UDK: 371.64/.69:929 TITO (497.1)(497.

5)

Prikaz Josipa Broza Tita u udžbenicima iz povijesti u

Republici Hrvatskoj

Kristina Deskar
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
kdeskar92@gmail.com

Socijalizam i Jugoslavija u različitim kulturama sjećanja: društvo, kultura i nauka

Sažetak: Udžbenici su izrazito važne publikacije u svakom društvu, budući
da utječu na najmlađe članove društva i oblikuju njihov pogled na svijet. To
osobito vrijedi za udžbenike iz povijesti koji su moćan alat u formiranju sta-
vova i promoviranju narativa koje članovi određenog društva trebaju usvojiti.
Nakon raspada Jugoslavije, u Hrvatskoj je došlo do uspostave nove kulture sje-
ćanja prema kojoj je oblikovano društveno sjećanje, što je utjecalo i na jedan
od najvažnijih aspekata društva – odgoja djece. Tako su i udžbenici povijesti
podvrgnuti temeljitim promjenama tijekom kojih je povijest podvrgnuta revi-
ziji i stavljena u službu stvaranja jedinstvenog nacionalnog identiteta Hrvata.
Tako su neki do tada važni aspekti povijesti ublaženi ili potpuno izbačeni, a
dodani su i reinterpretirani u svrhu odmicanja od zajedničke, jugoslavenske
povijesti koja je do tada vigorozno propagirana. Ovo se istraživanje bazira
na prikazu centralne figure u jugoslavenskoj povijesti, partizanskog vođe i
jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita u udžbenicima iz povijesti
u Republici Hrvatskoj, to jest nakon 1991. godine. Autorica analizira pet
različitih udžbenika povijesti za osmi razred osnovne škole nastalih od 1991.
godine do početka 2000-ih, objavljenih u Hrvatskoj za učenike hrvatskih
osnovnih škola te jedan udžbenik za hrvatske škole u inozemstvu. Članak
se bavi analizom prikaza uloge Josipa Broza Tita u Narodnooslobodilačkoj
borbi, neposredno nakon Drugog svjetskog rata (odnos prema „narodnim
neprijateljima“, sukob Tito–Staljin), te u kasnijim razdobljima (Hrvatsko
103

proljeće, Pokret nesvrstanih).

Ključne riječi: udžbenici, Josip Broz Tito, Republika Hrvatska
 Uvod
Udžbenici se prilagođavaju vremenu i strukturama moći u druš-
tvu koje manipuliraju sjećanjima i stvaraju narativ koji odgovara
njihovoj ideji kakvo bi to društvo trebalo biti. Pri tome, spomenuti
udžbenici imaju izrazito važnu ulogu – formiraju stavove najmla-
đih članova društva, osoba koje su možda i najotvorenije za pri-
hvaćanje sugestija, budući da čovjek stječe pamćenje tek u procesu
socijalizacije.1 Sudjelovanje u tom „kolektivnom pamćenju svjedoči
o pripadnosti grupi,“2 pa stoga se najmlađe članove društva na taj
Kristina Deskar: Prikaz Josipa Broza Tita u udžbenicima iz povijesti u Republici Hrvatskoj

način inaugurira u društvo. Udžbenici iz povijesti dokazuju Gilli-

sovu tvrdnju da „stalno mijenjamo svoja sjećanja kako bismo ih
prilagodili našim novim identitetima“.3 Prema Petrungaru, „radi
se o mentalnim shemama, logičkim kategorijama i obrascima koji
usmjeravaju način odnošenja prema prošlosti, a koji opet utječe na
način na koji shvaćamo naš identitet, napose onaj kolektivni.“4 Dakle,
očito je da je identitet ključna riječ koja se javlja pri oblikovanju kul-
ture sjećanja. Identitet određuje našu pripadnost, ono čemu težimo
i za što se borimo. Smjestimo li ga u kontekst dvadesetog stoljeća na
Zapadnom Balkanu, možemo reći da je oblikovanje identiteta tije-
kom posljednjih više desetaka godina bilo izrazito važno. Od stvara-
nja novog socijalističkog čovjeka5, marljivog Jugoslavena koji se bori
za tekovine revolucije i očuvanje bratstva i jedinstva do jednog novog
idealnog čovjeka koji se rađa u novoj državi koja pokušava izbrisati
i revalorizirati sjećanja zajednice i njezin identitet preko „ideolo-
gije etničkog nacionalizma“ devedesetih, do suvremenih udžbenika.
Zato je ovo razdoblje, od 1991. godine nadalje, izrazito zanimljivo
za analizu načina prikazivanja određenih događaja i osoba.

1
Jan Assmann, „Kultura sjećanja,“ u Kultura pamćenja i historija, ur. Maja Brkljačić
i Sandra Prlenda (Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2006), 52.
2
Isto, 55.
3
John R Gillis, „Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa,“ u Kultura pamćenja i
historija, ur. Maja Brkljačić i Sandra Prlenda (Zagreb: Golden marketing-Tehnička
knjiga, 2006), 171.
4
Petrungaro, Stefano, Pisati povijest iznova. Hrvatski udžbenici povijesti 1918.-2004.
104

godine. Preveo Franko Dota. (Zagreb: Srednja Europa, 2009) 16–17.

5
Duda, Igor. Danas kada postajem pionir: djetinjstvo i ideologija jugoslavenskog
socijalizma, (Zagreb, Pula: Srednja Europa, Sveučilište Jurja Dobrile, 2015), 73.
Metodologija
U radu je analizirano pet udžbenika različitih autora, izdavača i
godišta. Svi udžbenici pisani su za osmi razred osnovne škole, kada
svi učenici u Hrvatskoj uče po istom programu, prije no što se opre-
dijele za srednje škole koje tada prate svoje programe s više ili manje
sati povijesti tjedno, to jest, dvije ili četiri godine učenja.Udžbenici
prate podjelu koje je u svojoj knjizi Pisati povijest iznova: Hrvatski
udžbenici povijesti 1918–2004. godine predložio Stefano Petrunga-
ro.6 Prvi udžbenik autora Lovrenčić, Jelić, Vukadinović, Bilandžić
objavljen je 1991. godine, te je zapravo prepravljen socijalistički
udžbenik koji je trebao biti korišten tek kraće vrijeme dok se ne
napišu potpuno novi udžbenici u skladu s novonastalom situacijom.7

Socijalizam i Jugoslavija u različitim kulturama sjećanja: društvo, kultura i nauka

Zanimljivo je da je to prijelazni model između socijalističkog udžbe-
nika i kasnijih udžbenika s naglaskom na komunizam i socijalizam,
kolonije i postkolonijalni sustav koji uključuje mnoge države članice
Nesvrstanih, dok se fašističke države prikazuju osobito negativno. Taj
socijalistički ostatak može se vrlo lako primijetiti pri spominjanju
osnivanja Komunističke partije Hrvatske kada u udžbeniku piše da je
„vođa KPJ Tito osnovao 1937. godine KP Hrvatske. Tom su prigodom
hrvatski komunisti istakli ljubav prema domovini i svojem narodu,
i borbu za njegovu slobodu i sretniji život.“ Dakle, osim informacije
da je Tito bio taj koji je date godine osnovao KPH, učenici će naučiti
i da su komunisti isticali ljubav prema domovini i narodu te da su
se borili „za njegovu slobodu i sretniji život“, što je klasični diskurs
jugoslavenskog socijalizma. U tom je udžbeniku Tito jasno odvo-
jen od stvaranja Hrvatske države u sklopu socijalističke Jugoslavije.
Njemu se priznaju velike zasluge u borbama u ratu te ga se dovodi
u vezu sa stvaranjem Jugoslavije, ali ne i s Hrvatskom. Na primjer,
kod zasjedanja ZAVNOH-a glavnu ulogu preuzima Vladimir Nazor,
što je donekle i logično, međutim čitatelj, u ovom slučaju učenik,
dobiva dojam da se stvaranje ZAVNOH-a i Hrvatske države odvijalo
neovisno o Titu i neovisno od stvaranja socijalističke Jugoslavije.
Drugi udžbenik je autora Ive Perića iz 1996. godine, dakle nepo-
sredno nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj. Prvo izdanje ovaj je
udžbenik doživio nekoliko godina ranije, nakon čega je dorađen.8
105

6
Petrungaro, Pisati povijest iznova.
7
Petrungaro, Pisati povijest iznova, 97.
8
Petrungaro, Pisati povijest iznova, 161.
 U to je vrijeme narativ vezan za bivšu državu postao izuzetno
negativan a šutnja o tabu temama napokon je prekinuta, zbog
čega je govorenje o njima postalo atraktivno. Javno je prokla-
mirano da se ideologija želi izbaciti iz udžbenika, ali zapravo je
došlo do „promoviranja nacionalne države i ideologije, pa čak i
ideologije etničkog nacionalizma“, a povijest kao školski predmet
trebao je služiti kao „oružje političke borbe“.9 Došlo je do deju-
goslavizacije10 i revalorizacije vremena NDH u kojoj je važnost
države stavljena ispred njezinog karaktera, dok je „partizanski
pokret u cjelini sve više dobivao srpske konotacije“.11
Kristina Deskar: Prikaz Josipa Broza Tita u udžbenicima iz povijesti u Republici Hrvatskoj

Ostali udžbenici dostupni za analizu su iz ranih 2000-ih

godina. To je razdoblje nakon što je u Hrvatskoj došlo do libera-
lizacije društva, ali i tržišta udžbenika i kada je zapravo postalo
normalno da nastavnici mogu birati između udžbenika više razli-
čitih autora i izdavača za isti razred neke škole.12 Toj generaciji
pripadaju udžbenik Brkljačić i dr. iz 2001. godine, udžbenik iz
2002. godine (Đurić) i dva udžbenika iz 2006. godine (Feletar i
Petrić te Koren), koji pokušavaju na historiografski način prika-
zati i prosuđivati prošlost.

Analiza

Za potrebe ovog rada izdvojeno je nekoliko konkretnih

primjera iz povijesti u kojima se Tito javlja kao izrazito važna
figura u hrvatskoj i svjetskoj povijesti dvadesetog stoljeća, a koji
se spominju u svim udžbenicima. Riječ je o razdoblju između
Titovog preuzimanja Komunističke partije Jugoslavije 1938.13
kada se obično javlja u (hrvatskim) udžbenicima pa sve do nje-
govog pogreba, na kojem su mu svjetski političari odali počast
kao državniku koji je igrao značajnu ulogu u svjetskoj politici. U
svim udžbenicima, osim u najstarijem iz 1991. godine, na jednom
od prvih mjesta gdje se spominje naznačuje se da je bio Hrvat. S
nastankom samostalne Hrvatske taj je podatak postao važan, dok
je za vrijeme socijalističke Jugoslavije, kada je prva verzija ovog
udžbenika pisana, podatak bio manje relevantan ili čak i nepo-
9
Isto, 97.
106

10
Isto.
11
Isto,161.
12
Isto, 96.
13
Ivo Goldstein i Slavko Goldstein, Tito. (Zagreb: Profil, 2015), 168.
 željan – bitno je da su jugoslavenski narodi zajednički pronijeli
revoluciju i narodnooslobodilačku borbu.
Općenito, u svim se udžbenicima njegova uloga u Drugom
svjetskom ratu ocjenjuje pozitivnom. O njemu se piše kao o
dobrom i sposobnom vođi, čak i u udžbeniku iz 1996. godine
u kojem je inače opisan vrlo kritički. Petrugarove tvrdnje da
se Tita „rijetko spominje“ te „ga se, kad se i javlja, često prika-
zuje u negativnom svjetlu, kao staljinističkog diktatora odgo-
vornog za komunističke zločine nad Hrvatima – i to baš on, i
sam Hrvat – i za podčinjenost i izrabljivanje od strane Srba“14
najviše odgovaraju baš ovom udžbeniku iz 1996. godine. Među-
tim, osim njega, Josipa Broza najnegativnije opisuje udžbenik iz
2001. godine u kojem se svim silama pokušavalo dati prednost

Socijalizam i Jugoslavija u različitim kulturama sjećanja: društvo, kultura i nauka

hrvatskom Prvom partizanskom pokretu osnovanom pored Siska
22.6.1941, pri čemu čitatelji dobivaju dojam da su komunisti na
čelu s Titom bili gubitnici koji su se priključili hrvatskim par-
tizanima i preuzeli područje oko Bihaća koje su ovi oslobodili
od fašističke vlasti. Petrungaro to naziva „napinjanjem“ koje za
svrhu ima „pren[ošenje] osjećaj[a] potpune otuđenosti hrvatske
povijesti u odnosu na jugoslavensku prošlost.“15 Dakle, riječ je
o jednostranom pogledu na prošlost, koji se osobito manifestira
„posredstvom narodnooslobodilačke borbe.“16 Koren u udžbeniku
iz 2006. godine prikazuje Titovu antifašističku borbu kao sred-
stvo kojim će postići svoj cilj – osvajanje vlasti. Dakle, sve priče o
pokretu kojem na čelu stoji hrabri partizan se brišu i zamjenjuju
kritičkim osvrtom na njegovo djelovanje.
Sljedeći bitan događaj prikazan u hrvatskim udžbenicima je
sukob Tito – Staljin ili rezolucija Informbiroa. Prvi udžbenik iz
1991. godine optužbe naziva „lažnima“ i govori o tome kako je
vodstvo KPJ podržalo Tita. Dakle, Tito ovdje ima bezrezervnu
podršku svoje stranke, sukladno sa socijalističkom tradicijom.
Udžbenik iz 1996. godine kod sukoba Tito – Staljin naglasak
stavlja na stradanje Andrije Hebranga, jednog od najistaknutijih
hrvatskih komunista koji je smijenjen pod optužbama da je htio
svrgnuti vrh KPJ i uz Staljinovu pomoć doći na čelo Jugosla-
vije, nakon čega je zatvoren i umro pod sumnjivim okolnostima.
107

14
Petrungaro, Pisati povijest iznova, 99.
15
Isto, 165.
16
Isto.
 Prema ovom udžbeniku, Hebrang je bio veliki hrvatski domoljub,
zbog čega je postao nepoželjan i Tito ga se riješio pod izlikom
da je informbiroovac. U udžbeniku piše: „Nemoguće je i zami-
sliti da Tito nije znao za umorstvo. Prema tome, Tito je kao šef
države i partije ne samo suodgovoran nego i najodgovorniji za
smrt Andrije Hebranga.“ Dakle, Tito je portretiran kao ubojica
(Hrvata), a Andrija Hebrang kao borac za prava Hrvata i mučenik.
Slično je i s partizanskim zločinima tijekom rata koji su obrađeni
u svima, osim dakako u prvom udžbeniku. Najprominentniji
od njih je onaj na Bleiburgu, koji se također spominje u svim
Kristina Deskar: Prikaz Josipa Broza Tita u udžbenicima iz povijesti u Republici Hrvatskoj

udžbenicima osim u prvom. Međutim, samo udžbenik iz 1996.

godine smješta Tita u taj kontekst, dakle, kaže: „Ratni zločini koje
su počinili Titovi partizani za trajanja rata i neposredno poslije
završetka rata bili su dugo, za poslijeratne vladavine komunista,
tabu tema. A i ti su zločini bili mnogobrojni i stravični.“ Iako
se možda doima malo oštra, ova konstatacija je u potpunosti
istinita – nakon rata počinjene su brojne egzekucije i odmazde,
a bilo kakva kritika ili propitivanje djelovanja partizana u sklopu
NOB-a bile su zabranjene. Petrungaro ovdje povlači paralelu s
ostalim tabu temama iz vremena Jugoslavije koje se nakon sloma
te države „gotovo po svaku cijenu, želi opovrgnuti prethodni
pristup, do te mjere da ga se ponekad i izvrće.“17
Unatoč tome što je Tito bio jedan od pokretača pokreta Nesvr-
stanih, zanimljivo je da ga najnoviji udžbenici uopće ne spominju
u tom kontekstu, već da se u njima najčešće pojavljuje tek foto-
grafija s jedne od konferencija Nesvrstanih, te se spominje samo
uloga Jugoslavije kao osnivača. U udžbeniku iz 1991. godine,
Tito je i u ovom kontekstu prikazan kao jedan od najvećih svjet-
skih državnika, dok je autor udžbenika iz 1996. godine zaobišao
Pokret nesvrstanih i iskoristio priliku da ga ocrni, pišući da je
Tito trošio velike količine novca „za pružanje pomoći stranim
oslobodilačkim pokretima i nerazvijenim zemljama, za česta
Titova putovanja svijetom i preglomaznu diplomaciju.“
U hrvatskim udžbenicima reformsko-demokratski pokret ili
Hrvatsko proljeće ima posebno mjesto, ali u svim je analiziranim
udžbenicima prikazan slično. Naime, svi se udžbenici slažu da
108

je Tito isprva podržao inicijativu hrvatskih političara, ali se na

kraju ipak predomislio. Razlozi za to su različiti, ali u većini udž-
17
Petrungaro, Pisati povijest iznova,160.
 benika se može iščitati da se vodio vlastitima ambicijama, to jest
pokušavao je očuvati svoju vlast i Jugoslaviju, kako piše Koren
„koju je smatrao svojim životnim djelom”. Lovrenčić pak piše da
je „pod presijom protuhrvatskih (hegemonističko-centralističkih
i velikosrpskih) snaga iz saveznog partijskog i armijskog vrha –
izveo državni udar.“
U nekim udžbenicima Tito je prikazan kao daleka povijesna
ličnost, čak pomalo i bezličan, ali u drugima, osobito ovima novi-
jima, o njemu se piše više, pa čak i o njegovoj osobnosti. Tako
Koren piše: „Tito je bio pametan, lukav i znao je vješto upravljati
ljudima. Kada je to služilo njegovim ciljevima, bio je nemilosrdan,
osobito prema političkim protivnicima i suparnicima“, a Brklja-
čić da je bio „autoritativan i dogmatičan. Ni jednom suradniku

Socijalizam i Jugoslavija u različitim kulturama sjećanja: društvo, kultura i nauka

nije potpuno vjerovao, a u odgovorima je bio dvosmislen i često
proturječan.” Kod drugih autora se između redaka može dobiti
dojam o Titu као о uglednom i sposobnom vođi, a tek ga Koren
i Feletar eksplicitno nazivaju diktatorom. Zanimljivo je da u tim
najnovijim udžbenicima ima mnogo izvora, to jest okvira „za
znatiželjne“ koji se bave Titom i koji ga opisuju kao osobu. Dakle,
ova dva navedena citata nisu iz glavnog teksta udžbenika nego iz
zanimljivosti, dodatnog materijala unutar udžbenika. Znakovito
je i oslovljavanje Josipa Broza Tita u udžbenicima. Od „Tita“, koji
se doima kao sveprisutna, svemoćna ličnost koju praktički nije
potrebno ni predstavljati, on postaje prava povijesna ličnost koju
se učenicima predstavlja kroz njegova djela i osobine, čak im se
daju i njegovi govori za analizu, to jest kao vježba za razvijanje
kritičkog mišljenja i analize pisanog izvora. Općenito, najviše
prostora za analizu i interpretaciju daje udžbenik profesorice
Koren – u njemu postoji velik broj slikovnih i pisanih izvora o
Josipu Brozu na kojima učenici mogu vježbati razvijanje vještina.
Posljednji događaj vezan za Tita koji je obilježio povijest Jugo-
slavije bila je njegova smrt. Svi autori priznaju da je Tito bio
jedan od glavnih faktora stabilnosti Jugoslavije, te uz njegovu
smrt vežu početak raspada Jugoslavije. Tek dva udžbenika spo-
minju njegov pogreb na kojem su prisustvovali brojni svjetski
uglednici i državnici, što je popraćeno i fotografijom na kojој se
109

to i vidi. Dok Feletar i Petrić daju tek fotografiju, Koren donosi i

kraći tekst s citatom „jednog komunista s Kosova: ‘Svi smo pla-
kali, ali nismo znali da također pokapamo Jugoslaviju.’“ Dakle,
 jedino Koren tom događaju pridaje više važnosti, a s time i samome
Titu. Općenito, u njezinom udžbeniku mu je dan velik prostor, kako
njegovim djelima, fotografijama, tako i onome što su drugi govorili
o njemu, pri čemu se trudi dati nekoliko različitih opisa, zbog čega
učenici dobivaju jasniju sliku o njemu.

Zaključak

Iz ove analize vidljivo je da svaki od ovih udžbenika prikazuje

Tita na različit način, što se ugrubo poklapa s društveno-političkom
Kristina Deskar: Prikaz Josipa Broza Tita u udžbenicima iz povijesti u Republici Hrvatskoj

situacijom u Hrvatskoj u vrijeme izdavanja udžbenika. U Lovrenči-

ćevom udžbeniku iz 1991. godine ostao je lik Josipa Broza Tita kao
sveprisutne, svemoguće nadnaravne figure na čelu Jugoslavije, Tita
kao heroja i dobročinitelja, svjetski ugledne osobe. U Perićevom
udžbeniku iz vremena neposredno nakon Domovinskog rata, kada
se briše sjećanje o jednim herojima i nameće drugo, tijekom kojeg je
stradao i lik Josipa Broza Tita koji je prikazan izrazito negativno: kao
ubojica, neprijatelj hrvatskog naroda, robovlasnik koji teško stečeni
hrvatskim novac troši na putovanja i ulaže u zemlje Trećeg svijeta.
Nakon 2000. godine dolazi do uravnoteživanja pogleda na proš-
lost u hrvatskim udžbenicima. Zanimljivo je da u tom razdoblju
udžbenik Brkljačić i dr. iz 2001. godine u kojem dolazi do razdva-
janja hrvatskog partizanskog pokreta i komunista s Titom na čelu.
U njemu je Tito nesposoban ratnik koji je mislio samo na sebe i
svoj uspjeh. Noviji udžbenici prikazuju cjelokupni Titov doprinos
hrvatskoj povijesti, bio on pozitivan ili negativan, pa bismo mogli
reći da ga sagledavaju kao povijesnu ličnost. Najnoviji udžbenici
daju mu zasluge kao vojniku za vrijeme rata, ali priznaju da je u
miru bio diktator. Sve to nam ukazuje na sazrijevanje hrvatskog
društva – ili barem autora udžbenika za povijest, te profesora koji
udžbenike biraju.
110
Izvori
Brkljačić, Maja, Tihomir Ponoš, Zdenko Samaržija, Dario Špelić.
Povijest 8: udžbenik za osmi razred osnovne škole. Zagreb:
Školska knjiga, 2001.
Đurić, Vesna. Povijest 8: Udžbenik povijesti za osmi razred osnovne
škole. Treće izdanje. Zagreb: Profil, 2002.
Feletar, Dragutin, Hrvoje Petrić. Povijest i zemljopis Hrvatske.
Udžbenik za hrvatske škole u inozemstvu. Zagreb: Meridijani,
2006.
Koren, Snježana. Povijest 8. Udžbenik za osmi razred osnovne škole.
Sedmo izdanje. Zagreb: Profil, 2006.
Lovrenčić, Rene, Ivo Jelić, Radovan Vukadinović, Dušan Bilandžić.

Socijalizam i Jugoslavija u različitim kulturama sjećanja: društvo, kultura i nauka

Čovjek u svom vremenu 4: Udžbenik povijesti za VIII. razred
osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga, 1991.
Perić, Ivo. Povijest za VIII. razred osnovne škole. Zagreb: Alfa, 1996.

Bibliografija
Assmann, Jan. „Kultura sjećanja.“ UKultura pamćenja i historija,ur.
Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, 45–78. Zagreb: Golden
marketing-Tehnička knjiga, 2006.
Duda, Igor. Danas kada postajem pionir: Djetinjstvo I ideologija
jugoslavenskog socijalizma.
Gillis, John R. „Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa.“U
Kultura pamćenja i historija,ur. Maja Brkljačić i Sandra
Prlenda, 169–196. Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga,
2006.
Goldstein Ivo i Slavko Goldstein. Tito. Zagreb: Profil, 2015.
Petrungaro, Stefano. Pisati povijest iznova. Hrvatski udžbenici
povijesti 1918.-2004. godine. Preveo Franko Dota. Zagreb:
Srednja Europa, 2009.
111
 Portrayal of Josip Broz Tito in history textbooks in
Republic of Croatia

Kristina Deskar
University of Zagreb, Faculty of Philosophy
kdeskar92@gmail.com
Kristina Deskar: Prikaz Josipa Broza Tita u udžbenicima iz povijesti u Republici Hrvatskoj

Abstract: Textbooks are very important publications in any society, since they
affect the youngest members of society and shape their worldviews. This is
especially true for history textbooks, a powerful tool in shaping attitudes and
promoting narratives the members of the given society are to adopt. After the
dissolution of Yugoslavia, there was a new culture of remembrance established
in Croatia, according to which the memory of the society was shaped, which
also influenced one of the most important aspects of the society – children.
The history textbooks were also thoroughly changed, which meant history was
revised and employed for making a unified Croatian national identity. Some
parts of history that were considered important until then were attenuated
or completely erased, and others were added or reinterpreted as a means of
moving away from the common Yugoslav history that had been so vigorou-
sly propagated up until then. This research is based on the representation of
the central figure of the Yugoslav past, partisan leader and the president of
Yugoslavia Josip Broz Tito in history textbooks in the Republic of Croatia. The
author analyzed five different eight grade elementary school history textbooks
written between 1991 and the early 2000s that were published in Croatia for
pupils of Croatian schools and one textbook for Croatian schools abroad. The
article deals with the analysis of representation of Josip Broz Tito in People's
Liberation War in Yugoslavia, the period right after the World War II (tre-
atment of „the enemies of the people“ and Tito-Stalin split), as well as later
112

periods (Croatian spring, the Non-Aligned Movement).

Keywords: textbooks, Josip Broz Tito, Republic of Croatia