Određenje pojma kultura U XIX vijeku termin kultura se koristio prvenstveno u oblasti vizuelnih umjetnosti, književnosti, filozofije, prirodnih nauka i muzike ... Veliki broj definicija ukazuje na mnogoznačnost i nemogućnost da se kultura obuhvati jednom definicijom. Brojni su razlozi koji tu objedinjenost onemogućavaju, prije svega, raznolikost oblasti koje sama kultura obuhvata, različiti uticaji društveni, ekonomski, politički, lokalni i globalni, kao i dinamički karakter kulture. Dovoljno se pozvati na Herderovu misao: „ne postoji nešto što je više neodređeno od riječi kultura“. Prema Arturu Marviku istoričaru 60-tih godina XX vijeka, kultura je jedan od primjera da se isti termin može koristiti na veliki broj načina. Artur Marvik poentira da kultura obuhvata klasične umjetnosti (muziku, književnost, slikarstvo, pozorište), ali i popularnu kulturu. Sastavni elementi popularne kulture
U popularnu kulturu sapadaju pop i rok muzika, film, televizijski
sadržaji, krimi romani, masovna okupljanja, zabavna literatura, kao i razni spektakli. Marvik zbog poteškoća u definisanju kulture prepliće visoku i popularnu kulturu. Popularna kultura je oblast u kojoj se prepliću forme kulture i odnosi moći, te kao takva, uključuje najširi dijapazon pojava: praksu svakodnevnog života, medijsku kulturu (film, radio, televizijske sadržaje, internet), omladinsku kulturu, životne stilove, oblike zabave i potrošačku kulturu. Politički karakter popularne kulture
Popularna kultura u razvijenim društvima jeste kultura onih koji
odbijaju da se pomire sa svojim položajem u društvu (Fisk, 2001). To ne znači da oni žive svoje živote u neprestanom stanju antagonizma, već znači da je opozicionost sporadična. Neki vidovi otpora mogu biti aktivni i agresivni, drugi su skloni tvrdoglavom odbacivanju dominantnog, dok su treći skloni izbjegavanju identifikovanja dominantnog (Fisk, 2001). Džon Fisk vodeći teoretičar u oblasti popularne kulture ukazuje i na njen politički karakter- ona se proizvodi i u njoj se uživa pod uslovima društvene podređenosti i u igri moći u društvu zauzima središnje mjesto. Popularna kultura Popularna kultura je progresivna, ali ne i revolucionarna. Radikalne umjetničke forme koje se suprotstavljaju strukturama dominacije nikada ne mogu biti popularne, jer ne nude sponu sa svakodnevnim životom. Radikalna umjetnost permanentno pokušava da se oslobodi statusa quo. Radikalna umjetnost zauzima značajno mjesto u kulturnom sistemu, pa dio njene radikalnosti može da se involvira u popularnu umjetnost i uveća njenu progresivnost, ali nikada kao samostalan entitet ne može biti popularna. Burdije tvrdi da je „radikalna umjetnost buržoatska i da postoji izvan granica popularnog ukusa“ (Fisk, 2001:185). Politička djelotvornost radikalne umjetnosti, ograničena je njenom nesposobnošću da postane relevantna za svakodnevni život ljudi. Nepovjerenje ljevice u populizam. Populistički pokreti – desničarski orijentisani (Hitler i Musolini uzdigli su se na vlast zahvaljujući populističkim glasovima). Margaret Tačer i Ronald Regan bili su pristalice populističke retorike. Da li je popularna kultura progresivna ili reakcionarna? Kroz čitavu knjigu Dž. Fiska provlači se stav da je popularna kultura organizovana oko različitih oblika opozicionog odnosa između običnih ljudi i bloka moći. Ta opozicija uvijek ima potencijal da bude progresivna. Međutim, ne smije se izgubiti iz vida činjenica da postoje određene formacije ljudi ili pak politička i kulturna energija koje mogu da budu reakcionarne. Može se izvesti zaključak da popularna kultura najčešće jeste progresivna, ali ne i uvijek, nekada može biti reakcionarna. „Borba protiv bloka moći jeste borba protiv društvene i kulturne kontrole, pa stoga, tamo gde levica ima uticaja na blok moći ili tamo gde u njemu postoje elementi progresivnosti, popularni oblici opozicije, mogu u nekim slučajevima biti reakcionarni“ (Fisk, 2001:189). Desničarska i ljevičarska retorika
Nasuprot desničarskoj populističkoj retorici, ljevica pokušava da koristi
retoriku društvene svijesti i pravde, retoriku koja za društvenu svijest nije privlačna. Načini na koje Vilijamson predlaže da ljevica poboljša svoj položaj su sljedeći: „Kritikovanjem materijalizma i individualizma kojima sistem naizgled zadovoljava (ma kako) iluzorne ljudske potrebe, levica preti da obezbedi te potrebe, umesto da traga za progresivnijim načinima njihovog zadovoljavanja“(Fisk, 2001:190). „Levica bi takođe morala da odvoji društveno delovanje od delovanja bloka moći i dovede ga u vezu sa popularnom kontrolom“(Fisk, 2001:190). Odnos popularne i folk kulture
Za razliku od popularne kulture, folk kultura je proizvod stabilnog
tradicionalnog društvenog poretka u kome društvene razlike nisu konfliktne, već ih karakteriše i povezuje društveni konsenzus. Zamišljanje popularne kulture kao folk poništava njene konfliktne elemente. Popularna kultura za razliku od folk kulture je nepostojana i prolazna. Ono što karakteriše polularnu kulturu jeste permenentno traganje za novim. Popularnu kulturu za razliku od folk kulture proizvode razvijena društva koja se doživlajvaju na složene i nerijetko kontradiktorne načine. Odnos popularne i folk kulture
Folk kultura je mnogo homogenija i ne mora da obuhvata različite društvene
pripadnosti. Popularna kultura za razliku od folk kulture, stvara se iz industrijski proizvedene i distribuirane robe koja bi bila ekonomski održiva i time vrijedna postojanja, jer nudi različite kulturne potencijale različitim društvenim formacijama. Građa od koje se stvara popularna kultura cirkuliše u širokom rasponu društvenih razlika (centra i periferije; bloka moći i različitih formacija među ljudima, između jedinstvenih tekstova i raznolikih čitanja). Dva konteksta interpretacije popularne kulture Prema mišljenju Džona Fiska popularna kultura se involvira u dva konteksta: U jednom se popularna kultura veliča bez njenog integrisanja u bilo kakav model moći. Drugi koji popularnu kulturu tretira kao poprište borbe kojom se izbjegavaju ili suzbijaju pritisci vladajuće ideologije i u kome je popularna kultura progresivna i ima moć da motiviše društvene promjene. Polularna kultura kao sredstvo amerikanizacije rušila je ustaljeni sistem evropske kulture koji je trajao vjekovima. U periodu hladnog rata, popularna kultura, rušila je sistem dogmatskog pogleda na kulturu karakterističnu za Istočni blok. Programi kulturne razmjene sajmovi, izložbe, distribucija holivudskih filmova,postali su samo neke od aktivnosti „izvoza“ amaričkih vrijednosti kroz popularnu kulturu. Proces amerikanizacije i popularna kultura u Jugoslaviji Proces amerikanizacije i hladnoratovska propaganda kroz popularnu kulturu činili su dostupnima film, muziku, televizijske sadržaje, popularnu književnost (petparačke džepne knjige, vestern romane), stripove, tabloidne časopise, pop art, džins, Coca-Cola, različiti segmenti svakodnevice i zabave. Uprkos bujanju nacionalizma u Jugoslaviji, popularna kultura nije poznavala granice, te se izuzetnom brzinom širila i stizala do svih republika i pokrajina u Jugoslaviji. Primjer za to je film o Trazanu, ako i brojna štampa i krimi romani (Vučetić, 2019). Može se reći da je američka popularna kultura uticala na ukupne društvene promjene. 60-te godine XX vijeka su godine u kojima su se dešavale brojne transfomacije na političkom i kulturnom planu u Jugoslaviji. Opterećenost teškim političkim pitanjima u Jugoslaviji,na jednoj strani, a na drugoj strani prihvatanje tekovina američke popularne kulture stvorili su izuzetnu šizofrenu situaciju u Jugoslviji 60-tih godina XX vijeka. Konsultovana literatura
Fisk, Dž. (2001): Popularna kultura, Beograd: Clio. (str. 183-193).
Vučetić, R. (2019): Koka-kola socijalizam, Beograd: Službeni glasnik. (str. 38- 45).