2.1.10.

Znanost 0 znanosti
Znanost danas predstavlja jedan od na.jvaznijih drustvenih podsustava
koji se iz dana u dan i sve znacajnije interakcijski povezuje s drugim
podsustavima. Dna predstavlja dio drustvene prakse koja u raznim povijesnim
razdobljima ima razlicit stupanj razvoja i utjecaja na evoluciju drustva. Znanost
je nastala kao posljedica potreba drustvenog razvoja, da bi s vremenom
postala samostalan drustveni podsustav, vise iii manje interakcijski povezan s
drugim podsustavima. Stupanj i intenzitet te interakcijske povezanosti izravno
je zavisio i zavisi od stupnja razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa
drustva. Nizak stupanj drustvenoekonomskog razvoja determinirao je i nizak
stupanj razvoja znanosti, njenu izoliranost i zatvorenost. Ubrzavanje
drustveno-ekonomskog razvoja istodobno je znacilo i ubrzavanje razvoja
znanosti, pri cemu znanstvenotehnoloska revolucija dovodi do eksplozivnog
razvoja sustava znanosti.
IIi, konciznije
receno:
veliko ubrzanje
drustvenoekonomskog razvoja bilo je ne samo uzrok nego i posljedica razvoja
znanstvenoistrazivacke djelatnosti.
Izmedu (pod)sustava znanosti i ostalih drustvenih (pod)sustava stoji
cvrsta povratna sprega u kojoj razvoj jednog (pod)sustava bitno, izravno iii
neizravno, utjece na razvoj drugog (pod)sustava i obrnuto. U ovoj
interakcijskoj sprezi vaznost znanstvenog istrazivanja postaje sve izrazenija,
tako da znanost zapravo determinira pravce razvoja drustvenih i ekonomskih
struktura.
Uloga znanosti kao cinitelja op6edrustvenog razvoja ogleda se u
istrazivanju prirodnih i drustvenih zakonitosti. Znanost moze uspjesno odigrati
tu svoju ulogu samo onda ako se ona shvati znanstveno. Proucavanje
znanstvene zakonitosti predstavlja predmet znanstvene discipline koja se
naziva znanost 0 znanosti. Ta znanstvena disciplina ima zadatak da znanost
istrazuje pomo6u znanstvenih metoda. Prema Bernalu "... znanost 0 znanosti
predstavlja samosvijest znanosti". 46
Pojava Bernalove knjige "Drustvena funkcija znanosti"47 uzima se kao
datum rodenja znanstvene discipline znanost 0 znanosti, jer se u -tojknjizi
prvi puta na nov, znanstven nacin primjenjuje znanstvena analiza znanosti.
Prije pojave navedene knjige, filozofija i povijest znanosti proucavali su
znanost gotovo iskljucivo kao sustav znanja izrazen pojmovima. Medutim,
stvaranjem znanosti 0 znanosti, na znanost se pocelo gledati ne samo kao na
sustav znanja nego i kao na posebnu znanstvenu disciplinu.
Razvoj znanosti implicirao je i njezinu slozenost. Dna danas obuhva6a
oko dvije tisu6e relativno samostalnih znanstvenih disciplina. Njezin razvoj
istodobno je doveo i do velikih promjena u znanstvenoistrazivackoj djelatnosti,
metodologiji i strukturi znanosti. Mnoge su ranije znanstvene spoznaje
napustene. Shva6anje materije, svemira i zivota kao probabilistickih sustava
koji spontano tendiraju antropiji, znacilo je novi pristup u proucavanju
46
47

BERNAL, I. D.: After Twenty-five Years, The Science of Science, Pelican Books, 1966., p.
prema: TOMIN, U.: Uvod u nauku a nauci, Ekonomski institut, Beograd, 1974., p. 10.
BERNAL, I. D.: The Social Function of Science, London 1939. - prema: TOMIN, U.: op. cit.,
p.10.

73

c.

prirodnih i drustvenih pojava. Pojavile su se brojne nove metode i znanosti

(teorija sustava, teorija informacija, operacijska istraiivanja, metode simulacije,
bionika, kibernetika i dr.). Ova se tendencija, uz ostalo, oeituje i u tome sto se
oko 50 % svih znanstvenih informacija odnosi na graniena podrueja znanja. 48
Rad u znanosti vrlo se brzo transformira u jednu od najmasovnijih
podrueja Ijudske profesionalne djelatnosti koja se brzo razvija. Za posljednjih
osamdesetak godina broj znanstvenika se udvostrueuje: u Rusiji svakih osam
godina, u SAD-u svakih devet godina, zemljama Zapadne Europe svakih
osam godina.
U proslosti su znanstvenici koristili svoja znanja za istraiivanja i
objasnjenja problema unutar discipline kojom su se bavili. Malo se njih bavilo
istraiivanjima raznih aspekata znanosti kao saznanjem i drustvenom pojavom.
Mnogi znanstvenici zastupali su stajaliste da samo rad unutar (odredene
znanstvene discipline) predstavlja objektivnu znanstvenu spoznaju i da
istraiivanja 0 znanosti ne ulaze u podrueje konzistentne znanstvene spoznaje.
Znanost postoji vee dva i pol tisueljeea. Medutim, znanstveno
proueavanje postoji svega sezdesetak godina, a znaea.jniji zamah dobilo je tek
posljednjih eetrdesetak godina. Koji su to einitelji pridonijeli pojavi i brzom
razvoju istraiivanja u podrueju znanosti 0 znanosti? Pojavi i brzom razvoju
posebne znanstven"e discipline znanost 0 znanosti pridonijeli su neizravno iii
izravno, brojni einitelji, a od kojih su najvainiji ovi: 49
1) Brzi razvoj suvremene znanosti omogueilo je ueinkovito koristenje
suvremenih znanstvenih metoda (npr. statistieke metode, matematieke metode
i matematieki modeli, metode simulacije, informaticke metode).
2) Vrlo sloien i sadriajan sustav akumuliranog znanja tijekom
povijesnog razvoja znanosti omogueio je determiniranje novih znanstvenih
spoznaja, i to primjenom fundamentalnih, primijenjenih i razvojnih istraiivanja.
Kao izlazni vektor u tom procesu neizbjeino se pojavljuju nove znanstvene
discipline.
3) Suvremene znanstvene metode omogueuju definiranje i komparaciju
einitelja koji preferiraju i einitelja koji usporavaju razvoj znanosti.
4) Objektivne moguenosti eksperimentalnog organiziranja, planiranja i
financiranja znanosti.
5) Pozitivni i veliki rezultati automatizacije, robotizacije, kompjutorizacije
i informacijskih sustava omogueili su optimizaciju u sustavu primjene
znanstvenih spoznaja.
Sto je, zapravo, znanost 0 znanosti i koji joj je osnovni cilj? Prema
Dobrovu,50 znanost 0 znanosti je znanost "... koja proueava iskustvo
djelovanja znanstvenih sustava sa ciljem da se razrade metode poveeanja
uspjesnosti znanstvenog procesa sredstvima organizacijskog i drustvenog
utjecaja". Ona ima za cilj stvaranje teorijske osnove organizacije, planiranja,
48

49
50

74

Ct. MESARIC, M.: Suvremena znanstvenotehnicka revolucija, Ekonomski institut, Zagreb,

1971., p. 92.
Cf. TOMIN, U.: op. cit., p. 11.
Ct. DOBROV, G. M.: op. cit., p. 4.

STIPE BELAK

UVOD U ZNANOST

2005

OZNANOSTI

okruZuje, da sazna vise

stvarnosti koja ga okrufuje, na pocetku iz straha

od nepoznatog i stalne pogibli, iz potrebe pukog prezivljavanjaJljudi s!ieeu

razlicita znanja, vjestine i vjerovanja. Kasnije, s ciljem predskazivanja i
_J!~~.C:>:2:~anja

priroda 1 i steee
........-.._ .. ..- ...
~

pojave i razvoja buciucih ciogadanja, potom cia se spozna

znanje 2 0 pojavama i procesima prirode, traje_i nastojanje
za
_

~._~._--.~'---"----'-------'---....:.....,...--=:...

odredenjem metoda i procesa traganja za

---=::---.::~-

znanjemJ~9jLJJ.L.omoguci1i

I priroda - (lat. natura < nasci, postati, roditi se; gre. physis), sveukupnost onoga sto
nastaje sarno od sebe te sveukupnost onoga sto se zbiljski pokazuje. U crnpirizmu, ali isto
takoi u Kanto\'U transcendcntalno-fi10zof.<;kome poimanju, priroda prvorazredno oznaeuje
objekt kvantificiranoga znanstvenoga istrafivanja kao i objekt tehnieko-praktienoga
ov1adavanj a.

2 zlllinje - Uezieno srodno s gre. idein; lat. vidcre, gledati), kao glagol, prema svome

podrijet1u, 'znati' znaci nesto "sto se vee vidjelo" (te tako imati spoznaju 0 nekoj stvari i biti

upucen u ophodcnje njome). Znanje moze razumjcti mid u neku stvaT i kao pronieanjc u

nju, kao uvid i pronicanje koji se teme1je na samonazoCnosti saddaja neke stvari u

spoznajuccm duhu, doticno (n novovjekovlju) n spoznajnoj svijesti. Metodologijsko

postizanja toga znanjajest znanost.

11

_~ecanje istinitoga znanja. Odredivanje pojma znanosti3 , i sadrZaja znanosti

kao temeljnog epistemoloskog4 pojma, te opce znanstvene metode i

razlicitih

metoda

znanstvenog

istrazivanja,

rezultiralo je

mnogIm

definicijama znanosti. Kako ovaj tekst nije zamisljen kao diskusija

razlicitim defmicijama znanosti, njihovom povijesnom i filozofSkom

utemeljenju, kao najpogodniju i namjeni ovog rada primjerenu, moguce je
dati opCu definiciju znanosti, znanstvene discipline (nauke) i znanstvene
doktrine

(nauka)._?~1an_~~t je

znarlje i traganje za znanjem utemeljeno na

pojma traganje
znanstvenoj metodt l)dl.lllY_~~~~_2L4~_~i~!J~_~~.<:>~~}.~!1u~
sadrZan~_l?9i.<l!!!...P.ostojeceg, prije

stecenog i sistematiziranog znanja koje

je stalno podvrgnuto provjeri istinitosti (traganje za istinitoscu znanja) te

stQg~_PQL<@_~@Q~!L_gklj!lcuie

i znaci i cjelokupno steeeno znanja. Osim

3 znanost - (gre. epistcme; lat. scientia). Op&.."'lIito, pronieanje u razloZoe svcze nekoga
premeta koj i se treba spoznati, proniclll1ie koje taj prcdmet UVTstava Uodrcdcl1O stvamo
podrucje te koje upravo na tomc prcdmetu feli spoznati utemc1jujuCi sklop toga cijeloga
podrueja istraiivanja. lID Zllanost je nacill postupanja (metoda) s navlastitoscu dotienoga
ograilirenoga stvamoga podrucja" naCin kako se ta navlastitost sarna od sebe pokazuje,
uspostavlja. Tako je znemost metodologijski ustrojcno zadobivanje znanja 0 razlO:ll1im
svczama u stvarnim podrucjima koja se pod odrcdcnim vidovima (a..<;pektima iii
prespektivama) izdvajaju iz stvamosti kao ejc1ine. Tstodob110 je znanost rezultat, naime
sklop istinitih - ili pak sklop onih kojc se drii istinitima i vjcrojatnima - rcecnica 0
tcmcljnim sponama moon predmctnim pojavama nckoga podrucja. Utcmc1jujuci sklop u
novovjekov'lim cmpirijskim znallostima" koje su sc osamostalile od filozoftic, slovi kao
rc1acijski odnos izmedu uZToka i ucinka u prirodnim pojavarna" odnos koji se moze
matcmatieki kvantitativllo formulirati tc temeljcm kojega sc te pojave mogu objasniti
(obja..mjcnje) i na kojega sc one mogu svcsti, docim u duhovnim znanostima taj rc1aeijski
odnos slovi kao znarenjski i misaoni kontckst iz kojega i prema kojcmu se duhovno
povijesnc pojave trebaju razumjeti.

epistemologija - (gre. epistemc" znemjc, znanost), spoznajna tcorija" teorija znanosti.

5 metoda - (gre. mcthodos, put prema neecmn), opecnito odredcni postupak za postizanje
nekoga pretpostavljcnoga cilja. Znanstvenc metode (razlicitih prirodnih, duhovnih,
drustvcnih znatlosti itd.) odrcdenc su doticnim prethodnim Ilacrtom (tcorija) predmetnoga
podrucja. Time su definimni temeljni pojmovi i nacela nckc znanosti kao i svcukupnost
propisanih postupaka ukljueujuci i provjcru same teorije. U posve op6enitome smislu treba
razlikovati izmOOu indukcijc i dedukeije. Obje su, glede njihova utemeijcnja i dometa, terna
spoznajnoteorijske kao i znanstvenotcorijske reflcksije. Pokusaj redueiranja mllostva
metoda na jednu jedinu mjcrodavnu metodu ne vodi do prosircnja" Ilego do suZavanja
mogu6nosti spoznaje i zl1anja. Stoga se u raspravi izrijekom javlja zahtjcv za pluralizmom
metoda (usp. il1tcrd isciplinamost).

12

ove defmicije znanosti postoji bezbroj drugih razliCitih defmicija znanosti

pa bi sarno nabrajanje poznatih definicija sanjihovim obrazlozenjima trazilo

jednu posebnu knjigu.

Pojam6 znanosti, prema navedenoj definiciji, oznacava znanost kao skup

_.svih steeenih znanja, metoda tehnika, sustava miSljenja i pojedinih pravaca
istrazivanja u cjelini znanosti.

Tako._~e

zn8!!gst ..moze podijeliti, prema

pravcima stjecanja znanja_2-()jJjektivn.2.L~tv~()sti, n~~tavn~dijel.~~e koji_

su usmjereni prema is~aziv~u _.J?~~dinjl!_J.~gj~yn_ih segmenata .te iste
stvarnosti. Sam termin znanost dugo je dio hrvatskoga jezika, temelji se na
sustinskoj osnovi pojma znanosti

~ ~o

je znanje, te iako mnogi autori

smatraju tennin znanost prijevodom zapadnih izvora (lat. scientia; grc.

episteme; eng. science), prije ce to biti izvorna hrvatska rijee koja opisuje
podrucje ljudske djelatnosti i interesa, a nastala primjenom izraza znanje iz
svakodnevnog zivota. Prema tenninu znanost koji oznacava ukupnost
znanja i metoda, pojedini dijelovi sveukupne znanosti mogli bi se nazvati
znanstvene discipline. Osim termina znanost u hrvatskom jeziku javlja se
izraz nauka, vjerojatno porijeklom iz ruskog jezika. Izgleda da nije lako
sustinski diferencirati7 pojam znanost od pojma nauka, ako je to uopce
moguce a pitanje je da Ii je to uopce potrebno. Nepotrebnost svake rasprave
o istom iIi razlicitom znacenju pojmova znanost i nauka je oCita. U
hrvat~om

jeziku

cjelokupnu

ljudsku

djelatnost stjecanja

istinitog

znanstvenog znanja, sistematiziranja znanstvenog znanja i provjeravanja

znanja zovemo znanost te je apsurdno8 traziti distinkciju s tenninom nauka,
6 pojam - predodZba 0 ne~mu opcem, nairne, tako sto se time predocuje ono sto je

zajednii:!ko za vise stvari. Za znanosti i filozofiju pojamje adekvatno sredstvo prcdoeivallja

i prikazivanja.

diferencija - (lat. differe, razlikovati(se)), razlika, razlii:!itost. Protupojam idcntitetu.

8 apsurdno - (lat. absurdum, besmisleno, protutjci:!no). Dovesti "ad absurdum", privesti

besmisliei.

13

kao sto bi to bilo besmisleno uciniti s bilo kojim drugim nazivom za znanost
iz drugih jezika. Ipak, iz znatizelje, razmotrimo relacije pojmova znanost i
nauka. Kod pojma znanosti, s obzirom na navedenu definiciju, sustinu
pojma definira znanje, traganje za znanjem i stalno provjeravanje istinitosti9
znanja.

Korijen!~pniFa

nauka.l. prema znacenju u brvatskom jeziku, za

razliku od znanosti, ne cini znanje nego ucenje sto je jednako zamjetno i

kOO pojma nauk. Unatoe ovoj razlici sustine pojmova znanost i nauka,
zaiednicki temelj mozemo naci u interpretaciji 10 znanosti kao ucenju

prirodi koristenjem znanstvene metode i sistematiziranjem znanja, cime

stvarno izjednacavamo traganje za znanjem i ucenje

prirodi. Problem,l1

koji j e znatno vaznij i za znanost od distinkcije termina znanost od tennina

nauka, je relacija izmedu znanosti, znanstvene discipline i znanstvene
doktrine.

Utemeljenje znanosti lezi u znanstvenoj metodi kao nacinu

putu za

stjecanja istinitog znanja te znanstvenom misljenju kao elementima

spoznaje 12

(sto

ukljucuje

dinamicki13

proces

defmiranja

znanja,

9 istina - (gre. aletheia; lat. vcritas), U najopeenitijem smislu istina je pravi (bitni) Ijudski
goyor koji razotkriva nesto, i to na naein kako je ono sarno po sebi (zbiljski odnos stYari).
Tstinaje takodcr obiljezje ostalih vrsta ljudskoga odnosa u kojima se ocituje: sto nesto u biti
jest te kako je njegovo stvamo stanje.
10 interpretacija - (lat. inerprctari, objaslliti, tumaeiti; gre. henncneuein), izlaganje koje
vodi posebice do razumlievanja tekstova, a izvan toga interpretacijaje razumijevanje svih
djc1a u kojima se ocituje ljudsko-povijesni fivot.
II problem - (gre. problema, nesto sto je prilofcno, baecno), pojam koji izvorno spada u .
vojnu i geometrijsku jezicnu uporabu. Problem nakon Platona zadobiva opec znaeenje
nekoga zadatka, posebice znaecnje nekogajos ncrijesenoga i teskoga znanstvcnoga pitanja.

12 spoznaja - idcntifikaeija posebice nccega osjetilno danoga pojedinaenoga s njegovim

opeim znaeenjem (usp. opec), te odredivanje toga znaecnja daljnjim opeim,
karakteristienim crtama. Time je spoznaja jedna Vista mii\ljenja koje gradi 11a iskustv"ll te
koje ga nadilazi, ali se pO"latno na nj odnosi.
13 dinamicki _ u hrvatskom jeziku, uglavnom pogtjesl1o, upotrebljavano u smislu nccega
promjenljivog u VTemenu, umjesto u smislu djelovanja sile iii moei

14

sistematiziranja

znanja

provJeru

znanja

kao

najvaZniju

oznaku

dinamickog 14 karaktera znanosti,). Kod pojma znanstvene discipline

utemeljenje znanstvenog je u predmetu istrazivanja koji je dio prirode i u
prihvacanju definiranog (teorije, metode, postupci, procedure), znanja kao
trajnoga provjerenog i u odredenom trenutku istinitoga (potvrdenog) znanja.
Stoga je

znans~ena

discip!ina __ e><!~~~.iI
predmetom istrazivanja
---_._._"

metodoloskom osnovom istrazivanja. Odredenje nekog posebnog predmeta

znanstvenog istrazivanja i metodologije istrazivanja, na koje presudno
utjeee sam predmet istrazivanja, svakako znaci da je odredenje predmeta i
metoda od vrijednosti u nekom vremenskom periodu, odnosno da predmet
znanstvene discipline i metode traju neko vrijeme. lstrazivanjem predmeta
znanstvene discipline predmet se moze, zbog novih znanstvenih spoznaja,
mijenjati sto za posljedicu moze imati i primjenu novih metoda znanstvenog
istraZivanja. To znaci da znanstvenu disciplinu karakterizira manja
dinamicnost promjene metodoloske i teorijske osnove nego znanost u
cjelini, cime je je intenzitet promjenljivosti znanstvene discipline znacajno
manji od intenziteta promjenljivosti cjelokupne znanosti 15 Ovakav pristup
implicira znanstvene discipline kao manje promjenljivog dijela znanosti,
staticnijeg dijela znanosti. Sukladno prethodnoj analizi 16, znanstvena

14 dinamis - (gre. dYl1amis, snaga, sila), moe i njczina mogucnost (Iat. potcntia) za razliku
od stvarnog djclovanja Hi ueina (gre. cncrgcia; lat. actus, actualitas, rad, djclovanju silc).
15 znanstvenu disciplinu smatramo odrcdcnom ako postoji prcdmct istrafivanja, mctodc
kojc su primjcrenc i u upotrcbi u istra~ivanju prcdmcta, rczultati prcthodnih istraiivanja,
publikacijc u kojima sc objavljuju rczultati istraZivanja, znanstveni skupovi i znanstvcna
drustva. Ovc znaeajkc kojc dcfiniraju radi Ii sc 0 poscbnoj znanstvcnoj disciplini iii nc
znaCc postojanjc trajnc tcorijskc i mctodoloskc osnovc, sto istodobno znaei smanjenu
promjcnljivost utcmcljcnja znanstvenc discipline.

analiza - (gre. analysis, raztjcscnjc; lat. rcsolutio, rcductio), opccnito glcdano,

nckc danc cjclinc na njczinc dijclovc. Suprotnost: sintcza. Znanstvcno i
filozof.<;ki analizom sc smatra istrazivanjc nckog prcdmcta s osvTtom na njcgovc sasta\'llC
dijclovc" uZTokc nastajanja, uvjctc nastal1ka kao i tijck nastajanja itd.; takodcr istraZivanjc
nckog pojrna, suda ili zakljueka s obzirom na u tomc saddanc prctpostavkc, tcmcljnc
pojmovc, naecla i tcmcljnc oblikc zakljueka.
16

ra.~elanjivanjc

15

disciplina moze se deflllirati kao sustav znanja,

postup~"i!!lJ!toda

--===-=-.:::.--==--.:..::=--:::--~------_.
..

se odreduje neko pojedinacno podrucje znanosti u znacenju

r

_.

_.~.

~ _.::_.~----.-------:-::=':".~~.

__

__

_ _, .. ~ ..

kojirna

----~---------

_:-~-=-~

..

organi~iranog
.. ",._ ...

skupa provjerenib i u nekom trenutku istinitih i pouzdanih znanja. Prema

_. _. - -..

_'-:~-.~:::. '---::'-~:::~:_:::_'::'-"-

--

--

. . ' -:- --:.::-...

--.-

.-- -:~::--:~:-:-:~:::--?: --

ovoj definiciji pojam znanstvene discipline odgovara pOlmu pojedinacne

znanosti.

Znanstvena disciplina je sustavniJ7 skup znanja, metoda, procedura

(algoritama) i tehnika koji, u nekom vremenu is dovoljnom pouzdano.Mu,
smatramo istinitima. Po svom znacenju odgovara pojmu pojedinacne
znanosti, jedne zaokruzene cjeline J8 dijela znanosti

i dio je sveukupne

znanosti.
Osim pOJma znanstvene discipline od interesa je definirati 19 i pojam
znanstvene doktrine ili nauka. Slicno kao i pojam nauke pojam nauk se
.!~~lji na pojm~_1!~_e_~je'~Il_a~g~~~je. U svezi s defmiranjem znanosti nauk

moZemo definirati kao organizirani skup stavova, nacina misljenja, metoda i

nacina pristupa nekom odredenom znanstvenom problemu.

Ovako

definirani pojam znanstvene doktrine iIi nauka mozemo smatrati dijelom

znanstvene discipline jer je utemeljenost skupa znanstvenih stavova samim
postupkom fonniranja odredena kao nesto prihvaceno, pouzdano, istinito i
preporncljivo u znanosti. Time je znanstvena doktrina koju jos mozemo

17 sustav - (sistem od gr(!. syn, s, skupa; histcmi, staviti). Su-stav je opccnito skupljanje
neke visestrukosti u jednn cjclinu prj (!cmu sn syi /ldijeloyi/l te ejeline ra.~c!lmjcni tako da su
razdvojeni jcdan od drugogll, ali su istodobno ipak moousobno povezani pa djeluju kao
cjc1ina.
Ig cjelina - (gre. holon; lat. totum), jedno sastavljcno iz rrmozl1oga (njegovih dijelova) koje
se nc nagomilavaju na slueajan naCin, nego se pokazuju iZllutra povczanima te odvojenirna
od drugoga; jcdllO, zamjcdbom i iskustvom dana, pojedinaeno bice kao i njegova osjetilno
- zarnjedbcna slika.

19 definicija - (lat. definire, omeaiti), odredcllje llekoga pojma, a time i stvari koje se njime
misli, navodcnjem svih nuzllih omaka kao i jednoga nadilazeecga zna(!cnjskoga poljll, iz
kojega ta obiljczja izdvajaju pojarn, dotiimo, stvar.

16

definirati kao naucavanje, znanstvenu skolu (npr. filozof"ka skola) odredena

kao staticki dio neke znanstvene discipline.
Znanstvena doktrina iii naukje organizirani skup stavova, metoda, tehnikaJ ()
i naCina mWjenja na kojem je utemeljen neki pravac u znanosti iii neka

znanstvena .~kola.

Obiljezje dinamicnosti ili staticnosti u ovoj analizi treba uzeti uvjetno. Ocito
je da je u samoj sustini znanosti dinamicnost utemeljena u procesu potrage
za znanjem a posebno u stalnoj provjeri znanstvenih rezultata. Znacajka
definiranosti znanstvenih metoda te selekcije i prihvacanja stecenih znanja
prihvacenih kao istinitih s definiranom pouzdanoscu cini znanstvenu
disciplinu manje prornjenljivom i time manje dinamicnom usporedujuCi je
sa sveukupnom stalno samoprovjeravanom i samoispitivanom znanoSGu.
Potreba d.a se odredeno znanstveno podrucje definira tako da ima znacajke
znanstvene discipline ili pojedinacne znanosti, da se odredi; uredi
20 tehnika - (gre. tcchnc, strueno znanjc, umijccc, vjcstina, zanat; na latinski prevcdeno kao
ars, umjcec). Pod tchnikom sc opCcnito shvaea cjelokupnost pravilnih svjcsnih postupaka tc
cjclokupnost instrumcntalnih i energctskih sredstava kojima sc iz prirodnih tvari proizvode
svrsishodni prcdmcti za podmirivanje ljudskih ~ivotnih potrcba. Pojavni oblik tehnikc kao i
njczina zivotno-prakticna vaZnost duboko sc mijcnjaju u povijcsti zajcdno s covjckov;m
razumijcvanjem svijeta i samoga scbc. U antici (primjcriee, kod Aristotela) techne znaci
upucenost cmjeka u proizvoaenje i u primjcnu oruda i potrosnih dobara. Tcchncjc, prcma
tomu, u uskoj svezi s umjctnicko-strukovnim stvaranjcm (poicsis) pajc ona na taj naCin, uz
eticko-politicki, i djelatni naCin znanja (praxis) te - uz cisti, misaono-motrcei naein znanja
(theoria) - za.'1ebna vrsta inanja kojom se ~ovjek, kao umom obdarcno zivo bice,
stvaralaeki izgraduje u svijetu. Tako antiCka tehnika samu sebe shvaca u najsircm smislu
kao "umjetnost" sa svim svojim umjctnim orudcm i djclima za razliku od "prirode" (physis)
kao cjelokupnosti stvari kojc su na.'1tale "samc od scbe". Razvoj prirodnih znanosti koje
postupaju na matcmaticki cgzaktan naein, au kojima se priroda skicira kao mehanizam koji
se moze proeijeniti (Descartes), vodi ponajprije do moderne strojnc tchnikc, potom, do
izna.~a.~ca automata koji upravljaju sami sobom, do iznasa.~ca umjetnih sirovina te, konaeno,
do raznovrsnih nov1h oblika dobivanja cncrgijc (para, c1ektriena i atomska cncrgija).
Znanstvcno utemcljcnjc, tehnieka konstrukcija i gospodarsko-industrijska proizvodnja
udrufuju se u sklop tchniekoga sv;jcta, koji zadire u sva podrueja drustvcno-kulturnoga
zivota te koji svojim modc1om svrhovito-racionalnoga operiranja prozimlje i misljcnje i
djc1ovanje. Filozofija tchnikc koja se oblikovala konccm 19. sL u biolosko-antropoloskomc
smislu tchniku shvaea opccnito kao "organsku projckciju" (E. Kapp) i kao produzavanjc iii
kao nadomjcstanje organa.

17

(kolokvijalno receno, u SVOJlm metodama i tehnikama zaokruzi

operacionalizira21 ) temelji se na temji znanstvenoga podrucja, prema
koncentraciji i usmjeravanju istrazivanja prema cilju, (radi postizanja
potrebne dubine istrazivanja, a time i ostvarivanje ocekivane istinitosti
rezultata, istrazivanja) s, danas sve cescom, namjerom da se postignu, u
poslovnoj praksi22 , upotrebljivi rezultati znanstvenog istrazivanja.

Potrebu postizanja dovoljne dubine istrazivanja i posebno temja da se

postignu prakticno upotrebljivi rezultati znanstvenih istraZivanja, dovela je
do znacajne segmentacije cjelokupne znanosti, pojave velikog broja
znanstvenih disciplina te do pojave pojedinacnih rezultata znanstvenih
istrazivanja koji mogu biti bitni i znacajni za ogranicenu primjenu, ali mogu
ponekad biti sasvim irelevantni u odnosu na sveukupnu znanost, iako bi
svako novo znanje, uzimajuci u obzir uvijek provjerljivost znanja i njegovu
relaciju sa sveukupnim znanjem, mogli smatrati doprinosom znanosti.
Proces fragmentacije i segmentacije sveukupne znanosti, iIi bolje reeeno
fragmentacije predmeta znanstvenog istrazivanja - fenomena 23 prirode,
rezultirao je pojavom brojnih znanstvenih disciplina koje su razvile
specijalizirane metode, doktrine, Skole istrazivanja, poglede na predmet

21 operaciooalizam - (Iat. OpcTan, mditi, aktivirati sc), pravac u tcoriji znanosti koji potjcec
od P. W. Bridgemana, a po kojemu sc fizikalni pojmovi dcfiniraju kroz odgovamjuCc
ckspcrimcntalnc opcracijc i opcracijc mjcrcnja OpcracionaJizamjc izva11 fizikc prevladao i
u cmpirijskoj psihologiji. S togajc gledista P. Lorenzen razvio opcrati"nu logiku.
22 praksa - (od gre. glagola pmttcin, djc1ovati, ciniti), djc1ovanje, S\jesllo djc1atni fivot. ad
Aristotcla potjcCc podjcla znanosti na teorijskc (promatrajucc), prakticnc (onc koje su
usmjcrcnc na djclovanjc) i poictske (one kojc se odnosc na stvaralaMvo). Daljnja podjela
praktienoga znanja na phronesis (uvid, razmatranje), oikonomia kuCllO) gospodarstvo) te
poJitika (poJitiku, najuze povezanu s etikom) poblizc odredujc djelovanje 11a kojc ~e misli
pod pmksom kao javno (drustvcno) djelovanje. Djelomice se i kod samoga Aristotela
poiesis (techne, umijcee, stvarala.~tvo) ubraja u praksu iz eega se onda razvija lIVe do dana.'!
uobjc~cno sueeljavanje izmedu teorije j pmkse.

23 feoomeo _ (gre. phainomcnon, ncSto 8to se pokazuje), pojava, danost koja je

posrcdovana kroz osjetilnu zamjedbu.

18

istrazivanja koji pocinju gubiti temeljne znacajke znanosti i znanstvene

metode a sve vise postaju orijentirane efikasnom izvriiavanju strucnih
poslova na jednom kvalitetno visem nivou postignutom prunJenom
znanstveno-strucnih metoda, postupaka i procedura.

Ovakav pristup definiranju znanosti mogao bi definirati stajaliste da je sarno

onaj heuristicki24 dio sveukupne znanosti koji je i dalje ostao usmjeren
stjecanju znanstvenog znanja

fenomenima prirode, neovisno

upotrebljivosti stecenog znanja, cime je znanost ciIj

prakticnoj

sarnoj

sebi

(entelehija 25), zapravo izvorna znanost (danas bi u modernoj znanstvenoj

terminologiji tu znanost uvjetno mogli nazvali fundamentalnom znanoseu),
dok bi cilju26 (definiranom kao neki prakticno upotrebljivi znanstveni
rezultat) usmjerenoj znanosti mogli asocirati naziv primijenjena znanost.
Ovakav staY zapravo je prisutan vee i kod Aristotela.

On je cjelokupnu znanost podijelio na teorijske (promatrajuee), prakticne

(one koje su usmjerene na djelovanje) i stvaralacke (poiesis, techne, koje su

usmjerene na stvaralastvo). Prakticne znanosti podijelio je dalje na
analiticke (phronesis, uvid, razmatranje), ekonomiju (oikonomia, kueno i
drugo gospodarstvo) i politiku s etikom (politeiai, javno drustveno
djelovanje).

Problem pojave rezultata znanstvenog istrazivanja koji bi

mogao biti, poslovno iii na drugi nacin vrlo interesantan i upotrebljiv, ali
potpuno irelevantan znanosti kao cjelini (pa time i bitno ogranicene
?4 heuristika - (grc. hcuriskcin, iZllaCi), mctoda poscbice znanstvclloga pronalaicnja i
iznalaZenja. Hcuristika danas oznacava opcenito istraiivackc programc, modclc i putove
koji se, bcz zajamccllih pretpostavaka cilja, mogu ipak ocijeniti plodllima za stjccallje
istinc.

~5 entelehija - (grc. cntclchia, ncsto Slo u scbi samomc ima ispunjcnjc kao ciij -tclos).

~6 cilj - (grc. tclos; lat. finis), ccsto istoznacno iii u srodllomc znaecllju upotrcbljavani
pojam s pojmom "s-vrha".

19

znanstvene vrijednosti), suvremena znanost nastoji otkloniti podjelom

takvog istrazivackog rada na strucni i znanstveni, ali i interdisciplinarnim27
pristupom

znanstvenom

istrazivanju.

Ovako

defmirani

odnosi

fundamentalnih i primijenjenih znanstvenih disciplina kao dijelova

sveukupne znanosti, te znanstvenih disciplina i doktrina kao dijelova
znanosti, impliciraju28 pitanje primjene termina "znanost 0 znanosti".

Prihvatimo li samu znanost kao predmet znanstvenog istrazivanja, nacin na

koji mozemo pristupiti stjecanju znanja ukljucuje neke defmirane metode i
tehnike prikupljanja podataka, opazanja pojava u prirodi, razvijene nacine
obrade

tako

steeenih

podataka,

utvrdivanje

istinitosti

zakljucaka,

ostvarivanje mogucnosti ponovljivosti fenomena i provjerljivosti stecenih

znanja, ocito je da govorimo

posebnoj znanstvenoj disciplini, nauci

znanosti. Znanstvenu disciplinu koja proucava samu znanost mozemo

nazvati Teorija znanosti29 ili Znanstvena metoda. Kada znanstveno znanje

27 interdisciplinarnost - (Ial. inter, meau, izmeau; disciplina, znanstvcno podruCjc),

oznacuje suradnju vise znanosti razlicitih teorijskih temelja Ie razliCitih pcrspektiva pristupa
zajednil:!kim predmetnim poljima. NUZnost inlcrdisciplinarnosti slijedi, kao prvo, iz
pojaeanoga speeijaliziranja pogla\'ito prirodnih i drustvcnih znanosti te iz rastuec
neprcglcdnosti i ncprovidnosti njihova svckolikoga odnosa, potom kao drugo, iz
isprcpletcnosti svih ~ivotnih podrul:!ja, isprcpletenosti koja se pojcdinaeno zrcali i u
komplcksnosti stvamoga djclovanja.
2R implikacija - (lal. implicatio, isprcplctcnosl, uvucenosl u nesto), ukljuccnost nekoga
stvamoga sadrzaja iii nekc misE u nesto drugo. Suprotnost - eksplikacija, rasplelanje.
29 teorija znanosti - refleksija i analiza zasada (tcmc1jni pojmovi, narela (aksiomi),
temcljnc prctpostavke (nuZne, dopuslcnc j nedopuiHcnc prctpostavkc pri zadobivanju
zuanstvcnoga znanja (znanost) s obzirom na razlicitosl odnosa znanosti prcma iskustvu tc s
obzirom na razli6tost njihova shvacanja iskustva (nCl..'tnpirijskc znanosti, primjcriee,
matematika i cmpirijskc, primjcrice~ prirodnc znanosti). S timc je pOVCZ8no razgranil:!avanjc
i odrcdivanjc njihovih predmctnih podrul:!ja i metoda kao i njihovih mctodologijskih
slil:!nosti (primjcrice, u prirodoznanstvcnim kao i u duhovno-znanstvcnim disciplinama).
Teorija znanosti postajc filozofijom znanosti u onoj mjcri u kojoj ona znanstvcno znanjc
promatra u njegovu kontekstu s drugim oblicima znanja.

20

analizira u kontekstu drugih oblika znanja Teorija znanosti postaje

30

filozofijom znanosti.

ZnanO!,t ; .lilozofija Predmet filozofije mijenjao se kroz povijest te nije

moguce naCi jedinstvenu definiciju filozofije s kojom bi se, vecina, ako vee
ne i svi filozofi suglasili. Filozofi su razlicito odredivali predmet i poj avu
filozofije. lpak, moguee je, u nekoliko defmicija odrediti, dovoljno
opCenito, filozofiju kao nazor 0 svijetu, kao misljenje 0 bitku, svijetu i istini.
Filozofija gradi sliku svijeta kao izraz nastojanja uma i misljenja da spozna
cjelinu, odnosno ono najopCenitije, da stekne opce znanje 0 cjelini onoga sto
jest, fokusira se na covjeka, na pitanja
postojanja, na pitanja

razlozima i svrhama njegovog

smislu zivota, na pitanja

temeljnim vrijednostima

koje odreduju Ijudsko djelovanje. Filozofija traga za smislom, kao zivotna

mudrost ona je ocjena Zivota i voditeljica zivota. Filozofija i znanost idu, u
principu, zajedno iz vise razloga. 1 filozofija i znanost imaju isti psiholoski
korijen, znanosti, u smislu znanstvenih disciplina povijesno su nastale
odvajanjem podrucja znanja od filozofije, filozofija kao potraga za smislom
i danas je neophodna za razvoj znanosti usmjeravajuci taj razvoj i dajuci mu
smisao. Zajednicki psiholoSki korijen filozofije i znanosti je u Ijudskoj
znatizelji koja predstavlja odraz potrebe za stjecanjem znanja, za znanjem,
znatizeljaje trajan pokretac koji potice nove ideje, aktivnosti, razmisljanja i
postupke.

U najranijoj fazi razvoja Ijudske misli javilo se svojevrsno jedinstvo svih

VISta drustvene svijesti u okvirima pocetnih religija. One su sadrZavale,
osim religiozno fantastienih predodzbi

znanja !ito su ih stari narodi imali

prirodi koja ih okmzuje. U vrijeme

svijetu, i cjelokupnu filozofiju i sva

fiIozofija - (gr~. philosophia, mudroslovljc), doslO\:11o Zlla~enje "ljubav prcma mudrosti"

dolazi od gr~ke rijeCi philos, prijatelj i sophia, mudrost svjetovllog mudraca (sophos,
mudrac; kao primjerice "sedam mudraca" iii pak mudrost znalca (sophistcs)).
30

21

jonskih filozofa (Tales, Anaksimen 7. - 6. stoljeee p.n.e.) filozofija napusta

okvire religije i pocinju se javljati cjelovita filozof.'ilea shvaeanja i sustavi.
Od doba aleksandrijske Skole (4. - 3. stoljeee p.n.e.) dolazi do odvajanja
prirodnih znanosti (matematike, astronomija, fizika) od filozofije. Proces
odvajanja nastavljen je forrniranjern posebnih znanosti, znanstvenih
disciplina, a poglavito podjelom na prirodne i drustvene znanosti u 18.
stoljeeu.

U suvrernenim znanostima, znanstvenim disciplinama, povezanost znanosti

i filozofije cini se, i prihvaeena je, logicnom u okviru drustvenih i
hurnanistickih znanosti, dok se u prirodnim znanostima cesee otklanja
znanost od filozofije pri cemu se odrnah pojavljuje problem smisla, eticnosti
znanstvenosti

prirodoznanstvenih

istrazivanja.

Pitanje

srnisla

znanstvenom istrazivanju posebno do izrazaja dolazi u situaciji ubrzane

fragmentacije znanosti (pojavom sve veeeg broja znanstvenih disciplina,
danas vee nekoliko tisuea vise iIi manje sarnostalnih znanstvenih disciplina)
te problemom relacije rezultata znanstvenih istrazivanja i njihove
relevantnosti sa cjelinom znanja. Problem fragrnentiranosti znanosti svoje
parcijalno rjesenje nalazi u razlicitim interdisciplinarnim znanostima, ali
nikakva interdisciplinamost (rna kako slozena i cjelovita moze biti) ne moze
ostvariti smislenu sintezu cje10kupne znanosti, leao nove kvalitete znanosti,
osirn filozofije koja se bavi sintezom znanja u cjelini.

filozofijslea sinteza, leao svoj predrnet, daje odgovor na pitanje na kakav

nacin je ono, cirne se u pojedinim znanstvenim disciplinama iIi
interdisciplinarnim istrazivanjirna bavimo, dio cjeline. Svim posebnim
znanostima filozofija daje opee metode znanstvene spoznaje, poleazuje
pristup istrazivanju pojava i daje opeu teoriju spoznaje pojava. Pojedinaene
znanstvene discipline filozofiji daju potrebnu osnovu znanja za filozofijske
generalizacije, za odredivanje metoda u teoriji spoznaje. filozofija se tako

22

bavi problemima koji mogu nastati ili koji nastaju razvojem znanosti pri
cemu je u suvremenom svijetu posebno akutan problem znanstvene etike,
bioetike i etike znanstvenih istrazivanja. Odnos filozofije i znanosti moze se
naei vee kod Platona koji je filozofa nazvao sinoptikusom, onim koji stvara
sveobuhvatni pogled, iz cega se javlja, prema Platonu, cilj filozofije da
pokaze svijet kao cjelinu, smisao ljudskoga postojanja i djelovanja te
definira opee zakone koji djeluju u svim oblicima misljenja.

Da bi definirali relaciju znanosti i filozofije potrebno je ukazati na temeljne

granice znanosti kao izraz onoga sto znanost nije i ne moze biti ako zadrzi
kao temeljni uvjet stjecanje znanja primjenom znanstvene metode.

Znanstvena spoznaja nije spoznaja bitka niti cjeline, ona je

partikularna i usmjerena na predmet znanstvene spoznaje
primjenom elemenata znanstvene metode.

Znanstvena spoznaja ne mole odrediti ciljeve iivota i ne postavlja

nikakve sustave vrijednO!iti.

Znanost i rezultati znanstvenih istraiivanja ne mogu dati odgovore

na pitanja

vlastitom smislu. 0 znanosti i .filozoflji K. Jasper.fi

navodi: "Tko je u znanosti traiio osnovu svog iivota, snifiao svojih

postupaka, sam bitak, morao .'Ie razocarati. "

Osim onoga sto odvaja znanost od filozofije moguee je naei, i objektivno

postoji, i sadrzaj

k~ji

integrira znanost i filoz~f?iu, ne kao cjelinu, vee kao

komplementama podrucja ljudske djelatnosti, iii u terminima teorije

sustava, u funkciji sinergijski povezanih cjelina. Jasnoea filozofije temelj je
za postojanje i jasnoeu znanosti. Bez fllozofije znanost ne moie odrediti
svoj sveukupni smisao. Pojedinacne znanosti i znanstvene discipline

23

istrazivanjern daju i cinjenicno znanje

pojavama, i tek se tako moze steei

jasno znanje (u odredenom vremenu i s nekom pouzdanoscu) dajuci time

filozofiji relaciju izmedu opceg i cjeline kojom se ona bavi i posebnih
znanja 0 posebnome cime se bavi znanost.

FilozoJfjko mi~ljenje nuino mora prihvatiti znanstveni nacin mi~ljenja kao

sred'ttvo razlikovanja spoznaje sa spoznajom
doveo i spoznaje .'ta .'tpoznajom
ne.~to .~to

putu koji je do spoznaje

granicama u kojima ona vrijedi, kao

se nuino zna.

24

ZNANOST 0 ZNANOSTI

Znanost defmiramo kao znanje i metodu za stjecanje pouzdanih znanja.

Proces stjecanja znanja u povijesti zapadne civilizacije nastao je kroz
suprotstavljanje dvaju temeljnih pristupa izvoru znanja

danome

(stvarnosti), empirijskog34 i racionalnog. Empirijski pristup temelji stjecanje

znanja

jedino

na

osjetilno

posredovanom

iskustvu,

zamjedbi

35

Racionalisticki pristup temelji stjecanje znanja na duhu kroz njegovu

realizaciju u misljenju. Ostajuci samo na osjetilno posredovanom iskustvu
stvarnosti, bez apstrakcije36 i spoznajne moci misljenja, a uslijed beskrajne

~ empirija - grc. (grc. empeiriu), iskustvo.

35 zamjedba - (grc. aisdlcsis; lat. scnsatio), proccs u kojcmu sc zbiljsko (bicc, prcdmct)
covjcku !lamo pokazujc na osjctilno-zamjcdbcni nacin u ncposrcdnoj nazocnosti, tc naein
na koji jc to zbiljsko, kao ovo iii ono (ili pak kao ncsto upitno), poznato. Zamjcdba naeclno
nijc samo puki zbroj osjctilnih doticaja, ncgo jc ona njihovo saZimanjc u smislcnu cjclinu.

36 apstrakcija - (lui. ubslrlhere, OdVljuli, izdvujull), misaono izdvajanjc nckoga

nadpojcdinaenoga (opecga) sadctaja stvari iz pojcdinacnoga bica kojc sc trcba pojmiti. Pri
apstrakciji sc pod poscbnim vidom izdvajaju vaZna obiljczja (''bitna'', ona koja stvar
prcsudno odrcduju) i saiimlju sc u pojam (pozitivl1a apstrakcija: apstrahirati ncsto), dok sc

38

mnozine oblika stvamosti i postojanja, stecena znanja svela bi se na

7

bezbrojne impresije, utiske, raznolikog stvarno danog u svijeste koja se

moze, otklanjanjem misljenja svesti na neprekidnu rijeku impresija (radi
bolje ilustracije takvu mnozinu impresija mozemo zamisliti kao polifonu
38

glazbu s beskonacno

mnogo razlicitih melodijskih linija koje stalno teku

bez ponavljanja). S druge strane iskljucivo temeljenje procesa stjecanja

znanja sarno na duhu i misljenju, kao realizacije duha u sebi sarnom, moze
stvoriti bezbroj oblika znanja koja se, bez obzira na mogucu nepobitnu
logicku

39

utemeljenost, ne mogu provjeriti, pa time ni dokazati ali niti

opovrgnuti, !ito znaci da se pouzdanost takvih znanja ne moze odrediti.

Takvo znanje ne moze biti predmet znanosti ni znanstvenog istrazivanja.
Provjera pouzdanosti stecenog znanja potekla je od stalno prisutne sumnje u
njegovu istinitost. Potreba stalnog provjeravanja istinitosti znanja i sumnje40
u njegoVll istinitost, potjece od treceg temeljnog pristupa stjecanju znanja,
skeptickog. Skepticki pristup mozemo definirati kao kriticki odvagnuto
ispitivanje pretpostavaka koje su trajno implicirane u miSljenju i djelovanjlL
Karakteristika provjere pouzdanosti i istinitosti steeenog znanja u
druga obiljc:fja
ncfuga).

ispu~taju

kao "ncbitna" i ncprcsudna (ncgativna apstrakcija: apstrahirati od

37 svijest - ponlYprijc budno prcZl.'11tno posjcdovanjc (dofivljavanjc) jcdnc sl\'ari (dogadaja

iii prcdmcta; objcktna svijcst).

3~ beskonacnost - ncograniccnost onoga ~to nijc odrcdcno nikahim granicama kvanitctc

(koliko6c), kvaIitctc (kakv06c) niti bilo kakvim bitnim saddlYcm (usp. apsolutno).
Suprotnost: konaenost.
39 logika - (grl logos, mL"uo, govor), opccnito nauk 0 misljcnju kojc sc nc shvaea kao
psihicki proecs, nego sc poima s obzirom na apriornu zakonitost njcgovih oblika
povczivanja i misaonih saddaja, po kojoj sc ono kao /'ispra\'l1o" misljcnjc trcba ra\'l1ati. I)
Klasicna formaina Iogika, 2) matcrijalna iIi rcalna Iogika, 3) mctafizicka Iogika, 4) modcrna
formalna (formalizirana, simbolicka, matcmaticka) sc primjcnjujc u tcmc1jnom
matcmatickom istrafivanju, pri provjcri znanstvcnih dokaznih postupaka, pri jczienoj
analizi, u informacijskoj tcoriji, pri konstrukciji raeunalnih i upravljiU!kih postrojcnja

sumnja (dvojba?) - dovodcnjc u pitanjc ncccga sto jc priznato istinitim i vazc6im

(valjanim) zbog ncdostatnosti razloga za njcgovo prihvaeanjc te zbog manjkavc cvidcneijc
stvari.

40

39

znanstvenu metodu uvodi probleme nacina opazanja prirodnih procesa (bilo

izravno u prirodi bilo modeliranjem prirodnih procesa u kontroliranim
uvjetima - modeliranje eksperimenta), logicne i istinosne utemeljenosti
zakljucaka, analize i sinteze41 znanja, nacine procjene pouzdanosti,
osiguranje

dovoljnog

stupnja

provjerljivosti

znanstvenih

rezultata,

ponovljivosti analiziranih pojava. Znanstvena metoda, dakle, da bi mogla

omoguciti stjecanje i sintetiziranje pouzdanih, provjerljivih i relevantnih
znanja, mora se temeljiti na tri glavna metodoloska42 pristupa, tri pogleda na
43

steeena znanja izvedena iz tri filozofska pravca, defmirana kao empirizam

44

4S

racionalizam i skepticizam

sinteza - (grc..syn, s, skupa; thesis, stavijanje, (Jostavka), opccnito, uklapanje vise

dijelova u neku cje1inu koja kao novajedil1ica ima sire smisleno zl1aCcnje l1egoli puki zbroj
njezinih "dijelova", te koja matno vise, glede same stvari, prethodno upravlja tim
sklapanjcm dijelova.

41

4~ metodologija - (gre. methodo.<:, plll prema neeemu), nauk 0 metodama. U aristotclovskoj

lTadicija metodologija je parcijalno podrucjc logike. Metodologija se nakon 18. st. istice
kao samostalna disciplina teorije znanstvcnih metoda kojaje nlticescc naknadno provedena
buduci da pojedinacne znanosti svoj naein postupanja u istraiivanju samostalno oblikuju
prema mjcrodavnosti svojih mogucnosti i naCina pitanja.
43 empirizam - (grc. empeiria, iskustvo), opcenito, u prvome redu spoznajnoteorijski
orijcntirani filozof.<:ki pravac koji svekoliku spoznaju hoec izvesti iz onoga u osjetilno
posrcdnovanome iskustvu danoga. Krltil1ja suprotnost od empirizma je raeionalizam po
kojcmu se spoznaja mo:lc zadobiti iskljucivo reflcksijom misljenja 0 samomc sebi.

racionaIizam - (lal. rationalis, razumtm). 1) Racionalizam je u najsirem smislu nazor

koji bitni odnos izmeau covjeka i svijeta utemcljujc na duhu (logos). Kao ispunjcnje toga
tcmcljnog odnosa racionalizam smatra misljcnje (nous, intel cetus, urn) i njcgovu
prvorazrednu - ali nc i jedinu vrstu - pojmoVl1u spoznaju (dianoia, ratio, diskurziVl1i
razum). 2) Racionalizam je filozofski pravac posebice u prosvjetiteUstvu ]7. i 18. st., nikao
na tlu novovjckovnoga poimanja covjcka kao subjekta koji je iskljucivo upuecn na samoga
sebe. Razum kao moc spoznavanja koja ne ovisi 0 iskustvu. 3) Pod racionalizmom se,
konaeno, shvaca kritiCki racionalizam K. Poppera i H. Alberta.
44

skepticizam - (gre. skopeo, tocno promatrati), opecnito, riazor prcma kojemu uopce nijc
moguca spoznltia koja bi iskljuCivala sumnju iii pak nazor prcma kojemu nijc moguea
spoznaja odrcdenih podrucja stvarnosti. U zasebllome smislu skepticizam je oznaka za
jcdnu anticku filozofsku skolu (skcptici) koju je - nakon sto se covjek pri djelovanju u
danome slucaju treba zadovoljiti vjcrojatnoscu koja je pritom i nufna i dostatna. ad
sadrfajnoga sc skcptieizma treba razluciti skcpticka metoda kao kriticki odvagnuto
ispitivanje pretpostavaka koje su trajno impliciranc u misljcnju i djclovanju.
45

40

.,

Filozofija skepticizma, kao temelj znanstvene metode, u znanosti znaci

sumnju u svako steceno znanje, ali i sumnju u mogucnost stjecanja bilo
kakvog apsolutn063 istinitog, a sarnim time i apsolutno neistinitog, znanja.
Skepticizam uvodi u znanost, ali u filozofiju opcenito, stav da najvise sto
mozemo od znanja oeekivati je neka vjerojatnost njegove istinitosti sto je
nui:no ali i dostatno obiljezje istinitosti. Znanstveni skepticizarn moze se
definirati kao neophodnost stalnog preispitivanje pretpostavki znanja i
dokaza koje je integralni dio znanstvenog misljenja. Skepticizarn u znanosti
ima funkciju 64 temeljne pokretacke snage cjelokupne znanosti i temeljni je
uvjet65 razvoja znanosti. Bez stalnoga provjeravanja starog ali i novog
znanja (znanstvenih rezultata dokaza, teorija66 i svega sto cini znanost i
znanstveni doprinos), znanost, kao potraga za pouzdanim i istinitim znanjem
bila bi nui:no usporena i svedena na dokaze steeene sarno novim
istrazivanj ima. Skepticizarn u znanosti mozemo shvatiti i kao sredstvo
eliminacije i odbacivanja znanja i znanstvenih spoznaja koje su provjerom
falsificirane (utvrdena je njihova neistinitost), sukladno filozofiji kritickog
racionalizma67 .

apsolumo - (lat. ahsolutum), doslovce, odrijeseno, odnosno oslobodcno od svih uvjcta i

ogranicenja te s toga glediMa Ilcuvjetovano, neograniccno.

63

l\4 funkcija - (lut..fimgi, upruvljuti, izvr.fu\lUti), tcmeljni pojam u matcmatici, logiei i u

sociologiji.

65 uvjet - (lut. conditio), opccnito, ncsto 0 cemu je nellto drugo zbiljski iIi idejno ovisno, to
ZDlWi, da one bez toga niti moze hiti, a niti se moze misliti. Stanoviti nuZdan uvjct ima
same zajcdno drugim uvjctima ncSto odroocno za posljedicu, a ncki dostatni U\~ct sam jc
dostatan za to.

66 teorija - (grc. theoria < thenrein, uvicfjeti, proniknuti, motriti, promatruti, razmatruti).
Tcorijaje, opccnito, svaka satcta znanstvena spoznaja.

kriti~ki racionalizam - zllanstvcno-teorijski pravac koji polje~ od K. Poppcra, pravac

koji jc, mcdu ostalima, zllslupao K. Albert. Kriticki se racionalizarn trcba razluciti od
novo"jekovnog racionalizma konacno ncdvojbcnih i vjeCnih istina. Takodcr ga treba
razluciti i od Kantova racionalizma koji znanstvcnu spoznaju svodi, dodullc, na osjetilni
svijct iskustva, ali se cvrsto ddi njczillc kona~e obvezatnosti i opec valjanosti. Kriticki
racionalizam sprarn toga isto tako osporava moguenost apsolutnoga utcmcljivanja
l..'ITlpirijsko-znanstvcnih iskaza Makar se oni, doduse, kao sveopCi iskazi te u svojoj
67

45

Povijesni razvoj znanstvene discipline "Znanost

znanosti" Razvojem,

sve brlim i obuhvatnijim, cjelokupne znanosti, broja znanstvenih disciplina,

predmeta

znanstvenog

istrazivanja,

pojavila

se

potreba

sustavnog

proucavanja same znanosti. Time je znanost postala sarna predrnet znanosti

koju mozemo nazvati "Znanost

znanosti" ("nauka

Pecat, 1939.). Osnivacem znanosti

naukama", Rihtman,

znanosti prihvacamo engleskog

znanstvenika J. D. Bemal-a 1901-1971. pojavom rtiegove knjige "The

Social funcion of Science", London 1939., iako su i filozofija i povijest
znanosti i prije toga imali za svoj predmet znanost.

Da bi bila znanstvena, disciplina Znanost

znanosti mora defmirati svoju

teoriju i svoje metode, koje ni do danas nije definirala te je stoga jos uvijek
znanstvena disciplina u nastajanju. Defmicija Znanosti

znanosti i danas

predstavlja znanost fragmentamo. Discipline koje analiziraju znanost

(povijest znanosti, filozofija znanosti, sociologija znanosti, psihologija
znanosti, ekonomika znanosti, metodologija znanosti ...) stvarale su se
pojedinacno, pocinju se uskladivati u cjelinu koja se moze nazvati Znanost 0
znanosti.

Povijest znanosti pokazuje povijesni razvoj ljudske misli kroz ljudsku

prakticnu i znanstvenu djelatnost. Od posebnog je znacaja za Znanost

znanosti isto kao sto je to povijest filozofije za filozofiju. Teorija znanosti

kao svoj predmet ima znanstvene probleme koje mozemo podijeliti u
probleme teorijske filozofije i njezine vamosti za znanost, probleme

cjclovitosti doticno kao ncka tcorija odnosc na odrcdcnc pojcdinacnc iskazc (rcecnicc
promatranja), oni ipak nc mogu nikada iskljucivo kroz mnoga, stalna, konaena promatranja
biti konaeno potvrdcni (vcrificirani), ali sc mogu zacijcl0 u danomc slucaju jcdnim jcdinim
promatTanjcm opovrgnuti (falsificirati). Do tada oni ostaju, u najboljcm slueaju,
opravdanim hipotczama za stano"Vito vrijcmc. NadomijcMajuCi naeclo vcrifikacijc nacclom
falsifikacijc kao kritcrija crnpirijsko-smislcnih rcccnica (falibilizam), kriticki sc
racionalizam odvaja od logickoga pozitivizma.

46

znanosti i istine; probleme prirodoslovlja; probleme drustva i zivota u

drnstvu (ekonomike, etike, morala, humanizma, estetike, umjetnosti itd).
Ova dioba sadrZaja Znanosti

znanosti, u povijest znanosti i teoriju

znanosti, ukazuje i na samu sintezu znanosti kao sredstva utemeljenja teorije

znanosti u povijesti znanosti.

47