Akademija primijenjenih umjetnosti Sveuilita u Rijeci

Slikarstvo druge polovice XX st. kao razdoblje traenja i drutvene supervizije u obliku nametanja prema ruskom principu socrealistike umjetnosti

Student: Boris Sekuli Profesorica: red.prof. Sonja Briski Uzelac Kolegij: Povijest umjetnosti III

U Rijeci 09.04.2012.

Uvod Teorija estetskog socijalnog radikalizma nije bila samo posljedica slobodne stvaralake volje i umjetnikog ukusa, ve, prije svega, objektivnih politikih, ekonoskih i kulturnih okolnosti u svijetu i Jugoslaviji. Uspon socijalne umjetnosti ne moe se objasniti samo socijalnim stanjem u zemlji, ve i opom atmosferom u svijetu i presudnim utjecajem Pariza i Moskve. Umjetnika avangarda bila je povezana s Parizom, a politika s Moskvom. Umjetnici komunisti i njihovi simpatizeri bili su na razliite naine okrenuti jednom ili drugom centru. Nezavisno od Pariza, u jednom, i Moskve u drugom smislu, utjecali su stizali i iz Njemake. Bez obzira na komplementarnu razliitost Pariza i moskve, ipak su imali dodirnih toaka. U oba grada se prepoznaje ljubav prema realnoj percepciji, realizmu i tradiciji, te nepovjerenje prema iskustvima i otkriima suvremene umjetnosti. Socijalno slikarstvo Socijalno slikarstvo u Jugoslaviji je postojalo i ranije. U Sloveniji su ve poetkom stoljea sljedbenici ekpresionizma bili zaokupljeni ljudskom patnjom i sudbinom seljaka i radnika. Najznaajniji trag u socijalnom slikarstvu je ostavila grupa Zemlja, koja je osnovana 1929,g. . Osniva grupe bio je Krsto hegedui, a u grupi su jo djelovali i uro Tiljak, Marijan Detoni, Vilim Svenjak, Kamilo Tompa i jo nekoliko umjetnika. Vanost grupe je u tome to su od samog poetka imali definiran program djelovanja. Estetsko im je bilo udrueno s politikim, a ideoloko s objektivnim. Ideoloki su teili irenju klasne i drutvene svijesti, kao i isticanju drutvenih sukoba i nepravdi u sredini nesposobnoj da rijei nacionalna i socijalna pitanja, ali uz potpunu svijest o tome da se cilj moe ostvariti jedino ako je politiki angaman umjetniki relevantno iskazan. Vjerovali su u potrebu simbioze izmeu ideolokog i umjetnikog, da jedino takva vrsta umjetnosti direktno komunicira s publikom. Politki vrh naravno nije odobravao rad grupe, te im je zabranjivao izlaganja i sabotirao ih na razne naine, sve dok se grupa nakon nekoliko godina nije raspala. Od umjetnika se oekivalo da slikaju prirodu i ne mijeaju se u politiku. Socijalistiki realizam Nakon rata se ploa okrenula, te su se dogodile znaajne drutvene promjene. Od umjetnika se oekivalo da napuste svoju sjajnu usamljenost i da postanu prijenosnici novih 2

ideja. U vrlo kratkom roku umjetnici su napustili naela umjetnost radi umjetnosti ili ista umjetnost, te ih zamijenili idejom politike korisnosti , tj. formalizam su zamjenili socijalistikim realizmom. Ovdje je bitno shvatiti razliku izmeu socijalnog realizma i socijalistikog realizma. Teme djela na svim tadanjim izlobama su bile narodna borba, stradanja i patnje, zloini okupatora, radne akcije na obnovi i izgradnji zemlje, portreti boraca i lanova omladinskih brigada i tako dalje. Sve je to ,naravno, preuzeto iz Moskve. Josip Broz itavo vrijeme prati to rade nadmonije sile te Jugoslaviju pokuava prilagoditi. Kao kad se osoba hoe uklopiti u drutvo pa se pone slino oblaiti. Osnovna ideja je bila da komunistika partija pokua postaviti odgojne mjere, kojima e homogenizirati narod te ih lake drati pod kontrolom. U realizaciji koriste knjievnost i likovnu umjetnost kao medij koji e lako doprijeti do pojedninca. Karakteristike tih radova su nematovitost u izrazu i prepisivanje prirode, idealizam tijela mladia i djevojaka s kojima se mlade trebala poistovjeivati, hiper-dimenzioniranost i slika i skulptura, te megalomanski kultovi linosti (Staljina su veliali kao "genijalnog" vou).Naravno te "uljepavane" slike su kod Rusa sluile u prikrivanju istine, kao Staljinovih masovnih progona svih slojeva drutva, brojnih likvidacija, pretrpanih zatvora i sibirskih gulaga u kojima su stotine tisua ljudi, ena i djece jedva preivljavali ili masovno umirali od neljudskih napora, hladnoe i gladi. Socijalistiki realizam je u Rusiji postao dio dravne politike 1932 kada je sovjetski voa Staljin donio zakon o obnovi knjievnih i likovnih umjetnosti organizacije. Zahtjevi za socrealizmom su postavljeni na I. kongresu sovjetskih pisaca, odranom 1934. godine, a odnosili su se na kritiku ranije avangarde, te "malograantine" u knjievnosti. Od umjetnika se zahtijevalo da nekritiki slave i uzdiu vladajui sustav, ljude na vlasti i proklamiraju politiku. Jugoslavenski socrealizam Isti nain se primijenio i u Jugoslaviji. Umjetnici su veinom pripadali srednjoj generaciji, koja se obrazovala prije rata u sferama poetskog realizma i, neto rijee, socijalnog slikarstva. Meu slikarima je bitno spomenuti sljedee autore: Kamilo Tompa, Marijan Detoni, Oto Reisigner, Zlatko Prica, Edo Murti, uro Tiljak, Boidar Jakac, Dore Klemeni, te Vanja Radau, koji je kipar, ali ima puno slika iz tog razdoblja. Svi su oni proli kroz fazu socrealizma, pa su nakon toga otili u skroz drugim smjerovima. Najznaajniju promjenu su naprali Zlatko Prica i Edo Murti. 3

Prica je oblikovao zanimljiv razvojni lanac prema apstrakciji. Takav logini, ali i postupni hod nije bio est ni u univerzalnim razmjerima, pa je po svojoj prilici i izazvao panju u svijetu za svoj rad, u zemljama po kojima je putovao pedesetih godina. Tih je godina bio u Indiji i Junoj Americi, gdje se upoznao novim svijetom. Na slian nain je putovanje utjecalo i na Edu Murtia. Murti je u svom kolovanju uspio preskoiti zagrebaki intimizam, pa je od poetka karakteristian po povrinama i mrljama. Kao i ostali umjetnici, radi niz slika koje proklamiraju socrealizam. Nakon to je Tito okrenuo lea Staljinu, alje Murtia u Ameriku da donese ameriko slikarstvo u Jugoslaviju. Mijenja se paradigma, te se to mora prkazati i u slikarstvu. Murti se u Americi upoznaje s radom Jaksona Polocka, koji zapoinje akciono slikarstvo,Polock je u to vrijeme takoer dravni slikar kojemu je zadano da stvori slikarstvo koje e predstavljati slobodu. Ovakva vrsta apstrakcije je odgovarala Murtievom nainu slikanja. Svoja ranija iskustva je spojio s novosteenima, i stvorio Vrlo specifian nain slikanja. Povratkom u Jugoslaviju, prvo u Beogradu, a zatim u Zagrebu, predstavlja svoju izlobu pod nazivom Doivljaj Amerike . Nakon tih poluapstraktnih slika, postepeno oslobaa potez u dolazi do izrazito snane apstrakcije. Ostali Umjetnici toga doba, su odlazili u konceptualnu umjetnost, geometrijsku apstrakciju, land art, performance, i druga podruja suvremene umjetnosti, dok su neki ostali u slubi politikog sustava, te se promjenom sistema prilagoavaju vodeoj vlasti.

Socijalistiki realizam kao razbolje slubeno traje samo od 1945. Do 1950. godine, ali se provlaei pored ostalih razdoblja zadrao do 90-ih. Teko je procjenjivati namjere umjetnika toga razdoblja. Tanka je granica izmeu naive u kojoj se prikazuje iskreno veselje seljaka pri radu i socijalistikog slikarstva u kojemu isti motiv prikazuje po naredbi kako bi se hipnotizirala masa.