MILUTIN CIHLAR NEHAJEV (Senj, 1880 Zg, 1931) - prozaist, dramatiar, esejist; u Beu studirao kemiju, doktorirao; radio

o kao gimnazijski prof. pa kao novinar (Obzor, Jutarnji list); 1926. Izabran je za predsjednika DHK Djela: Bijeg (1909), Studija o Hamletu, Veliki grad (1919, novele), Vuci (1928), Kniga eseja (1936) - u sredite svojih razmatranja autor stavlja zapravo samog sebe kroz nekoliko karakteristinih protagonista svoje proze - iako u biti subjektivan svoje pripovijesti uglavnom pie tehnikom osobnih ispovijedi glavnoga junaka ili tehnikom pisma N. zapravo ide korak dalje od ostalih modernista: ne zadovoljava se samo konstatacojom da je to s naim intelektualcem tako kako jest, nego razmatra i pitanje zato su ti ljudi ba takvi Veliki grad > gl. Lik Mirkovi, nesvreni medicinar, glazbeni i literarni diletant, ne moe pronai sadraj ni smisao svojem ivotu, i izgubljen u velikom gradu (Be) zavrava pod kotaima tramvaja Bijeg (1909) > sintezu svoje vizije naeg suvremenog intelektualca N. ostvaruje u ovom, najboljem romanau hrv. moderne > fabula romana tragina sudbina mladog perspektivnog ure Andrijaevia, koji je klonuo u sukobu s malograanskom, umalom sredinom, samo je okvir unutar koga se zbiva stvarna radnja: minuciozna psiholoka analiza te introvertirane linosti, odslikavanje njegovih senzibilnih stresova > jedan od prvih romana u hk u kojemu dolazi do znaajne defabularizacije, pri emu se pisac posluio i modernom tehnikom pisanja: pokuajem zatvaranja interesnog ktuga na bitne probleme ovjeka, pri emu sve dtugo ostaje u drugom planu posebno nac. i soc. motivacija, to je uvjetovalo da je tema ovog romana poprimila opeljudsko, univerzalno obiljeje >> zakljuak o Mirkovievoj i andrijaevievoj sudbini: nije osnovni uzrok propadanju u tome to su oni bili razoarani duhom vremena ili to su se sruili njihovi ideali, znanstvenofilozofske koncepcije i nazor na svijet ve je njihova tragedija u tome to su potekli iz jedne uske provincijalne sredine, ekonomski i drut. unitene, pa svoj prvi dodir s eur. stvarnou doivjee kao sukob koji nisu znali prevladati; ostajui na pola puta, nisu se uspjeli odrati i saivjeti s duhom ivota eur. ovjeka, a vrativi se u sredinu iz koje su potekli osjetili su se jo vie izgubljeni i prazni, ili ih je ta filistarska sredina, ne razumjevi ih, brzo dokrajila > sve su to mnogo vie Amadeji i Radmilovii nego Borislavii, neki nai izmiljeni i konstruirani openhauerovsko-faustovski tipovi