feljton

NEBESKA JUGOSLAVIJA
Interakcije političkih mitologija i pop-kulture Beograd 2012. (V)

A bilo nam je do
smijeha
Iz knjige koja je sastavljena od tri eseja za koje su
Perica i Mitja Velikonja ocijenili da mogu
funkcionisati kao cjelina, Dani u nekoliko brojeva
objavljuju izbor iz trećeg dijela, naslovljenog kao
GENERACIJE PROTIV NACIJA Postjugoslavenski
diskursi heroizma
Piše:Vjekoslav Perica ji, osim uobičajenih tema - sporta,
humora i lokalnih običaja, Smoje

M
iljenko Smoje je Malim
mistom utro put nizu
uspješnih humoristi-
čnih serija napisanih
u lokalnim dijalektima, prikazani-
ma 1970-ih. U njima je oslikana ra-
znolikost regija, provincija i lokalnih
zajednica tadašnje države, od Po-
dravine (Gruntovčani), preko Bosne
(Karađoz), do Šumadije (Građani
sela Luga) i Crne Gore (Ðekna još ni-
je umrla, a ka’će ne znamo). Bio je
to efikasan i suptilan odgovor na val
etnonacionalističkih pokreta, koji su
se javili krajem šezdesetih i počet-
kom sedamdesetih, pokušavajući is-
konstruirati etničke nacije i pojača-
ti suverenitet republika i pokrajina,
sastavnica jugoslavenske federa-
cije, na račun slabljenja centralne
vlasti i integrativnih faktora. Smoje
se već tada zamjerio hrvatskim na-
cionalistima, jer je ironizirao i ismi-
javao njihova pretjerivanja, mitove,
klerikalizam i primitivizam (kao
što se također u Malom mistu naru-
gao primitivizmu i pretjerivanjima
komunističkih revolucionara, nakon
što su osvojili vlast). Godine 1980.
Smoje piše scenarij na bazi kojeg je
snimljena megaserija Velo misto, de
facto povijest grada Splita. Ponov-
ljen je uspjeh Našega maloga mis-
ta i Smoju traže posvuda, od Srbi-
je do Slovenije, ali se njemu Dalma-
ciju ne ostavlja prečesto i predugo.
U međuvremenu je Smojin rat s
hrvatskim nacionalistima i kleri-
kalcima eskalirao, jer je u ovoj seri-
afirmativno i detaljno prikazao ra-
zvoj radničkog i antifašističkog po-
kreta u Dalmaciji.
PRED SLOM SFRJ Miljenko
Smoje je bio nacionalno priznati no-
vinar, književnik, scenarist-drama-
turg, humorist i satiričar. Objavio je
oko trideset knjiga, ali one čine tek
mali dio njegovog ukupnog opusa.
Stekao je i auru ikone grada Splita
i živog simbola Dalmacije. Poslije
odlaska u mirovinu nije prestao
pisati i objavljivati, jer bez toga ni-
je mogao živjeti. Bezumlje etni-
čkog nacionalizma i početak rata
osudio je jasno, ne štedeći pri tome
ni Miloševića, ni JNA, ni Tuđmana,
a to je samo dodatno razjarilo nje-
gove neprijatelje, kojima je odavno
bio na zubu. Ovi su dočekali trenu-
tak za odmazdu, kad je, nakon
O autorima
Ova knjiga nastala je tokom studijskog boravka nje-
nih autora u Holandskom institutu za napredne studi-
je (NIAS) u Vasenaru 2012. Vjekoslav Perica (1955.) je re-
dovni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakul-
teta u Rijeci. Doktorirao je istoriju 1998. na University of
Minnesota Twin Cities.
Mitja Velikonja (1965.) je redovni profesor studija kul-
ture i voditelj kulturološkog istraživačkog centra na Fa-
kultetu društvenih nauka u Ljubljani. Bio je gostujući
profesor na Jagielonskom univerzitetu u Krakovu i na
Columbia University u Njujorku, te gostujući istraživač
na Rosemont College u Filadelfiji.
štrajka novinara Slobodne Dalma-
cije 1993., nacionalistička organiza-
cija HDZ preuzela list i pretvorila ove
novine, koje su osnovali partizani na
planini Mosor 1943., u huškačko-
mrziteljski medij, po uzoru na Mi-
loševićevu štampu u Beogradu.
Smojini tekstovi se otada više ni-
su smjeli objavljivati. Ostarjeli pisac
bio je očajan, lutao je rodnim gra-
dom u društvu svog psa Šarka i re-
zignirano promatrao sve one Spli-
ćane koji su ga do jučer kovali u zvi-
jezde, a sad se pravili da ga ne po-
znaju. U njegovoj Slobodnoj Dalma-
ciji, listu čijim se može smatrati
suosnivačem, povremeno su se po-
javljivali otrovni napadi na njega,
puni kleveta. Velikog Smoju spaša-
vaju mladi novinari splitskog satiri-
čnog tjednika Feral Tribune, koji se
upravo 1993. osamostalio, i u kom
je Smoje dobio prostor za svoje
tekstove. Tuđmanov režim pokuša-
vao je svim metodama zaustaviti Fe-
ral- napose kad je on prestao biti sa-
mo humoristični magazin i počeo
istraživati ratne zločine i kršenja
ljudskih prava u Hrvatskoj - ali ni-
je uspijevao. U međuvremenu,
Smoje je objavljivao svoje posljednje
članke. Čovjek u godinama poput
njega, koji pri tome nije štedio
zdravlje niti se odricao cigareta i do-
bre kapljice, obolio i napola slijep,

62 27. 11. 2015. DANI


nije mogao izdržati sve što ga je sna-
šlo od početka rata. Umro je 1995.,
a na pogreb mu je došlo svega ne-
koliko bliskih prijatelja i Fferalovci.
Da je umro 1980-ih, na njegovom is-
praćaju okupio bi se cijeli Split.
Njegova udovica, legendarna split-
ska umjetnica Lepa Smoje, kazala
je u jednom intervjuu: “On je bio i
ostao prije svega novinar, nije mo-
gao a da svaki dan ne objavi članak
u novinama. Kad su mu to onemo-
gućili, i to u njegovoj Slobodnoj
Dalmaciji, ubili su ga...”
Iako su ga desničarski i klerikal-
ni krugovi stalno javno napadali, pa
je čak jedan novinar Slobodne Dal-
macije napisao klevetničku knjigu
o njemu, većina Splićana obožava-
la je njegovo djelo. Posthumna pri-
znanja Miljenku Smoji počela su sti-
dljivo pristizati poslije Tuđmanove
smrti i prvog pada HDZ-a s vlasti,
koji je slijedio poslije smrti njegova
osnivača. Povjesničar hrvatske knji-
ževnosti Slobodan Prosperov Novak
zapisao je u jednoj antologiji iz
2004.: “Miljenko Smoje bio je jedan
od najboljih pisaca-novinara u po-
vijesti hrvatske književnosti. Bio je
narodni pripovjedač i humorist s
dubokim emotivnim senzibilite-
tom, pisac koji je obnovio duboku
vezu između najkvalitetnijeg žurna-
lizma i literature”.
Godine 2004. izlazi prvo izdanje
DANI 27. 11. 2015.
Smojine biografije. Autor je Ivica
Ivanišević, jedan od njegovih uče-
nika, novinara Slobodne Dalmaci-
je. Nakon što je nekoliko desetaka ti-
suća Splićana potpisalo peticiju sa
zahtjevom gradskom poglavarstvu
da se po Miljenku Smoji nazove ne-
ka splitska ulica, krajem 2001. done-
sena je odluka da to bude jedna us-
ka “kaleta” u njegovom rodnom
Velom Varošu. Nove peticije potom
su počele stizati za podizanje spo-
menika Smoji na splitskoj “rivi”. Na
adresu splitskog gradskog poglavar-
stva 2009. stigla je peticija s 40.000
potpisa za podizanje spomenika
Miljenku Smoji na zapadnom dije-
lu splitske luke zvanom “Matejuška”,
gdje je pisac provodio vrijeme u raz-
govorima s ribarima i kojoj je posve-
tio niz tekstova i jednu dramu.
Gradske su vlasti donijele odluku da
se tu podigne Smojina memorijal-
na statua i raspisale natječaj za naj-
bolji dizajn. Međutim, kako je u me-
đuvremenu lokalnu vlast osvojio i
postao gradonačelnik lokalni tajkun
i nacionalist, taj je izjavio da neće za-
ustaviti gradnju spomenika Smoji,
ali da će istovremeno na rivi sagra-
diti spomenik Tuđmanu, a na brdu
Marjan iznad grada monumental-
nu statuu Isusa Krista ili veliki križ.
Samo malo mašte je potrebno da bi
se zamislilo kako se ovome pokoj-
ni Smoje slatko smije na onome svi-
jetu: njegov se rodni grad obnovio
kao teatar apsurda, pozornica i cir-
kus, baš onako kako ga je Smoje vo-
lio vidjeti.
FERAL TRIBUNE (1993. -
2008.): Uz individualni opus Miljen-
ka Smoje, kao izuzetne timske do-
prinose ex-jugoslavenskoj školi hu-
mora i satire, izdvojimo (pored os-
taloga, dakako, jer bila je to nevje-
rojatno bogata produkcija u jednoj
sretnoj zemlji koja se znala smijati
i šaliti i u kojoj je humor bio dio nje-
nog mentaliteta, kulture i životnog
stila) humoristično-satirični politi-
čki žurnalizam splitskog Feral Tri-
bjuna i sarajevski televizijski tjedni
šou program Top lista nadrealista.
Inspirirani Smojinim djelom i
splitskom humoristično-satiričnom
školom, projekt Feral su smislila i
stvarala tri studenta Viktor Ivančić,
Predrag Lucić i Boris Dežulović.
Razvijao se on u tri faze, prvo kao dio
omladinske štampe 1980-ih, pod
imenom Studio Viva Ludež (1984.
- 1986.). Zatim, kao satirični prilog
nekad uglednog splitskog politi-
čkog tjednika Nedjeljna Dalmacija
izlazi Feral(1986.-1993.). Konačno,
stvoren je samostalni politički tje-
dnik sa izmiješanim ozbiljnim istra-
živačkim političkim žurnalizmom i
humoristično-satiričnim sadrža-
jem Feral Tribune - Glasilo hrvatskih
anarhista, protestanata i heretika
(1993. - 2008.). Ovaj treći bi vjeroja-
tno i danas izlazio da posttuđma-
novske režimske strukture nisu us-
pjele 2008. konačno ga uništiti fi-
nancijskim smicalicama.
O fenomenu Ferala napisano je
bezbroj analiza, eseja i znanstve-
nih radova. Nema sumnje da je
postao institucija, obilježio jednu
epohu i postao kronikom povije-
snih promjena, a u najtežem ra-
tnom razdoblju bio je među prvi-
ma koji su raskrinkali pravi kara-
kter rata, prikupljali dokumenta-
ciju o ratnim zločinima i zločinima
protiv čovječnosti.
(Kraj u idućem broju)
63