CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57

131
Izvorni znanstveni rad
UDK 821.163.42
NOSTALGIJA KAO OBILJEJE
TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA
Ivan Bokovi
(Filozofski fakultet Split)
Rad posveujem Stjepanu Damjanoviu
Tribuson je ponajistaknutiji pisac knjievne suvremenosti i zacijelo najpopularniji pisac
svoga narataja. Pozamanu nisku njegovih naslova gradi nekoliko ontolokih podruja:
fantastika, krimi i autobiografizam, a realiziraju razliite strategije. Jedna od strategija
je i nostalgija koju, kao oblik autobiografskog diskursa, posreduju katalogizacija,
imenovanje i druge tehnike, po emu je blizak postmodernoj osjeajnosti Pavla
Pavliia (Orai Toli). U radu je naglasak na knjigama u kojima autor tematizira osobne
i generacijske ideologeme od popularne glazbe (Polagana predaja) i pornografije
(Povijest pornografije) do odrastanja u doba velikih ideolokih koncepata s radijem,
televizijom i oblicima medijske kulture kao vidljivim oblicima (Rani dani, Trava i
korov, Ne dao Bog veega zla, Mrtva priroda). U njima se, u primjetnu nostalginu ru-
hu, isprepleu visoka i niska knjievnost, (Zumzina) estetika i nauene knjievne teorije,
krupne metafore i patetine puke rime, ali i miris somerice i kuhanih jaja i kazaline
predstave to potvruje Mannovu misao da je fikcija oblik davanja lica vlastitu ivotu,
nain uvanja vlastitoga identiteta i zalog njegove knjievne prepoznatljivosti.
Kljune rijei: Goran Tribuson, nostalgija, autobiografija, mitologemi, ideologemi
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
132
Rijetki su nai pisci koji se poput Tribusona mogu pohvaliti injenicom da
su podjednako uvaavani i od itatelja i od knjievne kritike. Svejedno je li
rije o knjigama anrovske skripture ili pak onima posredovanima auto/
biografskim sadrajima i intonacijama, visoke ocjene i zavidni atributi go-
tovo su ope mjesto i zajedniki nazivnik knjievne recepcije. Ne udi stoga
zato su njegove mnoge knjige postale zatitni znak italake geografije, a
on sam knjievnom vertikalom koja svakim novim naslovom dobiva na
reljefnosti i spisateljskoj otpornosti. Iako sam kao ita/kritiar teinu
egzistencijalnih naglasaka pretpostavljao Tribusonovoj anrovskoj teksturi
i majstorstvu, posebno me privlaio njegov autobiografizam
1
s nostalgijom
kao jednom od spisateljskih strategija. Ne elim time nipoto kazati da su
druga ontoloka podruja njegova rukopisa (fantastika, kriminalistiko tivo,
horor...), u kojima je takoer ostvario zavidne dosege, manje knjievno i
teorijski poticajna. tovie, realiziranim spisateljskim svojstvima ona do-
datno govore u prilog Tribusonu kao piscu mnogih (spisateljskih) lica u
kojima se oblikuje i ostvaruje njegov knjievni identitet, kojemu su auto-
biografizam najdublje uporite a nostalgija jedna od strategija.
U ovom radu bit e rijei o nostalgiji kao strategiji u oblikovanja auto-
biografije i spisateljskoga identiteta.
1. Kada govori o autobiografizmu Tribusonove knjievnosti kritika
2
apostrofira naslove u kojima autor tematizira godine svojeg i generacijskog
1
Usp. moje lanke: Rokerski senzibilitet (Polagana predaja), Slobodna Dalmacija, 1984. ;
Nostalgian izlet (Legija stranaca), Nedjeljna Dalmacija, 1985.; Govor limitirane prakse
(Made in U. S. A. ), Slobodna Dalmacija, 1986.; Pod platem sentimenta (Povijest porno-
grafije), Slobodna Dalmacija, 4. 11. 1988.; armantno a poznato (Klub oboavatelja), Slo-
bodna Dalmacija, 24. 10. 2001.; arm u svakoj slici (Ne dao Bog veeg zla), Slobodna
Dalmacija, 11. 12. 2002.; Pornii, vargla i rock and roll (Mrtva priroda), Slobodna Dalma-
cija, 9. 11. 2003.; Stare i strane (Osmi okular), Slobodna Dalmacija, 1. 9. 1998.; anrovska
konstrukcija (Potonulo groblje), Slobodna Dalmacija, 10. 11. 1990.; anrovska alegorija
(Sanatorij), Slobodna Dalmacija, 26. 6. 1993.; Borges i andari (Zvijezda kabarea), Slo-
bodna Dalmacija, 12. 1. 1999.; Korektno i povrno (Siva zona), Slobodna Dalmacija, 24.
12. 1989.; Trag vodi u Frankfurt (Nona smjena), Slobodna Dalmacija, 5. 11. 1996.; Gene-
racijsko tivo (Povijest pornografije), Slobodna Dalmacija, 12. 12. 1995.; Za jednokratnu
upotrebu (Dublja strana zaljeva); Slobodna Dalmacija, 8. 7. 1991.; Najbolji Tribuson (Rani
dani), Slobodna Dalmacija, 9. 12. 1997.; Like a Rolling Stone (Trava i korov), Vijenac
http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/143/html/Noveknjige/12. htm; Goran
Tribuson (Rani dani), Slobodna Dalmacija, 30. 12. 1997. ; Druga izdanja nova zadovoljstva
(Povijest pornografije/Ruski rulet/Legija stranaca), Slobodna Dalmacija, 20. 2. 1996.
2
Usp. Leksikon hrvatskih pisaca, K, Zagreb, 2000. (ur. Kreimir Nemec, Dunja Falievac,
Darko Novakovi), str. 734. Slino u: Velimir Viskovi, Umijee pripovijedanja, Znanje, Za-
greb, 2000., str. 160.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
133
odrastanja u ozraju nacionalizacije vremena
3
s prodorom medijske i po-
pularne kulture koja neumitno i nezaustavljivo nagriza udarniki optimizam
vremena oskudice.
4
Spominje pri tome romane Polaganu predaju (1984.),
Legiju stranaca (1985.) te Povijest pornografije (1988.), a njihovo gene-
racijsko spisateljsko ozraje reljefnijim ine i Tribusonove knjige/eseji: Rani
dani (1997.), Trava i korov (1999.), Ne dao Bog veeg zla (2002.) te Mrtva
priroda (2003.). Valja odmah istaknuti da se pri tome autobiografsko ne
ogleda samo u injenici da su navedene knjige pisane u pripovjedakom
prvom licu (Napisao sam moda i previe autobiografskih redaka [...]),
5
ve prije u injenici da se u njima reflektira odnos i prema sebi i prema ono-
me o emu pie. Jer, kao to je poznato, autobiografski tekstovi uvijek
zrcale unutarnju perspektivu doivljajnog subjekta i nazora vezanih preteito
za njegovo iskustvo.
6
U takvim tekstovima, postupkom individualiziranog
odabira sadraja, vlastiti su ivot i doivljajnost (nekorisna sjeanja) stav-
ljeni u knjievnu perspektivu, pri emu polau pravo na istinitost jamei
identitet autora (pripovjedaa) ili barem autorsko pokrie za pripovjedaev
iskaz.
7
Autobiografski tekstovi naime uvijek su autentini i istina su o svo-
jim autorima, bez obzira koliko toga oni bili svjesni ili ne; u njima su dogaaji
i sadraji uvijek nuno podreeni dioptriji onoga koji ih pie, pa su i po
onome to ispisuju i onome to (namjerno ili nenamjerno) preuuju reljef-
na refleksija odnosa ovjeka prema svojoj sredini, vremenu, ljudima, domi-
nantnim idejama i osjeanjima.
8
Drukije kazano, subjekt pisanja ne reflek-
tira samo svoju osobnu prolost, nego istovremeno konstituira i samoga
sebe. Zato je pripovijedanje/prianje uvijek u funkciji rada na otkrivanju
vlastitog identiteta, odnosno vlastitih identiteta budui da identitet nije
fiksna, vrsta toka iz koje polazimo i kojoj se vraamo, ve kontinuirani
3
Pod navedenom sintagmom Svetlana Boym, govorei o vremenu poslije Oktobarske revolucije
u Rusiji, podrazumijeva vrijeme kada su ruski rukovodioci sproveli nevidljivu nacionalizaciju
u kojoj je revolucija predstavljena kao vrhunac svetske historije koja e zavriti konanom po-
bedom komunizma i krajem istorije, usp. : Svetlana Boym, The Future of Nostalgia (prijevod
s engleskog Zia Gluhbegovi i Sran Simonovi), Geopoetika, Beograd, 2005., str. 112.
4
Velimir Viskovi, Pozicija kritiara, Znanje, Zagreb, 1988., str. 228.
5
Goran Tribuson, Mrtva priroda, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003., str. 62.
6
Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knjievne teorije, MH, Zagreb, 1997.
7
Isto.
8
Usp. Helena Sabli Tomi, Hrvatska autobiografska proza, Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.
Poblie vidjeti i temat o autobiografiji (u Njemakoj) u: Kolo (Matica hrvatska), god. XII.,
br. 2, Zagreb, 2002.
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
134
proces stvaranja i razaranja, naputanje staroga i uspostavljanja novoga.
9
Teoretiari odreda istiu da je zato unutar autobiografskog pisma razvidna
podvojenost autorskog subjekta na onoga koji je ivio i onoga koji pie,
kao i povezivanje u tekstualno jedinstvo onoga koji pie i onoga koji je i-
vio/ivi. Razliita lica (vieglasje), kao nain uspostavljanja dijaloga s pro-
lou, ali i s drugostima sebstva, istie Zlatar,preduvjet su svakoga identiteta
budui da je nae lice skup razliitih identiteta koji su u prolosti nastajali
i nestajali, izgraivali se i razgraivali.
10
Pri tome se, ostanemo li na tragu
poticajnih instrukcija navedene autorice,
[...] razliite razine prolosti, konstruirane kolektivne povijesti i osobne povijesti
pojedinca pojavljuju kao razliiti glasovi unutar formalnoga jednoga ja, koje
predstavlja mreu tih unutarnjih vremenskih i psihikih slojeva. Prolost subjekta
ne postoji sama po sebi, ona postoji jedino u narativnim, diskurzivnim tvorbama.
Umjesto sa injenicama, mi se u tekstu susreemo sa scenama i slikama, a prolost
se, umjesto kao faktina i stvarna dogaajnost, otkriva kao diskurzivno uobliena
i simbolina, na razini teksta fikcionalna stvarnost. Stoga govorenje o prolosti
nije sumacija onoga to se dogodilo, nego intervencija u prolost, ispovjedne
strategije vremena stvaraju diskontinuitet i nezavisne efekte, umjesto kontinuiteta
i kauzalnosti. Distribucija prostora sjeanja, De Certeauovim rijeima kazano,
voena je naelima neoekivanosti i nepredvidljivosti, usporedo s naelom
ponovljivosti.
11
2. Kao prepoznatljivo lice Tribusonove knjievnosti, autobiografizam
oprostoruju dvije meusobno isprepletene razine; prva je osobnoga pred-
znaka s obitelji, gradom i prijateljima kao nositeljima (knjievne) slike,
dok druga svoju rjeitost duguje tematiziranju sadraja kolektivne/socijalne
povijesti s glazbom, televizijom, filmom i sportom te drugim mitologemima
i ideologemima drutvene zbilje. U prvom je sluaju rije o licima koja Tri-
busonovoj autobiografskoj prii osiguravaju ivotnu autentinost, a po ulozi
i znaenju na prvom su mjestu likovi majke, oca, sestre, bake, strica (pravog
frajera i nedostinog uzora
12
) te rodbine, susjeda i prijatelja. Premda je
svako od navedenih lica ugraeno u njegovu knjievnost, a preko knjievno-
sti i u njegov identitet, knjievnom se reljefnou izdvajaju likovi oca i
majke. U Tribusonovoj naraciji, vrijedi podsjetiti, majka funkcionira kao
9
Andrea Zlatar, Tekst, tijelo, trauma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004., str. 188.
10
Zlatar, isto, str. 21.
11
Zlatar, isto, str. 27.
12
Goran Tribuson, Trava i korov, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999., str. 61.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
135
enski princip i olienje je emocija i topline. Kao nastavnica likovnog odgoja
ona ga je uila kako senzibilitetom slikara promatrati i doivljavati svijet,
pa joj je u intimnom albumu, to i nije do materijalna autobiografija, po-
svetio potresne i sentimentom natopljene stranice ogleda Mrtva priroda re-
lacionirana slikom iz Pagnolova Dvorca moje majke u kojemu Tribusonov
omiljeni (djeji) pisac opisuje majinu smrt:
Pet godina poslije koraao sam iza crnih kola iji su kotai bili tako visoki da sam
vidio kopita konja. Bio sam odjeven u crno, a ruka malog Paula stiskala je svom
snagom moju. Nau su majku odnosili zauvijek. Od tog stranog dana nieg drugog
se ne sjeam, kao da je mojih petnaest godina odbijalo prihvatiti estinu tugu ko-
ja me je mogla ubiti. Godinama, sve do zrelog doba, nikada nismo imali hrabrosti
priati o njoj,
13
intertekstom opteretivi
[...] saznanje da smrt majke nikada nije neopasno, bez obzira koliko godina ovjek
u tom trenutku imao.
14
Drugo pak lice u prii je oevo. U ogledu Grobljanska lirika otac je
opisan nasljednikom obiteljske klesarske tradicije; olienje je mukoga,
oporog ivotnog iskustva koje vjeto prikriva osjeaje, ak i onda kada bi
ih najradije iskazao. Osobina je to, rei e prvoosobni pripovjeda, koja ga
je na osobit nain vezala uz njega jer je ugraena i u njegov ivotni kod, a
uspijeva je u njezinoj sloenosti i kompleksnosti razumjeti tek u potresnoj
slici oeva samrtnog bolnikog zagrljaja:
Nakon to je prsnula i trea, kako se to narodski kae, zakreena ilica, s ocem
vie gotovo ga i nisam mogao komunicirati, a njegov mi je lijenik rekao da su
promjene to ih takav bolesnik doivi, esto puta takve da on vie i nije linost
otprije. Odlazio sam u bolnicu i sjedio do njegova kreveta, gledao ga i muio se
tom udnom spoznajom kako je taj ovjek u krevetu moj otac, a opet, po neuro-
logovim rijeima, istodobno i netko posve drugi. [...] Slutio sam da oekuje pomo
od mene, a ja sam bio bespomoniji nego ikad prije i osjeao se zbilja jadno. [...]
Komunicirali smo, dakle, sjedei u neuglednom sobiku gradske bolnice uz pomo
starih, sto puta preprianih zgoda i meni se uinilo da one tek sada dobivaju svoj
pravi smisao, i da mi je ba zbog ovoga sada otac veza s mirnim, nestalim svijetom
u kojem su on i majka bili mladi, a mi djeca; one su bile onaj, u najirem smislu
shvaen zaviaj koji se on upravo spremao napustiti. A kada je prestao jesti pa su
13
Tribuson, Mrtva priroda, str. 64.
14
Isto.
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
136
mu morali prikopati cjevicu infuzije na ruku, shvatio sam da mu je svega dosta,
ne samo tih davnih anegdota, nego ba i svega ostalog. Htio je jo samo kui, ali
to nije bilo mogue. Pa ipak, nakon stanovitog vremena, kad vie nisu znali to bi
s njim, kada mu vie nikakvu terapiju nisu mogli smisliti, odluili su ga za probu
poslati kui, nadajui se da e moda kod kue prestati odbijati hranu. Kada sam
to jutro doao u bolnicu odvesti ga kui, on me spazio dok sam zastao na vratima
i rukom mi dao znak da priem, kao da mi neto eli kazati. Priao sam njegovu
krevetu, sagnuo se, a on me naglo zagrlio, govorei neto to nije imalo nikakva
smisla, neto to nisam bio kadar razumjeti.
15
Uz oca i majku, Tribusonov generacijski zaviajni kao dio autobio-
grafskog kolorita uokviruju prijatelji i znanci. Premda je asocijacijama i
aluzijama na prijatelje i generaciju proeta gotovo svaka Tribusonova stra-
nica, dug im je posebno otplatio Klubom oboavatelja (Periferijski kvar-
tet).
16
Svakome od etvorice prijatelja Tribuson je namijenio ulogu junaka
u jednoj noveli/eseju, priskrbivi generacijskim mitologemima (filozofiji,
rock glazbi, seksualnosti, filmovima, sportu...) rjeit i pamtljiv knjievni
okvir. Uz samoga pripovjedaa, koji se u autobiografskoj prii ne skriva
duboke identifikacijske veze sa svojim junacima Zlatkom Gorjanom (Pola-
gana predaja), Lukom Mrazom (Legija stranaca), Stanislavom Ivaniem
(Povijest pornografije), Siniom Aniem zvanim Frula (Ne dao Bog veeg
zla) dominantno iskustvo prie posreduju zgode i sadraji ivota plinarskih
veterana koji (i) nadimcima (Bremzo, Miel, Eviger...) sugeriraju klapu
kao zajedniki dio i generacijske reprezentacije i osobne ivotne legitimacije.
Jedan je tako opisan kao princ vinila, faraon diskofilije i fanatik rocka,
drugi je vjeiti student, trei pak blentavi snagator i vercer cigareta
svih marki a istog okusa(?)... Tribusonovi se junaci, premda ve u godinama,
ne uspijevaju uozbiljiti niti se odmaknuti od prostora svojih odrastanja pa
ive svoju prolost kao sadanjost, do kraja zarobljeni rockom kao istinskom
osobnom i ivotnom opsesijom. Usto, skloni su alkoholu, seksualne frustra-
cije najea je tema njihovih razgovora, hvataju ih panika i krize od ega
se brane svakodnevnim sitnim pakostima koje ivot ine podnoljivijim. U
ovim Tribusonovim priama/esejima, dijelom kao i u romanima, nije lako
povui vrstu granicu izmeu njegova osobnoga, privatnoga i generacijskoga
iskustva. Privatna biografija i generacijska mitologija isprepleu se na razli-
ite naine, a likovi o kojima pripovijeda i esejizira nisu samo jamci genera-
cijskog, nego i osobnog, autobiografskog kolorita prie. Podjednako i stvar-
15
Tribuson, Mrtva priroda, str. 118119.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
137
na lica i knjievni junaci, oni su lica kojima Tribuson izraava i svoj ljudski
i knjievni identitet. Pripovijedajui i esejizirajui o njima, Tribuson naime
uvijek govori o sebi, njegovo pripovjedako ja pretapa se u mi, a genera-
cijska se mitologija upisuje u njegovu osobnu ljudsku i knjievnu biografiju.
Takva spisateljska strategija u knjievnom je pogledu rezultirala dubokom
ispremreenosti Tribusonovih autobiografski obiljeenih generacijskih
romana s tekstovima izrazito autobiografskog predznaka. Zato Lederer i
moe primijetiti, s pravom, da glavni likovi Goranova ivota i odrastanja
postaju knjievni likovi
17
, a prie o njima knjievnost!
3. U Tribusonovu autobiografizmu sadraji socijalne zbilje nositelji
su dubljih poruka. Jedna od njegovih okosnica i vidljivijih lica je glazba,
ona rockerska. Posredujui njome priu o svojemu ivotu, Tribuson pripo-
vijeda kako je rock glazba u njegov bjelovarski zaviaj dola ezdesetih go-
dina, manifestirajui se u dugoj kosi (upavci su bili neka vrsta gradskih
gubavaca, pa se u udruenom radu nemalo puta znalo dogoditi da progresivno
radnitvo oia kakvog zabludjelog alatnog tehniara
18
; [...] jo pogubnije
subverzivno hladnoratovsko ludilo i jedan od najperfidnijih oblika takozva-
nog specijalnog rata protiv jedne ponosne nesvrstane zemlje
19
), izlizanim
trapericama mjesnih tipova
20
, osnivanju prvih bendova i skidanju glazbe s
radija te pojavi ploa i popularnih glazbenih magazina. U svojevrsnoj epide-
miji oponaanja (bjelosvjetskih uzora i idola) svatko je elio osjetiti zvjez-
danu prainu pa je i sam kolom gitare nastojao dosegnuti glazbene ikone.
Ne skrivajui meutim kako u tome nije uspio, Tribuson ne preuuje da je
cijeloga ivota ostao oboavatelj i idolopoklonik najvee svjetske atrakcije
16
Goran Tribuson, Klub oboavatelja (Periferijski kvartet), Znanje, Zagreb, 2001.
17
Ana Lederer, pogovor u knjizi Trava i korov, str. 271.
18
Tribuson, Trava i korov, str. 246.
19
Isto, str. 288.
20
Prisjeajui se jednog od svojih prijatelja i traperica kao gotovo obligatnog gimnazijskog
odjevnog predmeta, Tribuson pie: [...] moj prijatelj eljac Matakovi imao je stranih
problema i okapanja. Njegov otac, dugogodinji slubenik SUPa, i jo dugogodinjiji lan
Partije, nije htio ni uti da njegov sin na sebe stavi takvu nastranu, reakcionarnu i kapitalistiku
sramotu. Zacijelo mu se inilo kako bi takva stvar naprosto ponitila sve one rtve ugraene u
temelje nove drave, od smrznutih partizana, sudionika Igmanskog mara, pa do onih koji su
teglili ranjenike preko Neretve. Zabranjujui eljcu da odjene traperice, doimao se poput rezo-
lutna ovjeka koji na taj nain vodi nesmiljenu borbu na braniku socijalizma, a protiv svih
onih devijantnosti u koje, kako je dobro znano, ulaze frakcionatvo, trockizam, klerikalizam,
klerofaizam, kriarstvo, emigracija, nacionalizam, imperijalizam i neokolonijalizam. (u:
Trava i korov, str. 179)
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
138
(Rolling Stonesa), ija je muza i njemu i njegovoj ezdesetosmakoj gene-
raciji (svjetonazoru ezdesetih/filozofiji ezdesetih) bila i ostala zatitni
znak, emu su ogledi Nosai i tegljai zvuka te Peta simfonija
21
rjeita pot-
krjepa, neovisno od injenice da je ta glazba smatrana neoprostivim ideo-
lokim grijehom i korovom na travi socijalizma, a njezini oboavatelji i
promotori odmetnicima i otpadnicima od drutva.
Iako (idolo)poklonik najvee svjetske rock atrakcije, Tribuson ne zabo-
ravlja da sedamdesetih dolazi do promjene glazbenog ukusa te da rock zamje-
njuje punk; duge kose i naivne arabeske djece cvijea potisnula je koa,
metalne zakovice, ziherice, areno obojena i raupana kosa, dok je tihi
bunt pacifista iz ezdesetih preao u bunt automatskog pitolja i plastinog
eksploziva raznih ultralijevih organizacija.
22
Koliko je glazba bitno sadrajno odreenje Tribusonova autobiogra-
fizma, svjedoi injenica da ona njegova Gorjana, junaka romana Polagana
predaja, prati tijekom cijeloga putovanja na jug. S uporitem u bitnikoj
filozofiji i on the road literarnom uvozu, (rock) glazba nije samo zvuna
kulisa/dekoracija Gorjanova ivota, ve i jasna poruka, oblik nemira, pobune
i prosvjeda protiv drutvenih konvencija te izraz narastajue svijesti o nu-
nosti promjene.
23
Tribuson pie da je u to vrijeme spomenuta glazba pred-
stavljala strogo zabranjeni import s dekadentnog Zapada budui da su
bila zajebana vremena jednopartijskog jednoumlja kada je komunistika
tiranija guila svaki proplamsaj snane individualnosti i kada je za rock
zvijezdu trebalo biti provjerenim lanom partije.
24
U svojoj autobiografskoj fikciji Tribuson je Gorjanu namijenio ulogu
reprezentanta generacije koja se odbija prilagoditi drutvenoj realnosti; tra-
perice, duga kosa i agresivna buka kojoj su dali ime rocknroll, pri tome su
bile samo metafore i (vanjski) zaobilazni put da se artikulira jedan ivotni
stav, buntovan i anarhian
25
, a samo pak buntovnitvo (prvoborci ezdese-
tih) univerzalni koncept koji je na manje ili vie razliite naine okupio
itavu jednu generaciju.
26
Zacijelo u navedenome treba traiti dio razloga
21
Ogledi u knjizi Mrtva priroda, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.
22
Goran Tribuson, Povijest pornografije, Znanje, Zagreb, 1988., str. 280.
23
Usp. Sonja Briski Uzelac, ezdesete: Utopija proirene estetinosti, u: Irena Luki, ezdesete/
The sixties, Biblioteka Knjievna smotra, Zagreb, 2007., str. 70.
24
Tribuson, Trava i korov, str. 231.
25
Tribuson, Polagana predaja, (prema izdanju O. Kerovanija, Rijeka, 2001.), str. 228.
26
Isto, str. 128 i dalje.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
139
zato Tribuson cijeli roman, ali i brojne stranice svojih knjiga posreduje
glazbenim reminiscencijama i tekstovima, zato se njegov junak kao jedno
od lica izraavanja osobnog identiteta najdublje legitimira sadrajima glaz-
be svojih idola, ba kao i zato dogaaje svoga ivota pamti po nadnevcima
i injenicama iz njihovih biografija. Tribusonov junak meutim ne uspijeva
do kraja svojim ivotom oponaati idole i njima definirati svoj svjetonazor,
pa se na kraju polako predaje, postaje propagandist koji putuje i ugovara
poslove, a jedinu vezu s intimnim svijetom i mitologemima mladosti pred-
stavlja tek razvezivanje kravate i do daske putena glazba u vonji.
to je navedena glazba uistinu znaila u njegovu odrastanju i ivotu,
ali i u malograanskom glazbenom arhipelagu ranih ezdesetih godina
27
,
moda najbolje pokazuje Dnevnik rock freaka (kako smo odrastali uz Rol-
ling Stonese), svojevrsna apoteoza rock glazbi, ali i ezdesetosmakoj gene-
raciji kojoj je bila istinska filozofija i ivotni/identifikacijski svjetonazor,
usporediv s duhom posljednje velike revolucije koja je dolaskom Rolling
Stonesa i Beatlesa uzdrmala dvadeseto stoljee, dakle u vrijeme kada su
rei e s primjetnom dozom ironije, nainima obrane od sentimentalizma,
prvoosobni pripovjeda naim
[...] eterom jo uvijek tutnjile patetine stahanovskoradnike pjesmice, u kojima
se krampovima, budacima i drugim sredstvima za proizvodnju krio put u ko-
munistiku arkadiju, kao i zakanjele partizanske koranice, u kojima se nemilice
progonilo mrske Nijemce, iako su oni u to vrijeme ve debelo okupirali jadranske
hotele i prve najlon plae te nam punili dravni budet deviznim kreditima.
28
3.1. Prekrivenu pozamanom dozom nostalginog naiviteta
29
, topo-
grafiju Tribusonova autobiografskog iskustva, ali i kolektivne socijalne
povijesti, posreduju i slike legije stranaca. U vrijeme odrastanja glavnog
junaka, istovremeno i pripovjedaa, kada su granice socijalistikog raja
bile strogo nadzirane, navedene su dogodovtine, objavljivane u omladin-
skim listovima, itekako uzbuivale matu adolescenata. Viskovi u njihovoj
buntovnikoj romantici 68. ne vidi samo izraz otpora malograanskoj
potroakoj filozofiji i nepristajanje na utilitarnost drutvenih institucija,
nego i potrebu mladih da ivot organiziraju po vlastitoj mjeri, suprotno
kontroliranoj drutvenoj i politikoj praksi.
27
Tribuson, Trava i korov, str. 234.
28
Isto, str. 233.
29
Velimir Viskovi, Umijee pripovijedanja, Znanje, Zagreb, 2000., str. 161.
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
140
3.2. Jednu od dimenzija Tribusonova autobiografizma gradi i iskustvo
filma, to zorno dokumentiraju stranice romana Povijest pornografije.
Evocirajui osobna (filmska) iskustva, Tribusonov alter ego (Stanislav Ivan-
i) podastire nesvakidanju ljestvicu popularnosti filmova igranih u (provin-
cijskom) gradskom kinu. U toj ljestvici, istaknula je i knjievna kritika, nije
uistinu teko oditati povijest filmskog odrastanja: ameriki vesterni, mae-
valaki filmovi, filmovi o Tarzanu, njemaki krimii i trileri, glazbeni filmo-
vi, talijanski filmovi i sl. U identifikaciji pripovjedaa, kojega u knjizi nije
teko poistovjetiti sa samim Tribusonom, gradsko kino ima snagu povlate-
nog mjesta. Knjievnim rjenikom moe se govoriti o svojevrsnoj ontolokoj
metafori/metafori spremnika
30
, dakle mjestu koje je presudno utjecalo na
njegovo formiranje. Osim prvih filmskih spoznaja, koje e kasniji odlazak
na studij u Zagreb obogatiti novim sadrajima, izotrenim kriterijima,
poznavanjem filmskog jezika i tehnologije, odlasci u kino omoguili su
pripovjedau upoznavanje arolikog svijeta i ivota provincije, gradskih
tipova i osobenjaka, mentaliteta, individualnih i kolektivnih ideologema. U
evokaciji navedenih sadraja prvoosobni pripovjeda naglasak stavlja na
ljestvicu filmskih prioriteta, teoriju anrova, u kojoj ne treba gledati tek
njegovu osobnu filmsku iskaznicu, nego i zatitni znak vremena. Nije pre-
tjerano rei da knjiga, osim to legitimira svojeg autora, jednom svojom di-
menzijom funkcionira i kao kratka povijest filma na ovim prostorima, gotovo
sve do vremena kada ulogu filma u odrastanju i pojedinca i drutva preuzima
televizija.
3.3. U vrijeme Tribusonova odrastanja televizija nije bila samo profani
mit moderne kulture koji paradigmatski odslikava vrline i mane dananjeg
vremena i jedan od najveih simbola demokratizacije.
31
U duhu ideo-
lokog optimizma, kutija ivih slova tretirana je kao znak i dokaz konane
pobjede besklasno drutvenoekonomske formacije iznikle na komuni-
stikoj paroli tehnika narodu, ali i senzacija koja je itekako oblikovala
ivot i svjetonazor vremena. Upravo zato dolazak prvog televizora u kuu
Tribusonov (provoosobni) pripovjeda atribuira dogaajem, uzbudljivijim
30
Marina Biti, Poetika uma, opisivanje, propitivanje i spaavanje znaenja, Hrvatska sveuilina
naklada/Izdavaki centar Rijeka, Zagreb, 2008., str. 102.
31
Zdravko Zima, Elektronska utopija i zbilja, u: Veselko Tenera: Zato volim TV, Znanje,
Zagreb, 1988., str. 347.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
141
od dolaska sestre u kuu
32
ili pak jednako vanim kao to je to i dolazak
Svetog oca Pape u zagrebaku katedralu.
33
Oivljavajui brojne zgode i dogodovtine vezane za prve godine,
mcluanovski kazano, televizijske ere, pripovjeda/Tribuson lucidno ispisu-
je i oivljava slike obiteljskoga, ali i svekolika drutvenog krajolika. to je
u to vrijeme televizija doista i znaila, ponajbolje izraavaju imena kojima
je opisuje. Tako je naziva elektronskim kunim ljubimcem i rado vienom
osobom, da bi je na kraju imenovao samorazumljivom kunom stvari,
to posredno svjedoi i o putu koji je opisala u naoj kulturi i naoj svijesti.
Ono to Tribusonovoj prii/esejima o televiziji osigurava poseban knjievni
arm svakako su slike kojima materijalizira njezinu povijest i njezinu ulogu
u svojem i drutvenom ivotu. Posrijedi je podsjeanje na serije, crtane fil-
move, dnevnike s prizorima socijalistike zbilje, vremenskim prognozama,
prijenosima nogometnih utakmica, vesternima i partizanskim filmovima,
ali i onim dugotrajnim smetnjama (snijega na ekranu) i uz njih povezanim
(kunim/susjedskim) komentarima, prijenosima festivala, pobjednikih para-
da, totalne pomrine sunca, Olimpijade... Moe se rei da je posrijedi
spisateljski produktivna riznica sadraja kolektivnog pamenja pomou
kojih pripovjeda/Tribuson posreduje svoje autobiografske naracije. Na djelu
je refleksivna nostalgija (Boym) koja pobuuje razliite emocije, a autora
nagoni da ispria svoju priu u kojoj se prolost ugrauje u sadanjost i daje
joj ivotnost... Naime, evocirajui sjeanja na vrijeme, ljude i dogaaje,
Tribuson pokazuje da nije pisac koji uljepava prolost niti je pak eli dignuti
do razine privatne ili kolektivne mitologije. Za razliku od ideologije koja
znakove i praksu vremena koristi kako bi izgradila idealni mitski zaviaj,
Tribuson takvih ambicija nema. Njegova je ambicija usmjerena na priu pa
je zato rasprian, esto ironian i aljiv. U njegovoj pripovjedakoj svijesti
prostori grade vrijeme, a vrijeme pamti prostore, ljude, obiaje, navike, hranu
i sl.
Sadraji od kojih Tribuson gradi svoje prie, u kojima se ispreplee
osobno i kolektivno iskustvo i pamenje, zapravo predstavljaju njegovo vi-
enje/doivljaj svakodnevice. Iako pripadaju svijetu privatne nostalgije, u
Tribusonovim knjigama ti sadraji ne funkcioniraju iskljuivo kao dokumenti
vremena. Govorei i o svojem autoru, njegovim osjeanjima i emocijama,
32
Goran Tribuson, Rani dani, Znanje, Zagreb, 1997., str. 86.
33
Isto, str. 86.
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
142
svjetonazoru i ivotnoj filozofiji, oni su podjednako i uporita njegove auto-
biografije i njome posredovana (spisateljskoga) identiteta.
3.4. Od znakovitih sadraja socijalne povijesti ugraenih u Tribusonov
autobiografizam ne smije se zaboraviti sport. U prvome dijelu (kultne) knjige
Trava i korov
34
Tribuson duhovito i ne bez ironije ispisuje priloge svoje
(anti)sportske biografije, od vrtikih dana do neslavnih pokuaja u pliva-
nju, sanjkanju i rukometu; prisjea se mjesta na kojima je nastupao, zgoda
i nezgoda u kojima je sudjelovao i koje je doivio te situacija i likova bez
kojih pria o vlastitu ivotu ne bi bila autentina. Valja istaknuti da je u vre-
menu narastanja Tribusonove (auto)biografije sport, ba kao i glazba, imao
ideoloki predznak, njegovi su junaci smatrani junacima udruenoga rada i
predstavljali su izraz nadmoi socijalizma spram truloga zapada.
4. Gore opisani sadraji socijalne povijesti, razvidno je, predstavljaju
vizure
35
i slike Tribusonova (auto)biografizma upisana u njegov knjievni
identitet. Zato u njima treba gledati i knjievnost, ali i slike iz privatnog
albuma, to i nije, kako kae Biti, materijalna autobiografija
36
u kojoj je
nostalgija vidljivo lice. Dakako, ne mislimo o nostalgiji samo kao skupu
neprevladanih uvstava i enji za iezlim vremenima, nego o nostalgiji
kao nainu uvanja identiteta.
4.1. Kao jednu od kljunih komponenti moderne kulture
37
, nostalgiju
psihoanalitiari i sociolozi
38
definiraju i kao neizljeivo moderno stanje
39
i kao odgovarajuu formu identiteta. Lyotard kae da ona nije samo jedan
od vidljivih simptoma naega vremena, ve jedno od (bitnih) obiljeja mo-
derne kulture. Naime, u strahu od gubitka ponovnim pronalaenjem identi-
34
Goran Tribuson, Trava i korov, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.
35
Ana Lederer, Da nas ne uju filozofi..., pogovor u knjizi Mrtva priroda (Mozaik knjiga, Zagreb,
2003.), str. 244.
36
Vladimir Biti, Doba svjedoenja, MH, Zagreb, 2005., str. 238.
37
Linda Hutceon, Irony, Nostalgia, and the Postmodern, u: www. library. utoronto. ca/... /
hutchinp. html
38
Poblie i vie u: Peter Brooker, Nostalgia, u: A Concise Glossary of Cultural Theory, London
New York, 2002.; Karl Markus Gauss, Europski abecedarij, Durieux, Zagreb, 2001.; Fredric
Jameson, Nostalgia for the Present, u: Frank Lentricchia, Andrew Dubois (ur.), Close Reading,
Durham and London, Duke University Press, 2003. (str: 226 242); Malcolm Chase (ur.), The
Imagined Past, History and Nostalgia, Manchester University Press, Sean Scanlan, Introduc-
tion: Nostalgia, u: Iowa Journal of Cultural Studies 5, 2004.; Christopher Shaw, Malcolm
Chase, The dimensions of nostalgia, u: The Imagined Past, History and Nostalgia, Manchester
University Press, 1989.
39
Boym, nav. djelo.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
143
teta, nostalgija prua svojevrsno utoite pred raspadom iluzija i obeanja,
poglavito onih ideolokih. Kao osjeanje koje nadilazi individualnu psiho-
logiju, nostalgija po njima ne rauna s kritikim miljenjem nego s
emocijama, a za razliku od melankolije, ije je polje djelovanja individualna
svijest, povezana je i s osobnim osjeanjima i s kolektivnim pamenjem.
Boym navodi da je posrijedi neutaiva udnja za nekim drugim vremenom,
(posebno) za vremenom naega djetinjstva i sporijim ritmom naih snova.
40
Zato, veli ona, nostalgiar eli da ponovi historiju i da je pretvori u privatnu
ili kolektivnu mitologiju budui da, kako istie i Hutcheon, daje viak
smisla i vrijednosti odreenim trenutcima.
41
Pozivajui se na Bahtina, moe
se rei da je nostalgiaru idealno projicirano u prolost.
42
Davis pak govori
o tri nivoa na kojima djeluje nostalgija: jednostavni, reflektivni i interpreta-
tivni. Na jednostavnom nivou nostalgija je, kae autor, uglavnom neistraeno
vjerovanje da su stvari jednostavno bile bolje u prolosti. U drugom redu,
refleksivna nostalgija, osoba ini vie nego samo sentimentalizira o prolosti;
ona se poinje pitati o istinitim navodima. Konano, u podruju interpreta-
tivne nostalgije, sama emocija se promatra kao problematina osoba e se
truditi objektivizirati nostalgiju koju osjea.
43
Zbog kompleksnosti o nostalgiji nije mogue govoriti jednoznanim
odrednicama jer se moe manifestirati i kao historijsko osjeanje, ali i kao
riznica nostalginih mitova
44
ili kao restaurativna ili pak kao ideoloka
nostalgija i/ili postkomunistiko pamenje
45
i sl.
Kako bilo, kao nain prikazivanja prostora u vremenu i vremena u
prostoru,
46
nostalgija obuhvaa mjesta kulturnog pamenja
47
, stvarne do-
gaaje i iluzije, kao i sposobnost pamenja odreenih ulnih utisaka, ukusa,
mirisa i ostalih pojedinosti iz izgubljenog raja. U Tribusonovu djelu nostal-
gino se manifestira u zapanjujuoj sposobnosti pamenja odreenih ulnih
utisaka, ukusa, mirisa i sitnih pojedinosti. Ovdje emo upozoriti na neka
od lica njegove nostalgije. Naime, osim podsjeanja na obitelj, rodbinu,
40
Boym, isto.
41
Hutcheon, isto.
42
Bahtin, prema Hutcheon, isto.
43
Fred Davis, Yearning for Yesterday, (Sociologija nostalgije), New York, Free Press, 1979.
44
Boym, isto.
45
Boym, isto.
46
Boym, isto.
47
Ivica Bakovi, (Jugo)nostalgija kroz naoale popularne kulture, u: philologicalstudies.org/
dokumenti/2008/vol2/2/1.pdf
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
144
prijatelje, kultne prostore zaviajnog krajolika, dva nam se lica (Tribusonove)
nostalgije ine znakovitima. Uz sadraje koje moemo podvesti pod prostor
auditivne nostalgije, s glazbom i filmom kao vidljivim sadrajima
48
, posebno
vrijedi izdvojiti gastronomsku nostalgiju osnaenu mirisima i okusima jela
koja su oblikovala identitet pripovjedaa, prostora i vremena.
4.2. U knjievnosti, kao to je poznato, podosta je pisano o ulozi hrane
i openito prehrambenih kodova u oblikovanju slike vremena. Le Goff
49
tako, primjerice, istie da je prehrambeni kod [...] zauzimao bitno mjesto
u drutvenom vremenu i u vrijednosnom sustavu, a u knjievnom [je]
djelu nerijetko imao funkciju upozoravanja na drutveni poloaj likova,
simbolizirao rasplet i naglaavao znaajne trenutke prie. Preko hrane,
uostalom kao i preko odijevanja, najee je izraavan drutveni status i
poruka, a u njihovoj je simbolici uvijek vie poticaja od onih to ih sadre
drutveni obiaji i navike. Dakako, u vremenu odrastanja i narastanja Tribu-
sonove (auto)biografije hrana je bila mnogo vie od zadovoljenja eluca.
Kruh i mast, da se posluimo sintagmom preuzetom iz kultne Pavliieve
knjige, metafora je drutvenog vremena. Naime, kao izraz dubljih drutvenih
odnosa hrana je izraavala drutvene poruke nerijetko s neprekrivenim ideo-
lokim aluzijama.
Na ovom mjestu osvrnut emo na nekoliko slika Tribusonova autobio-
grafizma s nostalgijom mirisa i okusa ugraenih u njegov (ljudski i knjievni)
identitet.
4.3. Sjeajui se posljednjih dana oca u bolnikom krevetu, pripovjeda/
Tribuson spominje ulogu u hrane u ivotu njegove obitelji pa pie:
Ali, crta dugovjenosti u velikoj mjeri prolazi kroz probavni trakt, a kontinentalci
Tribusoni odgojili su se na mesoderstvu, i to onom nezdravijem, koje kuhanje
zamjenjuje dimljenjem, koje ne dri da je svinja runa ivotinja i konano, koje
ne poznaje ni tabu uzimanja obroka nakon sunca, niti tabu uzimanja obroka nakon
obroka. Cupajzi moje bake Milice bili su tako gusti da bi ovjek mogao hodati
po njihovoj povrini, preskaui od jednog do drugog komada kuhanog bunceka,
a na djedovim svinjokoljama radilo je i po nekoliko profesionalnih mesara, koji
su gomile mesa pretvarali u unke, vijence kobasice, brda varaka, i u drugo gori-
vo za aterosklerozu.
50
48
Vie u: Sherry Lynne Rosenthal, Four Essays on the Nostalgic Appeal of Popular Fiction,
Film, and Television: Hard Times, The Birth of a Nation, The Grapes of Wrath, All in the
Family. Ph. D. dissertation, University of California, San Diego, 1983., prema: Irony, Nostalgia,
and the Postmodern, u: www.library.utoronto.ca/.../hutchinp.html (19. 01. 1998.)
49
Jacques Le Goff, Srednjovjekovni imaginarij, Antibarbarus, Zagreb, 1993., str. 190.
50
Tribuson, Mrtva priroda, str. 117118.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
145
U pripovjedaevoj/Tribusonovoj svijesti mirisi i okusi jela imaju funk-
ciju podsjetnika na znaajne nadnevke obiteljskoga i openito drutvenoga
kalendara:
Ne samo da je za nas, pripadnike klesarske obitelji groblje bilo posve normalno
mjesto na kojem ovjek ne osjea nikakvu jezu, nego smo imali i svoj red
najvanijih blagdana. I dok je drug Blao Nekvinda navijao do daske gramofon s
revolucionarnim pjesmama na dan borca ili za Dan republike, dok su susjedi
Juranii s radou sputali rolete da nitko ne vidi njihovo boino drvce, a doba
se dio djece iz susjedstva veselio Novoj godini i Djedu Mrazu, koji e im donijeti
sindikalne darove marke Koestlin u dvoranu bive Sokolane, mi stari i mladi,
veliki mali klesari najsveanije smo slavili Sve Svete, jer je tada ocu zavravala
radna godina, ili sezona, kako se to struno kae, a nailazili dani odmora i plaanja
svih zakaparenih i dovrenih grobljanskih poslova. [...] Zatim bi otac uzeo svoj
bicikl i ceker rogoar, pa otiao u dugi i obilnu kupovinu, tijekom koje e mjerkati
pure, ekati svjei kruh, obilaziti trnicu, pa otii u samoposluivanje, pa vjerojatno
opet na trnicu, sve dok mu torba ne pone pucati od nadutosti. Za to e vrijeme
majka zapoeti svoju najslavniju tortu od petit beurre keksa, umoenih u rastvor
kave i ruma, i dobro obloenu kremom od putra i okolade Zveevo. Pritom e
svaki as neto zaboravljati, tvrditi kako je ovoga stavila previe, a onoga premalo
i kako e tu kompletnu tortu baciti u zahod, a zatim otii u dravnu slastiarnicu
Mignon po onu koja se radi od brana, golog eera, margarina, umjetnih jaja i
kiastih ukrasa. [...] Zatim bi otac sjedao na bicikl i odlazio jo bar dva do tri puta
na trnicu ili u duan, tvrdei kako je zaboravio mlince, ili povrtnicu, ili junei
rep za juhu, ili slatko vrhnje za lag, bez kojega se torta od keksa nikada ne jede.
[...] U spravljanju priloga otac je bio pravi umjetnik, pa se uz svisvetsku puricu
nisu jeli samo trivijalni mlinci, nego i dinstana heljdina kaa, apamalcani grah, a
u juhi od repa bilo je i komadia mesa, i sitnih domaih rezanaca, i zrnca rie i
dugakih oblih makarona. itav bismo ruak pojeli u uivanciji i tiini, i jedino
to se ulo bilo je oevo srkanje juhe. On je uvijek srkao juhu, ne zato to ne bi
znao pravila lijepa ponaanja za stolom, nego zato to je tvrdio da je juha tako
najbolja. Ako je otac redovito srkao, sestra bi se redovito zaflekala komadom
mesa, prilogom, rezancem koji bi ispao iz juhe, kremom torte ili bilo im drugim,
jer bi se uvijek neto nalo pri ruci.
51
Posebno je dojmljiva zgoda/varijacija
52
s peenim odojkom u drvenom
koritu uoi Nove godine:
Prolazili smo tako s peenim prasetom kao da dokono etamo po kakvoj izlobi
novogodinjih drvca, komentiramo svaki od izloaka i ujedno ih ocjenjujemo,
tako da nismo ni zamijetili kamion koji se iznenada stvorio iza naih lea i nekoliko
51
Tribuson, Mrtva priroda, str. 122123.
52
Tribuson, Rani dani, str. 7475.
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
146
nam puta zatrubio. Iako nikada nije bio paniar, stari se smeo, krenuo prvo na
jednu, a potom na drugu stranu, povukao sanjke, koje su isprva zastale u visokom
snijegu, a onda se, budui da ih je jo jednom snano potegnuo, sjurile niz malu
strminu i prevrnule. Slabo uvreno drveno korito sletjelo je s njih, prevrnulo
se,a peeno je prase skliznulo po tvrdoj ledenoj kori i zaustavilo se nekoliko
metara dalje.
Jebem im mater njihovu!
[...]
Probaj ti! branio sam se. Ti si oduvijek najvie volio uho.
Ja!? udio se on kao da sam kazao kakvu proizvoljnu izmiljotinu. Nikad
nisam volio uho. Ja sam zapravo lud za glavom... i moda repiem...
Uzeo sam uho i pojeo ga.
Malo su ga ipak prepekli rekao sam da mu udovoljim, iako je uho imalo
sasvim dobar okus.
[...]
Vraali smo se tako kroz mirnu plavu no, on, ja i blagdanska peenka bez uha.
53
U svojim neugodno zbrkanim tekstovima
54
Tribuson e se okoristiti
hranom i pri karakteriziranju likova/aktera njegove nesavrene autobiogra-
fije. U prehrambenofilmofilskom ogledu Slane sjemenke pripovjeda
pie:
Ba kao to u politikoj povijesti druge Jugoslavije, u kojoj sam odrastao, kao
njezin najvaniji topos izrastaju lik i djelo marala Tita, tako se u povijesti filmsko-
kulinarskih disciplina, s kojima sam takoer odrastao, pojavljuje jedno slavno i
pomalo udno priruno jelo slane bundevine sjemenke, kotice ili kopice. [...]
Uistinu se ne sjeam da sam kao klinac gledao ijedan film a da pritom nisam
grickao slane sjemenke, unato tomu to sam njima gdjekad znao ozlijediti desni,
posjei si usnicu, ubosti se u jezik, i to mi se u kutovima usana znala stvoriti ne-
ugodna slana skrama. [...] Ako se jo dobro sjeam, slane su sjemenke na neki
nain bile pedagoki problem, jer se njihovo uivanje dralo pomalo neprilinim,
frajerskim, gotovo huliganskim, ba kao i onaj nekadanji pomodni nain pljuckanja
kroz prorez prednjih zubi, koji su tijekom vremena uspjeli iskorijeniti sve raireniji
ortodonti sa svojim smijenim metalnim aparatiima.
55
Kao i u svojim romanima, ni u svojim esejima Tribuson nee zaboraviti
podsjetiti i na fieke peenih kestena, zatim pohode na slastiarnice u
53
Goran Tribuson, Ne dao Bog veeg zla, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002., str. 314316.
54
Tribuson, Rani dani, str. 115.
55
Tribuson, Rani dani, str. 4244.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
147
gradu s kolaima s ljubiastom kremom, sa zelenom kuglicom ili pak
ruiastim s tamnoplavim preljevom, potom alve, bombone, vakae gu-
me, patete od varaka i slino. U navedenim slikama nije teko prepoznati
svojevrsnu povijest lokalnih kulinarskih obzora i prehrambenih navika,
ali i okuse i mirise, uz ve otprije spomenuti miris lizola, koji Tribusonovu
autobiografizmu priskrbljuju autentian individualni kolorit.
5. Analizom autobiografizma Tribusonove knjievnosti kojoj je nostal-
gija jedna od strategija eljeli smo pokazati da je rije o licima njegova
ljudskog i spisateljskog identiteta. Pri tome smo autobiografsko lice Tribu-
sonove knjievnosti osnaili tematiziranjem sadraja intimne i drutvene
povijesti, apostrofirajui pri tome glazbu, film, kino, televiziju i sport kao
najdublje pamtljiva mjesta. Tribuson naime pokazuje kako se drutveno
vrijeme sa svojim praksama (mitologemima, ideologemima, obiajima, navi-
kama...) upisuje u na identitet i oblikuje njegovu prepoznatljivost. Uz
iskustvo drutvenih praksi, Tribuson oprimjeruje kako i na koji nain ljudi/
drugi sudjeluju u oblikovanju naeg identiteta. Lica s kojima je ivio i
odrastao ne samo da su postali junaci njegovih naracija, nego su neodvojivi
dio njegova slojevitog ljudskog i spisateljskog identiteta i svjetonazora.
Iako se u svojim knjigama obilno koristi nostalgijom, Tribuson nije
pisac koji ali za prolim vremenom niti mu pak aljenjem eli vratiti
izgubljeni smisao. Njegova nostalgija nema ideoloki predznak; kao pod/
sjeanje na vrijeme i svakodnevicu iz koje njegovo pisanje crpi sadraje za
svoje imaginacije, manifestira se u zapanjujuoj sposobnosti pamenja
odreenih ulnih utisaka, ukusa, mirisa i sitnih pojedinosti.
56
Posrijedi je
privatna nostalgija koja, kako istie Biti, ne podlijee kontroli, koja
radi s fragmentima, mirisima, dodirom, zvukom, melodijom, bojom, koja
[...] ne poznaje hijerarhiju vrijednosti, materijal s kojim barata ne dijeli
na dobar i lo, prihvatljiv ili neprihvatljiv, vaan i nevaan, pametan i glup,
dapae kakva glupost esto je njezin omiljeni izbor.
57
Ona je zalog kom-
pleksnosti njegova ljudskog i spisateljskog identiteta pa zato govorei o
identitetu u narativnoj refleksiji i moe napisati:
[...] identitet emo priruno definirati kao skupinu znaajki koje nas odreuju,
odnosno po kojima jesmo ono to jesmo. Naravno, ne zvui ba pretjerano pametno
i sasvim je razoaravajue. Naime, kada onako vano govorimo o vlastitom
56
Boym, nav. djelo, str. 31.
57
V. Biti, Doba svjedoenja, str. 240.
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
148
identitetu, drimo tu mutnu stvar gotovo nekom vrstom intelektualnog pedigrea,
zaboravljajui da i najoajniji glupani i bjelosvjetske budale i te kako posjeduju
znaajke po kojima jesu ono to jesu te da i oni, ma koliko nam to bilo krivo,
imaju identitet. Oh, koliko sam samo znao glupana i aknutih tipova koji su imali
identitet znatno bogatiji i zanimljiviji od brojnih politiara, sportskih komen-
tatora, novinara i kojekakvih gnjavatora koji nas kontinuirano teroriziraju uz pomo
televizije, tog tehnikog izuma koji ba i nema osobito jasan identitet. [...] Recimo
poeo objavljivati s generacijom tzv. hrvatskih borgesovaca, pie nostalgine knji-
ge o odrastanju, potom kriminalistike romane po uzoru na amerike tvrdokuhane
proze, voli Rolling Stonese do te mjere da to njegovoj okolini ve ide na ivce,
uiva u pivu i pravi se da o tome vie zna nego to zapravo zna, ne vozi auto
premda vas moe satima daviti priajui o dijelovima fergazera ili funkcioniranju
bobine, ao mu je to nije postao rock glazbenik, premda sa stanovita domae
glazbe ta injenica ide u red pozitivnih... [...] Ali, moda identitet i nije nita
drugo do osobite, unikatne razdiobe stereotipnih sastojaka. Ba kao to se osobita
jela, razvikani specijaliteti kulinarskih kua, ne kuhaju od nekih dosad nepoznatih
sintetikih materijala, nego od opepoznatih sastojaka, od banalija kakve su sol,
brano, perin, krumpir. Moda je unikatnost naeg identiteta tek u postocima
svega onoga to imaju i drugi, jer kako je netko rekao nema nijedne nove stvari
pod kapom nebeskom. Ali tko je to rekao? Ne znam. Citatomanija je u mom
identitetu stereotip zastupljen s tek nekoliko promila.
58
Navedenim rijeima Tribuson potvruje da knjievni, kao dio ljudskog
identiteta, nije lako definirati. Zato se u njegovu konstituiranju niega i ne
odrie. Iako esto oblai odore svojih likova, Tribuson se s njima do kraja
ne poistovjeuje. Na taj nain uspostavljena razlika izmeu autobiografskih
injenica i knjievnosti omoguuje mu da, po potrebi, bude i prvoosobni
pripovjeda, ali i onaj skriveni, nostalgini; njegova (nostalgina) sjeanja
zato su, vlastitim rijeima, i nepotrebna, neugodno zbrkana, a biografija
pak nesavrena. Zato meu sastojcima njegovih nostalgija nema nikakvih
narativnih prioriteta pa je posve razumljivo zato se u spisateljskom diskursu
isprepleu visoka i niska knjievnost, uene teorije i puke rime, miris so-
merice i kuhanih jaja, peeni odojak i sjemenke s lizolom mjesnoga kina i
slino.
Tribusonu nostalgija nije samo puko podsjeanje na vrijeme i drutvenu
svakodnevicu; ona je jedna od strategija kojom vlastitu ivotu daje lice
(de Mann). Svojim sadrajima, oblicima i dimenzijama nostalgija na poseban
nain govori o svojem autoru, njegovoj osjeajnosti i emocijama, o ljudima
58
Tribuson, Mrtva priroda, str. 241242.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
149
i mjestima i svemu drugom to ga je oblikovalo. Kako navedeno i nisu doli
oblici/sadraji identiteta a identitet pak, koliko god promjenljiva kategorija
jedno od lica autobiografije, nostalgija je strategija i iskustvo kojim se
autobiografija oblikuje i koje ga ini razliitim od svojih suvremenika; dakle
iskustvo i prepoznatljiva mjera trajanja.
BIBLIOGRAFIJA
IZVORI
Tribuson, Goran: Legija stranaca, Znanje, Zagreb, 1985.
Tribuson, Goran: Mrtva priroda, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.
Tribuson, Goran: Ne dao Bog veeg zla, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.
Tribuson, Goran: Polagana predaja, Otokar Kerovani, Rijeka, 2001.
Tribuson, Goran: Povijest pornografije, Znanje, Zagreb, 1995.
Tribuson, Goran: Rani dani, Znanje, Zagreb, 1997.
Tribuson, Goran: Trava i korov, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999.
LITERATURA
Bakovi, Ivica: (Jugo)nostalgija kroz naoale popularne kulture, u: philologicalstudies.
org/dokumenti/2008/vol2/2/1.pdf (12. 09. 2008.)
Biti, Marina: Poetika uma, opisivanje, propitivanje i spaavanje znaenja, Hrvatska
sveuilina naklada/Izdavaki centar Rijeka, Zagreb, 2008.
Biti, Vladimir: Doba svjedoenja, MH, Zagreb, 2005.
Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene knjievne teorije, MH, Zagreb, 1997.
Bokovi, Ivan: Lica i obrasci, Laus, Split, 2001.
Bokovi, Ivan: Protiv zaborava, Mala knjinica DHK, Zagreb, 2006.
Bokovi, Ivan: Prozna vremena (Osobni abecedarij), Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb, 1997.
Boym, Svetlana: Budunost nostalgije, Geopoetika, Beograd, 2005. Preveli s engleskog
Zia Gluhbegovi i Sran Simonovi
Briski Uzelac, Sonja: ezdesete: utopija proirene estetinosti, u: Irena Luki, ezdesete/
The sixties, Biblioteka Knjievna smotra, Zagreb, 2007.
Brooker, Peter : Nostalgia u: A Concise Glossary of Cultural Theory, London New
York, 2002.
Chase, Malcolm (ur.): The Imagined Past, History and Nostalgia, Manchester University
Press, 1989.
Davis, Fred: Yearning for Yesterday, (Sociologija nostalgije), New York, Free Press,
1979.
I. Bokovi NOSTALGIJA KAO OBILJEJE TRIBUSONOVA AUTOBIOGRAFIZMA 131151
150
De Mann, Paul: Allegories of Reading: Figural Language in Rousseau, Nietzsche, Rilke
and Proust, prema: Tvrtko Vukovi, Kojem itatelju?, u: Ehnti tschattschine Rogge!,
Zbornik radova 10. kijevskih susreta posveen Ivanu Slamnigu (ur. Kreimir Bagi),
Kijevo-Zagreb, srpanj 2011., str. 111128.
De Mann, Paul: Problemi moderne kritike, Nolit, Beograd, 1975.
Gauss, Karl Markus: Europski abecedarij, Durieux, Zagreb, 2001. (S njemakog preveo
Marijan Bobinac)
Hutceon, Linda: Irony, Nostalgia, and the Postmodern, u: www.library.utoronto.ca/.../
hutchinp.html (19. sijenja 2010.)
Jameson, Fredric: Nostalgia for the Present, u: Frank Lentricchia, Andrew Dubois (ur.),
Close Reading, Durham and London, Duke University Press, 2003.
Le Goff, Jacques: Srednjovjekovni imaginarij, Antibarbarus, Zagreb, 1993.
Lederer, Ana: Da nas ne uju filozofi..., pogovor u knjizi Mrtva priroda, Mozaik knjiga,
Zagreb, 2003.
Orai Toli, Dubravka: Hrvatska postmoderna. Ontoloke strategije Pavla Pavliia,
u: Paradigme 20. stoljea. Avangarda i postmoderna, ZZK Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, Zagreb, 1996., str. 111150.
Rosenthal, Sherry Lynne: Four Essays on the Nostalgic Appeal of Popular Fiction,
Film and Television: Hard Times, The Birth of a Nation, The Grapes of Wrath, All in
the Family. Ph. D. dissertation, University of California, San Diego, 1983. prema:
Irony, Nostalgia, and the Postmodern, u: www.library.utoronto.ca/.../hutchinp.html
(19. sijenja 2010.)
Sabli Tomi, Helena: Hrvatska autobiografska proza, Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.
Scanlan, Sean: Introduction: Nostalgia, u: Iowa Journal of Cultural Studies 5, 2004.,
str. 39.
Shaw, Christopher Chase, Malcolm: The dimensions of nostalgia, u: The Imagined
Past, History and Nostalgia, Manchester University Press, 1989.
Viskovi, Velimir: Pozicija kritiara, Znanje, Zagreb, 1988.
Viskovi, Velimir: Umijee pripovijedanja, Znanje, Zagreb, 2000.
Zima, Zdravko: Elektronska utopija i zbilja, u: Veselko Tenera: Zato volim TV, Znanje,
Zagreb,1988.
Zlatar, Andrea: Tekst, tijelo, trauma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
CROATICA Zagreb, XXXVII (2013) 57
151
SUMMARY
NOSTALGIA AS A FORM OF (WRITING) AUTOBIOGRAPHY
Ivan Bokovi
Goran Tribuson is the most prominent writer of literary contemporariness and probably
the most popular writer of his generation. Several ontological spheres create his abundant
literary opus: fantastic fiction, crime novels and autobiographism, realised by various
strategies. One of these strategies is nostalgia, mediated as a form of autobiographic
discourse by catalogization, naming and other techniques; thus getting closer to
postmodern sensitivity of Pavao Pavlii (Orai Toli).
The paper emphasises works in which the author elaborates on his personal and
generation ideologems, from popular music (Polagana predaja) and pornography
(Povijest pornografije), to growing up in times of great ideological concepts with radio,
television and media culture forms as visible shapes (Rani dani; Trava i korov; Ne dao
Bog veega zla; Mrtva priroda). Covered in notable nostalgic apparel, these works
entwine high and low literature, (Zumzos) aesthetics and acquired literary theories,
large metaphors and pathetic folk rhymes, also accompanied by the smell of typical
somerica salami, boiled eggs and theatre plays. This confirms Manns thought that
fiction is a form of creating a face for ones own life, a way of preserving ones
identity as well as the pledge of literary identifiability.
Key words: Goran Tribuson, nostalgia, autobiography, mythology, ideology
Primljeno 18. prosinca 2011.