feljton

NEBESKA JUGOSLAVIJA Interakcije političkih mitologija i pop-k

Gracias y hasta siemp

Iz knjige koja je sastavljena od tri eseja za koje su Perica i Mitja Velikonja ocijenili da mogu
funkcionisati kao cjelina, Dani u nekoliko narednih brojeva objavljuju izbor iz trećeg dijela,
naslovljenog kao GENERACIJE PROTIV NACIJA Postjugoslavenski diskursi heroizma
Piše: Vjekoslav Perica ofrecio a todos Mirza¡ como afici- knew more of the game. He did a
onado al Barcelona, siempre quise team better instead of shooting all

I
menom Mate Parlova na-
zvan je Dom sportova u Puli
a njegova je zvijezda urezana
i u Aleju slavnih u Opatiji.
Spominje se neslužbeno kao na-
juspješniji hrvatski sportaš 20. vi-
jeka. Ni njegova rodna Dalmaci-
ja niti hrvatski glavni grad Zagreb
nisu mu odali adekvatnu počast.
Po kriterijima novog hrvatstva
kako je zamišljeno u zadnjih dva-
deset i nešto godina u samostalnoj
Hrvatskoj, ovaj rođeni Imoćanin,
a po odabiru mjesta gdje je proveo
najveći dio života - Istranin, kao da
nije dostatno kvalitetan Hrvat.
Hrvatska neće izići iz moralne
krize sve dok Hrvati ne ugledaju
spomenik Mati Parlovu, makar u
Imotskom, Puli ili Splitu ako ne i
u Zagrebu. Ipak, povodom Mati-
ne smrti, unatoč toj trajnoj pora-
tnoj mržnji, nitko se nije usudio da
o njemu kaže ili napiše nešto lo-
še. Naprotiv, stizali su izrazi div-
ljenja i poštovanja s domaćih
prostora i iz cijeloga svijeta, u po-
rukama i komentarima autora ra-
zličitog porijekla, kao što je razvi-
dno iz citiranih primjera.
verlo contra mi equipo, aunque fu-
ese capaz de quitarnos ligas el so-
lito...una época irrepetible y un ju-
gador que simboliza esta epoca.¡
Gracias y hasta siempre Mirza¡
Sijaj vječno bosanska zvijez-
do! Vječni rahmet, veliki Čovječe,
Veliki Mirza! Živjeće Bosna i Her-
cegovina i sjećanje na tvoj lik i dje-
lo! Hvala na svemu!
Neponovljiva elegancija i kre-
ativnost na terenu i izvan njega.
Kindže legenda kojoj smo se divi-
li, koju smo poštovali i neizmjer-
no voljeli...
I don’t mind what people say.
Mirza was better than Petrovic.
I’ve heard diferent views of his for-
mer teamates at Real Madrid and
all of them are of this view. Mirza
the balls. “Drazen Petrovic was
huge but Mirza was one of the best
players I´ve seen in my whole life”
- Juan Antonio Corbalan...
Ja sam Srbin koji je obožavao
košarkašku legendu za sva vreme-
na Mirzu Delibašića. Bio sam
vojnik u Rajlovcu, Kragujevča-
nin sam. I sad mi suze naviru na
oči gledajući košarkaša kog sam
obožavao, a nije živ. Sarajlije, mo-
lim Vas, odužite se najboljem be-
ku na svetu na bolji način. Kinđe
je besmrtan.
Che giocatore. Indimenticabi-
le.
A real legend!!! The best europe-
an player of all times!!!
Cheers from Italy!
Ko men tari sa sajto va na

MIRZA DELIBAŠIĆ (1954 -

2002): Mirza je bio jedan od naj-
boljih, to su bila zlatna vremena.
Gledao sam ga kao klinac.
One of the finest players I’ve ever
seen…
I am a Brazilan,i see this guy to
play for Yugoslávia team.
I have 52 years today i cry, too
soon to leave us. Sorry for my po-
or English. Thank you.
Qué bueno! recuerdo que cuan-
do era pequeño siempre me pedía
ser él en nuestros partidillos de ba-
loncesto... ese tiro en suspensión!
qué bueno! recuerdo que cuando
era pequeño siempre me pedía ser
él en nuestros partidillos de balon-
cesto... ese tiro en suspensión!
¡Que clase, elegancia,inteligen-
cia y movimientos de ballet que nos

60 6. 11. 2015. DANI

 p-kulture Beograd 2012. (II)

mpre, Mirza
YouTube: Mirza Delibasic mix
i Mirza Delibasic
Od srebrne olimpijske
medalje u Meksiku 1968. do
osvojenog svjetskog prven-
stva u Argentini 1990., svjet-
ski prestižna škola košarke u
SFRJ dala je svojoj zemlji i
svijetu vrhunske rezultate a
najbolji igrači su se proslavili i
igrajući za elitne inozemne klu-
bove kao profesionalci. U postju-
goslavenskom herojskom pante-
onu nekoliko košarkaša su rezer-
virali mjesta ali treba kao prvog i
nadasve osebujnog izdvojiti Mir-
zu Delibašića, jednog od najboljih
igrača jugoslavenske škole ko-
šarke svih vremena. Predvodio je
sarajevsku Bosnu, koja je 1979.
kao prvi jugoslavenski klub u
evropskoj konkurenciji osvojila
klupsko prvenstvo Evrope, a ka-
snije kao profesionalac i slavni Re-
al Madrid, koji je osvojio Interkon-
tinentalni kup. Igrao je ključnu
ulogu u jugoslavenskoj reprezen-
taciji i s njom osvojio osam meda-
lja, od toga četiri zlatne na svjet-
skim i evropskim prvenstvima te
olimpijadi.
Rodom iz Tuzle, Mirza ili Kin-
dže, kako ga njegovi Bosanci zovu,
najveći dio života, uključujući i
rat 1992 - 1995, proveo je u Sara-
jevu. Tu je i pokopan poslije dulje
bolesti i smrti u 47. godini života.
Mirza je danas jedan od simbola i
kohezivnih faktora grada Sarajeva ime bio poznat po boemskom i njegovu obitelj, mole ga da na-
i cijele Bosne i Hercegovine. životnom stilu netipičnom za pusti Sarajevo, odlazak Mirzine
Herojski kult Mirze Delibašića sportaša profesionalca. obitelji organizirao bi Real, sve je
dobio je posebnu dimenziju za Kad je Mirza ostao u Sarajevu, pripremljeno... Mirza je zahvalio,
vrijeme rata i opsade Sarajeva Miloševićevi mediji u Beogradu mirno je objasnio zbog čega ne-
(1992 - 1995). Odmah u proljeće klevetali su ga i lansirali o njemu će napustiti svoju zemlju u ta-
1992. godine, kad je postalo jasno izmišljotine prikazujući ga ra- kvom trenutku. Brabender, jedva
što slijedi, većina bogatih i slavnih tnim zločincem. U povijest je suzbijajući suze, kazao je da razu-
Sarajlija napustili su grad. Mirza ušao Mirzin telefonski razgovor na mije i izrazio nadu da će svijet in-
je ostao. Kao selektor košarkaške relaciji Sarajevo - Madrid, tamo tervenirati i zaustaviti taj rat.
reprezentacije Bosne i Hercego- negdje 1993, koji su Sarajlije slu- Mirza Delibašić umro je 2002.
vine na međunarodnim utakmi- šali preko radija. Pozvao je Mirzu u Sarajevu od posljedica možda-
cama predstavljao je svijetu novu Vejn Brabender, nekad slavni ko- nog udara. Pokopan je uz najviše
naciju. U Sarajevu pod srpskim šarkaš, tada glavni menadžer Re- državne počasti pored najboljeg
granatama provodio bi vrijeme u al Madrida. Nudio mu je mjesto druga, godinu dana ranije premi-
nekom skloništu ili kafe-baru s pomoćnog trenera Reala i savje- nulog Davorina Popovića. Saraje-
bliskim prijateljima, posebno s tnika španjolske reprezentacije, vo im je obojici posvetilo me-
Davorinom Popovićem, u ranoj kazao mu da govori u ime miliju- morijalni park “Mirza i Davor”, s
mladosti košarkašem a kasnije na navijača Reala koji ga pamte i njihovim statuama. Iako su svi
legendarnim pjevačem kultne obožavaju kao i kad je nosio dres njegovi sportski uspjesi vezani
rok-grupe Indexi. Mirza je na- kraljevskog kluba, brinu za njega za epohu socijalizma i SFRJ, Mir-

DANI 6. 11. 2015. 61

feljton
za je također, još za života, postao
i jednim od nacionalnih simbola
nove Bosne i Hercegovine i nago-
vještaj njezine budućnosti ako
se on i ljudi slični njemu sačuva-
ju kao uzori (Ðurasović 1998).
Mirza Delibašić proglašen je naj-
boljim sportašem u povijesti BiH.
Po njemu je nazvan i košarkaški
kup natjecanje za Bosnu i Herce-
govinu. Zanimljivo je da je inici-
jativa da se ovo natjecanje nazo-
ve Mirzinim imenom u počast ve-
likanu stigla od danas najboljeg
kluba u BiH, od KK Široki, kluba
iz predominantno hrvatske zapa-
dne Hercegovine, odakle je najve-
ći broj sudionika bošnjačko-hrvat-
skog rata 1993 - 1994. Doduše,
izbila je polemika u kojoj su neki
za tu titulu predlagali Mostarca
Dražena Dalipagića, također, ve-
likog igrača koji je rodom iz zapa-
dne Hercegovine, ali je igrao i ci-
jeli život proveo u Beogradu. Lo-
kalni internetski portal otkriva
da su u debatama o toj stvari oba
kandidata etnicizirana, tako da je
Mirza klasificiran Bošnjakom, a
Dalipagić Hrvatom, ali je unatoč
tome golema većina zapadno-
hercegovačkih Hrvata podržala
Mirzu. Dalipagić je 2004. uživao
poseban ugled jer je izabran u
Basketball Hall of Fame kao pred-
stavnik BiH. Tada je Mirzi učinje-
na nepravda jer je tu čast morao
najprije dobiti on, kao bolji i di-
ljem svijeta poznatiji igrač.
Međutim, za tu nepravdu nije
odgovoran Dražen Dalipagić, veli-
ki igrač bosanskohercegovačkih
korijena. U jednom nedavnom in-
tervjuu za sarajevski list Dnevni
avaz pitali su ga da li prilikom po-
sjeta rodbini u rodnom Mostaru
svrati u Sarajevo, a Dalipagić je
odgovorio: “Nažalost, dugo nisam
bio, jer tamo nemam nikoga. Imao
sam Mirzu Delibašića, najboljeg čo-
vjeka na svijetu. O njemu je sve is-
pričano, kao i o Davorinu Popovi-
ću, ali sada njih nema. Prođem
kroz Sarajevo kad idem u Mostar, ali
ne svraćam otkad nema Kindžeta”.
DRAŽEN PETROVIĆ (1964 -
1993): Dražen Petrović neupi-
tno je jedan od najkvalitetnijih i
svjetski najpriznatijih proizvoda
jugoslavenske škole košarke. Bio
bi vjerojatno najbolji svih vre-
mena iz te škole i možda jedan od
najboljih na svijetu da mu karije-
ru nije prekinula tragična smrt u
prometnoj nesreći 1993. godine.
Međutim, on je najveći herojski
kult medu velikim balkanskim
62
atletama, ima na tim prostorima
i u inozemstvu i najveći broj spo-
menika i memorijala među spor-
tašima, posvećen mu je i visoko-
tiražni američki dokumentarni
film iz sportske povijesti, naci-
onalni je junak nove Hrvatske,
ikona nostalgične supkulture di-
ljem svijeta, omiljen je u svim
postjugoslavenskim državama, a
i Sjedinjene Američke Države ga
svojataju kao sportskog velika-
na, jednog od onih Evropljana
koji su probili led u američkoj pro-
fesionalnoj košarci početkom
1990-ih i dokazali da su ravnopra-
vni s najboljima na svijetu.
Petrović je rođen na jadranskoj
obali, u drevnom Šibeniku. Od
petnaeste godine odmah je brilji-
rao u prvoj ligi SFRJ i potom u re-
prezentaciji Jugoslavije, a karije-
ru zaključio odličnom sezonom
1992/1993. u američkoj profesi-
onalnoj NBA ligi, gdje se igra naj-
bolja košarka na svijetu. i gdje je
O autorima
Ova knjiga nastala je tokom studijskog boravka njenih autora u Ho-
landskom institutu za napredne studije (NIAS) u Vasenaru 2012. Vje-
koslav Perica (1955) je redovni profesor na Odsjeku za povijest Filo-
zofskog fakulteta u Rijeci. Doktorirao je istoriju 1998. na University
of Minnesota Twin Cities.
Mitja Velikonja (1965) je redovni profesor studija kulture i voditelj
kulturološkog istraživačkog centra na Fakultetu društvenih nauka u
Ljubljani. Bio je gostujući profesor na Jagielonskom univerzitetu u Kra-
kovu i na Columbia University u Njujorku, te gostujući istraživač na
Rosemont College u Filadelfiji.
Petrović igrao do 28. godine, kad
je poginuo. Petrović je bio rođe-
ni lider, pobjednik ali nadasve
čovjek neumoran u treningu s
radnom etikom koja inače nije
svojstvena ni Mediterancima ni
Balkancima. Već je Petrović iza se-
be imao sedam medalja s olimpi-
jada, svjetskih i evropskih prven-
stava te tri trofeja profesionalne
karijere u španjolskom prvaku
Real Madridu, kad je 1991., željan
natjecanja u najjačoj konkurenci-
ji na svijetu, među prvim većim
kontingentom stranih igrača sti-
gao u elitnu američku NBA ligu.
U početku Draženu je krenulo
loše, jer je uza sve to upao u tim
koji mu nije odgovarao - Por-
tland Trejlblejzers. Tu je odsjedio
dvije godine na klupi za rezerve,
duboko emocionalno potresen.
Njegovi bivši drugovi iz repre-
zentacije SFRJ (Kukoč, Rađa, Di-
vac) imali su više sreće i pružali
povremeno vrhunske partije.
Dražena je također duboko po-
tresao rat u Hrvatskoj i napose po-
kušaj pobunjenih hrvatskih Srba da
sprovedu opsadu njegovog rodnog
Šibenika, uz svakodnevno granati-
ranje grada. Zato je sudjelovao u de-
monstracijama pred OUN za pri-
znanje Republike Hrvatske, a 1992,
na Olimpijadi u Barceloni, kao ka-
petan predvodio je reprezentaciju
samostalne Hrvatske i osvojio za nju
srebrnu medalju.
Dražen Petrović je na vrhuncu
slave, u ljeto 1993. tragično pogi-
nuo u saobraćajnoj nesreći kod
Dankendorfa blizu Ingolstadta u
Njemačkoj. Konstrukcija njegovog
herojsko-mučeničkog kulta u
Hrvatskoj započela je odmah
pompoznim državnim pogrebom
koji je Tuđmanov režim priredio
a da se u dugačkim govorima ni-
je spomenula riječ Jugoslavija,
iako je 99 odsto trofeja Petrović
osvojio pod zastavom SFRJ.
Do sada je Draženu u Hrvat-
skoj podignuto pet spomenika, da
ne spominjemo po njemu na-
zvane domove sportova, trgove,
muzeje itd. Uz muzej u Zagrebu,
Dražen je dobio i muzej u rodnom
gradu, koji se nalazi u kući gdje je
stanovao. Memorijali postoje i u
Njemačkoj na mjestu pogibije i u
Olimpijskom muzeju u Švicar-
skoj. Njegov dres je pred 100.000
ekstatičnih fanova na splitskoj
rivi obukao Splićanin Goran Iva-
nišević kao wimbeldonski pobje-
dnik 2001. Ušao je i u narodne pje-
sme. Dalmatinske klape mu pje-
vaju “Život leti, kapetane” pred
rasplakanom publikom koja gle-
da video s izabranim potezima ve-
lemajstora među koševima.
U međuvremenu se u kon-
strukciju Draženovog kulta i svo-
jatanja ovoga velikana umiješala
najveća svjetska supersila - SAD,
odnosno njena bogata multina-
cionalna košarkaška korporacija
- NBA. Petrović je bio simbol
globalizacije NBA, koja se u me-
đuvremenu dogodila i u sferi
svjetske ekonomije, pa se toj pro-
6. 11. 2015. DANI
mjeni ova korporacija prilagodi-
la i odlučila komemorirati “inva-
ziju Evropljana iz ranih 1990-ih”.
Danas u NBA briljiraju stranci u
statusu superzvijezda (Nijemac
Novicki, Francuz Parker, Španjo-
lac Pau Gasol, Kanađanin Nash ili
Argentinac Ginobili, da spome-
nemo samo neke). Dražen je
brzo, zbog mučeničke aure, mar-
ketinga a i dvije odlične NBA se-
zone, primljen “preko reda” u
Basketball Hall of Fame. (Neda-
vno je povodom historijskog pre-
seljenja ovog kluba u newjorški
Brooklyn, ugledni Wall Street Jo-
urnal objavio kratku povijest Net-
sa u kojoj je Petrovića proglasio
najboljim šuterom u povijesti
kluba, a njegovu pogibiju naj-
tragičnijim momentom te povi-
jesti. “Od zaboravljenog čovjeka
u Portlandu, Petrović je s Netsi-
ma postao superzvijezda,” piše
ovaj časopis, ali ne objašnjava
zbog čega je Petrović u Portlan-
du, iako već ranije međunarodna
superzvijezda, bio zaboravljen i
zapostavljen. The Best (and Wor-
st) of the New Jersey Nets, The Wall
Street Journal, 23.04. 2012.
Nadalje, posthumno priznanje
Draženu je i najprestižniji turnir za
mlade talente na svijetu, Turnir
McDonald’s, koji dodjeljuje najbo-
ljem igraču nagradu s Draženovim
imenom. Konačno, kao vrhunac
apoteoze Draženove, dvije boga-
te korporacije, NBA i televizijski
sportski kanal ESPN, financiraju
dokumentarni film o Draženu pod
nazivom Nekoć braća (Once Brot-
hers), prikazan premijerno 2010.
Režiser je Michael Tolajian, produ-
kcija NBA Entertainment i ESPN.
Kao matrica scenarija za ovaj
film posuđena je iz mitologije
Američkog građanskog rata tema
okrutnog rata koji razdvaja najbo-
lje prijatelje i prisiljava ih da se bo-
re na suprotnim stranama. Za
analogiju s balkanskim ratom iz
1991 - 1995., Draženov partner
morao je biti Srbin, a tu je ulogu
dobio Vlade Divac, koji se ranije is-
taknuo epizodnim ulogama u ne-
kim TV komedijama. Divac je u
međuvremenu postao predsje-
dnikom Olimpijskog komiteta
Srbije, pa je mogao iskoristiti film
za nametanje svoje perspektive
uzroka rata u Hrvatskoj 1991, što
ne odgovara povijesnim činjenica-
ma; da je Dražen živ, ne bi mu se
svidjelo u koje je svrhe iskorišten.
Međutim, ovom filmu treba
priznati i neke pozitivne učinke:
uspio je privući pažnju sportske
DANI 6. 11. 2015.
javnosti na vrhunsku košarku
izvan SAD-a i pokazati svjetsku
klasu košarke u SFRJ; zatim, pri-
kazati Dražena Petrovića kao ve-
likog igrača i otvoreno priznati da
su stranci - prvi oni iz bivše Jugo-
slavije - unaprijedili NBA i ame-
ričku elitnu košarku. Takav žanr
sapunice također traži i nekakav
happy end. Zato pri kraju filma
gledamo tragičnog heroja Draže-
na u punom sjaju, kako je
strpljenjem i napornim radom
dočekao ispunjenje svog “ameri-
čkog sna” i odigrao dvije briljan-
tne sezone u dresu New Jersey
Netsa, ali onda se dogodila smrt
u saobraćajnoj nesreći. Divac na
kraju filma putuje, naime, u hrvat-
ski glavni grad Zagreb, srdačno ga
u svom zagrebačkom domu pri-
maju Draženova majka Biserka i
brat Aleksandar. Nakon toplog i
emotivnog razgovora, uz zagrlja-
je, Divac se rastaje s ljubaznim do-
maćinima i odlazi na zagrebačko
groblje pokloniti se nekoć po-
bratimu svome. Po pravoslavnom
običaju, ljubi nadgrobni spome-
nik. Slijedi zaključna sekvenca
filma sugerirajući simbolično po-
mirenje Srba i Hrvata.
Film je uglavnom ignoriran i u
Srbiji i Hrvatskoj, ali je Draženov
kult oživio u američkim masme-
dijima. Amerikanci su Šibenčani-
na nahvalili kao nikad prije. Čak su
ga sad veličali i oni sportski ko-
mentatori koji su ga prije napada-
li. Danas utjecajni CNN-ov spor-
tski komentator Kenny Smith, ko-
ji je do koju godinu o Petroviću i
svim Evropljanima u NBA govorio
sve najgore, nakon prikazivanja
ovog filma raspričao se o Draže-
novim izuzetnim kvalitetama ko-
je je, eto, naknadno spoznao.
Generalni menadžer NBA Da-
vid Stern izjavio je: “Dražen Petro-
vić je bio izuzetan momak, pravi
pionir globalne košarke. Utirao
je put internacionalnim igračima
u NBA i to će ostati njegova trajna
sportska ostavština. Njegov dopri-
nos košarci je enorman. Svi koji
smo ga poznavali, ponosimo se
njime”. Ali, čuli su se i glasovi onih
iz NBA koji su Dražena (i sve
Evropljane) oduvijek mrzili. Takav
je Reggie Miller, nekad vrhunski vi-
soki bek-šuter Indijane, odneda-
vno član Kuće slavnih, a danas
utjecajni TV komentator. On je u
jednoj televizijskoj emisiji, u no-
vembru 2011, izjavio da Petrović
jeste bio jedan od najboljih šute-
ra protiv kojih je igrao, ali da nije
vodio računa o ličnoj higijeni, da
je nepodnošljivo smrdio i zbog to-
ga je bilo neugodno igrati obranu
protiv njega. Ali, zavist sitnih du-
ša može se zanemariti. Na Inter-
netu, uz Draženovo ime ide me-
tafora “Mozart košarke”, te uz
snimke njegovih bravura i brojni
komentari koji ga glorificiraju.
Kultom Dražena Petrovića di-
če se i poklonici velike izuzetne
generacije djece kasnog titoizma
i daju mu značajan prostor u po-
vijesti YU mitologije (Adrić, Arse-
nijević i Matić, 2004: 306-308). Za
SFRJ Petrović je osvojio najviše
trofeja, igrajući u multietničkom
timu i ti trofeji su nedjeljivi po
etničkim kriterijima. Kako poka-
zuju komentari na raznim jezici-
ma koji se mogu vidjeti na Inter-
netu, Dražen je daleko prerastao
etno-nacionalne okvire. On dois-
ta pripada i rodnom gradu i Dal-
maciji, i bivšoj i sadašnjoj Hrvat-
skoj, ali i SFRJ, i SAD-u, pa čak i
novim transnacionalnim i glo-
baliziranim institucijama.
Hrvatskoj se ne može oduzeti
pravo da Petrovića smatra svojim
nacionalnim junakom, ali ne i
ekskluzivno pravo na to, jer krite-
riji rodnog mjesta i etničkog po-
rijekla nisu presudni za prosudbu
nečijeg ukupnog društveno-povi-
jesnog doprinosa, nego su u stva-
ri sekundarnog značaja.
(Nastaviće se)
63