geografije i demogeografije, ali i na teme fiziËke geografije, pri Ëe-
mu su primijenjene razliËite metode istraæivanja. D. PejnoviÊ 7 analizirao je
meuzavisnosti obiljeæja prirodne osnove i historijsko-geografskih ciklusa
naseljenosti Srednje Like (πto Ëini osnovu za razumijevanje socijalno-geograf-
skih procesa). M. JovaniÊ 8 koriπtenjem razliËitih metoda (deskriptivno-anali-
tiËke, korelacijske analize i dr.) analizirala je razvoj krajolika Srednje Like do
kojeg je doπlo utjecajem demografsko-gospodarskih procesa.
Primjena GIS tehnologije bila je u dosadaπnjim radovima koji se odno-
se na prostor Srednje Like usmjerena na razliËite teme. Tako je u radu M. Pa-
hernika i M. JovaniÊ 9 uspostavljena geomorfoloπka baza podataka Srednje Li-
7 D. PEJNOVIΔ, Srednja Lika: socijalnogeografska transformacija.

8 Autorica Marta JovaniÊ i autorica ovog rada Marta HamziÊ su ista osoba. Marta JOVA-
NIΔ, flDevelopment of the Central Lika landscape (Republic of Croatia) caused by so-
cio-economical processes« , u: International Scientific Symposium: Hilly-mountain are-
as — problems and perspectives (ur. B. Markoski i dr.), Makedonsko geografsko dru-
πtvo, Skopje (2014), 23-30; Marta JOVANIΔ, flCorrelation analysis demographic-econo-
mic variables and land use/land cover variables of central Lika«, Acta geographica Bos-
niae et Herzegovinae 2 (2015) 3, 43-52; Marta JOVANIΔ, flGIS analiza i razvojna tipolo-
gija krajolika Srednje Like«, Doktorska disertacija, SveuËiliπte u Zagrebu, Prirodoslovno-
matematiËki fakultet, Geografski odsjek, Zagreb, 2017.
56
ke koja se, zbog jasno definiranih objekata unutar uspostavljene baze poda-
taka, moæe povezati s ostalim geoznanstvenim bazama podataka koje Êe sa-
dræavati ostale geografske sastavnice za podruËje Srednje Like. M. HamziÊ,
B. Fuerst-Bjeliπ i M. Pahernik10 utvrdili su kombinacijom veÊeg broja analiza
strukturna obiljeæja uzoraka krajolika Srednje Like, a M. HamziÊ i B. Fuerst-
-Bjeliπ11 primjenom prostorno i procesno-orijentiranog GIS modela definira-
le su tipove krajolika Srednje Like za razdoblje 1980.—2012.
Od navedenih se radova ovo istraæivanje izdvaja jer uz primjenu pros-
torne i demogeografske analize promjene sastava stanovniπtva prema dobi i
sektoru djelatnosti, kao i kretanja ukupnog broja stanovnika, opaæanjima na
terenu se dodatno te promjene promatraju i u funkciji utjecaja na krajolik.
2. Metodoloπke napomene uz popisne podatke

U svrhu glavnog cilja ovog rada, utvrivanja suvremenih obiljeæja sastava sta-
novniπtva prema dobi i sektoru djelatnosti primjenom prostorne i demogeo-
grafske analize, u radu su analizirani odgovarajuÊi popisni podaci. Tako su
analizirani podatci popisa stanovniπtva iz 1971. i 2011. koji se odnose na
dob, odnosno spol, te podatci koji se odnose na gospodarsku aktivnost, od-
nosno sektore djelatnosti.
U svrhu temeljne analize demografske dinamike i u cilju postizanja sve-
obuhvatnijeg pogleda na brojËanu dinamiku Srednje Like koriπteni su objav-
ljeni podatci svih popisa stanovniπtva u razdoblju od druge polovine 20. sto-
ljeÊa do danas (1948.—2011.). Naime, kako je u uvodnom dijelu rada nave-
deno, u tom razdoblju stvorena je temeljna struktura i implementirana inici-
jalna industrijalizacija regije, πto je izravno utjecalo na ukupan broj stanovni-
ka te sastav stanovniπtva prema dobi i djelatnosti, a posljediËno i na krajo-
lik. Potrebno je naglasiti kako je u tom razdoblju provedeno ukupno osam
popisa, u kojima su zbog razliËitih popisnih koncepcija prisutne odreene
metodoloπke razlike. Popisi iz 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. pro-
vedeni su prema koncepciji stalnog stanovniπtva (tzv. de iure stanovniπ-
9 Mladen PAHERNIK i Marta JOVANIΔ, flGeomorphologic database in the function of
the Central Lika landscape typology (Republic of Croatia)«, u: International Scientific

Symposium: Hilly-mountain areas — problems and perspectives (ur. B. Markoski i dr.),
Makedonsko geografsko druπtvo, Skopje (2014) 97-105.
10 Marta HAMZIΔ, Borna FUERST-BJELI© i Mladen PAHERNIK, flStrukturna obiljeæja uzo-
raka krajolika Srednje Like — primjena prostorne i regresijske analize«, Kartografija i

geoinformacije, 34 (2020) 19, 14-39, doi: 10.32909/kg.19.34.2
11 Marta HAMZIΔ i Borna FUERST-BJELI©, flRazvojni tipovi krajolika Srednje Like 1980—
2012 — primjena prostorno i procesno-orijentiranog GIS modela«, Kartografija i geoin-

formacije, 35 (2021) 20, 4-29, doi: 10.32909/kg.20.35.1
57
tvo),12 a posljednja dva popisa, iz 2001. i 2011., provedena su prema prila-

goenoj koncepciji uobiËajenog mjesta stanovanja (engl. place of usual resi-
dence).13 Zbog metodoloπkih razlika izmeu popisa stanovniπtva, popisni re-
zultati nisu u potpunosti usporedivi,14 ali pouzdaniji (potpuno usklaeni) de-
mografski i ekonomski pokazatelji ne postoje. Time su sluæbeni popisni po-
datci koriπteni kao ËinjeniËni te su meusobno usporeivani u namjeri πto
vjernijeg prikaza opÊih trendova kretanja promatranih pokazatelja Srednje Li-
ke.
3. Promjene ukupnog broja stanovnika
U razdoblju od druge polovine 20. stoljeÊa (1948.—2011.). na podruËju Sred-
nje Like svakim popisom zabiljeæeno je smanjenje ukupnog broja stanovni-
ka (sl. 2). Tako se u ovom razdoblju od 63 godine ukupan broj stanovnika
smanjio pribliæno tri puta (sa 45.344 na 16.390), odnosno za 28.954 stanovni-
ka ili prosjeËno godiπnje za Ëak 460 stanovnika. Takoer je smanjenje ukup-
nog broja stanovnika zabiljeæeno u sve tri jedinice lokalne samouprave Sred-
nje Like. Pri tome je najznaËajnije smanjenje zabiljeæeno u OpÊini Lovinac (za
85,1%), potom u OpÊini PeruπiÊ (za 77,4%) i u Gradu GospiÊu (za 52,7%).
Neki od najznaËajnijih razloga smanjenja ukupnog broja stanovnika pri
tome su: iseljavanja stanovniπtva u veÊe gradove te u inozemstvo kao i de-
mografski gubitci i posljedice Drugoga svjetskog rata i Domovinskoga rata.
Takoer, od sredine 70-ih godina pridruæena je i negativna stopa prirodne
promjene, koja je uz navedene dodatan razlog kontinuiranog pada ukupnog
broja stanovnika.15 Meutim, potrebno je naglasiti kako je to smanjenje
ukupnog broja stanovnika u promatranom razdoblju (1948.—2011.) jaËeg in-
tenziteta u rubnim podruËjima, a slabijeg intenziteta bliæe gradu GospiÊu,
odnosno sjediπtima jedinica lokalnih samouprava (PeruπiÊ, Lovinac). Stoga se
moæe zakljuËiti kako je u tom razdoblju na podruËju Srednje Like prisutan
proces deruralizacije.
12 Viπe o koncepciji stalnog stanovniπtva u: Ivo NEJA©MIΔ, Depopulacija u Hrvatskoj
— korijeni, stanje, izgledi, Globus, Institut za migracije i narodnosti SveuËiliπta u Za-

grebu, Zagreb, 1991; Ivan LAJIΔ i Ivo NEJA©MIΔ, flMetodoloπke osobitosti demograf-
skog istraæivanja hrvatskog otoËja«, Druπtvena istraæivanja, 4-5 (1994), 381-396.
13 Ivan LAJIΔ i Roko MI©ETIΔ, OtoËni algoritam, aktualno stanje i suvremeni demograf-
ski procesi na jadranskim otocima, Institut za migracije i narodnosti, Ministarstvo mo-

ra, turizma, prometa i razvoja, Zagreb, 2006.
14Na primjer, Nenad POKOS, flMetodoloπke promjene u popisima stanovniπtva«, Hrvat-
ska revija, 3 (2003) 1, 29-35; Ivan LAJIΔ i Roko MI©ETIΔ, flDemografske promjene na
hrvatskim otocima na poËetku 21. stoljeÊa«, Migracijske i etniËke teme, 29 (2013) 2, 169-
-199.
15 D. PEJNOVIΔ, Srednja Lika: socijalnogeografska transformacija, 68.
58
Sl. 2. Kretanje ukupnog broja stanovnika Srednje Like i

jedinica lokalne samouprave (1948.—2011.)
Izvor: Naselja i stanovniπtvo Republike Hrvatske 1857.—2001., DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr.
Pristup ostvaren 4. svibnja 2021.; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., Stanovniπtvo prema
starosti i spolu po naseljima, DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 4. svibnja 2021.
U novije vrijeme ipak se biljeæe pozitivni trendovi kao πto su povratak

dijela stanovniπtva, koji se zbog Domovinskoga rata iselio u druga podruËja
Republike Hrvatske i u inozemstvo (povratnici prognanika i izbjeglica). Ta-
koer je znaËajno useljavanje stanovniπtva iz drugih, susjednih zemalja, po-
najviπe iz Bosne i Hercegovine. Meutim, na podruËju Srednje Like u cjeli-
ni, kao i u svim jedinicama lokalne samouprave te u velikoj veÊini naselja, i
u posljednjem popisu stanovniπtva (2001.—2011.) zabiljeæeno je smanjenje
ukupnog broja stanovnika. Opaæanjima na terenu utvreno je za navedeno
podruËje kako je doπlo do zapuπtanja, tj. ekstenzifikacije koriπtenja zemljiπta
koja se u krajoliku manifestira kroz vegetacijsku sukcesiju. S druge strane,
samo za naselja GospiÊ i LiËki Osik moæe se konstatirati da ukupan broj sta-
novnika raste gotovo kontinuirano od druge polovine 20. stoljeÊa (1948.—
2011). Time se sukladno procesima deruralizacije i urbanizacije u grad Gos-
piÊ doseljava stanovniπtvo iz cijele Like. PosljediËno, grad se prostorno πiri,16
naroËito prema naselju LiËki Osik te rezultira gotovo kontinuirano izgrae-
nim podruËjem (GospiÊ — LiËki Osik). Opaæanjima na terenu utvreno je za
to podruËje da je doπlo do intenzifikacije koriπtenja zemljiπta koja se u kra-
joliku manifestira kroz izgradnju te odræavanje poljoprivrednih povrπina.
16 NaËelno je tu rijeË o procesu suburbanizacije, meutim treba uzeti u obzir kako je
rijeË o naseljima manjeg broja stanovnika.
59
4. Promjene u sastavu stanovniπtva prema dobi

Usporedbom podataka dobnog sastava stanovniπtva za popisne godine 1971.
i 2011., vidljivo je kako se u promatranom razdoblju na podruËju Srednje Li-
ke odvija proces starenja stanovniπtva (tab. 1).
Tab. 1. Stanovniπtvo Srednje Like prema velikim dobnim skupinama i indeksu starosti za 1971. i
2001. Izvor: Popis stanovniπtva i stanova 1971., Stanovniπtvo, rezultati po naseljima i opπtinama,
Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011.,
Stanovniπtvo prema starosti i spolu po naseljima, DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr.
Pristup ostvaren 4. svibnja 2021.
1971.*
GRAD/OPΔINA 0-19 20-59 >_ 60 Indeks
Sjediπte opÊine Aps. % Aps. % Aps. % starosti**
GRAD GOSPIΔ 8475 31,8 13871 52,0 4175 15,6 49,3
GospiÊ 2565 31,9 4644 57,7 813 10,1 31,7
OPΔINA LOVINAC 1511 30,7 2332 47,3 1066 21,6 70,5
Lovinac 276 31,8 434 49,9 156 18,0 56,5
OPΔINA PERU©IΔ 2979 34,6 3984 46,3 1606 18,7 53,9
PeruπiÊ 446 33,2 694 51,7 196 14,6 43,9
SREDNJA LIKA
UKUPNO 12965 32,2 20187 50,2 6847 17,0 52,8
2011.
GRAD/OPΔINA 0-19 20-59 >_ 60 Indeks
Sjediπte opÊine Aps. % Aps. % Aps. % starosti**
GRAD GOSPIΔ 2747 21,6 6639 52,1 3359 26,4 122,3
GospiÊ 1456 22,1 3631 55,2 1488 22,6 102,2
OPΔINA LOVINAC 159 15,8 409 40,6 439 43,6 276,1
Lovinac 38 14,8 111 43,2 108 42,0 284,2
OPΔINA PERU©IΔ 403 15,3 1161 44,0 1074 40,7 266,5
PeruπiÊ 204 23,9 433 50,8 215 25,2 105,4
SREDNJA LIKA
UKUPNO 3309 20,2 8209 50,1 4872 29,7 147,2
*Razlika do 100,0% odnosi se na kategoriju flnepoznato«
**Indeks starosti izraËunat je prema odnosu stanovniπtva starog 60 i viπe godina i stanovniπtva 0-19 godina
Udio zrelog stanovniπtva (20-59 godina) ostao je pribliæno jednak, no

udio stanovniπtva starog 60 i viπe godina je poveÊan (sa 17,0% 1971. na
29,7% 2011.). Dakle, poveÊanje udjela starog stanovniπtva je na raËun mla-
dog stanovniπtva (do 20 godina starosti) Ëiji se udio smanjuje (sa 32,2% 1971.
na 20,2% 2011.). Udjeli mladog i starog stanovniπtva u objema promatranim
60
popisnim godinama govore da Srednja Lika ima duboko ukorijenjene karak-

teristike starog stanovniπtva,17 koje je sve starije.
Prikazani obrat u odnosu starog i mladog stanovniπtva moæe se pratiti i
na temelju pokazatelja indeksa starosti (is).18 U tablici 1 moæe se vidjeti ka-
ko je na razini Srednje Like u cijelosti, zatim u sve tri jedinice lokalne samo-
uprave kao i njihovim sjediπtima, indeks starosti za 2011. veÊih, nepovoljni-
jih vrijednosti nego za 1971. Takoer, s obzirom na to da je za 2011. na svim
promatranim razinama vrijednost indeksa starosti veÊa od 100,0 moæe se
zakljuËiti kako je broj starog stanovniπtva veÊi od broja mladog stanovniπt-
va.19
Na razini jedinice lokalne samouprave Grad GospiÊ oËekivano ima po-
voljniju dobnu strukturu (is=122,3) nego opÊine Lovinac i PeruπiÊ u kojima
je broj starog stanovniπtva viπe nego dvostruko veÊi od broja mladog stanov-
niπtva (is>200). Od sjediπta jedinica lokalnih samouprava, oËekivano, grad
GospiÊ ima najpovoljniji odnos starih i mladih (is=102,2), dok je najnepovolj-
niji u naselju Lovinac (is=284,2). Prikazano starenje stanovniπtva Srednje Li-
ke potvruje i grafiËki prikaz dobno-spolne strukture stanovniπtva za popis-
ne godine 1971. i 2011. (sl. 3).
U grafiËkom prikazu za 1971. mogu se uoËiti proπirenja, πto upuÊuje na
brojnije generacije iz kompenzacijskih razdoblja nakon Prvoga i Drugoga
svjetskog rata. Takoer, moæe se uoËiti kako je baza za 1971. osjetno πira ne-
go baza za 2011. To ukazuje na opadajuÊe stope rodnosti stanovniπtva, πto
je posljedica starenja stanovniπtva, te upuÊuje na trend daljnjeg smanjenja
stope rodnosti u buduÊnosti, odnosno poveÊanja udjela starog stanovniπtva.
Time dobno-spolna struktura poprima suæeniji oblik baze, odnosno oblik ur-
ne.
Temeljem prikazanog moæe se zakljuËiti kako je, kao posljedica niskog,
odnosno negativnog prirodnog priraπtaja i emigracije stanovniπtva u najbo-
ljoj fertilnoj dobi, proces demografskog starenja na podruËju Srednje Like du-
boko ukorijenjen. Po svemu sudeÊi, jaËeg je intenziteta u rubnim podruËji-
17 Starim se smatra ono stanovniπtvo u kojem dobna skupina 60 i viπe godina Ëini viπe
od 12% ukupnog stanovniπtva (Ivo NEJA©MIΔ, Demogeografija, stanovniπtvo u prostor-

nim odnosima i procesima, ©kolska knjiga, Zagreb, 2005).
18 Indeks starosti (i ) pokazatelj je brojËanog odnosa starog i mladog stanovniπtva (I.
s
NejaπmiÊ, Demogeografija, stanovniπtvo u prostornim odnosima i procesima). U ovom
radu izraËunat je s velikim dobnim skupinama: 60 i viπe godina starosti (>_60) te do 20
godina starosti (0-19).
19 Stanovniπtvo u kojem je vrijednost indeksa starosti veÊa od 100,0 definirano je kao
tip izrazito duboka starost (I. NejaπmiÊ, Demogeografija, stanovniπtvo u prostornim od-
nosima i procesima).
61
Sl. 3. Sastav stanovniπtva Srednje Like prema dobi i spolu za 1971. i 2011.
Izvor: Popis stanovniπtva i stanova 1971., Stanovniπtvo, rezultati po naseljima i opπtinama, Savezni
zavod za statistiku, Beograd, 1972; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., Stanovniπtvo
prema starosti i spolu po naseljima, DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 4. svibnja 2021.
ma, a slabijeg u srediπnjem dijelu, bliæe gradu GospiÊu. Navedeno je opaæa-

njima na terenu utvreno i kroz jaËi intenzitet zapuπtanja krajolika u rubnim
podruËjima.
5. Promjene u sastavu stanovniπtva prema sektoru djelatnosti
Prethodno se moglo vidjeti kako su u razdoblju od druge polovine 20. sto-
ljeÊa na razini Srednje Like neki od prisutnih procesa smanjenje ukupnog
broja stanovnika, deruralizacija, urbanizacija. Uz navedene procese, na po-
druËju Srednje Like moæe se utvrditi kako je u tom razdoblju opÊa stopa ak-
tivnosti sve niæa, πto je uvelike uvjetovano starenjem stanovniπtva. Naime,
dobni sastav stanovniπtva jedan je od demografskih pokazatelja koji u veli-
koj mjeri utjeËe na opÊu stopu aktivnosti, tj. na udio aktivnog u ukupnom
stanovniπtvu.
Prema podatcima u tablici 2. vidljivo je kako je na razini Srednje Like u
cijelosti, zatim u sve tri jedinice lokalne samouprave, kao i njihovim sjediπ-
tima, 2011. struktura zaposlenih prema djelatnostima znaËajno izmijenjena u
odnosu na 1971. Time je doπlo do prestrukturiranja stanovniπtva prema dje-
latnostima tercijarnog i kvartarnog sektora uz napuπtanje tradicionalnih pri-
marnih djelatnosti.
Analiza sastava stanovniπtva prema sektoru djelatnosti pokazala je pri-
sutnost procesa deagrarizacije, tj. smanjenja udjela zaposlenih u primarnim
62
djelatnostima, kako na razini Srednje Like ukupno, tako i na razini jedinica

lokalne samouprave. Naime, doπlo je do prestrukturiranja stanovniπtva pre-
ma djelatnostima tercijarnog i kvartarnog sektora.
Tab. 2. Struktura zaposlenog stanovniπtva Srednje Like prema sektoru djelatnosti za 1971. i 2011.
Izvor: Popis stanovniπtva i stanova 1971., Stanovniπtvo, rezultati po naseljima i opπtinama, Savezni
zavod za statistiku, Beograd, 1972; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., Zaposleni prema
podruËjima djelatnosti, DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 4. svibnja 2021.
1971.* 2011.*
Sektor Sektor
GRAD/OPΔINA Ukupno I II III i IV Ukupno I II III i IV
Sjediπte opÊine aktivno % % % aktivno % % %
GRAD GOSPIΔ 12079 44,1 21,2 18,3 4684 7,5 16,7 65,0
GospiÊ 3004 12,5 27,3 47,8 2641 6,0 14,0 70,5
OPΔINA LOVINAC 2690 62,8 7,1 6,5 249 5,6 27,7 64,1
Lovinac 487 52,6 4,5 10,1 74 5,4 18,9 55,4
OPΔINA PERU©IΔ 3956 59,3 13,8 7,3 701 12,1 23,5 49,8
PeruπiÊ 544 29,4 28,9 24,4 266 8,3 14,7 63,2
SREDNJA LIKA
UKUPNO 18725 50,0 17,6 14,2 5634 8,0 17,8 62,5
*Razlika do 100,0% odnosi se na aktivno stanovniπtvo koje je nezaposleno, zatim zaposleno u flnepozna-
tim aktivnostima« te na zaposlene u inozemstvu.
Opaæanjem na terenu uoËeno je kako su posjedi manje obraeni u od-

nosu na raspoloæive obradive povrπine; posjedi su mali i niska je tehnoloπ-
ka razina njihove obrade. Tako je podruËje Srednje Like, koje je potkraj 19.
stoljeÊa bilo agrarno prenaseljeno, postalo nedovoljno poljoprivredno valo-
rizirano. U krajoliku se to manifestira na oranicama, livadama i paπnjacima
koji su pod (socijalnim) ugarom, odnosno doæivljavaju proces zapuπtanja. Ti-
me je smanjenjem ukupnog broja stanovnika i starenjem stanovniπtva, kao i
deagrarizacijom, deruralizacijom i urbanizacijom, doπlo do smanjenja poljo-
privrednih aktivnosti πto je dovelo do promjena u krajoliku. Smanjenjem
bavljenja poljodjelstvom poveÊavane su neobraene povrπine i zemljiπta pod
socijalnim ugarom. Takoer, smanjenjem bavljenja stoËarstvom zapuπtane su
livade i paπnjaci, odnosno proπirene travnate povrπine. To smanjenje povrπi-
na koje su prije koriπtene za poljoprivredu, odnosno njihovo pretvaranje u
travnate povrπine, moæe se nazvati zapuπtanjem, tj. ekstenzifikacijom koriπ-
tenja zemljiπta koja se u krajoliku manifestira kroz vegetacijsku sukcesiju.
63
6. ZakljuËak
U radu je promatrana promjena sastava stanovniπtva Srednje Like prema do-
bi i sektoru djelatnosti u razdoblju 1971.—2011. koriπtenjem prostorne i de-
mogeografske analize. S obzirom na to da su navedena obiljeæja izravno po-
vezana s kretanjem ukupnog broja stanovnika, provedena je analiza demo-
grafske dinamike Srednje Like svih opÊih popisa stanovniπtva u razdoblju od
sredine 20. stoljeÊa (1948.—2011.) kada je zapoËeo sloæeniji gospodarski raz-
voj te se usporedno pojavili procesi deagrarizacije, a zatim i deruralizacije.
Pri tome su rezultatima istraæivanja na gotovo cijelom podruËju Srednje Like
utvrena vrlo nepovoljna kretanja promatranih popisnih pokazatelja. Opaæa-
njima na terenu utvreno je kako se na gotovo cijelom podruËju istraæivanja
odvija vegetacijska sukcesija, odnosno ekstenzifikacija koriπtenja zemljiπta, a
koja je veÊeg intenziteta bliæe rubnim dijelovima Srednje Like. Meutim, po-
voljnija kretanja popisnih pokazatelja utvrena su bliæe gradu GospiÊu, a u
prostoru su vidljiva kroz izgradnju i odræavanje poljoprivrednih povrπina, od-
nosno intenzifikaciju koriπtenja zemljiπta.
TrenutaËno zabiljeæene okolnosti nagovijeπtaju da se u narednim popi-
sima stanovniπtva na analiziranom podruËju moæe oËekivati daljnji nastavak
izrazito nepovoljnih demografskih i ekonomskih procesa. Stoga su uËinkovi-
ta rjeπenja revitalizacije ovog podruËja prijeko potrebna.
Marta HamziÊ
Modern developments in the population composition of
Central Lika according to age and economic sector of activity
— application of spatial and demo-geographic analysis
The main goal of this paper is to discuss the modern developments in the
population composition of Central Lika according to the population’s age
and economic sector of activity. For this purpose, a spatial and a demo-
-geographic analysis were conducted by using census data from the years
1971 and 2011, both on the spatial level of local government units (and
their seats), as well as Central Lika as a whole. Field observations helped
understand the influence of established processes on the space, or rather
the landscape of Central Lika. Additionally, in order to gain better insight,
an analysis of the total population number trend for Central Lika was
conducted, covering the time frame from the second half of the 20th
century until now. By taking a closer look at the age of the population, the
results of the research have shown that, in the covered time frame, a
significant population ageing trend can be noted on all observed levels.
This has led to the population pyramid taking the shape of an urn. For
both studied years, the highest rate of population ageing has been noted in
the Lovinac municipality, and the lowest in the Town of GospiÊ.
Furthermore, in the observed time frame, the general rate of activity in the
64
Central Lika area is lower due to the ageing of the population. Moreover,
there has been an economic sector restructuring in the population, with a
stark shift toward the tertiary and quaternary sector, and the population
abandoning traditional activities of the primary sector. Considering the
current circumstances, in the upcoming population census, a continuation
of severely adverse demographic and economic processes is expected in
the analysed area.
Key words: population age composition, population activity sector
composition, spatial analysis, demo-geographic analysis, landscape, Central
Lika
65
Neke spoznaje o zbrinjavanju i

zdravstvenoj skrbi djece s Kozare u
prihvatiliπtima 1942. godine
Igor VukiÊ
Druπtvo za istraæivanje trostrukog logora Jasenovac
Ilija Kuzman
Medicinski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu
Akademija medicinskih znanosti Hrvatske

Primljeno: 26. studenoga 2020.
UDK: 614.213(497.5)“1942“
364.69-054.73-053.2(497.5)“1942“
364-56(497.5)“1942“
doi: 10.5559/pi.16.31.03
Nakon ofenzive hrvatske i njemaËke vojske na podruËju planine Kozare u ljeto

1942. godine nastao je zbjeg s velikim brojem izgladnjele i bolesne djece. Kad je
slomljen otpor partizanskih snaga, veÊe skupine djece iz zbjega privremeno su
smjeπtane u nekoliko prihvatnih centara (logor Stara Gradiπka, sabiraliπta u
selima Mlaka, Jablanac, Uπtica i drugdje), a zatim su, bez prethodnih priprema,
prevezene u razliËita prihvatiliπta s ciljem pruæanja pomoÊi i zdravstvene skrbi te
su potom udomljavana u obitelji. U organizaciji zbrinjavanja djece presudna je
bila uloga dræave, a iz dostupnih dokumenata jasno se razabire da je djeci u
prihvatiliπtima uz smjeπtaj i prehranu pruæana i odgovarajuÊa zdravstvena skrb,
odnosno da djeca nisu bila diskriminirana i zanemarivana. Osnovna je namjera
ovoga rada, koriπtenjem izvornog arhivskog gradiva i izjava sudionika dogaaja
(sudski zapisnici), pokazati da su djeca s Kozare i Potkozarja 1942. godine u
prihvatiliπtima u Jastrebarskom, Sisku i Zagrebu imala odgovarajuÊu opÊu i
zdravstvenu skrb u skladu s moguÊnostima tadaπnje medicine u zadanim ratnim
okolnostima.
Naime, sve do danas u razliËitim medijima postoji cijeli niz stavova o
namjernom izgladnjivanju, trovanju i muËenju te djece. Ovdje æelimo istaknuti
da su to proizvoljni i ËinjeniËno neutemeljeni navodi koje su plasirale
jugoslavenske komunistiËke vlasti odmah nakon zavrπetka Drugoga svjetskog
rata, ali i pojedine druπtvene, politiËke pa i znanstvene strukture. Stoga, u duhu
znanstvenih spoznaja, mislimo da su nazivi djeËji ili ustaπki logori neprimjereni
te da bi bilo uputnije koristiti nazive prihvatiliπta ili sabiraliπta za djecu, pa i
privremene bolnice za djecu.
KljuËne rijeËi: Drugi svjetski rat, Nezavisna Dræava Hrvatska, DjeËje
prihvatiliπte Jastrebarsko, DjeËje prihvatiliπte Sisak, Zavod za odgoj gluhonijeme
djece, DjeËji dom na Josipovcu, zarazne bolesti
67
Uvod
Danas gotovo historiografski fenomen — pitanje prihvata, smjeπtaja i skrbi o
djeci s Kozare i Potkozarja u prihvatiliπtima πto ih je organizirala vlast Neza-
visne Dræave Hrvatske (NDH) u ljeto 1942. godine, nakon vojnih operacija
na planini Kozari, zasluæuje detaljnu i teorijski preciznu obradu, liπenu ideo-
loπkih i navijaËkih natruha.
Na temelju dostupnih podataka o organizaciji i zbrinjavanju djece te
pruæanju opÊe i medicinske skrbi u dva najveÊa prihvatiliπta, u Sisku i Jas-
trebarskom te u prihvatiliπtima u Zagrebu (Zavod za odgoj gluhonijeme dje-
ce i DjeËji dom na Josipovcu), pokuπat Êemo dokazati da su ta djeca imala
odgovarajuÊu zdravstvenu skrb, sukladnu ratnim uvjetima izbjegliËkih valo-
va izgladnjelog puËanstva, u higijenski zapuπtenim prilikama opÊe bijede i
siromaπtva s proπirenom uπljivosti te nedostatkom medicinskog osoblja, uz
epidemije brojnih zaraznih bolesti. U to vrijeme nisu postojali antibiotici ni-
ti danaπnja moguÊnost prevencije bolesti cijepljenjem. Prema dostupnim do-
kumentima i drugim izvorima djeca u prihvatiliπtima nisu bila zanemarivana,
a pogotovo ne diskriminirana, u pruæanju zdravstvene skrbi u odnosu na op-
Êu populaciju, odnosno drugu djecu.
U radu smo koristili izvorne arhivske dokumente vlasti NDH (ministar-
stava zdravstva, udruæbe i unutarnjih poslova, zatim nadleænih uprava za
skrb poput glavnih ravnateljstava za zdravstvo i udruæbu te dokumente mjes-
nih, opÊinskih i æupskih tijela i oruæniËkih i vojnih postrojbi), potom zapis-
nike sa sudskih postupaka voenih poslije rata i poslijeratne izvjeπtaje koje
su podnosili sudionici dogaaja (primjerice, pred komisijama za utvrivanje
ratnih zloËina okupatora i njegovih pomagaËa). Osim toga, sluæili smo se
memoarskim zapisima i dnevnicima, novinskim izvjeπtajima te objavljenim
knjigama, zbornicima dokumenata i drugim Ëlancima koji se odnose na ta
zbivanja.1
Odmah nakon zavrπetka rata 1945. godine u sluæbenu je historiografiju
plasirano i sve do danas se odræalo uvjerenje o potpunoj nebrizi i izostanku
svake zdravstvene skrbi za ovu djecu, a nerijetko su iznoπeni stavovi o nji-
hovu namjernom izgladnjivanju, trovanju i muËenju.2
1 Neki od tih izvora jesu: Dnevnik Diane BudisavljeviÊ, Zagreb, 2003; Δiril PETE©IΔ,
DjeËji dom Jastrebarsko, Zagreb, 1990; Ëetiri knjige zbirke dokumenata Koncentracio-
ni logor Jasenovac, dokumenta, uredio Antun MiletiÊ (prve tri knjige Jasenovac, 1986.,
Ëetvrta Jagodina, 2007.); Nataπa MATAU©IΔ, Diana BudisavljeviÊ, preπuÊena heroina
Drugog svjetskog rata, Zagreb, 2020; neobjavljeni rukopis Narcise Lengel-Krizman flSpa-
πavanje djece« (u posjedu autora); dnevne novine Hrvatski narod, Vjesnik, Plavi vjes-
nik, Borba i tjednik Arena.
68
I. VukiÊ, I. Kuzman: Neke spoznaje o zbrinjavanju i zdravstvenoj skrbi djece...
Vojno-politiËka situacija i ofenziva na Kozaru

Ubrzo nakon osnutka NDH na prostorima naseljenim veÊinskim srpskim, od-
nosno pravoslavnim stanovniπtvom, a osobito na podruËju Bosne i Hercego-
vine dolazi do neposluha i pruæanja otpora novim vlastima. Prve oruæane ak-
cije biljeæe se veÊ u travnju i svibnju 1941. godine, a prva pobuna veÊih raz-
mjera dogaa se u lipnju u Hercegovini (tzv. Lipanjski ustanak).3 Novi val
ustanaka rasplamsava se potkraj srpnja i poËetkom kolovoza 1941. godine,
kada se biljeæe jaËe oruæane akcije i na podruËju Kozare i Potkozarja. Iako
2 Navodi o zlostavljanju i ubijanju djece u logorima i prihvatiliπtima pojavljuju se u za-
pisnicima poslijeratnih komisija za utvrivanje ratnih zloËina okupatora i njegovih po-

magaËa te u zapisnicima sa sudskih procesa (primjerice, u procesu voenom protiv dr.
Antuna Najæara, upravitelja prihvatiliπta u Sisku). Zatim u knjigama i zbornicima, po-
put: Voja JOVANOVIΔ, Deca i rat. Jugoslavija 1941.—1945., Beograd, 1962; Dragoje LU-
KIΔ, Kozarsko djetinjstvo, 1976; ISTI, Rat i djeca Kozare, Beograd, 1979; Jurica KÖR-
BLER i Petar STANIVUKOVIΔ, Deca u logorima smrti, Beograd, 1986; u novinskim felj-
tonima poput Jana KOCH, flSjeÊanje na akciju spaπavanja kozaraËke djece iz jasenovaË-
kog logora«, Plavi vjesnik, Zagreb, listopad 1971. — sijeËanj 1972. Novinski feljtoni o
kozaraËkoj djeci objavljivani su gotovo u svim dnevnim novinama u SFRJ, u svim re-
publikama. Redovito su odræavani okrugli stolovi (u Jasenovcu, Banjoj Luci, Beogradu)
i prireivane izloæbe o djeci u logorima u Staroj Gradiπki i Jasenovcu te prihvatiliπtima
(spomenuti Dragoje LukiÊ i sam je bio dijete iz te skupine; roen 1928., bio je u prih-
vatiliπtu u Jastrebarskom, a priredio je niz izloæbi u Jastrebarskom, Beogradu, Jasenov-
cu i na spomen-podruËju Mrakovica na Kozari, prema: Dragan LUKIΔ, Bili su samo de-
ca, Laktaπi, 2006.). Prihvatiliπta se na takvim skupovima i izloæbama redovito nazivaju
flustaπki logori za djecu«. U Hrvatskoj se u novije vrijeme ponavljanjem optuæbi iz po-
ratnog vremena bavi u svojim izdanjima Savez antifaπistiËkih boraca, primjerice, Ivan
FUMIΔ, Djeca — ærtve ustaπkog reæima, Zagreb, 2011. Propagandni pristup stradavanju
djece u ratu bio je prisutan i u dokumentarnim i igranim filmovima, primjerice u filmu
Lordana ZafranoviÊa Krv i pepeo Jasenovca iz 1983. godine. Najnoviji primjer je Dara
iz Jasenovca, igrani film snimljen 2019. u Srbiji, redatelja Predraga AntonijeviÊa i sce-
naristice Nataπe DrakuliÊ. S druge strane, umjereniji i faktografski pristup ovoj temi
moæe se zamijetiti u novinskom serijalu flArena traæi vaπe najmilije« koji je sedamdese-
tih godina u tjedniku Arena vodio novinar Marino Zurl, tragajuÊi za djecom izgublje-
nom u ratnom vihoru koristeÊi i kartoteku koju je vodila Diana BudisavljeviÊ. Dio po-
trage opisao je u knjizi: Marino ZURL, Tri jablana, Zagreb, 1978. U novije vrijeme va-
æan doprinos rasvjetljavanju sudbine kozaraËke djece dao je dr. Nikica BariÊ, radom u
Ëasopisu Pilar: flKozara 1942, sudbina civila, zarobljenika i djece«, br. 2, rujan 2017, te
osvrtom na film Dnevnik Diane BudisavljeviÊ autorice Dane BudisavljeviÊ (snimljen
2019. godine), objavljenom u »asopisu za suvremenu povijest, br. 3, u studenom 2020.
Sudbinom kozaraËke djece bavila se i hrvatska povjesniËarka dr. Narcisa Lengel Kriz-
man. Objavila je niz Ëlanaka u razliËitim Ëasopisima (npr. flAkcija spasavanja kozarske
i druge djece iz ustaπkih logora«, Zbornik radova, Prijedor, 1980. i Ëlanak istog naslova
u zborniku Deca, rat i revolucija, Beograd, 1981.). Nakon 1991. godine dr. Narcisa Len-
gel Krizman ponovno je pregledala izvore i uz kritiËki pristup revidirala neke svoje i
tue zakljuËke u radu pod nazivom flSpaπavanje djece«. Iako je postojala namjera da se
taj rad objavi, to se nije dogodilo pa je do sada ostao u rukopisu.
3 Viπe o tim zbivanjima u: Amir OBHO–A©, Zima 1941./1942, vojne operacije u istoË-
noj Bosni, Zagreb, 2020., 27-114.
69
je na tom podruËju bilo i ËetniËkih grupa, organizatori pobune bili su pre-

teæno Ëlanovi KomunistiËke partije Jugoslavije, a pobunjeniËke postrojbe
imale su partizanska obiljeæja. Gotovo svi partizani, uz tek pokoju iznimku
meu zapovjednim kadrom, bili su srpske narodnosti i pravoslavne vjere.4
U proljeÊe 1942. godine partizanski pokret je ojaËao, njegove postrojbe
upadale su u slabo branjena sela i manja gradska naselja te izvodile zasjede
na prometnicama. U tim mjestima su uniπtavane oruæniËke postaje, πkole i
druge javne zgrade. U svibnju 1942. partizani su zauzeli Prijedor i rudnik Lju-
biju, vrlo vaæan za opskrbu njemaËke vojne industrije æeljeznom rudaËom.5
Svojim djelovanjem zaprijetili su i sigurnosti vaænih prometnica, meu osta-
lim i æeljezniËkoj pruzi Zagreb — Banja Luka. Odmah nakon zauzimanja Pri-
jedora, njemaËko zapovjedniπtvo za Jugoistok zajedno s hrvatskim postrojba-
ma isplaniralo je vojnu akciju slamanja partizanske skupine na planini Koza-
ri i okolici. U svibnju je oformljena borbena skupina Zapadna Bosna, pod
zapovijedanjem njemaËkog generala Friedricha Stahla, a potom je cijeli pros-
tor Kozare i Potkozarja opkoljen sa svih strana.6
VeÊ ranije su partizanski odredi sa sobom u planinske baze povlaËili i
civile, Ëlanove svojih obitelji i stanovnike sela koji su se bojali odmazde na-
kon partizanskih napada na punktove formalne vlasti. I prije masovnih po-
vlaËenja prema Kozari i samih vojnih operacija, bilo je civila, meu njima i
djece, koji su u tom brdovitom predjelu nekoliko mjeseci proveli u teπkim
æivotnim uvjetima, spavajuÊi u kolibama i zemunicama.7
Situacija u kojoj se naπlo civilno stanovniπtvo postaje joπ teæa nakon po-
Ëetka vojne akcije protiv pobunjenih partizana. Vojni pothvat zapoËeo je 10.
lipnja 1942. godine, a zavrπio je tridesetak dana kasnije.8 U zbjegovima na
planini naπle su se tisuÊe civila s nedovoljnim zalihama hrane. VeÊ tijekom
borbenih operacija, naπavπi se u teπkim stambenim i higijenskim prilikama,
mnogi civili prihvatili su pozive koje su im upuÊivale hrvatske vlasti putem
letaka bacanih iz zrakoplova. Letcima su ih pozivali na predaju i izlazak u
susret vojnicima te im jamËile æivot.9 Nakon predaje ili zarobljavanja, na kra-
4 Viπe o tim zbivanjima u: Duπan D. SAMARDÆIJA, BosanskodubiËko podruËje u NOR-u
i socijalistiËkoj revoluciji 1941—1945., Bosanska Dubica, 1984., 53-113.

5 Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flRudnik æeljezne rude Ljubija za vrijeme okupacije«, u
zborniku Kozara u NOB i socijalistiËkoj revoluciji, Prijedor, 1981., 363-377.

6 Nikica BARIΔ, flKozara 1942, sudbina civila, zarobljenika i djece«, n. dj., 53-56; Duπan
D. SAMARDÆJA, nav. dj., 197.

7 Duπan D. SAMARDÆIJA, nav. dj., 199.
8 Nikica BARIΔ, flKozara 1942…«, 59; Duπan D. SAMARDÆIJA, nav. dj., 199-208.
9 Nikica BARIΔ, flKozara 1942…«, 55, 66-67; Duπan D. SAMARDÆIJA, nav. dj., 209; izja-
va sudionice dogaaja Duπanke RaduloviÊ dana autoru 14. lipnja 2017. godine u Do-
njoj Gradini.
70
ju vojnih operacija, civili su upuÊivani u prihvatne centre koji su se nalazili

kod Bosanske Dubice, u selu Uπtici kod Jasenovca, u Prijedoru, u Novskoj i
drugdje. Nakon zavrπetka vojnih djelovanja, osim s Kozare iseljavano je sta-
novniπtvo i iz nekih sela naseljenih pravoslavnim stanovniπtvom na πirem
prostoru, primjerice, juæno od Bosanske Gradiπke. Stanovnici iz tih mjesta i
zarobljenici upuÊivani su preko Bosanske i Stare Gradiπke u sela Mlaku i Ja-
blanac, koja se nalaze na lijevoj obali Save, izmeu Jasenovca i Stare Gradi-
πke.10
Sredinom srpnja 1942. godine te prihvatne centre posjetio je ministar
zdravstva u Hrvatskoj dræavnoj vladi dr. Ivo PetriÊ.11 Nakon povratka u Za-
greb dao je izjavu dnevniku Hrvatski narod, objavljenu 23. srpnja. flDræava je
veÊ prije naπeg dolaska tamo uputila veliku koliËinu hrane, uputila 20 lieË-
nika, 15 sestara, 5 razkuæitelja, liekove, zavojno i razkuæno tvorivo, serume
i cjepiva. Zdravstveni zavod u Banjoj Luci i postrojbe Crvenog kriæa pojaËa-
le su u tom podruËju svoju djelatnost, da pomognu prebjege i da im uzmo-
gnu nakon njihove katastrofe u Kozari saËuvati i spasiti æivote«, izjavio je uz
ostalo dr. Ivo PetriÊ.12
Ministar je dodao da su u prihvatnim centrima u Mlaki, Jablancu i Prije-
doru organizirane ambulante i prihvatne bolnice te da se obavlja raskuæiva-
nje i dezinsekcija od velikog broja uπiju kod izbjeglica. flNije to mali posao,
jer je zamazanost i uπljivost kod sviju dosegla svoj najveÊi stupanj. Osim to-
ga svi se postepeno cijepe protiv tifusa i griæe [...]. Sve ovo iziskuje najveÊe
napore, jer je ogromna masa zauπena, zagaena i bolestna stigla nakon par-
tizanskog uniπtenja naglo, u kratkom roku od nekoliko dana.«13
MoguÊe je da je posjet dr. PetriÊa bio odgovor na dopise πto su stizali s
terena s upozorenjima o teπkoj humanitarnoj situaciji. U dopisu upuÊenom
tajniπtvu Ministarstva unutarnjih poslova, sluæbenik s terena (potpis neËitak)
javio je 13. srpnja da se flpitanje prihvata i evakuacije puËanstva razvija na
naπu sramotu. Na sva moja upozorenja brzoglasom, do sad u Dubicu nije sti-
glo niπta osim tri mlada lijeËnika, bez sredstava. Potrebna je najaæurnija me-
10 Antun MILETIΔ, Koncentracioni logor Jasenovac 1941—1945, Dokumenta, knjiga III.,
Beograd-Jasenovac, 1986., dok. br. 85, str. 200, izvjeπÊe Mihajla Komunickog, izaslani-
ka Ministarstva udruæbe NDH kod opunomoÊenika Vlade NDH u Banjoj Luci.
11 Dr. Ivo PetriÊ (1897.—1968.), lijeËnik, do 1941. ravnatelj Zarazne bolnice u Zagrebu.
Ministar zdravstva od travnja 1941. do listopada 1942. godine, u svibnju 1945. povlaËi
se u Austriju, Italiju i 1948. emigrira u Argentinu. Vidi Tko je tko u NDH, Zagreb, 1997.
12 Hrvatski narod, br. 483, 23. srpnja 1942., str. 3, pod naslovom flZauzimanje i briga
Hrvatske dræavne vlade oko partizanskih prebjega sa Kozare«. Dr. PetriÊ je to podruËje
posjetio s ministrom vanjskih poslova dr. Mladenom LorkoviÊem i pratnjom.
13 Isto.
71
uministarska organizacija. Nijemci prigovaraju i traæe odgovore tko je kriv

za to«.14
OruæniËka zapovjedniπtva tih su dana javljala i o pojavi pjegavog tifusa
u selima u okolici Kozare. Primjerice u kotaru Prijedor, gdje je u selima Ko-
miËani, Dera, Trnjani, Kozaruπa i Brani u opÊini Kozarac sanitetska sluæba
ustanovila 64 sluËaja pjegavog tifusa, od kojeg su Ëetiri osobe umrle. Oruæ-
niËka postaja Kozarac izvijestila je da je kotarska vlast poduzela sve potreb-
ne mjere kako bi se suzbilo πirenje bolesti.15
©irenje bolesti suzbijalo se i na drugim mjestima. Ministarstvo zdravstva
obratilo se 14. srpnja 1942. godine Kotarskoj oblasti u Novskoj sa zapovije-
di da fldepedikulaciju i ostale zdravstvene mjere protiv zaraznih bolesti u lo-
goru Novska preuzme kotarski lieËnik dr. Marijan Derkos i opÊinski lieËnik
dr. Mijo ©krljac iz Novske«.16 Po nalogu Ministarstva zdravstva iz Zagreba, tog
istog dana, 14. srpnja, u selo Jablanac, koje se nalazi nekoliko kilometara ni-
zvodno Savom od Jasenovca, otputovali su lijeËnici dr. Leopold Auf, dr. Her-
bert KlemenËiÊ i dr. Slavko Æupan. Njihov je zadatak bio da ondje usposta-
ve privremenu stanicu za sprjeËavanje zaraznih bolesti. Potkraj srpnja, nakon
povratka u Zagreb, u izvjeπÊu o svome radu naveli su da su flod 15. do 17.
ciepili po prvi put 2000 ljudi a osim toga smo potrebnima pruæili lieËniËku
pomoÊ i lieËniËke savjete. Dne 17. o. mj. doπla su joπ 2 lieËnika t.j. doktor
SilobrËiÊ Petar i dr. Vadkov Nikola sa 2 dobrovoljne sestre pomoÊnice Crve-
nog kriæa. Nastavilo se ciepljenjem i zdravstvenim radom, tako da smo do
25. pociepili prvi i drugi put (vakcinacija). Uz svoj rad u Jablancu dne 22.
VII. ciepili smo Ëitavo puËanstvo u Mlaki po drugi put. (U oba mjesta oko
10.000 ljudi.) Za vrieme naπega boravka u Jablancu umrlo je po logorima i
kuÊama preko 30, πto odraslih, πto diece. Porodilo se je 21 diete, gravidnih
102, pobaËaj 1.«17
LijeËnici su takoer utvrdili da su civili s Kozare, koje su partizani osta-
vili pri povlaËenju, jako izgladnjeli, a smrtnost meu malodobnom djecom je
visoka. flNajveÊi postotak je gastrointestinalnih poremeÊenja, svrab u velikom
postotku sa vrlo Ëestim ekcemima i piodermijama. Ustanovili smo oko 100
14 Hrvatski dræavni arhiv (HDA) 487, Ministarstvo oruæanih snaga Nezavisne Dræave Hr-
vatske (NDH), mikrofilm D-2178, snimka br. 555.

15 HDA 226, Ministarstvo zdravstva i udruæbe NDH (dalje: HDA 226), Glavno ravnatelj-
stvo za zdravstvo, br. 48267-Z-1942, izvjeπÊe primljeno 29. srpnja 1942., a podnio ga je
pukovnik Obertynski.
16 Nikica BARIΔ, flKozara 1942..«, 71.
17HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, 48152-Z-1942. U izvornom dokumentu
Jablanac se naziva Jablanovo, ali je iz dokumenta jasno da se radi o Jablancu kod Ja-
senovca.
72
sluËajeva malarije sa kliniËkom slikom. SluËajeva pjegavog tifusa i trbuπnog

tifusa, dizenterije ili drugih zaraznih bolesti nije se moglo do sada ustanovi-
ti. Kod 10-12 sluËajeva flegmena i panaricija pruæili smo lieËniËku pomoÊ«,
navedeno je u izvjeπtaju.18
Dr. Auf i njegovi kolege napisali su i da je u prihvatnom centru bilo ne-
moguÊe provesti dezinfekciju i dezinsekciju jer nije bilo potrebne opreme ni
prikladnih prostorija. flPuËanstvo u logoru je pod vedrim nebom i izloæeno
nepogodama vremena a ono malo πto je pod krovom, stanuje prenatrpano.
Poπto smo sve pregledali i pociepili (prvi i drugi put) to smo prema tome
savjesno izvrπili povjerenu nam duænost. Moramo spomenuti da nijesmo
imali dovoljnu koliËinu liekova, usprkos ponovnog traæenja, da smo radi po-
manjkanja joda i alkohola morali upotrebiti privatni alkohol i benzin te i πtr-
cala jednoga od nas, a da ne govorimo o tome da za broj od oko 10.000 lju-
di nije bilo ni za 10% dovoljna koliËina liekova. Najviπe pomanjkanje je bilo
tannalbina i karbo animalis (lijekovi za lijeËenje proljeva — nap. a.). Treba-
lo je joπ kinina u manjoj mjeri. Malo je bilo liekova proti svrabu. Zavojnog
materijala je bilo relativno dovoljno a nije posve dovoljno bilo masti za ra-
ne. Vrlo nam je falilo joda i alkohola«, stoji u izvjeπtaju.19
Mnogo informacija o stanju na tom podruËju moæe se doznati i iz pos-
lijeratnog ispitivanja dr. Nikole Vadkova pred sluæbenicima Odjeljenja zaπti-
te naroda (OZN).20 Vadkov je ispriËao kako ga je 16. srpnja 1942. godine u
svoj ured pozvao dr. Mladen Petras21, proËelnik Odjela za zdravstvo Minis-
tarstva zdravstva. Uz Vadkova pozvano je joπ nekoliko lijeËnika. Objaπnjeno
im je da je pred njima vaæan zadatak i da svi moraju sudjelovati. Dr. Vadkov
je dobio nalog da s dr. Petrom SilobrËiÊem ide u okolicu Jasenovca kako bi
pomagali izbjeglicama s Kozare i Potkozarja. Prema iskazu dr. Vadkova, u
Jasenovcu ih je doËekao dr. Miljenko Gjivoje i uputio u Mlaku (selo pored
Jablanca, udaljeno devet kilometara jugoistoËno od Jasenovca) i Jablanac.22
Dr. Vadkov takoer navodi da su ondje veÊ bili kirurg dr. Æupan, rend-
genolog dr. Auf, ortoped dr. KlemenËiÊ te dvije bolniËarke Hrvatskoga Crve-
nog kriæa, CindriÊ i Henigman. Prisjetio se kako je tih dana vladala velika æe-
ga, a nije bilo mjesta za skrivanje od sunca. Hrana je bila slaba, iako su se-
18 Isto.
19 Isto.
20 HDA 1561, Sluæba dræavne sigurnosti RSUP SRH, 015.7.11, izjava Nikole Vadkova od
1. studenoga 1945., RZ0070725-RZ0070740
21 Dr. Mladen Petras (1905.—1974.), lijeËnik, ortoped, od 1941. do 1942. predstojnik
Odjela za zdravstvo pri Ministarstvu zdravstva, a potom proËelnik Odjela za zdravstvo

kod Glavnog ravnateljstva za zdravstvo u Ministarstvu unutarnjih poslova. Poslije rata
nastavlja raditi u nekoliko zagrebaËkih bolnica. Vidi Tko je tko u NDH.
73
ljaci poveli sa sobom stoku, ali nisu je htjeli klati i pripremati za jelo. Nada-
li su se, vjerojatno, da Êe se uskoro moÊi vratiti u svoje domove i povesti sa
sobom svoju vrijednu imovinu.23
Veliki broj ljudi na malom prostoru, u loπim higijenskim uvjetima, stvo-
rio je podlogu za πirenje bolesti. Dr. Vadkov opisuje da su ljudi patili od
krvavog proljeva, a svakog je dana umiralo nekoliko æena i djece. On i nje-
govi suradnici traæili su da im se iz Zagreba dostavi dodatna poπiljka lijeko-
va. Rekao je i da je razgovarao i s Hinkom Piccilijem, jednim od voditelja
radne sluæbe obliænjeg logora u Jasenovcu. Doznao je da je za izbjeglice sti-
gao pun vagon kukuruza i pola vagona soli. No Piccili je to skrenuo u logor
za potrebe zatoËenika. Dr. Vadkov je ipak uspio dogovoriti da se kukuruz
proslijedi u Mlaku. Piccili nije htio dopustiti da se kukuruz samelje, jer je za
to mlin navodno morao imati posebnu dozvolu. Dr. Vadkov je tako preuzeo
vagon kukuruza u klipu. flSada se po Ëitave dane i noÊi Ëula tutnjava batova
kojima su tukli kukuruz da bi se lakπe skuhao.«24
Odvajanje djece od roditelja, odnosno majki,

i preuzimanje u prihvatiliπta
Neπto prije ili usporedno s vojnim operacijama, vlasti NDH i predstavnici
TreÊeg Reicha postigli su sporazum o upuÊivanju zarobljenika i dijela iselje-
nog pravoslavnog stanovniπtva kao radnika u tvornice i na poljoprivredne
radove u NjemaËku.25 Prema dogovoru, djeca do 14 godina trebaju flostati na
brigu hrvatskoj dræavi«.26 Prema razliËitim podatcima, u prihvatnim centrima
ostalo je oko 7000 djece Ëiji su roditelji upuÊeni na rad u NjemaËku. Pojavio
se ozbiljan problem smjeπtaja tako velikog broja djece bez prethodnih pri-
prema i plana zbrinjavanja. Zato je prema odluci samog poglavnika Ante Pa-
veliÊa tu djecu trebalo smjestiti u djeËja prihvatiliπta u Sisku, Jastrebarskom,
Zagrebu i drugdje.27
22 HDA 1561, Sluæba dræavne sigurnosti RSUP SRH, 015.7.1, izjava Nikole Vadkova od
1. studenoga 1945., RZ0070725-RZ0070740

23 Isto.
24 Isto.
25 Nikica BARIΔ, flKozara 1942...«, 63.
26Antun MILETIΔ, nav. dj., knjiga I., dok. br. 137, str. 357 i biljeπka na istoj stranici nje-
maËkog natporuËnika Schmidt-Zabierowa o posjetu Staroj Gradiπki kamo je otiπao s dr.
Petersenom, opunomoÊenikom za prikupljanje radne snage
27 ISTI, knjiga IV., dok. 36, 109-110; po svemu sudeÊi nije postojao raniji plan da se
djecu odvaja od roditelja nego se tome pristupilo ad hoc, u dogovorima u hodu, ona-
ko kako su ta djeca s roditeljima pristizala u prihvatne centre. IspoËetka su i djeca upu-
Êivana u NjemaËku s roditeljima, ali nakon πto su njemaËki lijeËnici u tranzitnim cen-
74
Od 24. lipnja do 4. srpnja 1942. godine iz Uπtice i Stare Gradiπke u DjeË-

ji dom za izbjegliËku djecu u Gornjoj Rijeci kraj Kriæevaca dovedeno je 325
djece. Nakon πto je ondje izbila zaraza pjegavim tifusom, dom je rasformi-
ran. Dvadesetak djece udomljeno je u obiteljima oko Varaædina, a neka su
smjeπtena u varaædinsku bolnicu. U Zagreb je prebaËeno 257 djece od kojih
je 52 smjeπteno u Zaraznu bolnicu. Ondje je umrlo 20 (16 djeËaka i 4 djevoj-
Ëice), a 32 je izlijeËeno. Skupina od 147 djece odvezena je u dom u Jastre-
barsko i ondje stavljena u posebnu oformljenu karantenu u dijelu franjevaË-
kog samostana. I odatle su djeca u manjim skupinama ili pojedinaËno upu-
Êivana u zagrebaËke bolnice na lijeËenje. Od posljedica pjegavca umrlo je
ukupno 90 djece iz doma u Gornjoj Rijeci (55 u tom domu, ostali u bolnica-
ma).28
Iz Stare Gradiπke upuÊen je 11. srpnja 1942. godine transport sa 650 dje-
ce u Zagreb i Jastrebarsko. Slijedili su transporti 13. i 14. srpnja (oko 700 dje-
ce).29 U prihvatnim centrima, odnosno, raskuænim postajama kod Glavnog
kolodvora u Zagrebu i drugdje organizirana je dezinfekcija i kupanje pridoπ-
le djece koliko je to bilo moguÊe zbog njihove dobi i zdravstvenog stanja. U
Zagrebu su djeca privremeno smjeπtana u Zavod za odgoj gluhonijeme dje-
ce, u Jeronimsku dvoranu te Staklenik (prostor kod katedrale koji je ustupio
nadbiskup Alojzije Stepinac). U neke od tih prostora veÊ su tada dolazili gra-
ani Zagreba i preuzimali djecu na obiteljsku skrb.30
Ministarstvo udruæbe naloæilo je 16. srpnja lijeËniku dr. Ivi Karaoli da
ode u Mlaku i preuzme 200 djece koju su onamo dovedena iz Dubice. Na-
loæeno mu je da svu djecu mlau od dvije godine uputi u Zagreb i o tome
obavijesti Ministarstvo.31
U meuvremenu je zbog velikog broja ljudi u prihvatnim centrima po-
Ëelo ponestajati hrane. Ministarstvo zdravstva poslalo je 23. srpnja brzojav
Oskaru Turini, opunomoÊeniku Vlade NDH sa sjediπtem u Banjoj Luci.32 U
brzojavu je prenesena obavijest Crvenoga kriæa da flprebjezi u Mlaki i Jablan-
trima u Mariboru i Linzu ustanovili da je mnogo djece u tim prvim transportima boles-
no, transporti su vraÊani u Hrvatsku. Vidi Nataπa MATAU©IΔ, nav. dj., 99.
28 Narcisa LENGEL-KRIZMAN, flSpaπavanje djece«, neobjavljeni rukopis (u posjedu au-
tora), 31-35; Δiril PETE©IΔ, nav. dj., 26.

29 HDA 1722, AntifaπistiËki front æena (AFÆ), kut. 8/45, Popis ratom postradale djece.
30 Dnevnik Diane BudisavljeviÊ, HDA, Zagreb, 2003., 98, 104, 107.
31 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, br. 45.447-Z-1942
32Dr. Oskar Turina od 13. lipnja 1942. do 22. studenoga 1942. bio je na duænosti flob-
Êeg opunomoÊenika Vlade Nezavisne Dræave Hrvatske« sa sjediπtem u Banjoj Luci. Uz
ostalo, bio je zaduæen za organiziranje prihvata i opskrbe izbjeglica.
75
cu joπ uvijek nemaju dovoljnu prehranu. Ministarstvo zdravstva nije u stanju

voditi o tome raËuna. Izvolite stvar izviditi i shodno odrediti.«33
Potkraj srpnja Ministarstvo udruæbe osnovalo je komisiju na Ëijem je Ëe-
lu bio nadzornik iz toga ministarstva Franjo Perπe. Zadatak komisije bio je
organizirati nastavak preuzimanja djece iz sabirnih centara u Jablancu, Mla-
ki i drugih. U skladu s time, Hrvatski Crveni kriæ je 28. srpnja svojoj dobro-
voljnoj bolniËarki Dragici Habazin izdao putni nalog u kojem je navedeno:
flPrema saopÊenju Ministarstva udruæbe od 27. srpnja o.g. ima se organizira-
ti preuzimanje i prijevoz djece iz sabirnih logora Jasenovac, Mlaka i Uπtica,
koje duænosti ima izvrπiti posebna komisija na Ëelu sa g. Franjom Perπe, nad-
zornikom Ministarstva udruæbe. Na traæenje spomenutog Ministarstva izvoli-
te s navedenom komisijom otputovati u spomenute sabirne logore u svrhu
pruæanja pomoÊi kod preuzimanja i prijevoza djece. Kad na licu mjesta
upoznate prilike, izvolite najbræim putem saopÊiti koliko bi joπ sestara treba-
lo odaslati tamo, da budu od pomoÊi kod preuzimanja prijevoza djece.«34
Zapovjedniπtvo sabirnih logora u Jasenovcu izdalo je 28. srpnja propus-
nicu Dragici Habazin kojom joj dopuπta slobodan pristup i prolaz kroz logor
do Mlake i Jablanca, radi obavljanja sluæbenih poslova. Propusnica je vrije-
dila deset dana.35 Put iz Jasenovca do sela Koπutarica (iz kojeg se dalje iπlo
cestom uz Savu do Mlake i Jablanca) vodio je izravno kroz logor Jasenovac.
Tako su sve lijeËniËke ekipe i transporti djece i odraslih prolazili cestom ko-
ja je vodila kroz logor.
Ravnateljstvo Hrvatskih dræavnih æeljeznica Zagreb primilo je 29. srpnja
1942. godine sljedeÊi dopis Odjela druπtvovnog osiguranja, zaπtite i skrbi Mi-
nistarstva udruæbe: flU sabirnim logorima u Jablancu, Mlaki i Uπtici imade joπ
oko 2.500 djece koja se po nalogu Poglavnika imadu preuzeti u dræav. djeË-
ju zaπtitu Ministarstva udruæbe, kao i djeca iz sabirnih logora u St. Gradiπki,
koja su veÊ preuzeta. Pomenuta djeca smjestiti Êe se u privatnim nastamba-
ma u Jastrebarskom. Savezno s time moli se naslov, da osigura prievoz ove
djece u partijama od po 600-800 i to sa postaja RaiÊ, odnosno Jasenovac. Pri
dolazku u Zagreb moraju se djeca prije polazka u Jastrebarsko razkuæiti. Po-
lazak prvog i iduÊih transporta javiti Êe se brzoglasno naslovu Ëim komisija
preuzme djecu. Moli se vozni red vlakova udesiti tako, da isti stiæu u Zagreb
rano ujutro, a poslije podne oko 16 s. odlaze za Jastrebarsko.«36
33 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, br. 46.936-Z-1942

34Antun MILETIΔ, n. dj., knjiga IV., dok. br. 34, str. 105; Dnevnik Diane BudisavljeviÊ,
82.
35 Antun MILETIΔ, n. dj., knjiga IV., dok. Br. 33, str. 104; Dnevnik Diane BudisavljeviÊ,
83.
76
U dokumentu se nalazi formulacija flpo nalogu Poglavnika«. Takvu for-

mulaciju mogli su upotrebljavati iskljuËivo uredi samog Poglavnika (Poglav-
nikov vojni ured, Æupanstvo pri Poglavniku), a ostale vlasti mogle su je ko-
ristiti samo kada im je Ante PaveliÊ osobno, usmeno ili u pisanom obliku
dao ovlast ili nalog da je mogu upotrijebiti u vezi s rjeπavanjem odreenog
pitanja.37
Nakon povratka sa zadatka na koji je upuÊen, nadzornik Franjo Perπe je
7. kolovoza 1942. godine podnio izvjeπÊe Ministarstvu udruæbe u kojem je
naveo: fl29. srpnja o. g. uputio sam se u Jasenovac, a odavle u logore u Uπ-
tici, Mlaki i Jablancu. U Uπtici nije bilo djece, jer su odpremljena u druge lo-
gore. U Mlaki bilo je, kao i u Jablancu oko 5.683 djece. Razloæivπi narodu
svrhu naπeg dolaska poËeo sam s popisom djece i za prvi prevoz sabrao 850,
a za drugi 967 i za treÊi 1250 djece. Prvi prevoz izvrπen je 30. i 31. srpnja.
Drugi 2. i 3. kolovoza, a treÊi 4., 5. i 6. kolovoza. Prvi je prevoz upuÊen u
Zagreb, a drugi i treÊi u Sisak. Kod svakog prevoza pomagale su sestre Hr-
vatskog crvenog kriæa, koje su vodile i brigu oko prehrane djece na putu.
[...] Roditeljima obrazloæena je korist te djeËje kolonizacije, pa se nije vrπila
nikakova sila, veÊ je dobrovoljnom predajom u sva tri prevoza preuzeto
3.067 djece. U sva tri prevoza nije bilo smrtnih sluËajeva, prem bilo je mno-
go sluËajeva posvemaπne izgladnjelosti. Prevoz vrπio se obiËnim seoskim ko-
lima, jer po onom uskom derutnom putu ne bi bilo moguÊe to izvrπiti dru-
gim prevoznim sredstvima. Svaki put je trajao od Mlake do Jasenovca po 3
do 4 sata, a od Jablanca 6 sati.«38
S putnim nalogom Hrvatskoga Crvenog kriæa i propusnicom Ustaπke
obrane u Mlaku je 29. srpnja 1942. godine iz Zagreba stigla i volonterka Dia-
na BudisavljeviÊ 39 sa suradnicima i nekoliko sestara Crvenoga kriæa radi pre-
uzimanja djece. Govorili su majkama da daju djecu u Zagreb, da Êe ondje
djeci biti lijepo jer Êe biti smjeπtena u djeËjim domovima, bolje nego u vlas-
titoj kuÊi. Uskoro su majke poËele prilaziti stolovima na kojima se obavljalo
popisivanje. flSestre su donijele i poslastice za djecu, kuhale Ëaj, tjeπile ih«, is-
36 Antun MILETIΔ, n. dj., knjiga IV., dok. br. 36, str. 109.
37 BariÊ, flKozara 1942…«, 100.
38 Isto.
39 Diana BudisavljeviÊ, ro. Obexer (1891.—1978.), Austrijanka roena u Innsbrucku,
udana za Julija BudisavljeviÊa (1882.—1981.), kirurga, predstojnika Kirurπke klinike Me-
dicinskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. Diana BudisavljeviÊ sudjelovala je u poma-
ganju zatoËenicima pravoslavne vjere (slanje paketa u logor Lobor-grad) i u zbrinjava-
nju pravoslavne djece nakon vojne akcije na Kozari. Osobito je vaæna njezina uloga u
izradi i voenju kartoteke zbrinute i udomljene djece. Vidi Dnevnik Diane Budisavlje-
viÊ, Zagreb, 2003; Nataπa MATAU©IΔ, n. dj.
77
priËao je lijeËnik Nikola Vadkov.40 U prikupljanju djece i stavljanju u kola

koja su ih vozila do jasenovaËke æeljezniËke postaje pomagali su i mladi us-
taπki vojnici iz logorske straæarske postrojbe, zapisala je u dnevnik Diana Bu-
disavljeviÊ.41
Iz Jablanca je 800 djece odvezeno u Jastrebarsko 31. srpnja 1942. godi-
ne. SljedeÊa skupina od 106 djece iz Mlake odvezena je u Zagreb i smjeπte-
na u dom na Josipovcu. Zatim 3. kolovoza iz Mlake kreÊe 800 djece u Sisak,
gdje poËinje s radom djeËje prihvatiliπte. U to prihvatiliπte 4. kolovoza stiæe
650 djece iz Stare Gradiπke, a 5. kolovoza joπ 1200 djece iz Mlake.42
Odreena medicinska pomoÊ djeci pruæana je i u logoru u Staroj Gra-
diπki. Organizirao ju je lijeËnik Viktor Budicki, jedan od zatoËenika u logo-
ru. Naime, u Staru Gradiπku su joπ od svibnja 1942. godine dovoeni civili s
Korduna, obuhvaÊeni protupartizanskim akcijama koje su vodile snage NDH
na tom podruËju. Meu njima je bio i velik broj djece sa zaraznim bolesti-
ma. Dr. Budicki je najteæe oboljele odvajao i smjeπtao u improviziranu fldjeË-
ju bolnicu« s oskudnim raspoloæivim sredstvima za pomoÊ.43
Zbog spomenutog dogovora s Nijemcima, kojima je stalno trebala rad-
na snaga, muπkarci i æene upuÊivani su na rad u NjemaËku. IspoËetka su s
njima odlazila i djeca. No, dogaalo se da bi u Mariboru ili Linzu, gdje su
njemaËki lijeËnici pregledavali pridoπlice, bilo ustanovljeno da u transporti-
ma ima znatan broj bolesnih, pa su transporti vraÊani natrag u Hrvatsku.44
Vjerojatno su zbog toga njemaËki predstavnici zatraæili da se djecu viπe ne
πalje, nego da ostanu flna brizi hrvatskoj dræavi«.45
O proπirenosti zaraznih bolesti u privremenim prihvatiliπtima vrlo zorno
govori podatak iz transporta s 336 osoba koji je 29. lipnja 1942. godine vra-
Êen iz Linza te su svi smjeπteni u Zavod za odgoj gluhonijeme djece u Ilici
83 u Zagrebu. Meu njima je bilo 38 muπke djece, 83 æenske djece i 215 æe-
na. LijeËnici su kod njih ustanovili 160 sluËajeva svraba, 128 sluËajeva dizen-
terije, 48 sluËajeva ospica (morbili), devet sluËajeva upale pluÊa, Ëetiri sluËa-
ja pjegavog i tri sluËaja trbuπnog tifusa. Odmah je u Bolnicu za zarazne bo-
40 Izjava Nikole Vadkova u HDA 1561, SDS RSUP SRH, 015.7.11, RZ0070725
41 flVelika djeca idu posluπno, ali malene treba nositi. Morali smo ih traæiti u brdima jas-
tuka. U tome je naroËito savjestan bio jedan mladi ustaπa koji je bio zdvojan, jer se bo-
jao da Êemo neko malo djete previdjeti pa Êe pokisnuti.« Dnevnik Diane BudisavljeviÊ,
88.
42 HDA, 1722, AFÆ, kut. 8/45, Popis ratom postradale djece.
43 Ilija JAKOVLJEVIΔ, Konclogor na Savi, Zagreb, 1999., 100.
44 Nataπa MATAU©IΔ, n. dj., 100.
45 Antun MiletiÊ, n. dj., knjiga I, dok. br. 137, str. 357, biljeπka o posjetu Staroj Gradiπ-
ki.
78
lesti poslano 16 bolesnika, a ostali su se lijeËili u Zavodu. VraÊeni iz trans-

porta bili su uglavnom pravoslavci iz sela u okolici Gline, Hrvatske Dubice
i Kostajnice, VojniÊa, Jasenovca, Novske i Cetingrada. U tom se trenutku u
Zavodu nalazilo 658 πtiÊenika, a od toga 435 djece i 223 odrasle osobe. Li-
jeËniËku sluæbu u Zavodu obavljala je dr. Boæena RadovinoviÊ, uz pripomoÊ
lijeËnika dr. Branka i Nine DragiπiÊ, dr. Talera i dr. Franje Pernuπa.46
Civilni izbjegliËki val katolika i muslimana 1941.—1942. godine

Ovdje valja spomenuti i ratne dogaaje iz 1941. godine koji su rezultirali
prihvatom izbjeglica u Staroj Gradiπki i Zagrebu. Naime, nakon rasplamsava-
nja pobune protiv hrvatske dræave u ljeto te godine, pred napadima i zloËi-
nima odmetnika (tada, uglavnom Ëetnika) veliki je broj civila katolika i mus-
limana iz podruËja sjeverne Dalmacije i jugozapadne Bosne traæio spas u sje-
vernim dijelovima Hrvatske. Primjerice, oko 1250 izbjeglica iz BihaÊkog ko-
tara smjeπteno je u kaznionicu Stara Gradiπka, koja tada joπ nije sluæila kao
logor, nego je u njoj bilo mjesta jer je veÊ zapoËelo preseljavanje dotadaπ-
njih kaænjenika na druga mjesta. Meu izbjeglicama bili su, primjerice, æene
i djece iz postradalog sela BoriËevca.47 Ubrzo su se meu djecom proπirile
razliËite zarazne bolesti pa su prebacivana u bolnicu u Novoj Gradiπki na li-
jeËenje. Tih dana djeca iz hrvatskih zbjegova (iz katoliËkih i muslimanskih
obitelji) stizala su i u Zagreb. Smjeπtali su ih privremeno u Dom na Josipov-
cu (danaπnja Nazorova ulica) te u Zavod za odgoj gluhonijeme djece. Ondje
su ih pregledale dr. Olga BoπnjakoviÊ i dr. Mara BrËiÊ. Prema njihovu nala-
zu, djeca su bila flslabo uhranjena, mnoga su preplaπena, a veliki dio je tako
zapuπten, boluje od svraba i sliËnih koænih bolesti, te Êe trebati dugo vreme-
na da se ta djeca oporave uz veoma pomnu njegu«.48
Bolesti su harale i meu izbjeglicama islamske vjere πto su spas potra-
æili u bijegu pred Ëetnicima iz okolice FoËe. Prema brzojavu upuÊenom 13.
oæujka iz kotara Gacko na viπe adresa, meu ostalima, i Ministarstvu udruæ-
be, flu kotaru Gacko vlada glad i bolest, viπe smrtnih sluËajeva od gladi me-
u izbjeglicama iz FoËe kojih ima u mjestu oko 500. Hrana ne dolazi peti
mjesec, poπta veÊ treÊi mjesec, Ëinovnici bez plaÊe i sredstava za æivot Ëetvr-
ti mjesec«.49 O teπkom stanju katoliËkih i muslimanskih izbjeglica kojih je u
46 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za udruæbu, 51769-I-2, izvjeπtaj br. 627, s potpisom
ravnatelja zavoda Ljudevita ©afariÊa, poslan iz Zavoda za odgoj gluhonijeme djece 6.

srpnja.
47 Dossier BoriËevac, ur. Josip PaviËiÊ, Zagreb, 2012., 435.
48 Isto, 431.
49 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za udruæbu, 18435-I/1.
79
ljeto i jesen 1942. u Banjoj Luci, Sanskom Mostu, Bosanskoj Dubici i drug-
dje bilo u jednakom broju kao i onih pravoslavnih s Kozare, govori izvjeπtaj
Higijenskog zavoda iz Banje Luke od 15. studenoga 1942. godine. Opisuje
se smjeπtaj izbjeglica meu kojima ima onih pristiglih iz Hercegovine: flSvi iz-
bjeglice skoro bez iznimke æive u nepovoljnim druπtvovnim i zdravstvenim
prilikama. Hrana je veoma slaba i nedostatna, postoji najveÊa oskudica u od-
jeÊi i rublju tako da se Ëesto nailazi na djecu koja osim koπulje niπta drugo
na sebi nemaju, novËana pomoÊ je mala i neredovita. Veliki broj majki do-
jilja nije u stanju dojiti dijete, jer im je mlijeko u dojkama presahnulo zbog
nedovoljne prehrane. Djeca su mahom slabunjava i rahitiËna. Njihov je po-
mor veoma visok.«50
DjeËje prihvatiliπte Jastrebarsko
UoËi prijevoza djece u Jastrebarsko, gdje je veÊ postojao djeËji dom,51 taj je
grad obiπao sanitarni inspektor Ministarstva zdravstva. Bilo je to 16. srpnja
1942. godine.52 Ministarstvo vanjskih poslova NDH 18. srpnja 1942. godine
obratilo se Viπem zapovjedniπtvu talijanskih oruæanih snaga flSlovenija-Dal-
macija« u Suπaku, nadleænom za talijanske postrojbe u NDH. U dopisu je ob-
jaπnjeno da u Jastrebarskom postoje barake koje je upotrebljavala talijanska
vojska, a u kojima su trenutaËno smjeπtena mnogobrojna djeca flnastradala
uslied djelovanja partizana«. Upravo tih dana u Jastrebarsko su doπli talijan-
50 Higijenski zavod Banja Luka, Taj. br. 99, izvjeπtaj podnio dr. Ivan GrujiÊ, upravitelj
Higijenskog zavoda i zdravstveni izvjestitelj kod opunomoÊenika Vlade NDH Oskara

Turine.
51 Od 1939. godine u Jastrebarskom je postojao DjeËji dom za poodrasle djeËake, koji
su vodile Ëasne sestre iz reda KÊeri Boæje ljubavi (sjediπte im je bilo u Sarajevu). Ta-
koer 1939. godine u Jastrebarsko je premjeπten i dom, odnosno sirotiπte iz Osijeka,
kojim su upravljale slovenske sestre milosrdnice, flusmiljenke« iz reda KÊeri krπÊanske
ljubavi sv. Vinka Paulskog. Godine 1941. dom za djeËake je zatvoren, a sirotiπte se vra-
tilo u Osijek. U Jastrebarskom je 1941. formiran novi dom, DjeËji dom za djevojËice,
namijenjen djevojËicama koje su ostale bez roditelja u ËetniËkim napadima u Bosni. Za
upraviteljicu doma imenovana je Ë. s. Pulherija (Anka) Barta, inaËe svastika dr. Mile Bu-
daka, knjiæevnika i ministra u vladama NDH. Tom domu 1942. godine pridodano je
prihvatiliπte za djecu s Kozare; vidi Δiril PETE©IΔ, n. dj., 11-13; Zdenko VUKOVIΔ, Is-
tine i laæi o Jastrebarskom, 29-30.
52 Nikica BARIΔ, flKozara 1942…«, 99; HDA, 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, broj
46.886-Z-1942. Sanitarni inspektor ustanovio je da zdenac u FranjevaËkom samostanu

ne osigurava dovoljno vode pa je veÊ 17. srpnja, zanemarujuÊi formalnosti, flzbog æur-
be i viπe sile« zapoËelo kopanje novog zdenca, a provedeno je i raskuæivanje postoje-
Êeg. Takoer je ustanovljeno da ciglana u obliænjem mjestu Reki nema odgovarajuÊu
opskrbu vodom. Kako bi se osiguralo dovoljno vode za piÊe, pranje i kuhanje na tom
mjestu, trebalo je izvrπiti radove na ureivanju obliænjeg izvora. Ministarstvo zdravstva
je dopisom od 22. srpnja obavijestilo o tome Ministarstvo udruæbe, zatraæivπi da se æur-
no osiguraju potrebna financijska sredstva za izvoenje opisanih radova.
80
ski predstavnici, s namjerom da barake razmontiraju i odnesu drvnu grau.

Zato su vlasti u Zagrebu zatraæile od Talijana da barake, barem u tom raz-
doblju, ostanu na raspolaganja za smjeπtaj djece. Talijani su odgovorili da se
slaæu s navedenim zahtjevom, odnosno da barake u Jastrebarskom prepuπ-
taju mjesnim hrvatskim vlastima.53
Prihvatiliπte u Jastrebarskom organizirano je u nastambama, odnosno
barakama kod FranjevaËkog samostana, zatim u barakama u selu Reka (kod
tamoπnje ciglane), dok je bolnica za najteæe bolesnu djecu organizirana u
starom gradu Erdödijevih u srediπtu Jastrebarskog. U prvom transportu 11.
srpnja 1942. godine u Jastrebarsko je dovezeno 850 djece, 250 djevojËica
smjeπteno je u barake kod starog grada, a u tri barake kod franjevaËkog sa-
mostana smjeπteno je 600 djeËaka.54
O zdravstvenom stanju djece koja su stigla u Jastrebarsko svjedoËio je
dr. Branko DragiπiÊ 55 pred organima Zemaljske komisije za utvrivanje zlo-
Ëina 10. prosinca 1945. godine. Odmah po dolasku djece dr. DragiπiÊ je pre-
uzeo voenje improvizirane bolnice u Jastrebarskom. Prema njegovoj izjavi,
djeca su stigla s teπkim atrofijama uslijed gladi i s napadnim crvenilom sluz-
nice usta, mekoga nepca i ædrijela. flMnogo djece imalo je infekciozne boles-
ti, naπli smo nekoliko sluËaja akutnog pjegavca, vrlo mnogo ospica, neobiË-
no mnogo difterije nosa i ædrijela te vodenih kozica«, rekao je dr. DragiπiÊ.
Znatan dio djece bolovao je i od teπke toksiËke griæe (dizenterija), a sva
su djeca bolovala od po nekoliko bolesti: npr. kombinacija tifus — dizente-
rija — ospice — difterija nosa i ædrijela — ulcerozne stomatitide najteæega
stupnja i mnogo edema na nogama od gladi. Dr. DragiπiÊ je u ispitivanju na-
veo da je bilo oko 400 sluËajeva dizenterije, oko 300 sluËajeva ospica s upa-
lama pluÊa, oko 200 sluËajeva trbuπnog tifusa, mnogo skorbuta s ispadanjem
zubi i sekvestriranjem Ëeljusti. Navodi i brojne avitaminoze te na stotine ul-
ceroznih stomatitida s dvadesetak noma, s potpunom destrukcijom obraza.
Difterija nosa i ædrijela bilo je oko 200, variËela (vodenih kozica) i zauπnja-
ka (pertussis epidemica) oko 100. fl©arlaha je bilo malo, tuberkuloze koliko
se moglo ustanoviti bez rendgenskog pregleda nije bilo mnogo. Svraba i raz-
nih gnojnih infekcija na koæi neobiËno mnogo. Veliki dio djece pokazao je
53 Nikica BARIΔ, flKozara 1942…«, 99.

54 Δiril PETE©IΔ, n. dj., 24.
55 Dr. Branko DragiπiÊ (1895.—1947.), pedijatar, profesor na Medicinskom fakultetu,
poslije rata ravnatelj DjeËje klinike na ©alati u Zagrebu. Sin pravoslavnog sveÊenika iz
Dvora na Uni. Od listopada 1941. do puπtanja na slobodu u proljeÊe 1942. bio je inter-
niran u logoru u Staroj Gradiπki zbog pripadanja grupi zagrebaËkih masona (bio je Ëlan
loæe Pravednost od 1929. godine). Vidi Δiril PETE©IΔ, n. dj., 23; broπura Memento
1941/1942 o povijesti slobodnih zidara, Zagreb, 2011.
81
znakove preboljenog pjegavca, koji su vjerojatno preboljeli joπ u logoru Gra-

diπka, s ispadanjem kose, gnojnim procesima na koæi, atrofijama najteæeg
stepena i s greπkama na srËanom miπiÊu, apscesima... Takove stepene skor-
buta i teπkih avitaminoza sumnjam da je ikada imao prilike da vidi jedan li-
jeËnik kod djece«, izjavio je dr. DragiπiÊ. Dodao je kako je bilo djece flkoja su
kod najmanjeg napora kod ustajanja iz kreveta, da vrπe nuædu, naglo umira-
la kao snoplje od opÊe tjelesne iscrpljenosti i slabosti.«56
Stanje u Jastrebarskom opisao je i Kamilo Bresler, savjetnik u Odsjeku
za obitelj i djecu u Ministarstvu udruæbe57 u pismu upuÊenom 12. srpnja
1942. godine dr. Niktopolionu »ernozubovu, epidemiologu, voditelju epide-
mioloπkog odjela pri Hrvatskom higijenskom zavodu58. Zatraæio je od njega
da u Jastrebarsko poπalje opremu i lijekove za pristigle bolesnike. Novac ne-
Êe biti problem, istaknuo je Bresler. flOd bolesti koje smo danas mogli pri-
mijetiti pored desperatnog stanja ishranjenosti skorbut, griæa, ogroman broj
ospica i upale pluÊa, difterija, jedan sumnjiv pjegavac«, napisao je Bresler.
Dr. DragiπiÊ je organizirao bolnicu u Jastrebarskom, kako je izjavio,
flprema propisima jedne bolnice za djecu s kapacitetom od 110 kreveta«. Bi-
la je razdijeljena na odjele — za tifus, dizenteriju, difteriju itd.59
BuduÊi da su stizala i nova djeca, odnosno bolesnici, lijeËnici u Jastre-
barskom bili su prisiljeni organizirati nove bolniËke odjele. Radili su to u do-
govoru s Breslerom, koji je prema DragiπiÊevim informacijama u Jastrebar-
sko poslao i dodatne lijeËnike: dr. Glumca iz bolnice Sestara milosrdnica u
56 Δiril PETE©IΔ, n. dj., str. 25.

57 Kamilo Bresler (ili Brössler, kako prezime glasi u izvornim dokumentima) (Varcar
Vakuf 1901. — Krk 1967.), osnovnu πkolu i gimnaziju zavrπio je u Sarajevu, uËiteljsku
πkolu u Petrinji, Filozofski fakultet u Zagrebu (skupina pedagoπko-psihologijskih pred-
meta). Radio je u Crvenom kriæu (1929.), ©koli narodnog zdravlja, Dræavnoj πkolskoj
poliklinici (1936.). U NDH radi u Ministarstvu udruæbe, kao savjetnik u Odjelu za zaπ-
titu majke i djeteta. Poslije rata bio je naËelnik Odjela socijalne zaπtite i skrbi u Minis-
tarstvu socijalne politike Narodne vlade Hrvatske (1946.). Bio je osnivaË i nastavnik Vi-
πe πkole za socijalne radnike u Zagrebu (1954.). Vidi Δiril PETE©IΔ, n. dj., 21-22.
58 Dr. Niktopolion »ernozubov (Njiæni Novgorod 1890. — Beograd 1967.), epidemio-
log, profesor na Medicinskom fakultetu, autor udæbenika (Epidemiologija, izdanja 1941.

i 1973.). Diplomirao je u Sankt Peterburgu 1918., a nakon bijega iz Rusije 1921. devet
godina radi u Sandæaku (Novi Pazar i okolica). U Zagrebu je od 1930.; voditelj je epi-
demioloπkog odjela u Higijenskom zavodu do 1943. kada odlazi u partizane. Od 1944.
bio je πef Higijensko-epidemioloπkog odsjeka pri Vrhovnom πtabu. Do 1952. bio je na
duænosti glavnog epidemiologa JNA i naËelnik Higijenskog zavoda Vojnomedicinske
akademije. Predavao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu i ravnao Institutom za
epidemiologiju Medicinskog fakulteta, Vidi Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski
zavod Miroslav Krleæa, Zagreb, 2009.—2020, mreæno izdanje, https://hbl.lzmk.hr/
clanak.aspx?id=4006 (pristupljeno 31. oæujka 2021.)
82
Zagrebu te dvije lijeËnice Ëasne sestre reda sv. Vinka koje su promovirane u
Beogradu. Bile su to specijalistice pedijatrije, rodom iz Slovenije, s. Imelda
PotoËnik i s. Kristina Bele. Zbog nedostatka medicinskog osoblja Bresler je
tih dana poslao jednu Ëasnu sestru u Beograd kako bi pozvala nekoliko pri-
padnica reda sv. Vinka, koje su ondje imale samostan, da dou pomagati u
Jastrebarsko. Uz dvije Ëasne sestre pedijatrice, odazvalo se joπ osam redov-
nica koje su iz Srbije doputovale u Jastrebarsko.60
»asne sestre su dobile nadzor nad barakama u Reki, gdje je bilo oko
1000 djece. Dr. DragiπiÊ i njegova supruga, takoer lijeËnica dr. Nina Dragi-
πiÊ, vrlo Ëesto su poslijepodne odlazili i provjeravali stanje u tim nastamba-
ma. Dr. DragiπiÊ je izjavio da je bolnica ondje organizirana u najljepπoj, su-
hoj baraci, i to za oboljele od ospica i upale pluÊa izazvane ospicama.
Na dvoriπtu je ureen prostor u obliku sjenice za lijeËenje upala pluÊa
od ospica na svjeæem zraku. U drugoj baraci postojao je odjel za dizenteri-
ju, za difteriju nosa i ædrijela, te ambulanta. Oboljeli s upalom pluÊa dobiva-
li su dnevno injekcije za srce, a oni s dizenterijom dijetu prema moguÊnos-
tima, ribane jabuke, riæinu sluz itd.
flKad je bolnica bila organizirana i kad nam je uspjelo da spomenutim
mjerama smanjimo smrtnost djece, javljeno mi je da ustaπe raspuπtaju logor
u Gornjoj Rijeci kod Kriæevaca, jer se tamo pojavio pjegavac meu djecom.
I tu djecu su uputili jednostavno u Jastrebarsko. Sada je bio za nas problem,
da veÊ u sreene medicinske prilike primimo oko 280 djece u inkubaciji«,
prisjetio se dr. DragiπiÊ. U konaËnici je u Jastrebarsko stiglo 147 djece iz Gor-
nje Rijeke.61 Dr. DragiπiÊ je stoga predloæio Bresleru da se isprazni franjevaË-
ki samostan u kojem se tada nalazilo samo nekoliko redovnika i da se dje-
ca tamo smjeste uz strogu karantenu. Zdravstvena skrb za tu skupinu povje-
rena je dr. Karlu Weissmanu.62
Kroz bolnicu u starom gradu u centru Jastrebarskog proπlo je oko 300
malih bolesnika. Pojedini bolesnici prebacivani su u zagrebaËke bolnice na
lijeËenje kad bi trebalo obaviti neke kirurπke zahvate ili su bila potrebna ne-
ka laboratorijska, rendgenska i druga ispitivanja. U Zaraznu bolnicu bilo je
upuÊeno 48 djece (umrlo desetero), a na DjeËju kliniku (118, umrlo 35).63
60 Isto.
61 Narcisa LENGEL-KRIZMAN, n. dj., 34.
62 Dr. Karlo Weissman bio je Æidov iz Osijeka, internist, u Osijeku je imao vlastiti sa-
natorij. Upraviteljici Jastrebarskog Ë. s. Pulheriji preporuËila ga je nadstojnica osjeËkog
djeËjeg doma, Ë. s. Veronika IgliË; vidi Δiril PETE©IΔ, n. dj., 26-27; Zdenko VUKOVIΔ,
n. dj., 59.
83
Ukupno je kroz prihvatiliπte Jastrebarsko proπlo 3400 djece. Umrlo je

444 djece (oko 13 posto).64 Smrtnost je bila najveÊa u djece iz prvog trans-
porta (12. srpnja 1942.), odnosno u prvom mjesecu boravka u prihvatiliπtu,
a kasnije ustrojem bolnice, organiziranjem zdravstvene skrbi i poboljπanjem
prehrane mortalitet se bitno smanjio (tablica 1).
Tablica 1. Kronoloπki pregled smrtnosti djece u prihvatiliπtu u Jastrebarskom 1942. godine65
Broj ProsjeËni dnevni

Razdoblje umrle djece broj umrlih
12. — 31. srpnja 153 7,65
1. kolovoza — 30. rujna 216 3,54
1. — 31. listopada 67 2,16
1. studenoga — 31. prosinca 6 0,1
nakon 1. sijeËnja 1943. 2 —
Ukupno 444 —
DjeËje prihvatiliπte u Sisku

U Sisku je prihvat djece nakon zavrπetka vojnih operacija na Kozari organi-
ziran u nekoliko zgrada u uæem i πirem centru grada. I ovdje je odabir pros-
tora vodio Kamilo Bresler, predstavnik Ministarstva udruæbe. Za povjerenika
Ministarstva u Sisku imenovan je uËitelj Ante DumboviÊ, a za zdravstvenog
voditelja i upravitelja cijelog prihvatiliπta dr. Anton Najæar.66 Djeca su bila
smjeπtena na ovim lokacijama: u Samostanu sestara sv. Vinka, u Sokolani, u
63 Δiril PETE©IΔ, n. dj., 100. Dr. DragiπiÊ u svojem izvjeπÊu navodi da je djeËje prihva-
tiliπte u Jastrebarskom za djecu poslije operacije na Kozari postojalo Ëetiri i pol mjese-
ca, od 12. srpnja do 1. studenoga 1942. godine. U tom je razdoblju, prema njegovim
podatcima, umrlo 444 djece.
64 Isto, 26-28, 96-102, izjava dr. Branka DragiπiÊa u ispitivanju pred Zemaljskom komi-
sijom za utvrivanje zloËina okupatora i njegovih pomagaËa u Zagrebu 10. prosinca

1945., ZKRZ GUZ, 4676/45. PeteπiÊ navodi i podatak da je umrlo 452 djece, prema iz-
vjeπtaju Odjela socijalne zaπtite djece i mladeæi pri Ministarstvu socijalne politike NR Hr-
vatske iz sijeËnja 1947., πto daje sliËan postotak umrlih.
65 Isto, 26-27, 100; podatci iz izjave dr. Branka DragiπiÊa u ispitivanju pred Zemaljskom
komisijom za utvrivanje zloËina okupatora i njegovih pomagaËa 10. prosinca 1945.,

ZKRZ GUZ 4676/45.
66 Dr. Anton Najæar (Obreæ kod Ptuja 1899. — okolica Siska 1947.) zavrπio je Medicin-
ski fakultet u Zagrebu, od 1941. bio je ravnatelj ©kolske poliklinike u Sisku. Bio je upra-
vitelj djeËjeg prihvatiliπta i lijeËnik u sabirnom logoru u Sisku za prikupljanje radne sna-
ge za NjemaËku (1942.—1945.). Poslije rata u prvostupanjskom postupku osuen je na
dvadeset godina zatvora, a nakon æalbe tuæitelja, unatoË brojnim svjedocima u njego-
vu korist, osuen je na smrt i strijeljan. Vidi Dræavni arhiv u Sisku, Zbirka sudskih pred-
meta politiËkih procesa, dr. Anton Najæar, STUP 46/46, 560; HDA 1722, AFÆ, kut 8/40.
84
skladiπtu Solane Reiss te u πkoli u Novom Sisku. Odreeni broj najteæe bo-
lesne djece smjeπten je i u sisaËku bolnicu.67
Kotarska komisija za utvrivanje ratnih zloËina pri Narodnom odboru u
Sisku napravila je poslije rata elaborat o djeËjem prihvatiliπtu u Sisku, u ko-
jem su opisane prostorije za smjeπtaj djece te nabrojeno osoblje koje se o nji-
ma brinulo. Navedena su imena lijeËnika — dr. Anton Najæar, dr. Leopold
Auf, dr. Lazar Margulies, dr. Ivan ©picer i dr. Briπki i pomoÊnog osoblja, od
kuharica koje su pripremale hranu do pomoÊnih radnika koji su cijepali
drva.68
Prema tom elaboratu djeca su prvo prolazila kroz dezinfekcijsku posta-
ju u kupaliπtu TesliÊ, gdje su ih kupali i πiπali. U zgradi Sokolane lijeËnicima
je pomagalo tridesetak æena, koje je organizirala Julija ©epiÊ, predsjednica
(tabornica) Æenske loze ustaπkog pokreta iz Siska.69 U prizemlju Sokolane
bila je centralna kuhinja u kojoj je radilo desetak æena. Istraæitelji iz komisi-
je precizno su naveli imena svih æena koje su pomagale u svakoj prostoriji
Sokolane. Iz elaborata je vidljivo da je pored ulaza bila ambulanta. Na pr-
vom katu bila je i manja soba koja je sluæila kao mrtvaËnica.70
Na sliËan naËin opisana je i zgrada πkole u Novom Sisku. Ondje je am-
bulanta bila na prvom katu. Postojala je flsoba za dojenËad« i dvije-tri sobe
za smjeπtaj starije djece. Osim medicinskih sestara koje su u prihvatiliπte doπ-
le s lijeËnicima, s kojima su i do tada radile u njihovim ordinacijama, u po-
maganju djeci sudjelovale su i sestre pomoÊnice Crvenoga kriæa, zatim re-
dovnice dominikanke koje su doπle iz Zagreba te redovnice iz Samostana sv.
Vinka. Takoer je iz obliænjeg sabirnog logora Staklana (koji je sluæio za pri-
kupljanje radne snage za NjemaËku) dovedena skupina æena koje su poma-
gale u zbrinjavanju pristigle djece.71
67 HDA 1722, AFÆ, kut 8/9, 40.

68Mrtvozornik je bio David Eckstein (EgiÊ), prijevoz leπeva obavljao je Tomo OziÊ, gro-
bar se zvao Franjo Videc, cjepaË drva bio je Janko BiπkupoviÊ: HDA 1722, AFÆ, kut.
8/40.
69 Julija ©epiÊ odlikovana je Redom za zasluge III. stupnja flza osobito poærtvovan rad
oko opskrbljivanja napuπtene djece s Kozare«. Odlikovanje joj je dodijelio poglavnik

Ante PaveliÊ 1944. godine, u HDA 306, Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloËi-
na — Glavni urudæbeni zapisnik (ZKRZ-GUZ), kutija 136, 8563-/V-1946. Nakon rata
osuena je na deset godina zatvora zbog flaktivnog ustaπtva«. Kao suradnicu na zbrinja-
vanju djece spominje ju u svojem dnevniku i Diana BudisavljeviÊ.
70 HDA 1722, AFÆ, kut 8/40.
71Isto. »asne sestre koje su pomagale oko djece zvale su se Partenija GrubiπiÊ, Mirna
MastanjeviÊ i Marija Alma LesiÊ; vidi sudski postupak protiv dr. Antuna Najæara, Zbir-
ka sudskih predmeta politiËkih procesa, Dræavni arhiv Sisak, STUP 46/46.
85
UnatoË svim njihovim naporima, u sisaËkom je prihvatiliπtu od 7. do 31.

kolovoza umrlo 515 djece. Dr. Anton Najæar podnio je 7. rujna 1942. godine
izvjeπtaj o stanju u DjeËjem prihvatiliπtu Sisak Ministarstvu udruæbe i Minis-
tarstvu zdravstva. U prilogu izvjeπtaja je i tablica s brojem umrle djece po da-
nima i pojedinim lokalitetima prihvatiliπta od 7. do 31. kolovoza 1942. U tom
razdoblju ukupno je umrlo 515 djece (prema zapisima A. DumboviÊa — um-
rlo ih je neπto viπe, 537). Nije naveden ukupan broj djece koja su tada bila
smjeπtena u prihvatiliπtu, a nisu precizno navedeni ni uzroci, odnosno dijag-
noze bolesti umrle djece.72
Najviπa smrtnost bila je u Samostanu (209 umrlih) gdje su bila smjeπte-
na dojenËad i mala djeca, a glavnim razlogom navodi se pothranjenost s pro-
bavnim tegobama i crijevnim infekcijama. Smrtnost je bila vrlo visoka una-
toË lijeËniËkoj skrbi i odgovarajuÊoj dijetalnoj prehrani. Stoji napomena da su
sva djeca bila cijepljena protiv dizenterije.73
U objektu Sokolana umrlo je 141 dijete, a tu je bio smjeπten i najveÊi
broj djece u ekstremno loπim uvjetima jedne nedovrπene zgrade bez prozo-
ra. Uz loπe higijenske prilike, razlogom velike smrtnosti navode se zarazne
bolesti — dizenterija, ospice i zauπnjaci.74
©kola u Novom Sisku s vodovodom i kanalizacijom od 22. kolovoza
funkcionira kao bolnica za najteæe bolesnike koji su premjeπtani iz Sokola-
ne. Ondje su isprva bila smjeπtena najzdravija djeca, ali se premjeπtanjem bo-
lesne djece od 22. kolovoza biljeæi i velika smrtnost s ukupno 151 umrlim
djetetom do kraja mjeseca.75
Dr. Najæar u izvjeπÊu opisuje kako je veÊi pomor u Samostanu nastajao
nakon πest dana od dolaska djece, koja su prethodno oduzeta od majki, ka-
da je doπao do izraæaja drukËiji naËin prehrane te su uslijedile razne promje-
ne u probavnom traktu. flUz to su naknadno doπle i razne zaraze (Colli even-
tualno dizenterija, a nisu iskljuËeni ni zaraznici iz grupe paratifusa). Uz to se
mora spomenuti, da su djeca bila potpuno gola bez potrebnih pokrivaËa, te
se mora raËunati da je veliki procenat pomora djece iπao na raËun te goloti-
nje tj. hladnoÊe, kojoj mala djece ne mogu odolijevati. Djeca su spavala na
slami eventualno zamotana u kakve krpice«, napisao je dr. Najæar. On dalje
tvrdi da je lijeËniËka sluæba kod djece bila na potrebnoj visini pa su flsva dje-
72 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, br. 61832-I-1942, Dræavna djeËja poli-
klinika Sisak br. 405/42; usp. Izvjeπtaj Ante DumboviÊa u HDA, 1722, AFÆ, kut. 8/ 9,
Popis pomrle djece iz 1942. godine, 1-1152
73 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, br. 61832-I-1942
74 Isto.
75 Isto.
86
ca bila cijepljena protiv dizenterije, a redovito su im se davali lijekovi (car-

bo animalis i tonocardin), zatim fizioloπke infuzije, cardijazol, i drugi lijeko-
vi koji su dolazili u obzir.«76
Prehrana je bila potpuna i prema svim medicinskim propisima, naglasio
je Najæar u izvjeπÊu. flDjeca su dobivala mlijeko eventualno razrijeeno Ëa-
jem, zatim Ëaj slaen πeÊerom ili saharinom, prema potrebi i miπljenju lijeË-
nika specijalista za djeËje bolesti. Davala se juha od sluzi (jeËmene ili zobe-
ne, najfiniji griz na razne naËine pripremljen, kruh od bijelog braπna, itd.).
Hrana se nastojala dati na πto Ëistiji i sterilniji naËin.« Ali sve to nije bilo do-
voljno, napisao je dr. Najæar, fljer su hladnoÊa i promjena prehrane bile mno-
go jaËe od svih lijeËniËkih nastojanja«.77
Pri smrtnosti u Sokolani takoer je element bila hladnoÊa, napisao je
Najæar. flDjeca su spavala u velikim skupinama pokraj potpuno otvorenih
prozora (kojih zapravo nije ni bilo, veÊ se radilo o otvorima u zidu na ne-
dovrπenoj zgradi u koje prozori joπ nisu bili ugraeni). Uz to su tu bile i raz-
ne zarazne klice — dizenterija, colli, ospice, parotistis epidemica, par sluËa-
jeva skarlatine i jedan sluËaj paratifusa B. ©to se tiËe higijenskih prilika te
zgrade nisu mogle biti ni uz najveÊa nastojanja na potrebnoj visini, jer je ov-
dje bio vrlo veliki broj djece, a sama zgrada je potpuno otvorena, tako da se
moæe reÊi da je uspjelo da djeca nisu spavala pod vedrim nebom«, naveo je
dr. Najæar.78
VeÊ je spomenuto da je πkola u Novom Sisku bila u mnogo boljem sta-
nju jer je imala ureen vodovod i kanalizaciju. Ondje su prvo bila smjeπtena
najzdravija djeca koja su se mogla dati na udomljavanje pa do 22. kolovoza
ondje nije bio ni jedan smrtni sluËaj. Od tog dana u πkolu su premjeπtana
djeca u najteæem stanju iz Sokolane pa je i ondje zatim zabiljeæen veÊi broj
smrtnih sluËajeva. SliËno je bilo i u Solani, koju dr. Najæar opisuje kao veli-
ko skladiπte koje stoji flna lijepom sunËanom mjestu uz veliko travnato dvo-
riπte«. Ondje su takoer bila poslana zdravija djeca. flVrlo mali broj sluËaja
pomora kod ove djece, koje je bilo oko 1200 ide na raËun toga zdravog no-
vog mjesta«, napisao je dr. Najæar.79
U istrazi koja je po svrπetku Drugoga svjetskog rata pokrenuta protiv dr.
Najæara ispitan je i dr. Lazar Margulies80, jedan od lijeËnika koji su se u Sis-
76 Isto.
77 Isto.
78 Isto.
79 Isto.
80Dr. Lazar Margulies (1887.—1952.) zavrπio je Medicinski fakultet u BeËu 1914. Za vri-
jeme Prvoga svjetskog rata dolazi u Osijek i radi kao lijeËnik-internist. Bio je aktivan u
87
ku brinuli o djeci. On je ustvrdio da se dr. Najæar nije bavio lijeËenjem dje-

ce niti je za to pokazivao naroËitu brigu. Dodao je da su se ozbiljno oko dje-
ce trudila samo dva lijeËnika, on, Margulies i dr. Ivan ©picer. Zbog rada s
djecom Ëak su oboljeli od pjegavog tifusa. flNo sav je trud bio uzaludan jer
je sve bilo loπe organizirano i sa strane uprave nije se uËinio ozbiljan korak
da se infekcije i πirenje bolesti zaustave«, kazao je dr. Margulies. Tvrdio je i
da je hrana bila nezdrava i nedovoljna, a mlijeko veÊinom pokvareno. Pred-
bacio je dr. Najæaru πto je bolesnu djecu iz Sokolane prebacio u πkolu u No-
vom Sisku pa je smrtnost i ondje porasla. Navodno ga je dva puta upozorio
da Êe to imati loπe posljedice.
Treba uzeti u obzir da se radilo o istrazi kakve su u to vrijeme Ëesto
zavrπavale najteæim posljedicama za istraæivane osobe pa su i svjedoci bili
skloni odmaknuti od sebe potencijalnu opasnost kako i sami ne bi bili op-
tuæeni. Stoga se i izjave dr. Marguliesa moæda mogu promatrati u tom svjet-
lu. S druge strane, brojni su ostali svjedoci rad dr. Najæara opisivali korekt-
nim i naglaπavali njegovu skrb za povjerenu djecu u prihvatiliπtu kao i onu
koja su iz prihvatiliπta bila udomljena u Sisku i okolici. Otegotna okolnost za
dr. Najæara bila je ta da je istodobno bio i lijeËnik sabirnog logora u Sisku
(za prikupljanje radne snage za NjemaËku), πto mu je stavljeno na teret u is-
trazi i sudskom procesu koji je slijedio. Ipak, i dr. Lazar Margulies je u izja-
vi naglasio da u Sisku nije bilo nasilja ili trovanja djece.81
Na izvjeπÊe dr. Najæara reagiralo je Ministarstvo udruæbe te 17. rujna
1942. godine zamolilo Ministarstvo zdravstva da æurno formira povjerenstvo
koje oËevidom treba utvrditi razloge tako velike smrtnosti u Dræavnom djeË-
jem prihvatiliπtu u Sisku, s prijedlogom kako bi se smrtnost mogla smanjiti.82
Uskoro su, u listopadu i studenome, skupine djece iz Siska prebacivane u
Zagreb i potom udomljavane u obiteljima.83
Ukupno je u Sisku do kraja godine umrlo 1156 djece, kako je zabiljeæio
povjerenik, uËitelj Ante DumboviÊ i njegove tri tajnice koje su izraivale po-
pise djece iz pristiglih transporta (tablica 2). Meu umrlima je 751 dijete, od-
nosno Ëak 65 posto, upisano u popise bez imena i prezimena iz Ëega se
moæe zakljuËiti da se radilo o najosjetljivijoj skupini djece stare do dvije go-
cionistiËkim organizacijama, loæi Bnei Brit i Æidovskoj bogoπtovnoj opÊini u Osijeku.

Od lipnja 1947. bio je ravnateljem OpÊe bolnice u Osijeku. Vidi Æidovski biografski lek-
sikon (radna verzija), https://zbl.lzmk.hr/?p=1221 (pristupljeno 31. oæujka 2021.).
81 Dræavni arhiv u Sisku, Zbirka sudskih predmeta politiËkih procesa, dr. Antun Najæar,
STUP 46/46, 560, izjava dr. Lazara Marguliesa u istrazi protiv dr. Najæara.
82 HDA, 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, 61832-Z-1942.
83 HDA 1722, AFÆ, kut. 8/34.
88
dine. Najmanja djeca, koja su umrla a da se nije uspio utvrditi njihov identi-
tet, fotografirana su (naËinjeno je oko 400 fotografija).84
Tablica 2. Smrtnost djece u prihvatiliπtu u Sisku po mjesecima 1942. godine 85
Mjesec Broj ProsjeËni dnevni

umrle djece broj umrlih
Kolovoz (25 dana od dolaska) 537 21,48
Rujan 439 14,63
Listopad 88 2,83
Studeni 84 2,80
Prosinac 8 0,26
Ukupno 1156 -
Iz zapisnika i izjava nastalih u ratno i poratno vrijeme moæe se utvrditi

i odnos lokalnih vlasti prema radu lijeËnika i ostalog osoblja koje je poma-
galo pristigloj djeci. U izjavi pred istraæiteljima poslije rata dr. Najæar je na-
veo da su gradski duænosnici (sisaËki gradonaËelnik Ivan ©tirmer i predstav-
nik ustaπkog pokreta logornik Roko Faget) bili zabrinuti da se zarazne bo-
lesti, za koje se znalo da u Sisak dolaze s djecom, ne proπire na stanovnike
grada. S druge strane, nisu sprjeËavali organiziranje lijeËniËke i prehrambe-
ne pomoÊi toj djeci.86
Zanimljivo je kako su dr. Najæara nakon nekog vremena predstavnici
Ustaπke nadzorne sluæbe (tadaπnje sigurnosne sluæbe) pozvali na informativ-
ni razgovor i sa zabrinutoπÊu ga suoËili s glasinama koje se πire po Sisku da
se djeci u prihvatiliπtu fldaju neke injekcije od kojih djeca umiru«. Dr. Najæar
im je objasnio da se radi o infuzijama fizioloπke otopine koje se daju jer su
mnoga djeca stigla dehidrirana zbog bolesti, osobito zbog dizenterije. Agen-
ti UNS-a prihvatili su to objaπnjenje.87
Podatci o broju djece zbrinute u Sisku razlikuju se od izvora do izvora
— od 4000, preko 5600 do 6500 ili 7000 djece. Prema tome, udio umrle dje-
ce iznosio bi 24,40, odnosno 23,97, te 20,55 ili 16,56 posto.88
84 HDA, ZKRZ-GUZ, 4676/45, izjava Ante DumboviÊa od 25. svibnja 1946.; HDA 1722,
AFÆ, kut. 8/27, izjava A. DumboviÊa od 8. veljaËe 1946.

85 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo br. 61832-I-1942, tablica flPomor djece«,
prilog izvjeπÊu dr. Najæara.

86 HDA, 1722, AFÆ, kut. 8/48.
87 Isto.
88Nataπa MATAU©IΔ, nav. dj., 353. Autorica donosi preglednu tablicu s izvorima za po-
jedine brojeve zbrinjavane djece i postotke umrlih. Tako navodi da je prema podatci-
89
Zavod za odgoj gluhonijeme djece u Zagrebu

Jedno od glavnih mjesta za prihvat djece u Zagrebu i privremeni boravak pri-
je no πto bi bila poslana na lijeËenje, u druge domove ili obitelji, bio je Za-
vod za odgoj gluhonijeme djece u Ilici 83.89 Onamo su smjeπtana djeca stara
od 3 do 16 godina. Odatle je u razne bolnice u Zagrebu premjeπteno 237
djece. Kroz Zavod je proπlo 5612 djece koja su potom udomljavana uglav-
nom putem Caritasa ili bi bila smjeπtena u neka druga manja prihvatiliπta.
Prilikom prijama u Zavodu su ih pregledavali lijeËnici koji su utvrdili 38 raz-
liËitih dijagnoza u 30.246 pregleda, odnosno u svakog djeteta prosjeËno vi-
πe od pet bolesti.90 U samom Zavodu umrlo je 157 djece. Takva, relativno
mala smrtnost u odnosu na veliki broj djece πto su proπla kroz Zavod u jed-
nom se poratnom izvjeπtaju objaπnjavala neπto starijom dobi djece koja su
boravila u Zavodu, pa su se lakπe privikavala na prehranu i bila otpornija.91
Zavod za odgoj gluhonijeme djece javio je Ministarstvu udruæbe 8. srp-
nja 1942. godine da je skrb za pristiglu pravoslavnu djecu povjerio dobro-
voljnim sestrama Crvenoga kriæa od kojih su dvije, Sara Abinun i Katarina
Jambriπak, stalno u Zavodu, a Vera »erne i Anka David dolaze svakodnev-
no kao dodatna ispomoÊ. Osim njih zaposleno je fljoπ nekoliko zdravih, bis-
trih i urednih æena za pripomaganje oko bolesnika«. Uz ostalo, izvjeπÊuje se
da je od 102 zaprimljena sluËaja proljeva odnosno dizenterije u meuvreme-
nu ozdravilo 96 osoba, a jedna (Pelka Zaklanac) je umrla. Svrab je lijeËen u
160 sluËajeva i uglavnom izlijeËen. flKako se iz prednjeg izvjeπtaja vidi, po-
duzeto je sve da se ove opasne i nemile zaraze koje su i donesene u ovaj
zavod, sa svim raspoloæivim sredstvima suzbiju. Na ovom mjestu potrebno
je istaÊi poærtvovni i neumorni rad cjelokupnog pomoÊnog i sluæbujuÊeg
osoblja, koje je bez obzira na laku moguÊnost opasne zaraze i ogromnog
posla svoju duænost obavljalo savjesno i toËno prema uputama lijeËnika na
najveÊe zadovoljstvo«, stoji u izvjeπÊu.92
ma iz fonda HDA 1722, AFÆ log 23/3 i 3a u Sisku bilo 5602 djece, a umrlo je 1152, πto
daje 20,55 posto. Prema podatcima iz pisma uËitelja Ante DumboviÊa, voditelja admi-
nistracije sisaËkog prihvatiliπta, u Sisku je prihvaÊeno 6954 djece, od Ëega je umrlo 1152
djece (16,56 posto). Dragoje LukiÊ u knjizi Bili samo deca iz 2000. godine piπe o 6693
prihvaÊene djece, a umrlo je 1601 (23,97 posto). Publikacija Æene Hrvatske u NOB-u,
Zagreb, 1955., na str. 177 donosi podatak o 7000 djece, od kojih je umrlo 1701, πto da-
je postotak od 24,40 posto.
89 HDA 1722, AFÆ, kut 8/31.
90 Isto. Brojidbeni pregled sluËajeva za 1942. godinu izradili su upravitelj Zavoda dr.
Ljudevit ©afariÊ i lijeËnik dr. Franjo Perπe, a nosi nadnevak 1. sijeËnja 1943.
91 HDA 1722, AFÆ, kut 8/31.
90
Potkraj 1942. godine Ministarstvo zdravstva odluËilo je u Zavodu osno-

vati podruænicu Bolnice za zarazne bolesti. flU ovo doba porasta zaraznih bo-
lesti na podruËju grada Zagreba i okolici, na prvom mjestu πkrleti (πarlaha,
nap. a.) i difterije, gradska Zarazna bolnica u Zagrebu je jako preoptereÊena
buduÊi da se u njoj trenutno nalazi 254 bolesnika na 180 raspoloæivih kre-
veta. Zbog te preoptereÊenosti dolazi do neugodnih posljedica osobito pri-
godom primanja u bolnicu veÊih skupina bolesne izbjegliËke djece koja
obiËno dolaze u inkubaciji drugih zaraznih bolesti te uslijed nemoguÊnosti
potpune izolacije kao i pomanjkanja izvjeæbanog osoblja. Stoga pojedine bo-
lesti prelaze s izbjegliËke djece na zagrebaËku u drugim paviljonima«, stoji u
obrazloæenju odluke koju je potpisao dr. Ivo StipËiÊ, glavni ravnatelj za
zdravstvo.
Objaπnjava se da je II. paviljon bolnice, koji je sluæio kao odtereÊenje za
sluËaj potrebe smjeπtaja veÊeg broja bolesnika, zauzet izbjegliËkom djecom
(ukupno 55) pa ne postoji ni jedno raspoloæivo mjesto za sluËaj potrebe u
æurnom izdvajanju zaraznih bolesnika s podruËja grada i okolice. Stoga je
odluËeno da se gornji kat Zavoda za gluhonijemu djecu pretvori u Privreme-
nu epidemijsku bolnicu za izbjegliËku djecu. U odluci stoji da Êe Glavno rav-
nateljstvo za zdravstvo preuzeti sve troπkove lijeËenja, dodijeliti lijeËnike i
pomoÊno osoblje te provesti sve zaπtitne mjere da se onemoguÊi prijenos za-
raze na okolinu, dok bi Glavno ravnateljstvo za udruæbu preuzelo troπkove
prehrane.93 I iz ovog dokumenta jasno se vidi da je zbog loπih epidemioloπ-
kih prilika i u civilnom, odnosno gradskom stanovniπtvu bio veliki broj obo-
ljelih od zaraznih bolesti te da su naËin i mjesto lijeËenja istovjetni za izbje-
glice s Kozare i za druge bolesnike.
DjeËji dom na Josipovcu u Zagrebu

DojenËad (djeca mlaa od 12 mjeseci) koja su u izbjegliËkim skupinama sti-
zala u Zagreb smjeπtana su u DjeËji dom na Josipovcu (danas je to djeËji dom
u Nazorovoj ulici). Prvi transport sa πezdesetero djece stare od nekoliko da-
na do tri godine i svega nekoliko starijih stigao je u dom 3. srpnja 1942. go-
dine oko πest sati ujutro, bez ikakvih prethodnih priprema i najava.94 Djecu
su u Zagreb iz Stare Gradiπke dopratili ustaπe. Djeca su takoer bolovala od
razliËitih zaraznih bolesti. Prostor u domu bio je prenapuËen πto je pogodo-
92 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za udruæbu 51769-I-2, izvjeπtaj br. 641 od 8. srpnja
1942. (nadopuna izvjeπtaja br. 627), potpisao ravnatelj zavoda Ljudevit ©afariÊ.
93 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, br. 78330-Z-II-1942, od 15. prosinca
1942.
94 Nataπa MATAU©IΔ, n. dj., 177.
91
valo i dodatnom πirenju bolesti. Najteæe bolesna djeca upuÊivala su se u Za-

raznu bolnicu.
Iz prvog transporta 3. srpnja na Josipovcu je umrlo 15, a u Zaraznoj bol-
nici 24 djece. Zatim je 31. srpnja primljeno 40 djece, od Ëega je na Josipov-
cu umrlo 25, a u Zaraznoj bolnici 12. Dana 3. kolovoza primljeno je 112,
umrlo 90 (u Zaraznoj bolnici 4), dok je od 85 djece primljene 14. kolovoza
umrlo 61.95 Za posljednji transport od 14. kolovoza navedeno je da je stigao
iz Bosanske Gradiπke. Vjerojatno se radilo o djeci pronaenoj flispod Koza-
re, gladnoj i oboljeloj od dizenterije, koja su umiruÊa odvedena Crvenom kri-
æu u Zagreb«, kako stoji u izvjeπtaju Velike æupe Livac-Zapolje od 19. kolo-
voza 1942.96
Transporti male djece i dojenËadi iz Siska stizali su na Josipovac i tije-
kom rujna i listopada 1942. godine. U to vrijeme gotovo sva mjesta u Zagre-
bu za smjeπtaj bolesne djece veÊ su bila popunjena. Ukupno je od 3. srpnja
do 2. studenoga 1942. u dom na Josipovcu dovezeno 746 djece, od kojih je
u domu umrlo 553, a 75 u Zaraznoj bolnici. Zabiljeæeni su i smrtni sluËajevi
djece koja su predana na skrb pojedinim obiteljima. Kako se radilo o vrlo
maloj djeci, viπe od polovice prispjelih (388) uvedeno je u kartoteku doma
u Josipovcu kao N.N., bez imena i prezimena i bez ikakvih drugih podata-
ka osim naznake pribliæne starosti.97
Rasprava uz osvrt na opÊe zdravstvene prilike
Na temelju dostupnih podataka o prihvatu i zbrinjavanju djece s Kozare i
Potkozarja, ustroju prihvatiliπta te organizaciji prehrane i zdravstvene skrbi,
nedvojbeno se moæe tvrditi da su ta djeca imala odgovarajuÊu skrb suklad-
nu ratnim uvjetima opÊeg siromaπtva i higijenske zapuπtenosti, pri proπirenoj
uπljivosti i pravim epidemijama raznih zaraznih bolesti, uz nedostatak lijeko-
va i medicinskog osoblja. Dakle, djeca u prihvatiliπtima nisu bila medicinski
zanemarivana i diskriminirana u pogledu zdravstvene skrbi.
95 Narcisa LENGEL-KRIZMAN, n. dj., 62. Autorica je podatke pronaπla u arhivi Zarazne
bolnice.
96 Antun MILETIΔ, n. dj., knjiga I, dok br. 169, 428-429; u dokumentu piπe floboljele od
dizenterije i to od grupe Fleksner« πto se odnosilo na uzroËnika dizenterije, bakteriju

Shigella flexneri.
97 Narcisa LENGEL-KRIZMAN, n. dj., 61; Nataπa MATAU©IΔ, n. dj., 353. Izrazito visok
postotak smrtnosti u domu na Josipovcu u 1942. godini spominje se i u izvjeπÊu dr. Ol-
ge BoπnjakoviÊ, upraviteljice Dræavnih djeËjih kolonija i sabiraliπta na Josipovcu. Pre-
ma tom izvjeπÊu, dovezena djeca bila su stara od 2 dana do 3 godine, a u najveÊem se
broju sluËajeva radilo o djeci mlaoj od godinu dana. Djeca su doπla veÊ bolesna, od
tifusa i dizenterije, πto je i rezultiralo ogromnim postotkom smrtnosti. IzvjeπÊe dr. Boπ-
njakoviÊ u: HDA 226, kut. 24, bez urudæbenog broja; N. MATAU©IΔ, n. dj., 353.
92
Postoje brojni dokumenti koji pokazuju da je odmah nakon sloma par-

tizanske pobune na Kozari za izbjeglo civilno stanovniπtvo formirano viπe
prihvatnih centara (Stara Gradiπka, Mlaka, Jablanac, Uπtica, Jasenovac, Nov-
ska).98 U te su centre po nalogu Ministarstva zdravstva i Ministarstva udruæbe
odmah upuÊivani lijeËnici, medicinske sestre i drugo osoblje. VeÊ tada, sre-
dinom srpnja, organizirana je ondje nuæna zdravstvena skrb (depedikulacija,
improvizirane su bolnice, obavljani lijeËniËki pregledi te provoeno cijeplje-
nje protiv trbuπnog tifusa i dizenterije). Potom se formiraju djeËja prihvatili-
πta, uglavnom nakon razdvajanja djece od majki, koje su slane na rad u Nje-
maËku.
Razdvajanje djece od majki bio je svakako jedan od glavnih Ëimbenika
koji je uvelike pridonio velikoj smrtnosti, osobito najmanje djece. Meutim,
nakon bitke nisu svi zarobljenici i radno sposobne izbjeglice s Kozare i Pot-
kozarja bili upuÊivani u njemaËke tvornice i na poljoprivredna dobra. Hrvat-
ske su vlasti uputile nekoliko desetaka tisuÊa tih izbjeglica u zapadne dije-
love Slavonije, sjeverno od Save (upuÊivani su vlakom i drugim prijevoznim
sredstvima od Jasenovca do Lipika, Gareπnice, Daruvara, Bjelovara i dalje).99
Tamo su odlazila djeca zajedno s majkama i drugim Ëlanovima obitelji (naj-
ËeπÊe æenskim te starijim muπkarcima). U tim su selima rasporeeni na sta-
novanje i pomaganje domaÊinima u poljskim radovima. U srpnju 1942. go-
dine Velika æupa Bilogora izvijestila je Ministarstvo unutarnjih poslova da je
na njezino podruËje od 14. do 16. srpnja stiglo 16.500 flzarobljenika s Koza-
re«.100 Ujedno je izvijeπteno flda su zarobljenici s Kozare doπli puni uπiju pa
treba provesti njihovu dezinfekciju i raskuæivanje«.101 Iako je i meu tom po-
pulacijom djece bilo zaraza i smrtnih sluËajeva, njih je ipak bilo znatno ma-
nje nego meu najmanjom djecom smjeπtenom u prihvatiliπtima.
VeÊ je spomenuto da su u poËetku u NjemaËku u transportima odlazi-
le cijele obitelji. Ali nakon πto su u prihvatnim centrima u Mariboru ili Linzu
njemaËki lijeËnici ustanovili da im stiæu bolesni ljudi, a bolesti su se najbræe
98 U arhivima je moguÊe pronaÊi niz izvjeπÊa vladinog opunomoÊenika Oskara Turine
iz Banje Luke, veÊ navedena izvjeπÊa Glavnog ravnateljstva za zdravstvo iz 1942. godi-
ne, izvjeπÊa mjesnih tijela vlasti te oruæniπtva i vojske, a koja se odnose na zbrinjava-
nje izbjeglog puËanstva u prihvatnim centrima.
99 Antun MILETIΔ, n. dj., knjiga III., dok. br. 85, str. 200, IzvjeπÊe Mihajla Komunickog
o obilasku prihvatnih centara, gdje se navodi kako su izbjeglice iz Uπtice u Lipik pre-
vezeni u dobro zatvorenim vagonima te su u Lipiku poduzete sve mjere kako se ne bi
sporadiËni sluËajevi pjegavog tifusa proπirili na gradsko stanovniπtvo.
100 NDH, Glavni stoæer Ustaπke vojnice, Glavnostoæerni odjel, Taj. broj: 678/1942., fak-
simil dokumenta objavljen u: D. R. VasoviÊ, Waldheim, jedna karijera, 386-387.

101 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, br. 48.254-Z-1942.
93
πirile meu djecom, vraÊali su te transporte natrag i traæili da dolaze samo

zdravi odrasli radnici, a fldjecu na brigu treba preuzme hrvatska dræava«.102
Hrvatske vlasti morale su se tada suoËiti s velikim brojem ostavljene dje-
ce, od kojih su mnoga veÊ bila teπko bolesna. Iako su veÊ 1941. i u prvom
dijelu 1942. godine stizale veÊe skupine izbjegliËke djece, bjeæeÊi s drugim
Ëlanovima obitelji od ËetniËkih pokolja (iz istoËne Bosne, sjeverne Dalmaci-
je, Kulen Vakufa, Bosanskog Grahova i okolice itd.),103 novi val izbjeglica, a
osobito djece s Kozare i Potkozarja, nadmaπio je sva oËekivanja i izazvao ve-
liku humanitarnu nevolju. Problemi sa smjeπtajem izbjeglica pojavljivali su se
gotovo u svim gradskim srediπtima. Tako je u Osijek u srpnju 1942. godine
primljeno oko 400 izbjeglica (Hrvata i Muslimana) iz Bosne i Hercegovine. U
izvjeπÊu gradskog kotarskog lijeËnika upuÊenom Gradskom fizikatu stoji ka-
ko su flizbjeglice smjeπtene u jednoj od πkola, leæe na slami, a dio ih spava
pod vedrim nebom u dvoriπtu. U kratkom roku umrlo je 19 djece stare do se-
dam godina i jedna æena. Izbjeglice imaju slabu prehranu (15 dkg kruha, 12
dkg graha i 12 dkg kukuruznog braπna po osobi dnevno), a mnogi boluju od
crijevnih bolesti πto zahtijeva posebnu prehranu, koju im je teπko osigurati«.104
Panorama djeËjih zaraznih bolesti danas se potpuno promijenila u od-
nosu na klasiËne zarazne bolesti s masovnim (epidemijskim) pojavljivanjem
i visokom stopom smrtnosti u Drugom svjetskom ratu. Tadaπnje ratne zaraz-
ne bolesti, pratiteljice bijede i siromaπtva, imaju najveÊu uËestalost i smrtnost
upravo u male djece. PraÊene su visokom temperaturom i vrlo teπkom kli-
niËkom slikom s posljediËnim brzim razvojem dehidracije (gubitak tekuÊine),
osobito u pothranjene djece u vrlo loπim higijenskim prilikama. Osim u djeË-
jim prihvatiliπtima, te su se bolesti redovito pojavljivale u obliku manjih ili
veÊih epidemija i u sve druge djece.105 Najvaænije su bile:
• Dizenterija (griæa), teπki toksiËni oblik bolesti s krvavim proljevom i
brzom dehidracijom djece. UzroËnik je Shigella dysenteriae, koja se
danas ne pojavljuje. To je bila svakako najteæa, a vrlo uËestala ratna
djeËja bolest s temperaturom i velikim brojem vodenastih stolica πto
dovodi do brze dehidracije male djece i nerijetko smrtnog ishoda.
• Pjegavac (pjegavi tifus), teπka akutna febrilna bolest s osipom koju
prenose uπi, a zahvaÊa brojne organe. Iskorijenjena je nakon Drugo-
ga svjetskog rata.
102 Antun MILETIΔ, n. dj., knjiga I., dok. br. 137, str. 357; vidi biljeπku 27 u ovom ra-
du.
103 Dossier BoriËevac, n. dj., 435.
104 Dræavni arhiv Osijek, Gradsko poglavarstvo Osijek, fond 6, kut. 5350.
105 KliniËka infektologija, ur. Josip Begovac i sur., Zagreb, Medicinska naklada, 2019.
94
• Trbuπni tifus, teπka i iscrpljujuÊa zarazna bolest koja zahvaÊa gotovo

sve organe. Danas se ne pojavljuje nigdje u Europi.
• Morbili (ospice), lako prenosiva djeËja zarazna bolest s epidemijskim
pojavljivanjem svake godine, Ëesto praÊena upalom pluÊa. Danas go-
tovo iskorijenjena.
• Tuberkuloza, kroniËna, iscrpljujuÊa zarazna bolest, pratitelj loπih soci-
jalnih (ratnih) prilika.
• Difterija, epidemijska bolest s teπkim upalnim promjenama u gornjem
dijelu diπnog sustava.
U Drugom svjetskom ratu antibiotici joπ nisu bili u redovitoj primjeni, a
nisu postojala ni cjepiva za uspjeπno sprjeËavanje bolesti. Doduπe, u nekim
situacijama primjenjivala su se cjepiva protiv trbuπnog tifusa i dizenterije, ali
s vrlo dvojbenim uËinkom. U izvjeπÊu lijeËnika iz prihvatnih centara za izbje-
glice u Jablancu i Mlaki uz ostale poduzete mjere navedeno je i cijepljenje.
Isto tako dr. Najæar u svojem izvjeπÊu navodi da je cijepio djecu protiv di-
zenterije u prihvatiliπtu u Sisku.106 Dakle, nije bilo uËinkovitih lijekova pa se
lijeËenje zaraznih bolesti sastojalo u simptomatskim mjerama pri Ëemu je naj-
vaænija rehidracija (nadoknada tekuÊine) infuzijskim otopinama (flvodene
injekcije«) te odgovarajuÊa dijetna prehrana, odnosno lako probavljiva hrana
bez masnoÊa i πeÊera.
Djeca su dolazila u prihvatiliπta nakon viπe tjedana provedenih u zbje-
gu, odvojena od roditelja, iznimno iscrpljena, izgladnjela i atrofiËna, uπljiva,
higijenski potpuno zapuπtena, a veÊina njih i s jednom ili viπe zaraznih bo-
lesti. Veliki broj djece veÊ je bio na putu, odnosno u zagrljaju smrti. Uzevπi
u obzir opÊe i zdravstveno stanje djece pridoπle u prihvatiliπta s vrlo nepo-
voljnim uvjetima prenatrpanog smjeπtaja, nerijetko i bez tekuÊe vode te uz
haranje zaraznih bolesti, ne zaËuuje visoka stopa pobola i smrtnosti.
O stanju djece pri dolasku u prihvatiliπta, odnosno njihovoj izmuËenos-
ti, pothranjenosti i teæini brojnih prateÊih bolesti upeËatljivo govore podaci
o najveÊoj smrtnosti u prvom mjesecu boravka. U Jastrebarskom je za 20 da-
na u srpnju (12. — 31. srpnja 1942. godine) umrlo 153 djece, odnosno pros-
jeËno 7,65 na dan. U kolovozu i rujnu prosjeËno je dnevno umiralo 3,54 dje-
ce, odnosno 54 posto manje nego u srpnju. Ustrojavanje bolnice, bolja orga-
nizacija zdravstvene skrbi te poboljπanje prehrane i higijenskih uvjeta u prih-
vatiliπtu rezultirali su bitno manjim pobolom i smrtnosti djece.
SliËni su rezultati postignuti i u DjeËjem prihvatiliπtu u Sisku. U prvih 25
dana rada u kolovozu (7. — 31. kolovoza 1942.) umrlo je 537 djece, odnos-
no prosjeËno dnevno 21,48. U rujnu je umrlo 439, odnosno 14,63 na dan, πto
106 HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo, 61832-Z-1942.
95
je 33 posto manje nego u prethodnom mjesecu. Smrtnost u listopadu i stu-

denom naglo se smanjuje na 2,8 djece dnevno. U popisu svih umrlih u si-
saËkom prihvatiliπtu 751 dijete, odnosno 65 posto, upisano je bez imena i
prezimena. BuduÊi da ne postoje vjerodostojni podatci o dobnoj strukturi
djece u prihvatiliπtu, najlogiËnija je pretpostavka da nije bio poznat identitet
najmanje djece, odnosno dojenËadi koja su imala najveÊu smrtnost.
U Zavodu za odgoj gluhonijeme djece u Zagrebu organiziran je prihvat
s kraÊim boravkom za ukupno 5612 djece koja su upuÊivana na lijeËenje u
bolnice (poglavito Bolnicu za zarazne bolesti), u druge domove ili obitelji.
BuduÊi da su u Zavod prihvaÊana samo djeca starija od tri godine zabiljeæe-
na je relativno mala smrtnost. U samom Zavodu umrlo je 157 djece, a za 237
djece premjeπtene u bolnice nisu poznati podaci o smrtnosti.
Znatno gore stanje smrtnosti djece zabiljeæeno je u DjeËjem domu na Jo-
sipovcu gdje su smjeπtana samo dojenËad (djeca do 12 mjeseci æivota) i ma-
la djeca do tri godine. Tamo je od 3. srpnja do 2. studenoga 1942. godine
dovedeno ukupno 746 djece, od kojih je u domu umrlo 553 te 75 u Bolnici
za zarazne bolesti.
Pri raπËlambi uzroka pobola i smrtnosti u prihvatiliπtima, ali i meu
svom djecom, treba znati da je najvaæniji prediktor dob djeteta. Iz prihvatili-
πta su najËeπÊe u obitelji udomljavana veÊa djeca bez vidljivih znakova bo-
lesti jer su udomitelji radije prihvaÊali stariju i vitalniju djecu.
Tu tvrdnju potkrjepljuju podatci o pobolu i smrtnosti 100 kozaraËke dje-
ce kolonizirane u obiteljima u bjelovarskom kraju, a lijeËene u Dræavnoj bol-
nici u Bjelovaru od kolovoza 1942. do lipnja 1943. godine.107 Na skrb i nje-
gu, bez dijagnoze bolesti, zaprimljeno je 21 dijete (πestero mlaih od 3 go-
dine), a na bolniËko lijeËenje 79 djece od kojih je 10 umrlo. Za razumijeva-
nje situacije s pobolom i smrtnosti djece prema dobi vaæno je napomenuti
da je samo jedno dijete zaprimljeno zbog bolesti bilo mlae od godinu da-
na (8 mjeseci). NajËeπÊi razlog hospitalizacije bio je svrab sa sekundarnom
koænom infekcijom, a zbog proljeva je zaprimljeno samo desetero djece.
Ukupno je umrlo 10 djece (smrtnost je dakle 10%), a glavni razlog nije di-
zenterija (kao u prihvatiliπtima), jer je rijeË o starijoj djeci, nego tuberkuloza
u dva sluËaja i trbuπni tifus (u dvoje djece). Jedino hospitalizirano dojenËe
(8 mjeseci) umrlo je od dizenterije.108
107Dubravko HABEK, flDjeca iz Potkozarja zaprimljena na skrb i lijeËenje u Dræavnu

bolnicu u Bjelovaru 1942.—1943. godine«, Radovi Zavoda za znanstvenoistraæivaËki i
umjetniËki rad u Bjelovaru, Bjelovar, 2020.
108 Ostala djeca primljena u bjelovarsku bolnicu umrla su od hripavca udruæenog s di-
zenterijom, od gangrene, difterije i upale pluÊa; vidi: isto.
96
No, pri objektivnom sagledavanju sveukupnog tadaπnjeg stanja nuæno

je napomenuti da su pobol i smrtnost djece, u to ratno doba s posvemaπ-
njom neimaπtinom i ograniËenim moguÊnostima zdravstvene skrbi, bili vrlo
visoki i u opÊoj populaciji pa i meu gradskom djecom. Iz danaπnje pers-
pektive takvu smrtnost djece ne moæemo ni zamisliti.
Stanje se najbolje moæe sagledati na primjeru grada Osijeka iz podataka
koje donosi Hrvatski list 8. kolovoza 1943. godine s naslovom flPorod i po-
mor djece u Osieku«. U prvoj polovici 1943. godine na osjeËkom podruËju
roena su 464 djeteta, a umrlo je 82, odnosno 17,75 posto. U prethodnoj,
1942. godini smrtnost djece bila je joπ veÊa, 24 do 28 posto mjeseËno, pa se
smanjenje smrtnosti u 1943. godini smatra rezultatom velikog zauzimanja
gradskog poglavarstva. Meutim, u mjesecu srpnju te godine smrtnost je iz-
nosila Ëak 30 posto (fluslijed velike ljetne æege«). To se objaπnjava kao redo-
vita pojava u ljetnim mjesecima, s teπkim oblikom proljeva i dehidracijom
male djece.109
Isto tako, u izvjeπÊu Gradskog poglavarstva Osijek Velikoj æupi Baranja
od 7. sijeËnja 1943. godine navodi se da je do navrπene druge godine æivo-
ta 1940. godine umrlo 130 djece (25 posto), 1941. godine 110 (17 posto), a
1942. godine 266 djece (23 posto). NajËeπÊi uzrok smrti bio je enterokolitis.
Ti osjeËki podatci, osobito za 1942. godinu, mogu se, ali s vrlo velikim
oprezom, donekle usporeivati sa smrtnoπÊu u prihvatiliπtima za djecu s Ko-
zare. Treba znati da je smrtnost u prvoj godini æivota (dojenËad) znatno ve-
Êa u prva tri mjeseca nego kasnije. Od ukupno 266 umrle djece u Osijeku
1942. njih 232 umrlo je u prvoj godini æivota, a samo 23 djece u drugoj go-
dini, uz 11 mrtvoroenih. Od 232 djeteta umrla u prvoj godini, njih 168, od-
nosno 72,4 posto umrlo je u prva tri mjeseca æivota.110 Zato se smrtnost u
prihvatiliπtima, gdje su bila smjeπtena sva djeca do 14 godina, a Ëini se da ih
je dosta bilo mlaih od godinu dana (nema toËnih podataka o broju djece
po godinama æivota), ne moæe izravno usporeivati sa smrtnoπÊu djece u
Osijeku.111
109 Hrvatski list, Osijek, 8. kolovoza 1943., 21.

110Dræavni arhiv Osijek, Gradsko poglavarstvo Osijek 1941—1945, izvjeπÊe Pododsje-
ka Skrb za majke i djecu, podneseno Velikoj æupi Baranja od 7. sijeËnja 1943., potpi-
sao donaËelnik mr. Franjo Helfrich .
111 Iako se dojenaËka smrtnost na godiπnjoj razini ne moæe izravno usporeivati sa sta-
njem u djeËjim prihvatiliπtima u Drugom svjetskom ratu, moæe se ipak spomenuti da

se izrazito visoke stope dojenaËke smrtnosti u Hrvatskoj biljeæe sve do kraja Drugoga
svjetskog rata. Bilo je razdoblja smanjivanja, ali i poveÊavanja, primjerice poËetkom Pr-
voga svjetskog rata (sa stope smrtnosti od 181,3 na 1000 æivoroene djece u 1914. go-
dini, na 265,5 u 1915. godini). Godine 1931. stopa smrtnosti iznosila je 201,4, potom je
godine 1934. bila 171,5, 1939. zabiljeæena je stopa od 146, 7, a 1949. godine iznosila je
97
Iz danaπnje perspektive, kada je u Hrvatskoj stopa smrtnosti dojenËadi

4,2 na 1000 æivoroene djece, a djece od 1-19 godina samo 0,12 na 1000,
podatak o smrtnosti djece u Drugom svjetskom ratu u Osijeku jednako je
zastraπujuÊi kao i smrtnost u djeËjim prihvatiliπtima.112
O opÊem i zdravstvenom stanju djece pri prihvatu u prihvatiliπta te o
æurno poduzimanim mjerama za njihovo zbrinjavanje i lijeËenje govore broj-
na izvjeπÊa odgovornih osoba tadaπnjim vlastima kao i saËuvani dokumenti
o iskazima osumnjiËenih osoba ili svjedoka u procesima voenim nakon ra-
ta. Navodimo nekoliko primjera.
U izvjeπÊu o prihvatu prvog transporta s 850 djece u Jastrebarsko, 11.
srpnja 1942. godine Kamilo Bresler navodi: flOrijentacijskim pregledom ut-
vreno da je barem 400 djece teπko bolesno, stotina najmanje osuena na
smrt, od toga 10 danas umrlo«. Dalje kaæe da su odmah pri dolasku najteæe
bolesna djeca smjeπtena u posebnu nastambu (dvorac). Istodobno potraæu-
je lijeËnike, sestre pomoÊnice, raskuæitelja (radi rjeπavanja uπljivosti), bijele
ogrtaËe za osoblje te najnuæniju opremu za stacionar, medicinski materijal i
lijekove. Zatraæene potrepπtine otpremljene su istog dana u Jastrebarsko.113
Dr. Branko DragiπiÊ, lijeËnik u prihvatiliπtu u Jastrebarskom, uz pojedi-
naËne zarazne bolesti navodi i kombinacije, odnosno viπe zaraznih bolesti u
pojedine djece, npr. tifus — dizenterija — ospice — difterija. On je odmah
organizirao i vodio improviziranu bolnicu (u dvorcu) sa 110 kreveta u kojoj
su djeca odvajana u posebne odjele prema vrsti bolesti, nastojeÊi tom temelj-
nom epidemioloπkom mjerom izolacije sprijeËiti prijenos pojedinih zaraznih
bolesti. Tako se navode odjeli za tifus, dizenteriju, difteriju i ospice. Kasnije,
s pristizanjem novih transporta proπireni su kapaciteti bolnice i izvan dvor-
ca (u barakama). Djecu s najteæim bolestima slali su u zagrebaËke bolnice
(Bolnica za zarazne bolesti, DjeËja klinika).114
Dr. DragiπiÊ je organizirao i prihvat 147 djece iz Gornje Rijeke kod Kri-
æevaca koja su u velikom broju bolovala od pjegavca. Postojala je velika
opasnost da se pjegavac proπiri u cijelom prihvatiliπtu, zato je za novopridoπ-
lu djecu organizirana karantena, odnosno stroga izolacija od ostale djece u
ispraænjenom franjevaËkom samostanu.115
112,0; nav. prema: Aida MUJKIΔ i sur., fl125 godina praÊenja dojenaËke smrtnosti u Hr-
vatskoj (1874—1999), LijeËniËki vjesnik, godiπte 126, 2004., 1-6.
112 DojenaËka smrtnost u Hrvatskoj u 2018. godini, Hrvatski zavod za javno zdravstvo,
listopad 2019., www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2019/10/Dojenake_2018.pdf (pris-

tupljeno 24. studenoga 2020.).
114 Isto, 25.
115 Isto, 96-101; ZKRZ GUZ, 4676/45.
98
U svom iskazu dr. DragiπiÊ navodi da je u Jastrebarskom ukupno umrlo

444 djece od 3400 smjeπtene (13,1 posto), a da je 118 djece iz prihvatiliπta
upuÊeno u DjeËju kliniku u Zagreb na lijeËenje (42 je izlijeËeno, 35 je otpuπ-
teno u poboljπanom stanju, 32 je umrlo, 4 neizlijeËeno i 5 premjeπteno u dru-
ge bolnice). Nepoznati broj djece iz Jastrebarskog lijeËen je i u Bolnici za za-
razne bolesti te na DjeËjem odjelu bolnice na Rebru.116
Dr. Anton Najæar, voditelj ©kolske poliklinike u Sisku, imenovan je po-
Ëetkom kolovoza 1942. godine voditeljem, odnosno nadstojnikom novoos-
novanog DjeËjeg prihvatiliπta u Sisku. Nakon rata, 1946. godine u reæiranom
sudskom procesu optuæen je i osuen na smrt strijeljanjem — uz ostalo i za-
to flπto je primio duænost glavnog i odgovornog lijeËnika u prihvatiliπtu te πto
se nije brinuo o djeci«.117
Evo nekih njegovih iskaza sa suenja:
flPrije svega moram naglasiti svoje miπljenje da sam kao lijeËnik bio ob-
vezan i moralno i pozitivnim zakonom primiti se duænosti organiziranja i iz-
davanja lijeËniËke pomoÊi svakom potrebnom a naroËito bolesnoj djeci u
onom zdvojnom stanju u kojem su doπla u Sisak. LijeËnik ne smije nikome
uskratiti lijeËniËke pomoÊi, πto ju od njega zatraæi a pogotovu ne smije to us-
kratiti kad mu to kao Ëinovniku naloæi njegova pretpostavljena vlast.«118
Opisao je i naËin prijama pridoπle djece: flZabrinuti sisaËki lijeËnici veÊ
po dolasku zaraæene djece odræali su sastanak o tome kako zaπtititi SiπËane
od zaraza koju su djeca donijela u grad. Na sastanku je zakljuËeno da se dje-
ca izoliraju od gradske djece. To je postignuto tako πto sam dao napraviti æi-
Ëanu ogradu ispred Sokolane i πkole gdje su djeca imala prostor za sunËa-
nje i za igranje, a s obzirom da su ti prostori bili ograeni time su djeca lo-
gora bila odijeljena od gradske djece. Osim toga je zakljuËeno na sastanku
da se πto viπe povede raËuna oko razuπivanja djece i kolonizaciji.«119
Dao je i opÊu ocjenu zdravstvene skrbi koju su pruæili malim bolesnici-
ma: flNi Zagreb sa svim svojim bolnicama i svojim lijeËnicima kad bi sve bol-
nice bile preudeπene za tu djecu, ne bi ih mogao spasiti od smrti pa kako bi
onda Sisak bez potrebnih ili bolje reÊi bez ikakvih prostorija, mogao tu dje-
cu smjestiti bolje nego πto ih je smjestio? UËinilo se sve πto je bilo moguÊe,
a za nemoguÊe ne moæe nitko biti odgovoran.«120
116 Isto, 101; ZKRZ GUZ, 4676/45.

117DASK, Zbirka sudskih predmeta politiËkih procesa, dr. Antun Najæar, STUP 46/46,
560.
118 Isto.
119 Isto.
120 Isto.
99
Iz brojnih dokumenata vidljiva je relativno dobra koordinacija ondaπnjih

dræavnih (Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo udruæbe) i lokalnih vlasti, Cr-
venoga kriæa i institucija KatoliËke crkve pri zbrinjavanju velikog broja dje-
ce u ovoj velikoj ratnoj humanitarnoj akciji.121 Vlasti su dopustile djelovanje
i privatnih volonterskih skupina koje su sudjelovale u preuzimanju djece (pa
i izravno od majki koje su odlazile u NjemaËku), zatim prijevozu djece, pri-
kupljanju hrane i odjeÊe, voenju kartoteke zbrinute djece i sliËno. Pri tome
valja istaknuti skupinu volontera koju je vodila ZagrepËanka Diana Budisav-
ljeviÊ.122
ZakljuËak
U zadanim ratnim okolnostima i uz ograniËene moguÊnosti tadaπnje medici-
ne djeca s Kozare, Potkozarja i okolice u prihvatiliπtima zasigurno nisu bila
diskriminirana u pogledu zdravstvene skrbi. Uz svakodnevnu lijeËniËku i os-
talu struËnu medicinsku skrb te brigu o higijeni i prehrani, izrazito bolesna
i iznemogla djeca smjeπtana su u improvizirane bolnice i razvrstavana na pri-
padajuÊe odjele prema vrsti bolesti. Iz svih prihvatiliπta djeca su upuÊivana i
u gradske bolnice na specijalistiËke preglede i lijeËenje. LijeËnici i prateÊe
osoblje (medicinske sestre, Ëasne sestre i drugi) brinuli su se nesebiËno o
povjerenoj im djeci. Umorni od velikog posla i sami su se razbolijevali od
zaraæene djece. U Jastrebarskom je umrla Ëasna sestra Terezija Lukrecija Mla-
kar zarazivπi se od djece o kojoj se brinula.123 Smrtnih sluËajeva bilo je i u
obiteljima koje su na skrb preuzele djecu iz prihvatiliπta.
NajveÊa prihvatiliπta (Jastrebarsko, Sisak, Zavod za odgoj gluhonijeme
djece u Zagrebu) prihvaÊala su i zbrinjavala djecu tijekom nekoliko mjeseci
u drugoj polovici 1942. godine. VeÊinu djece iz prihvatiliπta nastojalo se i us-
121 U dopisu ministra udruæbe Lovre SuπiÊa Ministarstvu zdravstva od 1. kolovoza 1942.
navodi se: flZahvaljujuÊi uspjeπnoj suradnji s Ministarstvom zdravstva uspjelo je u naj-

kraÊe vrijeme urediti veliko djeËje prihvatiliπte za djecu iz sabirnih logora u Jastrebar-
skom. Pomenuto prihvatiliπte sada je napunjeno te se ukazala potreba osnutka novog
prihvatiliπta u Sisku. U tom pravcu poduzete su veÊ sve potrebne mjere te prvi trans-
port djece dolazi u Sisak 3. VIII. o. g. Slobodan sam stoga zamoliti, da Ministarstvo
zdravstva i za ovo prihvatiliπte pruæi svoju suradnju dodjeljivanjem na rad lieËnika pe-
diatra, te dovoljnog broja sestara pomoÊnica kao i ostalog zdravstvenog osoblja i tvo-
riva. ZahvaljujuÊi Ministarstvu zdravstva na odliËnoj suradnji u Jastrebarskom uvjeren
sam da Êe uspjeti povoljno rieπiti i ovaj novi zadatak.«, HDA 226, Glavno ravnateljstvo
za zdravstvo, broj 49534-Z-II-1942
122 Dnevnik Diane BudisavljeviÊ; Nataπa MATAU©IΔ, n. dj.
123I lijeËnici dr. Æupan, dr. Auf i drugi iz skupine koja je bila u srpnju 1942. u Jablan-
cu u izvjeπÊu opisuju teπke uvjete u kojima su zatekli izbjeglice s Kozare: uz nedosta-
tak hrane, ni lijeËnici nisu mogli spavati od buha, stjenica i komaraca, i u Zagreb su se
vratili iscrpljeni od nesanice i stalnog proljeva, HDA 226, Glavno ravnateljstvo za zdrav-
stvo, 48152-Z-1942 .
100
pjelo kolonizirati, odnosno smjestiti u udomiteljske obitelji ili druge ustano-

ve s manjim brojem djece. To je bio i najuspjeπniji naËin rjeπavanja brojnih
klasiËnih zaraznih bolesti koje su se vrlo lako πirile u prihvatiliπtima. Ako je
ponegdje i bilo odreenih organizacijskih propusta (dr. Antun Najæar pisao
je kako je u Sisku zbog nuænog smjeπtaja u nedovrπenim zgradama smrtnos-
ti pridonijela i noÊna hladnoÊa, a sporenja o naËinu zbrinjavanja djece bilo
je i u Domu na Josipovcu u Zagrebu), iz dostupnih dokumenata se jasno ra-
zabire da nije postojala namjera da se toj djeci naπkodi na bilo koji naËin,
odnosno da nisu bila izvrgnuta izgladnjivanju, nasilju ili trovanju. Uistinu,
mnogoj od te djece spaπen je æivot, ugroæen glau i bolesti. Djeca su pripa-
dala manjinskoj (srpskoj) etniËkoj skupini u tadaπnjoj dræavi Ëiji su mnogi
pripadnici sudjelovali u pobuni protiv dræave. To zacijelo nije bio razlog zaπ-
to su dospjela u prihvatiliπta, nego nastojanje da im se pomogne bez bilo
kakve diskriminacije.
Iako se i u onodobnim izvjeπÊima katkad navodi da su djeca zbrinjava-
na u logorima124, svi dostupni dokumenti ukazuju na to da je prije bila rijeË
o prihvatiliπtima, sabiraliπtima, domovima pa i privremenim bolnicama za
djecu u Sisku i Jastrebarskom. Isto tako, primjerenije bi bilo koristiti termine
prihvaÊanje, zbrinjavanje, lijeËenje, skrb, odnosno udomljavanje djece, nego
spaπavanje (spaπavanje sugerira da je djeci prijetila neposredna smrt od ubi-
janja ili namjernog ozljeivanja). U analiziranom gradivu nema niti jednog
dokaza, Ëak niti jedne izjave sudionika, odnosno svjedoka dogaaja u prih-
vatiliπtima koji bi ukazivali na fiziËko nasilje nad djecom.
Igor VukiÊ, Ilija Kuzman

Some Insights into the Housing and Healthcare of Children
from Kozara in Children’s Shelters of 1942
After the offensive of the Croatian and German army in the area of the
Kozara mountain in the summer of 1942, a refugee camp was created with
a large number of starving and sick children. When the Partisan resistance
was crushed, large groups of children from the camp were temporarily
moved to a number of reception centres (concentration camp Stara
Gradiπka, shelters in the villages of Mlaka, Jablanac, Uπtica, and elsewhere).
124 Dr. DragiπiÊ je u ispitivanju pred Zemaljskom komisijom za ratne zloËine 10. pro-
sinca 1945., opisujuÊi dom u Jastrebarskom, rekao da flustaπa za cijelo vrijeme u samo-
me logoru nismo vidjeli, jer su svugdje na ulazu bile izlijepljene table ‘zarazne bolesti’
i ‘pristup strogo zabranjen’. Spomenuo je da je samo jednom doπao ustaπki poruËnik
iz Karlovca koji je rekao da ima zadatak popisati djecu i nadzirati logor. No prestao je
i on dolaziti u bolnicu, tako da stvarno tamo nije bilo straæe, rekao je DragiπiÊ Vidi Δiril
PETE©IΔ, n. dj., 101.
101
Then, without prior preparations, they were all moved to further temporary
shelters with the goal of providing general care and healthcare. The
children were later placed in foster homes. The organization of placing the
children into any form of housing depended for the most part on the State.
From available documents, it is clear that the children in the camps were
given housing and food, as well as adequate healthcare, meaning that the
children were not discriminated against or neglected. The basic purpose of
this paper is to show that children from Kozara and Potkozarje in 1942 had
adequate general care and healthcare, in accordance with the capacities of
medicine at the time in the given circumstances of war. This is done by
using original archive materials and statements of participants of the events
(court records).
We wrote this paper because today there is an abundance of opinions
in various media that the children were starved, poisoned, and tortured.
Here we want to point out that these claims are arbitrary and unfounded,
spread by the Yugoslav communist regime after the end of World War II,
as well as certain social, political, and even scientific groups. Therefore, the
terms flchildren’s camps« or flUstasha camps« are inappropriate, and instead,
the terms flreception centres« or flchildren’s shelters«, even flchildren’s
hospitals« should be used.
Key words: World War II, Independent State of Croatia, Children’s
Shelter Jastrebarsko, Children’s Shelter Sisak, Institute for the Education of
Deaf-Mute Children, Children’s Home at Josipovac, infectious diseases
102
Dr. Ivo Pilar u hrvatskom povijesnom

vegetarijanskom mozaiku
Kreπimir BeloπeviÊ, ing. TPH

Primljeno: 28.lipnja 2021.
UDK 929Pilar,I.:613
631.261(497.5)(091)
doi: 10.5559/pi.16.31.04
U radu se donose rezultati nastavka istraæivanja uloge dr. Ive Pilara na polju
hrvatskog vegetarijanstva. Novi momenti vezani su prvenstveno uz analizu
arhivske grae saËuvane u arhivskom fondu Hrvatsko vegetarsko druπtvo u
Dræavnom arhivu u Zagrebu, a u istraæivanju je koriπtena i druga graa koja se
Ëuva u istom arhivu te u Hrvatskome dræavnom arhivu i Nacionalnoj i
sveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu. Rad se bavi ulogom dr. Pilara kao prvog
predsjednika Vegetarskoga druπtva u Zagrebu i njegovim aktivnim
sudjelovanjem u organiziranju vegetarijanaca na hrvatskom prostoru. Govori se i
o prigodama u kojima je Pilar svoja razmiπljanja o vegetarijanskoj prehrani javno
iznosio u susretima s raznim druπtveno-politiËkim liËnostima, te na predavanjima
o temama iz podruËja vegetarijanstva koja je u viπe navrata odræao u raznim
druπtvima.
KljuËne rijeËi: dr. Ivo Pilar, vegetarijanstvo, Vegetarsko druπtvo
Dr. Ivo Pilar, pravnik i ekonomist, πkolovan u Zagrebu, BeËu i Parizu, koji
je kao odvjetnik prvo djelovao u Bosni i Hercegovini a potom u Zagrebu, ti-
jekom æivota pokazivao je interes za brojna podruËja, pa ga moæemo uvrsti-
ti u red geopolitiËara, pisaca, planinara, sociologa.1 Izmeu ostalog, Pilara je
zanimalo i vegetarijanstvo te je bio jedan od istaknutih vegetarijanaca u po-
Ëetcima organiziranog vegetarijanskog pokreta u Hrvatskoj.2
1 O æivotu i djelovanju Ive Pilara vidi: Tomislav JONJIΔ, Ivo Pilar. Pisac, politiËar, ideo-
log (1898.—1918.), Zagreb, AGM, 2020., te neobjavljenu doktorsku disertaciju istoga

autora, Ivo Pilar kao politiËki ideolog, Hrvatski studiji SveuËiliπta u Zagrebu, 2015. i
ondje koriπtenu literaturu. DjelomiËnu bibliografiju radova dr. Ive Pilara i djela o nje-
mu vidi na: https://www.pilar.hr/2008/11/literatura-o-ivi-pilaru/ i https://www.pilar.hr
/2017/11/asopis-pregled-sadraja/#br27-28 (pristupljeno 17. 5. 2021.), dalje Bibliografija
radova dr. Ive Pilara.
2 O ulozi dr. Ive Pilara na podruËju vegetarijanstva vidi: Kreπimir BELO©EVIΔ, flDr. Ivo
Pilar — prvi predsjednik Vegetarskog druπtva (PoËeci organiziranog vegetarijanskog

pokreta u Hrvatskoj)«, Pilar. »asopis za druπtvene i humanistiËke studije, Zagreb, 2006.,
god. 1, br. 1 (1), 109-116.
103
Istraæivanje Pilarova djelovanja na polju vegetarijanstva dio je veÊeg is-

traæivanja o povijesti vegetarijanstva u Hrvatskoj koje provodim viπe godina
pod radnim naslovom Hrvatski povijesni vegetarijanski mozaik.3 Osobno is-
kustvo vegetarijanstva dr. Pilar Ëesto je predstavljao u predavanjima i susre-
tima, a pisao je i dnevnik koji je djelomiËno saËuvan u njegovoj rukopisnoj
ostavπtini. Obitelj dr. Pilara donirala je veÊinu te rukopisne ostavπtine Insti-
tutu druπtvenih znanosti Ivo Pilar 26. studenoga 2009. godine. Ostavπtina dr.
Ive Pilara Ëuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga u Nacionalnoj i sveuËiliπ-
noj knjiænici u Zagrebu u trajnoj pohrani.4 Tijekom æivota Pilar je objavio vi-
πe knjiga i radova razliËite tematike te sudjelovao u raznim dogaanjima di-
ljem Europe. Umro je 3. rujna 1933. godine u Zagrebu, gdje je pokopan u
obiteljskoj grobnici na zagrebaËkom groblju Mirogoju.5
Dr. Ivo Pilar vegetarijanac

Dr. Ivo Pilar postao je vegetarijanac oko 1904. godine. To se moæe zakljuËi-
ti iz susreta dr. Isidora Krπnjavoga6 i dr. Pilara poËetkom lipnja 1918. godi-
ne. Dr. Krπnjavi u svojim memoarskim zapisima opisuje taj susret. Dr. Pilar
mu je izloæio ideju o osnivanju nove politiËke stranke u Bosni. Æelja dr. Pi-
lara bila je da dr. Krπnjavi uz sarajevskog nadbiskupa mons. Josipa Stadlera
sudjeluje u osnivanju te stranke. U daljnjoj raspravi o toj temi dr. Pilar je ob-
jaπnjavao ciljeve nove stranke te zapravo odræao predavanje o potrebi preo-
3 Istraæivanje radnog naslova Hrvatski povijesni vegetarijanski mozaik temelji se na ar-
hivskoj grai, periodiËnim izdanjima i knjigama koje se Ëuvaju u Hrvatskome dræavnom

arhivu, Dræavnom arhivu u Zagrebu i Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu.
Dræavni arhiv u Zagrebu Ëuva arhivsku grau vezanu uz organizirano vegetarijanstvo
u arhivskom fondu HR-DAZG-792 — Hrvatsko vegetarsko druπtvo, dalje HVD.
4 Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica u Zagrebu uz Ostavπtinu dr. Ive Pilara Ëuva i Ëaso-
pis Vegetarizam, Glasnik Vegetarskog druπtva u Zagrebu (pod sig. 88.392 adl. 3). Tije-
kom 2019. godine Ostavπtini je pridodana korespondencija Ive Pilara s Ëeπkim povjesni-
Ëarom i sociologom Janom Peiskerom, autografi Pilarovih tekstova i osobni Pilarovi do-
kumenti. Viπe vidi na https://www.nsk.hr/zbirci-rukopisa-i-starih-knjiga-nsk-pridodana-
ostavstina-ive-pilara/ (pristupljeno 26. 10. 2021.). O ostavπtini dr. Ive Pilara pohranje-
noj u NSK-u, Zagreb, viπe vidi u tekstu Irene GaliÊ BE©KER, flRukopisna ostavπtina Ive
Pilara u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu«, Glas NSK. »asopis Nacionalne
i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu, Zagreb, 2020., god. 6, br. 16, 40-42.
5 SreÊko LIPOV»AN, flDr. Ivo Pilar (1874.—1933.): Æivot i djelo (Nacrt)«, Pilar. »asopis
za druπtvene i humanistiËke studije, Zagreb, 2006., god. 1, br. 1(1), 11-19. O æivotu dr.
Ive Pilara vidi i veÊ spomenutu knjigu Tomislava JONJIΔA Ivo Pilar. Pisac, politiËar,
ideolog (1898.—1918.)
6 O Isi Krπnjavom viπe vidi u leksikografskoj odrednici Olga Maruπevski, Viπnja Flego,
flKrπnjavi Iso (Isidor, Izidor) (Naπice 22. travnja 1845. — Zagreb 3. veljaËe 1927.)«, Hr-
vatski biografski leksikon, sv. 8 (Kr-Li), gl. ur. Trpimir Macan, Zagreb, Leksikografski
zavod Miroslav Krleæa, 2013., 252-257.
104
K. BeloπeviÊ: Dr. Ivo Pilar u hrvatskom povijesnom vegetarijanskom mozaiku
brazbe hrvatskoga naroda. PiπuÊi o tome kako mu je Pilar objaπnjavao da no-

va stranka treba preobraziti hrvatski narod u gospodarskom, etiËkom, etniË-
kom i politiËkom pogledu, Krπnjavi navodi i da mu je Pilar ispriËao flkako je
s trideset godina bio bolestan i slab, nesposoban za rad, i kako je izmijenio
svoj naËin æivljenja time πto je postao strogi apstinent i vegetarijanac«. Na te-
melju toga svoga iskustva Pilar je objaπnjavao Krπnjavom da tako fli naπ na-
rod mora æivjeti trezveno i umjereno da bi gospodarski i etiËki ojaËaofl.7
Nepunih deset godina poslije, poËetkom veljaËe 1913. godine, dr. Ivo Pi-
lar posjetio je BeË. U BeËu se susreo s austrijskim politiËarem Josephom M.
Baernreitherom.8 Susret je Baernreither opisao u svojoj knjizi Fragmente ei-
nes politischen Tagebuches: Die südslawische Frage und Österreich — Un-
garn vor dem Weltkrieg. U tom svojevrsnom dnevniku izmeu ostalog je za-
pisao: flDanas sam imao dugi razgovor sa dr. Ivom Pilarom (1874—1933) ad-
vokatom iz Tuzle; on je zet odjelnoga pretstojnika ©eka, katoliËki Hrvat, nau-
Ëenjak, vegeterijanac, vrlo apstraktan, mnogo mudruje, ali vrlo ozbiljan Ëov-
jek na koga je utjecala njemaËka znanost.«9 I iz ovog citata vidi se da je Pi-
lar u svakoj prilici isticao svoje vegetarijanstvo.
Vegetarijanske ideje u knjigama dr. Ive Pilara
Ivo Pilar je vegetarijanske stavove iznosio i u svojim knjigama. To vidimo i u
njegovu najpoznatijem djelu, knjizi Die südslawische Frage und der Weltkri-
eg. Überisichtiche Darstellung des Gesamt-Problems, koju je izdao pod pse-
udonimom L. v. Südland u BeËu 1918. godine. U njemu u dijelu u kojem go-
vori o bogumilima piπe: flSignaculum oris, daß man sich des Fleischgenusses
ebenso wie jeder tierischen Nahrung enthalten müsse, denn diese sei im er-
höhten Maße das Werk des Teufels, da sie durch Beischlaf erzeugt wurde.«10
7 Viπe vidi u: Iso KR©NJAVI, Zapisci iza kulisa hrvatske politike, priredio dr. Ivan Krta-
liÊ, Zagreb, IzdavaËko knjiæarska radna organizacija Mladost, 1986., knj. 2, 796-797.
8 Joseph Maria Baernreither (Prag 12. travnja 1845. — Teplice 19. rujna 1925.), austrou-
garski sudac i politiËar. O austrijskom politiËaru Josephu M. Baernreitheru viπe vidi na

https://hemu.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=3752, https://hemu.lzmk.hr/Natuknica.aspx?
ID=3753, i https://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_B/Baernreither_Josef-Maria_1845
_1925.xml (pristupljeno 9. 4. 2021.).
9 Viπe vidi u Joseph M. BAERNREITHER, Fragmente eines politischen Tagebuches: Die
südslawische Frage und Österreich — Ungarn vor dem Weltkrieg, ur. Joseph Redlich,
Berlin, Verlag für Kulturpolitik, 1928. Susret je prema toj knjizi opisao Ante MALBA©A
u svojoj knjizi Bosansko pitanje i Austro-Ugarska u svijetlu politiËkog dnevnika J. M.
Baernreithera, Sarajevo, Bosanska poπta, 1933., 62.
10 Viπe vidi u L. v. Südland, Die südslawische Frage und der Weltkrieg. Uebersichtliche
Darstellung des Gesamt-Problems, BeË, Manzsche K. U. K. Hof-, Verlags- U. Universitäts

Buchhandlung, 1918., 161. Izdanje iz 1918. godine dostupno je na: https://archive.
org/details/diesdslawische00pilauoft (pristupljeno 9. 4. 2021.).
105
Prijevod ove knjige na hrvatski objavljen je 1943. pod naslovom Juænosla-

vensko pitanje: prikaz cjelokupnog pitanja. Tekst o bogumilima na hrvat-
skom prema ovom izdanju glasi flSignaculum oris znaËio je, da se treba Ëu-
vati svakog uæivanja mesa i svake æivotinjske hrane, jer je ona u poveÊanom
stupnju djelo sotone, buduÊi da je nastala coitusom.«11
U djelima dr. Ive Pilara uz istraæivanja politiËke naravi nalazimo i svje-
doËanstva da ga je zanimala i makrobiotika. Nakon prouËavanja raznih filo-
zofskih pitanja, dr. Pilar u Zagrebu 1922. godine tiska knjigu pod naslovom
Borba za vrijednost svoga flJa«. Pokuπaj filozofije slavenskog individualizma.
U poglavlju flMetode afirmacije æivotafl izmeu ostalog piπe: flAfirmacija æivo-
ta sama je sobom jedan problem u æivotu, u formi makrobiotike, u nastoja-
nju oko produæenja æivota.fl Pilar zakljuËuje rijeËima: flMakrobiotika je dakle
jedna vaæna znanost, jer ne samo pojedinac sa svoga subjektivnoga stanoviπ-
ta, sa svoje teænje za afirmacijom æivota, nego i opÊenost ima interesa na πto
duæem æivotu svojih Ëlanova.«12
Predavanja dr. Ive Pilara u kojima se dotiËe i

teme vegetarijanstva
Osim u knjigama dr. Pilar πiroj je javnosti predoËio rezultate svojih istraæiva-
nja i tijekom predavanja, a u njima se takoer doticao vegetarijanstva, bilo
usputno, bilo kao glavne teme kojom se nekom prilikom bavio. PoËetkom
1927. godine viπe puta je predavao u Socioloπkom druπtvu na temu flBogo-
milstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politiËki problem«. Tije-
kom predavanja dr. Pilar spominje prehrambene navike bogumila, koji su bi-
li vegetarijanci. Tako izmeu ostalog piπe: flDaljnji osnov bogomilske etike
bio je strogi i asketski naËin prehrane. Oni su bili strogi vegetarijanci, koji
nisu smjeli jesti mesa, jaja, ni bijeloga smoka (mlijeËnih proizvoda), kao ni
iËega od æive æivotinje. Iznimku je Ëinila riba, koje je uæitak bio dozvoljen,
jer kako su oni dræali, riba se ne mnoæi prilegom. Posljedica ovoga naËina
11 Deset godina poslije Pilarove smrti objavljen je prijevod njegove knjige Juænoslaven-
sko pitanje: prikaz cjelokupnog pitanja. Knjiga je tiskana u izdanju Matice hrvatske, Za-
greb, 1943. godine. Preveo ju je Fedor Pucek. Citirani tekst o bogumilima nalazi se na
stranici 90. SljedeÊe 1944. godine kod istog izdavaËa tiskano je i njemaËko izdanje knji-
ge, L. v. SÜDLAND, Die südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstel-
lung des Gesamt-Problems. Hrvatski prijevodi izdani su i 1990. godine u Varaædinu,
2018. godine u Zagrebu/Sydneyu i u Zagrebu 2021. godine.
12 Usp. Ivo PILAR, Borba za vrijednost svoga flJa«. Pokuπaj filozofije slavenskog indivi-
dualizma, Zagreb, Naklada St. Kugli, 1922., 242-243. Za ovo poglavlje dr. Pilar je pro-
uËio knjige Christopha Wilhelma HUFERLANDA, Makrobiotik oder die Kunst, das men-
schliche Leben zu verlängern, V. izdanje, BeË, 1890. i Frana SreÊka GUNDRUMA
ORIOV»ANINA, O produljenju æivota, Zagreb, izdanje BraÊa Kralj, 1907.
106
prehrane bila je kultura suhoga voÊa u Bosni i zapadnoj Srbiji, koju pozna-
mo naposeb po glasovitim bosanskim suhim πljivama. Ali osim πljiva suπi se
u Bosni svaka voÊka, jabuka, kruπka, treπnja, breskva, oskoruπa etc. Ovo je
sve nepreporno bogomilskoga podrijekla, jer bogomili preko zime nisu ima-
li druge hrane, nego suho voÊe i kruh.«13 Zanimljivost je da je to Pilarovo
predavanje koristio u svom istraæivanju sarajevski teolog, etnolog, povjesni-
Ëar, novinar Mehmed HandæiÊ.14 On je 1940. godine u Sarajevu tiskao knji-
æicu Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovaËkih
Muslimana. U tom prikazu HandæiÊ izmeu ostalog o bogumilima piπe: flPra-
vi bogumili su bili nemrsni ljudi, dakle vegetarijanci«, te dalje istiËe: flDr Pi-
lar dræi, da je obiËaj mnogo suπenja voÊa, osobito bosanske suhe πljive, os-
tatak bogomilske kulture, jer preko zime hranili su se bogomili kruhom i su-
him voÊem.«15
Razne teme s naglaskom na vegetarijanstvo obradio je dr. Pilar u preda-
vanjima u razliËitim druπtvima, u Vegetarskom i Socioloπkom druπtvu, te kao
Zmaj Tuzlanski (Solski) i u Druæbi flBraÊa Hrvatskoga Zmaja«. Ondje je izla-
gao na temu flZnanstvena osnova savremenog vegetarijanstva«. Podatak o
tom predavanju nalazi se u Hrvatskome dræavnom arhivu u arhivskom fon-
du Druæba BraÊa Hrvatskoga Zmaja.16 Na istome mjestu Ëuva se joπ jedan za
povijest vegetarijanstva u Hrvatskoj vaæan dokument — letak πto ga je Ve-
getarsko druπtvo uputilo sugraanima pod naslovom flVaπe zdravlje je u
13 Predavanja o bogumilima dr. Pilar je odræao 10. veljaËe i 10. oæujka 1927. godine, a
tiskana su 1929. u Zagrebu. Predavanje je ponovno tiskano 2007. godine u Pilar. »aso-
pis za druπtvene i humanistiËke studije, Zagreb, 2007., god. 2, br. 4 (2), 121-145.
14 Mehmed HandæiÊ (Sarajevo, 16. prosinca 1906. — Sarajevo, 29. srpnja 1944.), teolog,
etnolog, povjesniËar i novinar zavrπio je u Sarajevu osnovnu πkolu i gimnaziju, a diplo-

mirao je na sveuËiliπtu Al-Azhar u Kairu 1931. godine. Vojsku je sluæio u Vojnoj bolni-
ci u Sarajevu. Bio je nastavnik u Gazi Husrev-begovoj medresi (visoka islamska πkola),
a od 1937. godine upravitelj je i knjiæniËar Gazi Husrev-begove knjiænice. Bio je pred-
sjednik El-Hidaje (profesionalne udruge islamskih klerika) od 1939. i urednik istoime-
nih novina. Iste godine postaje nastavnik na Viπoj islamskoj πerijatsko-teoloπkoj πkoli u
Sarajevu gdje je predavao tumaËenje Kurana, te osnove i filozofiju πerijatskog prava. Ti-
jekom svog kratkog æivota napisao je viπe knjiga jeziËne, pravne i vjerske tematike. Vi-
πe vidi na https://preporod.com/index.php/sve-vijesti/magazin/sjecanja/item/4438-
mehmed-ef-handzic-obnovitelj-i-prosvjetitelj (pristupljeno 25. 10. 2021.).
15 HandæiÊeva knjiæica moæe se pregledati na https://digital.bgs.ba/islamizacija-bosne-
i-hercegovine-i-porijeklo-bosansko-hercegovackih-muslimana-mehmed-h-handzic/, 10
(pristupljeno 27. 5. 2021.).
16 HR-HDA-635-2, kut. 28, Personalia Pa-Pi. U ovoj kutiji nalazi se personalni dosje dr.
Ive Pilara s raznim dokumentima. Dokument u kojem doznajemo za predavanje sadræi

obavijest kojom se uime flBraÊe hrv. zmaja« pozivaju novinska uredniπtva da obavijeste
javnost kako Êe na tjednom sastanku 15. listopada (1930.?) dr. Ivo Pilar, Zmaj Solski,
predavati o temi flZnanstvena osnova savremenog vegetarijanstva«.
107
opasnosti!« i u Ëijoj je pripremi dr. Pilar takoer sudjelovao. Tim letkom ve-
getarijanci su savjetovali sugraane da smanje πto viπe koliËinu soli i mirodi-
ja u hrani, kao i da u prehranu uvrste viπe voÊa. Letak zakljuËuju rijeËima:
flIspravno hranjenje najbolje je lijeËenje, najbolje sredstvo da se svjeæina tije-
la oËuva do krajnih granica.«17
PoËetkom veljaËe 1932. godine u prostorijama Vegetarskog druπtva dr. Pi-
lar je uz dr. Milicu BogdanoviÊ i dr. Ivu Hengstera predavao na temu flOp-
Êenito o vegetarizmu« pred 76 sluπatelja.18 PoËetkom sljedeÊe godine, tako-
er u prostorijama Druπtva, izlagao je na teme flPovijest vegetarizma« i flIma
li poteπkoÊe u vegetarskom naËinu æivota?«19 Dana 14. oæujka 1933., odgo-
varajuÊi na pitanje flIma li poteπkoÊa u vegetarskom naËinu æivota?«, dr. Pilar
je predavao na temu flOpasnosti vegetarizma«.20
Osim spomenutih predavanja na temu vegetarijanstva dr. Pilar odræao je
i viπe drugih predavanja u Socioloπkom druπtvu o raznim temama: o Geor-
gesu Sorelu, francuskom filozofu, krizi suvremene dræavnosti, islamu, svjet-
skoj politici, a bavio se i drugim temama.21
Dr. Ivo Pilar kao predsjednik Vegetarskoga druπtva
Osim teorijskim razmiπljanjima dr. Pilar je mnogo vremena posvetio organi-
ziranju praktiËnog vegetarijanstva.22 Potkraj lipnja 1928. godine sastao se s
jedanaest istomiπljenika u Privatnoj menzi Mary i Ljudevita FrankoviÊa u Dal-
matinskoj ulici 5 u Zagrebu na osnivaËkoj skupπtini Vegetarskoga druπtva.23
Uz dr. Pilara nazoËili su joj dr. Milica BogdanoviÊ,24 Mary i Ljudevit Franko-
17 flVaπe zdravlje je u opasnosti«, HR-HDA-635-2, kut. 28, Personalia Pa-Pi.

18 HVD sig. 1, Zapisnik V. redovne glavne skupπtine Vegetarskog druπtva u Zagrebu
od 15. prosinca 1932. godine.
19 Predavanje flPovijest vegetarizma« dr. Ivo Pilar odræao je 10. sijeËnja 1933. godine
pred 76 sluπatelja u Vegetarskoj blagovaoni.

20 O flOpasnostima vegetarizma« predavao je pred 37 sluπatelja. HVD sig. 1, Zapisnik
VI. redovne skupπtine Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 20. travnja 1933.

21 Detaljniji popis predavanja dr. Ive Pilara vidi u Bibliografiji radova dr. Ive Pilara.
22 Pilarova uloga u Vegetarskom druπtvu opπirno je prikazana u: Kreπimir BELO©EVIΔ,
flDr. Ivo Pilar — prvi predsjednik Vegetarskog druπtva (PoËeci organiziranog vegetari-
janskog pokreta u Hrvatskoj)«, Pilar. »asopis za druπtvene i humanistiËke studije, Za-
greb, 2006., god. 1, br. 1 (1), 109-116.
23 PoËetkom 20. stoljeÊa postojale su u Zagrebu privatne vegetarijanske menze — Ma-
ry i Ljudevita FrankoviÊa u Dalmatinskoj 5 i Ane Smrekal na JelaËiÊevom trgu 2, I. kat,

dvoriπno krilo. U njima su se okupljali na sastancima i obrocima vegetarijanci. Viπe vi-
di u zapisnicima Hrvatskoga vegetarskog druπtva
24 O dr. Milici pl. BogdanoviÊ viπe vidi u leksikografskoj odrednici Dunja Detoni-Duj-
miÊ, BogdanoviÊ, Milica (Linz. Austrija, 29. oæujka 1892. — Beograd, 2. veljaËe 1973.),
Hrvatski biografski leksikon, sv. 2 (Bj-C), Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav
Krleæa, 1989., 74.
108
viÊ, Cecilija i Edo Horn, Valerija Mayerhoffer, Milena ©iπiÊ,25 Jelisava (Liza, Ji-
za) Vavra,26 Martin FriπËiÊ, dr. Ivo Hengster27 i Marko Werner28. Dr. Pilar je
iskoristio europska iskustva steËena tijekom πkolovanja i izradio pravila za-
grebaËkog Vegetarskog druπtva prema beËkom uzoru. Na osnivaËkoj sjedni-
ci Druπtva izabran je za njegova prvog predsjednika. Uz njega prvu upravu
Druπtva Ëinili su dr. Milica BogdanoviÊ — potpredsjednica, odbornici Ljude-
vit FrankoviÊ, Martin FriπËiÊ, dr. Ivo Hengster, Vlado MajstoroviÊ, prof. Vale-
rija Mayerhoffer, prof. Jelisava Vavra i Marko Werner. »lanovi nadzornog od-
bora bili su Edo Horn, Jelisava Vavra, Vjekoslav Smetko i Olga UlËakar. Ui-
me Privremenog odbora pravila su tog dana potpisali dr. BogdanoviÊ, M.
Werner i Lj. FrankoviÊ.29 Pravila je odobrio veliki æupan ZagrebaËke oblasti
20. srpnja 1928. godine pod brojem 44.665—1928.30
Organiziranje Vegetarskog druπtva nastavilo se poËetkom listopada 1928.
godine. Na Prvoj odborniËkoj sjednici Druπtva predsjednik dr. Pilar pozdra-
vio je prisutne te ih pozvao na rad i predloæio da prva duænost Druπtva bu-
de izrada Popisa vegetaraca u Zagrebu. Svim Ëlanovima stavljeno je u zada-
tak da rade na animiranju novih Ëlanova te da se u Menzi izvjesi poziv svim
gostima vegetarijancima da se jave vlasniku menze. Tog dana na sjednici se
raspravljalo i o pisarniËkim potrebama, odnosno nabavi blagajne, knjige za-
25 Milena ©iπiÊ r. MihaloviÊ (1876.—1965.), teozofkinja i vegetarijanka, supruga povjes-
niËara Ferde ©iπiÊa. Izabrana je za drugu predsjednicu Vegetarskoga druπtva u Zagre-

bu na Glavnoj skupπtini Vegetarskog druπtva odræanoj u pisarnici dr. Pilara 22. svibnja
1929. godine. Bila je predsjednica do VI. redovne glavne skupπtine Vegetarskoga dru-
πtva 20. travnja 1933. godine. Viπe vidi u HVD sig. 1, Zapisnik Glavne skupπtine Vege-
tarskog Druπtva od 22. svibnja 1929. godine i Zapisnik VI. redovne glavne skupπtine
Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 20. travnja 1933. godine.
26 Jelisava Liza Vavra (Kriæevci, 1884. — Zagreb, 1946.) bila je vegetarijanka i predsjed-
nica Jugoslavenskog teozofskog druπtva. O poËetcima teozofije viπe vidi: https://

www.teozofija.info/Teozofsko_gibanje/O_osnutku.htm (pristupljeno 13. 4. 2021.).
27 Dr. Ivo Hengster (Sajach, Austrija, 2. studenoga 1882. — Zagreb, svibanj 1945.) bio
je pravnik, pjesnik, vegetarijanac. O dr. Hengsteru viπe vidi u: Kreπimir BELO©EVIΔ,

flDr. Ivo Hengster — predsjednik Hrvatskog vegetarskog druπtva u Zagrebu i razvoj ve-
getarijanstva u Hrvatskoj«, Godiπnjak NjemaËke narodnosne zajednice. VDG Jahrbuch
16, Osijek, 2009., 89-102 i Kreπimir BELO©EVIΔ, flDr. Ivo Hengster — vegetarijanski pi-
sac i urednik vegetarijanskog Ëasopisa Vegetarizam — Glasnik Vegetarskog druπtva u
Zagrebu«, Godiπnjak NjemaËke zajednice. Jahrbuch DG 22, Osijek, 2015., 111-126.
28 Marko Werner, jedan od najstarijih hrvatskih vegetarijanaca, napisao je knjigu Svjet-
ski proglas vegetaraca za svakoga i svima narodima, Zagreb, 1931. Istu knjigu izdao je
i na njemaËkom jeziku pod naslovom Weltaufruf der Vegetarier an jeden Einzelnen
und an alle Völker 1936. godine u Zagrebu.
29 HVD, sig. 2 Pravila Vegetarskog druπtva iz 1928. godine. O poËetcima organiziranog
vegetarijanstva piπe dr. Ivo Hengster u tekstu flVegetarsko druπtvo« I, Vegetarizam. Glas-
nik Vegetarskog druπtva u Zagrebu, Zagreb, god. 2, br. 5, 33-39.
30 Hengster, flVegetarsko druπtvo« I, 34.
109
pisnika i πtambilja. Nabava knjige zapisnika povjerena je predsjedniku dr. Pi-

laru. Na sjednici se raspravljalo i o ponudi flbeogradskog lijeËnika glau« Ru-
sa Alekseja Suvorina, koji je izrazio æelju da odræi predavanje u Zagrebu.31
ZakljuËeno je da Êe Vegetarsko druπtvo ne samo organizirati predavanje, veÊ
da Êe Suvorinu pomoÊi u organizaciji predavanja. Sam zapisnik potpisali su
predsjednik dr. Pilar i tajnik Ljudevit FrankoviÊ.32
Pilar je u to vrijeme stalno aktivno prisutan u radu Vegetarskog druπtva.
Na drugoj odborskoj sjednici, odræanoj 16. listopada 1928. godine, a na ko-
joj su uz njega bili prisutni potpredsjednica dr. Milica BogdanoviÊ, tajnik Lju-
devit FrankoviÊ i Ëlanovi Valerija Mayerhoffer, Marko Werner i Martin Friπ-
ËiÊ, te na kojoj je tajnik obavijestio prisutne da je nabavio πtambilj Druπtva,
dr. Pilar izvjeπtava da Êe tek sljedeÊi put imati sve druπtvene knjige. U dalj-
njoj diskusiji u kojoj se raspravljalo o predavanju Alekseja Suvorina dr. Pilar
je istaknuo kako ne bi æelio da Druπtvo na poËetku svoga rada preuzima ob-
veze te predloæio da se prvo ispitaju eventualni troπkovi vezani uz to preda-
vanje. Tajnik FrankoviÊ preuzeo je obvezu prikupljanja informacija o dvora-
ni u Domu radniËke komore, a dr. Pilar se obvezao pitati u Domu opÊinskih
Ëinovnika. U raspravi je dr. Pilar postavio pitanje vlasniku Menze i tajniku
FrankoviÊu na koji naËin Êe se pokriti troπkovi rada Druπtva u Menzi. Tajnik
je izjavio kako je svjestan da Druπtvo nema sredstava te predlaæe da ono pri-
donese za upotrebu prostorija kada se stanje poboljπa. Izjava je prihvaÊena
sa zahvalnoπÊu, te je sjednica zakljuËena.33
Dr. Pilar predsjedao je i treÊom sjednicom odbora Vegetarskog druπtva
potkraj listopada u Zagrebu. Sjednici su prisustvovali potpredsjednica dr. Mi-
lica BogdanoviÊ te Ëlanovi Valerija Mayerhoffer i starjeπina Marko Werner.
Dr. Pilar je izvijestio prisutne da se dvorana u Domu opÊinskih Ëinovnika ne
moæe dobiti za predavanje, a tajnik FrankoviÊ referirao je da se dvorana u
RadniËkoj komori moæe dobiti ako se na vrijeme utvrdi datum i svrha pre-
davanja. ZakljuËeno je da bi Druπtvo moglo pomoÊi u organizaciji predava-
nja dr. Suvorina tako πto bi pokrilo dio troπkova za najam dvorane. Na sjed-
31 Aleksej Suvorin roen je 1862. godine u Moskvi. Zavrπio je Filozofski fakultet, a od
1886. do 1904. bio je urednik Ëasopisa Novoe Vremja. Doπao je u Kraljevinu Srba, Hr-
vata i Slovenaca 1920. godine. O Suvorinu viπe vidi u Vojislav MilovanoviÊ (ur.), Medi-
cinski godiπnjak Kraljevine Jugoslavije, Beograd, Jugoreklam K. D., 1933., str. 373-374,
gdje je opisan kao nadrilijeËnik. Svoju metodu lijeËenja glau Suvorin je opisao u viπe
knjiæica objavljenih u Beogradu i Zagrebu.
32 HVD, Zapisnik I. odborniËke sjednice Vegetarskog druπtva nalazi se pod sig. 1 Za-
pisnici sjednica tijela uprave, 1928./1947.

33 HVD sig. 1, Zapisnik II. sjednice odbora Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 16. lis-
topada 1928. godine.
110
nici je doπla do izraæaja europska orijentacija dr. Pilara, koji je predloæio da

Druπtvo uspostavi πto bræi kontakt s veÊim vegetarijanskim druπtvima u ino-
zemstvu, te je obeÊao da Êe uz pomoÊ πvicarskog i ËehoslovaËkog konzula-
ta traæiti vezu s druπtvima u ©vicarskoj i u Warsdorfu u »ehoslovaËkoj. Na
molbu tajnika FrankoviÊa dr. Pilar je preuzeo originalna pravila Druπtva po-
tvrena od vlasti te ih pohranio u blagajni u svojem uredu.34
Osim pomoÊi u organizaciji dr. Pilar je pomagao rad Vegetarskog druπ-
tva i na druge konkretne naËine, primjerice ustupanjem prostora za odræa-
vanje sjednica. Tako se glavna skupπtina Druπtva 22. svibnja 1929. odræala u
njegovoj pisarnici.
Ta je sjednica vaæna i zato πto se na njoj dr. Pilar, zbog zauzetosti odvjet-
niËkim i javnim kulturnim radom, povukao s duænosti predsjednika Druπtva.
Na poËetku sjednice otvorio je Skupπtinu i konstatirao da je u smislu Ëlanka
8. pravila Vegetarskog druπtva rad Skupπtine zakonit. Potom se preπlo na
dnevni red te je tajnik i blagajnik FrankoviÊ proËitao tajniËki i blagajniËki iz-
vjeπtaj, a Ëlan Nadzornoga odbora Edo Horn izvijestio Skupπtinu da su knji-
ge uredno voene. Predsjedatelj dr. Pilar stavio je na glasovanje odrjeπnicu
od poloæaja dotadaπnje uprave, koja je jednoglasno prihvaÊena. Poslije prih-
vaÊanja odrjeπnice dr. Pilar je prekinuo Skupπtinu te su Ëlanovi tijekom slo-
bodnog razgovora sastavljali kandidacijske liste za izbor nove uprave. Nakon
provedenih izbora za predsjednika Druπtva, daljnji rad Skupπtine nastavio se
pod predsjedanjem nove predsjednice Druπtva Milene pl. ©iπiÊ, koja je prih-
vatila duænost. Dr. Pilar je uime odstupajuÊeg odbora predloæio da u novom
odboru budu: dr. Milica BogdanoviÊ, Ljudevit FrankoviÊ, Edo Horn, Marcel
Kolin, Fani de Laszowsky,35 dr. Ivo Pilar, Martin FriπËiÊ, Mihaela ©ram. Od-
bor Vegetarskog druπtva izabran je jednoglasno. Novi nadzorni odbor pred-
loæila je nova predsjednica Druπtva Milena ©iπiÊ, a u njemu su bili Lavoslav
Zeisler, Olga UlËakar i Vjekoslav Smetko. Nadzorni odbor Druπtva izabran je
jednoglasno, a s obzirom na to da nije bilo drugih tema za raspravu, dr. Pi-
lar je zakljuËio Skupπtinu.36
34 HVD sig. 1, Zapisnik III. sjednice odbora Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 30. lis-
topada 1928. godine.

35 O vegetarijanki Fani Laszowsky viπe vidi Kreπimir BELO©EVIΔ, fl(Ne)obiËni detalji iz
æivota zagrebaËke vegetarijanke Jozefine Fini Laszowski«, Godiπnjak NjemaËke zajedni-

ce. DG Jahrbuch 25, Osijek 2018., 179-192.
36 HVD sig. 1, Zapisnik glavne skupπtine Vegetarskog druπtva od 22. svibnja 1929. go-
dine. U tom zapisniku uz imena nekih Ëlanova upisane su adrese i brojevi telefona, pa
se uz ime dr. Ive Pilara nalazi adresa njegove pisarnice, BerislaviÊeva ul. 8 i telefon
3043.
111
Aktivni rad dr. Pilara za vegetarijansku ideju nastavio se i po odlasku s

predsjedniËke funkcije. Tako je uime predsjednice Milene ©iπiÊ javio redar-
stvu da Êe 8. lipnja 1929. u dvorani bivπeg Hrvatskog sokola predavanje o li-
jeËenju gladovanjem odræati beogradski lijeËnik dr. Milivoj Jambriπak. Za
predavanje je sjedeÊe mjesto stajalo 10, stajaÊe 5 dinara, a aci su trebali pla-
titi 2 dinara.37
Ostale aktivnosti dr. Ive Pilara u Vegetarskom druπtvu
Bitna uloga dr. Pilara u radu Vegetarskog druπtva oËitovala se i na druge na-
Ëine. Kao πto je veÊ spomenuto, u Druπtvu je dræao predavanja, a u radu Ve-
getarskog druπtva sudjelovao je i kao odbornik, ali i pomirbeni Ëlan.38 Dr.
Pilar je iskoristio svoje diplomatske sposobnosti u rjeπavanju problematiËne
situacije koja je nastala jer se Marko Werner u svojim knjigama predstavljao
kao jugoslavenski starjeπina vegetaraca (jugoslavischer Senior der Vegetarier)
i ujedinitelj teozofa i vegetaraca. U Zapisniku X. sjednice odbora Vegetar-
skog druπtva piπe fl... da se g. Marku Werneru dade liËna zadovoljπtina liË-
nim pismom od Veg.(etarskog) druπtva πto g. dr Ivo Pilar odma sastavlja«.39
Angaæiranost dr. Pilara opisana je u tajniËkim izvjeπtajima glavnih skup-
πtina. TajniËki izvjeπtaj Ëetvrte glavne skupπtine, 28. travnja 1931. godine, po-
sebno se bavio napredovanjem Druπtva i javnom propagandom na polju ve-
getarijanstva. IzreËena je zahvala predavaËima: dr. Milici BogdanoviÊ, dr. De-
sanki RistoviÊ-GjermanoviÊ, dr. Ivi Pilaru i dr. Ivi Hengsteru, a potonjoj dvo-
jici i zahvala za novinske publikacije.40
Potkraj 1932. i poËetkom 1933. godine uæi odbor u sastavu dr. Milica
BogdanoviÊ, dr. Ivo Pilar i dr. Ivo Hengster pripremio je nova pravila Vege-
tarskog druπtva, predstavljena na Glavnoj skupπtini potkraj travnja 1933. go-
dine.41
Dr. Pilar je suraivao s istomiπljenicima i poslije πeste Glavne skupπtine
Vegetarskog druπtva. RazgovarajuÊi s novoizabranim predsjednikom dr. Ivom
Hengsterom tijekom πetnje po Zrinjevcu, pokazao je da ozbiljno shvaÊa pro-
bleme u radu Druπtva. Dr. Hengster u svojem tekstu flVegetarsko druπtvo II.
37 Hengster, flVegetarsko druπtvo«, I, 36.

38HVD sig. 1, Zapisnik X. sjednice odbora Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 31. oæuj-
ka 1932. godine.
39 HVD sig. 1, Zapisnik X. sjednice odbora Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 31. oæuj-
ka 1932. godine.
40 HVD sig. 1, Zapisnik IV. glavne skupπtine Vegetarskog druπtva od 28. travnja 1931.
godine.
41 HVD sig. 1, Zapisnik VI. redovne skupπtine Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 20.
travnja 1933.
112
1933—1938.«, u kojem opisuje povijest vegetarijanstva u Hrvatskoj, izmeu

ostalog piπe o svojim razgovorima s dr. Pilarom: flKad me je pok. dr. Pilar na
Zrinjevcu pitao, kako se osjeÊam kao novi predsjednik, odgovorio sam pita-
njem, da li Ëovjek moæe biti sretan u nesretnoj sredini. Mislio sam dakako na
sredinu, koja æivi samo da uæiva. Tada mi se uËinilo da me je naπ bivπi pred-
sjednik dobro razumio, jer mu nasmijeπene usne zatitraπe bolnim trzajima
trpkog saæaljenja. Bilo je to samo par mjeseci prije njegove tragiËne smrti.«42
Smrt dr. Ive Pilara i suÊut hrvatskih vegetarijanaca

Dr. Ivo Pilar umro je 3. rujna 1933. godine, a u povodu njegove nenadane
smrti dr. Hengster je veÊ dan poslije sazvao izvanrednu sjednicu na koju su
doπli oni koje je uspio obavijestiti. Na sjednici su bili dr. Ivo Hengster, Elza
Boltezar, Edo Horn, Bruno Herzl, Dragutin Preglej i Marko Werner. Na po-
Ëetku je dr. Hengster zamolio flprisutne da dubokim bolom u srcu odadu
poπtovanje pok. Dru. Ivi Pilaru, suosnivaËu i prvom predsjedniku V.(egetar-
skog) D.(ruπtva), koji je 3. o.(vog) mj.(eseca) naglo preminuo«. Predloæio je
da Druπtvo korporativno prisustvuje sprovodu 5. rujna u 11 sati dopodne iz
mrtvaËnice na Mirogoju, da on kao predsjednik odræi govor i da se u orma-
riÊima izvjesi cirkular ovog sadræaja: flUprava vegetarskog druπtva u dubo-
kom bolu radi nenadane smrti bivπeg prvog druπtvenog pretsjednika i osni-
vaËa G. odvjetnika Dr. Ive Pilara pretsjednika Socioloπkog druπtva, poznatog
javnog radnika i priznatog pobornika vegetarske ideje, saopÊuje Ëlanovima
V.(egetarskog) D.(ruπtva) da je sahrana pokojnika sutra 5. septembra u 11
sati d(o)p.(odne) iz mrtvaËnice na Mirogoju, i moli sve Ëlanove i druge ve-
getarijance da prisustvuju sprovodu svog milog druga.«43
Dr. Hengster je i preko novina uime Druπtva pozvao sve njegove Ëlano-
ve i ostale vegetarijance da dou na sprovod. »lanovi druπtva odredili su
svotu od 350 dinara za nabavu vijenca od poljskog cvijeÊa s natpisom na
vrpci flSvom prvom predsjedniku, Vegetarsko druπtvofl te se dogovorili da se
stupi u kontakt s obitelji vezano za otkup vegetarskih knjiga iz knjiænice dr.
Ive Pilara. Vegetarijanci su pozvani da sudjeluju u misi zaduπnici u crkvi sv.
Marka evanelista na Gornjem gradu 6. rujna u 9 sati ujutro. Zbog smrti svo-
42 Dr. Ivo Hengster, flVegetarsko druπtvo«, II, Vegetarizam. Glasnik Vegetarskog druπt-
va u Zagrebu, Zagreb, god. 2, br. 6-7, 41-52. Dvojica vegetarijanaca razgovarala su pos-
lije VI. redovne glavne skupπtine Vegetarskog druπtva 20. travnja 1933. godine na ko-
joj je dr. Ivo Hengster postao njegov treÊi predsjednik. Viπe vidi u HVD sig. 1, Zapis-
nik VI. redovne glavne skupπtine Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 20. travnja 1933.
godine.
43 HVD sig. 1, Zapisnik vanredne sjednice Upravnog odbora Vegetarskog druπtva u Za-
grebu od 4. rujna 1933. godine.
113
jeg prvog predsjednika Druπtvo je odgodilo druπtveni izlet sa 10. na 17. ruj-
na 1933. godine.
Dr. Pilar je pokopan na zagrebaËkom groblju Mirogoju 5. rujna u 11 sati
u obiteljskoj grobnici. Sprovodu i misi zaduπnici prisustvovali su i mnogi ve-
getarijanci. Na prvoj odborskoj sjednici poslije smrti i pokopa dr. Ive Pilara,
7. rujna 1933. godine okupili su se Ëlanovi uprave Vegetarskog druπtva dr.
Hengster, Gjuro Akerman, Boltezar, Horn, Preglej, Branko SaviÊ, Miljenko
VuËkiÊ i Marko Werner. Na sjednici je predsjednik Hengster izvijestio prisut-
ne o nenadanoj smrti i sprovodu dr. Pilara te joπ jedanput proËitao nadgrob-
ni govor. Prisutni su na molbu predsjednika u znak æalosti ustali i zaæeljeli
vjeËni mir milom pokojniku.44 OdluËeno je takoer da Êe nadgrobni govor
na molbu predsjednika Hrvatskoga planinarskog druπtva prof. Cividinija biti
tiskan u Ëasopisu Hrvatski planinar.45 Druπtvo Êe nabaviti tiskani govor za
arhivu Druπtva. Predsjednik je zaduæen da se s obitelji Pilar dogovori oko
knjiga iz knjiænice dr. Pilara, a obitelji dr. Pilara Druπtvo Êe i pismeno izrazi-
ti suÊut. U daljnjem radu odborske sjednice raspravljalo se i o drugim tema-
ma. Smrt dr. Pilara potaknula je, kao πto je veÊ spomenuto, Ëlanove Druπtva
da odgode druπtveni izlet. Radilo se o izletu na Jalπevac s predavanjem flO
gladovanju«, koje je trebao pripremiti Ëlan Kazimir TakaË. Na sjednici je
predsjednik dr. Hengster izvijestio i da ga je nenadana Pilarova smrt sprije-
Ëila da na vrijeme redigira manifest Vegetarskog druπtva. Odborska sjednica
Vegetarskog druπtva odræana je u nazoËnosti Ëlanova uprave i Druπtva dr.
Hengstera, Pregleja, Akermana, E. Boltezar i Horna.
Knjige iz knjiænice dr. Ive Pilara
Vegetarijanci su prema dogovoru pokuπali nabaviti knjige iz knjiænice dr. Ive
Pilara. Predsjednik dr. Hengster je izvijestio prisutne na jednoj od sljedeÊih
sjednica o razgovoru sa zetom dr. Pilara, dr. Tomom JanËikoviÊem, koji ga
je obavijestio da je pokojnik oporukom ostavio znanstvene knjige Jugosla-
venskoj akademiji znanosti i umjetnosti.46 U povodu te oporuËne odredbe
44HVD sig. 1, Zapisnik odborske sjednice Vegetarskog druπtva u Zagrebu od 7. rujna

1933. godine.
45 Viπe vidi u N. N., † Dr. Ivo Pilar, Hrvatski planinar, Zagreb, godiπte 29, listopad 1933.,
br. 10, 343-344. Vidi i TajniËki izvjeπtaj sa Sedme redovne glavne skupπtine Vegetar-
skog druπtva, HVD sig. 2, Zapisnik VII redovne glavne skupπtine Vegetarskog druπtva
od 26. travnja 1934. godine.
46 Dr. Ivo Pilar je tijekom svog æivota napisao dvije oporuke koje su saËuvane te ob-
javljene u Ëasopisu Pilar. »asopis za druπtvene i humanistiËke studije, Zagreb, 2006.,

god. 1, br. 1 (1), 141-144. Obje oporuke uz osnovne odredbe vezane za materijalnu os-
tavπtinu imaju i odredbu vezanu za knjiænicu. Dr. Pilaru je to bilo vaæno, jer je u oba
sluËaja krajnji nasljednik bila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
114
dr. Hengster se obratio tajniku Akademije dr. Ivanu Esihu s molbom da se

reformske i vegetarske knjige iz knjiænice sortiraju. Tajnik je obeÊao da Êe
sluæbenici Knjiænice JAZU-a sortirati njegove knjige kako bi se mogle lakπe
pregledavati i prouËavati. Odbor je zakljuËio da se odustaje od zakljuËka od-
borske sjednice od 4. rujna 1933. godine vezanog za nabavu knjiga dr. Pila-
ra.47
Obitelj pokojnoga dr. Ive Pilara odgovorila je na pisanu saæalnicu Vege-
tarskog druπtva tiskanom zahvalom. Kasnijih godina hrvatski vegetarijanci su
se prisjetili svojih pokojnih Ëlanova, meu ostalima i dr. Pilara, u izvjeπtaji-
ma glavnih skupπtina i u tekstovima objavljenim u periodiËnim izdanjima.48
ZakljuËak
Dr. Ivo Pilar postao je vegetarijanac poËetkom 20. stoljeÊa zbog zdravstve-
nih razloga. Tijekom æivota svoja je osobna vegetarijanska iskustva pokuπao
prenijeti u teorijskom i praktiËnom obliku na svoje istomiπljenike. Aktivno je
sudjelovao u organizaciji vegetarijanskog pokreta u Hrvatskoj po uzoru na
beËke vegetarijance. Bio je prvi predsjednik Vegetarskog druπtva u Zagrebu,
a dræao je predavanja o vegetarijanskim temama i u drugim druπtvima. Pos-
lije prestanka predsjedniËke duænosti sudjelovao je u radu Vegetarskog dru-
πtva kao odbornik dajuÊi korisne savjete, ali i pripremajuÊi nova pravila Dru-
πtva, piπuÊi na temu vegetarijanstva i na razliËite druge naËine. Poslije njego-
ve smrti vegetarijanci su ga se prisjeÊali kao vjernog druga koji je æivio za
vegetarijansku ideju.
Kreπimir BeloπeviÊ
Dr. Ivo Pilar in the Croatian historical mosaic of
vegetarianism
This paper presents new results relating to the geopolitician, writer,
mountaineer, lawyer and sociologist, dr. Ivo Pilar, and his role in the
history of vegetarianism in Croatia. By analyzing the preserved archival
records, there have been new findings relating to the Croatian historical
mosaic of vegetarianism. Dr. Pilar became a vegetarian at the beginning of
the 20th century due to medical reasons. By talking to various people in a
socio-political environment, he presented his view of vegetarianism all over
Europe. Using the experiences he gained abroad, he actively took part in
47 O knjiænici dr. Ive Pilara viπe vidi u: Ivica Zvonar, flSudbina znanstvene knjiænice dr.
Ive Pilara«, Pilar. »asopis za druπtvene i humanistiËke studije, Zagreb, 2007., god. 2, br.
4 (2), 141-144. JAZU je tijekom 1934. godine primila viπe od 400 svezaka iz knjiænice
dr. Pilara.
48 Hengster, flVegetarsko druπtvo«, I, 33-39.
115
organizing the vegetarianism movement in Zagreb, Croatia. Once the

Vegetarian Society was founded in Zagreb, he was elected as its first
president. Despite his many private and professional obligations, dr. Pilar
held a number of lectures on vegetarianism for numerous organizations.
Following his unexpected passing, Zagreb’s vegetarians gathered at his
funeral to pay their respects to the first president of their society.
Key words: dr. Ivo Pilar, vegetarianism, Vegetarian Society
116
Proces osamostaljenja Republike

Hrvatske i njezina meunarodna i
diplomatska afirmacija:
izmeu protivljenja i odobravanja
Ana HOLJEVAC TUKOVIΔ

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar
Domovinskog rata, Zagreb
Draæen ÆIVIΔ
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Pregledni rad
Primljeno: 24. oæujka 2021.
UDK 342.22(497.5)“1991“
341.223.4(497.5)“1991“
342.573(497.5)“1991“
doi: 10.5559/pi 16. 31. 05
Hrvatski sabor donio je 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i

samostalnosti i Deklaraciju o proglaπenju suverene i samostalne Republike
Hrvatske, Ëime je objavio i formalizirao volju hrvatskoga naroda i graana
Republike Hrvatske izraæenu na referendumu odræanom pet tjedana prije.
Usvajanjem navedenih dokumenata, a u nemoguÊnosti postizanja novog
politiËkog dogovora kojim bi se razrijeπila jugoslavenska dræavna i politiËka
kriza, Hrvatska je uπla u zavrπnu fazu procesa osamostaljenja. No, unutar-
jugoslavenske i meunarodne prilike i odnosi nisu predstavljali povoljan okvir
hrvatskoga osamostaljenja, nego je u tom procesu Hrvatska nailazila na brojne
prepreke, opstrukcije, nerazumijevanja, pa i otpore. Dio meunarodnih aktera,
pritisnut odluËnoπÊu hrvatskog politiËkog vodstva kao i brutalnoπÊu srbijanske
oruæane agresije, postupno je gradio afirmativan stav prema odluci o izlasku
Hrvatske iz SFRJ kao jedinom racionalnom odgovoru na jugoslavensku krizu i
rastuÊi velikosrpski nacionalizam i ekspanzionizam. Tri desetljeÊa nakon
sudbonosnih odluka Hrvatskoga sabora prigoda je da podsjetimo na kljuËne
dræavno-politiËke i meunarodnopravne akte koji su doveli do priznanja te
meunarodne i diplomatske afirmacije Republike Hrvatske, kao i da ukratko
ukaæemo na one unutarnje i meunarodne dionike koji su se tom procesu
odupirali, ali i na one koji su ga podræavali.
KljuËne rijeËi: Republika Hrvatska, 1991., referendum o neovisnosti,
meunarodno i diplomatsko priznanje
Uvod
Dana 25. lipnja 2021. navrπavaju se puna tri desetljeÊa od kada je Sabor Re-
publike Hrvatske, na temelju izraæene politiËke volje hrvatskih graana na
referendumu odræanom 19. svibnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o su-
117
verenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. U toËki I. Odluke stoji: flRepu-

blika Hrvatska proglaπava se suverenom i samostalnom dræavom«, a u toËki
II. Odluke navodi se: flOvim Ëinom Republika Hrvatska pokreÊe postupak
razdruæivanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreÊe pos-
tupak za meunarodno priznavanje.«1 Istoga dana Sabor Republike Hrvatske
donio je i Deklaraciju o proglaπenju suverene i samostalne Republike Hrvat-
ske, u kojoj u toËki II., meu ostalim, piπe: flDanas smo suoËeni i s pokuπa-
jima da se organiziranim odmetniπtvom i terorizmom, poticanim izvan Repu-
blike Hrvatske, naruπava ustavni poredak i integritet Republike Hrvatske,
πtoviπe, da se sprijeËi provedba volje hrvatskoga naroda i svih graana Re-
publike Hrvatske koja je oËitovana na izborima, ozakonjena u Ustavu Repu-
blike Hrvatske, a osobito na referendumu za suverenost, neovisnost i samos-
talnost u odnosu na druge republike SFRJ i ostale susjedne dræave. Hrvatski
je narod zajedno sa svim graanima koji Republiku Hrvatsku smatraju svo-
jom domovinom odluËan da svim snagama brani svoju samostalnost i terito-
rijalnu cjelovitost od bilo Ëije agresije.«2 Pretpostavka naprijed navedene us-
tavne odluke i deklaracije jest Odluka Predsjednika Republike od 23. svib-
nja 1991. koja sadræi samo dva Ëlanka. U prvome se Ëlanku Odluke navodi:
flRepublika Hrvatska, kao suverena i samostalna dræava, koja jamËi kulturnu
autonomiju i sva graanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnos-
ti u Hrvatskoj, moæe stupiti u savez suverenih dræava s drugim republikama«,
dok je u drugom Ëlanku Odluke tekst sljedeÊeg sadræaja: flRepublika Hrvat-
ska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj dræavi.«3
Premda naprijed citirani dokumenti nisu jedini, oni su vjerojatno najvaæ-
niji, pa i krucijalni dræavnopravni akti na kojima se temeljio proces dræavno-
ga osamostaljenja kao preduvjeta stjecanja meunarodnopravne osobnosti,
diplomatskog priznanja i pune meunarodne afirmacije suverene, samostal-
ne i neovisne Republike Hrvatske.4 BuduÊi da su od navedenih politiËkih i
parlamentarnih odluka, koje su zacrtale put izlaska Hrvatske iz SFRJ, dubo-
ko optereÊenoj dugotrajnom i nerjeπivom politiËkom, druπtvenom, ekonom-
1 Vladimir –uro DEGAN, Hrvatska dræava u meunarodnoj zajednici. Razvitak njezine
meunarodne osobnosti tijekom povijesti, Zagreb, Nakladni zavod Globus, 2002., 309-
-310.
2 Isto, 312.
3 Narodne novine 24/1991.
4 O pojedinim do danas joπ uvijek neusuglaπenim pitanjima iz meunarodnopravne
problematike procesa hrvatskoga osamostaljenja, ukljuËujuÊi i pitanje meunarodnog
priznanja Republike Hrvatske, detaljnije vidjeti u: Davorin RUDOLF ml., flStjecanje me-
unarodnopravne osobnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991.«, Zbornik radova Prav-
nog fakulteta u Splitu 50 (2013) 1, 51-80.
118
A. Holjevac TukoviÊ, D. ÆiviÊ: Proces osamostaljenja Republike Hrvatske...
skom i dræavnom krizom, protekla veÊ tri desetljeÊa prepuna kompleksnih,

katkad i dramatiËnih dogaaja, prigoda je da saæmemo u kojoj je mjeri taj
put bio praÊen i podupiran odobravanjem, a u kojoj mjeri usporavanjem i
protivljenjem razliËitih domaÊih i, napose, meunarodnih aktera. Naime, glo-
balni (meunarodni) i unutarjugoslavenski politiËki i druπtveni uvjeti i odno-
si bili su uglavnom neskloni demokratskom putu jaËanja hrvatske suverenos-
ti te nacionalnog i dræavnog osamostaljenja. S jedne strane brane flprotivlje-
nja« nalazio se velikosrpski nacionalizam i teritorijalni ekspanzionizam, dok
su se s druge strane nalazile fltektonske« promjene u geopolitiËkoj arhitektu-
ri Europe, s tada joπ uvijek nejasnim odjecima u odnosima izmeu velikih i
malih naroda i dræava. Stoga, za razumijevanje sloæenih okolnosti i Ëimbeni-
ka koji su determinirali i usmjeravali proces hrvatskoga osamostaljenja i me-
unarodno-diplomatske afirmacije, potrebno je vratiti se godinu-dvije una-
trag, prije donoπenja formalnih odluka o suverenoj i samostalnoj Republici
Hrvatskoj u svibnju i lipnju 1991. godine.
U tom opÊem kontekstu 1989. godina ostala je zapamÊena kao godina
definitivnog kraja hladnoratovskog razdoblja te je oznaËila puni zamah pro-
cesa slamanja komunizma, politiËkih sustava i druπtvenih ureenja istoËne
Europe koji su bili izgraeni na politiËkim i ideoloπkim sustavima institucio-
nalizirane represije. Na taj su kompleksan i nimalo lak proces znatno utjeca-
le priliËno dramatiËne i korjenite druπtvene reforme unutar Saveza Sovjetskih
SocijalistiËkih Republika (SSSR), zapoËete u oæujku 1985. godine dolaskom
Mihaila SergejeviËa GorbaËova na vlast. U travnju 1989. godine ti su procesi
doveli do javno deklariranog napuπtanja do tada dominantne pa i iskljuËive
sovjetske politike koja je snaæno i uglavnom beskompromisno ograniËavala
suverenitete socijalistiËkih dræava u istoËnoj Europi. Paralelno, odvijao se
proces razdruæivanja SSSR-a i nastajanja novih samostalnih dræava na njego-
vu teritoriju. Time su, meu ostalim, stvoreni preduvjeti za uvoenje viπestra-
naËja, odnosno demokratizaciju druπtava i dræava u istoËnoj i jugoistoËnoj
Europi, pa je razumljivo da je taj proces politiËkih i druπtvenih promjena mo-
rao, unatoË snaænom otporu, zahvatiti i socijalistiËku Jugoslaviju.5
Potrebno je naglasiti da navedene druπtvene promjene treba promatrati
i u kontekstu izbora poljskog kardinala Karola Woytile 1978. godine za po-
glavara RimokatoliËke crkve, πto je bilo od iznimne vaænosti za svjetsku, na-
pose (istoËno)europsku politiku i druπtva, a πto se vidjelo i potvrdilo u go-
dinama njegovog dugog pontifikata (1978.—2005.). Prema rijeËima povjesni-
Ëara A. Riccardija, flIvan Pavao II. velik je lik dvadesetoga stoljeÊa i pun iz-
5 Detaljnije vidjeti u: Josip GLAURDIΔ, Vrijeme Europe. Zapadne sile i raspad Jugosla-
vije, Zagreb, MaTe, 2011.
119
raz njegove povijesti. On je i osoba treÊega tisuÊljeÊa: preminuo je u veÊ za-

poËetom novom stoljeÊu, a njegovo vjersko naslijee i dalje je ono na koje
se poziva. Svjedok sloæena poljskoga kriæiπta i protagonist na svjetskoj po-
zornici tijekom dvadeset sedam godina.«6 Papa Ivan Pavao II. iz prve je ru-
ke poznavao totalitarnu komunistiËku praksu s jedne strane, dok je s druge
strane neprestano isticao vaænost moralnih i duhovnih vrjednota, kao i ljud-
skih prava svih naroda pa i onih brojËano malih ili najmanjih.7 Potvruju to
njegove rijeËi: flUvjet unutarnjeg jedinstva u okviru svakog druπtva ili zajed-
nice, bilo nacionalne ili obiteljske, jest πtovanje prava svakog njezina Ëlana.
Isto je tako uvjet za pomirenje meu narodima priznavanje i poπtovanje pra-
va svakog naroda. Radi se prije svega o pravu na postojanje i samoodluËiva-
nje, pravo na vlastitu kulturu i na njezin viπestruk razvitak. […] Suverenost
dræave duboko je povezana s njezinom moguÊnosti da promovira slobodu
naroda, odnosno da razvija uvjete koji Êe mu dopustiti da izrazi sav svoj po-
vijesni i kulturni identitet, odnosno da bude suveren uz pomoÊ Dræave.«8 Pa-
pa Ivan Pavao II. duboko je vjerovao da potlaËeni narodi imaju snage pa i
prava zbaciti jaram moÊnoga komunistiËkog totalitarizma, πto mnogi na Za-
padu tada nisu vjerovali, niti su predmnijevali da se slom komunizma i na-
cionalno osloboenje i osamostaljenje naroda i dræava flistoËnoga bloka«
uopÊe moæe dogoditi.
Raspad SocijalistiËke Federativne Republike Jugoslavije
Ruπenje Berlinskoga zida u studenome 1989. godine simboliËno je oznaËilo
poËetak novog razdoblja suvremene europske povijesti, poËetak demokrati-
zacije i politiËkog pluralizma na europskom istoku i jugoistoku, pa i u Soci-
jalistiËkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), πto je osobito doπlo do iz-
raæaja u dvjema od njezinih πest sastavnica: SocijalistiËkoj Republici (SR) Slo-
veniji i SR Hrvatskoj. No, za razliku od drugih istoËnoeuropskih dræava koje
su mirnim putem i bez radikalnijih druπtvenih potresa izaπle iz komunizma,
usmjeravajuÊi i uËvrπÊujuÊi svoj put od totalitarizma prema demokraciji, de-
mokratizaciji u Hrvatskoj (pa i u drugim republikama) otvoreno se, uz jugo-
slavenske unitarne i federalistiËke (avnojevske) politiËke snage i represivni
6 Andrea RICCARDI, Ivan Pavao II. Biografija, Split, Verbum, 2011., 9.

7 flKada je 1978. izabran za papu, ogledao se s krizom katoliËanstva, sa sekulariziranim
Zapadom i marksizmom s mnogo lica. […] Naime, vjerovao je u snagu vjerskih i du-
hovnih energija svoje Crkve i ËovjeËanstva, pa i u suoËenju s politiËkim sustavima ko-
ji su na raspolaganju imali ‘oruæja’ posve druge vrste i daleko moÊnija. […] Karol Woj-
tyila je bio ‘snaga nade’ u oËima krπÊana i svojih suvremenika, snaga dozorila u ratno-
mu vrtlogu i nevoljama njegova naroda« (Isto, 9).
8 Silvije TOMA©EVIΔ, Ivan Pavao II., Zagreb, Nakladni zavod Globus, 1994., 76.
120
sustav, suprotstavila velikosrpska politika. Ona je bila izraæena u teænji da

nova srpska dræava (Velika Srbija) obuhvati veliki dio hrvatskoga teritorija,
kao πto je to i obeÊano Srbiji Londonskim ugovorom iz 1915., sa zapadnom
granicom Srbije na relaciji Virovitica — Pakrac — Karlovac — Ogulin i dio
Gorskog kotara — Karlobag.9 Velikosrpskoj politici pridruæila se i Oruæana
sila SFRJ, odnosno Jugoslavenska narodna armija (JNA), koja je, nakon smr-
ti Josipa Broza Tita u proljeÊe 1980. i raspada Saveza komunista Jugoslavije
na 14. izvanrednom kongresu SKJ u Beogradu u sijeËnju 1990., ostala jedini
integrativni Ëimbenik SFRJ. JaËanje saveznih tijela nauπtrb republiËkih i oËu-
vanje centralizirane dræave u kojoj demografski i politiËki dominiraju Srbi,
zajedniËki su dugoroËni ciljevi koji su povezali vrh JNA sa srbijanskim vod-
stvom i do poËetka 1992. godine pretvorili JNA u srpsku vojsku. Na legitim-
ne demokratske promjene u Hrvatskoj, iskazane odræavanjem prvih slobod-
nih viπestranaËkih demokratskih izbora potkraj travnja i poËetkom svibnja
1990. godine, na kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)
predvoena Franjom Tumanom, JNA je, koordinirano sa srbijanskim vod-
stvom, odgovorila oduzimanjem naoruæanja hrvatske Teritorijalne obrane
uËinkovito pritom razoruæavπi Hrvatsku, koja Êe teπke druπtvene, demograf-
ske i ekonomske posljedice toga Ëina osjetiti u nadolazeÊim mjesecima i go-
dinama.10
Pobuna dijela Srba iz Hrvatske bila je odgovor na demokratske procese
u Hrvatskoj i moæe se shvatiti kao nasrtaj na demokratski izabrane hrvatske
vlasti. Krajnji cilj zapoËete pobune bilo je pripajanje dijela teritorija Republi-
ke Hrvatske jedinstvenoj srpskoj dræavi, koja bi obuhvatila veÊi dio bivπe Ju-
goslavije.11 Beogradski reæim Slobodana MiloπeviÊa u tom je procesu aktivi-
9 Navedene teænje bile su dogovorene Londonskim ugovorom iz 1915., kada su Savez-
nici Srbiji obeÊali Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju, Srijem, BaËku, juænu Dalmaciju
(©ibenik, Zadar i Knin bi pripali Italiji) i sjevernu Albaniju. Detaljnije u: Mirko VALEN-
TIΔ, Rat protiv Hrvatske 1991.—1995. Velikosrpski projekti od ideje do realizacije, Sla-
vonski Brod, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Hrvat-
ski institut za povijest, Podruænica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2010., 114.
10 Detaljnije vidjeti u: Ante NAZOR, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih (Repu-
blika Hrvatska i Domovinski rat: pregled politiËkih i vojnih dogaaja 1990., 1991.—
1995./1998.), Zagreb, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata,
2011; Davor MARIJAN, Domovinski rat, Zagreb, Despot Infinitus, Hrvatski institut za
povijest, 2016; Zdenko RADELIΔ — Davor MARIJAN — Nikica BARIΔ — Albert BING
— Draæen ÆIVIΔ, Stvaranje hrvatske dræave i Domovinski rat, Zagreb, ©kolska knjiga,
2006.
11 HR-Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR), Pa-
radræavne i paravojne postrojbe na okupiranom podruËju RH 1990.—1995., 2, kut. 207,

Deklaracija Srpskog nacionalnog saveta o srpskom nacionalnom jedinstvu, Beograd, 9.
april 1991; Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.—1995. Dokumenti, ur. Mate
121
rao sve srpske nacionalne institucije i nacionalne elite, a posebnu su ulogu

dobili Srbi izvan matiËne dræave12 kako bi Jugoslavija opstala kao unitarna i
jedinstvena dræava u kojoj bi Srbi kao najbrojniji narod u politiËkom i sva-
kom drugom smislu dominirali. U sluËaju neuspjeha oËuvanja jedinstvene Ju-
goslavije kao primarnog cilja, sekundarni cilj bio je amputirati geostrateπki
vaæne dijelove Republike Hrvatske te preuzeti kontrolu nad cijelom Bosnom
i Hercegovinom13 kako bi se ostvario velikosrpski koncept rjeπenja jugosla-
venske dræavne i politiËke krize. No taj se dugoroËni velikosrpski cilj da svi
(jugoslavenski) Srbi æive u jednoj dræavi, dakako, nije mogao realizirati mir-
nim nego iskljuËivo nasilnim putem. Takav je scenarij ubrzo i uslijedio.14
Srpska pobuna u Hrvatskoj, Ëiji je poËetak imao teroristiËke elemente,
prerasla je u otvorenu agresiju JNA, Srbije i pobunjenih Srba na Hrvatsku, na
njezin teritorijalni integritet, njezine demokratske institucije i njezina materi-
jalna (gospodarska, kulturna, sakralna i dr.) dobra. Zbog takvog neprihvatlji-
vog stanja u SFRJ i nametanja politike srbijanskoga vodstva, koje se oËitova-
lo u pokuπajima daljnje centralizacije i jaËanja politiËkog i gospodarskog po-
loæaja Srbije na raËun ostalih republika u federaciji, hrvatsko i slovensko
vodstvo, a na temelju flneotuivog i nepotroπivog prava svakog naroda na
samoodreenje, ukljuËivπi i pravo na odcjepljenje i udruæivanje s drugim na-
rodima i dræavama« predloæilo je u listopadu 1990. godine preustroj SFRJ u
konfederalnu dræavu, tj. u Savez jugoslavenskih republika.15
S ciljem pronalaæenja kompromisa i mirnog rjeπenja jugoslavenske poli-
tiËke i dræavne krize uslijedili su susreti πestorice predsjednika jugoslaven-
skih republika u gradovima na podruËju svih tadaπnjih republika: 28. oæujka
1991. u Splitu, 4. travnja u Beogradu, 11. travnja na Brdu kod Kranja, 18.
RUPIΔ, Zagreb, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2007.,

knjiga 2.
12 Meu kljuËne aktere agresije na Hrvatsku V. ©akiÊ je ukljuËio: srpske intelektualce
(Srpska akademija nauka i umetnosti), srpske politiËare, Srpsku pravoslavnu crkvu, Ju-
goslavensku narodnu armiju, jugoslavenski policijski aparat, jugoslavensku tajnu poli-
ciju te jugoslavenski diplomatski aparat. Detaljnije vidjeti u: Vlado ©AKIΔ, flOpÊi okvir
prouËavanja srpske agresije na Hrvatsku 1991…«, Druπtvena istraæivanja 2 (1993) 4-5,
217-245.
13 O sloæenim aspektima i uzrocima rada u Bosni i Hercegovini podrobnije vidjeti u:
Ivica (Ivo) LU»IΔ, Uzroci rata. Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine, Zagreb,
Despot Infinitus d.o.o., Hrvatski institut za povijest, 2013.
14 Za podrobniji uvid u problematiku uspostave hrvatske dræave, srbijansku oruæanu
agresiju i Hrvatski domovinski rat, koji je utemeljen na rezultatima istraæivanja primar-

nog arhivskog gradiva, vidjeti: Davor MARIJAN — Nikica BARIΔ, Raspad Jugoslavije i
stvaranje hrvatske dræave, Zagreb, AGM, 2020.
15 Nacrt ugovora o Jugoslavenskoj konfederaciji — Savezu jugoslavenskih republika
vidjeti u: V. –. DEGAN, Hrvatska dræava u meunarodnoj zajednici, 295-306.
122
travnja u Ohridu, 29. travnja u Cetinju i 6. lipnja u Sarajevu. No, niti jedan
od πest susreta, kao ni posebni bilateralni ili trilateralni susresti (npr. Tu-
man — MiloπeviÊ — IzetbegoviÊ, 12. lipnja 1991. u Splitu), nisu iznjedrili ko-
naËno i uËinkovito politiËko rjeπenje dræavne krize te na taj naËin sprijeËili
rat, prije svega zbog iskljuËivosti politike tadaπnjega srbijanskoga vodstva.16
Srbijansko je politiËko vodstvo, naime, nakon demokratskih izbora (promje-
na) u Sloveniji i Hrvatskoj, uzdajuÊi se u podrπku JNA, odluËno odbijalo pri-
jedloge i moguÊi/potrebni dogovor oko novoga ureenja SFRJ, pa tako i slo-
vensko-hrvatski prijedlog preustroja Jugoslavije u konfederalnu dræavu. Srbi-
jansko je vodstvo ustrajno odbijalo preustroj SFRJ u konfederalnom smislu,
pa su Hrvatska i Slovenija krenule u proces dræavnoga osamostaljenja, kao i
na sloæen put svoje pune meunarodne i diplomatske afirmacije.
Osamostaljenje Republike Hrvatske

Proces hrvatskoga dræavnog osamostaljenja, uvjetovan politiËkom, druπtve-
nom i dræavnom krizom u SFRJ, odvijao se u izrazito sloæenim unutarjugo-
slavenskim i meunarodnim prilikama i odnosima. Hrvatska je u trenutku
donoπenja najvaænijih dræavnopravnih akata koji su regulirali fltrasiranje« pu-
ta u dræavnu samostalnost i neovisnost veÊ mjesecima bila suoËena s druπ-
tveno-politiËkom krizom koja je eskalirala u srpsku pobunu vrlo blizu otvo-
rene agresije. Neπto manje od godinu dana prije nacionalnog referenduma o
samostalnosti i neovisnosti, tadaπnji politiËki lider hrvatskih Srba, psihijatar
dr. Jovan RaπkoviÊ, na (veliko)srpskom je mitingu u Srbu 25. srpnja 1990.
meu ostalim izjavio da je u Hrvatskoj poËela pobuna i ustanak srpskog na-
roda.17 Pobuna tada joπ nije bila oruæana, ali kako su pokazala zbivanja na-
rednih mjeseci, tanka je bila crta izmeu mira, terorizma i rata. Miting u Sr-
bu odræan je na dan kada je demokratski izabrani Hrvatski sabor donio
amandmane na republiËki Ustav iz 1974. godine kojima su iz naziva Repu-
blike uklonjeni pridjev flsocijalistiËka« kao i zvijezda petokraka kao simbol ju-
goslavenskog komunistiËkog totalitarnog reæima. To znaËi da su se Srbi u
Hrvatskoj u flstartu« izgradnje demokratskog sustava snaæno suprotstavili po-
litiËkom projektu samostalne, suverene i neovisne hrvatske dræave. Naime,
demokratska, suverena, samostalna i neovisna hrvatska dræava bila je pre-
preka oæivotvorenju velikosrpskog koncepta o dræavi u kojoj Êe æivjeti svi
fljugoslavenski« Srbi. U ondaπnjim meunarodnim odnosima ostvarenje toga
16 Detaljnije vidjeti u: Ante NAZOR — Tomislav PU©EK, Domovinski rat, Pregled poli-
tiËke i diplomatske povijesti, Zagreb, Nakladni zavod Globus, 2018.

17 Detaljnije vidjeti u: Nikica BARIΔ, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990—1995., Zagreb,
Golden marketing-TehniËka knjiga, 2005.
123
velikosrpskog cilja bilo je moguÊe samo u okviru spaπavanja jedinstvene i

unitarne jugoslavenske dræave.18 Koliku je cijenu u ljudskim æivotima i tra-
giËnim sudbinama pojedinaca i cijelih obitelji te u uniπtenim materijalnim do-
brima Hrvatska bila prisiljena platiti zbog te velikosrpske politike, joπ uvijek
ne moæemo u cijelosti brojËano iskazati, a posljedice tih ratnih gubitaka Hr-
vatska ne samo da joπ uvijek osjeÊa nego Êe oni i dalje negativno utjecati na
njezin druπtveni, politiËki, ekonomski i demografski razvoj.19
U svezi s neuspjeπnim pregovorima o razrjeπenju dræavne krize u SFRJ,
a radi utvrenja i ostvarenja volje hrvatskoga naroda i svih graana Republi-
ke Hrvatske, predsjednik Republike Franjo Tuman donio je 25. travnja
1991. Odluku o raspisu referenduma, koji se odræao 19. svibnja 1991. godi-
ne.20 Na referendumu o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske gla-
sovao je ukupno 3.051.881 glasaË ili 83,56 posto ukupnog broja tada regis-
triranih glasaËa u Republici Hrvatskoj. flZa« — kao odgovor na prvo pitanje
(na plavom listiÊu): flJeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i sa-
mostalna dræava, koja jamËi kulturnu autonomiju i sva graanska prava Srbi-
ma i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, moæe stupiti u savez su-
verenih dræava s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske
i Republike Slovenije za rjeπenje dræavne krize SFRJ)?«, glasovao je 2.845.521
glasaË ili 93,24 posto biraËa koji su pristupili glasovanju. flProtiv« je glasova-
lo 126.630 glasaËa ili 4,15 posto glasaËa koji su pristupili glasovanju. Neva-
æeÊih glasaËkih listiÊa bilo je 36.055 ili 1,18 posto. flZa« — kao odgovor na
drugo pitanje (na crvenom listiÊu): flJeste li za to da Republika Hrvatska os-
tane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj dræavi (prema prijedlogu Repu-
blike Srbije i SocijalistiËke Republike Crne Gore za rjeπenje dræavne krize u
SFRJ)?«, glasovalo je 164.267 glasaËa ili 5,38 posto glasaËa koji su pristupili
glasovanju. flProtiv« je glasovalo 2.813.085 glasaËa ili 92,18 posto glasaËa ko-
ji su pristupili glasovanju, dok je nevaæeÊih listiÊa bilo 63.077 ili 2,07 posto.21
18 Negodovanje, pa i otpor politiËkom procesu hrvatskoga osamostaljenja kao odgovo-
ra na rastuÊu i nerjeπivu politiËku, druπtvenu, ekonomsku i dræavnu krizu u SFRJ, iska-

zivali su i pruæali i dijelovi hrvatske politiËke flelite« koje nisu æeljele promjene, jer su
im one, vjerovali su, oduzimale dodijeljene druπtvene povlastice, dræeÊi da se demo-
kratizacijom jugoslavenskoga druπtva i njegovim otvaranjem konceptu slobodnoga tr-
æiπta, SFRJ moæe oËuvati i razvijati kao jedinstvena savezna dræava.
19 Detaljnije o demografskim, druπtvenim i ekonomskim posljedicama Domovinskoga
rata vidjeti u: Ratna πteta Republike Hrvatske, Zavrπno izvjeπÊe, Vlada Republike Hrvat-
ske, Dræavna komisija za popis i procjenu ratne πtete, Zagreb, rujan 1999.
20 Narodne novine, 21/1991., 646.
21 V. –. DEGAN, n. dj., 307-308.
124
Slika 1. Rezultati referenduma u odgovoru na pitanje: flJeste li za to da Republika Hrvatska,

kao suverena i samostalna dræava, koja jamËi kulturnu autonomiju i sva graanska prava
Srbima i pripadnicima drugih nacionalnost u Hrvatskoj, moæe stupiti u savez
suverenih dræava s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i
Republike Slovenije za rjeπenje dræavne krize u SFRJ)?«
Slika 2. Rezultati referenduma u odgovoru na pitanje: flJeste li za to da Republika Hrvatska

ostane u Jugoslaviji kao saveznoj dræavi (prema prijedlogu Republike Srbije i
SocijalistiËke Republike Crne Gore za rjeπenje dræavne krize u SFRJ)?«
Rezultati referenduma nedvosmisleno su potvrdili opredijeljenost velike

veÊine hrvatskih graana za stvaranje suverene, samostalne i neovisne hrvat-
ske dræave. No, ostalo je pitanje kako Êe na to reagirati jugoslavenski poli-
tiËki vrh i JNA, ali i meunarodna zajednica, odnosno vodeÊe svjetske i eu-
ropske sile. Naime, meunarodne okolnosti, odnosi i politike u svojoj osno-
vi nisu bili povoljan okvir u kojemu se trebao realizirati proces hrvatskoga
osamostaljenja. Meunarodna se zajednica veÊ prema najavama osamostalje-
nja Hrvatske postavljala u rasponu od blagog odobravanja do izrazito ustraj-
nog protivljenja, s tim da je koncept protivljenja dominirao i dugo vremena
bio legitimiran kao jedini sluæbeni stav veÊine vaænih aktera na meunarod-
125
noj politiËkoj sceni — od razliËitih meunarodnih organizacija i saveza pa

do najmoÊnijih dræava, poput Sjedinjenih AmeriËkih Dræava (SAD) ili dræava
Ëlanica tadaπnje Ekonomske zajednice (EZ). flVelike sile percipirale /su/ Ju-
goslaviju i njezino politiËko i teritorijalno jedinstvo kao najbolje rjeπenje za
juænoslavenske narode i europsku sigurnost.«22 Pritom su neke europske dr-
æave, poput Francuske i Ujedinjenoga Kraljevstva, gajile vrlo jake simpatije
prema Jugoslaviji i stanovito razumijevanje za srpske inicijative i prijedloge.
J. GlaurdiÊ u opseænoj studiji Vrijeme Europe. Zapadne sile i raspad Jugosla-
vije upozorava i naglaπava da je Jugoslavija flza Zapad izgubila svu svoju vaæ-
nost kao bedem protiv sovjetskog prodora i kao primjer socijalizma nezavis-
nog od Moskve. Signali koje su jugoslavenski politiËki protagonisti dobivali
od svojih zapadnih kolega nisu, meutim, bili signali destabilizacije jugosla-
venske federacije ili poticanja njezinih dijelova da krenu prema nezavisnos-
ti. Upravo suprotno, kreatori zapadnih politika bili su praktiËki jednoglasni
u davanju skoro nikakve podrπke jugoslavenskoj periferiji. Oni su zapravo
snaæno podræavali nastavak postojanja Jugoslavije kao i temeljne stupove
srediπnje vlasti u Beogradu. Nitko s ikakvim utjecajem na politiku Zapada ni-
je æelio raspad Jugoslavije«.23
U potonjem smislu, znakovitim se dræi posjet dræavnoga tajnika SAD-a
Jamesa Bakera Jugoslaviji. On je 21. lipnja 1991. u Beogradu odræao sasta-
nak s predsjednicima svih πest jugoslavenskih republika, saveznim premije-
rom Antom MarkoviÊem, saveznim ministrom vanjskih poslova Budimirom
LonËarom i s predstavnicima Kosova. U razgovoru s predsjednikom Tuma-
nom, dræavni tajnik Baker predloæio je neki oblik konfederalne Jugoslavije.
No, kako navodi Davorin Rudolf, tadaπnji hrvatski ministar vanjskih poslova,
predsjednik Tuman prijedlog nije izriËito odbacio, veÊ je odgovorio da su
sve takve i sliËne prijedloge do sada odbijali predstavnici Srbije, koji nisu
htjeli o njima ni razgovarati. Tuman je zatraæio podrπku, kako je rekao, je-
dinom realnom i povijesno opravdanom rjeπenju, a to je put prema dræavnoj
samostalnosti, koju su odabrale Hrvatska i Slovenija. Na taj se naËin otklanja
vrelo trajnih nestabilnosti, potvruje naËelo samoodreenja naroda i stabili-
zira Ëitava regija, tvrdio je hrvatski predsjednik. Dræavni tajnik James Baker
je na to izgovorio rijeËi koje je ponovio u svim razgovorima toga dana: flSje-
dinjene Dræave podræavaju jedinstvo Jugoslavije, ali su istodobno protiv upo-
trebe sile radi odræanja toga jedinstva [...].«24
22 Andrea BEKIΔ, flLondon i Bonn — dva pola politike Europske zajednice prema priz-
nanju Republike Hrvatske 1991. godine«, »asopis za suvremenu povijest 42 (2010) 2,

342.
23 J. GLAURDIΔ, Vrijeme Europe. Zapadne sile i raspad Jugoslavije, Zagreb, 5.
126
U skladu s odræanim referendumom na zasjedanju Hrvatskoga sabora od

18. do 25. lipnja 1991. udareni su temelji suverene, samostalne i neovisne hr-
vatske dræave. Donijeta je, naime, Ustavna odluka o suverenosti i samostal-
nosti Republike Hrvatske 25 na temelju Ëlanka 140. stavka 1. Ustava, prema
kojem Republika Hrvatska ostaje u SFRJ do novog sporazuma ili dok Sabor
ne odluËi drukËije. Odluka je polazila od neotuivog, neprenosivog, nepo-
troπivog i nedjeljivog prava hrvatskoga naroda na samoodreenje i suvereni-
tet Republike Hrvatske koji pripada svim njezinim dræavljanima. Odluka se,
ujedno, temeljila na izvrπavanju volje naroda oËitovane na referendumu od
19. svibnja; uvaæavala je i Ëinjenicu da SFRJ nije djelovala kao ustavnoprav-
no ureena dræava, da su se u njoj grubo krπila ljudska prava, prava nacio-
nalnih manjina i prava federalnih jedinica. U Odluci se posebno apostrofira-
la Ëinjenica da ondaπnje flfederativno ureenje Jugoslavije ne omoguÊuje rje-
πavanje dræavno-pravne, politiËke i gospodarske krize i da meu republika-
ma SFRJ nije doπlo do sporazuma koji bi omoguÊio preustrojstvo federalne
savezne dræave u savez suverenih republika«, izjaπnjavajuÊi se pri tome da
flRepublika Hrvatska uvaæava jednaka prava drugih republika dosadaπnje
SFRJ u teænji da s njima jednakopravno, mirno i demokratski postupno ure-
uje sva pitanja iz dosadaπnjeg zajedniËkog æivota, poπtujuÊi njihovu suvere-
nost i teritorijalnu cjelovitost, izraæavajuÊi spremnost da se s njima kao sa-
mostalna i neovisna dræava sporazumijeva o gospodarskim, politiËkim,
obrambenim i drugim vezama«.26 Na istoj je sjednici Sabor donio i Deklara-
ciju o proglaπenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Povelju o pra-
vima Srba i drugih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj, kojom je jasno po-
tvrena namjera hrvatskih vlasti za suradnjom i suæivotom sa Srbima u Hr-
vatskoj.27
Republika Hrvatska proglaπena je suverenom, samostalnom i neovis-
nom dræavom na sveËanoj sjednici svih vijeÊa Sabora Republike Hrvatske 25.
lipnja 1991., pa je time stekla meunarodnopravnu osobnost, tj. postala je
subjekt meunarodnoga prava.28 Tom prigodom doneseni su temeljni kon-
stitucijski politiËko-pravni akti o stvaranju neovisne dræave: Ustavna odluka
o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracija o proglaπe-
24 Davorin RUDOLF, Rat koji nismo htjeli; Hrvatska 1991., Zagreb, Nakladni zavod Glo-
bus, 1999., 251-252.

25 Narodne novine 31/1991. Detaljnije u: V. –. DEGAN, n. dj., 309-310.
26 V. –. DEGAN, n. dj., 309.
27 Narodne novine 31/1991. Detaljnije u: V. –. DEGAN, n. dj., 311-316.
28 D. RUDOLF ml, flStjecanje meunarodnopravne osobnosti Republike Hrvatske 25.
lipnja 1991.«, 51-80.
127
nju suverene i samostalne Republike Hrvatske. To su akti koji, uzeti zajed-

no s Ustavom Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990., referendumskom
odlukom graana Hrvatske o dræavnoj neovisnosti i samostalnosti Hrvatske
od 19. svibnja 1991. te Odlukom Sabora Republike Hrvatske o raskidu dræ-
avno-pravne sveze s bivπom SFRJ 29 od 8. listopada 1991., tvore povijesne,
politiËke i pravne temelje suverene, samostalne i neovisne Republike Hrvat-
ske.
Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske imala
je ustavni obvezatni karakter. Ipak, na temelju dogovora s predstavnicima
EZ-a (Brijunska deklaracija) Hrvatska je 7. srpnja 1991. prihvatila tromjeseË-
ni moratorij (flmirovanje«) na aktivnosti vezane uz realizaciju dræavnih akata
o suverenosti, samostalnosti i neovisnosti kako bi se pregovori o mirnom rje-
πenju jugoslavenske dræavne i politiËke krize mogli nastaviti.30 No, kako na-
vodi D. Rudolf ml., flBrijunska deklaracija nije imala retroaktivno djelovanje
— proglaπenje neovisnosti od 25. lipnja nije dovedeno u pitanje. Niti jednim
dijelom te deklaracije, niti kojim drugim aktom koji je usvojio hrvatski Sabor
— a samo je to tijelo bilo ovlaπteno donositi o tome odluke — se nije zaπlo
u suπtinu i poniπtilo odluku o neovisnosti«.31 Tadaπnji njemaËki ministar vanj-
skih poslova Hans-Dietrich Genscher ovako je saæeo dogovor flizmeu Eu-
ropske zajednice i svih jugoslavenskih snaga u sukobu: 1. Jugoslavenska na-
rodna armija vratit Êe se u vojarne. Vatra Êe se obustaviti. 2. Provedba pro-
glasa o neovisnosti Slovenije i Hrvatske odgaa se za tri mjeseca. 3. Hrvat
MesiÊ Êe — kako je predvieno — biti izabran za predsjednika dræavnoga
Predsjedniπtva. 4. Najkasnije 1. kolovoza 1991. obnovit Êe se unutarjugosla-
venski pregovori o sudbini zemlje«.32
No, potkraj rujna i poËetkom listopada 1991. godine srpska pobuna i
oruæana agresija JNA i Srbije na Republiku Hrvatsku uπle su u potpuno ot-
vorenu te po ljudskim ærtvama i materijalnim razaranjima izrazito dramatiË-
nu i teπku fazu. Umjesto traæenja mirnoga rjeπenja, teroristiËke akcije srpskih
pobunjenika u Hrvatskoj tijekom ljeta prerasle su u otvorenu agresiju Oru-
æanih snaga SFRJ na Republiku Hrvatsku. Pobunjeni Srbi i srbijansko vod-
stvo u Beogradu odbacili su sve pokuπaje hrvatskoga politiËkog vodstva i
29 Narodne novine, 53/1991., V. –. DEGAN, n. dj., 317-318.

30 Detaljnije o razliËitim tumaËenjima flBrijunske deklaracije« vidjeti u: Lucija POFUK —
Ivica MI©KULIN, flEuropsko vijeÊe mudraca i okvir optimalne ravnoteæe: korijeni, do-
noπenje i posljedice Brijunske deklaracije, Pilar. »asopis za druπtvene i humanistiËke
studije IX (2014) 17-18, 43-69.
31 D. RUDOLF ml., n. dj., 78.
32 Hans-Dietrich GENSCHER, SjeÊanja, Zagreb, Hrvatska sveuËiliπna naklada, Hrvatski
institut za povijest, 1999., 524.
128
meunarodne zajednice da mirnim putem rijeπe jugoslavensku krizu.33 Jugo-

slavenska narodna armija planirala je u kratkom roku poraziti hrvatske sna-
ge i dobiti rat. Æeljela je sprijeËiti da se hrvatske snage domognu oruæja i
vojne opreme.34 Tako su JNA i srpske postrojbe krenule poËetkom listopa-
da 1991. u opÊi napad na svim bojiπtima, s ciljem da za 20 dana slome obra-
nu Hrvatske.35 Nakon πto su 7. listopada 1991. raketirani Banski dvori, sje-
diπte Vlade Republike Hrvatske u Zagrebu, u kojima su se u tom trenutku
na sastanku nalazili predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuman, pred-
sjednik Predsjedniπtva SFRJ Stjepan MesiÊ i predsjednik Saveznog izvrπnog
vijeÊa Ante MarkoviÊ, postalo je izvjesno da srbijansko rukovodstvo, uz pot-
poru JNA i saveznih institucija, nije pristalo na mirno rjeπenje jugoslavenske
politiËke i dræavne krize. U takvim okolnostima Sabor Republike Hrvatske je
8. listopada 1991. proglasio (nakon isteka Brijunske deklaracije potvrdio je
svoju Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske od
25. lipnja) hrvatsku dræavnu neovisnost te objavio raskid svih dræavnoprav-
nih veza sa SFRJ. Tim je Ëinom Republika Hrvatska odrekla legitimitet i le-
galitet svim tijelima SFRJ, ali je na temelju uzajamnosti priznala samostalnost
i suverenost ostalih republika te je bila spremna s onim republikama s koji-
ma nije bila u oruæanom sukobu uspostaviti, odræavati i razvijati prijateljske
odnose.36
Svoje pravo na meunarodno i diplomatsko priznanje Hrvatska je, iz-
meu ostaloga, temeljila i na odredbama do tada vaæeÊega jugoslavenskog
Ustava iz 1974. godine, koji je afirmirao dræavnost republika, odnosno repu-
bliËkog Ustava iz iste godine, u kojem je istaknuto da je flhrvatski narod us-
postavio svoju dræavu SR Hrvatsku na temelju prava na samoodreenje, ukl-
juËujuÊi i pravo na odcjepljenje i udruæivanje s drugim narodima, svojom slo-
bodno izraæenom voljom, a radi zaπtite svoje nacionalne nezavisnosti i slo-
bode […]«.37
I na spomenutom zasjedanju Sabora Republike Hrvatske odræanom 8.
listopada 1991., premda u dramatiËnim okolnostima u suterenu zgrade INA-e
i pod prijetnjom napada neprijateljskih zrakoplova, govorilo se o pravima i
zaπtiti nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Tako se u Odluci Sabora Republike
33 A. NAZOR, Velikosrpska agresija, 84.

34 Davor, MARIJAN: Domovinski rat, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, Despot infi-
nitus, 2016., 79.
35 Anton TUS, Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991.—1995., Zagreb — Sarajevo,
Naklada Jesenski i Turk, 1999., 78.

36 V. –. DEGAN, n. dj., 317-318.
37 Ustav SFR Jugoslavije — Ustav SR Hrvatske, Narodne novine, 8/1974.
129
Hrvatske o raskidu dræavno-pravne sveze s bivπom SFRJ navodi i odredba:

flRepublika Hrvatska kao suverena i samostalna dræava, jamËeÊi i osigurava-
juÊi temeljna prava Ëovjeka i nacionalnih manjina, zajamËenih OpÊom dekla-
racijom UN-a, Zavrπnim aktom Helsinπke konferencije, dokumentima KESS-
a i Pariπkom poveljom u sklopu europskih integracijskih tijekova, pripravna
je ulaziti u meudræavne i meuregionalne asocijacije s drugim demokrat-
skim dræavama.«38 U navedenom kontekstu treba podsjetiti da je Hrvatski sa-
bor joπ 25. lipnja 1991. donio Povelju o pravima Srba i drugih nacionalnosti
u Republici Hrvatskoj. U Povelji se, meu ostalim, istiËe da su flsve nacional-
nosti u Hrvatskoj pravno zaπtiÊene /su/ od svake djelatnosti koja moæe ugro-
ziti njihovo postojanje, imaju pravo na poπtivanje, samooËuvanje i kulturnu
autonomiju«.39
U svibnju 1992., izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim
pravima i slobodama i o pravima etniËkih i nacionalnih zajednica ili manji-
na u Republici Hrvatskoj Srbima je, kao najbrojnijoj nacionalnoj manjini u
Hrvatskoj, omoguÊeno ustrojavanje dvaju autonomnih kotareva: Glina i Knin
s posebnim statusom.40 U skladu sa Zakonom iz prosinca 1991. ti kotarevi
objedinili bi podruËno povezane opÊine u kojima su Srbi imali nadpoloviË-
nu veÊinu stanovniπtva u viπi samoupravni poloæaj.41 Upravo je jedan od uv-
jeta meunarodne zajednice za meunarodno i diplomatsko priznanje Repu-
blike Hrvatske bila regulacija statusa nacionalnih manjina i odnos hrvatskih
vlasti prema nacionalnim manjinama koje æive u Hrvatskoj.
Diplomatska borba za meunarodno priznanje Hrvatske
Proglaπenu samostalnost, suverenost, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Hr-
vatska je morala braniti u ratu. Uz obrambeni rat protiv JNA te srpskih vojnih
i paravojnih snaga, Hrvatska je vodila i sloæenu diplomatsku bitku za meu-
narodno priznanje i punu meunarodnu afirmaciju. Za pozitivan ishod tih
nastojanja hrvatske vanjske politike bila su, meu ostalim, iznimno vaæna
miπljenja meunarodne Arbitraæne komisije koju je u rujnu 1991. utemeljilo
VijeÊe ministara EZ-a radi pravne pomoÊi Konferenciji o miru u Jugoslaviji.42
Sastavljena od petero predsjednika ustavnih sudova iz dræava Ëlanica EZ-a,
38 Narodne novine, 53/1991.

39 Narodne novine, 31/1991; V. –. DEGAN, Hrvatska dræava u meunarodnoj zajedni-
ci, 315-316.
40 Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etniËkih i nacionalnih za-
jednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, 65/1991; Narodne novine,
27/1992.
41 Isto.
42 V. –. DEGAN, n. dj., 334-379.
130
poznata kao flBadinterova komisija« (nazvana prema njezinu predsjedniku

Francuzu Robertu Badinteru), s radom je poËela 10. rujna 1991. u Haagu. Ar-
bitraæna je komisija donijela nekoliko vaænih, dalekoseænih i obvezujuÊih
Miπljenja o pojedinim pravnim pitanjima koja su bila dvojbena, odnosno ko-
ja su sukobljene strane u SFRJ razliËito tumaËile. Ta su Miπljenja znaËajno ut-
jecala na odluke Konferencije o miru u Jugoslaviji i zapravo su potpuno ot-
vorila vrata na putu Hrvatske u procesu stjecanja punog meunarodnog sub-
jektiviteta kao i omoguÊile njezino meunarodno i diplomatsko priznanje. U
svom prvom Miπljenju od 29. studenoga 1991. flBadinterova komisija« izrazi-
la je stajaliπte da se flSocijalistiËka Federativna Republika Jugoslavija nalazi u
procesu raspada«.43 U Miπljenju od 11. sijeËnja 1992. flBadinterova komisija«
izrazila je stav da se vanjske granice SFRJ flmoraju poπtivati u svakom sluËa-
ju« i da se flrazgraniËenje« izmeu Hrvatske i Srbije, ili izmeu Srbije i BiH, ili
izmeu drugih susjednih dræava moæe mijenjati samo slobodnim i zajedniË-
kim dogovorom. U nedostatku dogovora koji bi eventualno rijeπio pitanje
razgraniËenja, bivπa granica dobiva status granice zaπtiÊene meunarodnim
pravom. Taj zakljuËak donesen je prema principu poπtivanja teritorijalnog
flstatusa quo«.44 Naposljetku, za ovu raspravu vaæna su joπ dva miπljenja flBa-
dinterove komisije«: prvo, broj 5 od 11. sijeËnja 1992., u kojemu se, meu os-
talim, konstatira da flRepublika Hrvatska ispunjava uvjete nuæne za njezino
priznanje od dræava Ëlanica Europske zajednice u skladu s Deklaracijom o
Jugoslaviji i Smjernicama o priznanju novih dræava u IstoËnoj Europi i Sov-
jetskom Savezu koje je VijeÊe ministara Europske zajednice usvojilo 16. pro-
sinca 1991.«,45 uz uvjet da u narednom razdoblju Hrvatska nadopuni Ustav-
ni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etniËkih i nacionalnih
zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj od 4. prosinca 1991.; te drugo,
broj 8 od 4. srpnja 1992., koje u zakljuËnoj 4. toËci sadræi tvrdnju flda je pro-
ces raspada SFRJ spomenut u Miπljenju br. 1. od 29. studenoga 1991. godi-
ne zavrπen i da valja ustanoviti da SFRJ viπe ne postoji«.46
Europska je zajednica u listopadu 1991. usuglasila stav da su republike
SFRJ imale pravo na neovisnost te je — sukladno tom stavu — 16. prosinca
1991. VijeÊe EZ-a odluËilo ponuditi moguÊnost odvojenih diplomatskih od-
nosa s onim republikama SFRJ koje su traæile neovisnost uz potrebu zado-
voljenja odreenih preduvjeta, a to je, meu ostalim, znaËilo prihvaÊanje ob-
veza vezanih za poπtivanje ljudskih i manjinskih prava, ukljuËujuÊi one koje
43 Isto, 336.
44 Isto, 338-339.
45 Isto, 344.
46 Isto, 362.
131
su sadræane u Povelji UN-a, Helsinπkom aktu i u Pariπkoj povelji, kao i prih-

vaÊanje nepovredivosti granica.47 To je bio svojevrsni vrhunac procesa pos-
tupne promjene stava EZ-a glede jugoslavenske krize. Joπ u lipnju 1991. pro-
glaπenje samostalnosti, suverenosti i neovisnosti Hrvatske i Slovenije nije bi-
lo primljeno s odobravanjem; πtoviπe, ono je doæivljeno kao ozbiljna prijet-
nja regionalnoj geopolitiËkoj stabilnosti, pa Ëak i kao izazov oËuvanju me-
usobnih odnosa unutar EZ-a.48 Deklaracija o Jugoslaviji i Smjernice o prizna-
nju novih dræava u IstoËnoj Europi i Sovjetskom Savezu koje je VijeÊe minis-
tara Europske zajednice usvojilo 16. prosinca 1991. godine bile su formalno-
pravna osnova za meunarodno i diplomatsko priznanje Hrvatske.49
PrihvaÊanje mirovnih postrojbi od strane Republike Hrvatske bio je, ta-
koer, jedan od vaænijih uvjeta za meunarodno i diplomatsko priznanje te
moguÊe Ëlanstvo Hrvatske u Ujedinjenim narodima (UN). Prema svjedoËenju
hrvatskih diplomata, tadaπnji njemaËki ministar vanjskih poslova Hans-Die-
trich Genscher obeÊao je Hrvatskoj da Êe NjemaËka izboriti njezino meu-
narodno i diplomatsko priznanje ako prihvati mirovne postrojbe UN-a, od-
nosno Vanceov mirovni plan.50 Prijedlog mirovne operacije UN-a u Hrvat-
skoj stvoren je uz posredovanje Cyrusa Vancea, osobnog izaslanika glavnog
tajnika UN-a. Kao preduvjet realizacije mirovne misije UN-a predstavnici Re-
publike Hrvatske i JNA potpisali su u Sarajevu Sporazum o potpunom pre-
kidu vatre u Republici Hrvatskoj, koji je stupio na snagu 3. sijeËnja 1992. go-
dine. Sporazum se temeljio na dogovoru o deblokadi vojarni JNA i njezinu
povlaËenju iz Hrvatske te primjeni mirovnog plana UN-a, koji je predviao
dolazak mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku i uspostavu podruËja pod njiho-
vom zaπtitom (UNPA).51
UnatoË formalnim odlukama o sluæbenom diplomatskom priznanju sa-
mostalnosti, suverenosti i neovisnosti Republike Hrvatske potrebno je upo-
zoriti da su dræave EZ-a, SAD, tadaπnji SSSR i Kina na vrhuncu dræavne i po-
47 flDeclaration on Guidelines on Recognition of New States in Eastern Europe and in
the Soviet Union« (flDeklaracija o smjernicama za priznanje novih dræava u istoËnoj Eu-
ropi i u Sovjetskom Savezu«), Deklaracija o Jugoslaviji, izvanredna ministarska sjednica
EPC-a; V. –. Degan, n. dj., 334-336.
48 Detaljnije vidjeti u: A. BEKIΔ, n. dj., 339-366.
49flDeclaration on Guidelines on Recognition of New States in Eastern Europe and in
the Soviet Union« (flDeklaracija o smjernicama za priznanje novih dræava u istoËnoj Eu-
ropi i u Sovjetskom Savezu«), Deklaracija o Jugoslaviji, izvanredna ministarska sjednica
EPC-a; V. –. Degan, n. dj., 334-336.
50 Mario NOBILO, Hrvatski Feniks, Diplomatski procesi iza zatvorenih vrata 1990.—
1997., Zagreb, Nakladni zavod Globus 2000., 155.

51 Isto.
132
litiËke krize u SFRJ bili Ëvrsto opredijeljeni za oËuvanje jedinstvene i cjelovi-

te Jugoslavije. To ne potvruju samo politiËke odluke i javno izneseni stavo-
vi najistaknutijih predstavnika meunarodne zajednice razliËite provenijenci-
je, nego i naknadno objavljena sjeÊanja (memoari) nekih vrlo istaknutih po-
litiËara i diplomata koji su poËetkom i sredinom 1990-ih godina bili izravni
sudionici u razgovorima o razrjeπenju jugoslavenske krize; πtoviπe, bili su vr-
lo aktivni akteri u donoπenju vaænih i dalekoseænih odluka.52 U tom je smis-
lu viπestruko korisno konzultirati i analizirati memoarske zapise, primjerice,
posljednjega ameriËkoga veleposlanika u Jugoslaviji Warrena Zimmerman-
na,53 britanskog politiËara i diplomata lorda Davida Owena,54 ameriËkog di-
plomata Richarda Holbrooka,55 πvedskog politiËara i diplomata Carla Bild-
ta,56 njemaËkog politiËara Hans-Dietricha Genschera57 i drugih.
Velike svjetske i europske sile uglavnom nisu objektivno i cjelovito ra-
zumjele uzroke politiËke, druπtvene, ekonomske i dræavne krize u SFRJ, pri
Ëemu se procesi koje je ta kriza proizvela nisu uklapali u njihove interese,
te nisu bili spremni za izazove koji su se flotvorili« sloæenom jugoslavenskom
krizom. Stoga je reakcija politiËkih i dræavnih vodstava SAD-a, Rusije, EZ-a i
drugih zemalja na te izazove bila razliËita, partikularna, spora, neodluËna i u
mnogim aspektima proturjeËna. Naime, SFRJ je bila federacija πest republika
u kojima su æivjele potpuno ili gotovo potpuno izgraene moderne nacije i
u kojoj su, unatoË totalitarnom i represivnom modelu upravljanja, postojale
jake napetosti kada je rijeË o nacionalnim pitanjima i interesima, uz razum-
ljivo primjetan izostanak demokratskih mehanizama koji bi te napetosti ubla-
52 Ne ulazeÊi detaljnije u analizu i prikaz memoarske publicistike glavnih meunarod-
nih aktera jugoslavenske krize ipak se moæe konstatirati da ta djela vrve ËinjeniËnim
netoËnostima, subjektivnim ocjenama, predrasudama i stereotipima kada je rijeË o hr-
vatskoj povijesti i recentnoj politici. Ipak, vrijedi ih konzultirati jer su vrlo zanimljiv i
koristan izvor za vrednovanje politiËkog, humanitarnog, vojnog… angaæmana meuna-
rodne zajednice na podruËju bivπe Jugoslavije na prijelazu iz 1980-ih u 1990-te godine.
Naime, ta djela razotkrivaju barem dio skrivenih diplomatskih i politiËkih igara, nad-
mudrivanja, pritisaka kao i pozadinu iskrenih, ali i fltrulih« kompromisa. Tako Êe, pri-
mjerice, lord David Owen u svojoj knjizi Balkanska odiseja priznati koliko je susreta na
najviπoj razini o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bilo neuspjeπno i neuËinkovito i koli-
ko je sjednica meunarodnih tijela bilo odræano samo radi usuglaπavanja nebitnih i za-
kasnjelih priopÊenja za javnost, kada su dogaaji flna terenu« veÊ odavno preπli u neku
novu fazu.
53 Warren ZIMMERMANN, Izvori jedne katastrofe, Zagreb, Globus — Znanje, 1997.
54 David OWEN, Balkanska odiseja, Zagreb, Hrvatska sveuËiliπna naklada — Hrvatski
institut za povijest, 1998.
55 Richard HOLBROOKE, Zavrπiti rat, Sarajevo, ©ahinpaπiÊ, 1998.
56 Carl BILDT, Misija mir, Sarajevo, Zid, 1998.
57 Hans-Dietrich GENSCHER, n. dj.
133
æavali. Stabilnost dræave i vlasti odræavana je iskljuËivo represivnim apara-

tom. Svjetske sile su Jugoslaviju uglavnom vidjele u geopolitiËkom kontek-
stu odræavanja hladnoratovske ravnoteæe u Europi, pa i svijetu, tako da, pri-
mjerice, i viπekratna krπenja ljudskih prava, koja su bila stalna od formiranja
komunistiËke Jugoslavije 1945. godine nadalje, nisu bila dostatna da promi-
jene naËela svoje vanjske politike prema SFRJ. »ak i kada se zamah veliko-
srpskih nastojanja krajem 1980. i na prijelazu u 1990-te godine pribliæavao
svojemu vrhuncu (fljogurt revolucija« u Crnoj Gori, flantibirokratska revoluci-
ja« u Vojvodini, ukidanje ustavnog poloæaja Kosova i Vojvodine, flbalvan re-
volucija« u Hrvatskoj i dr.) meunarodna diplomacija i politika dræale su da
se Jugoslaviju treba odræati na æivotu. Stoga se procesu hrvatskoga osamos-
taljenja na temelju politiËke i suverene volje hrvatskih graana nije pristupi-
lo kao demokratskom procesu nego kao ruπenju vaænih postulata geopoli-
tiËke ravnoteæe u ovom dijelu Europe.58 Realpolitika svjetskih sila nije uspje-
la u namjeri odræavanja Jugoslavije, ali je zato svojim djelovanjem potaknu-
la i ohrabrila JNA i srbijanski reæim Slobodana MiloπeviÊa na nasilje. No, ni-
su svi dionici meunarodne politike na jednak naËin pristupali jugoslaven-
skoj krizi i nisu su se svi dræali politike oËuvanja jedinstvene jugoslavenske
dræave pod svaku cijenu.59
Tako je svojim pravovremenim djelovanjem i utjecajem na dræavnike
Europe i demokratskoga svijeta priznanju Republike Hrvatsku kao neovisne,
samostalne i suverene dræave znatno pridonijela Sveta Stolica.60 U svojemu
je djelovanju Sveta Stolica flizabrala stav velike razboritosti«61 te se vodila na-
Ëelima koja je i javno zastupala i primjenjivala na situaciju politiËke i dræav-
ne krize u SFRJ. Sveta Stolica je smatrala da treba: (1) poπtivati pravo naro-
da na samoodreenje; (2) poπtivati prava osoba i nacionalnih zajednica; (3)
58 Zanimljiv opis doprinosa meunarodne zajednice rjeπavanju jugoslavenske krize dao
je austrijski politiËar i ministar vanjskih poslova Austrije 1960-ih godina Lujo TonËiÊ-So-
rinj, istaknuvπi: flSad je zacijelo postalo oËito da su europske dræave, a s njima i Europ-
ska zajednica, posve izgubile mjerodavan utjecaj na bivπim jugoslavenskim podruËjima.
Te posramljujuÊe okolnosti mnogi su tek sada postali svjesni, ali postali su svjesni i uz-
roka, naime, sleujuÊe nesloænosti i nesposobnosti za odluËivanje u Europskoj zajed-
nici. To nipoπto nije poveÊalo simpatije za Hrvatsku. Posljedica je bila Ëiniti odsad sve
da bi se Hrvatskoj iznova stvarale poteπkoÊe kako bi joj se oteli plodovi uspjeha« (Lu-
jo TON»IΔ-SORINJ, Usamljena borba Hrvatske. Od pobjede jezika do pobjede oruæja,
Zagreb, Hrvatska sveuËiliπna naklada — Hrvatski institut za povijest, 1998., 140).
59 Detaljnije vidjeti u: A. BEKIΔ, n. dj., 339-366.
60Detaljnije vidjeti u: Ana HOLJEVAC TUKOVIΔ — Robert HOLJEVAC, flThe Role oft
he Holy See and Pope John Paul II in the International Recognition of the Republic of
Croatia«, Bogoslovska smotra 89 (2019) 1, 57-84.
61 Æelimir PULJIΔ, flSveta Stolica i jugoslavenska kriza (1991—1992)«, Bogoslovska smo-
tra 64 (1994) 1-4, 465.
134
protiviti se upotrebi sile u rjeπavanju spornih pitanja; (4) promicati, bez pres-
tanka i neumorno, dijalog medu svim zainteresiranim stranama; te (5) omo-
guÊiti uspostavu mirne koegzistencije meu narodima Jugoslavije, u pravdi i
meusobnom poπtivanju.62 Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, joπ je
3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome meunarodnom
priznanju.
©to je ratno stanje u Hrvatskoj bivalo teæe i nepodnoπljivije, sa sve viπe
ærtava i materijalnih pustoπenja, tim je viπe sazrijevalo uvjerenje da meuna-
rodno i diplomatsko priznanje Republike Hrvatske moæe biti presudno jam-
stvo mira.63 Nakon nemilosrdnih napada na Hrvatsku, πto je u svjetskim me-
dijima bilo najoËitije na primjerima Zadra, Karlovca, Osijeka, Dubrovnika te
razaranja Vukovara i zloËina nad brojnim civilima i zarobljenim braniteljima
26. studenoga 1991., dræavni tajnik Svete Stolice, kardinal Angelo Sodano,
uruËio je veleposlanicima pri Svetoj Stolici iz zemalja Ëlanica Konferencije za
europsku sigurnost i suradnju (KESS) Memorandum. U njemu se pozvao na
naËela meunarodnoga prava kao i na odredbe jugoslavenskoga Ustava iz
1974. godine po kojemu su jugoslavenske republike imale pravo odvojiti se
od federacije. U prvoj toËki Memoranduma konstatira se da je razvoj doga-
aja u Jugoslaviji prouzroËio veliku zabrinutost Svete Stolice, jer ti dogaaji
predstavljaju oËigledno krπenje duha i slova Zavrπnog akta Helsinπke konfe-
rencije o sigurnosti i suradnji u Europi, u kojemu je prihvaÊena volja europ-
skih naroda da sami odluËuju o svojoj sudbini, to jest priznato je njihovo pra-
vo da odluËe kakav Êe biti, ako æele i kada æele, njihov unutarnji i vanjski
politiËki poloæaj. U drugoj je toËki Memoranduma Sveta Stolica pozvala me-
unarodnu zajednicu da, pred æestokim sukobima na teritoriju Hrvatske, oz-
biljno uzme u razmatranje potrebu poπtivanja prava na neovisnost naroda
Hrvatske i Slovenije, kao i drugih koji se æele koristiti tim pravom. Sa svoje
strane — navodi se u treÊoj toËki Memoranduma — Sveta Stolica je uvjere-
na da je doπao trenutak za meunarodno priznavanje Hrvatske i Slovenije, i
to prije blagdana BoæiÊa. Narodi tih dviju republika, izabrali su slobodno, na
62 Nikola ETEROVIΔ:, flSveta Stolica i priznavanje Republike Hrvatske«, Nastanak suvre-
mene dræave Hrvatske i dvadeseta obljetnica njezina utemeljenja. Zbornik radova, Za-
greb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2012., 43.
63 Korisno je u potonjem kontekstu upozoriti na knjigu nekadaπnjeg ameriËkog vele-
poslanika pri Svetoj Stolici (1989.—1993.) Thomasa Patricka Meladyja, koji na primje-
ru politiËke i dræavne krize u SFRJ analizira razlike u vanjskoj politici izmeu Vatikana
i SAD-a. Pritom istiËe da je cilj SAD-a bio oËuvati Jugoslaviju pod svaku cijenu, makar
i kao labavu federaciju, dok je Sveta Stolica zastupala i promicala stav o pravu Hrvat-
ske na neovisnost. Detaljnije vidjeti u: Thomas Patrick MELADY, Veleposlanikova pri-
Ëa. Sjedinjene AmeriËke Dræave i Vatikan u svjetskoj politici, Zagreb, Hrvatska sveuËi-
liπna naklada — Hrvatski institut za povijest, 1997.
135
demokratski naËin, put neovisnosti. Potom su u Memorandumu izloæeni raz-

lozi zbog kojih je Sveta Stolica uvjerena da treba priznati Republiku Hrvat-
sku i Republiku Sloveniju. Jedan od krucijalnih razloga, prema miπljenju Sve-
te Stolice, je Ustav SFRJ iz 1974. godine koji je predviao moguÊnost odcjep-
ljenja svake pojedine republike. ImajuÊi u vidu situaciju u Jugoslaviji, Sveta
je Stolica ukazala da stanje u SFRJ viπe nije odgovaralo njezinome Ustavu, jer
federalna vlast viπe nije predstavljala cjelinu politiËke i etniËke stvarnosti Ju-
goslavije. Ujedno, Sveta Stolica je istaknula da formalno priznavanje neovis-
nosti moæe biti uvjetovano da bi se moglo bolje osigurati ostvarenje obveza
prihvaÊenih u okviru KESS-a, posebice πto se tiËe poπtivanja prava nacional-
nih manjina.64
Sveta Stolica preporuËila je Ëlanicama KESS-a zajedniËko flusuglaπeno i
uvjetovano« priznanje neovisnosti Hrvatske i Slovenije, kao i ostalih republi-
ka koje bi postavile takav zahtjev. Ono fluvjetovano« znaËilo je da te nove
dræave trebaju prihvatiti formalnu obvezu da Êe poπtivati naËela razliËitih do-
kumenata, poglavito πto se tiËe ljudskih prava, demokracije i zaπtite prava
nacionalnih manjina. Na kraju, zbog svih tih razloga, Sveta je Stolica smatra-
la da Êe takvo formalno priznanje, dogovoreno i multilateralno, pomoÊi us-
postavi mira jer Êe postaviti temelje za stvaranje uvjeta za mirno rjeπenje ko-
je Êe kontrolirati zajednica dræava KESS-a, brinuÊi se da se priznaje i πtiti sva-
Ëije pravo.
Nedugo zatim, toËnije 15. prosinca 1991., kao svojevrstan odgovor ini-
cijativi, predsjednik Tuman uputio je pismo (Poslanicu mira) Svetom Ocu i
stranim dræavnicima u kojoj navodi: flRepublika Hrvatska opetovano izraæa-
va svoju spremnost da do krajnjih moguÊnosti aktivno i angaæirano sudjelu-
je u svim mirovnim naporima meunarodne zajednice. Zauzimamo se za
nastavak haπke Mirovne konferencije, koja treba posluæiti legalnom i mirnom
razdruæivanju dræavne zajednice bivπe SFRJ, u skladu s BeËkom konvencijom
o sukcesijama dræava. Hrvatska se zauzima za potpuno prihvaÊanje principa
Haπke konferencije od strane svih njezinih subjekata i za meunarodno jam-
stvo provedbe odluka Haπke konferencije.«65
64 La crisi jugoslava. Posizione e azione della Santa Sede (1991—1992) (The Yugoslav
Crisis. Position and Action of the Holy See [1991—1992]); http://www.vatican.va/roman_

cu- ria/secretariat_state/2003/documents/rc_seg-st_20031018_sodano-xxv-pontificate_
it.html. Pristup ostvaren 12. veljaËe 2021. Vidjeti: Franjo ©ANJEK — Boæidar PETRA»
(ur.), Ivan Pavao II. i Hrvati, Zagreb, Alfa, 1995., 96.
65 Mirovno pismo predsjednika RH Franje Tumana Svetom Ocu Ivanu Pavlu II., 15.
prosinca 1991. U: Tumanov arhiv, korespondencija predsjednika Republike Hrvatske

dr. sc. Franje Tumana od 1990. do 1999. godine, Prva knjiga, flGodine stvaranja i obra-
ne 1990.—1991.«, Zagreb, Hrvatska sveuËiliπna naklada — Hrvatski institut za povijest,
2015., 529.
136
Diplomatski napori Svete Stolice, napose upuÊeni Memorandum, nije

ostao bez odjeka. Podsjetimo, 16. prosinca 1991. u Bruxellesu, ministri vanj-
skih poslova 12 zemalja EZ-e, donijeli su ranije veÊ spomenute Smjernice u
kojoj su definirali postupak priznavanja svih jugoslavenskih republika koje
Êe to formalno zatraæiti i koje Êe za to, jasno, ispuniti odreene uvjete. Sve-
ta Stolica je u sluæbenoj izjavi 20. prosinca 1991. pozdravila i podræala taj stav
zemalja Ëlanica Europske zajednice. Ujedno je priznanje Hrvatske i Sloveni-
je najavila posebnim dokumentom kojim se pozitivno odredila prema hrvat-
skom i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. U poruci za Novu
1992. godinu papa Ivan Pavao II. rekao je: flHrvatski narod nije sam; svaki
narod ima pravo da se poπtuje njegov legitimni izbor; cijela Europa trebala
bi se osjeÊati pogoenom i poniæenom zbog hrvatske tragedije.«66 Sve su
vaænije svjetske novinske agencije objavile vijest da je Tiskovni ured Svete
Stolice izdao sluæbeno priopÊenje u kojemu je izmeu ostalog pisalo: flDanas
13. sijeËnja 1992. Sveta je Stolica poslala note vladama Republike Hrvatske i
Slovenije, priopÊujuÊi priznanje njihova suvereniteta i samostalnosti.« Drugim
rijeËima, Sveta je Stolica poruËila svjetskoj javnosti, hrvatskome narodu kao
i svim graanima Hrvatske da je Republiku Hrvatsku priznala kao suverenu
i samostalnu dræavu.67 Na kritike da je svojim diplomatskim angaæmanom bi-
la flupletena na strani onih koji su se borili protiv Srba«, Sveta Stolica je uvi-
jek odgovarala flu smislu da se priznanjem htjela zaustaviti srpska agresija na
Hrvatsku i dovesti do pristanka meunarodne zajednice na njezinu neovis-
nost«.68
Uz ispunjeni uvjet potpisivanja sporazuma o prekidu vatre kao pretpos-
tavke uspostave mirovne misije UN-a, dræave EZ-a (Belgija, Danska, Francus-
ka, GrËka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, NjemaËka, Portugal, ©panjolska,
Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo) priznale su 15. sijeËnja 1992. Republiku Hr-
vatsku kao neovisnu i suverenu dræavu. Odluku o flsamostalnom« i flpreura-
njenom« priznanju Hrvatske, koja Êe stupiti na snagu 15. sijeËnja 1992., kad
su to prema dogovoru trebale uËiniti i druge Ëlanice EZ-a, najavio je njemaË-
ki vicekancelar i ministar vanjskih poslova Genscher. Zemlje EZ-a nevoljko
su pristale na taj uæurbani tempo priznanja, ali nisu imale drugog odgovora
na pojaËanu srpsku agresiju. Prema svjedoËenju hrvatskoga veleposlanika pri
66 John Paul II, Angelus, Solemnity of Mary Most Holy Mother of God, World Day of
Peace, Wednesday, January 1, 1992, John Paul II (vatican.va): https://w2.vatican.va/

content/john-paul-ii/it/angelus/1992/documents/hf_jp-ii_ang_19920101.html. Pristup
ostvaren 12. veljaËe 2021.
67 N. ETEROVIΔ, n. dj., 43.
68 A. RICCARDI, n. dj., 359.
137
Ujedinjenim narodima M. Nobila, protiv preuranjenog priznanja, koje je mo-

glo proπiriti sukob na druge jugoslavenske republike i razbiti Mirovnu kon-
ferenciju, upozoravali su i ameriËki predsjednik George Bush i glavni tajnik
UN-a Javier Perez de Cuellar. 69 Iako je NjemaËka zbog flpreuranjenog priz-
nanja« bila napadana od dijela meunarodnih politiËara, Genscher je smatrao
da je to priznanje zapravo doπlo prekasno, a ne prerano. PoËetkom prosinca
1991. on je u Welt am Sonntag napisao: flJugoslavija viπe ne postoji. Nju ni-
je razorila obijest naroda koji hoÊe nezavisnost, niti dræanje inozemstva. Ju-
goslaviju je razorio rat JNA protiv hrvatskog naroda, snovi starih politiËkih
snaga o Velikoj Srbiji te osporavanje manjinskih prava na Kosovu.«70 U svo-
jim je SjeÊanjima Genscher konstatirao da flpriznanje Hrvatske i Slovenije ni-
je dovelo do eskalacije rata u Hrvatskoj, kao πto su se bojali neki moje ko-
lege, a i poneke dræave«.71 Meunarodno priznanje postavilo je drukËiju po-
litiËku i pravnu poziciju: delegitimiralo je vojnu prisutnost JNA u Hrvatskoj i
pravo Beograda da kao jedini legitimni subjekt meunarodnih odnosa i si-
lom ureuje flunutraπnje stvari Jugoslavije«.72
Prema svjedoËenjima hrvatskih diplomata, dræi se da je u poËetnoj pot-
pori Hrvatskoj i Sloveniji sluæbeni Bonn bio i pod velikim pritiskom Rimo-
katoliËke crkve u NjemaËkoj73 i, osobito, pape Ivana Pavla II., πto je pomo-
glo da se vicekancelar Hans-Dietrich Genscher, koji je fldesetljeÊima gradio
odliËne odnose s vlastima u Beogradu, pretvori u hrvatsku ikonu«.74 Tako Êe
Genscher u svojim SjeÊanjima otvoreno priznati da su se flZapad, kao i ukup-
na meunarodna zajednica, odluËno [su se] zauzimali 1990. i joπ dugo u
1991. godini, za oËuvanje dræavnog saveza. To je vrijedilo i za njemaËku
69 M. NOBILO, n. dj., 165.

70 Isto, 163-164.
71 H-D. GENSCHER, n. dj., 546.
72 M. NOBILO, n. dj., 148-149; A. NAZOR — T. PU©EK, n. dj., 172-173.
73 Velike zasluge πto je NjemaËka priznala Hrvatsku imao je msgr. dr. Josip UhaË, di-
plomat Svete Stolice i tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda. Papa Ivan Pavao II.
imenovao ga je nuncijem u NjemaËkoj (1984.—1991.). Njegov angaæman oko prizna-
nja Hrvatske iπao je dvostrukim kanalom, preko Svete Stolice i preko njemaËkog kan-
celara Helmuta Kohla te njemaËkog ministra vanjskih poslova Genschera. Zajedno s
msgr. Milanom SimËiÊem, koji je tada bio podtajnik Kongregacije za kler pri Svetoj Sto-
lici, msgr. UhaË osobno je predao Promemorij papi Ivanu Pavlu II. u kojem je argu-
mentirao potrebu hitnog meunarodnog i diplomatskog priznanja Hrvatske, ukazujuÊi
da je to jedini naËin da se zaustavi rat i otvorena agresija na Hrvatsku. Milan SIM»IΔ,
flUspomena na doæivotnog prijatelja i njegova uloga u priznanju Hrvatske sa strane Sve-
te Stolice i NjemaËke«. U: Mons. Josip UhaË. Æivot i djelo, Rijeka, RijeËka nadbiskupija
i KrπÊanska sadaπnjost, 2008, 98-100.
74 M. NOBILO, n. dj., 160.
138
vanjsku politiku; ona je morala zbog toga otrpjeti sve veÊu unutraπnjopoli-
tiËku kritiku iz svih dijelova politiËkoga spektra«.75 ©toviπe, naglasio je Gen-
scher, flza njemaËku vanjsku politiku bila su dva aspekta od posebnoga zna-
Ëenja […]: prvo, ne ohrabrivati centrifugalne tendencije i drugo, ne poduzi-
mati nikakav samostalan put u politici prema Jugoslaviji«.76 flSuprotno uvrije-
æenoj percepciji, politika vlade SRNJ nije bila posebno sklona Hrvatskoj niti
je vodila proaktivnu politiku prema jugoslavenskoj krizi sve do pritiska koji
su na Kohlovu vladu u kasno proljeÊe 1991. zajedno izvrπile stranke vlada-
juÊe koalicije i oporbe (osim komunista!).«77 Uz Genschera, za meunarod-
no i diplomatsko priznanje Hrvatske zaloæio se i predsjednik »eπke i SlovaË-
ke Václav Havel, πto je zbog Havelova moralnog autoriteta znaËilo mnogo,
kao i austrijski diplomat i politiËar, ministar vanjskih poslova Alois Mock.78
Zbog nastojanja da se sukob na podruËju Jugoslavije rijeπi mirnim putem ne-
ki autor istiËu i pozitivnu ulogu Sovjetskog Saveza, posebno predsjednika
Mihaila GorbaËova, smatrajuÊi da bi bez tog obeshrabrivanja Beograda na-
pad na Hrvatsku bio joπ teæi i brutalniji.79
No kljuËnu diplomatsku ulogu imala je ipak Sveta Stolica, koja je s ve-
likim oprezom gledala na zapoËete promjene u SFRJ i njezinim republikama.
Isprva je prihvaÊala dotadaπnje federalno ureenje, koje je trebalo biti izraz
slobodne volje i odluke naroda koji tvore federaciju. No, u novonastalim pri-
likama dræala je moguÊim i prikladnim uvoenje novog, konfederativnog
ureenja odnosa meu jugoslavenskim narodima i republikama. Nakon re-
ferenduma o samostalnosti u Hrvatskoj, te nakon oruæane intervencije savez-
ne vojske u Sloveniji, a osobito nakon prenoπenja rata u Hrvatsku, kad je
postalo oËigledno da viπe ne dolazi u obzir konfederalno politiËko rjeπenje,
Sveta Stolica je postala jedan od najstalnijih i najodluËnijih zagovornika i po-
bornika meunarodnog i diplomatskog priznanja suvereniteta, samostalnos-
ti i neovisnosti Hrvatske (i Slovenije) uz uvjet prihvaÊanja pravnog okvira u
kojemu bi bila zajamËena sva ljudska prava, kao i u ostalim demokratskim
dræavama, s posebnim naglaskom na prava manjina. Sveta Stolica smatrala je
da Êe meunarodno i diplomatsko priznanje pridonijeti zaustavljanju rata.
Priznavπi neovisnost napadnutoga naroda, Sveta je Stolica dala Hrvatskoj me-
unarodnu politiËko-diplomatsku zaπtitu.
75 H-D. GENSCHER, n. dj., 515.

76 Isto, 516.
77 A. BEKIΔ, n. dj., 343.
78 M. NOBILO, n. dj., 175.; A. NAZOR — T. PU©EK, n. dj., 172-173.
79 Isto.
139
ZakljuËak
Tijekom cijelog razdoblja oruæane borbe protiv srbijanske oruæane agresije
vodila se i diplomatska borba Hrvatske za meunarodno i diplomatsko priz-
nanje. Diplomatske aktivnosti koje su prethodile meunarodnom priznanju
bile su zahtjevne, posebice za dræavu u nastajanju Ëije je postupke nerijetko
diskreditirala dobro uhodana i meunarodno etablirana jugoslavenska diplo-
macija. Kada se tomu pridoda i poËetna nesklonost meunarodne zajednice
priznavanju osamostaljenja jugoslavenskih republika, jasno je da se Hrvatska
nalazila u nezavidnoj situaciji. Svjetske i europske sile nisu se dobro snala-
zile u jugoslavenskoj politiËkoj i dræavnoj krizi, a pojedine dræave preπutno
su, ne ËineÊi niπta, podræavale velikosrpski ekspanzionistiËki projekt, vjeru-
juÊi da je opstanak Jugoslavije jamstvo stabilnosti jugoistoËne Europe i nji-
hovih interesa u toj regiji. Premda je iz dogaaja flna terenu« bilo razvidno da
je raspad Jugoslavije izvjesna i realna posljedica politiËke i dræavne krize ko-
ju su izazvali i njome upravljali politiËki i druπtveni nositelji recentne veliko-
srpske politike (okupljeni u srpskim znanstvenim, kulturnim i politiËkim in-
stitucijama i organizacijama), pravovremen, hrabar, odluËan, odgovoran i
mudar odgovor svjetske politike i diplomacije uglavnom je izostao. A sve je
bilo zapisano i izgovoreno: flOpet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu
oruæane, mada i takve joπ nisu iskljuËene« — izgovorio je Slobodan Miloπe-
viÊ.80 U tim okolnostima demokratski put meunarodne afirmacije Hrvatske
kao samostalne, suverene i neovisne dræave nailazio je na brojne prepreke,
nerazumijevanja pa i otvorene otpore. Ali, proces je zbog odluËnosti hrvat-
skoga dræavnog vrha, hrabrosti hrvatskih branitelja i jasno izraæene politiËke
volje hrvatskoga naroda bio nezaustavljiv, dijelom i zbog prijatelja diljem svi-
jeta koji su, koliko je to god bilo moguÊe, osnaæivali i zagovarali hrvatski put
u dræavnu neovisnost.
Brojni ratni zloËini, patnje i stradanja Vukovara i Dubrovnika, kao i dru-
gih hrvatskih krajeva i naselja, konaËno su pokazali meunarodnoj javnosti
da opstanak Jugoslavije viπe nije moguÊ. Nakon toga dræave EZ-a poËele su
se opredjeljivati u odnosu na bivπe jugoslavenske republike, a veÊina europ-
skih dræava podræala je pravednu borbu hrvatskoga naroda za slobodu. Naj-
veÊu pomoÊ Hrvatskoj pruæile su Sveta Stolica, NjemaËka i Austrija, Ëijim je
zalaganjem postupno doπlo do promjene meunarodnog raspoloæenja u ko-
rist Hrvatske. ZakljuËno, moæe se ustvrditi da je Hrvatska imala sreÊu πto je
na Ëelu Svete Stolice bio papa Ivan Pavao II., koji je imao snagu i odvaænost
80 Iz govora Slobodana MiloπeviÊa na Gazimestanu (1989.) u prigodi obiljeæavanja 600.
godiπnjice Bitke na Kosovu polju.
140
primijeniti naËela meunarodnog prava na konkretnim sluËajevima Hrvatske

i Slovenije, i koji je poznavao narav komunizma kao totalitarnog reæima. Pa-
pin pritisak bio je odluËujuÊi Ëinitelj kod priznanja Republike Hrvatske.
Potpunu meunarodnu afirmaciju i vrhunac diplomatske borbe za me-
unarodno i diplomatsko priznanje Republika Hrvatska postigla je 22. svib-
nja 1992. kada je kao 178. Ëlanica aklamacijom primljena u Organizaciju uje-
dinjenih naroda.
Meunarodno i diplomatsko priznanje dalo je snaæan poticaj hrvatskom
dræavnom vodstvu da, prvo vlastitim snagama (vojnim prije svega), a kasni-
je i uz pomoÊ europske i svjetske diplomacije uspostavi nadzor nad svojim
meunarodno priznatim granicama. U tim je godinama Republika Hrvatska,
unatoË stalnim iskuπenjima (oslobaanje okupiranih podruËja, pitanje surad-
nje s Haπkim sudom, politika prema Bosni i Hercegovini i dr.), postupno
gradila i jaËala svoj meunarodni poloæaj πto je dovelo i do njezine pune me-
unarodne afirmacije oæivotvorene pri ulasku u NATO-savez (2009.) te u Eu-
ropsku uniju (2013.).
Izvori:
1. HR-Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR), Paradræavne i
paravojne postrojbe na okupiranom podruËju RH 1990.—1995., 2.
Objavljeni izvori:
1. Tumanov arhiv — Korespondencija predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana od
1990. do 1999. godine. Prva knjiga (godine stvaranja i obrane 1990.—1991.), Zagreb, Hrvatska sve-
uËiliπna naklada — Hrvatski institut za povijest, 2015.
2. Narodne novine, 8/1974.
7. Ratna πteta Republike Hrvatske, Zavrπno izvjeπÊe, Vlada Republike Hrvatske, Dræavna komisija
za popis i procjenu ratne πtete, Zagreb, rujan 1999.
8. S. Ioannes Paulus PP. II, Karol Wojtyla, 16. X. 1978 — 2. IV. 2005, John Paul II (vatican.va)
Ana Holjevac TurkoviÊ, Draæen ÆiviÊ

On Gaining the Independence of the Republic of Croatia
and Its International and Diplomatic Affirmation:
Between Opposition and Approval
On June 25, 1991, the Croatian Parliament passed the Constitutional
Decision on Sovereignty and Independence and passed the Declaration on
the Establishment of the Sovereign and Independent Republic of Croatia. In
doing so, the Parliament declared and formalized the will of the people
and citizens of the Republic of Croatia, which was expressed at a
141
referendum held five weeks earlier. By adopting these documents, and

without the possibility of reaching a new political agreement that would
dissolve the Yugoslav state and solve the political crisis, Croatia entered the
final phase of its independence-gaining process. However, inner Yugoslav
and additional international circumstances and relations did not provide a
favourable framework for the Croatian independence. In this process,
Croatia had to overcome a number of obstacles, an overall lack of
understanding, even resistance. Having understood the pressure of decisive
Croatian political leadership and the brutality of the Serbian armed
aggression, a number of actors on the international stage gradually built
their acceptance of the Croatian decision to leave the SFRY. They saw it as
the only rational answer to the Yugoslav crisis and the growing Greater
Serbian nationalism and expansionism. Three decades after these historic
decisions of the Croatian Parliament, it is now a good time to remember
the key national political and international legal acts that have led to the
international and diplomatic affirmation, as well as the recognition of the
Republic of Croatia. This is an opportunity to highlight the local and
international stakeholders who resisted this process, as well as those who
supported it.
Key words: Republic of Croatia, 1991, independence referendum,
international and diplomatic recognition
142
GRADIVO
pilar
Pilarov Ëlanak
flPolitika u Bosni« (1917.)
Mislav Gabelica
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Prilog
Primljeno: 10. kolovoza 2021.
U ovom prilogu donosi se Ëlanak koji je Ivo Pilar pisao u Sarajevu u rujnu 1917.
godine, a objavio u pet nastavaka od 2. do 6. listopada 1917. u listu frankovaËke
Stranke prava, zagrebaËkoj Hrvatskoj. Pilarov Ëlanak nastao je u jeku tzv.
deklaracijskog pokreta u hrvatskim zemljama, te se u njemu mogu pratiti odjeci
tog pokreta u Bosni i Hercegovini. Osim toga, ovaj se Ëlanak moæe pratiti i kao
sastavni dio Pilarove protudeklaracijske akcije, koju je ovaj hrvatski znanstvenik i
politiËar u to vrijeme pokrenuo u Bosni i Hercegovini. Na koncu, ovaj Ëlanak
pomaæe nam rijeπiti i neke prijepore u hrvatskoj historiografiji, osobito one koji
se tiËu tadaπnjih odnosa Ive Pilara i vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera.
Uvod
Gospodarskom i ratnom iscrpljenoπÊu dræave te smrÊu staroga vladara, Fra-
nje Josipa I., Austro-Ugarska Monarhija je od konca 1916. godine pod novim
vladarom Karlom I. (IV.) poduzimala vanjskopolitiËke i unutarnjopolitiËke
mjere koje su trebale osigurati njezin opstanak. Od unutarnjopolitiËkih mje-
ra pojavile su se nakane za reformom dualistiËkog ustroja Monarhije, koje su
se slomile na otporu maarskih odluËujuÊih Ëimbenika u dræavi, te su spro-
vedene mjere koje su u austrijskom dijelu Monarhije omoguÊile liberalizaci-
ju javnoga æivota. To posljednje ukljuËivalo je pomilovanje politiËkih osue-
nika, ukidanje ratne cenzure te saziv parlamenta austrijskog dijela Monarhi-
je, Carevinskog vijeÊa, koji se nije sastajao joπ od ljeta 1914. godine.1 Suprot-
no oËekivanjima odluËujuÊih Ëimbenika u Monarhiji, da Êe liberalizacijom
javnoga æivota u austrijskom dijelu Monarhije zadræati kontrolu nad politiË-
kim procesima u dræavi, koje Êe usmjeriti prema uËvrπÊenja politiËke stabil-
nosti Monarhije,2 liberalizacijom javnoga æivota otvorena je Pandorina kutija
1 Pieter M. JUDSON, Povijest Habsburπkog Carstva, Zagreb, 2018., 456-468; Andrej
RAHTEN, Savezniπtva i diobe. Razvoj slovensko-hrvatskih politiËkih odnosa u Habsbur-

πkoj Monarhiji 1848.—1918., Zagreb, 2008., 209-212; Tomislav JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac,
politiËar, ideolog (1898—1918.), Zagreb, 2020., 655-657.
2 MomËilo ZE»EVIΔ, Slovenska ljudska stranka i jugoslovensko ujedinjenje, Beograd,
1973., 61-63; Zlatko MATIJEVIΔ, flReakcije frankovaËkih pravaπa na Svibanjsku deklara-
145
iz koje su proistekli procesi koji su pripomogli rastakanju Monarhije. Jedan

od tih procesa zapoËeo je donoπenjem tzv. Svibanjske deklaracije Jugosla-
venskog kluba u Carevinskom vijeÊu3 30. svibnja 1917. godine,4 koja je
predstavljala rehabilitaciju jugoslavenske ideje u Monarhiji i poËetak pokre-
ta koji je za svoj krajnji cilj imao stvaranje jugoslavenske dræave izvan Mo-
narhije.5
Svibanjska deklaracija je flna temelju narodnoga naËela i hrvatskoga dr-
æavnoga prava« zahtijevala flujedinjenje svih zemalja u monarhiji, u kojima æi-
ve Slovenci, Hrvati i Srbi«, koji su fljedan te isti narod«, u jedno samostalno
fldræavno tijelo, pod æezlom Habsburπko-lorenske dinastije«.6 Tako flpitijski
ciju i njezine promicatelje (1917.—1918.)«, u: Z. MATIJEVIΔ, Izmeu sna i jave. Raspra-

ve o hrvatskoj politiËkoj povijesti 20. stoljeÊa, Zagreb, 2016., 80-82; T. JONJIΔ, Ivo Pi-
lar: pisac, politiËar, ideolog, 671.
3 Jugoslavenski klub u Carevinskom vijeÊu, na Ëijem se Ëelu naπao zastupnik Sloven-
ske puËke stranke, sveÊenik Antun Koroπec, osnovan je 29. svibnja 1917. Prema Mom-
Ëilu ZeËeviÊu okupljao je 33 zastupnika: 18 zastupnika Slovenske puËke stranke te Ëe-
tvoricu dalmatinskih i dvojicu istarskih pravaπa, koji su do 1914. u Carevinskom vijeÊu
Ëinili Hrvatsko-slovenski klub, zatim sedmoricu dotadaπnjih Ëlanova Dalmatinskog klu-
ba u Carevinskom vijeÊu, kojeg su Ëinili petorica zastupnika dalmatinske Hrvatske
stranke i dalmatinske Hrvatske puËke napredne stranke, te dvojica dalmatinskih Srba
(Duπan Baljak i Boæo VukotiÊ). Na koncu, ovom su klubu pristupila i dvojica sloven-
skih liberala. Prema M. ZeËeviÊu, svi su Ëlanovi Jugoslavenskog kluba potpisali Svibanj-
sku deklaraciju. M. ZE»EVIΔ, Slovenska ljudska stranka, 67-72. Zlatko MatijeviÊ poi-
mence navodi 31 Ëlana Jugoslavenskog kluba, koji su 30. 5. 1917. potpisali Deklaraci-
ju, uz napomenu da su ju naknadno potpisala joπ Ëetvorica zastupnika u Carevinskom
vijeÊu, ali i da dvojica dalmatinskih Srba, Duπan Baljak i Boæo VukoviÊ flnisu potpisali
Svibanjsku deklaraciju.« Z. MATIJEVIΔ, flReakcije frankovaËkih pravaπa na Svibanjsku
deklaraciju«, 83.
4 Usporedo s Deklaracijom Jugoslavenskog kluba, svoje su dræavnopravne zahtjeve u
Carevinskom vijeÊu toga dana iznijeli i Ukrajinski klub, Poljski klub te »eπki savez. »eπ-
ki savez traæio je preustroj Monarhije u saveznu dræavu, pri Ëemu bi jedna od saveznih
jedinica takve dræave bila Ëeπko-slovaËka dræava. Poljski klub traæio je sjedinjenje svih
krajeva πto ih nastanjuju Poljaci, Ëime su dopustili i moguÊnost da se Galicija odcijepi
od Monarhije i prikljuËi nekadaπnjem ruskom dijelu Poljske, kojem su NjemaËka i Aus-
tro-Ugarska Monarhija, proglaπavajuÊi na tom podruËju Poljsko Regentstvo, 5. 11. 1916.
navijestile dræavnu samostalnost. Nasuprot tomu, Ukrajinski klub je prosvjedovao pro-
tiv moguÊeg pripojenja podruËja istoËne Galicije (Cholm, Podolija, Volinska) Poljskom
Regentstvu, te traæio ujedinjenje etniËki ukrajinskih krajeva Monarhije u posebno
upravno podruËje. A. J. P. TAYLOR, Habsburπka monarhija 1809.—1918., Zagreb,
1990., 301-302; flNarodna pitanja u Monarkiji«, Hrvatska rijeË, 31. 5. 1917., 1; flSlavenske
izjave«, Hrvatska rijeË, 31. 5. 1917., 1.
5Ovakvu ocjenu Svibanjske deklaracije i pokreta koji je iz nje iznikao, vidi u: Zlatko
MATIJEVIΔ, flOdjeci Svibanjske deklaracije Jugoslavenskog kluba u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini (1917.—1918. godine)«, Spomenica Ljube Bobana, Zagreb, 1996., 245-256.
6 Branko PETRANOVIΔ, MomËilo ZE»EVIΔ, Jugoslavija 1918.—1984. Zbirka dokume-
nata, Beograd, 1985., 68-69.
146
M. Gabelica: Pilarov Ëlanak flPolitika u Bosni« (1917.)
sroËen tekst«,7 koji je pozivanjem na hrvatsko dræavno pravo mogao privuÊi

pristaπe pravaπke misli, a pozivanjem na hrvatsko-srpsko-slovensko narodno
jedinstvo pristaπe jugoslavenske misli, u banskoj Hrvatskoj moæda je najbolje
odgovarao politiËkom programu Stjepana RadiÊa i njegove Hrvatske puËke
seljaËke stranke, koja je tijekom rata prihvaÊala pravaπki dræavnopravni pro-
gram, ali se nije konzekventno tomu odricala naËela hrvatsko-srpskog (-slo-
venskog) narodnog jedinstva.8 U srpnju 1917. RadiÊ je oduπevljeno pozdra-
vio Svibanjsku deklaraciju, videÊi u njoj flnajsretniju i najpotpuniju formulu
naπega hrvatskoga, narodnoga, dræavo-pravnoga, demokratskoga programa«,
te flpotpuno uspjeli kompromis« izmeu jugoslavenstva i ekskluzivnog hrvat-
stva. Prema njegovom tumaËenju, rijeË je bila o programu stvaranja jugosla-
venske dræave unutar Monarhije, koja bi dræava trebala nositi hrvatska obi-
ljeæja jer su Hrvatska i Hrvati flostali dræavna i narodna matica svih Juænih Sla-
vena u Monarhiji.« Ovaj su poloæaj meu juænim Slavenima Monarhije, pre-
ma RadiÊu, Hrvatska i Hrvati mogli zahvaliti svomu dræavnom pravu.9
U rujnu 1917. godine, primjeÊujuÊi da pokret nadahnut Svibanjskom de-
klaracijom, koji se πirio hrvatskim zemljama ide u smjeru preπuÊivanja naËe-
la hrvatskoga dræavnog prava i isticanja iskljuËivo naËela hrvatsko-srpsko-
slovenskog narodnog jedinstva, RadiÊevo je oduπevljenje Deklaracijom splas-
nulo,10 no veÊ u travnju 1918. godine, prikljuËujuÊi se pristaπama Deklaraci-
je, RadiÊ je sam preπutio naËelo hrvatskoga dræavnog prava i program svoje
stranke postavio iskljuËivo na naËelo flnarodnog jedinstva Hrvata, Slovenaca
i Srba«.11 Ipak u daljnjem politiËkom radu, prihvaÊajuÊi jugoslavenski okvir
rjeπenja hrvatskog pitanja no traæeÊi (kon)federalni ustroj buduÊe jugoslaven-
ske dræave, RadiÊ se nije odrekao hrvatske nacionalne individualnosti ni hr-
vatske dræavnosti, barem pribliæno u onom stupnju u kojem je tu dræavnost
htio ostvariti unutar Austro-Ugarske Monarhije.12
Pravom duhu Deklaracije, kakav se uobliËio tijekom fldeklaracijskog
pokreta«, peËat su udarile politiËke stranke i grupe koje su najzduπnije prio-
7 Z. MATIJEVIΔ, flReakcije frankovaËkih pravaπa na Svibanjsku deklaraciju«, 83.

8 Bogdan KRIZMAN, flStjepan RadiÊ i Hrvatska puËka seljaËka stranka u prvom svjet-
skom ratu«, »asopis za suvremenu povijest, god. 2 (1970.), br. 2, 99-166.
9 ISTI, Hrvatska u prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politiËki odnosi, Zagreb,
1989., 115-117.
10 Stjepan RADIΔ, flHrvatsko dræavno pravo kao cimer protuslavenskoj srbskoj politici«,
Hrvatska (Zagreb), 13. rujna 1917., 1; Z. MATIJEVIΔ, flReakcije frankovaËkih pravaπa na

Svibanjsku deklaraciju«, 94-95.
11 B. KRIZMAN, Hrvatska u prvom svjetskom ratu, 163.
12 Branka BOBAN, Stjepan RadiÊ u vrijeme Prvoga svjetskog rata, Zagreb, 2006., 438-
-439.
147
nule uz nju kao temelj svoje buduÊe politike. Dio Hrvatskoga katoliËkog
pokreta, pod kojim se odvijalo organizirano djelovanje katoliËkih laiËkih
udruga, veÊ je prije rata prihvatio nacionalno naËelo hrvatsko-srpsko-sloven-
skog narodnog jedinstva, no joπ je neko vrijeme prihvaÊao i pravaπki dræav-
nopravni program.13 VeÊ 1916. godine taj dio organiziranih katolika jasno se
opredijelio iskljuËivo za jugoslavenski nacionalno-politiËki program, defini-
rajuÊi se u opreci prema drugom dijelu Hrvatskoga katoliËkog pokreta, koji
je ostao na pravaπkim stajaliπtima.14 VodeÊe tijelo toga pokreta, Hrvatski ka-
toliËki seniorat, uz Deklaraciju je pristao poËetkom srpnja 1917. godine15 te
je vjerojatno joπ u rujnu iste godine prihvatio i stajaliπte o potrebi stvaranja
jugoslavenske dræave izvan okvira Monarhije.16
Za razliku od tih, projugoslavenski orijentiranih hrvatskih organiziranih
katolika, koji su svoja nacionalno-politiËka stajaliπta formirana prije donoπe-
nja Deklaracije utkali u njezin pravi duh, StarËeviÊeva stranka prava je svoja
nacionalno-politiËka naËela morala prilagoditi Deklaraciji. PrihvaÊajuÊi De-
klaraciju kao temelj svoje buduÊe politike, dotad pravaπka StarËeviÊeva
stranka prava je u lipnju 1917. godine odbacila svoje ekskluzivno hrvatsko
nacionalno naËelo te prihvatila naËelo flnarodnog jedinstva Hrvata, Slovena-
ca i Srba«,17 zadræavajuÊi joπ neko vrijeme i naËelo hrvatskoga dræavnog pra-
va. U oæujku 1918. godine StarËeviÊeva stranka prava je odbacila ili barem
duboko potisnula i to naËelo, potpisujuÊi ZagrebaËku rezoluciju, u kojoj se,
ne spominjuÊi okvir Monarhije, na temelju flnarodnog samoodreenja« traæi-
la flnezavisnost i sjedinjenje« fljedinstvenog naroda« Slovenaca, Hrvata i Srba i
flteritorija, u kojem u neprekidnom kontinuitetu æivi naπ jedinstven narod« u
fljedinstvenu narodnu dræavu«, u kojoj Êe eventualno biti flpoπtovani dræavo-
pravni kontinuiteti historiËko-politiËkih teritorija«.18
PrihvaÊajuÊi Deklaraciju, u srpnju 1917. godine, svoja su dotadaπnja na-
Ëela morala mijenjati i dvojica dotadaπnjih Ëlanova Srpske samostalne stran-
ke (Hrvatsko-srpske koalicije), Sran BudisavljeviÊ i Valerijan PribiÊeviÊ, ko-
ji su pritom odbacili ekskluzivno srpsko nacionalno i nagodbeno politiËko
13 Jure KRI©TO, PreπuÊena povijest. KatoliËka crkva u hrvatskoj politici 1850.—1918.,
Zagreb, 1994., 312.

14 Isto, 340-347.
15 Isto, 353-355.
17 Isto, 84.
18B. KRIZMAN, Hrvatska u prvom svjetskom ratu, 156. Ovu su rezoluciju uz predstav-
nike StarËeviÊeve stranke prava iz banske Hrvatske potpisali i predstavnici grupe oko
klerikalnih Novina (Seniorat), te disidenti Srpske samostalne stranke (Koalicije) V. Pri-
biÊeviÊ i S. BudisavljeviÊ.
148
stajaliπte svoje stranke. U govoru u kojem je najavio istup iz svoje stranke i

iz Koalicije zbog pristajanja uz deklaracijski pokret, BudisavljeviÊ je Deklara-
ciju definirao kao zahtjev da se flna temelju narodnog naËela, historijskog
prava i prava samoopredjeljenja naroda sve zemlje u kojima æive Slovenci,
Hrvati i Srbi ujedine u jedno potpuno samostalno, slobodno i nezavisno dr-
æavno tijelo«.19 PrimjeÊuje se da u ovoj definiciji nedostaje okvir Monarhije
(flæezlo Habsburπko-lorenske dinastije«), odrednice sadræane u Deklaraciji, te
da je naËelo flhrvatskog dræavnog prava«, sadræano u Deklaraciji, pretvoreno
u nacionalno neutralno flhistorijsko pravo«, do Ëega je StarËeviÊeva stranka
prava, kako smo naveli, doπla tek u oæujku 1918. godine, potpisujuÊi Zagre-
baËku rezoluciju. Zbog toga se moæe zakljuËiti da su dvojica srpskih diside-
nata udarila puno jaËi peËat pravom duhu Deklaracije nego cjelokupna Star-
ËeviÊeva stranka prava.
Ostatak Hrvatsko-srpske koalicije, koju je u to vrijeme Ëinila Hrvatska
ujedinjena samostalna stranka (nastala 1910. fuzijom Hrvatske stranke prava
i Hrvatske puËke napredne stranke), te Srpska narodna samostalna stranka,
prema Deklaraciji se kao vladajuÊa grupacija ovisna o nagodbenom reæimu
dræao suzdræano, a izvanparlamentarna Srpska narodna radikalna stranka od
Deklaracije se ogradila, ostajuÊi na ekskluzivno srpskom nacionalnom pro-
gramu.20
Prva, a do RadiÊevog razoËaranja razvojem deklaracijskog pokreta i je-
dina politiËka stranka u banskoj Hrvatskoj koja je u Deklaraciji prepoznala
nepomirljivost njezinih naËela, hrvatskog i jugoslavenskog te opasnost koja
od toga prijeti hrvatskom naËelu, bila je frankovaËka Stranka prava.21 Ta je
stranka Ëvrsto stajala na pravaπkom programu iz 1894. godine, prema koje-
mu se na temelju dræavnoga prava i narodnoga naËela traæilo ujedinjenje hr-
vatskoga naroda iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Rijeke s rijeËkim kota-
rom, Meimurja, Bosne, Hercegovine i Istre, u flsamostalno dræavno tijelo«
unutar Monarhije, uz moguÊnost da se tomu dræavnom tijelu pridruæe i slo-
venske zemlje. U dræavnopravnom smislu je predvieno da to dræavno tije-
lo poslove zajedniËke cjelokupnoj Monarhiji (vanjski poslovi, vojni poslovi,
zajedniËke financije) rjeπava flravnopravno kraljevini Ugarskoj, s ostalim zem-
ljama Njegova VeliËanstva«,22 πto je bila definicija koja je omoguÊavala stva-
19 B. KRIZMAN, Hrvatska u prvom svjetskom ratu, 114-115.

20J. KRI©TO, PreπuÊena povijest, 358; Z. MATIJEVIΔ, flReakcije frankovaËkih pravaπa na
Svibanjsku deklaraciju«, 84-85.
22 Stjepan MATKOVIΔ, »ista stranka prava 1895.—1903., Zagreb, 2001., 346.
149
ranje hrvatske dræave unutar trijalistiËki, odnosno federalistiËki23 ureene Mo-

narhije, ali i unutar postojeÊeg dualizma.24
23 Strogo uzevπi, trijalizam bi bio proπirenje postojeÊeg dualizma za joπ jednu dræavnu
jedinicu, odnosno evolucija, a ne ukidanje postojeÊeg dualizma. Kako su prema pos-

tojeÊem dualistiËkom ureenju Monarhije dva njezina dijela bila u realnoj uniji, pri Ëe-
mu su prema pravnoj teoriji ti dijelovi bili suverene dræave dok njihova unija nije bila
dræavom, tako bi i nova, treÊa dræavna jedinica Monarhije bila suverena dræava u real-
noj uniji s druge dvije suverene dræave Monarhije. S druge strane, prema istoj teoriji,
federalne jedinice federativne dræave ne bi bile suverene dræave, nego bi to bila njiho-
va federacija s obzirom na to da ona ima neposredno pravo odluËivanja (u bilo kojem
dræavnom poslu) na podruËju svojih federalnih jedinica. O tomu vidi: Jovan STEFANO-
VIΔ, Ustavno pravo FNR Jugoslavije i komparativno, knjiga I., Zagreb, 1956., 296-302.
Meutim u praksi, u planovima onih odluËujuÊih Ëimbenika u Monarhiji koji su raËu-
nali s moguÊnoπÊu trijalistiËkog preureenja Monarhije, ovaj trijalizam je jaËanjem cen-
tralnih institucija zamiπljan kao federacija triju federalnih jedinica. Mada ni u literaturi
niti u izvorima nisam naiπao na podatak koji bi me posve uvjerio da su frankovci svoj
trijalizam zamiπljali kao federaciju triju federalnih jedinica, pri Ëemu bi jedna od njih bi-
la hrvatska, vrlo je vjerojatno da su svoje trijalistiËke planove prilagoavali planovima
navedenih odluËujuÊih Ëimbenika u Monarhiji, na koje su se oslanjali, te imali na umu
federaciju a ne realnu uniju triju jedinica Monarhije. Stjepan MatkoviÊ piπe da su fran-
kovci u poËetku (od 1895.) u veÊoj mjeri zastupali federalistiËko rjeπenje, dok su se tri-
jalistiËkom priklonili flnakon RijeËke rezolucije i u predaneksijsko doba«, (1906.—
1908.). Pritom da se federalistiËko rjeπenje frankovaca temeljilo na povijesno potvre-
nim dræavnim individualitetima, te da su se uz hrvatsku, ugarsku i austrijsku dræavu (fe-
deralnu jedinicu), unutar Monarhije trebale ustrojiti i Ëeπka i poljska dræava (federalna
jedinica). Prema Stjepanu MatkoviÊu, frankovaËki kasniji trijalizam za njih je bila tek
forma koja je flzadovoljavala interes ujedinjavanja hrvatskih teritorija bez obzira na stu-
panj ureenja odnosa prema centralnim vlastima u BeËu.« S. MATKOVIΔ, »ista stranka
prava, 49-51. To bi znaËilo da su frankovci u pogledu stupnja hrvatske dræavnosti tek
u predaneksijsko doba, kada su prigrlili trijalizam, postali spremni ili odstupiti od pro-
gramskog ideala i priznati joπ neki posao kao zajedniËki cjelokupnoj Monarhiji, koji bi
uËvrstio njezino jedinstvo ili u istu svrhu promijeniti naËin rjeπavanja zajedniËkih pos-
lova, koji se u dualizmu rjeπavao putem delegacija austrijskog i ugarsko-hrvatskog Sa-
bora. Kako sam napomenuo, ja u to, barem πto se tiËe njihovog trijalizma, nisam pos-
ve uvjeren, no takve su nakane pokazivali baπ onda kada su se izriËito zalagali za fe-
deralizam, a ne trijalizam. Tako je Fran Milobar 1908., u vrijeme kada doduπe joπ nije
pristupio frankovcima ali im je bio blizak, sastavio nacrt preureenja Monarhije prema
kojemu se u svrhu jaËanja jedinstva Monarhije i suzbijanja maarskih separatistiËkih
teænji prvo trebala stvoriti hrvatska dræava kao treÊa jedinica unutar Monarhije, odnos-
no trijalizam, kojeg Êe s vremenom zamijeniti federalizam flhistorijskih individualnosti«
(a ne flnacionaliteta«). Dræave unutar takvog federalizma flne smiju imati takve povlasti-
ce u odnosu na zajedniËke poslove kakve na primjer danas ima Ugarska«, nego fluz πto
veÊu autonomiju zemaljskih poslova stroga centralizacija zajedniËkih poslova.« S. MAT-
KOVIΔ, flPrijedlog Frana Milobara o preureenju Austro-Ugarske s poËetka 20. stolje-
Êa«, u: Izabrani portreti pravaπa: prilozi hrvatskoj politiËkoj povijesti, Zagreb, 2011., 153.
24 FrankovaËko dualistiËko rjeπenje predvialo je da se ujedinjena hrvatska dræava stvo-
ri unutar Zemalja ugarske krune te da s Ugarskom dijeli samo one poslove koji su za-
jedniËki cjelokupnoj Monarhiji, a koje bi hrvatska i ugarska dræava obavljale kao jedna
dræavna cjelina. Taj koncept se u frankovaca javio u isto vrijeme kada i trijalistiËki
(1905.—1908.), te je predstavljao alternativu trijalistiËkom rjeπenju, odnosno etapu do
postizanja punog trijalizma. Ponovo se izrazitije javlja uoËi rata (1913.—1914.). Mislav
150
U agitaciji za ostvarenje politiËkih zahtjeva postavljenih u Svibanjskoj

deklaraciji, Ëlanovi Jugoslavenskog kluba posebnu su pozornost posveÊivali
Bosni i Hercegovini, a i projugoslavenski orijentirani hrvatski katoliËki kru-
govi smatrali su, da je Bosna i Hercegovina mjesto, gdje ideja hrvatsko-srp-
skog (-slovenskog) narodnog jedinstva polaæe svoj ispit zrelosti.25 Kao i u
banskoj Hrvatskoj, gdje su uz Deklaraciju i deklaracijski pokret pristala tek
dvojica srpskih politiËara, i u Bosni i Hercegovini su uz Deklaraciju pristali
uglavnom samo Hrvati, te se samo meu njima razvio sukob izmeu njezi-
nih pristaπa i protivnika. Svibanjsku deklaraciju, naime, nisu prihvatili ni bo-
sansko-hercegovaËki muslimani,26 ni bosansko-hercegovaËki Srbi,27 koji su
izmeu ostaloga raËunali na aktualne planove Maara o pripojenju Bosne i
Hercegovine kao posebnog tijela ugarskom dijelu Monarhije.28
Ovdje donesen Pilarov Ëlanak, koji je napisao pod pseudonimom Spec-
tator Bosnensis,29 ima informativnu (historiografsku) vrijednost jer progova-
ra upravo o odjecima Svibanjske deklaracije u Bosni i Hercegovini, pa i Pi-
lar u njegovu uvodu navodi da je svrha Ëlanka obavijestiti javnost o aktual-
nim politiËkim prilikama u Bosni i Hercegovini koje je autor kao znalac bo-
sanskih prilika pozorno flposmotrio«.30 BuduÊi da je Ëlanak objavljen u fran-
kovaËkom listu Hrvatska, koji je izlazio u Zagrebu, slijedilo bi da je Pilarova
namjera bila obavijestiti (frankovaËku) javnost u banskoj Hrvatskoj o prilika-
ma u Bosni. No, Ëini se da Ëlanak nije bio prvenstveno namijenjen javnosti
u banskoj Hrvatskoj, nego hrvatskoj javnosti u Bosni i Hercegovini. Naime
taj Ëlanak, pisan u rujnu a objavljen u pet nastavaka od 2. do 6. listopada
GABELICA, flIdeoloπke razlike izmeu milinovaËkih i frankovaËkih pravaπa uoËi Prvo-

ga svjetskog rata (1908.—1914.)«, u: Pravaπtvo u hrvatskome politiËkom i kulturnom æi-
votu u suËelju dvaju stoljeÊa, Zagreb, 2013., 284-293.
26Husnija KAMBEROVIΔ, flBoπnjaci i stvaranje jugoslavenske dræave«, u: Godina 1918.
Prethodnice, zbivanja, posljedice, Zagreb, 2010.
27 Z. MATIJEVIΔ, flOdjeci Svibanjske deklaracije Jugoslavenskog kluba«, 249.
28Zoran GRIJAK, PolitiËka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb,
2001., 535-538; T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 729-730.
29 Da se iza toga pseudonima krije Ivo Pilar, vidi u: T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politi-
Ëar, ideolog, 68.

30 Otud i znaËenje pseudonima Spectator Bosnensis: Bosanski promatraË. Taj Pilarov
pseudonim pomalo podsjeÊa na nadimak britanskog (πkotskog) publicista i povjesni-

Ëara Roberta W. Seton-Watsona: Scotus Viator (©kotski putnik), pod kojim je Seton-
Watson poËetkom 20. stoljeÊa objavljivao Ëlanke o Austro-Ugarskoj Monarhiji u listu
The Spectator. InaËe, prema nekim autorima Pilarovo kapitalno djelo, Juænoslavensko
pitanje, bilo je potaknuto ranije objavljenim Seton-Watsonovim djelom, Juænoslavensko
pitanje u Habsburπkome carstvu, koje miπljenje Tomislav JonjiÊ dovodi u pitanje. O to-
mu: T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 605-606.
151
1917. godine, u kojem Pilar oπtro kritizira deklaracijski pokret u Bosni i Her-
cegovini te iznosi vlastito vienje rjeπenja juænoslavenskog pitanja, u hrvat-
skom smislu, prema miπljenju hrvatske historiografije bio je dio Pilarove πi-
re akcije kojom je Pilar, koji je meu rijetkima u Bosni i Hercegovini rano
shvatio pravi domaπaj deklaracijskog pokreta, nastojao okupiti i mobilizirati
postojeÊe te pridobiti nove istomiπljenike u Bosni i Hercegovini, prvenstve-
no vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, s kojima se mislio oduprijeti
naglo bujajuÊem jugoslavenskom pokretu meu Hrvatima u Bosni i Herce-
govini.31 Zbog toga razlog njegovu objavljivanju u zagrebaËkom listu treba
traæiti u njegovu sadræaju, koji nije bio poÊudan bosansko-hercegovaËkoj jav-
nosti bliæemu, sarajevskom Hrvatskom dnevniku, listu vrhbosanske nadbis-
kupije, koji je u to vrijeme podupirao deklaracijski pokret.32 To ne bi bilo
prvi put da se Pilar, koji nije ni izvorno ni po svojem kasnijem politiËkom
opredjeljenju bio pravaπ (frankovac),33 na svom politiËkom putu flsusretne« s
frankovcima, koji su od svih hrvatskih politiËkih stranaka jedini imali sluha
za njegov program sjedinjenja Bosne i Hercegovine s banskom Hrvatskom u
hrvatsku dræavu u okviru Monarhije.34
Navedeno odreenje svrhe ovoga Ëlanka kao Ëimbenika akcije za mo-
bilizaciju hrvatske javnosti u Bosni i Hercegovini protiv deklaracijskog, jugo-
slavenskog pokreta otvara pitanje odnosa vrhbosanskog nadbiskupa Josipa
Stadlera prema tom pokretu. Joπ u to vrijeme, 1917. godine, nadbiskup Stad-
ler i njegov politiËki krug, sastavljen od nekadaπnjih Ëlanova Hrvatske kato-
liËke udruge, smatrani su odvjetkom frankovaËke stranke u Bosni i Herce-
govini.35 Izmeu ostaloga i zbog toga dio hrvatske historiografije smatra da
su Stadler i njegov politiËki krug od samog poËetka odbacili Svibanjsku de-
klaraciju, pronikavπi da bi njezina juænoslavenska sastavnica mogla nadvla-
dati hrvatsku.36 Meutim toËnijom se Ëini ocjena da nadbiskup Stadler u pr-
vo vrijeme nije shvatio domaπaje Svibanjske deklaracije, vidjevπi u njoj ina-
Ëicu pravaπkog trijalizma, te da ju je definitivno odbacio tek u studenom
1917. godine, objavivπi protudeklaracijsku Izjavu, koju je vjerojatno priredio
31 T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 81, 697-698.

33 S. MATKOVIΔ, flJe li Ivo Pilar bio pravaπ?«, Pravaπtvo u hrvatskome politiËkom i kul-
turnom æivotu u suËelju dvaju stoljeÊa, 387-427.
34 T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 233-255.
35 Isto, 702.
36 Zoran GRIJAK, flO okolnostima osnutka i djelovanju Kluba StarËeviÊeve hrvatske Ëis-
te stranke prava u Sarajevu«, ZR Pravaπtvo u hrvatskome politiËkom i kulturnom æivo-
tu u suËelju dvaju stoljeÊa, Zagreb, 2013., 200.-203.; ISTI, PolitiËka djelatnost vrhbosan-
skog nadbiskupa Josipa Stadlera, 540-541.
152
Ivo Pilar. Tek nakon objavljivanja Izjave, Stadlera su napustili jugoslavenski

orijentirani Ëlanovi njegova politiËkog kruga, a iz lista vrhbosanske nadbis-
kupije, Hrvatskog dnevnika, istupilo je uredniπtvo koje je list do tada urei-
valo u deklaracijskom duhu.37 To je bio vrhunac navedene Pilarove akcije i
kratkotrajna, Pirova pobjeda hrvatske dræavotvorne misli u Bosni i Hercego-
vini. Iako formalno nije bio postavljen za novog urednika Hrvatskog dnev-
nika, Pilar je narednih nekoliko mjeseci nesumnjivo davao ton novom smje-
ru pisanju ovoga lista, koji se u tom razdoblju zalagao za hrvatsko rjeπenje
juænoslavenskog pitanja.38
Takoer, navedeno odreenje svrhe ovoga Ëlanka otvara i pitanje od-
nosa nadbiskupa Stadlera i Ive Pilara, nekadaπnjih politiËkih protivnika. Nji-
hov sukob odvijao se unutar sukoba voenog izmeu veÊine hrvatskog (li-
beralnog) graanstva u Bosni i Hercegovini u savezu s bosansko-hercego-
vaËkim franjevcima, koji su bili okupljeni u Hrvatskoj narodnoj zajednici
(HNZ), organizaciji kojoj je pripadao i Ivo Pilar, sa svjetovnim katoliËkim
sveÊenstvom u Bosni i Hercegovini i manjim dijelom hrvatskog bosansko-
-hercegovaËkog graanstva, jedno vrijeme okupljenih u Hrvatskoj katoliËkoj
udruzi (HKU) na Ëelu s nadbiskupom Stadlerom. Nedvojbeno je da se taj su-
kob nije vodio s dræavotvornih pozicija, jer su i jedni i drugi, polazeÊi od na-
rodnog i dræavnog prava, Bosnu i Hercegovinu dræali hrvatskom zemljom i
teæili njezinom sjedinjenju s banskom Hrvatskom u hrvatsku dræavu unutar
Monarhije, nego iskljuËivo sa svjetonazorskih pozicija. Dok su prvi smatrali
da se Hrvati katolici u Bosni i Hercegovini trebaju politiËki organizirati pod
vodstvom laiËke inteligencije, na interkonfesionalnoj osnovi, Ëime bi se iz-
meu ostaloga omoguÊio pristup i Hrvatima muslimanima u tu organizaciju,
drugi su smatrali da bi se Hrvati (i nehrvati) katolici trebali organizirati u
konfesionalnoj, katoliËkoj organizaciji pod vodstvom katoliËke hijerarhije u
Bosni i Hercegovini, te da bi samo u pitanjima koja se ne tiËu vjersko-kul-
turnog identiteta mogli suraivati s veÊ postojeÊim organizacijama bosansko-
hercegovaËkih muslimana, kojima inaËe nije negirano hrvatsko porijeklo.39
37 FrankovaËki pravaπi su pozdravili Stadlerovu Izjavu, te smjenu u uredniπtvu Hrvat-
skog dnevnika, istiËuÊi da su fls tugom motrili kako od nekog vremena i Hrvatski dnev-
nik plovi jugoslavenskom strujom«. Z. GRIJAK, PolitiËka djelatnost vrhbosanskog nad-
biskupa Josipa Stadlera, 406.
39 Oko toga postoji sitno neslaganje u hrvatskoj historiografiji, koje se najviπe tiËe raz-
liËitog razumijevanja politike. Tako Tomislav JonjiÊ smatra da se spor vodio floko vod-
stva« bosansko-hercegovaËkih Hrvata, sam stavljajuÊi tu sintagmu pod navodnike i na-
pominjuÊi da pritom ne misli samo na spor oko formalnog vodstva, odnosno tko Êe
voditi bosansko-hercegovaËke Hrvate, nego i na s tim povezan smjer ideoloπkog obli-
153
Sukob je s razliËitim intenzitetom trajao od 1906. do rujna 1911. godine kada

je zapoËeta, odnosno do lipnja 1912. godine kada je dovrπena fuzija HNZ-a
i HKU-a. Iako je njome HKU prestao postojati, fuzija je predstavljala kapitu-
laciju HNZ-a pred nadbiskupom Stadlerom jer je omoguÊena promjenom
pravila HNZ-a, kojom se HNZ odredio kao konfesionalna, katoliËka stranka,
koja Êe se voditi u dogovoru s katoliËkim episkopatom.40
Otprilike u to doba zapoËinje Pilarovo distanciranje od HNZ-a. Prema
Zoranu Grijaku, Pilar se 1912. godine distancirao od HNZ-a i priklonio nad-
biskupu Stadleru, nezadovoljan politikom bosansko-hercegovaËkih muslima-
na, koji su te godine u bosansko-hercegovaËkom Saboru podræali srpske
zastupnike u osudi hrvatskih nastojanja za ujedinjenje Bosne i Hercegovine
s Hrvatskom i zajedno se sa Srbima izjasnili za autonomnu Bosnu i Herce-
govinu.41 Ova tvrdnja sugerira da se Pilar priklonio Stadleru uvidjevπi da je
politika HNZ-a prema muslimanima bila pogreπna. No, buduÊi da se poËet-
kom te iste godine i HNZ konaËno flpriklonio« Stadleru (πto je bio kraj pro-
cesa zapoËetog ranije), pri Ëemu je prihvatio Stadlerova svjetonazorska na-
Ëela, koja su onemoguÊivala zajedniËko hrvatsko-muslimansko organiziranje,
nije jasno zaπto bi se Pilar priklanjajuÊi se Stadleru trebao distancirati od
HNZ-a. Slijedom svoje tvrdnje isti autor smatra da je Pilar veÊ poËetkom ra-
ta bio dio Stadlerova politiËkog kruga,42 a kao njihovu prvu zajedniËku ak-
ciju, koja da potvruje njihovu suradnju, spominje Stadlerovu promemoriju
papi Benediktu XV. iz sijeËnja 1915. godine, kojom je nadbiskup apelirao na
papin zagovor neutralnosti Italije u Svjetskom ratu, a koju je inicirao i pre-
ma svemu sudeÊi priredio Ivo Pilar.43
kovanja druπtvenog æivota bosansko-hercegovaËkih Hrvata. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac,

politiËar, ideolog, 383. JonjiÊ time sugerira da ako hoÊeπ provesti neku politiku, prvo
moraπ doÊi u priliku provesti je, odnosno doÊi u vodstvo (na vlast). S druge strane Zo-
ran Grijak, kojemu je borba za vodstvo vjerojatno suviπe banalna i nedostojna nadbis-
kupa Stadlera, izriËito odbacuje moguÊnost da se spor izmeu HNZ-a i Stadlera mogao
voditi i oko vodstva bosansko-hercegovaËkih Hrvata. Z. GRIJAK, PolitiËka djelatnost
vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, 467-468.
41 Z. GRIJAK, PolitiËka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, 536. Na
drugom mjestu Grijak piπe da su Pilara, takoer 1912., na pristajanje uz politiËka staja-
liπta nadbiskupa Stadlera fluputili« flnastupi srpskih zastupnika s protuhrvatskih stajaliπ-
ta«. Isto, 492.
42 Z. GRIJAK, flO okolnostima osnutka i djelovanju Kluba StarËeviÊeve hrvatske Ëiste
stranke prava«, 176, 181.

43 Z. GRIJAK, flIvo Pilar i Stadlerova promemorija papi Benediktu XV., g. 1915.«, Godiπ-
njak Pilar, svezak prvi, Zagreb, 2001., 103-109.
154
Tomislav JonjiÊ odbacuje Grijakove tvrdnje te smatra da se Ivo Pilar po-

Ëeo distancirati od HNZ-a veÊ od druge polovice 1910. godine, nakon Ëega
se privremeno politiËki pasivizirao, ostajuÊi Ëlanom HNZ-a (od 1914. godine
i njegovim potpredsjednikom) sve do raspada Monarhije. Kao razloge Pila-
rova privremenog pasiviziranja, prekinutog izbijanjem rata, JonjiÊ spominje s
jedne strane svjetonazorsku kapitulaciju HNZ-a pred nadbiskupom Stadle-
rom, koja da se spremala veÊ od konca 1909. godine, te jaËanje projugosla-
venske struje unutar HNZ-a u tom vremenu. JonjiÊ istiËe da Pilar tijekom svo-
je pasivizacije nije suraivao s nadbiskupom Stadlerom, nego da je tada, kao
i tijekom rata kada je ovu suradnju ostvario, zadræao jednak kritiËki odnos
prema Stadleru, koji je imao i ranije.44 JonjiÊ poËetak Pilarove flozbiljne su-
radnje« s nadbiskupom Stadlerom pomiËe kasnije, na travanj ili rujan 1916.
godine, a njihovu suradnju u vezi promemorije Benediktu XV. iz sijeËnja
1915. godine odreuje kao taktiËku suradnju dvojice flsuparnika, koji su se
uzajamno uvaæavali«.45 Kako smo napomenuli ranije, ova flozbiljna suradnja«
izmeu njih dvojice konaËno je ostvarena koncem 1917. godine, kada je Pi-
lar nakon Stadlerove protudeklaracijske Izjave nakratko postao kljuËnim Ëim-
benikom u kreiranju politiËkog pravca Hrvatskog dnevnika.
JonjiÊ argumente za svoje tvrdnje izmeu ostaloga nalazi i u ovdje izne-
senom Pilarovom Ëlanku (2. nastavak Ëlanka, 3. X. 1917.), gdje Pilar, piπuÊi
o sebi u treÊem licu, navodi da se politiËki pasivizirao 1911. godine jer nije
bio flsporazuman sa smjerom hrvatske politike u Bosni« (dakle ne sa smje-
rom muslimanske politike), da je njegovo zbliæenje sa Stadlerom (flosobno
zbliæenje ovih dvaju negdaπnjih protivnika«) poËelo flu jesen 1916.«, no da ni
u kolovozu 1917. godine, kada je sa Stadlerovim pouzdanikom Josipom Van-
caπem vladaru predstavio Stadlerovu Spomenicu o juænoslavenskom pitanju,
joπ uvijek nije vaæio za flpolitiËkog istomiπljenika nadbiskupovog«. Na teme-
lju svih JonjiÊevih promiπljanja prije bismo mogli zakljuËiti da je koncem
1917. godine Stadler postao Pilarovim istomiπljenikom, nego πto je bilo ob-
ratno.
44 T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 72-73, 501, 559-560.

45 Isto, 599-604. Treba napomenuti da je Pilar u sijeËnju 1915. u vezi s apelom papi Be-
nediktu XV. stupio u isti odnos i sa zagrebaËkim nadbiskupom Antunom Bauerom, ko-
jega je potaknuo na sastavljanje sliËne promemorije i priredio mu materijal za nju, kao
i za sarajevskog nadbiskupa Stadlera. Kao πto je poznato, nadbiskup Bauer je kao sim-
patizer Hrvatsko-srpske koalicije bio politiËki protivnik nadbiskupa Stadlera, a zbog is-
tog razloga morao je biti i politiËki protivnik Pilaru. Zato se iz Pilarove suradnje s Bau-
erom, kao ni iz suradnje sa Stadlerom iz sijeËnja 1915. ne bi smjelo a priori izvoditi, da
se radilo o suradnji istomiπljenika.
155
U navedenoj akciji, kojom je nastojao mobilizirati hrvatsku javnost u

Bosni i Hercegovini i stvoriti branu pred nadiruÊim jugoslavenskim pokre-
tom, Pilar je naπao podrπku u zemaljskom poglavaru Bosne i Hercegovine,
generalu Stjepanu pl. SarkotiÊu. Prema Tomislavu JonjiÊu, SarkotiÊ je u to
vrijeme u znatnoj mjeri dijelio politiËke poglede bliske Pilaru, pri Ëemu Jo-
njiÊ ne moæe sa sigurnoπÊu reÊi je li SarkotiÊ flbio Pilarov pokrovitelj u pu-
nom znaËenju te rijeËi, ili je tek u jednom razdoblju doπlo do njihove surad-
nje, pa i simbioze«.46 U tom kontekstu valja primijetiti da je Pilar navodno
identiËna zapaæanja, koja su kako Êemo vidjeti bila sadræana u ovom njego-
vom Ëlanku napisanom u rujnu 1917. godine (a koji je kako smo rekli bio
dio njegove navedene protujugoslavenske akcije), otprilike u isto vrijeme (u
rujnu 1917.) usmeno priopÊio SarkotiÊu (o navodnom DimoviÊevom planu
da postane srpski politiËki voa u BiH, o DimoviÊevom planu da uz pomoÊ
Jugoslavenskog kluba u Carevinskom vijeÊu i Hrvatsko-srpske koalicije u Za-
grebu izazove pad postojeÊe bosanske vlade i uvoenje parlamentarne vla-
de, kojoj bi se na Ëelu nalazili DimoviÊ i SunariÊ, o prirodi DimoviÊevih i Su-
nariÊevih odnosa, o DimoviÊevom problemu da se kao flkuferaπ« nametne
bosanskim Srbima).47 Ako je to tako, a ako poemo od toga da je ovaj Pila-
rov Ëlanak, odnosno njegov sadræaj, bio dio akcije kojom se u Bosni i Her-
cegovini pokuπalo stvoriti protujugoslavensku frontu, onda bismo mogli zak-
ljuËiti da je Ivo Pilar bio njezin inicijator, a da je SarkotiÊ bio jedan od onih
koje je Pilar njome æelio okupiti kao branu nadiruÊem jugoslavenskom pok-
retu u Bosni i Hercegovini.
Na strateπkoj razini, prema JonjiÊu, Pilara i SarkotiÊa povezivali su otpor
politici Svibanjske deklaracije, otklanjanje bilo kakvog saveza sa Srbijom i Cr-
nom Gorom te teænja za ujedinjenjem hrvatskih zemalja unutar Monarhije, a
na taktiËkoj protivljenje sazivanju bosansko-hercegovaËkog Sabora te otkla-
njanje bilo kakvog rjeπenja poloæaja Bosne i Hercegovine u maarskom smi-
46 Isto, 82.
47 Z. GRIJAK, flO okolnostima osnutka i djelovanju Kluba StarËeviÊeve hrvatske Ëiste
stranke prava«, 228. RijeË je o Pilarovu sastanku sa SarkotiÊem, odræanom 3. rujna
1917., o Ëijem je sadræaju SarkotiÊ sljedeÊeg dana izvijestio svoga pretpostavljenoga, za-
jedniËkog ministra financija Istvána Buriána. U izvjeπÊu SarkotiÊ iznosi navedena zapa-
æanja, koja mu je tom prilikom Pilar navodno flotkrio«. Naravno, postoji moguÊnost da
je SarkotiÊ u izvjeπÊu lagao ministru financija, te da mu je vlastita zapaæanja predstavio
kao Pilarova, odnosno da je SarkotiÊ na ovom sastanku instruirao Pilara, koji je, kako
Êemo vidjeti, ovaj svoj Ëlanak pisao kasnije, sredinom rujna 1917. U tom sluËaju Sarko-
tiÊa bismo mogli oznaËiti inicijatorom navedene akcije, kojoj je ovaj Pilarov Ëlanak bio
dio, a Pilara izvrπiteljem. Naime, Burián je bio Maar, a Maari su bili neskloni hrvat-
skoj politici u BiH, te bi se Burián zasigurno protivio da zemaljski poglavar BiH stoji
na Ëelu eminentno hrvatske akcije u BiH.
156
slu.48 Ovo posljednje potrebno je detaljnije razjasniti, jer se u to vrijeme Pi-

larovi i SarkotiÊevi pogledi na rjeπenje poloæaja Bosne i Hercegovini, pa i po-
loæaja hrvatske dræavne jedinice unutar Monarhije, nisu potpuno podudara-
li, pri Ëemu su SarkotiÊevi pogledi bili bliæi maarskim pogledima.
Kako je veÊ navedeno, Maari su u to vrijeme traæili prikljuËenje Bosne
i Hercegovine ugarskom dijelu Monarhije, kao posebnog tijela. U isto vrije-
me Maari su traæili i prikljuËenje Dalmacije ugarskom dijelu Monarhije, do-
puπtajuÊi moguÊnost da se Dalmacija u tom sluËaju pripoji banskoj Hrvatskoj
na temelju Hrvatsko-ugarske nagodbe.49 Joπ u lipnju 1917. godine SarkotiÊ
je predlagao vladaru da se Dalmacija pripoji banskoj Hrvatskoj unutar ugar-
skog dijela Monarhije, a da poloæaj Bosne i Hercegovine privremeno ostane
nepromijenjen, dok se ne steknu uvjeti za njezino prikljuËenje hrvatskoj dr-
æavnoj jedinici unutar ugarskog dijela Monarhije.50 Ubrzo nakon toga, a naj-
kasnije do oæujka 1918. godine, SarkotiÊ je pristao na kompromis s maar-
skim rjeπenjem, te je predlagao da se Dalmacija stvarno, a Bosna i Hercego-
vina virtualno, pripoji banskoj Hrvatskoj (dakle da se BiH pripoji ugarskom
dijelu Monarhije na temelju hrvatskoga dræavnog prava — op. M. G.), pri Ëe-
mu bi Bosna i Hercegovina uæivala status posebnog tijela unutar ugarskog
dijela Monarhije dok se ne steknu uvjeti za njezino prikljuËenje hrvatskoj
dræavnoj jedinici unutar ugarskog dijela Monarhije.51 Prethodno bi hrvatska
dræavna jedinica unutar ugarskog dijela Monarhije dobila veÊi stupanj auto-
nomije (dræavnosti) nego πto ga je na temelju Nagodbe uæivala banska Hr-
vatska.52
Poput SarkotiÊa i Pilar je u to vrijeme polazio od uvjerenja o nepromje-
njivosti postojeÊeg ureenja Monarhije i potrebe prilagodbe hrvatskoga rje-
πenja toj stvarnosti, no to je Ëinio u drukËijoj formi. U ovdje iznesenom Pila-
rovom Ëlanku spominje se njegova Promemorija (Promemoria über die Lö-
sung der südslavischen Frage), spis koji je kao Stadlerov izaslanik samostal-
no predstavio vladaru prilikom audijencije 17. kolovoza 1917. godine, a ko-
ja sadræi njegove poglede na rjeπenje hrvatskoga pitanja kakve je zauzimao
od proljeÊa 1916. pa najkasnije do poËetka 1918. godine. U tom spisu pred-
via se ujedinjenje Hrvatske, Slavonije, Dalmacije te Bosne i Hercegovine
48 T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 730.

49 Isto, 729.
50Andrej RAHTEN, Savezniπtva i diobe. Razvoj slovensko-hrvatskih politiËkih odnosa
u Habsburπkoj Monarhiji 1848.—1918., Zagreb, 2008., 221.
51 L. –AKOVIΔ, Poloæaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeπenja
jugoslovenskog pitanja 1914.—1918., Tuzla, 1981., 162-163.

52 B. KRIZMAN, Hrvatska u prvom svjetskom ratu, 245-251.
157
(dakle bez Istre) u fljedno jedinstveno upravno podruËje« koje bi bilo flneraz-
druæivo povezano« s objema dræavama Monarhije, flkao zajedniËko podruËje
nalik danaπnjem poloæaju BiH«. To bi flupravno podruËje« uæivalo potpunu
autonomiju, osim u onim poslovima koji su prema Austro-ugarskoj nagodbi
odreeni kao zajedniËki poslovi Ëitave Monarhije (vanjski i vojni poslovi te
zajedniËke financije — op. M. G.). Na Ëelu tog flupravnog podruËja« bio bi
jedan Ëlan carske kuÊe, koji bi bio imenovan flhercegom Hrvatske«, a koji bi
imenovao flodgovorno ministarstvo« (hrvatskom Saboru — op. M. G.) na Ëelu
s banom. Kondominij dviju dræava Monarhije nad tim flupravnim podruËjem«
ostvarivao bi se pravom veta protiv zakona tog flupravnog podruËja«, koje bi
pravo imalo flsuspenzivni« (dakle odgaajuÊi, a ne poniπtavajuÊi — op. M. G.)
karakter. To bi flupravno podruËje« sudjelovalo u vijeÊanju o zajedniËkim pos-
lovima, i to na naËin da svoje delegate πalje u delegacije obiju dræava Monar-
hije. Kako bi se privoljeli Maari uz ovaj nacrt, Pilar je predvidio da sporno
podruËje Rijeke i rijeËkog kotara postane sastavnim dijelom Ugarske.53
Bez obzira na to πto je Pilar poËetkom 1918. godine napustio planove
o rjeπenju hrvatskog pitanja unutar austro-ugarskog kondominija i nakratko
se priklonio stvaranju hrvatske dræave unutar ugarskog dijela Monarhije,54
dakle doπao na SarkotiÊeve (ali i u odreenom razdoblju i na frankovaËke)
pozicije, ovi njegovi jedinstveni planovi o naËinu rjeπenja hrvatskoga pitanja
odaju, da nije bio tek lutka na SarkotiÊevu koncu, nego samostalan politiËar,
koji je za vlastite politiËke planove sam birao svoje saveznike.
U vrijeme odvijanja ove akcije, koja je rezultirala flStadlerovom« protude-
klaracijskom Izjavom i Pilarovim preuzimanjem Hrvatskoga dnevnika, Pilar,
okrenut Bosni i Hercegovini, nije ostvario tjeπnje veze s frankovaËkom Stran-
kom prava. Tjeπnju suradnju s frankovcima ostvario je tek nakon toga, po-
Ëetkom 1918. godine, kada frankovci u Zagrebu pokreÊu Ëasopis Kroatische
Rundschau, kojem je svrha bila obavjeπtavati europsku javnost o hrvatskim
pogledima na juænoslavensku stvarnost, a u kojem je suraivao i Pilar.55 Od
tog vremena uspostavljena je zajedniËka frankovaËko-pilar-(sarkotiÊ)-stadle-
rovska protujugoslavenska fronta, a u narednom razdoblju Pilar se uz Stad-
lera odluËujuÊim Ëimbenicima u Monarhiji predstavljao kao flpouzdanik«
Stranke prava u Bosni i Hercegovini.56
53 T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 661-664, 688-693. NjemaËki tekst ovog
spisa vidi u: Zoran GRIJAK, flDva dokumenta iz godine 1917.«, Godiπnjak Pilar, svezak
drugi, Zagreb, 2002., 178-184.
55 Isto, 723-724.
56 S. MATKOVIΔ, flJe li Ivo Pilar bio pravaπ?«, 403.
158
U to vrijeme Pilar je veÊ napustio svoje planove o flbosnifikaciji« Hrvat-

ske, odnosno o rjeπenju hrvatskoga pitanja unutar austrougarskog kondomi-
nija, pa je zanimljivo vidjeti kako su na te planove gledali frankovci. Prema
jednoj tvrdnji, frankovci su kritizirali Pilarovu ideju flo kondominiju, πto je za
pravaπe bilo neuskladivo s njihovim programom«.57 Meutim zaboravlja se
da je joπ neposredno nakon aneksije Bosne i Hercegovine tadaπnji franko-
vaËki Ëelnik, Josip Frank, vojnim Ëimbenicima u Monarhiji predlagao upra-
vo to, da se banska Hrvatska pripoji Bosni i Hercegovini kao samostalnom
podruËju unutar dualistiËki ustrojene Monarhije.58 Osim toga frankovci su re-
agirali i na dio Pilarove Promemorije u kojem se predvialo prepuπtanje Ri-
jeke i rijeËkog kotara Ugarskoj.59 Na koncu, Pilar je oËito bio svjestan da bi
nespominjanje Istre moglo izazvati frankovaËku reakciju, pa je na stranica-
ma Hrvatske dao objaviti alternativnu verziju svoje Promemorije, u kojoj se
nalazila opaska da raËuna i s moguÊnoπÊu da hrvatskom flupravnom podru-
Ëju« budu pripojene i Istra i Kranjska, no kako to ne zahtijeva bezuvjetno, ali
da bezuvjetno traæi pripajanje kvarnerskih (istarskih) otoka: Krka, Cresa i Lo-
πinja.60
Teritorijalni problem opÊenito je bilo jedno od temeljnih pitanja Prvoga
svjetskoga rata i razliËitih ratnih ciljeva pojedinih dræava i nacija,61 a u hrvat-
skoj politici to se pitanje (prividno) pojavilo i u obliku dvojbe, koja je po-
sebno izbila na vidjelo koncem 1918. godine, kada se Hrvatima nakon slo-
ma Monarhije nudila i moguÊnost stvaranja teritorijalno znatno umanjene, ali
samostalne hrvatske dræave:62 je li prvenstveno potrebno postiÊi hrvatsku
57 Isto, 417. Ovdje se spominje da je frankovaËki zastupnik V. Prebeg 1918. u Saboru
kritizirao Pilarovo flteoretiziranje«, pri Ëemu autor piπe da je Prebeg flmislio na neke od
Pilarovih akcija i memoranduma, a poglavito za onaj u kojemu su iznesene ideje o kon-
dominiju...«
58 Mirjana GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, u: Istorija XX. veka,
III., Beograd, 1962., 245-246.

62 Joπ tijekom rata dræave Antante su raËunale s moguÊnoπÊu da se nakon teritorijalnih
kompenzacija Italiji i Srbiji stvori i znatno umanjena hrvatska dræava, Ëemu su se srp-
ske vlasti u to vrijeme izriËito opirale, smatrajuÊi da bi koliko god mala, ali samostalna
hrvatska dræava bila Ëimbenik nestabilnosti Velike Srbije. Dragovan ©EPIΔ, Sudbinske
dileme raanja Jugoslavije. Italija, Saveznici i jugoslavensko pitanje 1914—1918., Prvi
svezak, Pula, Rijeka, 1989., 212-213, 223-226. MoguÊnost stvaranja male ali neovisne hr-
vatske dræave predvien je i opasci Ëlanka 5. Londonskog ugovora. B. PETRANOVIΔ,
M. ZE»EVIΔ, Jugoslavija 1918—1984., 41. Iako, dakle, Srbi nisu odobravali moguÊnost
stvaranja bilo kakve neovisne hrvatske dræave, nakon rata u pregovorima s vladom NV
SHS nisu otkrivali te svoje karte. U studenom 1918. njihov je delegat kod vlade NV SHS,
159
dræavu (πto veÊi stupanj hrvatske dræavnosti), pa i pod cijenu teritorijalnih

gubitaka, koji se u kasnijim, promjenjivim povijesnim okolnostima (moæda)
mogu nadoknaditi, ili je prvenstveno potrebno zadræati sav hrvatski nacio-
nalni teritorij unutar jednog (jugoslavenskog) dræavnog okvira, odriËuÊi se
hrvatske dræavnosti.63 Dok su se frankovci oËito izmicali toj dvojbi, pa su do
sloma Monarhije ostali dosljedni svom programu, a ostale hrvatske politiËke
stranke opredijelile se za ovo posljednje, Pilar je, uvaæavajuÊi geopolitiËke
okolnosti, u πahovskoj borbi pristajao na (privremeno) ærtvovanje dijela hr-
vatskog teritorija kako bi postigao ono πto je prema njegovom sudu bilo
vrjednije, proπirenje hrvatske dræavnosti unutar Monarhije.
Pred kraj rata Pilar je revidirao svoje stanoviπte o Istri i u svojim je pla-
novima ukljuËio u opseg hrvatske dræave unutar Monarhije, dok su nakon
rata njegovi protivnici iz jugoslavenskih redova, koji su se odrekli hrvatske
dræavnosti, istu tu Istru (osim opÊine Kastav), s kvarnerskim (istarskim) oto-
cima Cres i Loπinj, ali i Rijeku i rijeËki kotar, dijelove Dalmacije te velik dio
slovenskog teritorija predali Italiji,64 πto samo po sebi govori o Pilarovim re-
alnim pogledima na tadaπnje geopolitiËke okolnosti, ali i tomu da su se Pi-
larovi jugoslavenski protivnici u interesu jugoslavenskog ujedinjenja bili
spremni odreÊi i hrvatske dræavnosti i dijelova hrvatskog (i slovenskog) teri-
general Duπan SimoviÊ, na traæenje Ëlanova vlade NV SHS, da srpska strana prizna Dr-
æavu Slovenaca, Hrvata i Srba, πto bi otvorilo moguÊnost stvaranja sloæene jugoslaven-
ske dræave, lakonski to odbio, obavijestivπi vladu NV SHS da je Srbija dobila pravo na
velik dio Slavonije, Ëitavu BiH te velik dio Dalmacije, a flvan te teritorije, moæete se
opredeljivati po volji: da idete sa Srbijom ili da formirate zasebnu dræavu«. Ovaj je oËi-
ti blef na Ëlanove NV SHS ostavio flnajdublji dojam«, nakon Ëega su povukli svoje traæ-
enje. B. KRIZMAN, Hrvatska u prvom svjetskom ratu, 336-337.
63 Ovu dvojbu vizualizirao je visoki crkveni dostojanstvenik, vjerojatno dræavni tajnik
Svete Stolice, kardinal Pietro Gasparri, kada je 1915. godine grupa hrvatskih sveÊenika
predala papi Benediktu XV. spomenicu u kojoj se traæilo da se papa zauzme za to da,
ako doe do raspada Monarhije, Hrvati i Slovenci postanu dijelom jugoslavenske dræa-
ve. Na upit tog crkvenog dostojanstvenika zaπto Hrvatska ne bi bila samostalna, hrvat-
ski sveÊenici su mu odgovorili da je za takvo πto premalena. flKako malena?« upitao je
dostojanstvenik, flDoe jedan rat, pa se proπiri desno; doe drugi rat, pa se proπiri lije-
vo!«, a pritom je, prema oËevidcima flpokazao laktima, kako bi se to imalo dogoditi«.
Zlatko MATIJEVIΔ, Slom politike katoliËkog jugoslavenstva. Hrvatska puËka stranka u
politiËkom æivotu Kraljevine SHS (1919.—1929.), Zagreb, 1998., 44.
64 S. MATKOVIΔ, flJe li Ivo Pilar bio pravaπ?«, 407; Rapallskim ugovorom izmeu Kra-
ljevine SHS i Kraljevine Italije od 12. XI. 1920. od Rijeke, rijeËkog kotara te malog di-
jela Istre stvorena je privremena RijeËka dræava, koja je na temelju Rimskog ugovora
od 27. I. 1924. izmeu Kraljevine SHS i Italije pripojena Italiji. Rapallskim ugovorom na
ostalom ovdje navedenom podruËju nije ugovorena nikakva zaπtita hrvatske i sloven-
ske manjine, dok je za dio Dalmacije, koji je pripao Kraljevini SHS ugovorena ekonom-
ska i kulturna zaπtita talijanske manjine. B. PETRANOVIΔ, M. ZE»EVIΔ, Jugoslavija
1918.—1984., 155-158, 161-162.
160
torija. Zbog toga se barem za dio Pilarovih jugoslavenskih protivnika moæe

reÊi da ih prema jugoslavenskim teænjama nije vodila zaπtita hrvatskih (i slo-
venskih) interesa, nego da im je stvaranje jugoslavenske dræave bio prven-
stveni interes, kojem su svjesno podredili sve ostale, pa i hrvatske (i sloven-
ske) interese.
Politika u Bosni. Objektivni prikaz 65

Piπe: Spectator Bosnensis
Bosanska su pitanja u posliednje vrieme u velike zatalasala naπom javnosti.
Ova kanda je poËela osjeÊati, od kolikoga je znamenovanja Hercegbosna za
rieπenje hrvatskoga pitanja. Nu uzprkos ovoga poviπenoga interesa naπa jav-
nost joπ uviek nije na Ëistu o velikim linijama akcije, koja se sada odigrava u
Bosni i Hercegovini. Ja Êu si dati truda, da naπu publiku o tom izvanredno za-
nimljivom kapitulu naπe politike podrobno izviestim. Pozorno posmatranje i
toËno poznavanje bosanske politike i pojedinih liËnosti biti Êe mi u tom pogle-
du od koristi.
I.
Dr. SunariÊ i DimoviÊ
Danilo DimoviÊ66 rodom iz slav. Broda, jedan je od najsposobnijih politiËara
medju Srbima u Bosni i Hercegovini. Uzprkos ove Ëinjenice, koje si je on pod-
65 Prvi dio ovoga Ëlanka objavljen je u: Hrvatska, 2. listopada 1917., br. 1845, 1.
66 Danilo DimoviÊ, odvjetnik, politiËar i publicist (Brod na Savi, 29. XI. 1875. — Za-
greb, 20. III. 1951.). Studij prava zavrπio u Zagrebu, gdje je sudjelovao u radu ujedinje-
ne hrvatsko-srpske omladine oko almanaha Narodna misao. KraÊe vrijeme bio je su-
dac, a potom i odvjetnik u Sarajevu. U politici zagovarao suradnju Srba s austrougar-
skim vlastima. Kao posrednik 1909. uspijeva privoljeti voe Srpske narodne organiza-
cije da priznaju aneksiju BiH te izraze svoju lojalnost habsburπkoj dinastiji. Pod utjeca-
jem Hrvatsko-srpske koalicije pokreÊe 1913. list Istina i osniva Srpsku narodnu stran-
ku, koja je prema planu Zemaljske vlade trebala popuniti prazninu u bosanskom Sa-
boru nakon istupanja grupe zastupnika okupljenih oko Srpske rijeËi. Koncem 1913. iza-
bran je za saborskog zastupnika i imenovan potpredsjednikom bosansko-hercegovaË-
kog Sabora. Nakon rata postaje Ëlanom Narodne vlade BiH i Privremenoga narodnog
predstavniπtva Kraljevine SHS u Beogradu, kao istomiπljenik SDS-a, toËnije Svetozara
PribiÊeviÊa. Nakon skupπtinskog atentata 1928. i krize koja je tada nastupila D. se zau-
zima za nejasan koncept decentralizacije dræave te podjele poslova izmeu srediπnje
vlasti i pokrajinskih vlasti. Poslije se povlaËi iz politiËkog æivota i nastanjuje u Zagrebu
radeÊi kao javni biljeænik. flDimoviÊ, Danilo«, Hrvatska enciklopedija, sv. 5., Zagreb,
1945; flDimoviÊ, Danilo«, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3., Zagreb, 1984., 454; flDimoniÊ,
Danilo«, Hrvatski biografski leksikon, sv. 3., Zagreb, 1993., 392. U sve tri natuknice na-
161
puno sviestan, nije se DimoviÊ dosele mogao popeti na zelenu granu u Bosni.
Bosanski se Srbi tvrdokorno dræe svoga antikuferaπkog67 principa, nedadu
preËaninu napried i netrpe, da im kuferaπ bude vodjom. I tako DimoviÊ uzpr-
kos svojih sposobnosti i svojih neosporivih zasluga za Srbstvo u Bosni igra ta-
mo od godina razmjerno neznatnu ulogu. Tek prigodom naknadnih izbora
kod Srba godine 1912. uspjelo mu je uz izdaπnu pomoÊ bosanske vlade, kojoj
je mehkiπ DimoviÊ bio u saboru poÊudniji od zagriæenih radikala: dra. Stojano-
viÊa,68 dra. SrπkiÊa69 i GrdjiÊa70 proturati 7-8 svojih pristaπa u sabor. Kao vodja
lazi se pogreπan podatak da je DimoviÊ 1915. na listi Hrvatsko-srpske koalicije izabran

u hrvatski Sabor. O tomu ne samo da nema potvrde, nego smatram da to nije ni bilo
moguÊe. Naime, kao πto je izborno pravo u banskoj Hrvatskoj bilo vezano uz zaviËaj-
nost u nekoj od opÊina banske Hrvatske, tako je i izborno pravo u BiH bilo vezano uz
bosansko-hercegovaËku pripadnost, a nitko nije mogao istovremeno uæivati zaviËajno
pravo u banskoj Hrvatskoj i biti bosansko-hercegovaËki pripadnik.
67 flKuferaπima« su se pogrdno nazivale osobe koje su se nakon okupacije (1878.) do-
selile u BiH, meu kojima su u golemoj veÊini bili katolici, a meu njima u veÊini su
bili Hrvati. Dok su hrvatski politiËari u BiH uglavnom podupirali doseljavanje, koje je
jaËalo katoliËki i hrvatski Ëimbenik u BiH, srpski politiËari su mu se iz istog razloga
protivili. Mirjana GROSS, flHrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914.«,
Historijski zbornik, god. XIX.-XX. (1966.—1967.), 11. flProtukuferaπku« politiku kao
oblik toboænjeg narodnog otpora protiv tuinaca u BiH prihvaÊali su i bosansko-her-
cegovaËki muslimani ali i dio Hrvata katolika, koji su prihvatili ideju hrvatsko-srpskog
narodnog jedinstva. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog (1898.—1918.), 68.
Meutim, flprotukuferaπkom« retorikom sluæio se i HNZ, pa i Pilar, koji je i sam bio flku-
feraπ«, u obraËunu s nadbiskupom Stadlerom, komu je s te strane predbacivano da kao
stranac ne poznaje prilike u BiH, koje su puno bliæe flpravim poznavaocima zemlje«,
flnarodnom vodstvu«, odnosno bosansko-hercegovaËkim franjevcima. Z. GRIJAK, Poli-
tiËka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, 467, 480-481.
68 Nikola StojanoviÊ, odvjetnik i politiËar (Mostar, 3. I. 1880. — Beograd, 5. III. 1964.).
Gimnaziju zavrπio u Mostaru, a studij prava u BeËu. Kao student na skupπtini Srpskog
akademskog kluba Zora u BeËu odræao predavanje, kasnije tiskano u Srpskom knjiæev-
nom glasniku i Srbobranu pod naslovom flSrbi i Hrvati«, u kojem je negirao postojanje
hrvatske nacionalne individualnosti. Jedan je od osnivaËa i duæe vrijeme urednik opor-
benog lista u Mostaru, Narod. Godine 1910. izabran za zastupnika u bosansko-herce-
govaËkom Saboru. Prvi svjetski rat zatekao ga je u Beogradu, odakle je u jesen 1914.
otiπao u Rim. Tijekom rata bio je Ëlan Jugoslavenskog odbora. flStojanoviÊ, Nikola«, En-
ciklopedija Jugoslavije, sv. 8., Zagreb, 1971., 157; Mato ARTUKOVIΔ, Ideologija srpsko-
hrvatskih sporova (Srbobran 1884.—1902.), Zagreb, 1991., 241-245.
69 Milan SrπkiÊ, odvjetnik, politiËar (Beograd, 3. III. 1880. — Beograd, 12. IV. 1937.).
Pravni fakultet s doktoratom zavrπio u BeËu. Potom odvjetnik u Sarajevu. Aktivno je

sudjelovao u borbi za srpsku crkveno-πkolsku autonomiju u BiH. Suradnik sarajevske
Srpske rijeËi. God. 1910. izabran za zastupnika u bosansko-hercegovaËki Sabor. Za vri-
jeme Prvog svjetskog rata Ëlan Jugoslavenskog odbora u Londonu. Nakon rata pristu-
pa Radikalnoj stranci, te niz godina obnaπa ministarske duænosti u jugoslavenskim vla-
dama. Od 1932. do 1934. predsjednik vlade. Kao disident Radikalne stranke jedan je
od osnivaËa Jugoslovenske nacionalne stranke. flSrπkiÊ, Milan«, Enciklopedija Jugoslavi-
je, sv. 8., 118.
162
te frakcije, koja nije predstavljala ni Ëetvrtinu srbskih glasova u saboru, imeno-

van bi DimoviÊ krajem god. 1912. saborskim predsjednikom.71 Nu to mu une-
se joπ veÊi zazor kod bosanskih Srba.
Za poËetka rata, dok je veÊina radikalnih Srba nastradala, umio je Dimo-
viÊ spretno balancirati i izplivati, dapaËe se je izkopeljao i iz vojne sluæbe. Kod
svih veleizdajniËkih procesa u Bosni72 bio je braniteljem svojih suvjernika. Ta-
ko ga je u opreznom okoliπanju naπlo proljeÊe 1917.
Dra. Jozu SunariÊa73 digao je kao i dra. MandiÊa74 hrvatski narodni pok-
ret, koji je poËetkom 1908. u Bosni i Hercegovini krenuo pod imenom flHrvat-
70 U to vrijeme u BiH su djelovala dvojica srpskih politiËara GriÊa — ©Êepan, pripad-
nik grupe oko Naroda, te Vasilj, koji je suraivao i u Srpskoj rijeËi i u Narodu. Oboji-
ca su 1910. izabrana u bosanski Sabor. Od te dvojice svojim radikalnim srpskim staja-
liπtima viπe se isticao Vasilj (Gacko, 13. X. 1875. — Beograd, 26. X. 1934.), pa smatram
da Pilar ovdje misli na njega. Vasilj je bio dugogodiπnji glavni sekretar srpskog kultur-
nog druπtva Prosvjeta, koji su austro-ugarske vlasti tijekom rata u BanjaluËkom veleiz-
dajniËkom procesu (1915./1916.) proglasile flognjiπtem veleizdaje«, a GriÊa osudile na
smrt. Mnogobrojnim intervencijama GriÊu i ostalim suoptuæenima smrtna kazna zami-
jenjena je robijom, koju su optuæeni izdræali do sloma Monarhije. Nakon rata ponovno
je sekretar Prosvjete do 1931., kada izabran za narodnog zastupnika odlazi u Beograd.
flGriÊ, Vasilj«, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3., Zagreb, 1958., 618. Jedan od branitelja
optuæenih u BanjaluËkom veleizdajniËkom procesu bio je navedeni Danilo DimoviÊ.
Tomislav JonjiÊ iznosi tvrdnju srpskog povjesniËara Milorada EkmeËiÊa da je Ivo Pilar,
koji je tijekom rata nedvojbeno bio imenovan sudskim prisluπnikom (auditorom) pri
vojnom sudu te je u tom svojstvu sluæbovao u Tuzli i Sarajevu, kao flsudski funkcioner«
sudjelovao i u BanjaluËkom veleizdajniËkom procesu. JonjiÊ napominje da za to nema
dokaza, no to pitanje ostavlja otvorenim. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog,
77-78.
71 Pilar je ovdje neprecizan. Dopunski izbori za bosanski Sabor, na kojima je DimoviÊ
izabran, odræani su u prosincu 1913., kada je i imenovan potpredsjednikom Sabora. Uz

njega izabrano je joπ osam njegovih pristaπa. Mustafa IMAMOVIΔ, Pravni poloæaj i unu-
traπnjo-politiËki razvitak BiH od 1878. do 1914., Sarajevo, 1976., 256-257; flKod naknad-
nih izbora u Bosni«, Jutarnji list, 14. prosinca 1913., 3. Srbi su u bosanski Sabor birali
31 zastupnika. Ako se tomu pridodaju petorica virilnih Ëlanova Sabora iz redova Srba:
Ëetiri mitropolita i potpredsjednik velikog upravnog i prosvjetnog savjeta srpsko-pravo-
slavne crkve, onda bi ih ukupno bilo 36, πto bi znaËilo da su DimoviÊeve pristaπe, s
DimoviÊem, Ëinili toËno Ëetvrtinu srpskih zastupnika u Saboru. Doduπe, do srpnja 1914.
od DimoviÊa su otpala dvojica zastupnika, ali su mu priπla osmorica novih, pa je u srp-
nju 1914. DimoviÊeva Srpska narodna stranka okupljala 15 zastupnika. flReorganizacija
DimoviÊeve stranke«, Obzor, 11. srpnja 1914., 3.
72 Tijekom rata DimoviÊ je branio optuæene Srbe u politiËkim procesima: u Travniku
(lipanj 1915.), u BihaÊu (rujan — listopad 1915.) i Banjaluci (studeni 1915. — oæujak
1916.). Momir MILOJEVIΔ, flBosna i Hercegovina za vreme prvog svetskog rata«, Crimen
(Beograd), god IX. (2008.), br. 1, 27-28.
73 Jozo SunariÊ, odvjetnik i politiËar (Grahovik, kod Dolca, 1868. — Sarajevo, 23. II.
1943.). Nakon zavrπetka studija prava u BeËu obavljao sudsku vjeæbu u Travniku, a za-
tim odvjetnikovao u Banjoj Luci, odakle kao veÊ poznat politiËar prelazi u Sarajevo. Je-
dan je od prvaka, a kasnije i predsjednik Hrvatske narodne zajednice (HNZ). Zastup-
163
ske Narodne Zajednice« i zastupao ideju Ëistoga Hrvatstva.75 U ono doba izti-
cao se je dr. SunariÊ kao vatreni pristaπa Ëiste stranke prava.76 Izabran u sabor,
nik, a od oæujka 1914. i potpredsjednik bosansko-hercegovaËkog Sabora. Pred kraj Pr-

vog svjetskog rata postaje Ëlanom Glavnog odbora Narodnog vijeÊa SHS za BiH. Na-
kon proglaπenja NDH u svibnju 1941. imenovan je doglavnikom ustaπkog pokreta, no
veÊ iste godine zbog nerazjaπnjenih razloga razrijeπen je te duænosti. Nakon toga poli-
tiËki je pasivan. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 16.
74 Nikola MandiÊ, odvjetnik i politiËar (Dolac, 20. 1. 1869. — Zagreb, 1945.). ©kolovao
se u Sarajevu i BeËu, a kao odvjetnik od 1899. radio u Sarajevu. U vodstvu HPD-a Tre-
beviÊ, te niza drugih hrvatskih udruga u BiH, suutemeljitelj (1906.) i prvi predsjednik
HNZ-a (1908.—1910, s kratkim prekidom u prvoj polovici 1909.). Suutemeljitelj i prvi
predsjednik Hrvatske centralne banke za BiH. Gradski zastupnik te od 1908. donaËel-
nik Sarajeva, a od 1910. zastupnik u bosansko-hercegovaËkom Saboru, njegov potpred-
sjednik, a od listopada 1912. i predsjednik. Krajem oæujka 1914. imenovan zamjenikom
zemaljskog poglavara BiH. Od 1914. zamjenik zemaljskog poglavara BiH. Nakon rata
zastupnik u Ustavotvornoj skupπtini Kraljevstva SHS, izabran na listi Hrvatske puËke
stranke. Glasuje protiv Vidovdanskog ustava te se nakon njegova donoπenja povlaËi iz
javnog politiËkog æivota. Tijekom NDH dræavni vijeÊnik, a od rujna 1943. predsjednik
Hrvatske dræavne vlade. Nakon sloma NDH izruËen jugoslavenskim vlastima i na
vojnom sudu Jugoslavenske armije 6. VI. 1945. osuen na smrt. Vrijeme i mjesto smak-
nuÊa nisu utvreni. Isto, 16.
75 Hrvatska narodna zajednica (HNZ) osnovana je 16. 8. 1906. u Dolcu kraj Travnika.
Zemaljska vlada je pravila HNZ-a odobrila u studenom 1907., a 21. 2. 1908. u Sarajevu
je odræana konstituirajuÊa sjednica Srediπnjeg odbora HNZ-a, najviπega tijela ove orga-
nizacije. Tvrdnjom da je HNZ zastupao ideju flËistoga Hrvatstva« Pilar sugerira da je ova
organizacija bila ideoloπki istovjetna a organizacijski bliska frankovaËkim pravaπima u
banskoj Hrvatskoj. To je samo djelomiËno toËno. RijeË je bila o autohtonoj organizaci-
ji bosansko-hercegovaËkih Hrvata, nastaloj zbog promicanja njihovih interesa, a prven-
stveno zbog njihove ugroæenosti agresivnim srpstvom, zbog Ëega je bilo potrebno BiH
sjediniti s banskom Hrvatskom. U njezinom vodstvu je bilo i izvornih frankovaca ali i
izvornih flnaprednjaka«, te je ova organizacija teæila suradnji sa svim hrvatskim politiË-
kim strankama, no u svom se politiËkom djelovanju flsusrela« prvenstveno s frankovaË-
kim pravaπima, koji se za razliku od stranaka Hrvatsko-srpske koalicije, nisu odricali
Bosne i Hercegovine. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 233.-255. U pro-
gramskom pogledu ove su se dvije skupine podudarale u zahtjevu za ujedinjenjem BiH
s banskom Hrvatskom u okviru Monarhije. Razlike su bile brojnije. Za razliku od fran-
kovaca, koji su negirali postojanje Srba u svim hrvatskim zemljama pa tako i u BiH, (ali
i za razliku od nekih srpskih politiËkih skupina u BiH, koje su negirali postojanje Hr-
vata u BiH), HNZ je ne samo priznavala postojanje Srba u BiH, nego i teæila flpodræa-
vati najbolje odnose« s njima. Za razliku od frankovaca, flkoji su hrvatstvo bosansko-
hercegovaËkih muslimana dræali aksiomom«, HNZ je polazila od Ëinjenice da se musli-
mani ne osjeÊaju nuæno Hrvatima, ali da Hrvati moraju uËiniti sve πto je moguÊe da ih
se privuËe hrvatskoj nacionalno-politiËkoj ideji. Za razliku od frankovaca, koji su svo-
jim (pravaπkim) programom obuhvaÊali sve hrvatske zemlje, HNZ je u svojim program-
skim dokumentima spominjao tek ujedinjenje BiH s banskom Hrvatskom i eventualno
Dalmacijom. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 270-271., 304. Do aneksije
BiH (1908.) frankovaËka stranka je u veÊoj mjeri podupirala bosansko-hercegovaËke
politiËare okupljene oko HNZ-a, a u manjoj mjeri politiËki krug oko Stadlera, komu su
zamjerali da svojom ekskluzivno katoliËkom politikom odbija muslimane od hrvatske
nacionalne ideje. S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 48, 71, 120-122. Nakon aneksije
164
ostvario je hrvatsko-muslimanski pakt77 i kliknuo tom prilikom u bosanskoj sa-

bornici: flSlomljena je Srbska premoÊ u Bosni.« Kad je dr. MandiÊ umio od na-
rodnoga vodstva spretno koraknuti na najviπa mjesta u Bosni,78 nasliedio ga je
gotovo automatski u narodnom vodstvu bosanskih Hrvata dr. Jozo SunariÊ.79
dolazi do pribliæavanja frankovaca Stadlerovom krugu, na πto je utjecalo i koketiranje

politiËara okupljenih u HNZ-u s hrvatskim strankama jugoslavenske orijentacije. T. JO-
NJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 388-390.
76 Ni SunariÊ, baπ kao ni Pilar, izvorno nije bio pravaπ nego je kao i Pilar svoj politiË-
ki put zapoËeo kao flnaprednjak«. U razdoblju od 1908. do 1909., tijekom pokuπaja nad-
biskupa Stadlera i njegova politiËkog kruga da ostvare kljuËan utjecaj nad HNZ-om (a
prije Stadlerova osnutka paralelne organizacije, HKU), SunariÊ se u svojim politiËkim
ambicijama za Ëelno mjesto u HNZ-u oslanjao na nadbiskupa Stadlera, koji je u to vri-
jeme uspio osigurati naklonost frankovaËkih pravaπa, pa se SunariÊ samo utoliko moæe
nazvati flvatrenim pristaπom Ëiste stranke prava.« VeÊ 1910., osiguravπi Ëelni poloæaj
unutar HNZ-a i napustivπi oslonac na nadbiskupa Stadlera, SunariÊ je prihvatio ideju
hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 209,
385, 426-427, 519-527.
77 Hrvatsko-muslimanski sporazum o saborskoj suradnji (hrvatsko-muslimanski pakt),
sklopljen je 31. 3. 1911., pri Ëemu su se hrvatski zastupnici obvezali podræati zakonsku
osnovu o fakultativnom otkupu kmetova, a muslimanski podræati hrvatsku jeziËnu os-
novu. Ubrzo potom hrvatski zastupnici su u travnju 1911. poduprli prijedlog zakona o
fakultativnom otkupu kmetova, a muslimanski zastupnici su u prosincu 1911. zajedno
s hrvatskim zastupnicima prosvjedovali protiv odluke zemaljske vlade da Êe podupri-
jeti zahtjev srpskih zastupnika, da se jezik u BiH naziva srpsko-hrvatskim. M. IMAMO-
VIΔ, Pravni poloæaj i unutraπnjo-politiËki razvitak BiH, 243-246, 249-250. Prema nekim
tvrdnjama, muslimanski potpisnici su se ovim sporazumom takoer flobvezali da ne Êe
smetati dræavnopravnim aspiracijama Hrvata.« DemantirajuÊi ovu tvrdnju, muslimani su
tada naveli, flda je u paktu jedino fiksiran njihov zahtjev za autonomijom Bosne i Her-
cegovine unutar bilo kakvog ureenja Monarhije«. M. GROSS, flHrvatska politika u Bos-
ni i Hercegovini«, 49-50. Ovako sroËen demanti, prema mom sudu, nije odbacivao mo-
guÊnost ostvarenja bosanske autonomije i unutar hrvatske dræave. U svakom sluËaju
ovaj hrvatsko-muslimanski sporazum pokazao se trajnim, te se odræao do raspuπtanja
bosansko-hercegovaËkog sabora u veljaËi 1915.
78MandiÊ je u listopadu 1912. imenovan za predsjednika bosansko-hercegovaËkog Sa-
bora, a u oæujku 1914. zamjenikom zemaljskog poglavara Oskara Potioreka. Meutim,
MandiÊ se veÊ koncem 1910. povukao s poloæaja predsjednika HNZ-a, na kojem ga je
poloæaju zamijenio Jozo SunariÊ. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 529, 553
79 Postavlja se pitanje zaπto Pilar u ovom pasusu osnutak HNZ-a pomiËe na kasniji da-
tum (1908.) te zaπto politiËko djelovanje HNZ-a od tih njegovih poËetaka, kao i djelo-
vanje Joze SunariÊa od tih poËetaka pa najkasnije do 1911. (kada je sklopljen hrvatsko-
muslimanski pakt), definira kao frankovaËko. Da je ovaj Pilarov Ëlanak bio namijenjen
frankovaËkoj javnosti u banskoj Hrvatskoj, on bi zasigurno spomenuo da je HNZ os-
novan u kolovozu 1906. u Dolcu kraj Travnika, prilikom proslave HPD-a VlaπiÊ, na ko-
joj su bili nazoËni i frankovaËki politiËari. BuduÊi da je, kako je spomenuto u Uvodu,
njegov Ëlanak, mada objavljen u zagrebaËkom listu, bio namijenjen bosansko-hercego-
vaËkoj javnosti, smatram da je spominjanjem kasnijeg datuma htio izaÊi ususret svomu
savezniku, zemaljskom poglavaru SarkotiÊu, odnosno da se nije htio razmetati time da
je HNZ do studenog 1907., kada je zemaljska vlada BiH odobrila njezina pravila, dje-
lovao mimo njezinog dopuπtenja. Spominjanjem frankovaËke proπlosti HNZ-a i Joze Su-
165
Medjutim se doskora Ëuπe glasovi, da dr. Jozo ne dostiæe ni u kojemu po-

gledu svoga darovitijega i spretnijega πuru80 dra. Niku. Osobito ona teænja, ko-
ja se je samo pokadπto pojavljala kod dra. MandiÊa, da naime vodi osobnu, a
ne narodnu politiku, bila je kod dra. Joze daleko jaËe izraæena. Prema tome bi-
li su i uspjesi hrvatske narodne politike u Bosni sve nepovoljniji.
U tome je buknuo i svjetski rat. Dræanje dra. SunariÊa postalo je skroz za-
gonetno. Povukao se sasvim iz javnoga æivota, prestao dolaziti u hrvatska
druætva, te osim najuæeg kruga svojih pouzdanika nije ni obÊio s Hrvatima, ne-
go samo s Nehrvatima. Zlobni jezici govorili su, da dr. Jozo oËekuje vaæne te-
ritorijalne promjene na jugu monarkije, pak da je za to naπao za shodno revi-
dirati za vremena svoje stanoviπte.81 Kad su medjutim ove teritorijalne promje-
ne uzsliedile upravo u obratnom smjeru, nego πto se pripisivalo oËekivanju
dra. Joze, zakrilila je Sarajevom krilatica, da nad drom. Jozom visi flDamoklov
maË vojne sluæbe« pak da se on za to mora dræati tako pasivno. Medjutim su
proπle jedna, dvie, pa i tri godine rata, a oËekivane teritorijalne promjene joπ
uviek nisu uzsliedile. Dr. Jozo poËeo je svoje skroz pasivno dræanje osjeÊati
nesgodnim, po svoj ugled i vodstvo opasnim. Pao mu je dakle upravo kamen
sa srdca, kad mu je kao Ëlanu bos. herc. saborskog prezideja stigao poziv od
jugoslovjenskoga kluba, da dodje u BeË i stupi u akciju radi deklaracije od 30.
svibnja 1917. Bila je to neprispodobiva prilika, da dr. Jozo stupi opet u svjetlo
politiËke arene kao najodluËniji faktor izmedju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Ovaj se je uspjeh joπ viπe produbio, kad je jugoslovjenski klub dru. SunariÊu i
DimoviÊu izposlovao audienciju kod krune.
Medjutim dok je ova akcija zatekla dra. SunariÊa nepripravna, u svojim
raËunima prevarena i bez ikakva akciona plana, zatekla je DimoviÊa tim bolje
pripravna. Kao i svi Srbi, DimoviÊ izvrstan je taktiËar, obdaren izvanrednim
njuhom, kako Êe najkraÊim i najsigurnijim putem doÊi do vlasti.
Danilu DimoviÊu nije izmaklo, da su uspjeh ruske revolucije u martu i
aprilu god. 1917. probudili stanovite bojazni u mjerodavnim krugovima u Be-
Ëu i Peπti, i da se to oËitovalo poveÊanom susretljivoπÊu naprama svim teænja-
nariÊa, barem do 1911., Pilar je htio vlastito djelovanje u HNZ-u prikazati kao franko-
vaËko, te time izaÊi ususret nadbiskupu Stadleru i njegovom politiËkom krugu u BiH,
koji je vaæio za odvjetak frankovaËke stranke u BiH. Kako je spomenuto u Uvodu, Pi-
lar na drugome mjestu u ovom svom Ëlanku spominje da se politiËki pasivizirao upra-
vo te 1911., nezadovoljan flsmjerom hrvatske politike u Bosni«, Ëime sugerira Stadlero-
vom krugu da se povukao iz HNZ-a kada je ovaj napustio frankovaËka stajaliπta.
80 SunariÊ se oæenio MandiÊevom sestrom Lucom. Isto, 209.
81Prema nekim tvrdnjama, SunariÊ je tijekom rata bio Ëlan stanovitog flrevolucionarnog
komiteta« koji je u zajednici s nekim srpskim politiËarima radio na stvaranju jugosla-
venske dræave te je bio u dosluhu, odnosno dodiru s Jugoslavenskim odborom u Lon-
donu. Isto, 674.
166
ma, koje su iπle za demokratizovanjem i parlamentarizovanjem javnoga æivo-

ta u monarkiji. On je dakle odluËio izrabiti ovo razpoloæenje u svoje, koli na-
rodno-srbske, toli osobne ciljeve. Stvorio je od prilike sliedeÊi plan: Razpoloæe-
nje mjerodavnih krugova valja izrabiti, da se izposluje saziv bos. herc. sabora.
Da se saboru utru putevi, valja izraditi πto obseæniju amnestiju. Ova Êe narav-
ski doÊi izkljuËivo Srbima u korist. Valja sruπiti ljude, koji su sada na vladi u
Bosni, neupuÊeni novajlije biti Êe u veÊoj mjeri ovisni o saboru, t. j. moæe se
postiÊi i parlamentarizacija vlade u Bosni i onda eto ti DimoviÊa i njegovih Sr-
ba na vladi i na svrsi svojih æelja.82
DimoviÊ nije naravski odao nikome svojih misli. Ali za svakoga, koji sa
malo viπe oπtrine posmatra tok dogadjaja u Bosni, biti Êe jasno kao sunce, da je
tako i da nije drugaËije. Mi Êemo bitne crte ovoga plana naÊi u Ëitavom dalnjem
razvoju bosanske politike, tako da o naπoj tvrdnji neÊe moÊi biti dvojbe. Plan
medjutim, valja priznati, nije loπe zamiπljen, i puki je sluËaj, da ga je, kako Êe-
mo kaπnje vidjeti, DimoviÊ sam pokvario.
Najinteresantnije je, πto je DimoviÊ s tim planom hotio postiÊi. Dvoje:
htjeo je utuÊi dvie muhe jednim udarcem. DimoviÊev plan ima, kako smo veÊ
vidjeli, jednu narodno — srbsku i jednu osobnu stranu DimoviÊevu.
Narodno — srbska strana: Amnestija za politiËke zloËine doÊi Êe izkljuËi-
vo Srbima u korist, Srbi imadu u saboru onako relativnu veÊinu, a poπto je ak-
cija za sabor vodjena po Srbinu DimoviÊu, postat Êe oni joπ viπe odluËnim ele-
mentom u saboru. Ako bi uspjela parlamentarizacija vlade, dalo bi se za Srbe
postiÊi joπ daljnjih koristi u osobnim pitanjima. Obseænom amnestijom joπ za
vrieme rata bila bi uzdrmana vjera u izpravnost, zakonitost i pravednost do-
tiËnih osuda. Kad bi pako joπ za rata Srbi doπli baπ u Bosni na vladu, govorilo
82 BuduÊi da je zbog ratnih prilika odræavanje novih izbora za bosansko-hercegovaËki
Sabor bilo nerealno, DimoviÊev plan je vjerojatno bio sazivanje Sabora u starom sasta-
vu. Meutim, to je bilo zakonski neutemeljeno. Naime, prema bosansko-hercegovaË-
kom Ustavu (Ël. 24.) saborski mandat prestajao je smrÊu ili odricanjem od mandata po-
jedinog zastupnika, te svrπetkom redovnog saborskog razdoblja od pet godina ili izvan-
redno, ako bi Sabor prije toga bio raspuπten. Gesetz — und Verordnungsblatt für Bos-
nien und die Hercegovina, Jg. 1910., Stück II, 22. II. 1910., 25. ©to se tiËe starog sazi-
va bosansko-hercegovaËkog Sabora, izabranog 1910., a raspuπtenog 1915., ove 1917.
postojale su obje posljednje ustavne pretpostavke za prestanak mandata starih zastup-
nika. Kako je navedeno u Uvodu, jedno od stajaliπta, koje je (na taktiËkoj razini) po-
vezivalo Pilara i zemaljskog poglavara SarkotiÊa, bilo je protivljenje sazivanju bosan-
sko-hercegovaËkog Sabora. Obojica su se naime pribojavali odluka koje bi mogao do-
nijeti stari saziv sabora, flu meuvremenu omamljen jugoslavenskom ideologijom«, pri
Ëemu se Pilar formalno, kako ga se ne bi moglo nazvati reæimskim Ëovjekom, a znaju-
Êi da to nije realno, slagao s moguÊnoπÊu provedbe novih izbora. S druge strane Sar-
kotiÊ je razmiπljao o organiziranju flnekakvog surogata sabora«, Ëime je htio odgovoriti
na zahtjeve za povratkom ustavnosti a istovremeno ne popustiti pred zahtjevima jugo-
slavenskih krugova. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 695, 699.
167
bi to za podpunu neduænost Srba, i bio bi postignut utisak, da je monarhija bez

ikakva temelja i dubljega razloga zapoËela rat baπ radi bosanskih dogadjaja.
Srbi bi bili izvanredno ojaËani i veÊina neugodnih posljedica rata za njih (bi bi-
la-op. ur.) uklonjena.
Osobna strana: ovim izvanrednim uspjesima imao bi se DimoviÊ prikaza-
ti bosanskim Srbima kao njihov spasitelj i kao absolutno preteæan politiËar. To
bi imalo djelovati onamo, da bos. Srbi priznadu DimoviÊa svojim vodjom. Poπ-
to je ali u tom pogledu DimoviÊ — poznavajuÊi tvrdokornost bos. Srba — pri-
liËno skeptiËan, kuπao je izigrati joπ dvie karte. Nastojao je od duæeg vremena,
da utvrdi svoju situaciju, zadobiti πto veÊi upliv na hrvatsko-srbsku koaliciju u
Zagrebu,83 a zatim preko dra. SunariÊa i na bos. herc. Hrvate. Oboje mu je te-
meljito uspjelo.
U posliednje vrieme putuje DimoviÊ vrlo Ëesto u Zagreb i traæi doticaja sa
Ëlanovima koalicije. Zadnja dva mjeseca boravi u obÊe u Zagrebu, pri Ëemu
mu dolazi u korist, πto mu je supruga ZagrebËanka. Po koalicijonaπkim novi-
nama daje si pisati hvalospjeve, risati na prvom mjestu svoje portrete, u koji-
ma se on prikazuje personifikacija hrvatsko-srbskoga narodnoga jedinstva, jer
on vruÊi Srbin ima Hrvaticu za æenu itd. Glasovitu HreljanoviÊevu84 interpe-
laciju u budimpeπtanskom saboru85 jest, po vlastitom priznanju, upravo Dimo-
83 DimoviÊ je Ëvrste veze s Koalicijom ostvario joπ prije rata, najkasnije od 1913. M. IMA-
MOVIΔ, Pravni poloæaj i unutraπnjo-politiËki razvitak BiH, 256-257; M. GROSS, flHrvat-

ska politika u Bosni i Hercegovini«, 63. Kako smo naveli, DimoviÊ je joπ kao student u
Zagrebu, koncem 19. stoljeÊa, sudjelovao u radu ujedinjene hrvatsko-srpske omladine i
suraivao u almanahu Narodna misao, oko kojeg su se skupljali buduÊe voe Hrvatsko-
srpske koalicije Svetozar PribiÊeviÊ, Ivan LorkoviÊ, Jovan Banjanin, Lav Mazzura i dr.
84 Guido HreljanoviÊ, politiËar i intendant (Verona, 1860. — Crikvenica, 20. XI. 1935.).
Brat libretista i skladatelja Vuka. Zavrπivπi studij prava u Zagrebu, bio je vojni sudac
kod hrvatskog domobranstva. Nakon umirovljenja u Ëinu pukovnika auditora bavio se
politikom i u prosincu 1913. bio izabran za zastupnika Senja u Hrvatskom saboru. Kao
Ëlan hrvatske delegacije na zajedniËkom saboru u Budimpeπti branio je hrvatske inte-
rese protiv maarskih pretenzija. Godine 1918. postavljen za intendanta hrvatskoga ka-
zaliπta u Zagrebu. Na duænosti intendanta, koju je obavljao od 3. I. 1918. do 17. II. 1920,
ograniËio se na voenje administrativno-organizacijskih poslova. Godine 1930. odlazi
iz Zagreba i najprije boravi u Senju, ali se zbog zdravstvenih razloga preselio u Crikve-
nicu. flHreljanoviÊ, Guido«, Hrvatski biografski leksikon, sv. 5., Zagreb, 2002., 709.
85 Na temelju podataka dobivenih od SunariÊa i DimoviÊa, prvo je u prvoj polovici srp-
nja 1917. interpelaciju o teroru nad srpskim stanovniπtvom i katastrofalnim posljedica-

ma neustavnog stanja u BiH podnio predsjednik Jugoslavenskog kluba u Carevinskom
vijeÊu, Antun Koroπec, a zatim je u drugoj polovici srpnja iste godine sliËnu interpela-
ciju, koju je navodno sastavio sam DimoviÊ, podnio HreljanoviÊ u ugarsko-hrvatskom
Saboru. PoËetkom kolovoza 1917. na te je interpelacije odgovorio zemaljski poglavar
BiH S. SarkotiÊ u razgovoru za Bosniche Post. U banskoj Hrvatskoj su uz navedene in-
terpelacije stala osobito glasila Hrvatskog katoliËkog seniorata i StarËeviÊeve stranke
prava (milinovaca), a uz SarkotiÊev odgovor stalo je glasilo (frankovaËke) Stranke pra-
168
viÊ sastavio. Nu u tom leæi, kako Êemo kasnije vidjeti njegova najveÊa pogreπ-
ka, jer je s time upropastio Ëitavi svoj fino smiπljeni plan.
Izvanredno zanimivo je kapitno86 zbliæenje dra. SunariÊa i DimoviÊa, ko-
je pada u poËetak rata. Dr. SunariÊ traæio je god. 1913.—1914. za jedan konzor-
cij jednu πumu, pri Ëemu bi se dao napraviti dobar posao. Nu veÊ Bilinski,87
koji u politici nije bio osobito osjetljiv, nije naπao za shodno ovome zahtjevu
udovoljiti. Kad je 1914. doπao zaj. ministar Koerber,88 bagatelizirao je bos. he-
rc. sabor, pa navodno i dra. SunariÊa. Izgledi na krasni πumski posao padoπe s
temelja u vodu. Dr. SunariÊ odluËi dati bosanskoj vladi osjetiti svoju zlovolju i
uhvati za to prvu priliku. Kad je u proljeÊe 1915. doπao na red ponovni izbor
za predsjednika bos. herc. odvjetniËke komore, pokupi dr. SunariÊ pomoÊu
svih Hrvata, odvjetnika po provinciji u Bosni i dade proti njihovoj volji sve gla-
sove za DimoviÊa, koji bi time proturan za predsjednika odvjetniËke komore.
Kod toga smetnuo je dr. SunariÊ sasma s uma, da je baπ DimoviÊ kod predjaπ-
njega izbora god. 1912. odluËio protiv hrvatskoga kandidata za predsjedniËtvo
dra. Pilara, davπi glasove svojih Srba radje njemaËkom æidovu dru. Rotkop-
va. Hrvoje MAL»IΔ, Mislav GABELICA, flSpaπavanje gladne djece iz Bosne i Hercegovi-
ne u vrijeme Prvog svjetskog rata«, ZR Fra Didak BuntiÊ — Ëovjek i djelo, Zagreb, 2009.,
240-243.
86 Da li flkapitalno«?
87 Leon Biliński,, austrougarski i poljski ekonomist i politiËar (Zaleszczyki, 15. VI. 1846.
— BeË, 14. VI. 1923.). Na SveuËiliπtu u Lavovu profesor od 1871. i rektor 1878.—79. U
Carevinskom vijeÊu predsjedao je Poljskim kolom, zastupniËkim klubom poljskih zas-
tupnika, 1910.—12. i 1915.—17. Bio je ministar financija Austrije 1895.—97. i 1909.—
11., Austro-Ugarske 1912.—15. i Poljske 1919. te predsjednik Vrhovnoga nacionalnog
vijeÊa Poljske. Kao zajedniËki austrougarski ministar financija voditelj je vrhovne upra-
ve nad BiH, gdje je proveo reorganizaciju te stvarnu vlast prenio na vojnog zapovjed-
nika. Zauzimao se za rat protiv Srbije (1914.). Napisao Uspomene i dokumente (Wspo-
mnienia i dokumenty, I—II, 1924.—25.). Bili_ski, Leon. Hrvatska enciklopedija, mreæ-
no izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleæa, 2021. Pristupljeno 23. lipnja 2021.
<http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7643>. O tomu kako je Bosna i Her-
cegovina nakon austrougarske okupacije doπla pod upravu zajedniËkog (austrougar-
skog) ministarstva financija, o odnosu bosansko-hercegovaËke vlade prema zajedniË-
kom ministarstvu financija, te popis svih zajedniËkih ministara financija i zemaljskih po-
glavara BiH, s preciznim nadnevkom njihova obnaπanja tih duænosti, vidi u: T. JONJIΔ,
Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 162.-165.
88 Ernst von Koerber, austrougarski politiËar, (Trient, 6. XI. 1850. — Baden, 5. 3. 1919.).
Od 1900. do 1904. kao ministar unutraπnjih poslova austrijskog dijela Monarhije pred-
sjednik je vlade toga dijela Monarhije. Od veljaËe 1915. do listopada 1916. zajedniËki,
austrougarski ministar financija, a time i voditelj vrhovne uprave nad BiH. flKoerber,
Ernst von«, Österreichisches Biographisches Lexikon, Pristupljeno 23. lipnja 2021.
https://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_K/Koerber_Ernest_1850_1919.xml.; T. JO-
NJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 163. Dakle, Koerber je na poloæaj zajedniËkog
ministra financija stupio 1915., a ne 1914. kako navodi Pilar.
169
fu,89 koji time pobiedi jednim ciglim glasom veÊine proti hrvatskomu kandida-
tu dru. Pilaru.
Bosanska je doduπe vlada parirala taj πamar i uniπtila izbor DimoviÊa, te
dala izabrati predsjednikom dra. Mazzi-ja.90 Nu DimoviÊ je sada znao s kim
ima posla. Stao je sve revnije obigravati dra. SunariÊa, a kad je poËela akcija
njih dvojice za reaktiviranje bos. herc. sabora, bila je javna tajna u Sarajevu, da
je spremni DimoviÊ potegnuo za sobom nespremnoga dra. SunariÊa i da pos-
liednji stoji podpuno pod politiËkim uplivom DimoviÊevim.
DimoviÊ je mogao sada prama svojim tvrdokornim bosanskim Srbima izi-
grati joπ dva adouta: mogao se je pozivati na svoj steËeni upliv na hrvatsko-
srbsku koaliciju i na bosanske Hrvate i na jugoslavenski klub u BeËu i prikazi-
vati se najuplivnijim politiËarom na flslavenskom« jugu monarkije. Osobito
jednim nadao se DimoviÊ slomiti otpor svojih bosanskih Srba. Samostalna po-
litika, koju je Hrvatska Narodna Zajednica vodila izkljuËivo u korist bosanskih
Hrvata, bila je odavna trn u oku bosanskim Srbima. Svi dosadanji pokuπaji, da
Hrvate zapregnu pred kola srbskih interesa ostadoπe bez uspjeha. Sad je pako
baπ DimoviÊu uspjelo, da preko dr. SunariÊa dobije Hrvate pod svoj upliv.
Govorilo se u sav glas po Sarajevu, da se DimoviÊ u BeËu gerira91 kao
vodja Srba i Hrvata.
II.
Vancaπ i dr. Pilar 92
Kad su polovicom srpnja 1917. poËele Sarajevom odzvanjati viesti o akciji dra.
SunariÊa i DimoviÊa u BeËu, pak se povrh toga proËulo da se DimoviÊ u BeËu
prikazuje vodjom Hrvata i Srba, ne Êe se nitko zaËuditi, da je veliki dio Hrva-
ta sa zebnjom izgledao uspjehe toga rada za bos. hercegovaËke Hrvate.
89 NjemaËki æidov Moritz Rothkopf (Mavro Rotkopf), sarajevski odvjetnik, u kojega je
Pilar na poËetku svoje profesionalne karijere radio kao odvjetniËki perovoa. Godine
1912. s jednim glasom viπe od Pilara izabran za predsjednika OdvjetniËke komore u Sa-
rajevu (ovdje: bosansko-hercegovaËke odvjetniËke komore), πto mu je jamËilo poloæaj
virilnog zastupnika u bosansko-hercegovaËkom Saboru. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, po-
litiËar, ideolog, 57. 63.
90 Odvjetnik Dominik Mazzi, u bosanski Sabor izabran u svibnju 1910. na listi Hrvatske
narodne zajednice, u II. kuriji mostarskog okruga. Od listopada 1911. jedan je od

predstavnika HNZ-a u Vrhovnoj upravi Stranke prava za sve hrvatske zemlje, krovne
pravaπke organizacije, koja je okupljala predstavnike pravaπkih stranaka iz svih hrvat-
skih zemalja te slovenske krπÊanske socijale. Od 1913. predsjednik mostarskog okruæ-
nog odbora HNZ-a. Isto, 505, 508, 543-544, 552. Nakon rata preselio se u Dalmaciju,
gdje je 1920. izabran u Ustavotvornu skupπtinu na listi Hrvatske puËke stranke. Z. MA-
TIJEVIΔ, Slom politike katoliËkog jugoslavenstva, 156.
91 Od lat. flgerere«: praviti se, vladati se, predstavljati se kao…
92 Ovaj dio Ëlanka objavljen je u: Hrvatska, 3. listopada 1917., br. 1846, 1.
170
Pod tim vidom odræan je u Sarajevu dne 18. srpnja 1917. sastanak najvi-
djenijih tamoπnjih Hrvata. Tom prilikom izbila su vidljivo dva opreËna shva-
Êanja u pogledu dræavopravnoga pitanja Bosne i Hercegovine. VeÊi dio zago-
varao je rieπenje u πirem okviru, naime u smislu deklaracije jugoslavenskoga
kluba u BeËu od 30. svibnja 1917., manji pako dio vidio je u πirem okviru znat-
ne opasnosti po Hrvate i zagovarao rieπenje u uæem okviru, naime samo sjedi-
njenje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom.93 Nu zak-
ljuËci tom prilikom nisu nikakvi stvarani.
Ovo obÊe razpoloæenje proti SunariÊ — DimoviÊeve akcije, koje je naπlo
izraza i u nekim novinskim Ëlancima, joπ se poveÊalo, kad se SunariÊ iza svo-
ga povratka iz BeËa zavio u tajinstvenu πutnju.
Ovo obÊe razpoloæenje dielio je i siedi nadbkljuËniiskup Stadler.94 On se je
stavio na stanoviπte, da je Ëas preozbiljan i preodsudan, da bi Ëovjek smio pre-
pustiti sliepom povjerenju u jednu osobu, da ona odluËuje narodnom sudbinom
i moæda jednostrano informira krunu. Visoka starost joπ uviek nije slomila u nje-
ga snagu inicijative, i zato odluËi on kao pravi tajni savjetnik Njeg. VeliËan-
stva,95 da izviesti krunu. Polazio je kod toga sa stanoviπta, da su momenti ta-
ko vaæni i odsudni, da je daljnja i izcrpiva informacija krune neobhodno nuæd-
na. Ako su dr. SunariÊ i DimoviÊ izpravno informirali krunu, da Êe dvostruka,
istovjetna informacija probuditi u narodnom interesu utisak, ako moæda nisu
u svim toËkama izpravno izviestili, da se to izpravi, dotiËno nadopuni.
93 Dakle ne i Istre. O tomu u Uvodu.

94 Josip Stadler, hrvatski teolog, filozof i politiËar (Slavonski Brod, 24. I. 1843. — Sara-
jevo, 8. XII. 1918.). Filozofiju i teologiju studirao na papinskom sveuËiliπtu Gregoriana
u Rimu, za sveÊenika zareen 1868. Od 1870. nadstojnik (prefekt) u Nadbiskupijsko-
me bogoslovnom sjemeniπtu u Zagrebu, od 1874. profesor na zagrebaËkom KatoliËko-
me bogoslovnom fakultetu. Godine 1881. bio je imenovan prvim vrhbosanskim (sara-
jevskim) nadbiskupom. Po dolasku u BiH pokrenuo sluæbeni nadbiskupijski list Srce
Isusovo (od 1893. Vrhbosna) te izgradio sveukupnu crkvenu infrastrukturu za redovi-
tu hijerarhiju u BiH (gimnaziju, bogosloviju, katedralnu crkvu i dr.). Dolazi u sukob s
franjevcima zbog raspodjele æupa, a kasnije se i politiËki sukobljava s njima i svjetov-
nom inteligencijom. Nasuprot Hrvatskoj narodnoj zajednici (1906.), osniva Hrvatsku ka-
toliËku udrugu (1910.). Kao politiËar bio je pravaπko (frankovaËki) orijentiran. PolitiË-
ki povezan sa StarËeviÊevom hrvatskom strankom prava (Strankom prava) u Zagrebu,
austrijskim krπÊanskim socijalima te tzv. velikoaustrijskim krugom okupljenim oko pri-
jestolonasljednika Franje Ferdinanda. Zoran GRIJAK, flStadler, Josip«, ZR Hrvatski kato-
liËki pokret, Zagreb, 2002., 835-836. Najbolji i najiscrpniji izvor za pregled Stadlerove
politiËke djelatnosti ovdje je veÊ mnogo puta citirana monografija Zorana GRIJAKA, Po-
litiËka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb, 2001.
95 U ranije doba tajni savjetnici bili su Ëlanovi dvorskog Tajnog vijeÊa (Der Geheime
Rat), vladarevog savjetodavnog organa, koji su Ëinili vrhovni dvorski dostojanstvenici.

Ivan BEUC, Povijest institucija dræavne vlasti u Hrvatskoj (1527. — 1945.), Zagreb,
1969., 26.
171
Neima dvojbe, da je stanoviπte siedoga nadbiskupa bilo skroz izpravno i

patriotiËno.
Izprva bavio se je Stadler miπlju da sam ide u audienciju. Poπto mu to pa-
ko radi visoke starosti i nestalna zdravlja nije bilo moguÊe, odluËi zamoliti au-
dienciju za dva muæa svoga povjerenja. Izbor pade na njegova pouzdanika,
gradjevnog nadsavjetnika Josipa pl. Vancaπa96 i na odvjetnika dra. Ivu Pilara
iz Tuzle, sada nadporuËnika-auditora u Sarajevu. Stadler zamolio je za audien-
ciju i za nekoliko dana ju i dobio.
Izbor Josipa pl. Vancaπa bio je tako prirodan, da se niπta drugo nije moglo
ni oËekivati. Vancaπ bio je mnogogodiπnji osobni pouzdanik i politiËki prijatelj
siedoga nadbiskupa.97 Izbor dra. Pilara presenetio je javno mnienje, jer je bilo
poznato, da dr. Pilar nije politiËki istomiπljenik nadbiskupov.98 Poπto si javno
mnienje nije znalo dati raËuna, nastao je cieli niz legenda o tome. Baπ s toga
dao sam si truda, da ustanovim pravo stanje stvari.
96 Josip Vancaπ, hrvatski arhitekt (Sopron, Madæarska, 22. III. 1859. — Zagreb, 15. XII.
1932.). U BeËu 1881. zavrπio Visoku tehniËku πkolu, studirao na UmjetniËkoj akademi-
ji (1882.—84.), potom radio u atelijeru flFellner i Helmer« i kod F. Schmidta. Djelovao
u Sarajevu kao vladin arhitekt 1884.—90., do 1921. vodio vlastiti atelijer u Zagrebu.
flVancaπ, Josip«, Hrvatska enciklopedija, mreæno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav
Krleæa, 2021. Pristupljeno 24. lipnja 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.
aspx?ID=63818>.
97 Vancaπ je s nadbiskupom Stadlerom ostvario dugogodiπnju profesionalnu suradnju,
te su ih vezali i prijateljski odnosi. O tomu vidi: Jelena BOÆIΔ, flNovi prilog æivotopisu
Josipa pl. Vancaπa (1859.—1932.): obiteljski temelji, uzori i poticaji druπtvenog i kultur-
nog djelovanja«, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, god. 62/2020.,
299. BuduÊi da se u vrijeme Vancaπevog angaæmana u Stadlerovom politiËkom krugu
za Vancaπa tvrdilo da flnikad nije bio starËeviÊanac«, moguÊe je da su upravo prijatelj-
ski odnosi sa Stadlerom motivirali Vancaπa da se politiËki angaæira uz bok svoga prija-
telja. U svakom sluËaju Vancaπ je 1910. izabran za predsjednika Stadlerove Hrvatske
katoliËke udruge, na Ëijoj je listi izabran u bosanski Sabor, a 1911. je kao jedan od
predstavnika HKU-a uπao u Vrhovnu upravu Stranke prava za sve hrvatske zemlje. T.
JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 467, 485, 508, 544.
98 U jeku sukoba nadbiskupa Stadlera (HKU) s vodstvom HNZ-a oko prvenstva meu
bosansko-hercegovaËkim Hrvatima (1910.), a koji se sukob prvenstveno vodio na svje-

tonazorskom polju: treba li politiËka organizacija bosansko-hercegovaËkih Hrvata biti
utemeljena na vjerskom, katoliËkom naËelu ili ne, Stadlerov krug je upravo Pilara pre-
poznao kao glavnog ideologa HNZ-a te perjanicu navodno protuvjerskog duha ove or-
ganizacije. U polemici sa Stadlerom i njegovim krugom, Pilar se potom u seriji Ëlana-
ka pod naslovom flNadbiskup Stadler i Hrvatska Nar. Zajednica«, oπtro obraËunao s po-
litiËkim kvalitetama nadbiskupa Stadlera i njegova kruga, te s njihovim vjerskim svjeto-
nazorom u politici, kao πtetnim po hrvatski narod u BiH. Isto, 485-501. Kako je u Uvo-
du navedeno, ovdje navedena Pilarova tvrdnja jedan je od ozbiljnih argumenata zak-
ljuËku, da Pilar nakon distanciranja od HNZ-a (1911.) nije pristupio Stadlerovom kru-
gu, nego da se politiËki pasivizirao do poËetka rata, te da je ozbiljniji vid suradnje sa
Stadlerom poËeo ostvarivati tek od 1916., ne postajuÊi time i flpolitiËkim istomiπljeni-
kom nadbiskupovim«.
172
Dr. Pilar je god. 1908.—1910. bio vrlo vidljiv u bosanskoj politici. Osobito
kod uvadjanja ustavnosti i prvoga izbora u bos. hercegovaËki sabor radio je iz
petnih æila, agitirao, putovao, pisao Ëlanke i broπure, koje su se u ono doba
mnogo Ëitale.99 Nije ali htjeo primiti ponovno mu nudjenoga mandata u sabor,
dapaËe niti predsjedniËtva Hrvatske Narodne Zajednice, kojoj je sam izradio
statute i program, te najviπe radio oko njezine organizacije. Od 1911. nestaje ga
u tiπini njegove odvjetniËke pisarne u Tuzli. Ljudi koji mu blizu stoje, govorili
su, da nije bio sporazuman sa smjerom hrvatske politike u Bosni i da je pred-
vidio njezin neuspjeh.100 Ipak je dr. Pilar, koji je poznat sa svoje marljivosti kao
i otac mu,101 æivo dalje radio, osobito znanstveno i literarno. Pripisuje mu se
jedna uspjela broπura iz god. 1915.102 Ovaj tihi rad nije izmakao nadbiskupu
Stadleru, dapaËe naiπao na njegovo odobravanje i pouzdano mi je poznato, da
je nadbiskupov tajnik Msgr. Cankar103 u jesen 1916. potraæio dra. Pilara u Tuz-
99 UoËi izbora za bosansko-hercegovaËki Sabor (1910.) izaπla je Pilarova broπura Nad-
biskup Stadler i Hrv. Nar. Zajednica, u kojoj su bili skupljeni njegovi istoimeni, nave-
deni Ëlanci, u kojima je iste godine polemizirao sa Stadlerom i njegovim krugom.
100 O moguÊim razlozima Pilarova politiËkog pasiviziranja vidi u Uvodu.
101 Gjuro Pilar, hrvatski geolog i paleontolog (Brod na Savi, 22. IV. 1846. — Zagreb,
19. V. 1893.). Studirao na Fakultetu prirodnih znanosti u Bruxellesu, gdje je doktorirao
1868., a naslov docenta stekao godinu poslije. Godine 1875. postao je redoviti profe-
sor na SveuËiliπtu u Zagrebu, redoviti Ëlan JAZU-a te ravnatelj Mineraloπko-geoloπkog
odjela Naravoslovnoga muzeja u Zagrebu. Dvaput je bio dekan Mudroslovnoga fakul-
teta u Zagrebu (1879.—80. i 1890.—91.), a rektor SveuËiliπta u Zagrebu 1884./85. Pilar
je 1874. bio suosnivaË Hrvatskoga planinarskog druπtva, a 1885. i Hrvatskoga naravo-
slovnog druπtva i njegov prvi dopredsjednik. Na SveuËiliπtu je predavao mineralogiju,
petrografiju, geologiju, paleontologiju, neko vrijeme i astronomiju (1886.—87. i 1890.—
91). flPilar, Gjuro«, Hrvatska enciklopedija, mreæno izdanje. Leksikografski zavod Miro-
slav Krleæa, 2021. Pristupljeno 24. lipnja 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.
aspx?ID=48232>.
102 RijeË je o raspravi Svjetski rat i Hrvati. Pokus orientacije hrvatskoga naroda joπ pri-
je svrπetka rata, koju je Pilar pod pseudonimom Dr. JuriËiÊ uz mjestimiËne cenzorske
intervencije objavio u Zagrebu, u oæujku 1915., a u drugom, cjelovitom izdanju 1917.
Cenzurirana mjesta odnosila su se na Pilarovu ocjenu talijanskog dræanja prema Monar-
hiji, πto je u vrijeme objavljivanja prvog izdanja vlastima bilo zazorno zbog njihove na-
de da Italija ipak neÊe stupiti u rat. U ovoj raspravi Pilar, polazeÊi od vjerojatnosti pob-
jede Srediπnjih sila u ratu i opstanka Monarhije, razmatra πto bi Hrvati trebali uËiniti ka-
ko bi nakon rata poboljπali svoj poloæaj unutar Monarhije. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac,
politiËar, ideolog, 576-589.
103 Karlo Cankar, sveÊenik i politiËar (Vrhnica, Slovenija, 14. X. 1877. — Ljubljana,
1953.). Studirao teologiju u Ljubljani i Sarajevu. Godine 1903. zareen za sveÊenika. Bio
je tajnik nadbiskupa Stadlera te tajnik buduÊeg (nad)biskupa ©ariÊa, u vrijeme dok je
ovaj nakon Stadlerove smrti (1918.) obavljao duænost kapitularnog vikara. »lan Hrvat-
skoga katoliËkog seniorata. Ureivao je Hrvatski dnevnik, a poslije i katoliËki tjednik
Nedjelja u Sarajevu. Od 1923. kanonik vrhbosanskog kaptola. Zbog politiËkih razloga
1929. se povukao s kanoniËke sluæbe na mjesto æupnika u Lukavcu. Duhovnik sestra-
ma flSluæavke Malog Isusa« u sarajevskom sirotiπtu flEgipat«. Kada su komunistiËke vlas-
173
li i ondje nekoliko dana boravio. Iza toga sliedilo je osobno zbliæenje ovih dva-
ju negdaπnjih protivnika i nakon toga, dræao je nadbiskup, da je ugladjeni, teo-
retski i praktiËki vrlo spremni dr. Pilar podesan tumaË narodnih interesa pred
krunom. KonaËno mi se Ëini, kanda je nadbiskup Stadler htio izbjegnuti utis-
ku, da je njegova akcija stranaËke prirode i da æeli oæivjeti staru opreku izme-
dju flUdruge« i flZajednice«. Baπ zato izabrao je ZajedniËara, a inaËe izvan stra-
naka stojeÊega dra. Pilara za pouzdanika.
Osobito me je zanimalo, kakovu su misiju imali Vancaπ i dr. Pilar od svo-
ga vlastodavca. Iz ponovnih interviewa pl. Vancaπa (flHrvatska« od 23. VIII. i
flHrvatski Dnevnik« od 31. VIII. 1917.) pa i iz razgovora sa obojicom mogao
sam ustanoviti sliedeÊe. Imali su kruni podastrieti promemorij, koji je nadbis-
kup Stadler sastavio,104 i koji su mi obojica oznaËili izvrstnim i vrlo patriotiË-
nim. Imali su nadalje krunu objektivno izviestiti o stanju u zemlji i zagovarati
rieπenje hrvatskoga pitanja. Podrobnih im uputa nadbiskup nije davao niti im
u ikojem pogledu vezao ruke. Medju znaËajke nadbiskupa Stadlera spada, da
ima podpuno povjerenje u one, kojima vjeruje.
Najviπe me je zanimalo, kakovo su stanoviπte spomenuta dvojica zauzi-
mala u pogledu rieπenja hrvatskoga pitanja. Mogao sam saznati sliedeÊe. Nad-
biskup Stadler traæio je u svom promemoriju u prvom redu rieπenje u πirem
okviru, po formuli jugoslavenskog kluba,105 a ako ovo ne bi bilo moguÊe, u
uæem okviru.106 Prama tome podielili su si Vancaπ i dr. Pilar uloge. Vancaπ za-
ti sirotiπte nacionalizirale, Cankar 1947. odlazi u Ljubljanu u tamoπnji franjevaËki samos-

tan. Zlatko MATIJEVIΔ, flCankar, Karlo«, ZR Hrvatski katoliËki pokret, Zagreb, 2002.,
799-800. Karlov stariji brat bio je slovenski knjiæevnik i jedan od prvaka slovenske So-
cijal-demokratske stranke, Ivan Cankar. Njihov bratiÊ bio je Izidor Cankar, jedan od pr-
vaka Slovenske puËke stranke. Mato ZOVKIΔ, flKarlo Cankar, Slovenac sveÊenik u Bos-
ni (1877.—1933.)«, Vrhbosnensia, god 24. (2020.), br. 1, 59-101.
104 RijeË je spisu Denksschrift über die südslavische Frage (Spomenica o juænoslaven-
skom pitanju), datiranom 28. srpnja 1917., u historiografiji poznatom kao flStadlerova
spomenica«, iako ju je sastavio Ivo Pilar, ali u flStadlerovom duhu«. Spomenica je vlada-
revoj dvorskoj kancelariji predana 13. kolovoza 1917., a Pilar i Vancaπ obrazloæili su je
u audijenciji kod vladara 17. kolovoza 1917. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideo-
log, 677-688. NjemaËki tekst Spomenice objavio je Zlatko MATIJEVIΔ, flTri dokumenta
iz godina 1917. i 1918.«, Godiπnjak Pilar, god 2. (2002.), sv. 2., 190-196.
105 U flπirem okviru« u ovom je spisu traæeno ujedinjenje Hrvatske, Slavonije, Dalmaci-
je, BiH, Istre, Kranjske, juæne ©tajerske (do Drave), GoriËke, Gradiπke i eventualno Trs-
ta, u fljedinstveno upravno podruËje« s flnajπirom autonomijom, ograniËenom jedino si-
gurnosti dræave kao cjelinom«. Za razliku od Svibanjske deklaracije Jugoslavenskog klu-
ba, ovo ujedinjenje u flπirem okviru« ne bi se provelo i na temelju naËela hrvatsko-srp-
skog (-slovenskog) narodnog jedinstva, nego flu hrvatskom smislu«, pri Ëemu bi treba-
lo biti osigurano da Hrvati budu flvodeÊi politiËki sloj u toj novoj tvorevini«, dakle is-
kljuËivo na temelju naËela hrvatskoga dræavnog prava.
106 U fluæem okviru« u ovom je spisu traæeno ujedinjenje Hrvatske, Slavonije, Dalmaci-
je i BiH u fljedinstveno upravno podruËje«, dakako takoer u flhrvatskom smislu« i s is-
174
govarao je pred krunom sjedinjenje po formuli jugoslavenskog kluba, a dr. Pi-

lar u uæem okviru, na Ëisto hrvatskom temelju. Na poziv krune predloæio je dr.
Pilar svoj promemorij, koji je veÊ prije poldruge godine izradio te u kome traæi
sjedinjenje Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne, Hercegovine i Istarskih oto-
ka,107 u jedno podpuno autonomno tielo.108
Svoje stanoviπte obrazloæio mi je dr. Pilar ovako: flJa ne vjerujem u mo-
guÊnost ostvarenja formule jugoslavenskoga kluba. Ona se mora razbiti na od-
poru zdruæenih Madjara i Niemaca, te u svojim posljedicama mora samo oja-
Ëati dualizam. Dræim najveÊom naivnoπÊu raËunati na pomoÊ izvanjih upli-
tim stupnjem autonomije kao i u upravno podruËje u flπirem okviru«, koje bi se uprav-
no podruËje u optimalnom rjeπenju stvorilo kao zasebno podruËje izvan obiju polovi-
ca Monarhije, ali na koje bi obje polovice Monarhije imale odreen, paritetan utjecaj.
Dakle, ova Stadlerova Spomenica zalagala se i u svom πirem i u uæem flokviru« za rje-
πenje hrvatskoga pitanja unutar austrougarskog kondominija.
107 Otoci Krk, Cres i Loπinj.
108 RijeË je o posebnom Pilarovom spisu, njegovoj Promemoriji (Promemoria über die
Lösung der südslavischen Frage), koji je Pilar u bitnomu sastavio joπ u oæujku 1916.,
zatim ga uz neznatne izmjene u oæujku ili u travnju 1917. inkorporirao u rukopis svo-
ga Juænoslavenskog pitanja, te ga na koncu, uz dodavanje uvoda i uz male izmjene 17.
kolovoza 1917. predao vladaru. U ovom se spisu potanje razrauje fluæi okvir« rjeπenja
hrvatskog pitanja iz tzv. Stadlerove spomenice, koju je takoer sastavio Pilar. O sadræa-
ju Promemorije vidi u Uvodu. Njezin izvorni, njemaËki tekst vidi u: Zoran GRIJAK, flDva
dokumenta iz godine 1917.«, Godiπnjak Pilar, sv. 2., 178-184. Ne znajuÊi pravi tekst
flStadlerove spomenice« i pogreπno pretpostavljajuÊi da je taj tekst, a ne tekst Pilarove
Promemorije uvrπten u Pilarovo Juænoslavensko pitanje, Zoran Grijak smatra da su ta
dva dokumenta, flStadlerova spomenica« i Pilarova Promemorija, flgotovo identiËna«, iz
Ëega izvodi zakljuËak da je nadbiskup Stadler veÊ u to vrijeme (srpanj-kolovoz 1917.)
proniknuo u pravi smisao Svibanjske deklaracije i odbacio je. Z. GRIJAK, flO okolnos-
tima osnutka i djelovanju Kluba StarËeviÊeve hrvatske Ëiste stranke prava«, 225. O to-
mu vidi: T. JONJIΔ, Ivo Pilar kao politiËki ideolog, doktorski rad, Zagreb, 2015., 946-
-949. Meutim, kako se vidi, flgotovo identiËnima« bi se, πto se sadræaja tiËe, mogli naz-
vati samo dio flStadlerove spomenice«, njezin fluæi okvir« i Pilarova Promemorija. fl©iri ok-
vir« flStadlerove spomenice« prema opsegu je, a i time πto za razliku od pravaπkog pro-
grama slovenske zemlje (uz iznimku Trsta) bez ikakve ograde smjeπta u hrvatski dræav-
ni okvir, sliËniji Svibanjskoj deklaraciji. Od nje se razlikuje po tome πto ove zemlje za-
htijeva iskljuËivo na temelju hrvatskoga dræavnog prava a ne i na temelju hrvatsko-srp-
sko-slovenskog narodnog jedinstva. Sam Pilar u nastavku ovog pasusa svoga Ëlanka iz-
riËito govori da je on pred vladarom zagovarao fluæi okvir«, sadræan i u njegovoj Pro-
memoriji, a Vancaπ flsjedinjenje po formuli jugoslavenskog kluba« odnosno flπiri okvir«
flStadlerove spomenice«. Dakle, ovaj dio Pilarovog Ëlanka potvruje ocjenu Tomislava
JonjiÊa da Stadler u to vrijeme joπ nije proniknuo u prave domete Svibanjske deklara-
cije, koju je shvaÊao kao inaËicu pravaπkog programa. BuduÊi da je pravi autor flStad-
lerove spomenice«, kako smo naveli Ivo Pilar, prije bi se moglo postaviti pitanje, je li
u to vrijeme i Ivo Pilar bio naËistu s pravim dometima Deklaracije, ili je smatrao da bi
se ona mogla iskoristiti u hrvatskom interesu. U svakom sluËaju time πto je izradio al-
ternativni dræavnopravni program, iza kojeg je osobno stao, pokazuje da je gajio oz-
biljne sumnje u pravi smisao Deklaracije.
175
va.109 Ako ovi uplivi toliko ojaËaju, da monarkiju u obÊe na neπto prisile, tada
oni ne Êe djelovati u smislu formule jugoslavenskoga kluba, nego u smislu Pa-
πiÊeve formule.110 Jer ne treba zaboraviti, da su se samo Srbi i Talijani borili za
ententu, doËim Hrvati i Slovenci za centralne vlasti. KonaËno, πto je najvaæni-
je, forsiranje formule jugoslavenskoga kluba tiska hrvatsko pitanje smjerom
rieπenja u okviru krune sv. Stjepana,111 i time poËima razvitak sasvim identi-
Ëan kao god. 1861.—1867.112 Smatrao sam dakle, da je u hrvatskom narodnom
interesu, da se mjerodavni faktori upozore, da imade joπ jedno moguÊe rieπe-
nje i da se time metne joπ jedno gvoædje u vatru, da ga moæemo vruÊim kova-
109 Odnosno, sila Antante.

110 RijeË je o tzv. Krfskoj deklaraciji iz srpnja 1917., dokumentu koji su potpisali pred-
sjednik Jugoslavenskog odbora Ante TrumbiÊ i predsjednik srbijanske vlade Nikola Pa-
πiÊ, a kojim su se potpisnici dogovorili o stvaranju jedinstvene jugoslavenske dræave na
Ëelu s dinastijom KaraoreviÊa, koja bi okupila sav jedinstveni, troimeni narod Srba,
Hrvata i Slovenaca. Tekst Krfske deklaracije vidi u: B. PETRANOVIΔ, M. ZE»EVIΔ, Ju-
goslavija 1918.—1984., 51-53.
111 Kruna sv. Stjepana bila je simbol dræavnog zajedniπtva zemalja Krune sv. Stjepana,
koje su prema Austro-ugarskoj nagodbi (1867.) Ëinile ugarsku polovicu Monarhije, su-
verenu dræavu u realnoj uniji sa Zemljama zastupanima u Carevinskom vijeÊu. Zemlje
Krune sv. Stjepana su prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi (1868.) bile sastavljene od Kra-
ljevine Ugarske sjedinjene s Erdeljem, Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te Ri-
jeke i rijeËkog kotara kao sacrum separatum zemalja Krune sv. Stjepana. O znaËenju
Krune, njezinom Ëuvanju i krunidbenom obredu, vidi: Ladislav HEKA, Hrvatsko-ugar-
ska nagodba. Pravni odnos bana i hrvatskog ministra, Zagreb, 2019., 56-61.
112 Nejasno. PiπuÊi o hrvatskoj politici u razdoblju od 1861. do 1867. Pilar u Juænosla-
venskom pitanju navodi da su Hrvati propustili priliku rijeπiti svoje pitanje, pri Ëemu
vjerojatno misli na teritorijalno ujedinjenje banske Hrvatske s Dalmacijom i Vojnom kra-
jinom, joπ na saboru odræanom 1861., kada su zbog loπih iskustava iz prethodnog, ap-
solutistiËkog doba, odbili ponudu da flHrvatska bude s devet zastupnika zastupana u
srediπnjem beËkom saboru«. flZalud«, piπe Pilar, flopominjahu ponajbolji narodni krugo-
vi«, pri Ëemu Pilar oËito cilja na krug oko Ivana MaæuraniÊa, flneka se prema Austriji ne
stane na stajaliπte tvrdokorne nesuradnje«. flPozivu u BeË ne odazva se nitko«, πto flbija-
πe pobjeda misli unije s Maarima«, te je flrazvoj prilika morao nakon zauzimanja ne-
tom spomenutog stajaliπta krenuti u ovom pravcu«, odnosno prema dualizmu. Tek kas-
nije, kada je pitanje dualizma veÊ bilo rijeπeno (1867.) i kada su krenuli pregovori iz-
meu Hrvatske i Ugarske oko njihovih meusobnih odnosa, Hrvati su zbog svojih (ta-
da) nerealnih zahtjeva prama Dalmaciji i Vojnoj krajini izgubili potporu BeËa i vladara,
te su bili prepuπteni na nemilost Maarima. Ivo PILAR (SÜDLAND), Juænoslavensko pi-
tanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaædin, 1990., 40-41. Koliko ja shvaÊam, Pilar flju-
goslavensku formulu« Svibanjske deklaracije smatra neprovedivom zbog otpora dualis-
tiËkih krugova, kako austrijskih Nijemaca, tako i Maara, dakle njezina glavna mana su
njezini nerealni zahtjevi. S druge strane, glavna mana hrvatske politike 1861. do 1867.,
prema Pilaru, bilo je emotivno odbijanje Hrvata da prihvate zajedniËke poslove s aus-
trijskim zemljama, πto bi omoguÊilo teritorijalno ujedinjenje njihovih zemalja. ZajedniË-
ki nazivnik obiju tih politika moæe biti samo flloπa politika«, iz Ëega proizlazi da Pilar
smatra kako svaka loπa politika Hrvata ove neminovno gura u okvir Zemalja ugarske
krune.
176
ti, ako se jugoslavenska formula pokaæe neprovedivom. Smatram u obÊe teæ-

kom pogreπkom u tako sudbonosnom momentu metnuti sve na jednu kartu.«
Ja dræim, da je akcija nadbiskupa Stadlera, kano i dræanje spomenute dvo-
jice bilo skroz patriotsko i po hrvatski narod koristno. Ipak je ova akcija potek-
la iz — po mom uvjerenju posve opravdanoga — nepovjerenja naprama akci-
ji koaliranih dra. SunariÊa i DimoviÊa. Prama tome se je udesilo i razpoloæenje
spomenute dvojice prama ovoj akciji. »im su saznali za nju, odputovali su dr.
SunariÊ i DimoviÊ u BeË, da je ometu. Kad im to nije uspjelo, digli su drvlje i
kamenje na Vancaπa i dra. Pilara, ne æacajuÊ se nikakovih sredstava, da njiho-
vu akciju diskreditiraju i njih same pred hrvatskom javnosti obrukaju. Tu je
DimoviÊu doπlo u prilog, πto je, kako smo veÊ iztakli, pod vidom svoje osobne
politike pribavio znatan upliv na koaliciju i na koalicionaπko novinstvo u Hr-
vatskoj i πto dr. Pilar, koji je vrlo vjeπt na peru, kao Ëastnik ne smije pisati po
novinama, pak se ne moæe ni braniti. Poznato mi je, da je dva puta od svojih
vojniËkih oblasti traæio dozvolu, da smije svoje stanoviπte obrazloæiti, ali te
dozvole nije dobio.
Tako im je uspjelo informirati hrvatsku javnost skroz neizpravno, da Van-
caπ i dr. Pilar idu po nalogu bos. vlade, da im je misija spaπavati SarkotiÊa,113
da su radili proti sjedinjenja, itd. I za Ëudo, hrvatsko novinstvo s malim iznim-
kama, sve je to donosilo, a hrvatska javnost kao sveto pismo vjerovala, prem-
da je to sve neistina i tendenciozna laæ. Sve je to samo dokaz, koliko je istinita
tvrdnja Stjepana RadiÊa,114 kad je ono neki dan napisao: flda je svaki Hrvat, ko-
113 Stjepan SarkotiÊ, austrijski general (Sinac kraj OtoËca, 4. X. 1858. —BeË, 16. X.
1938.). Nakon zavrπene vojne akademije u BeËkom Novom Mjestu 1879. bio je poruË-
nik u konjiËkoj pukovniji u Trebinju te je 1882. sudjelovao u guπenju ustanka u Herce-
govini i Krivoπijama. Godine1889. bio je promaknut u Ëin kapetana i dodijeljen Glav-
nomu stoæeru u BeËu; od 1907. general bojnik a od 1911. podmarπal. PoËetkom I. svjet-
skog rata bio je jedan od glavnih austrijskih zapovjednika na srpskoj fronti te se od
1914. nalazio na Ëelu Zemaljske vlade BiH i bio zapovjednik trupa Bosne, Hercegovi-
ne i Dalmacije. Potom je 1916. sudjelovao u okupaciji Crne Gore i zapovijedao u po-
hodu na LovÊen, za πto je bio odlikovan naslovom baruna (s pridjevkom von LovÊen).
Godine 1917. bio je promaknut u Ëin general pukovnika, a do umirovljenja 1918. bio
je u sluæbi u BiH. Nakon zavrπetka rata, u BeËu je razvio politiËku djelatnost na Ëelu
skupine hrvatskih emigranata, boreÊi se protiv vladajuÊe dinastije KaraoreviÊa. flSar-
kotiÊ, Stjepan«, Hrvatska enciklopedija, mreæno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav
Krleæa, 2021. Pristupljeno 25. lipnja 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.
aspx?ID=54630>.
114 U ovo vrijeme Stjepan RadiÊ je saveznik frankovaËke Stranke prava u hrvatskom Sa-
boru. Nakon posljednjih saborskih izbora u banskoj Hrvatskoj, odræanih u prosincu

1913., frankovaËka Stranka prava i Hrvatska puËka seljaËka stranka ostvarile su nefor-
malnu saborsku suradnju, koja je potrajala do travnja 1918. Ova suradnja temeljila se
na zajedniËkoj oporbi vladajuÊoj Hrvatsko-srpskoj koaliciji, te na zajedniËkoj teænji za
ujedinjenjem svih hrvatskih zemalja unutar Monarhije. Iako je HPSS tijekom trajanja
177
ji ne priznaje srpske politiËke formule, eo ipso za flSrbe« dakako tudjinski pla-

Êenik i izdajica.«115
No gorËinom mora napuniti Ëovjeka, kad vidi, kako je hrvatsko novinstvo
spremno, da bez svakoga promiπljanja i kritike, a u interesu nehrvatskih ten-
dencija obruka poπtene hrvatske ljude.
III.
ArnautoviÊ i dr. BaπagiÊ116
Zajedno sa dr. SunariÊem i DimoviÊem primio je poziv od predsjednika jugo-
slavenskoga kluba Koroπca i muslimanski Ëlan prezidija bos. sabora dr. Safvet-
beg BaπagiÊ.117 Valjda na poticaj prve dvojice, koji su vakufskoga direktora118
ovoga saveza prihvaÊala dræavnopravni dio pravaπkog programa, nije se konzekvent-

no odricala naËela hrvatsko-srpskog (-slovenskog) narodnog jedinstva, kojeg je mislila
ostvariti unutar hrvatskog politiËkog naroda. B. KRIZMAN, flStjepan RadiÊ i Hrvatska
puËka seljaËka stranka u prvom svjetskom ratu«, 109-148.
115 RijeË je o citatu iz RadiÊevog Ëlanka flHrvatsko dræavno pravo kao cimer protusla-
venskoj srbskoj politici«, gdje stoji: fl… vidi se i po tom, πto je svaki Hrvat, koji ne priz-
naje srbske politiËke formule, tudjinski plaÊenik i izdajica.« »lanak je objavljen u fran-
kovaËkoj Hrvatskoj u broju 1826., u Ëetvrtak 13. rujna 1917. Meutim, u zaglavlju toga
broja pogreπno je otisnut datum 12. rujna 1917. i broj 1825., koja se datacija nalazila i
na prethodnom broju od srijede. Broj od petka slijedi pogreπnu dataciju od Ëetvrtaka
(13. rujna 1917., br. 1826), no broj od subote to ispravlja, te je datiran 15. rujna 1917.,
br. 1828. Pilar na joπ jednom mjestu u svomu Ëlanku spominje ovaj RadiÊev Ëlanak, po-
greπno ga datiravπi s 12. rujnom 1917. Spominjanjem RadiÊeva Ëlanka od 13. rujna
1917., koji da je napisan flneki dan«, moæemo precizirati da je barem ovaj dio Pilarovog
Ëlanka napisan sredinom rujna 1917. Dakle, kako smo u Uvodu naveli, napisan je na-
kon Pilarovog sastanka sa SarkotiÊem odræanog 3. rujna 1917.
117 Safvet-beg BaπagiÊ, pjesnik, orijentalist, povjesniËar, kulturni i politiËki radnik (Ne-
vesinje, 6. V. 1870. — Sarajevo, 9. IV. 1934.). Obitelj je dobila ime po pretku Lutfullah-
begu zvanom Baπaga. Otac Ibrahim-beg bio je kajmakam u Pivi, FoËi i Ljubuπkom, su-
dac u Mostaru, hercegovaËki poslanik u turskom parlamentu i jedan od posljednjih bo-
sanskomuslimanskih pjesnika na turskom (pseudonim Edhem) te prvi hrvatski prouËa-
vatelj orijentalnih knjiæevnosti. Po majci; Almashanumi, kÊerki Derviπ-paπe »engiÊa, po-
tomak je Smail-age »engiÊa. U Mostaru i Konjicu uËio je mekteb, u Sarajevu je zavrπio
ruædiju (1882.—1885.). Poslije je neredovito polazio gimnaziju u Sarajevu, gdje je uËio
arapski jezik. Za vrijeme boravka u Zagrebu Khuen-Héderváryjeva vlada zabranila mu
je polaganje mature zbog sudjelovanja u postavljanju kamena temeljca StarËeviÊevu do-
mu (1894.). Maturirao je 1895. u Sarajevu, a zatim studirao orijentalne jezike i povijest
u BeËu (do 1899.). Od 1900. do 1906. bio je profesor arapskog jezika na gimnaziji u
Sarajevu, ali je otpuπten. God.ine 1908. i 1909. boravio je u BeËu skupljajuÊi grau za
disertaciju Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Litera-
tur koju je ondje i obranio 1910. Potom je bio predloæen za profesora na Katedri ori-
jentalnih jezika zagrebaËkog SveuËiliπta. Na prvim izborima za bosansko-hercegovaËki
Sabor izabran je za zastupnika Banje Luke, a dva puta bio je potpredsjednik te pred-
sjednik Sabora (1910. i 1913.). Od 1919. do umirovljenja 1927. bio je kustos Zemaljskog
muzeja u Sarajevu. Njegovi stihovi: flJer hrvatskog jezika πum, Moæe da goji, Moæe da
178
©erifa eff. ArnautoviÊa119 dræali uplivnijim medju muslomanima,120 dobio je i

ovaj potonji poziv na konferenciju u BeË. Na koncu nastala je zbrka, te ova
dvojica u obÊe nisu znala, koji je od njih za pravo pozvan u BeË. Poπto je pako
ArnautoviÊ dobro poznavao pravi odnoπaj izmedju dra. SunariÊa i DimoviÊa,
poπto je stajao u loπem osobnom odnoπaju sa drom. SunariÊem, s kojim je po-
novno uËinio neugodna izkustva, te konaËno poπto mu akcija jugoslavensko-
spoji, Istok i zapad, pjesmu i um.« bili su moto pravaπkog lista Osvit u Mostaru. flBaπa-
giÊ, Safvet-beg«, Hrvatska enciklopedija, sv. 2., Zagreb, 1941., 273-274; flBaπagiÊ, Safvet-
beg (RedæepaπiÊ)«, Hrvatski biografski leksikon, sv. 1., Zagreb, 1983., 511-512.
118 U islamskom svijetu vakufi su zaklade, koje oporuËitelj predaje zajednici u opÊeko-
risne: vjerske, humanitarne ili prosvjetne svrhe. Kao rezultat borbe bosansko-hercego-
vaËkih muslimana za autonomnom upravom ovim zakladama (borba za vjersku i va-
kufsko-mearifsku autonomiju, 1899.—1909.), unutar koje se vodila i njihova borba za
politiËkom autonomijom BiH, vladar je 15. 4. 1909. sankcionirao fl©tatut za autonomnu
upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini«. Mus-
tafa IMAMOVIΔ, Pravni poloæaj i unutraπnjo-politiËki razvitak BiH od 1878. do 1914.,
Sarajevo, 1976., 116-127, 143-144. Prema tom statutu, vrhovni autonomni upravni i nad-
zorni organ za vakufski imetak bio je Vakufsko-mearifski sabor, koji je birao Vakufsko-
mearifski saborski odbor kao upravni i izvrπni organ ovog Sabora, na Ëijem se Ëelu na-
lazio flvakufsko-mearifski direktor.« fl©tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i va-
kufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini«, paragraf 78-104, https://www.islam-
skazajednica.ba/images/stories/Ustavi/Statut_IZ-e_iz_1909.pdf, pristupljeno: 28. lipnja
2021.
119 ©erif ArnautoviÊ, vakufski direktor, senator (Mostar, 14. IX. 1874. — Sarajevo, 26. I.
1935.). Godine 1899. pristupio pokretu za islamsku vjersko-prosvjetnu autonomiju, te

je uskoro postao Ëelnikom toga pokreta. Austrijske vlasti ga progone, te pola godine
provodi u internaciji u Raπkoj Gori. Zatim je suen i za veleizdaju, te robija u Zenici.
Po izlasku iz zatvora nastanio se u Brodu na Savi, koji je ubrzo postao sjediπte boraca
za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Stajao je u uskim vezama s tadaπnjim voama bosan-
sko-hercegovaËkih Srba, Gligorijem JeftanoviÊem, Vojislavom ©olom, Kostom Kujundæ-
iÊem, Vladimirom RadoviÊem i dr. Kad su muslimani 1909. izborili vjersko-prosvjetnu
autonomiju, ArnautoviÊ se vratio u Sarajevo, gdje ga je Vakufski sabor postavio za va-
kufsko-mearifskog direktora, na temelju Ëega je 1910. uπao u bosanski Sabor kao nje-
gov virilni Ëlan. Nakon rata, kao Ëlan Jugoslovenske nacionalne stranke 1933. biran je
u Senat, gornji dom Narodnog predstavniπtva Kraljevine Jugoslavije. flArnautoviÊ, ©erif«,
Hrvatska enciklopedija, sv. 1., Zagreb, 1940., 638-639. U mlaim danima ArnautoviÊ se
izjaπnjavao kao Hrvat. Tijekom rata ArnautoviÊ je bio umijeπan u korupcijsku aferu Po-
vlaπtene agrarne i komercijalne banke za BiH, koja je bila pod kljuËnim utjecajem ma-
arskog kapitala, te Ëija je uprava tijekom rata radila na povezivanju bosansko-hercego-
vaËkih Srba i muslimana radi provedbe maarskih planova za pripajanjem BiH kao po-
sebnog tijela ugarskom dijelu Monarhije. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog,
229, 603-604. U ovom Ëlanku Pilar spominje ovu aferu i ArnautoviÊa smatra eksponen-
tom maarske politike u BiH.
120 U ovom tekstu Pilar upotrebljava izraze i musliman i musloman, piπuÊi ih i velikim
i malim poËetnim slovom, pa je oËito da iako bosansko-hercegovaËke muslimane u et-

niËkom smislu smatra Hrvatima, njihovu muslimansku odrednicu smatra neËim veÊim
od puke vjerske odrednice. Katolike uvijek navodi malim slovom, navodeÊi ih i kao
flHrvate katolike«, implicirajuÊi da ima i Hrvata nekatolika. Pravoslavne u BiH, piπuÊi ih
malim slovom, navodi samo jednom, ËeπÊe upotrebljavajuÊi nacionalni pojam flSrbi«
179
ga kluba u obÊe nije bila simpatiËna, kako Êemo kasnije vidjeti, to je ©erif Ar-
nautoviÊ odklonio poziv u BeË. Isto je stanoviπte zauzeo i dr. BaπagiÊ.
Doskora, osobito kad su dr. SunariÊ i DimoviÊ primljeni u audienciju, po-
Ëeli su muslomanski krugovi uvidjati, da su poËinili veliku politiËku pogreπ-
ku, te da je u ovakovo sudbonosno doba politika pasiviteta najloπija. Obdræa-
valo se medju muslomanima nekoliko sastanaka, koji su urodili zakljuËkom,
da i muslomani moraju bezuvjetno otiÊi u BeË i zatraæiti audienciju kod krune
te razloæiti svoje stanoviπte.
Glede toga, da valja iÊi u BeË, bili su svi sloæni, glede toga pako, kakovo Êe
stanoviπte zauzeti pred krunom, nastala je najveÊa razroænost. Muslimani, koji
se osjeÊaju Hrvatima,121 nisu sami znali, kakovo bi stanoviπte zauzeli, poπto je
dræanje bosanskih Hrvata bilo uslied prilika, izloæenih u I. Ëlanku, bez ikakve
jasne linije. Srbofilski muslomani122 dræali su se po strani. Tako je jasni cilj ima-
la samo ona grupa, koja stoji izkljuËivo na konfesionalnom islamskom stanoviπ-
tu, koja je svakoj nacionalnoj ideji tudja i koja se u politici ograniËuje na zastupa-
nje posebnih interesa muslomana i traæenje autonomije Bosne i Hercegovine.123
©erif ArnautoviÊ, kome se velika inteligencija neda poreÊi, nije izprva iz-
razito pristajao uz ovu prvu grupu.124 Kao inteligentan Ëovjek, on je, naprotiv,
priznavao, da i Muslomani Bosne i Hercegovine u ovo doba narodnog princi-
pa ne mogu trajno ostati bez narodne sviesti i da se ne smiju opirati prisajedi-
njenju Bosne i Hercegovine jednoj nacionalistiËkoj teritorijalnoj skupini. Uzpr-
kos toga teoretski skroz izpravnoga stanoviπta odbijao je ©erif sam poduzeti
tome odgovarajuÊu akciju, izgovarajuÊi se na svoju politiËku tradiciju, koja da
je s time u protuslovlju.
121 To su vjerojatno bili pristaπe bivπe Muslimanske napredne stranke (MNS), koja je
poËetkom 1910. promijenila ime u Muslimanska samostalna stranka (MSS), privremeno

obustavivπi hrvatski nacionalni dio svoga programa, a Ëiji se brojniji dio pod vodstvom
Safvet-beg BaπagiÊa i Adem-age MeπiÊa u kolovozu 1911. fuzionirao s brojnijim dijelom
Muslimanske narodne organizacije (MNO) u Ujedinjenu muslimansku organizaciju. M.
IMAMOVIΔ, Pravni poloæaj i unutraπnjo-politiËki razvitak BiH, 1976., 222-223, 247.
122 To je vjerojatno bila malobrojna skupina tzv. flmuslimana demokrata«, pod vodstvom
Osmana –ikiÊa, okupljenih oko lista Samouprava, te malobrojnije krilo bivπe Musli-
manske narodne organizacije (MNO) pod vodstvom Derviπ-beg Miralema, koje je u
oæujku 1911. odbilo saborsku suradnju s Hrvatima, u kolovozu iste godine odbilo fu-
ziju MNO-a s MSS-om, te koje se koncem 1911. organiziralo kao Eksekutivni odbor
MNO-a s listom Novi Musavat. M. IMAMOVIΔ, Pravni poloæaj i unutraπnjo-politiËki raz-
vitak BiH, 224, 246.
123 To su vjerojatno bili pripadnici brojnijeg krila bivπeg MNO-a, pod vodstvom ©erifa
ArnautoviÊa, koje se u kolovozu 1911. fuzioniralo s MSS-om u Ujedinjenu musliman-
sku organizaciju, te malobrojnijeg krila MSS-a pod vodstvom Halid-beg Krasnice, koje
je odbilo tu fuziju. Isto, 247.
124 Misli se na posljednju, anacionalnu muslimansku grupu.
180
Neki Hrvati, a napose nadsavjetnik Vancaπ, trudili su se mnogo, da Ar-

nautoviÊa predobiju za hrvatsko stanoviπte. PoËinili su ali kod toga pogreπku,
πto su mislili svoje hrvatsko stanoviπte najbolje izraziti u formuli jugoslaven-
skoga kluba. S tim pako niti kod ©erifa, a niti kod drugih muslomana nisu ima-
li uspjeha.
Muslomani zamolili su u subotu 28. srpnja 1917. za audienciju, koja im je
na 5. augusta i dozvoljena.
Bilo je napadno, kako se ©erif, πto se je viπe pribliæavala audijencija, sve vi-
πe udaljuje od nacionalnoga stanoviπta. Na skupπtini, koja je dræana neposred-
no prije puta u BeË, zastupao je ©erif veÊ izrazito ideju autonomije Bosne i Her-
cegovine i umjeo svojom rjeËitoπÊu predobiti i Muslomane Hrvate za ovu ideju.
U BeË uputio se je ©erif preko Peπte. Neima dvojbe, da je njegov tamoπnji
boravak djelovao joπ u smjeru njegove anacionalne i autonomistiËke evolucije.
Na audienciji 16. kolovoza 1917. protivili su se ©erif ArnautoviÊ i dr. Saf-
vetbeg BaπagiÊ svakom prisajedinjenju Bosne i Hercegovine u bilo kakvi πiri
narodno-politiËki okvir i zahtievali dræanje podpune autonomije ovih zemalja.
©erif ArnautoviÊ predao je kruni i jedan promemorij, kojim je svoje protuna-
rodno i autonomistiËno stanoviπte pismeno precizirao.125 Ovaj promemorij
podpisao je ali ©erif sam, BaπagiÊ ga nije podpisao.126
125 Neprijeporno je da je ArnautoviÊeva spomenica traæila autonoman poloæaj BiH unu-
tar Monarhije, no Tomislav JonjiÊ je zapazio da ona flni izriËito ni implicitno nije otkla-
njala moguÊnost povezivanja BiH s Hrvatskom.« T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar,
ideolog (1898—1918.), 684. To je toËno, jer se osim podjeli BiH izmeu austrijskog i
ugarskog dijela Monarhije ta spomenica protivi samo planovima Jugoslavenskog kluba
o stvaranju jugoslavenske dræave unutar Monarhije, kojoj bi BiH bile sastavni dio. Do-
duπe argument, kojim ArnautoviÊ u njoj brani svoje protivljenje stupanju BiH u jugosla-
vensku dræavu: da muslimanski Ëimbenik i sada u BiH, gdje Ëini treÊinu stanovniπtva,
gospodarski i kulturno nazaduje, pa bi u jugoslavenskoj dræavi, gdje bi Ëinio jedanaes-
tinu stanovniπtva bilo joπ i gore, moglo bi se preslikati i na pristupanje BiH u hrvatsku
dræavu, gdje bi muslimani takoer Ëinili manje od treÊine. O tekstu spomenice vidi: Lu-
ka –AKOVIΔ, Poloæaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama jugosloven-
skog pitanja 1914—1918., Tuzla, 1981., 163-176.; Z. GRIJAK, flO okolnostima osnutka i
djelovanju Kluba StarËeviÊeve hrvatske Ëiste stranke prava u Sarajevu«, 240-244; Husni-
ja KAMBEROVIΔ, flBoπnjaci i stvaranje jugoslavenske dræave 1918. godine«, ZR Godina
1918., Zagreb, 2010., 197-198. Ipak, JonjiÊevo zapaæanje moglo bi se dovesti u vezu s
navedenom tvrdnjom, koja se pojavila u proljeÊe 1911. prilikom sklapanja sporazuma o
hrvatsko-muslimanskoj saborskoj suradnji, prema kojoj su se muslimanski potpisnici na-
vodno flobvezali da ne Êe smetati dræavnopravnim aspiracijama Hrvata«. Ovdje takoer
vrijedi spomenuti i da je frankovaËka Hrvatska u kolovozu 1917. objavila razgovor s flvr-
lo imuÊnim i sa svoga hrvatstva poznata bosanskoga bega«, koji je navedeni politiËki ko-
rak dvojice muslimanskih prvaka (zahtjev za autonomijom BiH) branio Ëvrsto ukorije-
njenim osjeÊajem posebnosti meu bosansko-hercegovaËkim muslimanima, koji im pri-
jeËi da se olako, bez jamstava oËuvanja te posebnosti, pridruæe Ëak i katoliËkim Hrvati-
ma, koji su im fli po krvi i po politiËkom uvjerenju najbliæi«. Manjak jamstava s hrvatske
strane ogledao se u tomu πto katoliËki Hrvati u nacionalnom smislu ne znaju jesu li Hr-
181
vati ili Jugoslaveni, a slijedom toga jesu li za hrvatsku ili jugoslavensku dræavu, te u to-
mu πto ne znaju jesu li za federaciju ili za jedinstvenu dræavu, te da Êe im Hrvati musli-
mani priÊi tek kada rijeπe te dvojbe. flBosanski muslimani. (Razgovor s uglednim bosan-
skim begom)«, Hrvatska, 26. kolovoza 1917., 2. Pitanje je, je li to bio poziv Hrvatima ka-
tolicima da stvore program federativno ureene hrvatske dræave u kojoj bi Bosna i Her-
cegovina bila jedna od njezinih federalnih (autonomnih) jedinica. U svakom sluËaju ovaj
su razgovor klerikalne, projugoslavenske Novine protumaËile kao da se bosanski mus-
limani spremaju priÊi Hrvatima tek flkad si mi stvorimo slobodnu i ujedinjenu Hrvatsku«.
flPabirci iz domaÊe politike«, Novine, 28. kolovoza 1917., 3.
126 Tomislav JonjiÊ prenosi pisanje Agramer Tagblatta, prema kojem se na ovoj audi-
jenciji BaπagiÊ (koji dakle nije potpisao ArnautoviÊevu spomenicu) flnije protivio Dekla-
raciji Jugoslavenskoga kluba, ali da se je zaloæio za autonomiju BiH u buduÊoj jugosla-
venskoj dræavi«. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 683. Ipak, u daljnjim is-
tupima BaπagiÊ izriËito govori u prilog hrvatskom a ne jugoslavenskom rjeπenju. Tako
je nekoliko mjeseci potom dao izjavu za maarski list 8-Órai-Ujság u kojem je iznio na-
cionalna i politiËka stajaliπta Ujedinjene muslimanske organizacije. U kontekstu nacio-
nalnog stajaliπta BaπagiÊ je rekao: flBosanske narodnosti neima — muslimanska inteli-
gencija priznaje se Hrvatima.« U kontekstu politiËkog stajaliπta BaπagiÊ je u prvom re-
du naveo da njegova stranka flæeli poseban poloæaj Bosne uz priuzdræaj dosadanje au-
tonomije u okviru Habzburæke monarkije«. Meutim BaπagiÊ, ako je i mislio na zadræa-
vanje fldosadanje autonomije«, oËito nije mislio i na zadræavanje dosadaπnjeg poloæaja
Bosne, jer je naveo da je njegovoj stranci flsvejedno doπle (Bosna i Hercegovina) u ties-
niji odnoπaj s Austrijom ili Ugarskom«. Ni to mu nije bilo posve svejedno, jer je naveo
da ipak flugarska kruna ima na Herceg-Bosnu historiËka prava«. No, BaπagiÊ ni tu nije
stao, nego je naveo da je njegova stranka flza sjedinjenje Jugoslavena pod imenom Hr-
vata« te da se flbuduÊi odnoπaj Bosne i Hercegovine moæe zamisliti onako, kako je da-
nas izmedju Ugarske i Hrvatske«. flDr. Safvet-beg BaπagiÊ o Bosni i Hercegovini«, Hrvat-
ska, 24. prosinca 1917., 1; flMuslimanski prvak za nacionalno hrvatstvo, a politiËko mag-
jarstvo«, Hrvatska dræava, 24. prosinca 1917., 2. To bi moglo znaËiti da su BaπagiÊ i nje-
govi istomiπljenici imali dva politiËka programa. Prema prvom: oËuvanje posebnog po-
loæaja Bosne i Hercegovine, najbolje unutar ugarskog dijela Monarhije, pri Ëemu bi
Bosna i Hercegovina imala isti stupanj autonomije (dræavnosti) kao i banska Hrvatska.
Prema drugom: stupanje Bosne i Hercegovine u hrvatsku dræavnu jedinicu unutar Mo-
narhije, bez potanje razraenog stajaliπta o poloæaju BiH unutar hrvatske dræave i po-
loæaju hrvatske dræave u odnosu na ostatak Monarhije. Na tragu tomu tumaËenju je i
BaπagiÊeva izjava bivπem ugarskom premijeru Tiszi od 20. rujna 1918., kada je BaπagiÊ
flzagovarao da se ujedine sve hrvatske zemlje u posebno tijelo; ako to nije moguÊe, da
Bosna i Hercegovina dobiju (!) autonomiju«. B. KRIZMAN, Hrvatska u prvom svjetskom
ratu, 255. S druge strane, to bi se moglo protumaËiti i kao jedinstven BaπagiÊev pro-
gram, prema kojemu bi se Bosna i Hercegovina pripojila hrvatskoj dræavnoj jedinici
unutar ugarskog dijela Monarhije, pri Ëemu bi hrvatska dræavna jedinica prema uæoj
Ugarskoj imala veÊi stupanj autonomije nego πto ju je imala banska Hrvatska na teme-
lju Hrvatsko-ugarske nagodbe, dok bi Bosna i Hercegovina unutar hrvatske dræavne je-
dinice uæivala onakav stupanj autonomije kakav je uæivala banska Hrvatska prema
Ugarskoj na temelju Nagodbe. U prilog tomu govore planovi zemaljskog poglavara
BiH, generala Stjepana SarkotiÊa, prema kojima bi se unutar ugarskog dijela Monarhi-
je stvorila hrvatska dræava pripojenjem Dalmacije i flvirtualnim« pripojenjem BiH ban-
skoj Hrvatskoj, pri Ëemu bi BiH joπ neko vrijeme ostala izdvojenom jedinicom unutar
ugarskog dijela Monarhije. Ta bi hrvatska dræavna jedinica dobila veÊi stupanj autono-
mije prema Ugarskoj, nego πto ju je na temelju Nagodbe imala banska Hrvatska. L.
–AKOVIΔ, Poloæaj Bosne i Hercegovine, 162-163; B. KRIZMAN, Hrvatska u prvom
svjetskom ratu, 245-251.
182
Da je time rieπenju hrvatskoga pitanja zadan osjetljiv udarac i svima nje-

govim neprijateljima dano oπtro oruæje u ruke, o tome neima nikakve dvojbe.
Naπa je sada zadaÊa, da sve momente, koji su doveli do toga razvitka, oπ-
tro uoËimo. Moramo oπtro razlikovati dva momenta, jedan stvarni, a drugi
osobni.
Stvarni je momenat u tome, πto Muslomani u Bosni i Hercegovini Ëine jed-
nu treÊinu puËanstva, pak imaju tome razmjeru i odgovarajuÊi politiËki upliv.
U svakom πirem okviru nebi oni viπe saËinjavali treÊine, veÊ samo desetinu ili
Ëak dvanajstinu. Stime bi se umanjio i njihov upliv, πto Muslomani, koji su do
prije 40 godina bili gospodari u zemlji, teæko podnose. KonaËno se oni boje, da
bi umanjenje njihovoga politiËkoga upliva imalo loπe posljedice i za sigurnost
njihove vjere. Ovo je doduπe bez osnova, ali odgovara njihovom temeljnom
shvaÊanju.
Gornje temeljno stanoviπte djelovalo je tim viπe, πto si Muslomani nisu na
Ëistu vrhu koristi, koje bi im donielo rieπenje hrvatskoga pitanja, kano ni opas-
nosti, koje im priete iz njihove izoliranosti i iz toga, πto oni moæda mogu zate-
gnuti rieπenje hrvatskoga pitanja, ali nikako ga sprieËiti, jer Êe se ono konaËno
ostvariti i protiva njih.
Ja dræim, da je tome nepovoljnom razvitku mnogo kriva i hrvatska politi-
ka. Mi smo se stavili na historiËki jedino izpravno stanoviπte, da su Musloma-
ni Hrvati. Dosljedno tome stavili smo se na stanoviπte opreËno Srbima, naime
mi nastojimo Muslomane odræati, doËim su Srbi muslomansko pitanje rieπili u
svima zemljama, koje su doπle pod njihovu vlast, na najkraÊi naËin tako, da su
ih izkorienili. Ipak nismo znali naπu politiku prama Muslomanima staviti na
zdravo konkretno stanoviπte. Jedni su pod uplivom StarËeviÊevog turkofiliz-
ma muslomane jednostavno mazili, drugi pako dali su na se utjecati od srbsko-
ga shvaÊanja, koje ide onamo, da su Muslomani za æivot nesposoban elemenat,
s kojim se ne moæe raËunati. Izmedju oba ova stanoviπta, koja su oba pogreπ-
na, nismo mi Hrvati umjeli pogoditi zlatne sredine koja ima iÊi onamo, da je
dræanje bos. herc. Muslimana za nas doduπe æivotno pitanje, ali da tu neima
mjesta nikakovom mazenju, nego da je to teæak socijalni problem, koji treba
uzeti svom ozbiljnoπÊu u pretres i rieπiti po srednjoj liniji najveÊe moguÊe ko-
risti, koli za Hrvatstvo uobÊe toli za bosanske Muslimane.127 Valja priznati, da
127 Treba napomenuti da se ovaj Pilarov prijedlog hrvatske politike prema bosansko-
hercegovaËkim muslimanima, kako je ovdje natuknut, od starËeviÊanske politike ipak

razlikuje tek u nijansi, dok se od politike navodno nastale pod srpskim utjecajem i da-
lje naËelno razlikuje. Zato je pretjerano reÊi da je ovaj njegov prijedlog flzlatna sredina«
izmeu obje politike. U odreivanju te flnijanse« Pilarovog odnosa prema muslimanima
valja poÊi od toga da ni nadbiskup Stadler i njegov politiËki krug, baπ kao ni HNZ ko-
jem je pripadao Pilar, nisu poricali etniËko hrvatstvo bosansko-hercegovaËkih muslima-
na ali Stadler, za razliku od HNZ-a, svjestan vjerskih a time i velikih kulturnih i socijal-
183
je ovaj manjak jasnih ciljeva i svake pametne taktike naprama bos. herc. Mus-
limanima mnogo kriv ovome loπome razvitku.
SliedeÊi je momenat skroz osobne prirode. ©erif je ArnautoviÊ danas naj-
snaænija i najuplivnija liËnost medju bosanskim Muslimanima. Njemu danas
muslimani ne mogu suprotstaviti ekvivalentne liËnosti.
Ipak ©erif eff. ArnautoviÊ nije pravi Boπnjak. I on je u njeku ruku flkufe-
raπ«, jer mu samo ime kazuje, da je potomak doseljenoga Arnauta. Zato ovaj
Ëovjek, makar nosi na sebi bosanski begovski tip, ne osjeÊa ni hrvatski ni sla-
venski u obÊe. Kao πto su Arnauti bili dugo nosioci osmanlijsko-islamske kon-
zervativnosti i nazadnjaËtva, tako je ovaj Ëovjek po svome instinktu postao no-
siocem istih teænja u Bosni. I ovaj instinkt bio je dosele uviek jaËi od boljeg uv-
jerenja njegove nedvojbene znatne inteligencije.
Ne smijemo previdjeti joπ jednoga momenta. Kao kod svih Arnauta, tako
je i kod ©erif effendije vrlo razvijen smisao za privredu.
Od godine 1908. ovamo rade Magjari uporno na tome, da steknu politiË-
koga upliva u Bosni i Hercegovini. Oni osnivaju razna poduzeÊa u zemlji i na
dobro dotirana mjesta u ravnateljskim, nadzornim i upravnim vieÊima poziv-
lju ugledna lica iz bosanskoga javnoga æivota. Poznata je jedna afera iz godine
1909., kad im je uspjelo na ljepak uhvatiti jednoga od najuglednijih Hrvata u
zemlji, pak je samo bura narodnoga ogorËenja ovoga prisilila, da to mastno
mjesto i napusti.128 ArnautoviÊ igrao je previdnu ulogu u zemlji, a da Magjari
nih razlika izmeu Hrvata katolika i muslimana u Bosni i Hercegovini, te preteæite na-
cionalne neopredijeljenosti muslimana, iz te etniËke Ëinjenice nije izvlaËio apriorne po-
litiËke zakljuËke, teæeÊi opreznijem obliku suradnje izmeu katolika i muslimana. Z.
GRIJAK, PolitiËka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, 162-163, 562.
Dakle HNZ, a time i Pilar, u veÊoj su mjeri flmazili« muslimane nego Stadler i njegov
krug. Zatim valja primijetiti, da je u programu HNZ-a, prihvaÊenog u veljaËi 1908., na
izriËitu intervenciju Ive Pilara prihvaÊena toËka, da Êe HNZ podupirati muslimane flbez
obzira kojoj stranci pripadaju«. OËito je ovaj Pilarov prijedlog iznesen nasuprot posto-
jeÊih stajaliπta, da bi HNZ trebao podupirati samo one skupine muslimana, koje prih-
vaÊaju hrvatski nacionalno-politiËki program. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideo-
log, 283, 285. Dakle, Pilar je u to vrijeme zagovarao bezuvjetnu hrvatsko-muslimansku
politiËku suradnju, te je u veÊoj mjeri flmazio« muslimane nego neki drugi u HNZ-u. Za-
to smatram da se u ovoj kritici starËeviÊanskog flmaæenja« muslimana radilo prvenstveno
o tomu da se hrvatska politika prema muslimanima treba voditi prvenstveno umom, a
ne srcem.
128 RijeË je o Ëelniku HNZ-a, Nikoli MandiÊu, koji je poËetkom 1909. imenovan Ëlanom
uprave u Povlaπtenoj agrarnoj i komercijalnoj banci za BiH, novËanom zavodu pod

kljuËnim utjecajem maarskog kapitala, osnovanom sa svrhom financiranja otkupa bo-
sansko-hercegovaËkih kmetova. S argumentima da MandiÊ radi osobne koristi potpo-
maæe πirenje Hrvatima nesklonog maarskog politiËkog utjecaja u BiH te radi protiv in-
teresa muslimanskih veleposjednika, MandiÊevo imenovanje pokuπali su iskoristiti nad-
biskup Stadler i njegov politiËki krug kako bi uzdrmali MandiÊev poloæaj i posredstvom
tadaπnjeg Stadlerovog eksponenta u HNZ-u Joze SunariÊa preuzeli tu organizaciju. Pod
184
nebi kuπali zapregnuti njegov upliv pod kola svojih interesa. Kod nenarodnih
muslimana ali nije bilo snage javnoga mnienja, da to sprieËi. Tako danas ©erif
effendija sjedi u upravi agrarne i komercijalne banke i osiguravajuÊeg druπtva
flHerceg-Bosna« te je veÊ uslied tih svojih sveza dospio pod upliv Peπte. Dalje
su u tom smjeru djelovale sveze, koje muslimani podræavaju sa Peπtom joπ iz
vremena svoga pakta sa Srbima i borbe protiv vlade u Bosni. Moralo je pasti u
oËi, da ©erif nikada ne ide ravno u BeË, nego se uviek ustavlja u Peπti, da pos-
jeti tamo, kako se on obiËaje izraziti, svoje flpolitiËke prijatelje«. U posliednje
vrieme nije ni to ostalo neopaæeno, kako ©erif na sva usta hvali Magjare, iztiËe
njihovu politiËku dalekovidnost (!) i velike koristi, koje Êe muslimani od Ma-
gjara imati itd., a nije se nitko niti zaËudio, kad je polazeÊi u BeË na audienciju
sam i bez svoga pratioca BaπagiÊa boravio opet par dana u Peπti. U Peπti je ne-
narodno i autonomistiËko stanoviπte ©erifovo prekaljeno, a po sarajevskim se
novinama zadnjih dana moglo i Ëitati, da je on i najveÊi dio svoga promemori-
ja na krunu ondje veÊ gotov dobio. Govori se po Sarajevu i to, da je na ©erifo-
vo dræanje djelovala joπ i okolnost, da je on u Peπti morao traæiti, a navodno da
je i naπao pomoÊi radi male jedne neprilike, koja mu je prietila radi njegove si-
tuacije kod jedne sarajevske banke.
Safvet BaπagiÊ nije bio Ëovjek, koji bi se mogao oprieti uplivu ©erif effen-
dije ArnautoviÊa. Tako je izvjeπtaj na krunu morao izpasti sasvim onako, kako
smo malo prije naveli.
Hrvatska javnost uËiniti Êe dobro, ako u ArnautoviÊu i u napredak bude
gledala eksponenta magjarskih upliva. Kolikogod ovo bilo za nas neugodno
ustanovljenje, utjeπna je za nas samo pojava, da je ©erif effendija veÊ i dosele
opazio, a s vremenom joπ Êe viπe opaziti, da i kod bosanskih muslimana nije
viπe moguÊe tjerati osobnu politiku na raËun narodnih interesa. ©erif Êe effen-
dija ArnautoviÊ biti neugodno iznenadjen, kad vidi, da bos. herc. muslimani
neÊe viπe honorirati njegovih politiËkih raËuna.
IV.
Program dra. Joze SunariÊa129
Iza putova u BeË i u audienciju kod krune, koje su sve grupe bos. herceg. po-
litiËkoga æivota imale, svaki je znalac bosanskih prilika sa znaliËnoπÊu izËeki-
vao kristalizaciju ideja i politiËkih smjerova. Nije dugo trebalo Ëekati.
pritiskom javnosti MandiÊ se povukao iz uprave te banke, te iz vodstva HNZ-a, no na

sarajevskoj okruænoj skupπtini HNZ-a, odræanoj u travnju 1909., MandiÊ je ponovo iza-
bran za predsjednika HNZ-a. T. JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 412.-437.
185
flHrvatski Dnevnik« od 7. rujna i onda ponovno od 15. rujna o. g. donio je

sliedeÊu izjavu:
flPodpisani Hrvati izjavljuju:
1. da su sporazumni sa deklaracijom Jugoslavenskoga kluba u BeËu od 30.
svibnja 1917. za sjedinjenje svih Slovenaca, Srba i Hrvata.130
2. da traæe podpunu i obÊu amnestiju za sve politiËke delikte.
3. da traæe uzpostavu svih ustavnih sloboπtina i ponovni saziv sabora u
Bosni i Hercegovini.
4. da odobravaju interpelacije gg. dra. Koroπeca131 i HreljanoviÊa izjavlju-
juÊi, da su nepodpuna i ako vjerna slika pravoga stanja naπe zemlje i da
obzirom na æalostne prilike i svakovrstne rekvizicije gledaju zabrinuto
u crnu buduÊnost svoga naroda.
(Sliede podpisi)«.
Interesantno je svakako, da nijedan od izjavljivaËa nije imao petlje, da sa
svojim podpisom izadje na vidjelo i da je do danas ovaj program anoniman.
Nu flHrvatski Dnevnik«132 od 15. rujna donio ga je ponovno: flda se ne zabo-
130 U Svibanjskoj deklaraciji redoslijed nabrajanja naroda je drukËiji, te ondje stoji da se
traæi ujedinjenje zemalja u Monarhiji u kojima æive flSlovenci, Hrvati i Srbi.« B. PETRA-
NOVIΔ, M. ZE»EVIΔ, Jugoslavija 1918.—1984., 68. U navedenom Ëlanku od 13. rujna
u kojem je kritizirao odjeke Svibanjske deklaracije, Stjepan RadiÊ je izmeu ostaloga pi-
sao: flSad se viπe i ne piπe: ‘mi Hrvati’, a pogotovo se ne piπe kraljevina Hrvatska, ne-
go vazda Ëujemo i Ëitamo: Hrvati, Srbi i Slovenci, dotiËno u najnovijem poredku: Slo-
venci, Srbi i Hrvati.« Stjepan RADIΔ, flHrvatsko dræavno pravo kao cimer protuslaven-
skoj srbskoj politici«, Hrvatska, 13. rujna 1917., 1.
131 Antun Koroπec, slovenski politiËar (Biserjani kraj Videma ob ©Ëavnici, 12. V. 1872.
— Beograd, 14. XII. 1940.). KatoliËki sveÊenik. Organizator KatoliËke narodne stran-
ke u ©tajerskoj; od 1906. zastupnik Slovenske narodne stranke u austrijskom Carevin-
skom vijeÊu, gdje je 30. V. 1917., kao predsjednik Jugoslavenskoga kluba, proËitao Svi-
banjsku deklaraciju u kojoj se zahtijeva ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba u Austro-
Ugarskoj u samostalno dræavno tijelo u okviru Monarhije. U vrijeme raspada Austro-
Ugarske, Koroπec je bio predsjednik Narodnoga vijeÊa SHS-a i u tom je svojstvu s N.
PaπiÊem 9. XI. 1918. sklopio Æenevsku deklaraciju, kojom srpska vlada priznaje Dræa-
vu SHS kao politiËki ravnopravnoga partnera Kraljevini Srbiji u provoenju ujedinjenja
juænoslavenskih narodâ. Bio je potpredsjednik prve vlade Kraljevine SHS. Kao voa
Slovenske puËke stranke sudjelovao je (od 1917) u mnogim vladama. Godine 1924.
potpredsjednik vlade, a 1924. i 1928. ministar unutraπnjih poslova. Nakon atentata na
S. RadiÊa priπao je kralju i kao predsjednik vlade (1928) pomogao uvoenju ©estosije-
Ëanjske diktature. Bio je ministar u ÆivkoviÊevoj vladi 1929. Godine 1933.—34. zatvo-
ren na Hvaru. U ljeto 1935. bio u StojadinoviÊevoj vladi ministar unutarnjih poslova.
Godine 1939. predsjednik Senata, 1940. ministar prosvjete u vladi CvetkoviÊ-MaËek. U
svojem dugogodiπnjem politiËkom radu zastupao je konzervativna stajaliπta. flKoroπec,
Anton«, Hrvatska enciklopedija, mreæno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleæa,
2021. Pristupljeno 28. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID= 33246>.
132 Hrvatski dnevnik bio je list Vrhbosanske nadbiskupije, te su ga u to vrijeme urei-
vali vlË. Ilija GavriÊ i vlË. Ambrozije BenkoviÊ, obojica Ëlanovi Hrvatskoga katoliËkog
186
ravi« i javno mnienje u Sarajevu ga je okrstilo SunariÊevim programom. Slaæe

se priliËno s mojim shvaÊanjem, kako sam ga izloæio u I. Ëlanku da je baπ dr.
Jozo, koji tri godine nije pokazivao nikakva znaka æivota, osjeÊao prvi potrebu,
da bræe bolje iztrËi bilo s kakvim programom na javu. Osim toga je dr. Koro-
πec za svoga boravka u Sarajevu133 kod dra. SunariÊa stanovao i svoju akciju
sasvim po njegovim uputama ravnao. LogiËki je dakle, da je baπ dr. Jozo usvo-
jio formulu jugoslavenskoga kluba u svoj program.
Poπto je dakle izvan svake dvojbe, da za tim, makar dosele anonimnim
programom stoji Ëovjek, koji je do svjetskoga rata bio jedan od vodja Hrvata u
Bosni i Hercegovini, to se moramo s tim programom malo pobliæe zabaviti. Pr-
va nam je duænost, da ge oznaËimo æalostnim i po interese bos. herceg. Hrva-
ta vrlo opasnim galimatijasom. Ovu moju tvrdnju imati Êu sada dokazati. Ne
Êe mi biti teæko.
Deklaracija jugoslavenskog kluba u BeËu je poznata. Dielim podpuno
shvaÊanje, koje je o vriednosti i znamenovanju toga politiËkoga akta za nas Hr-
vate u flHrvatskoj« ponovno izloæeno, i koje je u broju 1825. od 12. rujna 1917.
najzgodnije precizirao nar. zastupnik Stjepan RadiÊ.134 Nu bez obzira na to
seniorata i pristaπe Svibanjske deklaracije. Nakon πto je nadbiskup Stadler u studenom

1917. definitivno odbacio Svibanjsku deklaraciju, obojica urednika dala su ostavke, a
list je dalje pisao u protudeklaracijskom duhu. Z. MATIJEVIΔ, Izmeu sna i jave, 93.
133Koroπec je 31. kolovoza 1917. doputovao u BiH kako bi doznao miπljenje bosan-
sko-hercegovaËkih politiËara o Svibanjskoj deklaraciji, te ih pridobio za nju. T. JONJIΔ,
Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog, 694-696.
134 RijeË je ponovno o navedenom RadiÊevom Ëlanku flHrvatsko dræavno pravo kao ci-
mer protuslavenskoj srbskoj politici«, objavljenom u frankovaËkoj Hrvatskoj 13. rujna

1917. Taj RadiÊev Ëlanak predstavlja odmak od njegovog prvotnog oduπevljenja Svi-
banjskom deklaracijom. U napomeni Ëlanku uredniπtvo Hrvatske je navelo da se flu ne-
kim stvarima u ovim razlaganjima ne slaæemo sa g. piscem«, ali Ëlanak objavljuju flradi
zanimivosti i patriotiËkoga hrvatskog duha«. »lanak predstavlja jasnu obranu naËela hr-
vatskoga dræavnog prava, jednog od naËela na kojem poËiva Svibanjska deklaracija, ali
i nenaËelnu osudu hrvatsko-srpskog (-slovenskog) narodnog jedinstva, drugog od na-
Ëela, na kojem poËiva ova deklaracija, te se u njemu osuuje politiËki pravac u kojem
je krenuo deklaracijski pokret. U ovom Ëlanku naËelo hrvatsko-srpskog (-slovenskog)
narodnog jedinstva za RadiÊa je u fletnografsko-socijalnom« smislu flneoboriva i prirod-
na Ëinjenica«, no u nacionalno-politiËkom smislu to naËelo je za RadiÊa neprihvatljivo
samo zato πto ga Srbi shvaÊaju na njemu neprihvatljiv naËin, u ekskluzivno srpskom
interesu, pobijajuÊi njime naËelo hrvatskoga dræavnog prava, πto je postalo vidljivo ti-
jekom deklaracijskog pokreta. Spominjanje upravo RadiÊevog stajaliπta o Svibanjskoj
deklaraciji kao najrelevantnijeg (flnajzgodnijeg«) stajaliπta o tom dokumentu i na njemu
utemeljenom pokretu, iako je to stajaliπte kako smo vidjeli bilo nestalno, a ne primje-
rice frankovaËkog, koje je bilo jasnije i dosljednije, moæe imati nekoliko razloga. U pr-
vom redu Pilar je mogao osjeÊati bliskost s RadiÊem i njegovim politiËkim stajaliπtima.
Kao i RadiÊ i Pilar je izvorno bio flnaprednjak«, te je prema vlastitoj tvrdnji 1900. u BiH
doπao kao flapostol hrvatsko-srpske sloge« (jedinstva). Joπ na prijelazu iz 1904. na 1905.
Pilar je bio pripravan pristupiti Hrvatskoj naprednoj stranci i osnovati njezinu organi-
187
znaËajno je, da SunariÊev program donosi jezgru te deklaracije u skroz neiz-

pravnoj formi, jer mnije, da je ona za sjedinjenje flsvih Slovenaca, Srba i Hrva-
ta«. To je pako velika, vrlo velika razlika. U obliku, u kojoj je SunariÊev pro-
gram donosi, odgovara ona puno viπe PaπiÊevoj formuli,135 nego onoj jugosla-
venskoga kluba. Jer samo PaπiÊeva formula predvidja sjedinjenje flsvih Srba« a
nipoπto ona jugoslavenskoga kluba.
Ja sam doduπe uvjeren, da se taj fatalni lapsus dogodio skroz sluËajno, ali
je vrlo znaËajno, kojom ozbiljnoπÊu i temeljitoπÊu se kuju formule, koje imaju
sluæiti ravnalom jednom vaænom dielu hrvatskoga naroda. Dræim svakako, da
Êe i sam jugoslavenski klub biti dr. SunariÊu vrlo malo zahvalan za ovako gru-
bu pogreπku, koja samo naπim narodnim neprijateljima daje jedva doËekano
oruæje u ruke i sve nas kompromitira.
Napadno je nadalje, da se u programu dra. SunariÊa i ne spominju oni
momenti, koji su za nas Hrvate u jugoslavenskoj deklaraciji najvaæniji, naime
da se ujedinjenje traæi na temelju hrvatskoga dræavnoga prava i da se traæi u
Monarkiji. (Program stranke prava od god. 1894.)136
Moramo dakle skupiti u jedno: redakcija prve toËke SunariÊeva progra-
ma, sve kad bismo se bez priuzdræanja identificirali sa formulom jugoslaven-
zaciju u BiH, no razoËaran flnaprednjaËkim« ignoriranjem poloæaja Hrvata u BiH, te po-

litikom flnovog kursa« (koju RadiÊ nije podupro) kojom su hrvatske stranke Koalicije u
interesu hrvatsko-srpskog narodnog jedinstva BiH prepuπtale Srbima, Pilar se okrenuo
novim politiËkim kombinacijama, koje su sadræavale elemente pravaπkog programa.
Poput RadiÊa ni Pilar poslije, barem do 1915., naËelo hrvatsko-srpskog narodnog jedin-
stva nije apriori smatrao negativnim, nego mu je negativne konotacije pripisivao tek od
trenutka kada je ono postalo instrumentom velikosrpske politike. T. JONJIΔ, Ivo Pilar:
pisac, politiËar, ideolog, 58, 337, 586. Bliskost s RadiÊem i njegovom politikom potvr-
uje i podatak da je nakon stvaranja jugoslavenske dræave Pilar, koji se preselio u Za-
greb, postao suradnikom Hrvatske (republikanske) seljaËke stranke, a ne frankovaËke
Hrvatske stranke prava. S. MATKOVIΔ, flJe li Ivo Pilar bio pravaπ?«, 424-425. Osim to-
ga, spominjanje RadiÊevog stajaliπta kao najrelevantnijeg za Svibanjsku deklaraciju
moæda otkriva i Pilarovu namjeru da u banskoj Hrvatskoj nae suradnika i izvan uskog
frankovaËkog kruga. Na koncu, buduÊi da je ovaj Pilarov Ëlanak bio pisan prvenstve-
no za bosansko-hercegovaËku javnost, moæda je Pilar isticanjem RadiÊa apelirao na
svoje nekadaπnje suradnike poput Joze SunariÊa, koji je s Pilarom i RadiÊem dijelio is-
tu flnaprednjaËku« mladost, da prihvate njegova (Pilarova), ali i RadiÊeva politiËka sta-
jaliπta.
135 Navedena Krfska deklaracija.
136 Svibanjska deklaracija Jugoslavenskoga kluba poziva se joπ i na flnarodno naËelo«,
pri Ëemu je narod odreen kao flSlovenci, Hrvati i Srbi«, dakle polazi od hrvatsko-srp-
sko-slovenskog narodnog jedinstva, dok se pravaπki program takoer poziva joπ i na
flnarodno naËelo«, no tu je narod odreen kao flnarod hrvatski«, dakle polazi od hrvat-
skoga narodnog jedinstva, kojim se æele nadiÊi pokrajinski (teritorijalni i subetniËki) hr-
vatski partikularizmi. Pravaπki program vidi u: Tihomir CIPEK, Stjepan MATKOVIΔ,
Programatski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i skupina 1842.—1914., Zagreb,
2006., 357.
188
skoga kluba, jest skroz pofaljena i iz temelja pogreπna, te mora imati najloπije
posljedice i naprama dolje.
Druga toËka SunariÊevog programa traæi podpunu amnestiju u Bosni za
sve politiËke delikte. »ovjek ne mora biti preveliki poznavaoc bosanskih prili-
ka, a da kapira na prvi pogled, da je to toËka, koja dolazi u korist bos. herceg.
Srbima. Hrvata osudjenih radi politiËkih delikata naime i neima.
Ja napokon mogu razumjeti, da bi jedan hrvatski politiËar u Bosni izaπao
Srbima u Bosni i sa ovako izvanrednom koncesijom u susret. Ali samo po prin-
cipu: do ut des,137 za isto tako vaæne protuËinidbe. Ali gdje su te protuËinidbe
Srba? Hrvati nose Srbima jednu veliku, vrlo veliku koncesiju, kojom se ekspo-
niraju prema gore, bez da primaju za to iπta. Srbi Êe taj dar rado primiti, tim vi-
πe, πto ih niπta ne koπta. — ©to Êe pako Hrvati za to od njih dobiti, moæe si na
prste izraËunati svaki onaj, koji pozna srbsku politiku u Bosni.
Ova je toËka u obÊe tako zagonetna, da ju nije lahko razumieti. Shvatiti Êe-
mo ju samo onda ako prihvatimo moje tumaËenje osobnih odnosa izmedju
dra. SunariÊa i DimoviÊa, kako sam ih izloæio u prvom Ëlanku. Dr. SunariÊ bio
je primoran ovu toËku primiti u svoj program, jer je ona bitna toËka DimoviÊe-
vog programa i jer je dr. SunariÊ danas politiËki ovisan o DimoviÊu.
Naravski, da je ova toËka u programu, koji bi imao vezati bosanske Hrva-
te, naiπla na odpor u vlastitim redovima. Osjetila se dakle potreba, da se i ovaj
zahtjev uËini Hrvatima ukusnim. flHrvatski Dnevnik« od 15. rujna izmotava se
kojekako i zakljuËuje: flda je pravo, da iz krπÊanske ljubavi traæimo za to za nji-
hove suplemenike Ëin milosti.«
Kako Êe daleko doÊi bosanski Hrvati, ako budu sa svojim Srbima vodili
politiku flkrπÊanske ljubavi«, doskora Êe sami vidjeti. Svakako dræim, da veÊ
odavna nije nemoguÊa stavka jednoga programa ludje i neumjestnije obrazla-
gana, nego ovdje.
TreÊa stavka SunariÊevog programa traæi uzpostavu svih ustavnih sloboπ-
tina i ponovni saziv sabora u Bosni i Hercegovini. To je naravski stavka, s ko-
jom Êe se — u principu barem — suglasiti svaki moderan Hrvat.
Ali dræimo, da je manjak SunariÊevog programa, πto se nije izjasnio, da li
æeli saziv starog sabora ili pako ponovne izbore u smislu § 24:2 b. h. ustava.138
Mnijem, da dr. SunariÊ svakako traæi saziv starog sabora, jer novi izbori u ovo
vrieme znaËili bi, da Êe biti izabran onaj, koga b. h. æandarmerija oznaËi. Mni-
137 Do ut des (lat.): Dajem da daπ; ja tebi ti meni.

138Kako je navedeno u biljeπci 82, ovaj ustavni Ëlanak predvia da mandat zastupnika
u bosansko-hercegovaËkom Saboru prestaje ili svrπetkom petogodiπnjeg saborskog pe-
rioda ili prethodnim raspuπtanjem sabora. BuduÊi da je bilo nepopularno reÊi da se
uopÊe protivi sazivanju sabora, Pilar ovdje oËito naginje malo vjerojatnom raspisivanju
novih izbora, jer u ovoj svojoj reËenici istiËe da je samo ta opcija ustavno utemeljena.
189
jem to tim viπe, jer gg. dr. SunariÊ i DimoviÊ vrlo dobro znadu, da su u starom
saboru bili predsjednici, a absolutno ne znadu, da li Êe i u novoizabranom bi-
ti.
Nu to nije bitno. Bitno je to, πto po mnienju svih poznavaoca bosanskog
sabora deklaracija jugoslavenskoga kluba u njemu ne moæe naÊi veÊine. U to-
me leæi fatalna Ëinjenica, da je SunariÊev program sam sa sobom u neizljeËi-
vom protuslovlju, jer treÊa toËka ruπi i pobija ono, πto prva kategoriËki zahtie-
va.
U bos. herc. saboru glasovati Êe pouzdano za deklaraciju jugoslavensko-
ga kluba samo svi izabrani zastupnici Hrvati. Po svoj prilici i oni, koji se u
principu ne slaæu s njome.
Od 24 Muslomana glasovati Êe za deklaraciju jedva 4-5 prosvjetljenijih i
nacionalno probudjenijih zastupnika. Proti njoj glasovati Êe svi konzervativci,
pa i oni liberalniji elementi, koji stoje pod uplivom ©erifa ArnautoviÊa.
Dolazimo do Srba. Oni su po svome dræanju podpuna sfinga, jer nisu do-
sele dali ni jedne izjave, po kojoj bi se moglo prosuditi njihovo dræanje.
(Konac IV. Ëlanka sliedi.)
Program dra. Joze SunariÊa

(Svrπetak)139
Kako je g. Koroπec u Sarajevu u sav glas pripoviedao, garantirao je njemu Di-
moviÊ sigurnih 60 glasova za deklaraciju u bos. saboru. Jedno je sigurno: time
je gosp. DimoviÊ temeljito mistificirao g. Koroπca i cieli jugoslavenski klub.
Zaπto? Vratimo se opet na prvi Ëlanak. Zato, jer je za svoju na veliko zamiπlje-
nu akciju, kako Êe sebe i svoje Srbe opet diÊi u sedlo, g. DimoviÊ htio izrabiti
upliv jugoslovjenskog kluba. To mu je potpuno i uspjelo. Dobio je preko njega
audienciju, sakrivajuÊ se pod njihovu kabanicu dobio je za se veliki dio hrvat-
ske javnosti i uz hrvatsku pomoÊ mogao je obrukati one Hrvate, koji su njego-
vim osobnim planovima bili na putu. Kad bi sabor bio sazvan i amnestiju imao
u æepu, lahko bi se DimoviÊu bilo izmotati iz svojih obveza. Pouzdano sam
saznao, da je DimoviÊ u druætvu ArnautoviÊa i BaπagiÊa u BeËu — a nije ih
pustio ni Ëasak same, dok su bili ondje, — s najveÊim prezirom govorio i fra-
ternizirao π njima proti sjedinjenju i deklaraciji jugoslavenskog kluba. Pita se
sada, je li to bila taktika ili uvjerenje? Ja tvrdim, da je bilo oboje.
Stojim naime na stanoviπtu, da se Srbi ne Êe nikada pomiriti sa jednim
dræavopravnim programom, po kojemu bi pravoslavni trajno doπli u manjinu
prama katolicima. Onaj pako, koji dræi, da bi bosanski Srbi, koji su se preko tri-
139 Svrπetak IV. dijela ovoga Ëlanka objavljen je u: Hrvatska, 6. listopada 1917., br. 1849,
1.
190
deset godina ogorËeno borili za autonomiju Bosne i Hercegovine,140 samo za-

to, da izrabe relativnu veÊinu svojih 43 po sto puËanstva naprama 32 po sto
Muslomana i 21 po sto Hrvata katolika, sada to odbacili i pristali na formulu
jugoslavenskoga kluba, taj je loπ socijolog i joπ loπiji politiËar. Dozvolio bih, da
Êe se moæda iz taktiËkih razloga bosanski Srbi Ëasovito izjaviti za nju, ali nika-
da ne Êe u duπi uz nju pristati. Kad dodje ad fractionem panis,141 oni Êe vazda
izskoËiti i biti protiv nje.
Tvrdim dakle: pitanje jest, da li Êe i 6 do 7 DimoviÊevih pristaπa u saboru
biti za jugoslovjensku formulu, a sa svim je sigurno, da Êe svi ostali Srbi biti
protiv nje. DimoviÊ pako, koji je po svom parlamentarnom postanku ovisan o
bosanskoj vladi, jer sam njoj ima zahvaliti, da je danas predsjednikom sabora i
nekakvim vodjom, i koji je po svojim ambicijama ovisan o bosanskih Srba, mo-
rati Êe na koncu uviek Ëiniti ono, πto vlada i veÊina Srba od njega zahtievala
bude. Ja dakle tvrdim: na Srbe se raËunati ne moæe. Jer njihovo nastojanje mo-
ra iÊi prirodno onamo, da se rehabilitiraju i da poprave πtetne posljedice rata.
S ovog glediπta oni vode u Hrvatskoj unionistiËku politiku, pa valja priznati,
da su veÊ mnogo postigli. To pako ne Êe biti politika proti vlade, a najmanje za
deklaraciju jugoslovjenskoga kluba, proti kojoj Êe vazda biti mjerodavni kru-
govi obijuh pola monarkije.
O dræanju bos. herceg. vlade ovisiti Êe i dræanje veÊine virilista u sabo-
142
ru. VeÊina glasovati Êe onako kako vlada bude htjela. Kakovo Êe pako dræa-
140 Uz borbu za svoju vjersko-prosvjetnu autonomiju (1896.—1905.) bosansko-hercego-
vaËki Srbi su, kao i muslimani, vodili i borbu za politiËku autonomiju BiH. Do aneksi-
je Bosne i Hercegovine (1908.), zahtjev Srba i muslimana za politiËkom autonomijom
BiH odnosio se na prekid austrougarske okupacijske uprave te stvarno vraÊanje BiH
pod vrhovnu vlast sultana, koji je nakon okupacije BiH (1878.) samo formalno zadræao
tu vlast. U ovom politiËkom planu, koji je za muslimane predstavljao konaËni cilj, a za
Srbe prijelaznu etapu do sjedinjenja BiH sa Srbijom, predvieno je da autonomnom
BiH pod vrhovnom sultanovom upravom upravlja guverner koji Êe naizmjence biti
musliman pa Srbin. Nakon aneksije BiH, bosansko-hercegovaËki Srbi su traæili oËuva-
nje postojeÊeg politiËkog poloæaja BiH, odnosno oËuvanje flnaπe historiËke politiËke in-
dividualnosti, naπe sadaπnje autonomije«, opet kao etapu do sjedinjenja BiH sa Srbijom.
M. IMAMOVIΔ, Pravni poloæaj i unutraπnjo-politiËki razvitak BiH, 124-125., 233.
141 ad fractionem panis (lat.) — k lomljenju kruha ( kod sluæbe Boæje); pren.: do od-
luËnog trenutka.
142 Prema bosansko-hercegovaËkom Ustavu (Ël. 22), virilni Ëlanovi bosansko-hercego-
vaËkog Sabora bili su: reis-el-ulema, vakufsko-mearifski direktor, sarajevski i mostarski

muftija, po imenovanju najstariji muftija, Ëetiri srpsko-pravoslavna mitropolita, potpred-
sjednik velikog upravnog i prosvjetnog savjeta srpsko-pravoslavne crkve, rimo-katoliË-
ki nadbiskup, dva rimo-katoliËka dijecezanska biskupa, oba redodræavnika franjevaË-
kog reda, sefardijski nadrabin sarajevski, predsjednik vrhovnog suda, predsjednik od-
vjetniËke komore u Sarajevu, naËelnik glavnog zemaljskog grada Sarajeva, te predsjed-
nik trgovaËke i obrtniËke komore u Sarajevu. Gesetz — und Verordnungsblatt für Bos-
nien und die Hercegovina, Jg. 1910., Stück II, 22. II. 1910., 25.
191
nje proti rezoluciji zauzeti vlada, koja je ovisna o BeËu i Peπti,143 proizlazi jas-
no iz onoga, πto smo malo prvo rekli. Za rezoluciju Êe dakle glasovati samo oni
katoliËki virilisti, koji su od vlade neodvisni, dakle Stadler, joπ neki biskupi (ali
ne svi) itd.
Na temelju toga zakljuËujem, da je sudbina eventualne rezolucije u smis-
lu jugoslovenskoga kluba, koja se onako ima boriti sa formalnim poteækoÊama
skuËenog poslovnog reda,144 u bosanskom saboru unapried rieπena.
U Ëetvrtoj toËki identificira se SunariÊev program sa interpelacijom Koro-
πËecovom i HreljanoviÊevom. ZnaËajno jest, da je HreljanoviÊevu interpelaciju,
po vlastitom priznanju, sastavio sam DimoviÊ. Hrvatska javnost i ne zna, ka-
kav je uspjeh DimoviÊ postigao s tom svojom interpelacijom. S njom je proi-
grao sav svoj fino zamiπljeni plan. Ako je iπto osujetilo saziv bos. hercegovaË-
kog sabora, to je nasrtljivi i bos. vladi ogorËeno neprijateljski ton DimoviÊ-Hre-
ljanoviÊeve interpelacije. Bosanska vlada, kojoj je autorstvo DimoviÊevo bilo
sigurno isto tako dobro poznato, kao i svemu Sarajevu, morala si je kazati: ako
mehkiπ DimoviÊ ovako grdi, koji je bio Ëak rieπen od vojniËtva i uæivao sve bla-
godati, πto Êe istom uËiniti oni, koji su u istinu trpjeli, bili zatvarani, internira-
ni etc? Pod takovim prilikama je bolje da se sabor ne sazove. Mogli bismo na-
prama van kompromitirati monarkiju. Sve to nije nuædno, poπto je onako for-
malno-pravno stanoviπte na naπoj strani.
ZnaËajno je opet, da se SunariÊ i sa ovim produktom DimoviÊeve menta-
litete bezuvjetno identificira. Zaπto on to Ëini, bolje reÊi mora Ëiniti, veÊ smo u
viπe navrata izloæili. Da li je ovo stanoviπte bos. Hrvatima na korist ili na πte-
tu, na to je oËevidno g. SunariÊ zaboravio misliti.
Nedvojbeno jest, da je prvi program, s kojim Hrvati u B. i H. prama svr-
πetku rata izlaze, izhodiπtem Ëitave nove orientacije. Veliko je pitanje, je li
oportuno, da se bos. Hrvati kao najmanja grupa u zemlji u ovako odsudan Ëas
stavljaju na stanoviπte, koje je vladi tako principielno neprijateljsko, kao ono
143 Zemaljska vlada za BiH bila je neposredno podreena ZajedniËkom ministarstvu fi-
nancija, na Ëiju su politiku austrijski i ugarski dio Monarhije utjecali putem svojih sa-
borskih delegacija. Osim toga, sabori i vlade austrijskog i ugarskog dijela Monarhije
imali su i neposrednog utjecaja na Zemaljsku vladu BiH, primjerice u trenutku odobra-
vanja izvanrednih izdataka za potrebe bosansko-hercegovaËke uprave. M. IMAMOVIΔ,
Pravni poloæaj i unutraπnjo-politiËki razvitak BiH, 29-30., 213.
144 RijeË je o Poslovniku bosansko-hercegovaËkog Sabora, donesenom zajedno s Usta-
vom, Izbornim redom, Zakonom o skupljanju za BiH, Zakonom o druπtvima i Zako-

nom o kotarskim vijeÊima. Ovaj je poslovnik oËito propisivao strogo kontroliran naËin
saborskih rasprava, jer su zastupnici od samoga poËetka saborskoga rada izmeu os-
taloga traæili, da se saborski poslovnik izmijeni u liberalnom duhu. Dæevad JUZBA©IΔ,
Politika i privreda u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, Sarajevo, 2002.,
263-264.
192
DimoviÊ-HreljanoviÊeve interpelacije, i da onda to stanoviπte joπ podkriæaju

zakljuËnom stavkom: flda zabrinuto gledaju u crnu buduÊnost svoga naroda.«
I to baπ kad se bosanska vlada ljulja, i kad se ne zna, kojim Êe ona smjerom
udariti! Ja dræim teækom pogreπkom stvarati ovakav prejudic baπ u Ëasu, kad
bi najveÊi oprez i najveÊa rezerva bila na mjestu. I onda taj nesmisao, da se u
Ëetvrtoj toËki stavlja na stanoviπte, za koje najskuËenija politiËka inteligencija
mora uvidjeti, da πkodi zakljuËku pod toËkom jedan i tri. Pak onda konaËno
onaj rezignirani, crno pesimistiËni ton na koncu programa. Je li to bojni pokliË,
s kojim se dr. SunariÊ nada elektrizirati narodnu masu i povesti ju do uspjeha
i pobjede?
Ako Êemo dakle zakljuËno vrednovati SunariÊev program, moramo usta-
noviti sliedeÊe:
1. U tom programu u obÊe neima afirmacije hrvatske narodne ideje, niti
se po iËem pozna, da je on u obÊe opredieljen za Hrvate. Svojom abso-
lutnom πutnjom u tom pogledu on je u obÊe negacija hrvatskoga stano-
viπta;
2. u njemu neima niti jedne originalne politiËke ideje, neima nikakove
snage, nego samo crni pesimizam, koji mora pogubno djelovati na na-
rodnu psihu;
3. on je u bitnim toËkama pogreπan, sam sa sobom u protuslovlju i tako
sastavljen, da jedna toËka obara drugu. Taj program izkljuËuje svaki
politiËki uspjeh onoga elementa, kome sluæi vodiËem.
Ovo su momenti, koje je valjalo iztaknuti. Radi se o sudbini vaænoga die-
la hrvatskoga naroda na vrlo eksponiranoj toËki. To mora duboko zamisliti
svakoga pravoga hrvatskoga otaËbenika.
Sarajevo, u rujnu 1917.
193
PRIKAZI
pilar
Pilari, otac –uro i sin Ivo
Boæidar JanËikoviÊ
Prilog
Primljeno: 4. lipnja 2021.
U ovom prilogu, u kojem usporeuje znaËaj Ive Pilara i njegova oca –ure, unuk
Ive Pilara Boæidar JanËikoviÊ iznosi svjedoËenja i subjektivne percepcije Ëlanova
Pilarove obitelji o osobnosti Ive Pilara.
RazmatrajuÊi æivotna djelovanja Ëlanova obitelji Pilar samo po sebi nameÊe

se usporeivanje znaËaja i osobnosti oca –ure i sina Ive Pilara. Do osamos-
taljenja Hrvatske, u obje Jugoslavije, djelo Ive Pilara u πiroj je javnosti bilo
uglavnom nepoznato, πto se ne moæe reÊi i za oca –uru. I prvih godina sa-
mostalne Republike Hrvatske ta se situacija sporo mijenjala, a i danas je za
svoj ukupni doprinos na razliËitim poljima djelovanja Ivo Pilar dobio znatno
manje javnih priznanja nego njegov otac –uro.
–uro Pilar ima ulicu u Zagrebu, osnovna πkola u Brodskom Posavlju no-
si njegovo ime, kao i planinarski dom na Brodskom Vinogorju, izdane su
poπtanske marke s njegovim likom, Ëak je i malonogometni turnir INA-e naz-
van po njemu. Osim u vezi s Institutom druπtvenih znanosti Ivo Pilar u Za-
grebu, ime Ive Pilara u tom se smislu nigdje ne pojavljuje.
Neminovno se nameÊe pitanje zaπto ukupni, a naroËito politiËko-publi-
cistiËki rad Ive Pilara, koji je do uspostave Republike Hrvatske bio politiËki
nepodoban, nije do danas imao viπe javnih priznanja. Je li nesporno velik
doprinos znanosti i kulturi –ure Pilara toliko veÊi od djela njegovog sina Ive?
Moje je osobno miπljenje i kao geologa po zanimanju, da nije tako, pogoto-
vo poslije svih ratnih zbivanja u Hrvatskoj i BiH u nedavnoj proπlosti.
Nema nikakve sumnje da su akademski priznati znanstveni dosezi –ure
Pilara znatno veÊi u odnosu na njegova sina Ivu. Meutim ta bi se Ëinjenica
mogla pripisati i specifiËnim povijesnim okolnostima, prikljuËenju Bosne i
Hercegovine Austro-Ugarskoj Monarhiji kao i odgoju Ive Pilara u obitelji Cr-
nadak, koja je njegovala praktiËan i racionalan pristup æivotu.
Osnovnu i srednju πkolu –uro Pilar pohaa u rodnom Brodu na Savi, a
zavrπava u Zagrebu. Visoko obrazovanje postiæe u Bruxellesu i Parizu, u teπ-
kim materijalnim uvjetima, uz potporu biskupa Strossmayera. Nakon zavrπet-
ka studija i povratka u Zagreb odmah se poËinje baviti znanstvenim radom
πto onda, ali ni u bilo koje drugo vrijeme, nije bilo s ekonomskog stajaliπta
197
naroËito atraktivno. Postaje ravnatelj Mineraloπko-geoloπkog odjela Prirodos-

lovnog muzeja u Zagrebu, a zatim tijekom vremena redoviti profesor Sveu-
Ëiliπta u Zagrebu, njegov prvi rektor prirodoslovac, te akademik. Kao svestra-
ni prirodoslovac, u prilaæenju geoloπkoj znanosti imao je vrlo πirok, danas bi
se kazalo multidisciplinaran pristup. Osim raznih geoloπkih disciplina na fa-
kultetu je predavao i astronomiju, a treba istaknuti i njegovo znaËajno djelo
iz geodezije Geografijske koordinate ili poloæaji glavnijih taËaka Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije... Ëiji podatci su se praktiËki koristili joπ i u dvadesetom
stoljeÊu kao osnova za razne geodetske, geoloπke i graevinske radove.
Moæe se slobodno ustvrditi da je njegovim struËnim djelovanjem geologija u
Hrvatskoj dosegnula svjetsku razinu u to doba.
NemoguÊe je zanemariti i njegovo javno djelovanje. Bio je jedan od os-
nivaËa Hrvatskog planinarskog druπtva, a znaËajan je i njegov angaæman u
razvoju i popularizaciji πaha u Hrvatskoj. Nalazio je vremena za aktivno
ukljuËivanje u politiËka zbivanja. Godine 1883. izabran je za zastupnika u Hr-
vatski sabor kao Ëlan Strosmayerove narodnjaËke stranke. Iako je u prvom
mandatu izabran velikom veÊinom glasova, nije se ponovo kandidirao, pre-
ma obiteljskoj predaji zbog oπtrog sukoba sa æenom bana Khuen-Hédervá-
ryja, πto je opasno ugrozilo njegovu struËnu i znanstvenu karijeru.
Bio je poliglot πto je znaËajna karakteristika njegove liËnosti. Vladao je,
osim materinjim hrvatskim i francuskim, njemaËkim, talijanskim, ruskim, en-
gleskim, poljskim i Ëeπkim jezikom, a struËne radove objavljivao je na fran-
cuskom, njemaËkom i hrvatskom. Ipak, izrazitu sklonost pokazivao je prema
frankofonskom civilizacijskom krugu.
Osim po viπestrukoj svestranosti –uro Pilar se joπ po jednoj osobini raz-
likuje od ostalih hrvatskih znanstvenika tog doba. Po svom osnovnom i sred-
njoπkolskom obrazovanju bio je vrlo uspjeπan izdanak srednjoeuropskog ci-
vilizacijskog kruga, koji je objedinjavao viπe nacija (ili kako njegov sin Ivo
kaæe, flkrhotina dræava i nacija koje su nestajale tijekom povijesti«), ali ih je u
obrazovanju i kulturnoj nadgradnji povezivao njemaËki jezik. Studiranjem u
Bruxellesu ukljuËio se u frankofonski kulturni krug i svesrdno ga prihvatio.
Nema sumnje da je –uro Pilar bio flsvjestan Hrvat«, to dokazuje cijeli njegov
æivot, ali u isto vrijeme i Europejac u najπirem i najpozitivnijem smislu te ri-
jeËi.
Æivotni put Ive Pilara bio je potpuno drugaËiji. I on je imao najbolje erop-
sko πkolovanje, no za razliku od oca πkolovao se u druπtvenim znanostima
i to bez materijalnih problema, zahvaljujuÊi ekonomski dobrostojeÊoj poro-
dici Crnadak u kojoj je boravio i bio odgajan od malih nogu. Intelektualna
atmosfera uglednoga graanskoga obiteljskog kruga sigurno je pozitivno ut-
jecala na njegov razvoj. Osnovno i srednjoπkolsko obrazovanje zavrπio je u
198
B. JanËikoviÊ: Pilari, otac –uro i sin Ivo
Zagrebu, razrede klasiËne gimnazije polaæe privatno u svom domu, izuzev

zavrπnog, koji je pohaao i zavrπio u javnoj πkoli. Visoku naobrazbu nastav-
lja u BeËu. Najprije polazi jednogodiπnji teËaj na Visokoj πkoli za svjetsku tr-
govinu (Hochschule für Welthandel), a zatim studira pravo. Doktorat prava
(fldoktor utriusque iuris«) takoer stjeËe u BeËu, a sveËana je promocija bila
14. srpnja 1899. godine u, kako je pisalo na tiskanoj pozivnici, flvelikoj sve-
Ëanoj dvorani BeËke Rudolfinske univerze«. Prema tome za razliku od oca
–ure koji je studirao na francuskom jeziku u Bruxellesu i Parizu, Ivo Pilar
visoku naobrazbu stjeËe na njemaËkom jeziku, u BeËu. Njegovo glavno dje-
lo Juænoslavensko pitanje, kao i studija Uvijek ponovo Srbija, takoer su iz-
vorno napisani na njemaËkom. Ipak, pravnu naobrazbu zaokruæuje u Parizu
na École de droit. Tu Ëinjenicu moæemo pripisati utjecaju oca, koji ga od ma-
lih nogu upuÊuje da uËi francuski, pa je i prepisku (koja je saËuvana) s njim
vodio na tom jeziku.
Na temelju takve naobrazbe, ali joπ viπe iz vlastitih spoznaja i æivotnog is-
kustva postaje vremenom znanstvenik i publicist πirokih raspona. PodruËja
njegova rada su umjetnost, povijest, sociologija, psihologija, demografija, po-
litiËka geografija, pravo itd. U nekim od tih podruËja njegov doprinos moæe-
mo smatrati pionirskim. U tom smislu mogu se spomenuti: studija Secesija
(Zagreb 1898.) kojom stjeËe fllegitimaciju teoretiËara modernizacije«, PolitiËki
zemljopis hrvatskih zemalja (Sarajevo 1918.) iz podruËja politiËke geografije
odnosno geopolitike, te pionirski rad u hrvatskoj psihologiji Borba za vrijed-
nost svoga flJa«. Pokus filozofije slavenskog individualizma (Zagreb 1922.).
Nakon zavrπetka studija odlazi u Bosnu, gdje radi kao odvjetnik, kako bi
stvorio materijalnu bazu za svoju osobnu i obiteljsku ekonomsku nezavis-
nost, koju otac –uro nije nikad u potpunosti postigao. U pismu flDegeu« (vje-
rojatno Milivoju Deæmanu) od 19. 11. 1912. godine piπe: flJa sam ovdje u Bos-
ni na mrtvoj toËki i ostat Êu dotle, dok ne budem dovoljno novËano jak, da
budem mogao baciti za peÊ cijelu budalastu advokaturu, a onda ako bog da
vidimo se kod Filipa.« (u nekom lokalu u Zagrebu). Ne posveÊuje se odmah
znanosti, kao otac –uro, iako je tome osobno bio veoma sklon, i te ambici-
je ne napuπta tijekom cijelog boravka u Bosni. flDne 6. VI. 1920. dozvoljen
mi je prijenos moje odvjetniËke pisarne iz Tuzle u Zagreb. Tim sam se rije-
πio nekih bosanskih prilika i doπao u moje rodno mjesto Zagreb, gdje sam
raËunao da Êu moÊi udovoljiti mojim znanstvenim interesima i ambicijama«,
jasno se o tome izjaπnjava sam.
Od oca se Ivo Pilar znatno razlikovao ne samo po druπtveno humanistiË-
koj naobrazbi veÊ i po poimanju druπtva i svijeta, moæda bi se moglo kaza-
ti Ëak i po osobnom svjetonazoru. O odreenom politiËkom aspektu tih raz-
lika sam se jasno i dosta radikalno izjaπnjava. U pismu od 18. travnja 1913.
199
Vinku KisiÊu, uredniku zadarskog Narodnog lista, kojim prosvjeduje πto je

izbacio dio teksta iz njegovog Ëlanka kojim kaæe kako su Srbi Bosne bili pro-
tiv izgradnje pruge Split-Aræano, jer se time BiH povezuje s Hrvatskom, na-
vodi: flVi znate jako dobro, da sam ja obzoraπki slavo-srpski potomak, i da
sam ja kao takav u Bosnu doπao, i da sam se ja ovdje temeljito deziluzirao i
doπao do stanoviπta, koje zastupam i danas, pak sam tvrdo uvjeren, da mo-
je stanoviπte mora (pobijediti?), a ne ono koje ima suvremena hrvatska poli-
tika.«
Ova opaska odnosi se svakako na njegova oca –uru, koji je pripadao na-
rodnjaËkoj stranci strossmayerovske orijentacije. Njezino glasilo bio je zagre-
baËki Obzor, a zbog zagovaranja juænoslavenskog povezivanja nazivana je i
pobornicom flslavo-srpstva«, ali i na djeda Gjuru Crnadka u Ëijem je domu Ivo
odgajan.
O kakvom se to opÊem poretku vrijednosti, po kojem se Ivo Pilar razli-
kovao od oca, radi nije jednostavno jasno definirati. Mogu se nabrojiti os-
novne karakteristike toga dosta zatvorenog i zahtjevnog etiËkog sustava, ne
ulazeÊi u njihovu meuzavisnost, hijerarhiju vaænosti i preklapanje s drugim
poredcima vrijednosti. To su naglaπena individualnost, permanentna samoiz-
gradnja vlastite osobnosti duha ali i tijela, odgovornost u odnosu na uæu i
najπiru okolinu (obitelj i druπtvo u cjelini), poπtenje u privatnom i javnom æi-
votu, hrabrost u najπirem smislu (duhovna i fiziËka), idealizam ali uz strogo
poπtivanje Ëinjenica i istine, bez zanoπenja iluzijama i uvrijeæenim mitovima,
odbojnost prema svim vrstama dogma te vjernost principima i osobama.
O njegovoj osobnosti i karakteru dobro svjedoËi pismo g. Teodora Vrbaπ-
kog od 25. travnja 1997. iz Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, koje sam primio
iste godine.
Teodor Vrbaπki bio je neÊak Pilarove æene Jelene, odnosno bratiÊ moje
majke, ili kako on sam kaæe, moj veliki ujak. Diplomirao je na Kemijskom
fakultetu u Zagrebu i doktorirao, a nakon II. svjetskog rata otiπao je u SAD,
gdje je nastavio æivjeti i raditi. Naæalost nikada se nismo osobno susreli.
Imao je osamdeset godina u vrijeme pisanja tog pisma, u kojem navodi:
flDragi Boæo, pruæila mi se prilika proËitati Tvoje Ëlanke o Tvojem djedu Dr.
Ivi Pilaru u Globusu i VeËernjem listu [zapravo Vjesniku] od oæujka 1995. Pri-
kazi su vrlo dobri i odliËno opisuju njegov rad kao historiËara i knjiæevnika
i rodoljuba.« U nastavku pisma dobro ocrtava liËnost dr. Ive Pilara na teme-
lju osobnog iskustva iz doba svoje mladosti. flJa imam uja Ivu u lijepoj uspo-
meni. Bio je uglaen, naobraæen i fin gospodin, uvijek paæljiv prema meni.
PriËao mi je o prirodi, Sljemenu i o vaænosti da budem poπten... Bio je zdu-
πan rodoljub koji je volio svoju zemlju i isticao svoje hrvatstvo kao viπi oblik
duπevne kulture. Istovremeno je poπtivao druge nacionalne pripadnosti. Go-
200
vorio mi je mnogo puta, da ako æelim da me drugi poπtuju, ja moram poka-

zati poπtovanje prema drugima. To je sræ njegovog gledanja na odnose me-
u ljudima, izmeu naroda, kao i izmeu raznim rivalnim politiËkim stran-
kama. Govorio mi je da je juæno od rijeke Save Balkan i da tamo æive ‘Bal-
kanezi’, a mi smo Srednje-Europejci s kulturom usaenim u naπim srcima. Mi
ipak trebamo biti toliko mudri i razumni da odræavamo podnoπljive odnose
s naπim susjedima... Oni su se razvili pod utjecajem razliËitih religija i ‘pros-
vetitelja’. Mi smo ipak svi po porijeklu od istih Slavenskih plemena koji su
doπli istovremeno davno, u devetom stoljeÊu, navodno iz Prikarpatskih rav-
nica. Nadalje mi je govorio da samo radom moæeπ neπto postiÊi u æivotu i
uvijek govori istinu. Koliko istine ima u tim mislima od uja Ive vidim sada
nakon toliko godina i vrlo sam mu zahvalan za te mudre misli koje mi je ulio
u duπu dok sam bio joπ sasvim mlad. Uja Ivo bio je dobar muæ, vrlo dobar
otac, vrlo poπten u duπi i nadasve veliki idealist i rodoljub. Njegovo rodolju-
blje je bilo originalno i Ëisto. Bio je historiËar i teoretiËar, ali nije bio prakti-
Ëar. Teta Jelena je govorila da je nestvaran i sanjar...«
Zanimljiva su i njegova svjedoËanstva o obiteljskom sjeÊanju na zajedniË-
ki rad Pilara i Sheka u Bosni i okolnosti sloma Austro-Ugarske Monarhije do-
æivljenih u Tuzli: flUja Ivo je radio, kada je bio u Bosni, sa svojim tastom
Adalbertom Shekom, ocem tete Jelene (majkom Ive Pilara) i moje mame, na
uvoenju moderne uprave u pravosuu Bosne i Hercegovine. Moj deda
Shek dræao je najviπi poloæaj u pravosuu Monarhije kao πef pravosua za
Bosnu i Hercegovinu. Uja Ivo ga je u tom pomagao kao mladi odvjetnik. De-
da Shek je mjeseËno putovao BeË na referadu i priman je kod cara, a uja Ivo
ga je katkad pratio. Za svoj rad deda Shek je nagraen od cara plemiËkim
naslovom. 1918. godine primio je telefonski poziv iz BeËa u Tuzli gdje je ra-
dio s uja Ivom na dræavnim pravnim pitanjima, i bio obavijeπten o slomu Mo-
narhije. Moja mama je tada bila u posjetu kod tete Jelene i o tome nama dje-
ci mnogo priËala kasnije. Tada je odluËeno da Êe se deda Shek dati penzio-
nirati i preseliti iz Sarajeva u Zagreb, KaËiÊevu br. 4. Uja Ivo i teta Jelena su
takoer odluËili da Êe se preseliti u Zagreb. Privremeni boravak u Slavon-
skom Brodu nije nikada spominjan. Dobiven je od vlade, kako je grosmama
priËala, veliki stan u Zagrebu na uglu JuriπiÊeve i Petrinjske, gdje su se priv-
remeno smjestili dok nije izgraena kuÊa na Slavujevcu.«
I nadahnuti govor, koji je na pogrebu Ive Pilara, u ime Socioloπkog dru-
πtva odræao Valdemar LunaËek, dobro ocrtava glavne osobine njegove liË-
nosti: flMislimo, da se ne bi dolikovalo ovom mjestu kad bismo htjeli ma i le-
timice iznijeti mukotrpni æivot i mnogostrani rad pokojnika ili ponoviti poz-
natu tuæaljku o tragici mnogih najboljih sinova ove zemlje. Moæda je najbo-
lje i utjeπnije, da si dozovemo u pamet i saËuvamo meu nama æivima one
201
glavne crte pokojnikova karaktera i talenta, koje su karakteristiËne za njegov

rad. Pokojni je dr. Ivo Pilar zaorao mnogu duboku brazdu na njivi naπe kul-
ture. U filozofiji, sociologiji, historiji, socijalnoj ekonomiji, biologiji i arheolo-
giji pa Ëak i u zamaπnom kompleksu problema hranjenja ËovjeËeg organiz-
ma; na svim tim podruËjima, na kojima je pokojnik radio, svagdje zapanjuje
njegova snaga analize, teænja za sintezom, a cijeli mu je trud natopljen ne-
slomivom mladenaËkom energijom i snagom Ëistog idealizma. Ta energija i
taj idealizam dali su mu snage i vjere, da u svakom problemu, kojim se je
bavio traæi i nae jednu etiËku ideju i da snagom jednog apostola traæi pob-
jedu te ideje. I kad se je bavio problemom dualizma, kao iskonske religije
Slavena i kad je istraæivao peripetije politiËke historije Juænih Slavena uopÊe,
a Hrvata napose, i kad se je zadubio u sudbonosni konflikt istoËne i zapad-
ne kulture, njemu uvijek glavni cilj; pobjeda etosa, pobjeda dobra nad zlim.
Naπ predsjednik nije bio ni politiËki ni socijalno politiËki ni ekonomsko po-
litiËki propagator, ali njegove su ideje dragocjen materijal, na kojem Êe mno-
gi moÊi izgraditi nove tekovine i korisne spoznaje. Uzeo je viπeput na se pri-
jekor fantasta, ali se nije iznevjerio svojem idealizmu. Taj je njegov nepreka-
ljeni idealizam katkad doπao u konflikt s plitkim negativizmom, koji je u na-
πim danima naæalost zaokupio mnoge, ipak je njegov idealizam ostao neskr-
πen, bezkompromisan.«
Iako su neke od navedenih osobina krasile i karakter njegova oca, a od-
reene karakteristike, naroËito u pristupu intelektualnom radu bile su kod
oca i sina zaËuujuÊe istovjetne, πto se u prvom redu odnosi na najπiri pris-
tup svakom problemu, suvremenim jezikom kazano interdisciplinarnoj me-
todi, razlike su ipak oËite. Kad bismo te razlike pokuπali kratko i jezgrovito
izraziti, πto svakako nije jednostavno jer su oba bili intelektualci najboljeg eu-
ropskog obrazovanja, najviπeg ranga i dometa, kao i znaËajni javni djelatni-
ci, moglo bi se to moæda vrlo πturo, fljednodimenzionalno« kazati ovako: Ivo
Pilar bio je hrvatski elitist srednjoeuropskih vidokruga, a njegov otac –uro na-
rodnjak strossmayerovske ali najπire europske orijentacije.
Upravo te razlike u opÊem poimanju druπtva izmeu oca –ure i sina Ive
jedan su od razloga razliËite javne percepcije njihovih znaËaja. Ekonomske
osnove danaπnje zapadne civilizacije koje bitno oznaËuje sve izraæajniji kon-
zumerizam, nisu kompatibilne s opisanim elitistiËkim vrijednosnim sustavom
Ive Pilara. Osim toga, niti konkretni zakljuËci koje je Ivo Pilar izveo na te-
melju tog sustava nisu prihvaÊeni u danaπnjem zapadno-civilizacijskom ok-
ruæenju, ali niti u Republici Hrvatskoj, pa Ëak i kad se radi o njezinim vital-
nim interesima. Dugogodiπnje takvo stanje opovrgava moguÊnost da je tome
uzrok samo inercijom prisutna nelagoda rasprave o nekadaπnjim tabu tema-
ma.
202
Iako su oba Pilara, i otac i sin, bili viπe nego znaËajne liËnosti svoga do-
ba i neizbrisivo zaduæili hrvatsku znanost, kulturu i javni æivot, tek Êe budu-
Êe vrijeme pokazati razlike u dometu i znaËaju njihovih djela.
203
Boban ÆivanoviÊ, Hronika kojima su velikog traga ostavili i hrvatski

Prve lige (1923—1940), klubovi poput Graanskog, Hajduka ili
IzdavaËko poduzeÊe flRad«, HA©K-a.
Nakon kratkog poËetnog dijela
Beograd, 2019., 757 str.
(Uvod, str. 7-9), u kojem se objasnila
Povijest nogometa zanimljiva je i znan- motiviranost autora za pisanje jednog
stvena tema koja na razne naËine u po- ovakvog djela, koje je zapravo nastavak
jedinim elementima ocrtava kompleks- njegovih prethodnih istraæivanja, te krati-
nost πire politiËke, gospodarske i socijal- ce koje se koristilo u radu, prelazi se na
ne proπle zbilje pojedinog druπtva — ili poglavlje Opπta statistika (str. 11-19). U
u mnoæini: druπtava. Ipak, istraæivaËima njemu autor redom nabraja sve dræavne
je jedan od veÊih problema pristup rele- nogometne prvake, igraËe s najviπe nas-
vantnim informacijama, ËinjeniËnim te- tupa i golova u ligi, popisuje skupni us-
meljima oko kojih se moæe graditi priËa pjeh svih klubova od sezone 1922./1923.
o meuodnosu neËeg naoËigled jedno- do 1939./40., ali i daje statistiËki presjek
stavnog poput udaranja lopte te osoba ili odigranih utakmica za svaki klub koji se
zajednice koja je na neki naËin povezana pojavio u Prvoj ligi u svakoj sezoni u ko-
s tom aktivnoπÊu. Pritom se istraæivaËi, u jem se nalazio u tom natjecanju. Taj dio
Hrvatskoj osobito, Ëesto susreÊu s dva ili zavrπava popisom svih prvoligaπkih klu-
Ëak tri meusobno suprotstavljena po- bova te kartom Kraljevine SHS/Jugoslavi-
datka o istom dogaaju ili pojedincu. A je s ucrtanim gradovima iz kojih su ti klu-
πto idemo dublje u proπlost, teæe je reÊi bovi dolazili.
kojem podatku, koji se prezentira kao Ëi- Srediπnje mjesto rada zauzima popis
njenica, pokloniti vjeru. sezona natjecanja (str. 21-604). Svaka po-
Knjiga Bobana ÆivanoviÊa Hronika jedina natjecateljska sezona, pa Ëak i one
Prve lige (1923—1940) na neki naËin na- kada se dræavno prvenstvo nije odigralo
stoji pruæiti relevantan i precizan pregled (1933./1934. te 1940/1941.), vrlo je de-
povijesti prvih vaænijih dræavnih nogo- taljno opisana. Svaka je od njih zasebno
metnih natjecanja u kojima su se natjeca- poglavlje, tj. potpoglavlje koje zapoËinje
li i nogometni klubovi s prostora danaπ- opisom u kojem se istiËe posebnost
nje Hrvatske. Ona pruæa kronoloπki i sta- upravo te sezone, potom se navodi kada
tistiËki pregled natjecanja koja su se pod je zapoËela i zavrπila, po kojem se prin-
nazivom Prva liga odræavala pod inge- cipu igralo prvenstvo — πto je vrlo vaæno
rencijom Jugoslavenskog nogometnog jer su se broj natjecateljskih timova i for-
saveza kao krovne organizacije za taj mat lige mijenjali gotovo iz sezone u se-
sport u monarhistiËkoj Jugoslaviji. U ovoj zonu. Tu je i opis konaËnog plasmana
monografiji tako Êe se obraditi sva nad- klubova, uz popis najboljih strijelaca u
metanja u najviπem rangu dræavnoga no- sezoni. IstiËu se i drugi podatci, poput
gometnog prvenstva, od prve natjeca- uspjeha klubova i igraËa Prve lige u dru-
teljske sezone 1922/1923. do one pos- gim natjecanjima kao πto su dræavni no-
ljednje, neodigrane sezone 1940/1941., u gometni kup ili Srednjoeuropski (Mitrop)
204
Prikazi
abecedni katalog svih igraËa koji su igrali

u Prvoj ligi, uz njihove fotografije, na-
dimke, informacije o roenju i nacional-
nosti, broju osvojenih titula, nastupa za
pojedine klubove, pozicijama na kojima
su igrali i sl. Ovaj dio sluæi i kao svoje-
vrstan indeks imena jer upuÊuje Ëitatelja
na detaljnije informacije ako se one veÊ
nalaze u samoj monografiji.
Knjiga Hronika Prve lige Bobana Æi-
vanoviÊa zavrπava kraÊom autorovom
biografijom (str. 747), popisom izvora i
literature (str. 749-751) te detaljnim sadr-
æajem (str. 753-757). U svakom sluËaju
radi se o prvorazrednom djelu za sve
one koji traæe toËne statistiËke i druge
podatke vezane uz klubove i igraËe koji
su se natjecali u najviπem rangu dræavnih
kup te kada su oni nastupali u tim natje- nogometnih natjecanja u razdoblju mo-
canjima. Uz to ovdje su i saæeti, ali vrlo narhistiËke Jugoslavije. PosveÊenost de-
korisni i detaljni opisi pojedinih utakmi- taljima, preciznost i dobra organiziranost
ca, nakon Ëega se prelazi na opis klubo- tekstualnih, slikovnih i drugih podataka,
va-sudionika pojedine sezone, njihovih pretoËenih u dobro osmiπljen monograf-
sastava i sluæbenika, Ëesto uz kraÊe bio- ski koncept, jamËi da bi ovaj naslov tre-
grafije zasluænijih upravo u toj sezoni. bali u ruke uzeti mnogi znanstvenici
Obilje statistike, preciznih navoenja po- druπtveno-humanistiËkih struka koji se
dataka o nastupima igraËa ili stadiona na bave prouËavanjem proπlosti nogometa,
kojima su se igrale utakmice doista svje- kao i obiËni graani zainteresirani za te-
doËi o enormnoj energiji uloæenoj u ovaj matiku ovog iznimno korisnog djela.
naslov. Tekst prate fotografije, obiËno • Stipica GrgiÊ
manjeg formata, koje prikazuju sastave
pojedinih klubova, gradove i stadione na
kojima su se igrale utakmice, igraËe po-
jedince itd. — πto zainteresiranom Ëitate-
lju doista pomaæe pribliæiti problematiku.
Prikaz svake pojedine sezone tako je dan
na ujednaËen, pregledan i vrlo dobro or-
ganiziran naËin.
Da ne bi sve ostalo samo na tome,
slijedi dio Svi prvoligaπki igraËi 1923—
1940. (str. 605-746) u kojem autor daje
205
IN MEMORIAM
pilar
Miroslav Tuman
(1946.—2021.)
Jedan po jedan odlaze gospari…
Ivan ROGIΔ
U sada veÊ dvogodiπnjim natezanjima oko pitanja: ima — nema epidemije

COVIDA-19; treba se — ne treba se cijepiti; meni osobno jedna smrt popri-
jeko i oπtro presijeca javni æamor πto se oko spomenutih pitanja mnoæi sa za-
Ëudnom (unutraπnjom) sposobnoπÊu pretakanja u flloπu beskonaËnost«, iliti,
jasnije, iz πupljeg u prazno: smrt prijatelja Miroslava Tumana u sijeËnju
2021. godine. Nema razloga sumnjati u lijeËniËki flpravorijek«: Miro je umro
od COVIDA-19. U πarenim arhivima zapisa o umiranju, po pravilu, biljeæi se
kako one koji ostaju, bliænje, zadugo zarobljuje osjeÊaj nenadoknadiva gu-
bitka. No nerijetko, a naoko i paradoksalno, zna mu se pridruæiti i svojevrs-
no olakπanje πto se smrÊu okonËala (dugotrajna) muka: i umrlog i bliænjih,
zatvorenih u ulogu nemoÊnih, a obvezujuÊih, svjedoka. Nije posve nezaslu-
æan pridjev: blagoslovljena, πto se takvoj smrti zna dopisati. Pridjev je na mje-
stu u dugotrajnosti muke i umiranja. Izvan nje gubi smisao.
Miro je umro drugaËije: po svojevrsnom epidemijskom flkratkom postup-
ku«. Koji dan poËetne zaraze, potom teπkoÊe s disanjem, pa hitna pomoÊ, za-
razna bolnica, koji tjedan na respiratoru. I gotovo, pravac Mirogoj. OsjeÊaju
i stvarnosti nenadoknadiva gubitka nekako se fltvrdo« dodaje i osjeÊaj svoje-
vrsne nepravde. Smrtni je dogaaj ovdje iznenadan, neoËekivan, oπtro reæe
i æivotne namjere i sposobnosti umrlog i oËekivanja i namjere bliænjih. Tu je
209
starinska sloæenica kojom se zna komentirati neËija smrt: uzelo ga, bliska
znaËenju izjave: otelo ga. Smrt je Miroslava Tumana takva: otelo ga. Neka-
ko se nadrealno nameÊe pomisao na sliËnost sa smrÊu katalonskog arhitek-
tonskog velikana Antonija Gaudíja. Njega je, vele, iznenada, slijepoπÊu ne-
sretna sluËaja, bubnuo tramvaj i otpravio onkraj, premda je bio usrijed srije-
de posla na izgradnji i projektiranju, danas barcelonskog simbola, katedrale
Svete obitelji. Prije zaraze i Miro je (dopuπteno je neveliko pretjerivanje) ra-
dio flpunom parom« na poslovima znanstvenika i zastupnika u Hrvatskom sa-
boru. Pripremao je i objavljivanje na engleskom svoje zadnje, opseæne knji-
ge Haπki krivolov. Reklo bi se: Ëovjek u snazi. Kalendarska bilanca sa 75 ubi-
ljeæenih godina nije zraËila nikakvom fatalnom slutnjom. flPoslovi i dani«
smjenjivali su se podnoπljivim ritmom, bez tektonskih podrhtavanja svako-
dnevice i zlih nagovjeπtaja. Uloge sina, brata, muæa, oca, tasta, djeda, nije
niπta vidljivo osporavalo. Ima li se pred oËima takva slika teπko je prihvatiti
da je njegova viπetjedna agonija, bez happy enda, baπ flprirodnim« finalom
kakva prethodeÊeg procesa. Duπi je razumljivije i bliæe (a nju se ovdje pita)
misliti o toj smrti osloncem na rijeËi: nepravda, apsurd. Potonja (rijeË) ovdje
nema ËvrπÊih znaËenjskih veza s lijepim reËenicama A. Camusa. Ali ime ve-
ze sa svojevrsnim moralnim neredom, πto ga duπa smjeπta flnegdje gore«, s
nepopravljivom pukotinom u sjaju svijeta. Dodati je: ima i drugih smrti, drug-
dje, koje izazivlju iste ili srodne rijeËi. Ne traæi se nikakav privilegij.
Moæe se joπ reÊi: smrt Miroslava Tumana je (javna) tragedija. Svakako.
Znamo da je tragedija drugo ime za okrutni mehanizam kojim bogovi napla-
Êuju, svojedobno podijeljene, nadnaravne darove i povlastice. No unatoË ok-
rutnosti mehanizma u tragediju je upletena i zaliha nebeske milosti kojom
fluspjeπno« otklanjamo jezu pred slijepom mehanikom te okrutnosti. U trage-
diji smrt nije otimaË, samo dolazi po svoje. Pa je katarza i moguÊa i oËeki-
vana. U Miroslavljevoj smrti tragiËan je sam gubitak: nema ga. Ali je teπko
nazrijeti tragove (nebeske) tankoÊutnosti, vidljive u baπtini tragedije. Izgleda
da su (tragovi) nevoljko ustupili flradno mjesto« epidemijskom valu kojemu
je posve svejedno tko mu, kako i kada podlijeæe. Vaæna je statistika, baπ kao
u industriji smrti, bez prava na velike priËe (ma i male). Kao da se iznova
probudila devedeset i prva, kada je smrt, tada flmajstor iz Hrvatske«, djelova-
la s bujiËnim ovlastima onkrajnog gospodara industrije. Ne gubi se vrijeme
u triËarijama pojedinaËnih smrti, joπ manje u prijeporima o pravu umrlih na
nebesku tankoÊutnost. Nikakve odgode smrtnog Ëasa nisu moguÊe. Unapri-
jed je iskljuËena pomisao na dobitnike, makar i posmrtne.
Ipak, dopuπteno je pomisliti kako industrijalac smrti u tomu nije bio pos-
ve dosljedan. Linearnost epidemijske mehanike tu i tamo korigira se poseb-
nim odabirom najboljih meu nama. Nije, dakako, posrijedi nikakva onkraj-
210
autor: naslov
na tankoÊutnost. Nego tek teænja epidemijskog vala da iznosi gubitaka i ne-

pravde budu πto toËniji. Davno je reËeno kako smrt u Hrvatskoj nije bez sta-
novita, Ëak odnjegovana, ukusa. Moæda je bolje reÊi: preciznije radi na ne-
jednadæbama gubitka. Onima koji ostaju, privremenim nama, daljnji protok
vremena, i kalendarsko udaljavanje od smrtnog Ëasa umrlog, neÊe puno po-
moÊi u smanjivanju zaglavnog gubitka. Ostaje nam sjeÊati se dok smo tu. Ne-
ka se zna da meu umrlima, i naπim umrlima, ima i onih kojima nebo du-
guje. Moæda o naπem sjeÊanju na njih treba misliti kao o nekoj vrsti otplate
toga duga. Ne naπeg, nebeskog.
Kako Êe se Miroslava Tumana sjeÊati njegovi bliænji, ostavimo njima. O
tome drugi ne mogu, a i nemaju, pravo govoriti. Ostaje nam govoriti kako
se Miroslava Tumana sjeÊa hrvatska javnost, ona prijateljska. (A ne treba ni
neprijateljima uskratiti priliku.) Posluæit nam se je s Ëetiri flobrisa«, u granica-
ma kojih se javno sjeÊanje na Miroslava diferencira i dalje snaæi. I dopunju-
je (onu otplatu duga).
Prvi javni obris u granicama kojega je hrvatska javnost identificirala Miro-
slava, saæet je rijeËju: intelektualac. TehniËki reËeno to znaËi da dotiËni ras-
polaæe i odreenim znanjem i odreenim flkapacitetom« za valjanu raspravu
u javnim poslovima. Premda sam naziv, koliko je poznato, baπtinimo od
Saint-Simona, jednog od socijalnih fantasta πto su ga u svoje ideologijske
pretke voljeli, kadikad, ubrajati socijalistiËki Ëinovnici s boljom naobrazbom,
ne treba zaboraviti kako to isto druπtvo, socijalistiËko, Ëasti intelektualce, je-
dine kao skupinu, diobenim naslovom: flpoπteni«. Druge socijalne skupine:
radnici, seljaci, radni ljudi… sustav tako ne dijeli, njihova je flpoπtenost« sup-
stancijalna. Intelektualci su, naprotiv, flhigijenski« razdijeljeni na flpoπtenu in-
teligenciju« i onu drugu. Ne veli se nikada jasno koju drugu i kakvu. Ali po-
vremena izvjeπÊa o uspjeπnu razbijanju ovih ili onih flkontrarevolucionara« su-
geriraju koja je to flona druga«, nepoπtena, inteligencija. U kritiËkoj literaturi,
napose nakon priËe o flizdaji« Juliena Bende (iz tridesetih godina proπlog sto-
ljeÊa), napisane su brojne, i zasluæene i nezasluæene, kritike na raËun inte-
lektualaca. Posebno su kritiËkoj oπtrici izloæeni primjeri flklizanja« intelektua-
laca u sistemske Ëinovnike, gdje od svega ostaje tek (nezasluæeni) naziv. No
diobena shema: poπtena — nepoπtena (inteligencija), nema s tim puno ve-
ze. DrugaËije reËeno, biti intelektualac u stvarnosti premreæenoj tom she-
mom ukljuËuje nemali (æivotni) rizik. Njega dijeli i Miroslav Tuman, pripre-
majuÊi se joπ u mladenaËkim danima za poslove, a i poziv, intelektualca.
Gdje je korijen tih rizika vjerojatno najjasnije sugerira Camus. On primje-
Êuje kako se intelektualac ne smije (koliko je to za zbilja) staviti na stranu,
u sluæbu, onih koji flpovijest piπu«, nego onih, onima, koji flpovijest — pod-
nose«. U vrijeme mladog Tumana to je posredno znaËilo naÊi se trajno na
211
prijepornu poloæaju (javne) osobe koja sistemske flistine« totalitarizma slijeva,

tada u Hrvatskoj na djelu, ne kupuje na nevieno. BuduÊi da je kasnih πez-
desetih proπlog stoljeÊa i viπe nego oËito kako, camusovski reËeno, Hrvati u
Drugoj Jugoslaviji povijest uglavnom flne piπu« nego je flpodnose«, nije bilo
teπko naÊi se meu onima koji flraspiruju«, iz perspektive poretka flprijepor-
ni«, hrvatski nacionalizam, separatizam, i ostale „izme“, s podignutom sistem-
skom batinom povrh njih. Imao je Miro, uostalom, i u obitelji viπe nego in-
struktivan primjer posljedica teænje k flpisanju povijesti«. Zavrπilo je, poznato
je, a i predvidljivo, u Petrinjskoj u Zagrebu. flBiti intelektualac« u Miroslavlje-
vu iskustvu znaËilo je, dakle, svezati u jedno: kompetentno znanje, obranu
onih koji povijest tek flpodnose« i hrvatsku nacionalnu slobodu. U formativ-
no vrijeme spomenutih πezdesetih, i prvih sedamdesetih godina, Miro (i ne-
kolicina nas u krugu prijatelja) pokuπava jasnije artikulirati πto je na stvari ra-
beÊi moguÊnosti tadaπnje flomladinske πtampe«. Zalihe povjerenja akumulira-
ne u tim flmladenaËkim« godinama, i batinaπka jasnoÊa poretka, napose na-
kon obraËuna s Hrvatskim proljeÊem, uËvrstili su barem osnovno uporiπte u
pogledu na polazno: flbiti intelektualac«. Pri tomu je i razdioba na flnas«, koji
povijest flpodnose« (pokuπavajuÊi je kadikad i napisati) i na flnjih«, kojima je
tadaπnja mjeπavina monarhijskog rasizma i totalitarizma slijeva bila prirodnim
stanjem stvari, ostala nekom vrsti orijentacijske konstante u svim kasnijim,
nerijetko i maglovitim, (naπim) raspravama o buduÊnosti. Pokazalo se, nao-
ko paradoksalno, a zapravo predvidljivo, da je vjerovati kako je buduÊnost
zajamËena veÊ i mehanikom kalendara — Ëistom predrasudom. Poredak se
svojski trudio buduÊnost odstraniti, barem privremeno kad veÊ nije bilo mo-
guÊe odstraniti je flna neodreeno vrijeme«. flBiti intelektualac« znaËilo je tra-
gati za drugaËijim modusima nacionalne modernizacije.
Drugi javni obris, u granicama kojega je hrvatska javnost identificirala Mi-
roslava Tumana, jest obris opisan rijeËju: znanstvenik. Obris se otpoËeo jas-
nije oblikovati, poznato je, u Referalnom centru SveuËiliπta u Zagrebu, gdje
je Miro dobio (sa zaposlenjem) i moguÊnost rada na dokumentacijskim i in-
formacijskim poslovima. Nije taj novi obris zamijenio prethodeÊi. Recimo da
mu se pridruæio. ZahvaljujuÊi toj osmozi Miro je u praktiËne poslove struË-
njaka za dokumentaciju i informacijske analize uspijevao ugraditi spoznajni
obzor, po otvorenosti i πirini uvjerljivo ponad analitiËkih redukcija skrivenih
u flobiËajnim« tehniËkim, pristupima poslovima. DjelomiËno je to razumljivo
veÊ i na temelju uvida u naobrazbu. Miroslav Tuman nije, danas bismo rek-
li, flstemovac« (Ëitaj znanstvenik treniran u prirodnim, tehniËkim, znanostima
i matematici). Na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu diplomirao je
filozofiju i sociologiju, dakle, ne baπ flstem« discipline. I jedna i druga imaju
nemale teπkoÊe u jasnu odreenju vlastita predmeta, ali su bez premca u
212
autor: naslov
ulozi svojevrsnih flproizvoaËa« (kritiËkih) pitanja. Taj njihov prinos naoko je

staromodan. Ali je ovdje flljekovito« prisjetiti se sada veÊ flklasiËne« dosjetke
kako je pravo pitanje veÊ polovicom uspjeπna rjeπenja (problema). Prava pi-
tanja su, joπ od prvih znanstvenih uvida, flzlatnim« prinËevima/princezama
miπljenja; bez njih, treba li podsjeÊati, nema u znanosti obvezujuÊeg flaristo-
kratizma duha«, pa, stoga, ni valjana znanja.
No osim te, druπtvene/humanistiËke, potke Miroslavljeve naobrazbe, ne-
zanemarivu ulogu u njegovu pristupu znanstvenom poslu ima i njegovo, u
manjku bolje rijeËi, florganiËko« povjerenje u znanje, u javno znanje. Ne znam
toËno je li to napisao u Studentskom listu ili Tlu (flTjednom listu omladine«),
1968. ili 1969. godine, ali je u jednom uvodniku jasno napisao: znanost je
proizvodna snaga. Danas takva izjava nije viπe od prigodna otkriÊa fltople vo-
de«. No izreÊi je prije ravno 50 i neπto godina u stvarnosti gdje politiËki po-
redak nalaæe baπ suprotno: ideologija je proizvodna snaga, nije spadalo u
oËekivane iskaze javne pristojnosti. U zamrπenom katalogu neprijatelja πto ga
je tadaπnji politiËki sektor ljubomorno oblikovao i razvijao kao neku vrst taj-
nog priruËnika za gaπenje poæara, ta je izjava bila pouzdanim simptomom
sklonosti dotiËnoga prijepornom fltehnokratizmu«. Tako se, podsjeÊamo, na-
zivao svaki pokuπaj isticanja potrebe za racionalnim upravljanjem institucija-
ma i flradnim organizacijama« (pogreπno danas zvanim flpoduzeÊima«) i svaki
pokuπaj trasiranja trijezna izlaza iz labirintskih zapleta monumentalnog i ja-
lovog fltehniËkog baroka« drugojugoslavenske industrijalizacije. BuduÊi da se
veÊ, habitusom intelektualca, bio kandidirao za prijepornu ulogu nacionalis-
ta zagovaranjem znanosti kao flproizvodne baze« gospodarstva, Miroslav Tu-
man je veÊ prijepornu ulogu flnacionalista«, moæda i nehotice, fldopunio« joπ
i tehnokratskom flzarazom«. Od godine 1971., nekom tko se zove Tuman to
je, za pravo, voljom poretka, bilo i — namijenjeno.
No prije poËetka dugoroËna i postojana viπedecenijskog znanstvenog
posla Miro je, u flolovnim« godinama nakon 1971., morao joπ popuniti viπe
desetaka molba za zaposlenje, adresirane na raznolike raspisivaËe fljavnih«
natjeËaja, dakako bez ikakva (sretna) izgleda. Za njega javnih natjeËaja, gdje
se prijavljeni objektivno ocjenjuju — nije bilo. Taj ruæni niz odbijenica okon-
Ëan je radom u spomenutom Referalnom centru SveuËiliπta u Zagrebu. Pos-
lije su se otvorila vrata Zavoda za kulturu Hrvatske pa vrata Filozofskog fa-
kulteta SveuËiliπta u Zagrebu, na Odsjeku informacijskih znanosti, gdje je Mi-
ro i umirovljen u statusu redovitog profesora trajno. Tih nekoliko decenija
znanstvenog rada akumuliralo se u viπe od 200 znanstvenih i struËnih rado-
va, te u nekoliko knjiga. Ovdje spominjemo vaænije naslove: Struktura kul-
turne informacije (1983.), Teorija informacijske znanosti (1986., 1990., treÊe
dopunjeno izdanje 2014.), Obavijest i znanje (1990.), Uvod u informacijsku
213
znanost (koautorstvo, 1992.), Prikazaliπte znanja (2004.), Informacijsko ratiπ-

te i informacijska znanost (2008.), Programiranje istine. Rasprava o preraspo-
djelama druπtvenih zaliha znanja (2013.). U taj dio njegova opusa treba uklju-
Ëiti i posao glavnog i odgovornog urednika meunarodnog Ëasopisa Natio-
nal Security and the Future od 2000. godine.
Koliko je u tom opusu ostala æivom ona polazna, flmladolika«, moderni-
zacijska intencija? Vidljivo je, Miro nije dobio priliku u svojim radovima kri-
tiËki obuhvatiti hrvatske modernizacijske paradokse u cjelosti (pitanje je je li
to uopÊe i moguÊe). Ali je na flsektorima« kulture i upravljanja javnim zna-
njem uspio razviti analitiËki horizont gdje se izravno otvaraju kljuËna pitanja
o opÊim smjerovima modernizacije hrvatskoga druπtva i o unutraπnjim blo-
kadama πto prijeËe sudionicima te modernizacije dovesti javno znanje na po-
loæaj srediπnjeg razvojnog dobra (resursa). BuduÊi da se neke druge znan-
stvene grane u Hrvatskoj tek suoËavaju s takvim pitanjima (primjerice, soci-
ologija znanja, sociologija jezika, institucijska teorija itd.), znanstveni opus
Miroslava Tumana stvarno flfunkcionira« kao moÊan generator analitiËkih
poticaja i, dakako, kao vrijedan fond akumuliranih uvida i spoznaja. Nije
pretjeranom ocjena (premda je napisana prijateljskom rukom) da Êe njegov
opus biti buduÊim istraæivaËima hrvatskih modernizacija (prve, druge, tre-
Êe...) nezaobilaznom referencom. Ponovimo s Miroslavom Tumanom (i, da-
kako, s D. de Rougemontom): buduÊnost je naπa stvar. Ponovimo to znajuÊi
da ponavljamo i neπto drugaËiju formulaciju, ali istog znaËenja, njegova lu-
cidnog ÊaÊe.
TreÊi obris lika Miroslava Tumana u hrvatskoj javnosti saæeto nagovjeπ-
Êuje sloæenica: hrvatski branitelj. I iz prijaπnjih ulomaka je oËito kako je, joπ
u granicama socijalistiËkog poretka, Miro teæio, kao znanstvenik i intelektua-
lac, raditi na korist onoga πto se neodreeno zvalo: hrvatski interesi. No obli-
kovanje lika hrvatskoga branitelja u Miroslava Tumana otpoËimlje godine
1991. u, za Hrvate i Hrvatsku, staroj/novoj situaciji, odreenoj drugojugosla-
venskom i srpskom/crnogorskom agresijom na Hrvatsku i Bosnu i Hercego-
vinu. U rujnu nekolicina flnas«, uglavnom docenata s nekoliko fakulteta Sve-
uËiliπta u Zagrebu, plus manji broj prijatelja, odluËila je dragovoljno se prija-
viti u Hrvatsku vojsku, tada u povojima. PoËimalo se gotovo od nule. SjeÊam
se neobiËne sporosti Ëak i u organizaciji za nas novodoπle tako jednostavno-
ga dogaaja kao πto je bilo polaganje prisege. Pa prije Êemo zavrπiti rat ne-
go poloæiti prisegu, poluironiËno je Miro komentirao tu sporost. No ipak je
na vrijeme, pri Ministarstvu obrane, bila formirana posebna sluæba. Informa-
tivno-psiholoπka djelatnost (IPD). U njezinu se okviru radilo πto se znalo:
pruæali su se psihologijski savjeti i pomoÊ, prikupljale i analizirale informa-
cije, obilazila ratiπta i biljeæile Ëinjenice, upozoravalo gdje je na pojedinim ra-
214
autor: naslov
tiπtima potrebna dodatna pomoÊ, ukazivalo na nuænost oblikovanja navlas-

tita duha Hrvatske vojske... Postupno se informativno-psiholoπka djelatnost
ugradila u flniæe« postrojbe, a definitivnu organizacijsku formu zadobila je
pod nazivom PolitiËka uprava. U svemu tomu Miro je bio stoæerna osoba. Pa
i nije bilo neobiËno πto je poslije bio pozvan formirati novu Hrvatsku izvjeπ-
tajnu sluæbu (HIS). VeÊ je u okviru IPD-a stekao vrijedna flpolazna« iskustva.
A znanstvena kompetencija informacijskog struËnjaka sugerirala je da u tom
poslu moæe biti uspjeπan. Iskazi viπe mjerodavnih svjedoka, s kojima je Mi-
ro u ulozi πefa HIS-a suraivao, a meu njima je i nekolicina veterana floz-
biljnih« obavjeπtajnih zajednica i sluæbi, potvruju da se je HIS, premda u vre-
menskoj stisci, uspjeπno konstituirao kao sposobna dræavna sluæba. Njegova
uloga u nekoliko kljuËnih osloboditeljskih operacija Hrvatske vojske potvr-
uje kako nisu bili posrijedi samo neobvezujuÊi komplimenti.
Dodati je kako je Miro, u suradnji s Ministarstvom znanosti i tehnologije,
poticao i formiranje novih znanstvenih ustanova, sposobnih djelovati izvan
domaπaja ideologijskih silnica i navika akumuliranih u politiËkim i epistemo-
logijskim shemama socijalistiËkog razdoblja. (Dakle, braniteljski.) Njegove su
zasluge u formiranju danaπnjeg Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar nepo-
recive. SkraÊenica njegova prvog imena IPDI (Institut za primijenjena druπt-
vena istraæivanja), veÊ na prvi pogled, sugerira sliËnost sa sluæbom informa-
tivno-psiholoπke djelatnosti (IPD). No premda je nekoliko istih znanstveni-
ka, predvoenih Mirom, sudjelovalo i u jednom i u drugom pothvatu, sliË-
nost imeniËnih skraÊenica nije planirana. Na tomu je, oËito ne bez humora,
poradio sluËaj.
Braniteljski obris Miroslava Tumana flzaokruæuju« dvije Ëinjenice. Svoje
sudioniπtvo u obrani od agresije Miro je okonËao u vojnom Ëinu generala
bojnika. No nije okonËao rad na viπe flbraniteljskih« knjiga. One su, takoer,
jedinicama u Tumanovu znanstvenom opusu. Ali nisu spomenute u ulom-
ku o Miroslavu znanstveniku, jer se tematski jasno odvajaju od Tumanovih
flstandardnih« znanstvenih radova. To su, podsjetimo: Krivi za zloËin samood-
reenja (2003.), Istina o Bosni i Hercegovini, Dokumenti 1991.—1995.
(2005.), Vrijeme krivokletnika (2006.), Programirane hereze i hrvatski otpori
(2013.), Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije (2013.), Druga
strana Rubikona (2017.), Haπki krivolov (2019.). U njima je, na razliËitim ra-
zinama, Tuman pokazao tko i kojim metodama stvarno nastavlja flrat nakon
rata« protiv Hrvatske, a zapravo, protiv Hrvata kao nacionalne zajednice i nji-
hove opstojnosti na povijesnim teritorijima. Na istom tragu treba flËitati« i nje-
govu odluku da se angaæira kao zastupnik u Hrvatskom saboru, u zastupniË-
kom klubu Hrvatske demokratske zajednice, stranke kojoj je utemeljiteljem
bio njegov otac, a ponajviπe radi braniteljskih zadaÊa. Imaju li se u vidu, pri-
215
je spomenute modernizacijske teænje Miroslava Tumana, koje proæimlju,

uglavnom, sve njegove vaænije postupke, teπko je povjerovati da ga je u to-
mu orijentirala specifiËna potreba za æivotom politiËara. Prije Êe biti da je,
motreÊi hrvatske prilike iz πire modernizacijske perspektive (svojstvene,
uglavnom, dræavnicima, ne i politiËkim tehniËarima), zakljuËio kako Êe u
krugu stranke koja se legitimira baπtinom flprvog hrvatskog predsjednika«
moÊi uspjeπnije afirmirati one flbraniteljske« intencije i prakse bez kojih za-
miπljene, politiËke i razvojne, samostalnosti jednostavno nema. KritiËko Ëita-
nje njegovih tekstova u spomenutim flbraniteljskim« knjigama, na drugoj stra-
ni, dopuπta zakljuËiti kako oni (tekstovi) baπ i ne idu flniz dlaku« politikama
iste stranke u razliËitim razdobljima po smrti njegova oca. U njima je vidio
ne samo politiËku nesposobnost tadaπnjih stranaËkih prvaka nego i dubin-
sko odvajanje od njezinih flbraniteljskih« korijena. Stoga se, promatrane u cje-
lini, Tumanove flbraniteljske« knjige mogu dræati i kao svojevrsni poziv na
povratak tim korijenima. Ima li se to u vidu dopuπteno je zakljuËiti da je Mi-
roslav Tuman osoba kojoj je, programski i praktiËno, pretijesno u bilo ko-
joj stranci. Njegov braniteljski korijen i etos potvruju da je stvarna flstranka«
kojoj pripada — Hrvatska, flsamo« Hrvatska.
»etvrti obris lika Miroslava Tumana u javnoj predodæbi moæe se jedno-
stavno saæeti u rijeË: gospodin. Naslov: gospodin, poznato je, u sociokultur-
noj povijesti rabi se na viπe naËina. Prisutan je, primjerice u religijskoj upo-
rabi (Gospodin Bog...), u staleπkoj uporabi (plemenita Gospoda...), u poli-
tiËkoj uporabi (Ëlanovi moderne nacije oslovljuju se u javnoj komunikaciji s
gospodin, gospoa...), u identitetskoj uporabi (naslovom gospodin, gos-
poa, sugerira se posebna karakterna kakvoÊa osobe)... Kada je rijeË o gos-
podinu Miroslavu Tumanu oËito je rijeË o potonjoj, identitetskoj, uporabi
gospodskog naslova. Njegovo znaËenjsko polje odreuju dvije skupine
osobnih obiljeæja. U prvoj su skupini moralne vrline (pravednost, odvaænost,
radiπnost, ponos, mudrost...). U drugoj su skupini odreena habitualna svoj-
stva (miroljubivost, povjerljivost, diskretnost, æivotna vedrina, empatija, Ëast,
obzirnost...). U svake flgospodske« osobe te se dvije skupine obiljeæja origi-
nalno mijeπaju i povezuju, oblikujuÊi u socijalnom i komunikacijskom iskus-
tvu drugih obris osobe kojoj uspijeva djelovati sukladno moralnim vrijednos-
tima, a u okvirima onoga πto se, uglavnom neodreeno, podreuje mjerili-
ma fllijepog« ponaπanja. VeÊ u krugu prijatelja iz mladih dana znalo se kako
se Miroslavu moæe vjerovati, kako flnema πanse« da Êe on iznevjeriti, zlorabi-
ti, povjerenje prijatelja. Nekako, flpo prirodi«, Miro je bio osoba kojoj se vje-
rovalo. Suzdræan, samozatajan, diskretan, trajno usmjeren na rad i istraæiva-
nje, pripravan pomoÊi. Nije posve pogreπno ovdje uporabiti pridjev: konzer-
vativan, trenutaËno ne odveÊ popularan u javnoj komunikaciji. Moæda je,
216
autor: naslov
uostalom, i naslov: gospodin, u aktualnim prilikama, proæetim narcistiËkom

individualizacijom i usponom ja-pa-ja stilova polusvijeta, takoer, flzastario«.
No tu flzastarjelost« ne dræim nikakvim manjkom. A vjerujem, ne bi je dræao
ni Miro. Posrijedi je, jednostavno, ukorijenjenost u nevelikom broju temelj-
nih vrijednosti nuænih e da bi se osoba naπla, i ovostrano i onostrano — flna
svome mjestu«. Njihova prisutnost i utjelovljenost u æivotnim praksama im-
plicira kako se æivotni i socijalni odnosi ne mogu oblikovati tek mehaniËki,
flvodoravno«, gdje je sve izjednaËivo sa svim u nekoj vrsti sada veÊ kliniËki
opsesivne herbarijske istinitosti, bliske poopÊenoj skuËenosti navodno træiπ-
nih druπtava. Biti gospodin Netko u takvim prilikama i nije baπ poæeljno, a
nerijetko nije ni ugodno.
Ima li se u vidu cjelina slike kojom teæimo obuhvatiti sjeÊanje na neku
osobu, za Miroslava Tumana nema boljeg, zaglavnog, naslova. Godine
2021. umro je gospodin Miroslav Tuman. Toliko je u njegovoj smrti viπe ne-
pravde i viπe apsurda. Mi koji za neko vrijeme joπ ostajemo ovdje sjeÊat Êe-
mo se, dakako, i intelektualca i znanstvenika i hrvatskog branitelja, Mirosla-
va Tumana. Ali Êemo se, ponajprije, i ponajviπe, sjeÊati GOSPODINA. Su-
protno znanstvenim predrasudama vjerujem da sjeÊanje nikada ne vara. Jer
mu je u jezgri sjeÊanje na iznimne i na one koje volimo; i, kako se svojedob-
no znalo reÊi, flma gdje bili«. Dovienja prijatelju.
Lukovo, kolovoz 2021.
217
NOVA IZDANJA INSTITUTA PILAR — 2021.
DAN JE ZAMIJENIO NOΔ,

BURA NAM O»ISTILA POGLED
Ivo Turk: Uz 30. obljetnicu osnutka
ÆUMBERAK: HGSS Stanice GospiÊ
DEMOGRAFSKA PROBLEMATIKA A. Buπljeta TonkoviÊ (ur.)
I MOGUΔNOST REVITALIZACIJE Biblioteka Posebna izdanja,
Biblioteka Studije, knjiga 43 Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar i HGSS Stanica GispiÊ
Zagreb, 2021., str. 198 Zagreb — GospiÊ, 2021., str. 146
ISBN 978-953-7964-83-2 ISBN 978-953-7964-89-4
Anita Buπljetra TonkoviÊ, Marina Kotrla TopiÊ,

Jelena Puak: Marina PerkoviÊ KovaËeviÊ:
ORGANIZACIJE MLADIH I ZA KID’S DIGITAL LIVES
MLADE U RURALNOJ HRVATSKOJ IN COVID-19 TIMES
Biblioteka Elaborati, Biblioteka Elaborati,
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar i Napor Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb — Novi Sad, 2021. Zagreb, 2021.
NOVA IZDANJA INSTITUTA PILAR — 2021.
Ivo Pilar
JUÆNOSLAVENSKO PITANJE PILAROV KALEIDOSKOP
I SVJETSKI RAT HRVATSKOGA DRU©TVA
Pregledan prikaz cjelokupnog problema
U povodu obiljeæavanja
Biblioteka Pilar, knjiga 2 30. obljetnice Instituta Pilar
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar
i ©kolska knjiga Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,
Zagreb, 2021., str. 656 Zagreb, 2021., str. 116
ISBN 978-953-8404-01-6 ISBN 978-953-8404-07-8
Upute suradnicima
Autori zadræavaju autorsko pravo za Ëlanke objavljene u »asopisu PILAR, no daju »asopisu
pravo prvog objavljivanja. Radove koji su prihvaÊeni za objavu (ili veÊ objavljene u »asopisu)
autor smije objaviti u drugim publikacijama samo uz dopuπtenje uredniπtva, uz naznaku o
njihovu objavljivanju u »asopisu.
Radovi se dostavljaju u elektroniËkom obliku. Uz naslov rada treba navesti ime, prezime i
titulu autora, naziv i adresu ustanove u kojoj radi odnosno kuÊnu adresu, broj telefona i e-mail
adresu.
Radovi podlijeæu dvostrukom anonimnom recenzentskom postupku i razvrstavaju se u
sljedeÊe kategorije:
1. Izvorni znanstveni rad. Rad se odlikuje izvornoπÊu zakljuËaka ili iznosi neobjavljene
izvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraæivanja.
2. Pregledni rad. Rad sadræava temeljit i obuhvatan kritiËki pregled odreene
problematike, no bez istaknutije izvornosti rezultata.
3. Prethodno priopÊenje. Rad sadræava prve rezultate istraæivanja u tijeku, koji zbog
aktualnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti.
4. StruËni rad. Sadræava znanja i iskustva relevantna za odreenu struku ali nema obiljeæja
znanstvenosti.
PreporuËujemo opseg rada do jednog odnosno jednog i pol autorskog arka (cca 30.000
znakova). Radu se prilaæe uvodni nacrtak od najviπe desetak redaka, popis do pet kljuËnih
rijeËi te saæetak do jedne kartice. Prikazi knjiga, osvrti i recenzije ne smiju biti dulji od 5
kartica. Poæeljni su prijedlozi za ilustriranje tekstova.
Uredniπtvo pridræava pravo prilagodbe rada opÊim pravilima ureivanja »asopisa i
hrvatskome standardnom jeziku odnosno, za meunarodno izdanje, odgovarajuÊem drugom
jeziku.
Uz tekst se navode biljeπke kojima se tekst dopunjuje te daju podatci o koriπtenoj literaturi,
jer se ona ne objavljuje zasebno. Pri tome treba navesti autora, naziv djela, mjesto izdanja,
nakladnika i godinu te, u pravilu, broj stranice na koju se upuÊuje.

PILAR Časopis Za Društvene I Humanističke Studije (Broj 31)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PILAR Časopis Za Društvene I Humanističke Studije (Broj 31)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

CasPil-31_korice 20/02/2003 10:28 Page 1

PILAR • »ASOPIS ZA DRU©TVENE I HUMANISTI»KE STUDIJE

kao ﬂposljednje rijeËi«, i ne

Oblikovanje, prijelom i priprema za tisak:

»asopis izlazi jedanput godiπnje.

Copyright „ 2021. Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Dr. Ivo Pilar (Zagreb, 1874.—1933.),

7 RijeË glavnog urednika

RIjeË glavnog urednika

»asopis za druπtvene i humanistiËke studije Pilar navrπava ovim brojem 16.

vegetarijanstva, na kojem je Pilar aktivno djelovao kao prvi predsjednik Ve-

Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom

Izvorni znanstveni rad

Rad ﬂDruπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata« u

ta i Slovenaca. Nakon donoπenja tzv. Vidovdanskog ustava 1921. dræava je promijeni-

njih je dobrim dijelom upotrijebljena i neobjavljena izvorna arhivska graa,

3 Radi se prvenstveno o meusobnim prepiskama raznih razina organa vlasti koje se

Ëuvaju u fondovima Narodnog vijeÊa Slovenaca, Hrvata i Srba (1918.), Predsjedniπtva

S. GrgiÊ: Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata

Stanovniπtvo ivaniÊkih opÊina u meuraÊu

Broj Broj Povrπina opÊine Broj Postotni udio

Upravnim reformama s kraja 19. stoljeÊa cjelokupan ivaniÊki kraj stav-

5 Godine 1872. otvorena je u IvaniÊ-Gradu ﬂbrzojavna postaja«, a 1899. zavrπena i ﬂlonj-

guliralo upravu u Banskoj Hrvatskoj. Tom kratkotrajnom reformom su ukinuti dotadaπ-

SMREKAR, PriruËnik za politiËku upravnu sluæbu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji,

le su se od opÊinskih troπarina te sajmiπnih pristojbi koje je ona ubirala. I. PAVUNIΔ,

S. GrgiÊ: Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata

njenice da su 6/7 stanovniπtva Ëinili obrtnici i trgovci.11 Uz to, velika gusto-

11 Godiπnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 331.

povijesti Kriæa i okolice (1848—1918)«, Kaj, 17/1984., br. 3-4, 29.

1938., VII, 78.

Gospodarska skica opÊina Kloπtar IvaniÊ,

D. FELETAR, n. dj., 115-118.

Ekonomska struktura Jugoslavije 1918.—1941., Zagreb, 1950., 92-98.

S. GrgiÊ: Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata

ivaniÊkom su podruËju od kraja 19. stoljeÊa djelovale podruænice Hrvatsko-

22 Hrvatsko-slavonsko gospodarsko druπtvo osnovano je 1841. godine. Prvi mu je pred-

27 M. KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, ﬂGospodarski razvoj IvaniÊ-Grada«, 206.

S. GrgiÊ: Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata

33 Za poloæaj radnika naπiËkog kombinata u ivaniÊkom kraju (djelatnika pilana, ali i

te Ivica RADOJEVIΔ, ﬂDobrovoljno vatrogasno druπtvo Kriæ i njegovo djelovanje«, Kaj,

Uz vatrogastvo, od kraja 19. stoljeÊa u hrvatskim krajevima poËela su se

64/2011., br. 1, 81-82.

ke oblasti, kutija 23, 506/1928.

logija u fiziËkoj kulturi Kraljevine Jugoslavije 1929.—1941., Beograd, 1998.

S. GrgiÊ: Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata

Dræavne upravne vlasti procjenjivale su da Êe djelovanje proreæimskih

43 Dopis kotarskog poglavarstva Ëazmanskog Banskoj upravi u Zagrebu od 1. listopa-

kombinata NaπiËke d.d.48 U mnogim su naseljima veÊ tada djelovala i lova-

OpÊina Naziv (i sjediπte druπtva)

Osim toga, u ivaniÊkom kraju djeluju i druge udruge, poput Druπtva za

48 ﬂPopis svih druπtava i udruæenja na podruËju sreza Ëazmanskoga« od 1. veljaËe 1933.

HDA, Ogulinski okruæni inspektorat (dalje: OGOI), kutija 10, 1797/1933.

1383/1935. Osnivanje druπtva popratile su i novine. ﬂOsnutak lovaËkog druπtva ‘SrndaÊ’

HDA, OGOI, kutija 10, 1797/1933.

HDA, OGOI, kutija 10, 1797/1933.

S. GrgiÊ: Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata

uz πkolu djeluje i Ëitaonica.54 Naslijee najveÊe hrvatske operne dive, Milke

NV-a IvaniÊ-Grada, Ëije je djelovanje ipak bilo ograniËeno na IvaniÊ-Grad,

da poπalje izdaπnu pomoÊ u æitaricama za stanovnike Lonje IvaniÊke te Donjeg i Gor-

S. GrgiÊ: Druπtveno-politiËke prilike u ivaniÊkom kraju izmeu dva svjetska rata

bu, koje su veÊinom pripadale srednjem sloju graanstva te su ranije odslu-

Mikrofilm Z-106, 682-691.