211

MICHAEL BILLIG:
BANALNI
NACIONALIZAM

DORA LEVAI
Biblioteka XX Vek, Beograd, 2009., 358 str.
 212

Michael Billig je profesor drutvenih znanosti na Sveuilitu Lough-

bourugh. Bavi se socijalnom psihologijom i njezinom kritikom, a takoer
i fenomenima faizma, ideologije, nacionalizma, politikog ekstremizma
i humora. Njegov pristup svakome od tih fenomena naglaava element
jezika i retorike, pa tako i u knjizi Banalni nacionalizam koja spada u ne-
koliko njegovih knjiga na temu veze izmeu idelogije i zdravog razuma.
Prvo poglavlje knjige Banalni nacionalizam, Nacije i jezici, nami-
jenjeno je itateljima koji nisu upoznati s temama kao to su nacionali-
zam, geneze nacija u prolosti te veze izmeu nacije, jezika i teritorija.
Autor ovdje zauzima konstruktivistiku poziciju, pozivajui se na teore-
tiare kao to su Anderson, Hobsbawm, Wallerstein, Mann. vrsto zau-
zima i argumentira gledite kako su nacije-drave moderan fenomen koji
je zaet principom hegemonije jednog dijela teritorija i jednog dijalekta
nad ostatkom (veinom).
U drugom poglavlju (Svijest o banalnom nacionalizmu) autor izla-
e teoriju banalnog nacionalizma, odnosno svoju glavnu tezu u razvije-
nom, zapadnom svijetu nacionalizam nikako nije stvar prolosti, ve se
radi o danas vrlo prisutnoj ideologiji nunoj za reproduciranje istog tog
razvijenog svijeta.
Urlich Beck kritizira ga zbog zanemarivanja banalnog kozmopoli-
tizma, puno vanijeg od preostalih otoia nacionalizma, a istovremeno
pie o potrebi 21.stoljea za snanim dravama. Na to Billig odgovara
kako nema snane drave bez vojne sile i prateeg ideolokog naciona-
lizma, koji snanu dravu reproduciraju kao nacionalnu dravu.
Billigova teza je kako ne samo Urlich Beck, ve gotovo svi suvreme-
ni sociolozi previaju najsnaniji oblik nacionalizma u suvremenom svi-
jetu. Sociolozi tim pojmom podrazumijevaju samo onu vruu varijantu
nacionalizma svojstvenu politikoj desnici ili separatistikim pokretima,
te tako postavljaju nacionalizam na periferiju, daleko od modernih, ra-
zvijenih nacija. Na taj nain stvara se dojam, kako unutar znanstvenih
krugova tako i izvan njih, da je nacionalizam svojstvo karakteristino za
druge, ali ne i za nas, pripadnike konsolidiranih nacija. Primjerice za
Anthonyja Giddensa, svakodnevna rutina uope nije proeta nacionaliz-
mom, nego se on javlja tek kada doe do poremeaja rutine. Billig se
otro suprotstavlja takvom shvaanju nacionalizma kao kaotinog stanja
do kojeg dolazi raspadom svakodnevnog poretka, a koji omoguava po-
vratak potisnutog. Prema Billigu, potisnuto nikada nije ni otilo.
Nacionalizam je vidljiv i u (ve bolnom) pitanju sociologije to
je drutvo?. Billig smatra kako sociologija stvara pojam drutva (iz ko-
jeg izvodi i definiciju sebe same) na sliku i priliku drave-nacije. Taj
 213

postupak je vidljiv u banalnim izrazima poput drutvo u kojem ivimo,

nae drutvo, ameriko/hrvatsko/francusko/... drutvo, amerika kultura
i sl., iz kojih je oito je da se zajednica koju se doivljava naom zamilja
u terminima nacija.
Veina sociolokih definicija nacionalizma smjeta nacionalizam
izvan samih nacionalnih drava ili ga opisuje kao neto to im prethodi.
Takve definicije ne uspijevaju objasniti kako se poredak odrava jednom
kada je postignut, kao ni to kako se nacionalne drave danas odupiru, ako
treba i silom, onim pokretima koji pokuavaju izmijeniti njihove granice.
Dok se pojam nacionalizam primjenjuje na egzotine, rijetke i opa-
sne primjerke, prikladan izraz koji bi opisao ono to je za Billiga najsna-
niji oblik nacionalizma u suvremenom svijetu skup ideolokih navika koji
ustaljene nacije reproducira kao nacije ne postoji. To je razlog zato autor
uvodi izraz banalni nacionalizam. On je postojei ideoloki temelj moder-
nih, ustaljenih nacija koji djeluje tako da na mnogo sitnih naina graan-
stvo iz dana u dan podsjea na njihovo nacionalno mjesto u svijetu nacija.
Graani zapadnih, razvijenih nacija (a ne samo njihovi sociolozi)
ive u uvjerenju da je nacionalizam pretjerano estoka reakcija svojstvena
drugima, a ne njima samima. Odnosno, nacionalizam je vien kao neto
iracionalno i nepotrebno, te se projicira na druge, dok se vlastiti nacio-
nalizam naturalizira.
Kako bi opisao primordijalnu, vruu varijantu nacionalizma Billig
koristi metaforu nacionalne zastave kojom se mae, dok za banalni na-
cionalizam koristi metaforu nacionalne zastave koja miruje istaknuta na
proeljima zgrada suvremenih zapadnih nacija. Zastava koja miruje dje-
luje kao usvojena navika i zaboravljeni podsjetnik na pripadnost naciji.
Banalnost banalnog nacionalizma oituje se upravo u toj dijalektici pam-
enja i zaboravljanja. Naa pripadnost naciji je zdravorazumski prihvae-
na, no u svakodnevnim je praksama kao to su prolazak kraj nacionalne
zastave, rukovanje nacionalnom valutom, itanje dnevnog tiska i slino,
neprimijeena.
Navodei primjere raznih nacionalnih ceremonija od otkrivanja spo-
menika do obaveznog pozdravljanja zastave u amerikim kolama (koju
naziva mistikom zavjetovanja arenom komadu tkanine), Billig pokazu-
je kako nacionalizam nije prolazni osjeaj ili izuzetna pojava, ve rutin-
sko iskustvo koje ima vanu funkciju potvrivanja nacionalnog jedinstva.
Umjesto da nacionalizam shvaamo kao rezultat izvanrednih okolnosti
koji se inae nalazi na marginama politikog sustava, trebali bismo ga
promiljati kao na stalni integrativni okvir koji nacije tendira prikazati
prirodnima.
 214

U poglavlju Nacionalni identitet u svijetu nacija autor iznosi teorije

s podruja socijalne psihologije koje nacionalni identitet objanjavaju kao
(svaku drugu) potrebu za pripadanjem grupi i razlikovanjem sebe od onih
koji ne pripadaju naoj grupi. Billig iste teorije kritizira i upozorava kako
ne treba pasti u iskuenje da se nacionalistika svijest tumai u odnosu na
identitet, budui da je nacionalizam puno vie od individualnog osjeaja
pripadnosti naciji te ga nije mogue promatrati kao samo jedan od bez-
broj drugih oblika identiteta.
U poglavlju Svakodnevno isticanje domovine autor navodi rezul-
tate analize koju je proveo na uzorku deset veih britanskih dnevnih no-
vinskih listova objavljenih 28. lipnja 1993. Datum je namjerno odabran
zbog svoje neposebnosti nije bilo vrijeme predizborne kampanje, niti
su dogaanja vezana uz kraljevsku obitelj bila aktualna. Unato tome, svi
listovi vrvjeli su banalnim nacionalizmom, i to neovisno o lijevom ili de-
snom politikom usmjerenju pojedinog lista. Analizom diskurza masov-
nih medija Billig je otkrio kako se svugdje i stalno istie pripadnost naciji.
Mi kojim govore novinski lanci nacionalno je mi koje se ne poistovje-
uje samo s itateljima novina, nego i sa cijelom nacijom (pr. Europska
zajednica je uzela na novac nacionalni novac, Zato se nai porezi vie
ne smiju poveavati? naravno, britanski porezi). Nizom se lingvistikih
banalnih sitnica itatelje iznova podsjea da su pripadnici odreene naci-
je te se suptilno podrazumijeva i istovjetnost njihovih identiteta.
Osim pojma nacije, pojam vrijeme je jedan od kljunih u diskursu
reproduciranja nacije. Uistinu se ini banalno, no ak i vremenska pro-
gnoza svojim tipinim reenicama (Sutra e biti sunano u cijeloj zemlji
pri emu se podrazumijeva da e biti sunano u Velikoj Britaniji; na dru-
gim mjestima magla e se brzo razii na drugim mjestima u Velikoj Bri-
taniji, a ne na drugim mjestima izvan nje, razumije se) pridonosi stvaranju
dojma pripadnosti naciji kao cjelini razliitoj od onoga to se nalazi izvan
njezinih granica.
Iako ova analiza nije sistematina niti reprezentativna, te ostavlja
dojam kako se radi samo o natuknici za pravo istraivanje, za teoriju ba-
nalnog nacionalizma ona je ilustrativna.
Postmodernost i identitet peto je poglavlje u kojem Billig, oekiva-
no, osporava postmodernistike teorije o smanjenju vanosti i slabljenju
suvereniteta nacija. Posebno se ironino odnosi spram teza o bujanju no-
vih, lokalnih identiteta koji tjeraju poredak nacionalnog svijeta na povla-
enje pred jednim novim oblikom srednjovjekovlja.
Billig daje ironian opis postmodernistkih vizija prema kojima
vihori globalizacije bjesne na nebesima iznad nacionalne drave, dok
 215

seizmike raspukline razdiru nacionalno tlo ispod nje. Prema Billigu, u

stvarnosti se ne dogaa niti jedan od ta dva procesa. Diskursi o rtvova-
nju za naciju se jo uvijek primaju kao neto sasvim prihvatljivo, elementi
nacionalistike svijesti se uporno odravaju, a nacionalni/etniki identitet
ne moe se svesti na razinu potroakog izbora kao to postmodernistiki
autori tvrde.
U zadnjem poglavlju Filozofija u slubi ideje Pax americana autor se
bavi filozofom Richardom Rortyjem u ijem je djelu pronaao izraz banal-
nog nacionalizma. Rorty zamjera intelektualnoj ljevici nepatriotizam i ne-
dostatak osjeanja nacionalnog ponosa te otro kritizira univerzalistike
tendencije filozofije prosvjetiteljstva propagirajui amerike vrijednosti i
nain ivota kao uzor ostatku svijeta. Drugim rijeima, Richard Rorty pro-
vlai banalni (ini se, i ne tako banalni) nacionalizam kroz svoja navodno
kozmopolitska djela u kojima Billig raskrinkava tipinu ameriku imperi-
jalistiku i antimarksistiku retoriku (koju naziva Govorom u ime cijelog
svijeta). Upravo na primjeru SAD-a vidljiva je injenica da banalno ne zna-
i i bezazleno pod maskom patriotizma u njihovo ime vode se ratovi im
se nafta nae s pogrene strane granice, dok predsjednik Bush izjavljuje
kako Novim svjetskim poretkom titi nacije od agresivnih susjeda.
Time Billig pokazuje kako banalni nacionalizam nije dobroudna,
patriotska suprotnost vrueg, etnikog nacionalizma, ve se nalazi za-
jedno s njime na istom kontinuumu kojeg valja zvati istim imenom naci-
onalizmom. Erupcije nasilnog, vrueg nacionalizma su povremene krize
koje ne moemo gledati odvojeno od postojeih ideolokih temelja o koji-
ma one ovise banalnog nacionalizma.
Billigova teorija banalnog nacionalizma je svakako efektna i po mo-
jem miljenju nuna dekonstrukcija opreke izmeu raznih vrsta nacio-
nalizama (etnikog vs. graanskog, istonog vs. zapadnog, ...), budui da
proglaava nacionalizam endemskim stanjem suvremenih nacija Zapada.
Svojom argumentacijom i pogotovo metodologijom Billig esto i
sam ostaje u sferama banalnog. Ponekad ignorirajui suradnju naciona-
lizma s mnogim drugim izmima koji se odvijaju i na polju nadnacional-
noga, autor stvara dojam kako je nacionalizam jedini mehanizam funkci-
oniranja dananjeg svijeta. Iako govori o tome kako je nacionalizam uvijek
internacionalan, on ne uspijeva povezati potrebu za banalnim nacionaliz-
mom s kontekstom svjetskih odnosa moi pa se ponekad ini kako govori
o nacionalizmu koji postoji radi samog sebe. Jo jedna zamjerka autoru je
to kroz cijelu knjigu provlai tematiziranje nacionalizma SAD-a kao po-
sebnog fenomena te na taj nain ostavlja dojam kao da se radi o kulturnoj,
a ne prvenstveno ekonomskoj dominaciji.
 216

Unato ovoj jednodimenzionalnosti pogleda i manjkavosti empirij-

ske analize (koju Billig sam priznaje, pa mu se i oprata), Billigova teori-
ja predstavlja novost na podruju teoretiziranja nacija i nacionalizama.
Pored svih teorija nacionalizma (primordijalistikih, modernistikih,
postmodernistikih, etnosimbolistikih, ...) koje veinom trae podatke
u daljoj ili blioj prolosti, Billig teorijom banalnog nacionalizma smjeta
znanstveni fokus u sadanjost i na prostor suvremenih zapadnih nacija
koje obiluju banalnim empirijskim materijalom. Takvo premjetanje fo-
kusa prema samima sebi omoguilo bi mnogim znanstvenicima, a pose-
bice antropolozima, primjeuje Billlig (i antropologinjama, trebalo bi do-
dati), da obave svoje terensko istraivanje i da ipak stignu kui na ruak.