Politike povijesti – zabilješke sa predavanja

1. + 2. Predavanje – Politike povijesti i kolektivno sjećanje (pojam, povijest

discipline)

Politike povijesti su dio izgradnje nacije – dominantna stranka gradi politike povijesti, ali i
ona mora pratiti neki kanon (npr. Politike povijesti za vrijeme Tuđmana)

Povijest discipline – bitna su dva konteksta

 1980-te rušenje „bipolarnog svijeta“

o Ruši se ideja socijalizma (Gorbačov uočava slabljenje sustava)

o Dolazi do nove dominantne ideologije/a (neoliberalizam i

neokonzervativizam – Thatcher, Reagan, Kohl)

o Diskurs „crvenog vs crnog“ – nanovo se ponavlja diskurs 1950-tih (pitanje

atifašizma)

 1990-te – globalizacija

o Bliski Istok – rast religijskog fundamendalizma (SAD i Bush)

o Istočna Europa – raspad starih vrijednosti – pada komunizam (pitanje

suočavanja s prošlošću je problematično što zbog korupcije što zbog
prerade povijesti) – umjesto ljudskih žrtava NACIJA postaje žrtvom –
„nacija u opresiji od komunizma“ ergo nacija je napadnuta od strane
velikosrba (Hrvatska) ili pak veliko rusa (zemlje bivšeg SSSR-a) +
ponovna revitalizacija fašista (fašisti narodni heroji)

1980-tih događa se kulturološki preokret u društveno – humanističkim znanostima

 Rast desnice uvjetuje negiranje klasne borbe i svojevrsni socijalni antagonizam

 Fokus znanosti postaje KULTURA (sustav simboličke prakse koji formira društvene
identitete – važnost kulture za pojedince)

o Razvijanje socijalne antropologije i kulturoloških studija

Kolektivno sjećanje

 Prvi put se spominje još 1926. (doduše ne pretjerano pojašnjeno)

  Najbitnija stvar koju kaže kolektivno sjećanje jest da je pamćenje socijalno formirano
(to socijalna antropologija proučava na primjerima urođeničkih društava te njihovih
stvaranja obrazaca društava)

1990tih se razvijaju politike povijesti kao zasebna znanost (Nijemci i Geschictespolitik)

 Razvija se u Njemačkoj nakon pada Berlinskog zida

 Nijemcima su se morali suočiti sa prošlošću dvaju zemalja (Zapadne i Istočne) a

povijesnog iskustva sa krivim suočavanjem su bogami i imali (primjer Nijemaca
pokazuje svojevrstan utjecaj koji povijest može imati na kulturu)

Pojam kolektivnog pamćenja

 Postoje tri formacije – INDIVIDUALNO, SOCIJALNO, KULTURALNO

 INDIVIDUALNO PAMĆENJE

o Socijalno je uvjetovanje – primjer maturalnog putovanja (preko moga sjećanja

i sjećanja drugih formira se cijela slika – SVI NADOPUNJUJEMO TU
SLIKU U KOJOJ SE NEŠTO PUTEM I POGUBI – ZATO JE
INDIVIDUALNO PAMĆENJE SELEKTIVNO

o Trajanje ovakvog pamćenja ide na tri generacije – primjer Bleiburg – mi

internaliziramo iskustvo našeg djeda

o Individualno pamćenje se formira kroz komunikaciju sa drugima – obitelj,

frendovi, kvart, navijači, lovci, ribari, planinari…

 SOCIJALNO PAMĆENJE

o Drugim riječima pamćenje jedne generacije

o Obilježava ga jedan događaj – Domovinski Rat, Nijemci 1968.

o Javlja se sukob generacija – događaj dobije na važnosti pa mlađi prerađuju

povijest – Nijemci 1968. - A di si ti babo bio '41.

o Svakih 30 godina se mijenja generacija te i s njom socijalno pamćenje

(današnji primjer bi bio to kako će naša generacija krojiti narativ o
Domovinskom ratu)
 KULTURALNO PAMĆENJE

o Kulturalno pamćenje čine individualno i socijalno, te možemo govoriti o

kolektivnom pamćenju kao o svojevrsnom komunikacijskom pamćenju

o Ne prenosi se direktno nego postoje materijalni nosioci podataka (skulpture,

tekstovi, slike, knjige, komemoracije,…)

o Formiraju ga elite (političke i društvene)

o Primjeri – kletva kralja Zvonimira, ribari u Đuraškovićevom selu koji

zamjeraju ženama što gledaju turske serije iako smo mi povijesno te iste Turke
klali i pobjeđivali ih

o Koristi se za političku moć – primjerice Bleiburg – ljudi su doživjeli traumu –

sastaju se i razgovaraju o njoj (individualno + socijalno pamćenje) – na kraju
dobiješ Mordor u kojima su partizani i četnici klali Hrvate – internaliziraš tu
naizgled smislenu sliku i eto ti kulturalnog pamćenje

o Na ovaj način kulturalno pamćenje postaje nacionalne pamćenje

o Pučki narativi igraju ulogu u konstrukciji kulturalnog pamćenja

o Postoje 3 figure kolektivnog pamćenje

 PROSTOR/VRIJEME– primjer grad Vukovar – 18.11 mi obnavljamo

traumu te Vukovar postaje „posvećeni“ prostor i vrijeme
(komemoracija i dan tuge kada obnavljamo kolektivnu svijest)

 GRUPA – nju formiramo stvaranjem slike posebnosti – MI HRVATI,

NISMO SRBI – to proizvodi trajnost i „vječnost“ nekog/nečega (od
stoljeća sedmoga…) – tu se dovodimo u rupu mitova (npr. Nikola
Zrinski i Siget – nije Sulejman poražen, već je umro; Sinjska alka –
nije Gospa poslala kugu već se vojska porazbolijevala)

 REKONSTRUKCIJA POVIJESTI PREMA POTREBAMA I

TRAJNOSTI – „mitologiziranje“ kulturalnog pamćenja – primjerice
Tuđmanovo revitaliziranje NDH i posvećivanje HDZ-a u borbi protiv
zlih i opasnih komunista – OVO JE PUT KA TRIVIJALIZACIJI
POVIJESTI
 o Nakon svega ovoga osim što je kulturalno pamćenje i nacionalno ono postaje
identitetsko („nacija to smo mi“)

Nacija = Konstrukt Pamćenja/sjećanja

 Imate Ernstov citat na prvoj prezi – ukratko on tvrdi kako su zajednička obilježja ljudi
bitna ali ne krucijalna – bitan je konstrukt pamćenja – primjer Bosne – zemlja koja je
kulturološki izuzetno homogena (ista hrana se jede, jezik je skoro pa isti u svim
dijelovima…), ali religijske zajednice stvaraju narative te shodno tome i stvaraju
konstrukt pamćenja za 3 naroda – na ovoj razini prerada povijesti predstavlja
društveni kapital (bez njega nema ni nacije1)

Pamćenje i povijest

 Postoji svojevrsna napetost između ova dva pojma – tamo gdje povijest teži
propitkivanju, sjećanje teži stvaranju mitova (povijest kroz prizmu Gospodara
prstenova – Ivana Orleanska, svi epski mitovi u pjesmama Marka Perkovića
Thompsona, Gospa sinjska) – mitovi doprinose DEKONTEKSTUALIZACIJI povijeti

 Kolektivno pamćenje je ujedno i mit jer teži ka afektivnom usvajanju vlastite povijesti
te odvaja događaje od uvjeta njegova odvijanja te takva povijest postaje
vanvremenska pripovijest

 Promjena uloge povjesničara

o 19. i 20. stoljeće – povjesničar je kroničar „slave povijesti nacije“ koji je

zadužen za svojevrsno rekreiranje povijesti (npr. Franjo Rački i njegovo
rekreiranje hrvatskog „državnog“ prava)

o 1945. (završetkom 2. svjetskog rata) – javlja se suvremena uloga povijesti

povjesničara – javlja se dužnosti dekonstrukcije nacionalnih mitova u
povijesnoj znanosti (primjer redifiniranje uloge Višijevske Francuske)

 „Mit ne dopušta samorazumijevanje društava, suočavanje društva s vlastitom

odgovornošću“

o Bitni su jer je svaka država osnovana na mitu (logika kuhinjskog noža – jeben
je on ali pazi kako ga koristiš)

Problemi prejake (krive) upotrebe mitova

  Stvaraju striktne, krute granice grupe (narativ mi vs. oni)

 Problem novopridošlica

 Problem komuniciranja

 Delegitimacija suočavanju s prošlošću

 Agresivno ponašanje prema drugoj zajednici (BiH)

 Uspostava mita

o KULTURALNA ILI POLITIČKA KATEGORIJA – primjer sela u Kistanju

(Hrvati tuku Srbe pa onda svi skupa tuku Janjevce)

o KULTURALNO SLIČNE GRUPE – mogu imati različite identitete (Primjer –

religijske podjele)

o KULTURALNA PODLOGA – praksa razgraničenja koja postaje politička

praksa – mrzimo se na osnovu nekog kulturološko povijesnog elementa

Osnivački mitovi nacije

 Mit o izabranosti/samosvojsnost

o Jako je podcjenjivački i čini određenu naciju posebnom i bitnom za

cjelokupno čovječanstvo – Francuzi su naučili ljude da budu slobodni,
Britanci su ih civilarizirali

o Daje narodu posebno podrijetlo i poseban nacionalni karakter

o U praksi ovakvi mitovi naciji daju imperijalni identitet – UK, Srbi, Mađari,
Francuzi

 Mit o starini (prvobitna stečevina)

o „Mi smo tu od stoljeća sedmoga“

o Ovakvi mitovi stvaraju defanzivnu kulturu u narodima koji ih imaju/uzimaju i

suprotivi su imperijalnoj matrici mitova o izabranosti

 Mit o žrtvi

o Istočno-europske zemlje (ovo rade kako bi si dale povijesnu bitnost)

 o „antemurale christianitis“ – preziđe kršćanstva/zapada – ove zemlje sebe vide
kao čuvare civilizacije (hands up my hrvati) – dok su drugi (da izvinete)
hladili jaja mi smo ih čuvali i branili

Politički pristup društvenoj funkciji mita (korisnost mita)

 “Mit je način na koje kolektivi uspostavljaju i utvrđuju sustav morala i vrijednosti

društva, a time i kohezije. Mitovi omogućuju zajednici izdržati razna politička,
ekonomska i socijalna previranja. ” (G. Schöpflin)

o Čim nekoj zajednici nedostaje identitetska struktura koju mit pruža, zajednica
je labava (SSSR, Juga)

o Mitovi služe kao svojevrsni graditelji morala i vrijednosti

 Npr. UK, Francuska, Skandivavija (predvodnici su progresa liberalnih

demokracija)

 3 funkcije kolektivnog pamćenja

o LEGITIMACIJA INSTITUCIJA (primjerice francuski mit o Republici je

uvjetovao izgradnju njihovih institucija

o SOCIJALIZACIJA – kroz obrazovni sustav

o DRUŠTVENA KOHEZIJA – ona danas puca jer živimo u vremenima

„propitkivanja svega“ (Stevin primjer su to jeli nam stavljaju nano-sonde u krv
– malo glupavo ali dosta lijepo prikazuje poantu)

Politike povijesti kao pojam

 Predmet: PROUČAVANJE UPORABE POVIJESNIH INTERPRETACIJA U

SVRHU POLITIČKE LEGITIMACIJE

o Proučavanje povijesnog diskursa (kako povjesničari

legitimiraju/delegitimiraju druge)

 Naglasak je na povijesnim „lomovima“

o Trenuci zagušćavanja povijesti (u praksi je to najčešće rat)

 Povijesna kultura (J. Rüsen)

 o Praktične artikulacije povijesne svijesti u životu društva

o Kako se povijest tematizira

o Kako se gradi slika povijest

o Koja je percepcija povijesti kod građana

 Kakav je utjecaj na građansko društvo i kakva se kultura gradi

 Povijesna svijest

o Suma pripovjednih koje služe samodefiniranju društva

Javne politike (policy) povijesti

 Suočavanje s prošlošću

o Prerađivanje autoritarnih sustava

o Kažnjavanje ratnih zločina, obeštećenje žrtava

 Pravne rehabilitacije (primjerice pitanje Alojzija Stepinca)

 Restitucija (povratak imovine)

o Zakonodavna dimenzija

 Političko – instrumentalna

o Legitimacijska – medijska politika

o Semiotička – politika simbola (dekontaminiranje/mjenjanje simbola)

 Političko – obrazovna

o Školska nastava – materinji jezik, zemljopis, povijest

 Političko – administrativna

o Praznici, komemoracije, memorijalni centri

o OBLIKOVANJE SLUŽBENE SFERE NACIONALNOG SJEĆANJA

 3. predavanje – Europsko sučeljavanje sa prošlošću II. Svjetskog rata

Europsko sjećanje na 2. svjetski rat (1.)

 1946. – 1970.

o Građenje mita o antifašističkom otporu (velike pripovijesti)

 Kontekst – Hladni rat

 Zemlje pobjednice (zemlje koje su bile okupirane) – mit se sastoji od

toga da se izgradio narativ o masovnom pokretu otpora, velike civilne
žrtve vs. Nijemci koji su isključivi krivci za rat

 Kvizlinzi – domaći izdajnici

 Neutralne zemlje – grade mit o njihov odlučnosti „ne ratovanja“,

pružanje aktivne pomoći izbjeglicama osobito židovimaa

 Poražene zemlje – mit o stanovništvu kao isključivim žrtvama režima

o Nacizam/fašizam su najveće zlo u povijesti

 1960.

o Kontekst je suđenje Adolfu Eichmanu 1962. koji rezultira prosvjedima 1968.

o Suočavanje s prošlošću i pitanje kolaboracije

 Jeli u svakoj zapadnoj zemlji bilo samo 5 kvizlinga

 Pitanje pasivnog sudjelovanja i generalnog antisemitizma

 Singularnost Holokausta – pitanje do koje mjere su drugi sudjelovali u

zločinima

Fašizam/nacizam – najveće zlo

 Zašto

o POBUNA PROTIV PROSVJETITELJSTVA – odbacivanje čovjeka kao

razumnog bića (čovjek je iracionalan, biće strasti i dio prirode)
  Socijal – Darwinizam – ideja koju uzimaju nacisti (dijele ljude na
nadljude i podljude gdje podljudi svojim razmnožavanjem biološki
kvare prirodu) – ovo proizvodi politiku prirodne selekcije koja je
jezgra genocidne prirode nacista

o SINGULARNOST/POSEBNOST NACISTIČKOG ZLOČINA – svi koji su se

u ratu ugledali na naciste (osim možda Talijana) planirano su uništavali grupe
u njihovoj ukupnosti (zadiranje svakog pripadnika primjerice židovske
zajednice, sprske zajednice i romske zajednice)

 Svojevrsna sinteza elemenata koji nacisički zločin čine ideološki

najrazrađenijim, pravno najnormiranijim, tehnički najsavršenijim

Europsko sjećanje na 2. svjetski rat (2.)

 Kraj Hladnog rata

o Raspad antifašističkog koncezusa (dobra posljedica ovoga je demistifikacija

uloga raznih nacija u ratu, loša posljedica je relativizacija antifašizma)

 Zapadna Europa (EU i dva povijesna totalitarizma)

o Pitanje nekomunističkog antifašizma

o Razvoj teorija totalitarizma i suočavanja sa prošlošću

 Istočna Europa (nacija žrtva komunizma)

o Pitanje lažnog komunističkog antifašizma

o Relativizacija fašista kroz ideju toga da su se oni borili za naciju

o Dolazi do rata sjećanja (tu ne postoji koncenzus)

o Nema propitivanja ljudskih prava (bitno postaje samo pitanje nacionalne

pripadnosti)

o Povijest kao narativi „Gospodara prstenova“ (za ovo su krivi i narod i

političke elite)

Njemačko suočavanje s prošlošću

 1945. – 1949. – suđenja nacističkim glavešinama

 1950-te – politika zaborava i pomirenja (ideja toga da su nacisti „zaveli“ Nijemce te
da je taj povijesni period gotov sa suđenjima nacistima)

o Konrad Adenauer (CDU) – kancelar koji je 1936. uhičćen kao antifašista dok
je bio gradonačelnik Kolna

 Njegova politika je razdvajala naciste i „obične“ Nijemce (na taj način

je amnestirao i integrirao puno „malih“ nacista koji su prema njegovoj
logici nacisti postali iz oportuniteta ne nužno zato što su podržavali
Hitlera)

 Politika ZABORAVA i REPARACIJE (okupiranim zemljama) –

Zapadna Njemačka vs. komunistička diktatura Istočne Njemačke

 1960./1970. – suočavanje s prošlošću

o Već spomenuto suđenje Eichmanu koje izaziva bunt mladih 1968.

(propitkivanje uloge očeva – A DI SI TI BIO '41. BABO)

o 1960-tih – Willy Brandt i SPD

 Priznanje povijesne odgovornosti i politike Sonderwega (poseban

njemački put koji je Nijemce odveo u nacizam) – problem dvaju
Njemački – jedna na putu liberalne demokracije, druga na putu
ekonomskog oporavka bez demokracije

o 1970-tih – ljevičarski terorizam (dio svjetske ljevice koja pizdi zbog

Vijetnamskog rata) koji delegitimira ljevicu

 1980-te

o Helmut Kohl (CDU) i podvlačenje crte ispod povijesti

o Podrška Ronalda Reagana koji Njemačku predstavlja kao zadnju branu spram
komunističkog „carstva zla“ (Reagan koji politiku doživljava kao Star Wars
film)

o Reaganov posjet Bitburgu na groblje gdje su bili pokopani nacistički zločini i

njegova legendarna izjava kako su se oni samo branili od crvenih (ili ti ga po
Stevinom branili su se od Crvenog Saurona)
 o Negiranje Sonderwega i „normalizacija njemačke povijesti“ i izgradnja
muzeja povijesti u Berlinu (ovo označava povijesni napredak ka liberalnoj
demokraciji)

o Historikersteit – svađa povjesničara oko pojave nacizma i singularnosti

nacističkog zločina

Talijansko suočavanje s prošlošću

 Hladni Rat – izgradnja mita o Rezistenci (forsiranje narativa kako su Talijani

masovno sudjelovali u pokretu otpora – istini za volju pokret otpora nije bio mali
ali nije bio ni masivan)

o Potiskivanje narativa Talijana iz Istri i Dalmacije (Esuli)

 Titino protjerivanje oko 200 000 Talijana

o Slično kao i Nijemci dolazi do zakona o masovnoj amnestiji

 1980-te

o Rušenje mita o Rezistenci

 Zaključeno je da je ta politika donijela više štete nego učinka i tako

su krenuli dekonstruirati povijest (povijest kao odmazda nacizma)

 Definiranje Mussolinijevog fašizma kao razvojne diktature (jer je

ekonomski Mussolini paradoksalno imao neke pozitivne učinke –
NO OVO JE OTVORILO PUT KA RELATIVIZACIJI)

 1990-te i kasnije – Esuli i Fojbe

o Tek sad kreće nekakvo suočavanje sa fašističkom prošlošću (prije su

osuđivane glavešine i Mussolini)

o narativ o tome kako su „komunistički zločini veći od fašističkih zločina“

(Esuli ubijani jer su Talijani ne zato što su fašisti –
RELATIVIZIRANJE!!!)

o 2004. – dan sjećanja na egzodus i fojbe

o TALIJANI ZABORAVLJAJU ODGOVORNOST FAŠIZMA

Austrijsko suočavanje sa prošlošću

 Hladnoratovski mit o žrtvi

o Austrijanci kao 1.žrtva nacista koji su silom prilika 1938. bili mobilizirani

o Amnestija i itegracija „malih“ nacista

o Izgradnja kulta vojnika koji su pali u oba svjetska rata

 Afera Waldheim 1986. (početak suočavanja s prošlošću)

o Zakonska zabrana isticanja simbola nacizma/desnog ekstremizma i

terorizma

o Kurt Waldheim je bio visoki njemački (SS) časnik u ratu koji je predvodio
strijeljanje ljudi u Jugoslaviji – 1968. je bio jedan od kandidata za
predsjednika Austrije (kao član Volkspartei-a)

 Sukob selo vs. grad (Volkspartei vs. SPD)

 Sebastian Kurz

o „anti imigrantski stavovi nisu nužno vezani uz nacizam“; pooštrava

kažnjavanje isticanja desnih simbola

Japansko suočavanje s prošlošću

 1946. – Tokijski proces na kojem je osuđeno 14 ministara s obzirom na njihovu

odanost caru

 Hladni rat

o Politika zaborava + Japanci kao istočna brana od komunizma

 Propitkivanje prošlosti 80-tih

o Ljevica tvrdi da su u 2. svjetskom ratu japanci bili imerijalisti

o Poteže se pitanje ratnih zločina (nema ih malo – logika je tu da su vam

Japanci azijski nacisti – primjer: Masakr u Nankingu gdje je ubijeno oko
100 000 ljudi te se oko 20 000 Kineskinja dalo u prostituciju)

o Desnica pak nastoji izjednačiti Hiroshimu i Nagasaki sa Auschwitzom

  Rat je bio obrana od zapadnog imperijalizma – OVO SU
KORISTILI KAO IZLIKU ZA UMANJIVANJE RATNIH
ZLOČINA

o 1985. – službena počast osuđenima u tokijskom procesu

 1993. – službena javna isprika žrtvama Masakra u Nankinga i žrtvama prisilne

prostitucije

 2000-te – institucionalizacija politika desnice

o SHINZO ABE (lik koji je gradio kipove kamikazama i koji je 2006. donio
Zakon o domoljublju)

Švicarsko suočavanje sa prošlošću

 Hladnoratovski mit o neutralnosti

o Mit je uključivao i to da su se Švicarci borili protiv nacizma vojnom

spremnošću i primanjem izbjeglica iz nacističke Europe

 1995. – pitanje „holokausta zlata“ – razbijanje Hladnoratovskog mita

o Priznanje toga da su od Nijemaca primali zlato i stvari koje su oni

otuđivali od Židova (Švicarci su to pohranjivali u svojim bankama)

o Također su Nijemcima za zlato isplaćivali njemačke marke

 Nagodili su se sa žrtvama te dogovorili povrat novca

o Nijemcima su isporučivali industrijske proizvode

o Zatvorili su granice za oko 30 000 Židova tokom rata

Francusko suočavanje sa prošlošću

 Degolistički mit o otporu Francuza

o Slično kao i Talijani sagradili su mit o „masovnom“ sudjelovanju Francuza

u pokretu otpota

o Politika antifašističkog koncezusa

 1970-te – propitkivanje mita o otporu

 o Pitanje kolaboracije i sudjelovanja u Holokaustu Vichyevske Francuske

 Također proteže se rasprava o filozofskim izvorima fašizma gdje su

francuzi još početkom 20. stoljeća bili aktivni (Dreyfus afera i
antisemitizam)

 Teorije fašističkog i komunističkog totalitarizma

 1995.

o Priznanje o ulozi Vichy-a u Holokaustu

4. predavanje – Teorije totalitarizma: pojam, prijepori, politička (zlo)

upotreba

 Jasnoća samog pojma gubi se zbog atmosfere koja se stvara (prijatelj – neprijatelj)

 Pojam totalitarizma – definirao ga je Giovanni Amendola (preza)

 Sam termin preuzima 1925. Benito Mussolini – „neumoljiva totalitarna volja

fašizirati će naciju“

 Hannah Arendt (i njeni nastavljači)

o „Izvori totalitarizma“ (1951.)

o Totalitarizmu dodaju dva pojma – imperijalizam + socijalni darwinizam

kraja 19. stoljeća

 TOTALITARIZMI SU ZAKONITA DJECA LIBERALNIH DEMOKRACIJA

(uvijek se javljaju kao odgovor na liberalnu demokraciju)

 Totalitarna namjera

o Sveobuhvatna ideologija + teror

o Mora postojati „objektivni“ neprijatelj

o Cilj je stvoriti novog čovjeka lišenog morala

o Cilj je kontrolirati javnu i privatnu sferu

 o Teror je specifičnost totalitarizma (u autoritarnom sustavu nema kontrole
privatne sfere)

o Primjerice Stevin primjer definicije žena u nacizmu – „Žena je trebala biti

žena, majka, kraljica, rađateljica“

 Totalitarizam je stvoren u Staljinovoj Rusiji, Hitlerovoj Njemačkoj i možda DDR-

u

 Samo postojanje zakona i procedure smeta totalitarizmu

 Smetaju im birokrati i te pate od „biropatalogije“ (birokracije u izvršnom smislu)

– VOLJA VOĐE MIJENJA SVE ZAKONE I PROCEDURE

 Fašizam i boljševizam – sekularne religije

 Carl Y. Friedrich i Zbigniew Brzezinski

o „Totalitarne diktature i autokracija (1956.)

o Djelo nastalo u kontekstu Hladnog rata

o Tipologija i raščlamba – puko nabrajanje elemenata totalitarizma

 Hannah Arendt razlikuje autoritarne i totalitarne diktature (VEĆ SPOMENUTO

ALI KOD AUTORITARNIH DIKTATURA NEMA KONTROLE JAVNE
SFERE)

 Diktatura – vladavina jedne ili više osoba koje monopoliziraju svu vlast u državi
bez izvanjskih ograničenja

 Kritika pojma totalitarizma= legitimacija Hladnog rata

o Svrha: izjednačavanje neprijatelja liberalnih demokracija zapada

o Zanemaruju sadržaj ideologije i ciljeve režima

o Komunizam: humana ideologija, loša praksa - zločini sredstvo za

postizanje ciljeva

o Fašizam: nehumana ideologija- zločini kao krajnja svrha režima

 Nove teorije totalitarizma

 o Nakon 1950-tih

o Recikliranje stare teorije

o Fašizam i komunizam kao revolucije protiv liberalne demokracije

o Glavna značajka totalitarizma je totalitarna namjera

 Problem definiranja genocida (preza)

 NOVE TEORIJE TOTALITARIZMA DOVODE DO REVIZIONIZMA

5. Predavanje – Komunizam – ideologija, poredak i zločini

 Što se tiče počela i tipologije i tko je bio čika Marx imate na prezi

 Demo socijalizam/socijal demokracija

o Započinju ih njemački i austrijski socijalisti (Ebert, Bernstein, Kautski,

Bauer, Adler)

o Kontekst nastanka je socijalni Otta von Bismarcka i njemačkih socijal

demokrata

 Bismarck započinje projekt „države blagostanja“ a zauzvrat

socijaldemokrati moraju priznati postojeći sustav iliti moraju
odustati od socijalističkih tendencija dokidanja kapitalizma

o Preuzimaju Marxovu ideju povijesti dok odbacuju revoluciju uz izliku

kako revolucija guši prava (na vlast se dolazi
demokratskom/parlamentarnom borbom borbom

 Čika Ljenin

o Prevodi revoluciju od 25.10.1917 do 7.11.1917 – „završavanje posla iz

1797“

o 1918 – 1919 – rascjepa se socijalistički pokret i razbija se na boljševike,

socijaliste i socijaldemokrate

 Komunizam

o U ovom kontekstu pričamo o boljševizmu

  Radništvo je nesposobno za revoluciju stoga im je potrebna
radnička avangarda (agenti budućnosti) koja je Komunistička
Partija

 Preduvjet revolucije jest imati revolucionarni pokret za koje Lenjin

koristi profi revolucionare

o Revoluciju i diktaturu proleterijata provodi KP a metoda je „teror masa“

 Pokušaji svjetske revolucije

o Nakon iskre koju započinje Oktobarska revolucija javljaju se razni

pokušaji po Europi

o 1918-1919

 Mađarska, Italija, Njemačka

 1919 – uspostavljena Komunistička Internacionala kao baza

o 1920. se učvršćuje pozicija boljševika u Rusiji, dok revolucija po Europi

propada

 Staljin

o Prije dolaska na vlasti on je bio tadašnji boljševički Vaso Brkić

o 1922 – postaje sekretar SKPB-a

o 1924 – 1929 – u stranci vladaju sukobi nakon Lenjinove smrti

o 1928. – Staljin dolazi na vlast

 Staljinizam

o Ideja socijalizma u jednoj državi (odustaje se od ideje svjetske revolucije)ž

 SSSR postaje prva zemlja socijalizma (plan i program

industrijalizacije i elektrifikacije)

 Ljude se u socijalizam tjera nasilnim metodama (teror,

izgladnjavanje, iseljavanje, itd.)
 o 1929. – 1932. – politika kolektivizacije i gladomor sela (Ukrajina i
poginuće oko 6 milijuna ljudi)

o 1936 – velika čistka – osnivanje GULAGA (sabirnih logora) – deportacija

1.8 milijuna ljudi, 700 000 umrlih

 Pitanje genocidnosti Staljinova režima kroz primjer tri zločina

o ZLOČIN 1 – Kolektivizacija sela (Stevo i Star Trek ekvivalent Borgu)

1928. – 1932.

 Problem je tu što Kulaci (protjerani, deportirani i ubijeni ljudi to

jest jihovo nazivlje) nije precizno definiran pojam prema
ekonomski interesima, nego je definiran voluntarističkim

 Ako si Kulak uvijek si opasan i spadaš u jednu od 3 kategorije:

kontrarevolucionar, eksploatator, pošteni kulak

 Dekulakizacija je srž izgradnje staljinizma

 Uključivao je genocidan način deportacije (oko 1.8 milijuna

Kulaka deportirano u Sibir)

o ZLOČIN BROJ 2 – Gladomor u Ukrajini

 Politika rekvizicije žita u Ukrajini sa jasnim ciljem izgladnjavanja

ljudi (efektivno ovo je pobilo 6 milijuna ljudi)

 Cilj je bio ubiti seljaštvo koji je bio baza Ukrajine

 U 20tima su Ukrajinci razvili određeni socijalistički

patriotizam (što je posljedica Ljeninove politike rješavanja
nacionalnih pitanja po SSSR-u)

 Glad je uzrokovala sovjetizaciju Ukrajinaca te je Staljin u

Ukrajini naseljavao Ruse

o ZLOČIN BROJ– Etničke deportacije 1937. – 1949.

 Deportiranja nacija koje su bile viđene kao „antisocijalističke“

  Najviše su da izvinete najebale rubne nacije SSSR-a – Finci,
Baltički narodi, Kavkaski narodi i Poljaci iz zapadne Ukrajine

 Cilj je bio rusificirati ta područja te se vojno osigurati

 „sovjetizacija deportiranih nacija“ – logika je bila da ako ljude

otkineš od nacionalnih teritorija ih možeš lakše ASIMILIRATI u
kulturu

 Problemi Staljinovih zločina i koje zločine možemo karakterizirati kao genocide

o Prvi problem je što nemamo jasno definirane kategorije neprijatelja

o Drugi problem je nenamjeran karakter smrti kod deportacija

o GENOCID U UKRAJINI JE GENOCID DOK SE DRUGI ZLOČIN

MOGU KARAKTERIZIRATI KAO ZLOČINI PROTIV
ČOVJEČANSTVA

Predavanje 6. – Antisemitizam – povijest i tipologije

 Tipovi antisemitizizma

o Tradicionalni

o Moderni (politički i ekonomski)

 Povijesno su Židovi pismena nacija i dokumentiraju stvari (to proizlaze iz njihove

dužnosti čitanja religijskih tekstova)

 Tradicionalni antisemitizam kaže da se Židove treba spasiti tako da ih

konvertiramo na kršćanstvo

 Židovska prezimena su često završavala kao ponjemčena (išlo se po nekim

karakteirstikama („ti si velik pa ćeš biti Gross)

 Građanska prava Židova verificirana Code civil-om iz 1804

 Moderni antisemitizam (politički)

o Rađa se u paketu otpora prema tekovinama Francuske Revolucije

o Pojam je prvi upotrijebio Wilhelm Marr 1879

 o Afera Dreyfus 1896.

o Protokoli Sionskih Mudraca 1906.

 Moderni antisemitizam (ekonosmki)

o Židovi stoje iza krupnog kapitala (tvrdnje ljevice), tj. Iza komunizma
(tvrdnje desnice)

 Jaki antisemitizam bio je primjetan kod kršćanskih socijala (Karl Lueger)

 Judapest – Luegerov naziv za Budimpeštu

 „Bože čuvaj cara, dolje židovi“ – službeni pozdrav u Poljskoj

 Jedna od glavnih nacističkih teza jest to da su kapitalizam i komunizam maslo

Židova

 3 faze kod Njemaca

o Segregacija (1933.-41.)

o Protjerivanj (1939. – 1942.)

o Istrebljenje (1942. – 45.)