feljton

NEBESKA JUGOSLAVIJA Interakcije političkih mitologija i pop-k

MITOVI SE TEŠKO
Iz knjige koja je sastavljena od tri eseja za koje su Perica i Mitja Velikonja ocijenili da mogu
funkcionisati kao cjelina, Dani u nekoliko narednih brojeva objavljuju izbor iz trećeg dijela,
naslovljenog kao GENERACIJE PROTIV NACIJA Postjugoslavenski diskursi heroizma
Piše: Vjekoslav Perica daju u komponentu nacionalnog, ji su se izdignuli iznad okvira naci-
dakle u sferu kulture koju naciona- ja njihovog porijekla i, konačno,
Bio sam spreman voljeti cijeli svi- listički pokreti i ideologije konstru- oni su isto Generacije protiv nacija
jet... iraju kao nacionalnu kulturu. Nema vremeno kulturno vlasništvo više na-
a naučio sam mrziti. nacija bez heroja ali u obrađenom cija a nekima se mogu bez pretjeri-
M. J. Ljermontov, Junak našeg slučaju nije ih lako “nacionalizirati”. vanja davati i atributi evropskih ili
doba, 1841. Naime, radi se o nekoliko nacija u in- svjetskih vrijednosti.
Heroji! Ne tribaju nam puške ni terakciji, koja uključuje konkurentske Heroji čiji životopisi slijede vje-
pištolji, kulture više grupa u procesu trvenja rojatno su prije svega simboli jedne
Samo čisto srce i ničeg se ne boj! na malom prostoru, njihove konflik- generacije a potom i jedne nacije,
TBF, “Heroyix”, 2004. tne mitove, sukobe simbola, identi- obje u procesu nestajanja, ali ne i
Sličice igrača koji su
Popularna kultura 1980-ih vo- šokirali svijet svi smo
tetske prijepore i slično. Osim toga, brzog zaborava kako su neki očeki-
di živahan zagrobni život koji pra- skupljali, a njihovi ovi su heroji i generacijski, a ne sa- vali. Oni su - to jest njihovi kultovi
ti veliki medijski i općenito kultur- pehari ostali su samo mo etnički ili nacionalni; oni su ta- - također ogledalo, preslika vre-
ni utjecaj. Zato nazvati neku ulicu, nekima kođer i autonomni individualci ko- mena i društva u kojima su živjeli
trg ili park po Milanu Mladenovi-
ću znači dati i priznanje jednoj
epohi, jednoj mladosti i jednom
načinu razmišljanja brutalno zatu-
čenom tijekom 90-ih godina 20.
stoljeća.
Gradski odbor Zagreba koji
odlučuje o imenima ulica, 2011.

ŠTA JE NACIJA BEZ HEROJA:

Herojski narativi mnogo su stariji od
nacionalnih. Heroje nalazimo u
najranijim civilizacijama i oni su
često sami sebi dovoljni tako da je
između njih i bogova teško uočiti
razliku. Ali moderna nacija bez
heroja ne može. Teorijama i mito-
vima heroizma u kontekstu anali-
ze revolucija i nacija bavili smo se
u prvom dijelu ove knjige. Kad se
govori o nacijama i nacionalizmu
na Balkanu, u društvenim znanos-
tima vodećih zapadnih zemalja ne
koristi se termin nacija nego etni-
čka grupa ili u najboljem slučaju go-
vori se o naciji u procesu moderni-
zacije ili tranzicije. Na Zapadu, pod
pojmom nacije (nation, National-
staat) podrazumijeva se složeni
koncept nacionalne države, koji
se sastoji od komponente (države)
i kulturne komponente (nacional-
ni identitet).
Prema ideologiji nacionalizama,
ove dvije komponente trebale bi
biti sukladne i međuovisne poput
ruke i rukavice ili ključa i ključanice
(Gellner, 1983). Heroizam, herojski
mitovi i mitska povijest općenito spa-

60 30. 10. 2015. DANI

p-kulture Beograd 2012. (I)
O BRIŠU
i postizali velika djela.
Naravno da su neizbježne
analogije sa klasikom ruske
književnosti, M. J. Ljermonto-
vom i njegovim romanom Ju-
nak našeg doba. Prvo zato što
se tu radi o generacijskom por-
tretu i generacijskim simbolima
u likovima heroja i, drugo, zato
što je Ljermontovljevom romanu
važna analiza kako društvo stva-
ra heroje i kako ovi utječu na
društvo stvarajući njega.
Ovaj rad naglašava tragične
sudbine generacijskih ikona i tra-
gediju društva i epohe u kojima su
živjeli. Selekcija ovog provizornog
(post)jugoslavenskog herojskog
panteona nije slučajan odabir. Ni-
su svi heroji ni tragičari ni mučeni-
DANI 30. 10. 2015.
O autorima
Ova knjiga nastala je tokom studijskog boravka njenih autora u Holandskom
institutu za napredne studije (NIAS) u Vasenaru 2012. Vjekoslav Perica (1955)
je redovni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci. Dokto-
rirao je istoriju 1998. na University of Minnesota Twin Cities.
Mitja Velikonja (1965) je redovni profesor studija kulture i voditelj kulturolo-
škog istraživačkog centra na Fakultetu društvenih nauka u Ljubljani. Bio je gos-
tujući profesor na Jagielonskom univerzitetu u Krakovu i na Columbia University
u Njujorku, te gostujući istraživač na Rosemont College u Filadelfiji.
ci, nego ima i onih koji se slave u hezije, jer, “lakše se pojedincu
svjetlu njihovih trijumfa i pobjeda identificirati sa svojom nacijom
a umiru, recimo poput Tita ili kroz navijanje za sportsku naci-
Mandele, u dubokoj starosti. Ovaj onalnu reprezentaciju nego kroz
se panteon, međutim, sastoji od standardne državne institucije”
onih koji su trijumfirali u trijumfal- (Hobsbawm 1994: 581). U socija-
nim vremenima a patili i umirali lističkoj Jugoslaviji sport su zvali
tragično u vremenima tragičnog “najvažnijom sporednom stvari
sloma i patnje generacije i zemlje na svijetu”. Osim funkcije popular-
njihovog porijekla. Kao i heroji iz nog sekularnog opijuma za mase,
prvog dijela ove knjige (partizani), imao je naglašenu sistemsko-legi-
i ovi su na kraju gubitnici, a o nji- timirajuću funkciju - napose na
hovoj slavi se tek nostalgično la- međunarodnoj sceni. Bio je, tako-
mentira ili pokušava na račun nje đer, unatoč riziku povremenih ten-
politički profitirati. zija u domaćim sportskim arena-
Panteon koji se predstavlja u ma (koje su bile i ventili za limiti-
ovom eseju bilježi momente pobje- rano i kontrolirano nacionalističko
da, trijumfa i slave, ali opisuje i te iživljavanje), i efikasan kohezivni
iste tragične junake u paradi samo- mehanizam u društvu. Od 1950-ih
ubojica, mučenika i gubitnika. (...) kad se počelo sistematski raditi
na stvaranju osebujne jugoslaven-
SIMBOLIČNI RATNICI U ske škole sporta i njenog prepozna-
SPORTSKIM ARENAMA: Svetozar tljivog stila te kroz 1970-te i 1980-
Gligorić, šahovski velemajstor, sma- te, SFRJ bi se moglo smatrati me-
tra se jednim od najvećih šahista 20. đunarodnom sportskom silom.
vijeka... Rođen je u Beogradu, da- U međunarodnom sportu, va-
nas Srbija, 1923... Za vrijeme II žnu je ulogu imao nacionalni tim,
svjetskog rata, gospodin Gligorić bo- odnosno, reprezentacija Jugoslavi-
rio se u partizanskom pokretu pro- je. Kroz nju se svijetu predstavila i
tiv Sila osovine i kraj rata dočekao modernizirana nacija i njena revo-
je u činu kapetana. Poslije rata lucija.
nastavlja šahovsku karijeru i 1950. Ako bi trebalo izdvojiti jednu po-
postaje velemajstor, Jugoslavenska sebno impresivnu karakteristiku
vlada proglasila ga je 1958. godine tog nacionalnog tima, onda je to ra-
najboljim sportašem ove zemlje. znovrsnost sportskih disciplina u
(The New York Times, 16. 8. 2012.) kojima su osvojene olimpijske me-
Imali ste veličanstvenu i magičnu dalje i najprestižniji svjetski trofeji
zemlju... Počivaj u miru slavna Ju- u individualnim i kolektivnim spor-
goslavijo, svaki Afrikanac, Azijac, tovima u muškoj, ženskoj i junior-
Južnoamerikanac vas je volio... skoj konkurenciji. Bilo je to ogleda-
(You had a great and magical co- lo pozitivno kanalizirane multietni-
untry... R.I.P glorious YUGOSLA- čke sinergije u pluralističkom druš-
VIA every African, Asian, South tvu u njegovom sretnom trenutku.
American used to love you.... Druga je zanimljiva karakteris-
w w w. p o r t a l d e b a s k e t . c o m. tika poseban sistem sportskog ra-
www.portaldebasket.com - Komen- zvoja, stil i škola iz koje i danas izla-
tar na Internetu uz snimku nastu- ze vrhunske atlete i vrhunski rezul-
pa jugoslavenske košarkaške re- tati. Ništa od onog postignutog u
prezentacije) zadnjih 20 godina pod zastavama
nezavisnih postjugoslavenskih na-
Reprezentacija Jugoslavije: U cija nije ekskluzivni proizvod samo
pregledu povijesti 20. vijeka, povje- jednog etnosa ni novih režima ne-
sničar Eric Hobsbawm tvrdi da je go kontinuitet stare škole. Danas
sport, napose u međunarodnim vodećeg svjetskog teniskog asa,
natjecanjima, jak mehanizam po- Srbina Novaka Ðokovića, otkrio je
litičkog legitimiteta i nacionalne ko- i u kritičnoj fazi karijere naučio va-
61
feljton
žnim vještinama tenisa hrvatska te-
niska legenda Nikola Pilić; svjetski
slavni srpski košarkaši Vlade Divac
i Dejan Bodiroga neizmjerno mno-
go duguju trenerskom geniju hrvat-
ske sportske legende Zadranina
Krešimira Ćosića, člana američke
košarkaške Kuće slavnih; srpski
treneri Aleksandar Nikolić i Boži-
dar Maljković vodili su u godinama
najveće slave jedan od najjačih i
najboljih evropskih klubova svih
vremena, splitsku Jugoplastiku-
POP ‘84, trostrukog evropskog
prvaka; vaterpolski genij Hrvat
Ratko Rudić vodio je do svjetskih ti-
tula srpske klubove i reprezentaci-
je kao što je ove, 2012. godine s
Hrvatskom osvojio olimpijsko zla-
to; o nedjeljivom uspjehu mul-
tietničkih jugoslavenskih repre-
zentacija u timskim sportovima
već smo govorili.
Ukratko, bez obzira na to kakve
simbole danas nosili, svi su ovi
sportaši proizvodi te stare škole
sporta stvorene u titoizmu kad su na
dresovima svi nosili crvene zvijez-
de. Mogu to postjugoslavenski re-
žimi negirati, gušiti sjećanje na sta-
ru slavu te etnicizirati i prošlost i sa-
dašnjost, ali ima suviše mnogo lju-
di - bivših Jugoslavena i stranaca,
koji se sasvim točno svega sjećaju.
Zbog čega je, primjerice, ruski taj-
kun Andrej Meljničenko, koji zauzi-
ma 81. mjesto na Forbesovoj listi
svjetskih milijardera i koji svojom
megajahtom svakog ljeta krstari
Jadranom, gdje posjeduje nekoliko
vila uz more, htio kupiti danas u no-
voj Hrvatskoj bankrotirani i igrački
slabi a nekad svjetski slavni košar-
kaški klub Zadar? Možda zbog to-
ga jer je legendarna zadarska ško-
la košarke povijesna činjenica, i
jer se ovaj Rus sjeća kad je 1970-ih
i 1980-ih kao dječak gledao velikog
Zadranina Krešimira Ćosića i kako
je košarkaška reprezentacija SFRJ
znala poniziti moćni Sovjetski sa-
vez na velikim međunarodnim na-
tjecanjima. Makar zagrebački režim
pretvorio velikog Krešimira u hrvat-
skog nacionalnog junaka i sagradio
mu hrvatskim grbom dekorirane
spomenike, ne kupuje ovaj Rus
hrvatsko, nego jugoslavensko, to je
uspješni svjetski brend koji ovog
megakapitalistu zanima i iz čije
reanimirane duše i iskustva bi on
pravio profit.
Po svemu ovome, u sportu Jugo-
slavija bi se mogla usporediti samo
sa daleko većim zemljama, poput
SAD-a, Brazila pa i Sovjetskog sa-
veza. Doduše, centralizirani so-
vjetski model razvoja sporta u slu-
62
Ćosić: Kupuje li Rus žbi imperijalizma bio je drukčiji i te-
Hrvatsku ili Jugu? ško usporediv jer je SFRJ kombini-
rala i centralizam i samouprav-
ljanje u sportskom menadžmentu
i razvoju, ali u oba slučaja je eviden-
tno socijalistička revolucija od za-
ostalih agrarnih društva učinila
čudo modernizacijom. Sovjetski
model kopira, primjerice, današnja
Kina, a jugoslavenski mnoge zemlje
koje su iskoristile slom SFRJ i uve-
zle njezin ljudski kapital uposlivši
ga u sportu.
Zanimljivo je gledati sva mogu-
ća nacionalna i internacionalna
natjecanja detektirajući klubove i re-
prezentacije iz bilo koje zemlje na
svijetu u kojima uvijek nastupa
netko od “naših”. Ima tu i bosanskih
Šveđana, švicarskih Kosovara te
sijaset Srba, Hrvata, Makedonaca i
drugih opet u prvim redovima pod
tuđim imperijalnim zastavama,
kao što su vijekovima naviknuti.
Sportski progres Jugoslavije
iznenađuje svijet već od 1950-ih a
evidentan je 1960-ih i poslije toga.
Uzmimo, primjerice, samo stalno
uvećanje broja osvojenih medalje
na ljetnim olimpijskim igrama:
1976 - 8; 1980 - 9; 1984 - 18; 1988 -
12. U zadnjoj dekadi života SFRJ,
kad je ova zemlja prvi put bila do-
maćin zimske olimpijade u Saraje-
vu, nastavljen je taj progres i pot-
vrđen je status evropske i svjetske
sportske sile. Ako je sport jedan od
pokazatelja modernizacije (daka-
ko da nije jedini faktor, ali je spekta-
kularan i upadljiv), onda je bez ob-
zira na sve njene krize, moderniza-
cija u SFRJ mnogo postigla i održa-
vala trend društvenog progresa do
samog kraja.
Opći društveni krah i povratak
u predmoderno doba dogodit će se
tek od 1990-ih naovamo. Doduše,
u toj zadnjoj dekadi se i kroz sport
mogao nazrijeti mogući slom, na-
ravno ne na temelju sportskih re-
zultata na međunarodnoj sceni -
koji su davali jasnu poruku da je
progres u međunarodni ugled re-
zultat jedinstva jugoslavenske fede-
racije - nego kroz učestale ekscese
navijačkih hordi zaraženih galopi-
rajućim etničkim nacionalizmom.
Poslije raspada Jugoslavije, sport
postaje nezaobilazna tema nostal-
gičnih kultura sjećanja. Godine
1986. rijetki genij režisera Želimi-
ra Žilnika u filmu Lijepe žene pro-
laze kroz grad nazvanom po naslo-
vu jedne od pjesama Džonija Štu-
lića, imao je viziju postjugosla-
venskog doba. U jednoj sceni iz
postjugoslavenskog perioda prika-
zanog metaforom opustošenog
grada na rubovima kojeg stradal-
nici pokušavaju preživljavati, gru-
pa roditelja trudi se poučiti svoju
djecu o zajedničkoj državi koju
oni ne pamte i ne razumiju. Jedan
od tih roditelja (glumi ga veliki
beogradski glumac Ljuba Tadić)
sjedi u sobi s kćerkom i gleda
snimku nogometne utakmice re-
prezentacije SFRJ iz 1970-ih. Uz hi-
mnu Hej, Slaveni, kamera zumira
publiku, koja bodri reprezentaciju
uz himnu Hej, Sloveni i maše zas-
tavama, i igrače, onaj poznati inte-
retnički spoj s izuzetnom “kemi-
jom”. Ljuba Tadić plače, a kćerka že-
li znati zbog čega i za kim te suze.
Sportska reprezentacija SFRJ
30. 10. 2015. DANI
zaslužuje muzej i zbog povijesne
važnosti i zbog posve praktičnih ra-
zloga. Naime, trofeji koji su osvo-
jeni multietničkim naporom ne-
djeljivi su po etničkim kriterijima.
Ako, recimo, tim ima 11 ili 12 igra-
ča plus 2-3 trenera, svaki od njih je
kući odnio svoju medalju, ali tim-
ski trofej - kup samo je jedan i
gdje će on biti izložen? Još uvijek
mnogi zajednički trofeji nalaze se
u Beogradu.
U jednom intervjuu u srpnju
2012, predsjednik Hrvatskog olim-
pijskog odbora, Zlatko Mateša,
izjavio je da prema statutu Među-
narodnog olimpijskog komiteta
(MOK), sve olimpijske medalje
osvojene za jugoslavenske mo-
narhije i socijalističke Jugoslavije
pripadaju Srbiji jer je nakon ulas-
ka Slovenije i Hrvatske te ostalih
postjugoslavenskih država kao no-
vih nacija u UN-u i međunarodne
organizacije 1992, samo Srbija pri-
mljena u MOK kao međunaro-
dnopravna sljedbenica SFRJ. Oči-
to Mateši nije stalo do jugoslaven-
skih medalja koje on smatra tuđi-
ma jer su mu prave samo eksklu-
zivno hrvatske, odnosno one osvo-
jene poslije 1992.
Ali etnički nacionalisti valjda
neće stalno stvarati povijest. Muzej
sporta Jugoslavije sa zajedničkim
trofejima potreban je. Idealno bi bi-
lo da bude u jedinom olimpij-
skom gradu na ex-YU prostoru, u
Sarajevu, kao uspomena i na sara-
jevsku zimsku Olimpijadu 1984. i
u slavu Sarajevu, koje je najviše pro-
patilo u ratu 1992. - 1995. Tu bi tre-
bali biti izloženi i dokazi slave, ali
i primjeri sramote u sportskim
arenama. Recimo, tu bi bilo mjes-
ta za scene kad je Jugoslavijom ga-
lopirao primitivni navijački huliga-
nizam u pravilu spojen s etničkim
nacionalizmom, ili za slike ratom
uništenih olimpijskih zdanja oko
Sarajeva.
HAGIOGRAFIJE TROJICE
SPORTSKIH BESMRTNIKA: Pre-
ma ovdje ranije definiranim krite-
rijima heroizma, među mnogim
velikanima iz jugoslavenske škole
sporta najprikladnijima se čine
trojica o kojima će ovdje biti riječi.
Njihovi kultovi su vitalni i u postju-
goslavenskom kontekstu, a oni
nesporne su i priznate evropske i
globalne sportske veličine.
Mate Parlov (1948. - 2008.): Sje-
ćam se kako smo gledali njegove
mečeve, to su bili praznici. Bio je
umjetnik u boksu i čovjek koji je bio
DANI 30. 10. 2015.
jednako voljen svuda u bivšoj zemlji.
Vjerovatno najveći sportista ovih
prostora i jednako tako veliki čo-
vjek... Ne zaboravlja se Mate...
Pozdrav za najvećeg među naj-
većima (tvoji večito verni Srbi).
Rođen si kao častan i po svim ljud-
skim merilima veliki čovek i Hrvat
učinio si nas ponosnim jakim (i kad
to realno nismo bili), bio si naš ju-
goslavenski svetionik ponosa i čas-
ti u onom i u ovom nečasnom vre-
menu i svetu a otišao si sa ovog sve-
ta tiho i časno kao što si i živeo, za-
boravljen od nekih novih koji su
postavljali nove standarde časti
(nažalost) neka ti je večna slava,
šampionu...
Da je hteo, mogao je biti grado-
načelnik Beograda 1970-ih. Toliko
su ga obožavali. A tek ona lasta pre-
ko konopaca, na severu Marakane,
nakon pobede nad Adinolfijem!
Priceless i nezaboravno... R. I. P. Ma-
te, bio si baš umetnik u neverova-
tno grubom sportu...
E, pa svaka ti čast na ovom videu,
jako sam voljela Matu Parlova iako
nisam neki sportofil, ali taj čovjek je
imao ne samo snažno tijelo nego i
prekrasnu dušu. Pozdrav iz Slavoni-
je ide do Istre. Jelena (Komentari na
Internetu uz video Mate Parlov Le-
genda nikad ne umire In memoriam:
http:// www.youtube.com/wat-
ch?v=58cLGaOu8nA)
Mate Parlov je najbolji bo-
ksač svih vremena s jugoslaven-
skih prostora ali i priznata evrop-
ska i svjetska klasa. Uz brojne
druge trofeje, zlatnu olimpijsku
me da lju pod zas ta vom SFRJ
osvojio je 1972, šampionsku titu-
lu na svjetskom amaterskom
prvenstvu 1974, zlatni je bio na
dva evrop ska prven stva
(1971;1973). U profesionalnoj
karijeri postaje evropskim prva-
kom 1976. a svjetskim prvakom
u poluteškoj kategoriji 1978. go-
dine. Kao profesionalac imao je
ukupno 29 borbi, od čega 24 po-
bjede (12 nokautom) i samo tri
poraza. Poslije umirovljenja kao
aktivni boksač, postaje selekto-
rom boksača reprezentacije SFRJ
i osvaja zlatnu medalju na Olim-
pijadi u Los Angelesu 1984. Za-
tim se povlači iz sporta, uz tek po-
vremena gostovanja kao komen-
tator značajnih mečeva i savje-
tnik škole boksa za mlade.
Živi povučeno u Fažani kod Pu-
le gdje je kao tinejdžer došao da bi
s najboljim trenerima i partnerima
u zemlji trenirao boks. U Puli vodi
kultni kafe-bar “Mate”, obiteljski je
čovjek, strasno čita i recitira poezi-
ju. Navodno je znao napamet sve
pjesme Dobriše Cesarića, A. G.
Matoša i Tina Ujevića. Bio je jedan
od rijetkih vrhunskih sportaša s fa-
kultetskom diplomom.
Umro je 2008. nakon što je u 59.
godini života izgubio borbu protiv
najtežeg protivnika - plućnog kar-
cinoma. I njega bi možda nokauti-
rao da opće stanje u društvu nije bi-
lo tako depresivno, da je imao
onoliko energije i bio onako sretan
kao zlatnih 1970-ih. Tih se vre-
mena prisjetio u jednom inter-
Parlov: Puljanin koji je vjuu koji je imao antiratnu poruku
mogao biti a objavljen je uoči raspada i rata:
gradonačelnik “Nekoliko puta sam imao čast sta-
Beograda
jati ponosno pred cijelim svije-
tom predstavljajući svoju zemlju
dok je svirala jugoslavenska hi-
mna u čast moje zemlje i mojega
sportskog trijumfa u ringu. Kao
Jugoslaven pobjeđivao sam Ruse i
Amerikance i ostale i cijeli svijet mi
je bio svjedokom. Kad bi na šam-
pionskom tronu slušao Hej, Slave-
ni uvijek su mi išle suze na oči. Ta-
kvi trenuci urezuju se duboku u
ljudsku dušu.” (Tekst je u originalu
objavljen u tjedniku Intervju, 1. 3.
1991. na str. 68. Ovdje je citiran u
mom prevodu s engleskog jer u tre-
nutku dovršenja knjige nisam imao
taj originalni tekst iz 1991.)
(Nastaviće se)
63