Professional Documents
Culture Documents
P 27-28 Full
P 27-28 Full
27
pilar
Dana 26. studenoga 1991. U ovom broju donosimo: Odrednicom Ëasopis za
SveuËiliπte u Zagrebu osnovalo druπtvene i humanistiËke studije
je Institut za primijenjena æelimo upozoriti na
28
druπtvena istraæivanja. Odlukom opÊedruπtvenu i dugoroËnu
Upravnog vijeÊa od 18. • RASPRAVE relevantnost tih dviju skupina
veljaËe 1997. godine znanstvenih interesa u doba u
preimenovan je u Institut Stjepan MATKOVIΔ, Zlatko MATIJEVIΔ:
kojem se danomice sve
druπtvenih znanosti IVO PILAR. PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: snaænije osjeÊa nesnalaæenje u
Institut se bavi znanstvenim, u vrtlogu hrvatske politike vrijednosnim orijentacijama:
struËnim, interdisciplinarnim te
27-28
ljudima ostvaruje iskljuËivo kao
jedna te ista dezorijentiranost
pojedinaca, pritisnutih sve
oπtrije korporacijskom reæijom
potroπnje. Stoga vjerujemo da
nam je potreban Ëasopisni
prostor za interdisciplinarno
tematiziranje flpilarovskih
tema«, temâ identiteta,
modernizacije i europeizacije,
GODINA XIV. (2019.) s motriπta relevantnih
Ime Ëasopisa PILAR BROJ 27(1)-28(2) znanstvenih disciplina. ImajuÊi
napisano glagoljskim pismom. ISSN 1846-3010 u vidu interdisciplinarnost te
narav znanstvenoga napora
kao opÊeljudskoga, »asopis
PILAR ima i svoja redovita
meunarodna izdanja, a
adekvatno tome sastavljeno je i
naπe UredniËko vijeÊe. Prvi broj
ISSN 1846-3010 Institut izaπao je u studenome 2006. u
druπtvenih znanosti prigodi obiljeæavanja petnaeste
Institute godine postojanja Instituta
of Social Sciences druπtvenih znanosti koji nosi
IVO ime Ive Pilara.
Pilar
»asopis za
druπtvene i humanistiËke studije
Godiπte XIV. (2019.), broj 27(1)-28(2)
pilar
PILAR
»asopis za druπtvene i humanistiËke studije
Godiπte XIV. (2019.), broj 27(1)-28(2)
ISSN 1846-3010
Nakladnik:
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar; MaruliÊev trg 19/I., Zagreb; www.pilar.hr
Za nakladnika:
Æeljko Holjevac
Glavna urednica:
Ivana Æebec ©ilj
Zamjenik glavne urednice:
Danijel Vojak
UredniËko vijeÊe:
Vesna AleksiÊ (Beograd), Heinrich Badura (BeË), Carl Bethke (Leipzig), Sandra CvikiÊ (Vukovar),
Vlatka DugaËki (Zagreb), Gabor Egry (Budimpeπta), Renata Glavak TkaliÊ (Zagreb),
Stipica GrgiÊ (Zagreb), Caroline Hornstein TomiÊ (Zagreb), Ivan HrstiÊ (Zagreb),
Boæidar JanËikoviÊ (Zagreb), Tomislav JonjiÊ (Zagreb), Katica Ivanda JurËeviÊ (Zagreb),
Husnija KamberoviÊ (Sarajevo), Stjepan MatkoviÊ (Zagreb), Josip MihaljeviÊ (Zagreb),
Ljudmila Mindova (Sofija), Hrvoje PetriÊ (Zagreb), Milica ProkiÊ (San Domenico di Fiesole),
Tomasz Pudlocki (Krakov), Andrej Rahten (Ljubljana), Kreπimir Regan (Zagreb), Ivan RogiÊ (Zagreb),
Ines SabotiË (Zagreb), Dinko ©okËeviÊ (PeËuh), Draæen ÆiviÊ (Vukovar)
Tajnica uredniπtva:
Arijana Kolak Boπnjak
Lektorica:
Mira Pavlica StojËeviÊ
GrafiËki urednik:
Zlatko Rebernjak
Prijelom i priprema za tisak:
GrafiËki studio Forma ultima, Zagreb
Tisak:
ITG, Zagreb, 2020.
»ASOPIS ZA
DRU©TVENE I HUMANISTI»KE
STUDIJE
27-28
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2020.
Dr. Ivo Pilar (Zagreb, 1874.—1933.),
po struci pravnik i ekonomist (studirao u
BeËu i Parizu). Od poËetka XX. stoljeÊa do
1920. æivi i radi u Bosni i Hercegovini
(Sarajevo, Tuzla), potom do smrti u
Zagrebu. Sudjelovao i u politiËkom æivotu:
do jeseni 1918. zalagao se za odræanje
viπenacionalne i multikulturne Austro-Ugarske
Monarhije, ali pod uvjetom da se — u
dræavno-politiËkom i nacionalno-politiËkom
smislu — reformira, o Ëemu je napisao
nekoliko vaænih programskih spisa. U
novostvorenoj juænoslavenskoj dræavi
(Kraljevina SHS — Kraljevina Jugoslavija)
politiËki je proganjan. Znanstvenik i publicist
πirokih interesa (umjetnost, povijest,
sociologija, psihologija, demografija,
politiËka geografija itd.). Najvaænija djela:
studija Secesija (Zagreb 1898., kojom
stjeËe fllegitimaciju teoretiËara
modernizacije«), struËni rad o recepciji
OpÊeg austrijskog graanskog zakonika u
Bosni i Hercegovini (Entwicklungsgang der
Rezeption des Österreichischen ABG in
Bosnien und Herzegowina..., Wien,
1911.), opseæna studija Die südslawische
Frage und der Weltkrieg (BeË, 1918., pod
pseudonimom L. v. Südland), pionirski rad u
hrvatskoj psihologiji (Borba za vrijednost
svoga flJa«. Pokus filozofije slavenskog
individualizma, Zagreb 1922.), politiËko-
-ekonomska studija Immer wieder Serbien.
Jugoslawiens Schicksalsstunde (Berlin,
1933., pod pseudonimom Florian
Lichtträger).
Sadræaj
RASPRAVE
9 Stjepan MATKOVIΔ, Zlatko MATIJEVIΔ:
PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu hrvatske politike
75 Mislav GABELICA:
flBorbenost« u politici »iste stranke prava
(StarËeviÊeve hrvatske stranke prava / Stranke prava)
115 Filip ©KILJAN, Barbara RIMAN:
SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno iseljavanje iz
Slovenije tijekom Drugog svjetskog rata
139 Marta HAMZIΔ:
Promjene naseljenosti otoka Krka
GRADIVO
163 Tomislav JONJIΔ:
Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji Bosne i Hercegovine
PRIKAZI
187 Tomislav JonjiÊ, Ivo Pilar — pisac, politiËar, ideolog (1898.—1918.)
(Z. MatijeviÊ)
190 Mislav Gabelica, Pravaπtvo u Poæeπkoj æupaniji (1895.—1914.)
(Z. MatijeviÊ)
193 PolitiËke biljeπke Ante TrumbiÊa 1930.—1938., prir. Stjepan MatkoviÊ
i Marko TrogrliÊ (S. GrgiÊ)
197 Tomislav JonjiÊ, Antun Gustav Matoπ — Pod starËeviÊevim barjakom
(Z. MatijeviÊ)
199 Dinko »utura, Stjepan SarkotiÊ — posljednji zemaljski poglavar Bosne i
Hercegovine (Z. MatijeviÊ)
201 Miroslav Tuman, Haπki krivolov — analiza dokaza o ciljevima
zajedniËkoga zloËinaËkog pothvata u predmetu IT-04-74 (L. Zadro)
206 100. obljetnica pravaπke saborske interpelacije 1918.—2018.
Grozote u Odesi 1916.—1917., prir. Ante »uvalo (S. MatkoviÊ)
211 Jovan M. JovanoviÊ Piæon, Dnevnik (1896—1920), prir. Radoπ LjuπiÊ i
Miladin MiloπeviÊ (S. MatkoviÊ)
pilar
RASPRAVE
PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca:
u vrtlogu hrvatske politike*
* Ovaj je Ëlanak nastao u sklopu projekta IP-2019-04-5148 koji financira Hrvatska zaklada
za znanost, te projekta flOdabrane teme iz politiËke povijesti (1890.—1929.): stranke, oso-
be, dogaaji«, koji podupire Hrvatski institut za povijest.
1 Najbolji biografski presjek nudi ZagorËev suradnik iz ranih dana, Hinko Sirovatka
(1876.—1939.). Vidi: flIn memoriam Stjepanu Zagorcu«, Primorske novine, Suπak, br. 339,
2. rujna 1936., 2; br. 340, 3. rujna 1936., 2.
9
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
pravni pisac. Vidi: Aleksandar BRESZTYENSZKY, Izbor iz djela, Predrag TopiÊ, Stipo BiliÊ,
ur., Velika Gorica, Dugo Selo, Gradska knjiænica Velika Gorica, Gradska knjiænica Dugo
Selo, 2013.
3 Vidi: flIzjava Srediπnjeg odbora Hrvatske stranke prava«, flProgram Hrvatske stranke pra-
menti, 505-507. Za podrobniju analizu o poËetcima Koalicije vidi: Mirjana GROSS, Vladavi-
na Hrvatsko-srpske koalicije 1906—1907, Beograd, Institut druπtvenih nauka, Odeljenje za
istoriske nauke, 1960., a za opÊi pregled: Kosta MILUTINOVIΔ, flHrvatsko-srpska koalicija«,
u: Istorija srpskog naroda, ©esta knjiga, Prvi tom, Od berlinskog kongresa do ujedinjenja
1878—1918, Andrej MitroviÊ, ur., Beograd, Srpska knjiæevna zadruga, 1983., 432-495.
5 Vidi: Bogdan KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dræave, Za-
to je doba poznatiji kao revni podupiratelj sisaËkoga flHrvatskoga radniËkog glasa«, lista s iz-
raæenom antisemitskom notom. Vidi: Davorka OBRADOVIΔ, fl‘Hrvatski radniËki glas’ — stra-
naËko glasilo ili lokalna tiskovina«, Godiπnjak Gradskoga muzeja Sisak 2 (2001) 1, 153-174.
9 flGlas naroda« je razliËitom dinamikom izlazio u razdoblju od 1899. do 1927. godine.
10 Vidi: Vinko CECIΔ, RimokatoliËka crkva i radniËko pitanje u Hrvatskoj 1869—1914, Za-
list KREK, Socijalni eseji, govori i nacrti, (Prvi dio), P. Grgec, prev. i ur., Zagreb, Znanstve-
na knjiænica flNarodne prosvjete«, 1920., I-XXXVIII.
10
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
1899., 1; br. 187, 17. kolovoza 1899., 2. U zabiljeæenom se govoru Zagorac pohvalno izra-
zio o slovenskom odnosu prema vjeri i domovini, zalaæuÊi se za hrvatsko-slovensko po-
vezivanje.
14 Karoly/Dragutin grof Khuen-Héderváry (1849.—1918.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalma-
11
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
kom zboru odræanom u Zagrebu dne 3. i 4. lipnja 1906.«; flZakljuËci Hrvatske puËke na-
predne stranke«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 508-513; 527-530.
21 Vidi: Gordana KRIVOKAPIΔ-JOVIΔ, Srpska narodna samostalna stranka 1903—1914, Za-
greb, Srpsko kulturno druπtvo Prosvjeta, 2000. Takoer vidi: flProgram Srpske narodne sa-
mostalne stranke«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 417-421. O πirem
kontekstu razvoja stranke u sklopu srpske politike u Hrvatskoj vidi: Nicholas MILLER, flTwo
Strategies in Serbian Politics in Croatia and Hungary before World War«, Nationalities Pa-
pers 23 (1995) 2, 327-351.
22 J. Frank (1844.—1911.), hrvatski politiËar i odvjetnik. Vidi: S. MATKOVIΔ, flPrezreni pra-
vaπ: u prigodi 100. godiπnjice smrti dr. Josipa Franka«, Pilar 6 (2011) 2, 165-174.
23 O Zagorcu, primjerice, pozitivno poËinje pisati i sarajevski flHrvatski dnevnik«, glasilo pod
kumenti, 599-603.
25 Ivan PER©IΔ, KroniËarski spisi, S. MatkoviÊ, prir., Zagreb, Dræavni arhiv u Zagrebu, Dom
i svijet [etc.], 2002., 169. Vidi: flZakljuËci StarËeviÊeve hrvatske stranke prava prihvaÊeni na
obÊoj skupπtini obdræanoj u Zagrebu dne. 7. studenoga 1907.«; flProglas StarËeviÊeve hrvat-
ske stranke prava«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 550-553; 562-566.
26 flPodravska hrvatska straæa« izlazi u razdoblju od 1910. do 1914. godine.
27 O tome dijelu ZagorËeve politiËke karijere, vidi: Mislav GABELICA, Pravaπtvo u banskoj
Hrvatskoj uoËi Prvoga svjetskog rata, doktorska disertacija, Zagreb, Hrvatski studiji SveuËi-
liπta u Zagrebu, 2011., 28 i dalje. Takoer vidi: flZa pravaπku slogu — svepravaπka stran-
ka«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 636-637.
12
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
618-619. Nakon spajanja u rujnu 1910. stranka je nazvana Stranka prava, a to je ime za-
dræala sve do raspada Austro-Ugarske Monarhije (1918.). U Kraljevstvu/Kraljevini Srba, Hr-
vata i Slovenaca promijenila je ime u Hrvatska stranka prava (1919.—1929.).
32 RijeË je o flHrvatskom dræavno-pravnom demokratskom bloku«.
33 Stjepan RadiÊ (1871.—1928.), hrvatski je politiËar i publicist. Vidi: Branka BOBAN, De-
vatska stranka prava (frankovci), Hrvatska teæaËka stranka iz Bosne i Hercegovine i Hrvat-
ski radniËki savez.
13
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
doktorska disertacija, Zagreb, KatoliËki bogoslovni fakultet, 2016.; Zlatko MATIJEVIΔ, flRe-
formni pokret dijela niæega katoliËkog sveÊenstva u Hrvatskoj (1919—1924. god.)«, Povi-
jesni prilozi 8 (1989) 1, 1-90; ISTI, flKoprivniËki æupnik Stjepan Zagorac i reformni pokret
niæega rimokatoliËkog klera u Hrvatskoj (1920.)«, Podravina 4 (2005) 7, 81-90.
37 Vidi: Dr. M.[ilivoj] B.[ARBARIΔ], flU povodu desetogodiπnjice smrti prvog biskupa Hrvat-
za udæbenike, 2010.2
39 Stranka je osnovana na poticaj s kraljevskoga dvora ujesen 1931., pod imenom Jugoslo-
venska radikalna seljaËka demokratija. Na prvom stranaËkom kongresu, odræanom 20. srp-
nja 1933. u Beogradu, dolazi do promjene imena u Jugoslovenska nacionalna stranka.
40 Vidi: KarlovaËki leksikon, Zagreb, ©kolska knjiga, 2008., 634-635.
41 F. Supilo (1870.—1917.), hrvatski politiËar i novinar. Vidi: Dragovan ©EPIΔ, flPolitiËke
koncepcije Frana Supila«, u: Frano SUPILO, PolitiËki spisi. »lanci, govori, pisma, memoran-
dumi, D. ©epiÊ, prir., Zagreb, Znanje, 1970., 5-95; Ivo PETRINOVIΔ, PolitiËka misao Frana
Supila, Split, Knjiæevni krug, 1988.; ISTI, flPolitiËki æivot i nazori Frana Supila«, u: F. SUPI-
LO, Izabrani politiËki spisi, I. PetrinoviÊ, izabr., Zagreb, Golden marketing, Narodne novi-
ne, 2000., 7-54; I. PERIΔ, Mladi Supilo, Zagreb, ©kolska knjiga, 1996. te tamo navedena li-
teratura i izvori.
42 F. SUPILO, Politika u Hrvatskoj, Zagreb, Kultura, 1953., 161.
14
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
43 Vidi: Tereza GANZA-ARAS, Politika flnovog kursa« dalmatinskih pravaπa oko Supila i
di: H. MATKOVIΔ, Svetozar PribiÊeviÊ. Ideolog, stranaËki voa, emigrant, Zagreb, Hrvat-
ska sveuËiliπna naklada, 1995.
45 Vidi: Milada PAULOVÁ, Jugoslavenski Odbor (Povijest jugoslavenske emigracije za svjet-
nja 1908.), traæeÊi od njega i pravaπa u Koaliciji da nepomirljivo zastupaju hrvatske intere-
se u pregovorima s Maarima. F. SUPILO, Politika u Hrvatskoj, 202.
47 Proces je odræan u BeËu od 9. do 22. prosinca 1909. godine. Ime je dobio prema aus-
1967., 21-22.
15
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
dogaaja. Tijek rata viπe nije dopuπtao obnovu veza meu starim prijatelji-
ma. Zagorac je bio aktivan u radu hrvatskoga Sabora, dræeÊi se dugo vreme-
na Hrvatskog dræavno-pravnog demokratskog bloka, zajedno s frankovcima
i radiÊevcima. Na kraju je, u suradnji s Vladimirom Prebegom,50 a prema od-
luci Poslovnog odbora Stranke prava (frankovci), flu svrhu oËuvanja interesa
hrvatskoga naroda i u svrhu jedinstvene manifestacije narodne volje, te radi
koncentracije svih narodnih sila«, trebao pripremiti stupanje stranke u Narod-
no vijeÊe Slovenaca, Hrvata i Srba.51 Do toga, ipak, nije doπlo. FrankovaËki
su pravaπi ubrzo izgubili dotadaπnji poloæaj u politiËkome æivotu, a dio nji-
hova vodstva ili Ëlanova saborskoga kluba, poput Zagorca, odluËio je kre-
nuti vlastitim putem. Zbog Supilove prerane smrti, hipotetiËko pitanje kako
bi izgledao njihov ponovni susret u jugoslavenskoj dræavi, ostalo je bez od-
govora. ZagorËeve uspomene kazuju kako nije zaboravio na njihovu poli-
tiËku suradnju i prijateljstvo, Ëime se svrstao meu one suvremenike koji su
u Supilu vidjeli prvorazredan politiËki talent.
Osim πto se u svojim uspomenama dominantno bavio Supilom, Zagorac
se u znatnoj mjeri osvrnuo i na neke druge aktere ondaπnje politiËke pozor-
nice u Hrvatskoj, ali i u πirim granicama Monarhije, s kojima je dolazio u do-
ticaj.
Rasprava o tomu tko je bio glavni zaËetnik RijeËke rezolucije i dogaaja
koji su se odvijali oko nje (politiËko organiziranje), za Supila je zavrπila po-
voljno.52 Prema ZagorËevu miπljenju, pripala mu je bitna uloga u svim kljuË-
nim koracima koji su vodili do stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije. Potvre-
na je i Supilova kljuËna uloga u sastavljanju Zemaljske vlade u banskoj Hr-
vatskoj (1906.), veze s vodeÊim politiËarima iz redova ugarske Stranke ne-
ovisnosti i ‘48. (neoviπnjaci), koji su prije toga preuzeli kormilo vlasti u Bu-
dimpeπti. ©to se tiËe drugih hrvatskih aktera, upada u oËi ZagorËeva mental-
na rezerviranost prema pravaπkome okruæenju u kojemu je djelovao, kao i
izbjegavanje podsjeÊanja na averziju prema nekim od bivπih stranaËkih pr-
vaka. Naglasak stavlja na one pravaπe koji su poduprli put Hrvatsko-srpske
16
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
koalicije, te selektivno prikazuje povijest Stranke prava u kojoj istiËe onaj dio
starËeviÊanske tradicije u kojem je prevladavala kritika habsburπke politike
prema Hrvatskoj. U kontekstu aneksije Bosne i Hercegovine i nadolazeÊih
vojno-politiËkih zapleta, Zagorac baca viπe svjetla na svoje veze s T. G. Ma-
sarykom,53 Milanom Hodæom54 i R. W. Setonom-Watsonom,55 koji se potvr-
uju kao vanjske uzdanice meu zagovornicima politike narodnoga jedinstva.
Vrlo lapidarno razotkriva i kontakte s krugom oko prijestolonasljednika Fra-
nje Ferdinanda,56 koji se protivio Supilovim nastojanjima da se udalji od beË-
koga srediπta Monarhije. Tu su spomenuti i dodiri s pojedinim maarskim
politiËarima koji Ëitateljima sugeriraju kakva je bila priroda hrvatsko-maar-
skih odnosa u doba Hrvatsko-srpske koalicije, i zbog Ëega nisu mogli izdr-
æati test vremena. Taktiziranja na tom podruËju pokazuju nadmoÊ preko-
dravskih susjeda koja je trajala sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije. U
takvim se okolnostima naglaπava Supilovo shvaÊanje europskoga okvira po-
litike koji je vodio prema sagledavanju nacionalnih problema u novome po-
litiËkom kljuËu. Drugim rijeËima, Supilo je dobro predvidio tijek dogaaja.
Zagorac nije bio jedini koji se nakon rata bavio Supilom, u nastojanju da
ostane æiva uspomena na njegovu politiËku ulogu. Nekadaπnji urednik flRi-
eËkoga novog lista« i istaknuti emigrant u meuratnoj Jugoslaviji, vrlo je do-
bro kotirao i meu nekim od eminentnijih imena javne scene koji su ga uvr-
πtavali meu najznamenitije Hrvate, prije svega zbog odluËne borbe protiv
tajnoga Londonskog ugovora57 i nastojanja da pronae model za stvaranje
ravnopravne zajednice juænoslavenskih naroda (Hrvata, Slovenaca i Srba).
Pripadnici intelektualnoga kruga oko Ëasopisa flNova Evropa«, meu kojima
se svojim utjecajem isticao Ivan MeπtroviÊ,58 prepoznali su Supilovo shvaÊa-
venský novinár a Ëeskoslovenský πtátnik 1878-1928, Bratislava, [s. n.], 1928. Hodæa je imao
pozitivno miπljenje o RijeËkoj rezoluciji. Vidi: Milan HODÆA, flRijeËka rezolucija i Hrvati«,
Obzor spomen-knjiga 1860—1935, Zagreb, Tisak i naklada Tipografije D.D., 1936., 27.
55 Robert William Seton-Watson (1879.—1951.), britanski povjesniËar i publicist.
56 Franjo Ferdinand Carl Ludwig Joseph Maria Austrijsko-Estenski (1863.—1914.), nadvoj-
voda iz kuÊe Habsburg-Lorena. Vidi: Jean-Paul BLED, Franz Ferdinand. Der eigensinnige
Thronfolger, Wien, Böhlau Verlag, 2013. Takoer vidi: M. GROSS, flHrvatska politika veli-
koaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda«, »asopis za suvremenu
povijest 2 (1970) 2, 9-74; flMemorandum delegata Stj. Zagorca«, Novosti, Zagreb, br. 30, 31.
sijeËnja 1909., 1-2.
57 Vidi: Milan MARJANOVIΔ, Londonski ugovor iz godine 1915. Prilog povijesti borbe za
17
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
nje narodnoga jedinstva oko jugoslavenske formule kao izraz hrvatskoga do-
moljublja i osjeÊaja za suradnju sa Srbima.59 Lijevo orijentirani Miroslav Kr-
leæa60 pisao je o njemu kao o moralno besprijekornom pojedincu, suoËenom
sa zakulisnim politiËkim igrama, punom vrlina, te kao oliËenju tragiËne hr-
vatske povijesti u kojoj raskid s nepovoljnim poloæajem u Monarhiji dovodi
do premoÊi velikosrpstva.61 Bitan prilog za Supilovo odreivanje u javnome
sjeÊanju dao je flobzoraπki« novinar Josip Horvat.62 Taj plodni autor objavio
je romansiranu Supilovu biografiju.63 Iz Horvatovih kasnijih pisama Bogda-
nu Radici,64 nesumnjivo je potvreno visoko poπtovanje prema Supilu: flDr-
ljajuÊ taj ‘I. svjetski rat’ smatrao sam da je najvaænija njegova geneza, a ne
ratne operacije, koje su jedino dokazale da su svi generali bili podjednako
tvrdoglavo-glupi. I tu sam doπao na Supilova promemorija iz 1914. i danas
tek posve jasno vidim, da je bio moæda jedini Ëovjek u Evropi, koji je imao,
daπto sa svoga nacionalnog glediπta, neki program za buduÊnost, neki stvar-
ni cilj, koji je bolje od svih osjetio o Ëemu se radi. Drugi su svi tapkali u mra-
ku, frazirali, nisu znali πto Êe biti sutra. Cijena za to bila je 20 miljuna ljud-
skih æivota. Otad nismo mnogo napredovali.«65 I mnoga druga imena, Ëesto
razliËitih i suprotstavljenih glediπta, pisala su pozitivno o Supilu (Viktor Car
Emin,66 Milutin Cihlar Nehajev,67 Milan MarjanoviÊ,68 Krunoslav Bego,69 Jovo
18
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
rasprave protiv Gavrila Principa i drugova, odræane u Sarajevu 1914 g., Sarajevo, Dræavni
arhiv NR BiH, 1954.; Vladimir DEDIJER, Sarajevo 1914, Beograd, Prosveta, 1966.
75 Franjo Josip I. (1830.—1916.), austrijski car, hrvatsko-ugarski i Ëeπki kralj iz kuÊe Habs-
burg-Lorena (1848.—1916.). Vidi: Lothar HÖBELT, Franz Joseph I. Der Kaiser und sein
Reich. Eine politische Geschichte, Wien, Köln, Weimar, Böhlau Verlag, 2009.; Michaela
VOCELKA, Karl VOCELKA, Franz Joseph I. Kaiser von Österreich und König von Ungarn
1830—1916: Eine Biographie, München, C. H. Beck, 2015.
76 D. ©EPIΔ, Italija, saveznici i jugoslavensko pitanje 1914—1918, Zagreb, ©kolska knjiga,
1970., 130.
19
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
KOVIΔ, Nikola PaπiÊ i jugoslovensko pitanje, 1-2, Beograd, BIGZ, 1985.; –ore RADEN-
KOVIΔ, PaπiÊ i Jugoslavija, Beograd, Sluæbeni list SRJ, 1999.
78 A. Vaida-Voevod (1872.—1950.), predsjednik rumunjske vlade (1919.—1920.; 1932. i
1933.).
79 A. Koroπec (1872.—1940.), slovenski politiËar i katoliËki sveÊenik. Vidi: Feliks J. BISTER,
20
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Stjepan Zagorac
UVOD.
Rado se odazivam ljubaznom pozivu cijenjenog druπtva flKlub Frano Supilo«,
da u poËast sjene velikog pokojnika iznesem pred Vas nekoliko crtica u ve-
zi s njime iz nedavne proπlosti; vremena borbe i rada.
Ja to mogu da uËinim posve objektivno i nepristrano, jer nisam angaæo-
van u aktivnoj politici, niti podvræen kojoj stranaËkoj disciplini.
Sa Franom Supilom zajedniËki sam radio od god. 1905. u hrvatsko-srp-
skoj koaliciji, a kasnije, kad smo veÊ obojica prestali biti Ëlanovima iste, sas-
tajao sam se, raspravljao i dopisivao s njime. Ovdje imadem saËuvano pet
njegovih originalnih pisama. I kao Ëlan stranke prava odobravao sam i bra-
nio njegovu ideologiju.
Svrha ovoga mojega predavanja dvovrsna je: prvo, da dadem poËast nje-
govoj uspomeni, a drugo, da istaknem kako su Hrvati i Srbi u Hrvatskoj
shvaÊali ulogu, sporazum i ujedinjenje, kako su za nj radili i spremali ga.
Ne mislim, niti mogu da podam kakovu iscrpivu studiju o Franu Supilu,
jer to iziskuje mnogo vremena i dubokog prouËavanja njegovog ogromnog
rada. To Êe biti zahvalan posao kojega od naπih darovitih literarno-politiËkih
historika. Ja Êu iznijeti samo nekoliko predratnih momenata u kojima je su-
djelovao Frano kao glavni Ëimbenik, a koji mogu posluæiti za pravilno pro-
sudjivanje njegovog rada i djelovanja, i naπe politiËke povijesti.
Æelim ipak da podam jednu zaokruæenu sliku, pa Êu stoga nanizati neko-
liko opÊenitih pogleda na naπu politiËku proπlost, kao i na vrijeme prije po-
Ëetka Supilovog javnog djelovanja.
80 Novi list, Suπak, br. 17, 29. veljaËe 1928., 2; br. 18, 3. oæujka 1928., 2; br. 19, 7. oæujka
1928., 2; br. 20, 10. oæujka 1928., 3; br. 21, 14. oæujka 1928., 2; br. 22, 17. oæujka 1928., 3;
br. 23, 21. oæujka 1928., 3; br. 24, 24. oæujka 1928., 3; br. 25, 28. oæujka 1928., 3; br. 26,
31. oæujka 1928., 3; br. 27, 4. travnja 1928., 3; br. 28, 7. travnja 1928., 4-5; br. 29, 11. trav-
nja 1928., 2; br. 30, 14. travnja 1928., 2; br. 31, 18. travnja 1928., 2.
21
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
81 Tomislav (druga pol. 9. st. — 928.), hrvatski vladar (o. 910.—928.); nosio titulu rex
(925.).
82 Petar Kreπimir IV. (prva pol. 11. st. — 1074.), hrvatski kralj (o. 1058.—1074.).
83 V. JagiÊ (1838.—1923.), hrvatski slavist. Vidi: Tihomil MaπtroviÊ, ur., Zbornik o Vatrosla-
vu JagiÊu knjiæevnom povjesniËaru, kritiËaru i filologu, Knjiga I.—II., Zagreb, Hrvatski stu-
diji SveuËiliπta u Zagrebu [etc.], 2007.
84 O ZagorËevom miπljenju o papinstvu, vidi: Stjepan ZAGORAC, O postanku papinstva.
22
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Ovako prof. JagiÊ. Mnogo oπtrije izraæava se profesor Dr. Petar TomiÊ.88
On piπe godine 1911.: flHrvati su se prije nego ostali slavenski narodi razvili
i pokrstili, te se odrekli svoga narodnoga, a prerano prihvatili kozmopolit-
stvo u tudjem interesu. Oni su se prerano pomijeπali s tudjincima. Da su ba-
rem 200-300 godina dulje ostali u svojoj poganskoj vjeri89 — kao drugi Sla-
veni i kao isti Madæari — bilo bi to u narodnom pogledu za njih bolje. Hr-
vati od Branimira90 u glavnom (880) do danas sluæe Rimu, a od 1102. veza-
li se uz Madæare,91 a od 1440.92 (1526.)93 uz Austriju. Talijanski katolicizam
oduzimlje, osobito malim narodima, energiju i samo svijest narodnu, a stva-
ra od njih ovce; dok je kod pravoslavnih i protestanata sasma protivno. Da
su svi Madæari bili rimokatolici, BeË bi bio odavna od Ugarske napravio dru-
gu »eπku. Kozmopolitizam rimski, a uz to Talijani, Nijemci i Madæari podu-
pirali su provincijalni ekskluzivizam — paËe ga stvarali — i tako sprijeËili sje-
dinjenje sa Srbima.« (Pismo od 25. II. 1911.). To su bili razlozi, da ovaj naπ
izvanredno daroviti hrvatski narod nije mogao razviti na svim poljima onu
svoju Ëistu hrvatsku narodnu kulturu, kojoj je osnovke donio veÊ u VII. sto-
23
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
ljeÊu sa sobom ovamo. Nije dakle tome bio kriv narod, iz kojega potekoπe
toliki umni, sposobni, patriotiËni, poærtvovni sinovi i vodje, veÊ su tome kri-
ve neobiËne prilike i nesretni odnoπaji u kojima je morao æivjeti, a koje nije
mogao izmijeniti, osim da se iselio. Nada sve kriv je tomu nesretni geograf-
ski poloæaj na kome leæe zemlje πto ih je zaposjeo hrv. narod. Na tom polo-
æaju, na pragu — kako reËe JagiÊ — Istoku i Zapadu, sukobljavahu se kroz
tisuÊu godina interesi istoËnog i zapadnog dijela — ogromnog nekad rim-
skog imperija; vodjahu se borbe izmedju Rima i Bizanta, borbe izmedju rim-
skog katoliËanstva i istoËne ortodoksije; borbe sa osmanlijskom bujicom;
borbe izmedju Germanstva, Romanstva i Slavenstva sve do naπih dana, kad
je napokon zaustavljen germanski flDrang nach Osten«,94 da ga opet zamije-
ni novi talijanski flDrang«.95 Sve te uæasne vjekovne borbe svijetova prohuja-
le su, i joπ uvijek struje preko naπeg teritorija. Na ovom teritoriju i u njego-
voj blizini izgubiπe se Ëitavi narodi, nestadoπe Ëitave dræave, pa je pravo Ëu-
do, da se odræao ovaj naπ mukotrpni hrvatski narod. Da mu je to uspjelo,
ima se u prvom redu pripisati æilavoj borbi samoga puka za svoj jezik, za
Δirilo-Metodsku baπtinu.
2. U tim borbama nestalo nam je naπe narodne dinastije, i hrvatski narod
morao se oslanjati kroz stotine godina najprije na ugarske kraljeve, voditi i
dalje borbu sa Venecijom, Turskom i Nijemcima, a onda opet na austrijske
careve. Nije taj oslon bio izlijev osvjedoËenja, simpatija ili ljubavi, nego je re-
zultirao iz nuæde, iz prirodnog nagona za samoodræanje. Divna je bila i ve-
liËajna pojava Petra SvaËiÊa,96 zadnjega hrvatskog narodnog reprezentanta
potpune neovisnosti, — ali je to bila samo jedna epizoda onog heroiËnog i
idealnog otimanja ispod vlasti treÊega, koja se ne bi bila mogla odræati, da
je i uspjela.
Doπavπi hrvatski narod u tu sferu madjarskog i kasnije austrijskog upliva i
vlasti Ëitava se njegova duπevna i umna, pa i fiziËka snaga iscrpljivala kroz
stoljeÊa u teπkoj borbi izmedju Scile i Haribde BeËa i Peπte, koje su se na iz-
mjenu sluæile Trojednom Kraljevinom kao sredstvom, da unaprede svoje vlas-
tite interese i ciljeve, te uËvrste svoju moÊ i vlast. Nekadanju ulogu Rima i Bi-
24
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
zanta prema hrv. narodu preuzeπe joπ u pogorπanom izdanju BeË i Peπta. Hr-
vatska je bila vazda igraËka u borbi izmedju Austrije i Ugarske, a bila je pre-
slaba sama da se otme gvozdenom zagrljaju jedne i druge. Odatle ono nepres-
tano kolebanje hrv. politike izmedju BeËa i Peπte, izmedju Austrije i Ugarske.
Naπlo se vazda u Hrvatskoj muæeva, kojima je lebdio pred oËima ideal
Petra SvaËiÊa, koji su poput narodnih apostola propovijedali dogmu: flni s
BeËom ni s Peπtom, hoÊemo biti samostalni«. Ali je to bio samo ideal za oæi-
votvorenje kojega nedostajahu sile naroda hrvatskoga. U toj neprestanoj po-
litiËkoj borbi istroπio je hrvatski narod sile svojih najveÊih, najumnijih i naj-
poærtvovnijih sinova. NeÊu izbrajati junake proπlosti, nego samo upozorujem
na nekoje iza preporoda97 — poËevπi od idealnoga i umnoga Gaja,98 junaË-
kog JelaËiÊa,99 velikoga Strossmajera,100 uËenoga RaËkoga,101 MrazoviÊa,102
KukuljeviÊa,103 BogoviÊa,104 Perkovca,105 i drugih, pa do hrvatskog Gambet-
te106 Milana Makanca,107 Kvaternika,108 StarËeviÊa,109 DerenËina110 i rodoljub-
koji se u literaturi standardno veæe uz razdoblje od 1835. do 1848. Ovdje Zagorac uvrπta-
va i politiËare koji se javljaju u drugoj polovini 19. stoljeÊa.
98 Ljudevit Gaj (1809.—1872.), hrvatski politiËar, jezikoslovac, knjiæevnik i novinar. Vidi: J.
HORVAT, Ljudevit Gaj. Njegov æivot, njegovo doba, Zagreb, Rijeka, SveuËiliπna naklada Li-
ber, Otokart Kerπovani, 1975.; Elinor MURRAY DESPALATOVIΔ, Ljudevit Gaj i ilirski pok-
ret, Zagreb, Srednja Europa, 2016.
99 Josip grof JelaËiÊ od Buæima (1801.—1859.), hrvatski vojskovoa i ban Hrvatske, Slavo-
nije i Dalmacije (1848.—1859.). Vidi: Josip NEUSTÄDTER, Ban JelaËiÊ i dogaaji u Hrvat-
skoj od godine 1848., sv. I.—II., Zagreb, ©kolska knjiga, 1994.—1998.; Ernest BAUER, Jo-
seph Graf Jellachich. Banus von Kroatien. Schicksal und Legende des kroatischen Helden
von 1848, Wien, München, Verlag Herold, 1975.
100Josip Juraj Strossmayer (1815.—1905.), hrvatski politiËar i akovaËki biskup (1850.—
1905.). Vidi: William Brooks TOMLJANOVICH, Biskup Josip Juraj Strossmayer: nacionali-
zam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, Dom i svijet, 2001.
101 Franjo RaËki (1828.—1894.), hrvatski politiËar, povjesniËar i katoliËki sveÊenik. Vidi: M.
25
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
nog bana filozofa i pjesnika Ivana MaæuraniÊa.111 Moæda nije bilo u Evropi
sabora, u kojemu bi bilo najednom okupljeno toliko spremnih, oπtroumnih
i rodoljubnih muæeva, kao baπ u hrv. saboru. Da nisu postigli ono, za Ëim
su teæili, zaπto su se borili, i da im je uza sve divovsko naprezanje na kon-
cu jedva uspjelo spasiti tek neku nagodbenu talmi-autonomiju,112 nisu krivi
ti muæevi, veÊ, kao πto rekosmo, nesretne prilike i odnoπaji. Njihovi zahtjevi
bili su u skladu sa Ëinjenicama narodne povijesti, koje su im davale jaka upo-
riπta u teπkoj svakidaπnjoj borbi za oËuvanje narodnog opstanka i za razvoj
intelektualnih i duπevnih sila — ali su ti zahtjevi bili u onim prilikama pros-
to neizvedivi. Sva njihova pozivanja na proπlost nisu mogla nadjaËati politiË-
ke momente fiziËke moÊi tadanjih prilika. FaktiËni dogadjaji stavljali su ih
pred gotov Ëin, a njima nije preostajalo drugo nego rekriminirati i ogradjiva-
ti se. Uzalud su naprezali sve svoje velike duπevne sile da rijeπe koji od pro-
blema svojega vremena. Taj neuspjeh rodio je medjusobnim trvenjem, raz-
dorom, svadjama i stranËarskim bjesnilom. Umjesto da prikupljaju narodne
sile, oni su ih mrvili; umjesto da svedu broj stranaka na najmanju mjeru, oni
ih poveÊavaju na veselje svojih neprijatelja.
Metodskih zidara« (©imuniÊ i drug), 1907.; ISTI, Drugo progonstvo Eugena Kvaternika go-
dine 1861—1865. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. Ozaæeo iz njegova
dnevnika, Knjiga druga, Zagreb, Izdanje Knjiæare i papirnice u korist flKluba Δirilo-Metod-
skih zidara« (©imuniÊ i drug), 1907.; E. KVATERNIK, PolitiËki spisi. Rasprave, govori, Ëlan-
ci, memorandumi, pisma, Ljerka KuntiÊ, prir., Zagreb, Znanje, 1971.
109 Ante StarËeviÊ (1823.—1896.), hrvatski politiËar. Vidi: Kerubin ©EGVIΔ, Dr. Ante Star-
ËeviÊ. Njegov æivot i njegova djela, Zagreb, Tiskara Hrvatske stranke prava d.d., 1911.; J.
HORVAT, Ante StarËeviÊ. Kulturno-povijesna slika, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvat-
ske, 1990.2; A. STAR»EVIΔ, PolitiËki spisi, Tomislav Ladan, prir., Zagreb, Znanje, 1971.; Pa-
vo BARI©IΔ, Filozofija prava Ante StarËeviÊa, Zagreb, Hrvatsko filozofsko druπtvo, 1996.;
S. MatkoviÊ, Boæidar PetraË, prir., Ante StarËeviÊ: zbornik radova sa znanstvenog kolokvi-
ja u povodu 120. godiπnjice smrti, Zagreb, Druπtvo hrvatskih knjiæevnika, 2017.
110 Marijan DerenËin (1836.—1908.), hrvatski politiËar, pravnik i novinar. S DerenËinom,
vonije i Dalmacije (1873.—1880.). Vidi: Milorad ÆIVAN»EVIΔ, Ivan MaæuraniÊ, Novi Sad,
Zagreb, Matica srpska, Globus 1988.2; I. MAÆURANIΔ, Izabrani politiËki spisi, Dragutin
PavliËeviÊ, prir., Zagreb, Golden marketing, Narodne novine, 1999.; Dalibor »epulo, Tea
RogiÊ Musa [et al.], ur., Intelektualac, kultura, reforma: Ivan MaæuraniÊ i njegovo vrijeme,
Zagreb, Pravni fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, Leksikografski zavod Miroslav Krleæa, 2019.
112 Misli se na Hrvatsko-ugarsku nagodbu (1868.). Vidi: Vasilije KRESTIΔ, Hrvatsko-ugar-
ska nagodba 1868. godine, Beograd, SANU, 1969.; Josip ©ARINIΔ, Nagodbena Hrvatska.
Postanak i osnove ustavne organizacije, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1972.;
Ladislav (László) HEKA, Hrvatsko-ugarska nagodba. Pravni odnos bana i hrvatskog minis-
tra, Zagreb, Srednja Europa, 2019. Takoer vidi: flHrvatsko-ugarska nagodba 1868. godine«,
u: H. MATKOVIΔ, Na vrelima hrvatske povijesti, Zagreb, Golden marketing-TehniËka knji-
ga, 2006., 193-206.
26
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
nuli dubrovaËki pravaπi u suradnji s tamoπnjim narodnjacima. Supilo je bio njezin izdava-
telj i upravitelj (1891.—1899.) i odgovorni urednik (1892.—1899.) te ponovno izdavatelj do
1901. godine.
27
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
nastrojeno. Ali nije tako bilo od poËetka. Zaustavimo se Ëas kod ovoga inte-
resantnog pitanja.
Utemeljitelji pravaπtva bili su dva hrvatska dioskura: Eugen Kvaternik i
Ante StarËeviÊ, koji se pojaviπe u prvom saboru poslije apsolutizma,118 g.
1861. U tom saboru prvi put se spomenulo pitanje odnoπaja izmedju Hrvata
i Srba. Tada reËe E. Kvaternik ove rijeËi: flSamo najtjeπnji savez srdaca i po-
litiËki izmedju hrvatskoga i srpskoga naroda jest najsigurnije jamstvo za bo-
lju buduÊnost obiju naroda. Mi Êemo braÊu naπu Srbe u postignuÊu njihove
goruÊe æelje i njihovih prava potpomagati«119... ©to viπe, poznato je, da je E.
Kvaternik dao svoj doprinos za Strossmajerovu fljugoslavensku akademiju«.120
Pa kad je ovaj sabor veÊinom glasova zakljuËio, da se narodni jezik ima naz-
vati fljugoslavenskim jezikom«121 u namisli, da Êe se oko hrvatskog naroda,
kao stoæera i osi kulture juænih Slavena okupiti sva ostala srodna plemena
na Balkanu — nije protu tome ustajao Kvaternik, paËe u sjednici od 11. no-
vembra prigovara Srbima, πto i oni ne nazivaju taj jezik jugoslovenskim,122
117 Vidi: M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu, Institut za
hrvatsku povijest, 1973.; ISTA, Izvorno pravaπtvo. Ideologija, agitacija, pokret, Zagreb, Gol-
den marketing, 2000.
118 Razdoblje od 1852. do 1859. (Bachov apsolutizam).
119ReËenica izgovorena na 15. saborskoj sjednici (23. svibnja 1861.) u izvorniku glasi: flNe-
ugodno mi je o tom predmetu progovoriti, neugodno tim veÊma, πto sam iz dubljine srd-
ca moga uvjeren, da samo najtjesniji savez srdacah i politiËki med hrvatskim i srbskim na-
rodom, jest najsigurnije jamstvo bolje buduÊnosti obih tih samo imenom razliËujuÊih naro-
dah!« Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hervatske i Slavonije dræana u glav-
nom gradu Zagrebu god. 1861., 1862., sv. I., 129.
120 Kvaternik je dao 1861. prinos u iznosu od 100 forinti za utemeljenje Akademije, Vidi:
Arijana Kolak-Boπnjak, Tomislav Markus [et al.], prir., Hrvatski sabor 1861.: zakljuËci i dru-
gi vaæniji spisi, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2018., 165. Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti poËinje djelovati 1866. godine. U razdoblju od 1941. do 1945. te od
1991. nosi ime Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
121 flJezik jugoslavenski trojedne kraljevine izjavljuje se ovim za svakoliki obseg trojedne kra-
ljevine za jedino i izkljuËivo sluæbeni jezik u svih strukah javnoga æivota«. (»lanak LVIII. hr-
vatskoga Sabora o narodnom jeziku, 1861.) Zakon je usvojen na 59. saborskoj sjednici (12.
kolovoza 1861.). Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hervatske i Slavonije dræa-
na u glavnom gradu Zagrebu god. 1861., 1862., sv. II., 623-624. Kralj Franjo Josip I. nije
potvrdio odluku Sabora o nazivu jezika.
122 Kvaternik je na 102. saborskoj sjednici rekao: fl(...) jurve jednom zakljuËeno, da se naπ
narodni hrvatski jezik trojedne ove kraljevine upravo zato, da ljubav i bratinstvo pokaæe-
mo prama onoj braÊi, koja joπte ima predsudah, te dok blaga znanost povjestnice neraz-
svietli neznanstva tmine, kao narodni jugoslavenski jezik iste trojedne kraljevine nazivati
ima; akoprem mi Hrvati i Slavonci isto tako (...) slavni naπ narodni jezik jedino hrvatskim
nazvati smo vlastni (...). Jedino da se preprieËi πaranje, i opet ovu koncesiju uËiniti za
shodno pronaπli smo, te se naπ jezik ima zvati ‘jugoslavenski jezik trojedne kraljevine’. (...)
No buduÊi smo mi zakljuËili, da se ima sluæbeni jezik trojedne ove kraljevine nazvati
28
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
jugoslavenski jezik, s toga sam ja za to, da ostanemo pri ovoj redakciji, a braÊa Srblji ne-
ka nam nemute sloge naπe, koju smo mi upravo tim neutralnim imenom ustanoviti odlu-
Ëili.« Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hervatske i Slavonije dræana u glav-
nom gradu Zagrebu god. 1861., 1862., sv. III., 928-929.
123 M. Polit-DesanËiÊ (1833.—1920.), srpski politiËar u Hrvatskoj, pravnik i publicist. Vidi:
Dejan MIKAVICA, Mihailo Polit DesanËiÊ. Voa srpskih liberala u Austrougarskoj, Novi
Sad, Stylos, 2007.; Tomislav MARKUS, flMihailo Polit-DesanËiÊ i srpski nacionalizam 1861.
godine«, »asopis za suvremenu povijest 26 (1994) 3, 487-500.
124 fl(...) ja se moram Ëuditi gosp. Kvaterniku, πto on veli, da su koncesije, πto se Ëini Sr-
bom. Ja mislim, da pravo ono, πto postoji, nemoæe se koncesijom nazvati. Srbi imaju pra-
vo, da se njihov jezik srbskim zove, paËem i Srbi u trojednoj kraljevini æivu. (...) Izraz ‘ju-
goslavenski jezik’ nemoæe nikako postojati, jer se jezik nikada po geografiËkih pojmovih
nenaziva. (...) Jezik se po narodu naziva (...). Da ima Srbah u trojednoj kraljevini, mislim,
da neÊe nitko tako kratkovid biti, da ovo odriËe. Zato nalazim uputno, da se jezik u tro-
jednoj kraljevini naziva ‘hrvatsko-srbski jezik’.« Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalma-
cije, Hervatske i Slavonije dræana u glavnom gradu Zagrebu god. 1861., 1862., sv. III., 929.
125 Tekst flZakonskog Ëlanka glede uporabe narodnoga jezika«, prihvaÊenoga poËetkom si-
jeËnja 1867., vidi u Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od
godine 1865/7., 1867., 673.
126 Vidi Kvaternikov govor izreËen na 22. saborskoj sjednici (18. lipnja 1861.). Dnevnik sa-
bora trojedne kraljevine Dalmacije, Hervatske i Slavonije dræana u glavnom gradu Zagre-
bu god. 1861., 1862. sv. I., 184-203.
127 Vladar je raspustio hrvatski Sabor 8. studenoga 1861. godine.
29
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
128 Zagorac je dio saborskoga govora Svetozara MiletiÊa pogreπno pripisao M. Politu De-
sanËiÊu.
129 Adresna je debata odræana 1866. godine.
130 S. MiletiÊ ja na 12. saborskoj sjednici (29. sijeËnja 1866.) rekao: flMi smo jedan narod,
ali historija dala nam je i u proπlosti dva razliËita politiËka æivota, dvie kraljevine s ove i
one strane, dva imena: daj Boæe da vrieme sve osebine tako izravna, da nesamo jedan na-
rod po poreklu i krvi, nego i po historiji posve postane. Sada se ne da tajiti, da ima svaki
osebinah, koje ipak alteriraju podpunu individualnost naroda. BuduÊ dakle vidimo, da ov-
dje ima narod, koj je sa hrvatskim jednog plemena, jedne krvi, ali ime drugo nosi (...).«
Dnevnik sabora kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 163.
131 M. Polit-DesanËiÊ je na 19. saborskoj sjednici (29. sijeËnja 1866.) izjavio: flJa moram re-
Êi, dok joπ nisam poznavao hrvatskoga naroda, dok nisam ovdje u njegovoj sredini æivio,
kad mi se reklo Hrvat, da me je njekako boljelo, jer sam bio uvjek nauËen, jezik, kojega
ja govorim, srbskim i narod kojemu pripadam srbskim nazvati. (...) Ja sam imao priliku iz-
kusiti, kad se meni reËe, Hrvat, da se to reËe u najboljoj namjeri, pa to nemogu nikada za-
mjeriti, dapaËe kad sam imao priliku sa g. StarËeviÊem se razgovarati, koji Srbe u BaËkoj
i Banatu dapaËe i u Srbiji i svugdje zove Hrvate, ja mu to nikada zamjerio nisam, jer sam
vidio, da nas on smatra kao jedan narod. Ali æelio bih, da s toga g. StarËeviÊ nezamjeri ni
Srbinu kad smatra za Srbina svakoga, koji tim jezikom govori, a neka bude ostavljeno sva-
komu napose, da si to komentira, kako mu drago; to spada u historiju, spada u filologiju.
Nu druga je stvar ovdje; naπ politiËan poloæaj mora konkretan izraz dobiti. Neda se tajiti,
da u trojednoj kraljevini ima i srbski i hrvatski narod.« Dnevnik sabora kraljevine Dalma-
cije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 166.
132 flVidovdan« je poËeo izlaziti 1861. u Beogradu.
133 flSvetovid« je izlazio u Temiπvaru, BeËu i Beogradu od 1852. do 1870. godine.
30
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
134 flJuæna slavenska plemena neÊe doÊi do prave zajednice, ako nebudu jedno drugomu
poπtovali ime kod kuÊe. Srbin mora ostati Srbin u dræavi svojoj a isto tako i Hrvat i Bu-
garin i Slovenac, a svi skupa saËinjavaju jugoslavensku zajednicu. Ako se jedan doseli
drugomu u kuÊu nemoæe zahtjevati, da u kuÊi promjeni ime. To su naπe misli o pravu
plemenstva u narodnoj zajednici i nebojimo se, da nam ih tkogod moæe opovrgnuti. Hr-
vat mora dakle ostati Hrvatom u dræavi, koja je starimi hrvatskimi kraljevi osnovana a do
danas se je odræala. On moæe priznati genetiËno, da u toj dræavi ima æitelja i drugoga ple-
mena ali nikada diplomatiËno. U naπoj Srbiji mi priznajemo genetiËno, da ima i Bugara i
Vlaha ali diplomatiËki mi kaæemo narod srbski a ne bugaro-vlaπki narod. Zaπto se neko-
ji bacaju kamenjem na Hrvate i podmeÊu im duπmanluk na Srbstvo za to, πto oni hoÊe
da budu Hrvati kod svoje kuÊe? Zaπto u Hrvatskoj zahtjevaju ono, πto u Srbiji nebi nika-
da dopustili? Hrvati su pristali uz Srbe u jeziku, Hrvati su priznali u saboru godine 1861.
da i jedan dio srbskoga plemena æivi u njihovoj dræavi, Hrvati su na ovogodiπnjem sabo-
ru, iz obzira na to hrvatsko pleme, zatajili u jednom od najvaænijih diplomatiËkih akta svo-
je sobstveno ime te umjesto πto su mogli punim pravom kazati, ‘hrvatski narod’, kazali su
‘naπ narod’ pa nam joπ Hrvati nisu prijatelji...« Nav. prema: Martin POLIΔ, 1860—1880. Par-
lamentarna povjest kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sa biljeækama iz politiËko-
ga, kulturnoga i druætvenoga æivota. Prvi dio: Od godine 1860. do godine 1867., Zagreb,
Komisionalna naklada kr. sveuËiliπtne knjiæare Franje Suppana (Rob. Ferd. Auer), 1899.,
171.
135 Martin PoliÊ (1850.—1903.), hrvatski povjesniËar, novinski urednik i publicist. O ocjeni
31
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
nije sve, πto saËinjava narodnost; pa ja Êu nadostaviti, da se uz jezik hoÊe navade, naËina
miπljenja, obiËaja, sobÊenja, javne nastave i javne sviesti. Za sve to, moja gospodo, hoÊe
se ograniËeno zemljiπte. Uzmite nam zemljiπte, nestat Êe Hrvatske, ali neÊe veÊ biti ni Srb-
ske. Premda Êe na slovinskom jugu ostati po svuda i Srbah i Hrvatah, sviet neÊe znati za
najplemenitije plodove hrvatske i srbske narodnosti«. Dnevnik sabora kraljevine Dalmaci-
je, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 178.
139 I. VonËina (1827.—1885.), hrvatski politiËar i pravnik, zagrebaËki naËelnik.
140 Na 73 saborskoj sjednici (11. svibnja 1867.) prihvaÊen je sljedeÊi zakljuËak: flsabor tro-
jedne kraljevine izjavljuje sveËano, da trojedna kraljevina priznaje narod srbski, koji u njoj
stanuje, kao narod sa narodom hrvatskim istovjeten i ravnopravan.« Dnevnik sabora kra-
ljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 708.
141 E. pl. BarËiÊ-Japranski (1830.—1913.), hrvatski politiËar i odvjetnik.
142 Na 14. saborskoj sjednici (22. sijeËnja 1866.) Polit-DesanËiÊ je izjavio: flJa se opet vra-
Êam na to iztoËno pitanje; ovo pitanje stoji u savezu sa ugarsko-hrvatskim pitanjem, jer se
neda drugaËije rieπiti nego tim naËinom, da se konfederacija narodah evropskoga iztoka
stvori. Ta se konfederacija nemoæe stvoriti, dok je Austrija u poloæaju, u kojem je sada; dok
Ugarska i trojedna kraljevina nestupe u Ëistu personalnu uniju sa Austrijom, dotle se mo-
ra rieπenje iztoËnoga pitanja odgoditi. Ugarska je pozvana i trojedna kraljevina po svojoj
proπlosti, da svoj predjaπnji poloæaj u europejskom iztoku zauzme; Ugarska i trojedna kra-
ljevina mora propagirati slobodan, ustavan, municipalan æivot na Ëitavom europskom iz-
toku; on mora, kad bilo tad bilo u kakav takav odnoπaj spram te konfederacije narodah
stupiti, a to nemoæe drugaËije, nego kad svoj poloæaj spram Austrije svede na Ëistu perso-
nalnu uniju.« Dnevnik sabora kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7.,
100.
143 S. MiletiÊ (1826.—1901.), srpski politiËar u Hrvatskoj i odvjetnik. Vidi: Nikola PETRO-
32
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
144 Vidi MiletiÊev govor odræan na 15. i 16. saborskoj sjednici (23.—24. sijeËnja 1866.).
di: Iskra IVELJIΔ, Anatomija jedne velikaπke porodice. Rauchovi, Zagreb, SveuËiliπte u Za-
grebu, Filozofski fakultet [etc.], 2014., 11 i dalje.
148 RakoviËka buna (7.—11. listopada 1871.). Vidi: Ferdo ©I©IΔ, Kvaternik (RakoviËka bu-
na), Zagreb, Tisak Hrvatskog πtamparskog zavoda, 1926.; Zvonimir KULUNDÆIΔ, Odgone-
tavanje flzagonetke Rakovica«. Zaboravljeni hrvatski seljaËki tribun Petar Vrdoljak prethod-
nik Stjepana RadiÊa za pola stoljeÊa, Zagreb, Multigraf, 1994.
149 StarËeviÊ je uhiÊen noÊu 12./13. listopada 1871., a iz zatvora je puπten 24. prosinca is-
te godine.
150 Lazar KostiÊ (1841.—1910.), srpski knjiæevnik i pravnik.
151 Vidi: Zdravko DIZDAR, flLjubljanski ‘jugoslavenski kongres’ 1870. u najnovijoj historio-
grafiji«, Historijski zbornik, 27-28 (1974.—1975.), 331-341. Takoer vidi: A. RAHTEN, flJaËa-
nje jugoslavenske ideje meu Slovencima«, u: ISTI, Savezniπtva i diobe, 45-57.; Petar KO-
RUNIΔ, Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici. Hrvatsko-slovenski poli-
tiËki odnosi 1848.—1870., Zagreb, Globus, Centar za povijesne znanosti SveuËiliπta u Za-
grebu [etc.], 1986.
152 Prvi broj flSüdslavische Zeitung« (novi niz) objavljen je 5. sijeËnja 1871. godine. Istoime-
33
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
154 flPrimorac« je izlazio u razdoblju od 1873. do 1878., kao list za politiku, narodno gos-
podarstvo i pomorstvo.
155 Josip MiπkatoviÊ/pseudonim: N. KoritiÊ (1836.—1890.), hrvatski politiËar i publicist.
156 ZagrebaËki dnevnik flObzor« (1860.—1941.) poËeo je izlaziti pod imenom flPozor«
(1860.—1867.).
157 Do nacionalnoga ujedinjenja NjemaËke doπlo je 1871. godine.
158 Proces ujedinjavanja Kraljevine Italije trajao je od 1861. do 1870. godine.
159 Vidi: Jasna TURKALJ, Pravaπki pokret 1878.—1887., Zagreb, Hrvatski institut za povi-
jest, 2009.
160 Izbori za hrvatski Sabor odræani su u kolovozu 1878. godine. A. StarËeviÊ je izabran i
u –urmancu (Krapina — vanjski kotar), ali je prema tadaπnjem izbornom zakonu mogao
zadræati samo jedan mandat. OdluËio se za onaj u Kraljevici.
161 F. FolnegoviÊ (1848.—1903.), hrvatski politiËar i pravnik. Vidi: Fran FOLNEGOVIΔ, Ot-
34
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
166 flNarodi medju NemaËkom i medju Crnim morem, pa medju Dunajem i Adriatikom po
danaπnjih osebitih imenih u: dolnjoj ©tajerskoj, Koruπkoj, Kranjskoj, Gorici, Istrii, Dalmacii,
Hervatskoj, Slavonii, Krajini, Bosni, Hercegovini, gornjoj Albanii, Crnoj Gori, Serbii, Medju-
murju i Bugarskoj; æivivπi kroz vekove izmeπani i u neposrednom susedstvu nenaËiniπe
deræavnu ni narodnu skupnost, nego uzderæaπe svoje narode i deræavne osebnosti. Time
je dokazano, da se iz ovih narodah nemoæe silom naËiniti sreÊna deræavna jedinost; a da
naËine medjunarodne osebe moglo se misliti, dok ne bijaπe sjedinjene Italije i sjedinjene
NemaËke, i dok Rusia ne dobi premoÊ u istoku. U tom stanju, ovaj nijedan narod o sebi
nemoæe slobodan ni sreÊan biti. Ako li ovi narodi sporazumno naËine jednu deræavu, ko-
joj uz podpunu slobodu i jednakost, ime nadeti i uredjenje uvesti stoji od njih, tada je nji-
hova narodna i deræavna sreÊna buduÊnost podpuno osigurana i zajamËena. Ta idea ima
sveta biti svim otaËbenikom ovih zemaljah. Ali jer su se osim Hervatah, ostali narodi ovo-
ga kraja priliËno skupili i lakπe mogu raditi o izvedenju te idee; zato je stranki prava naj-
bliæa zadaÊa: Samostalnost i u svih sluæbah deræavnoga æivota sjedinjena samouprava her-
vatskih zemalja pod dinastijom Habsburg-Lorenah.« Nav. prema: Isto, 105-106.
167 Vidi: flDræavopravni program hrvatske Sjedinjene opozicije (dogovoren izmeu prvaka
Stranke prava i Neodvisne narodne stranke 14. IV. 1894.)«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ,
Programatski dokumenti, 357-358.
168 Pod flobzoraπima« se podrazumijevalo Neodvisnu narodnu stranku. Vidi: flProgram Ne-
35
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
169 HarambaπiÊ je te rijeËi izgovorio na 139. saborskoj sjednici (6. prosinca 1905.) prigo-
dom govora o proraËunu za 1906. godinu. ReËenica glasi: flA g. dr. Josip Frank je onaj, ko-
ji je u stari pravaπki program prvi unio ‘okvir monarkije’; gosp. dr. Frank je onaj, koji je
bitno modificirao pravaπki program time, πto se je dao birati u regnikolarnu deputaciju, ko-
ja se opet bira samo na temelju one zlosretne nagodbe, koju on tako straπno proklinje i
nama silom vjeπa na vrat, jer smo naprosto zatraæili samo to, da se toËno i strogo vrπe ona
prava, koja su nam i samom njom sveËano zajamËena.« StenografiËki zapisnici i prilozi sa-
bora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Petogodiπte 1901.—1906. od CXXVI do uklju-
Ëivo CXLV. sab. sjednice od 10. studenoga do 14. prosinca 1905., 1906., sv. V., dio II., 975.
Vidi: August HARAMBA©IΔ, Govori, Julije BeneπiÊ, ur., Zagreb, Hrvatski izdavalaËki biblio-
grafski zavod, 1943., 485-486. U istome je govoru HarambaπiÊ nazvao Zagorca svojim fldra-
gim drugom«.
170 fl(...) kad bude prvo kopito kozaËkog konja udarilo na beËkom ploËniku, kucnuti (Êe)
36
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
grafiju 1881.—1892., Zagreb, Srpsko kulturno druπtvo Prosvjeta, 2003.; ISTA, PolitiËka i
druπtvena elita Srba u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeÊa. Uspon i pad Srpskoga kluba, Zagreb,
Hrvatski institut za povijest, 2005.
178 Vidi: Mato ARTUKOVIΔ, Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884—1902.),
Zagreb, Naprijed, 1991.; ISTI, Srbi u Hrvatskoj (Khuenovo doba), Slavonski Brod, Hrvatski
institut za povijest — Podruænica, 2001.
179 Vidi: M. ARTUKOVIΔ, fl»lanak ‘Srbi i Hrvati’ i antisrpske demonstracije 1902. u povijes-
noj literaturi i publicistici«, Spomenica Filipa Potrebice, Mirjana MatijeviÊ Sokol, ur., Zagreb,
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta SveuËilista u Zagrebu, Podruænica za povijest Sla-
vonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest, 2004., 257-292; ISTI, flPitanje πte-
ta i odπtete u antisrpskim demonstracijama 1902. godine«, »asopis za suvremenu povijest
42 (2010) 1, 179-217. Te su demonstracije bile obiljeæene i sukobljavanjem s flmaaron-
stvom«.
180 Dinastija ObrenoviÊa vladala je u Srbiji od 1815. do 1842. i od 1858. do 1903. godine.
37
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Êi teren, da joj s vremenom i ova padne kao zrela jabuka u krilo. Samo bor-
bi narodne radikalne stranke181 sa Nikolom PaπiÊem na Ëelu ima se zahvali-
ti, da je ova osnova bila veÊ onda osujeÊena.
6. U Hrvatskoj i Slavoniji stala je Ugarska provoditi madjarizaciju (osobito
pomoÊu t. zv. flJulijanskih πkola«)182 na svim podruËjima, dok je u Dalmaciji
stala prodirati nijemπtina i πiriti se austrijanπtina, uz favoriziranje talijanπtine,
samo da se πto prije odnarodi hrvatski æivalj. Propast hrvatstva bilo je pita-
nje razmjerno kratkog vremena.
Frano Supilo bio je medju prvima, koji je uvidio, da se ovim putem i ova-
kovom politikom u Hrvatskoj ne Êe moÊi spasiti hrvatski narod. Njegovo is-
kreno i nesebiËno rodoljubno srce krvarilo je nad tuænom sudbinom sigur-
ne propasti njegovoga naroda. Stao je da promiπlja: imade li izlaza iz tih vrt-
loga Scile i Karidbe, u kojima se bespomoÊno vrtio brod hrvatske politike.
U to se preselio na Rijeku183 i ovdje doπao u doticaj, on pravaπ, sa starim pra-
vaπima kova Erazma BarËiÊa. Kako je bio bistar i pronicav vidio je, da se Hr-
vati ne mogu istodobno boriti i proti Austriji i proti Ugarskoj, a uz to se joπ
klat sa Srbima i medjusobno. Nakon zrelog promiπljanja stvori svoj plan i od-
luËi napustiti dosadanju sterilnu panhrvatsku legitimistiËku pravaπku politiku
programa od 1894. Dogadjaji iπli su u prilog njegovom planu. U Ugarskoj je
bjesnila opstrukcija radi vojnog komandnog jezika, a Koπutovci184 navjeπtaju
borbu proti austrougarskoj nagodbi, na kojoj poËiva dualizam, a za potpu-
nu samostalnost Ugarske. On odluËi u druπtvu mladjih inaugurirati
181 Vidi: Milan St. PROTIΔ, Radikali u Srbiji. Ideje i pokret, Beograd, Balkanoloπki institut
SANU, 1990.
182 Vidi: Ivan BALTA, flJulijanska akcija kroz maarske πkole u Hrvatskoj i Slavoniji te BiH
38
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
39
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
195 Citat u izvorniku glasi: flMeu Hrvatima, koji æele sporazuma, postoje dvije struje. Jed-
ni ispovijedaju naËelo narodnog dualizma, a drugi naËelo narodnog jedinstva Srba i Hrva-
ta. (...) Oni Hrvati, koji ispovijedaju naËelo narodnog dualizma moraju ipso facto, ako is-
kreno hoÊe sporazuma, pristati uz misao narodne ravnopravnosti. Oni drugi, koji vjeruju
u narodno jedinstvo Srba i Hrvata, moraju ipak dopustiti, da postoje dvije zasebne istorij-
sko-politiËke organizacije, srpska i hrvatska, i u logiËnoj primjeni svojih naËelnih pogleda
ne smiju trpjeti, ako opet iskreno æele sporazuma, podreenost jednog narodnog dijela
drugome. A πto je glavno i jedni i drugi moraju pristati na to, da se naËelu ravnopravno-
sti dade i sigurna zakonodavna podloga, koja iskljuËuje svaki povod meusobnom povje-
renju. Ovo je tim potrebnije, πto meu Hrvatima i danas ima jaka struja, koja pored svih
teπkih iskuπenja i neplodnosti svoga rada ne samo ne priznaje Srbima ravnopravnost, ne-
go Ëak i ne priznaje ni to, da ih ima u æivotu.«, A+B, flO sporazumu Srba i Hrvata«, Novi
Srbobran, Zagreb, br. 163, 18./31. srpnja 1903., 1.
196 Citat u izvorniku glasi: flSrpski narod æeli, da njegova otadæbina bude slobodna kuÊa,
koja jednako πtiti obadva svoja sina, a ne tamnica u kojoj je zatvoren suæanj. I za to, i
zbog toga, mogao bi on stupiti u izvjesne i stalne politiËke odnose samo s onim hrvat-
skim strankama, koje bi se postavile na stanoviπte potpune narodne ravnopravnosti izme-
u Srba i Hrvata.«, O, flZagreb, 27. okt. 1903.«, Novi Srbobran, br. 242, 27. listopada/9. stu-
denoga 1903., 1.
197 Vidi: H. MATKOVIΔ, Svetozar PribiÊeviÊ i Samostalna demokratska stranka do πestosi-
40
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
jek ustvrdi, kako Êe se oko ovih temelja okupiti sav narod hrvatskog i srp-
skog imena. Treba samo joπ da se vrate na principe koje su ispovijedali go-
dine 1903. i neki naπi odliËni i uvaæeni rodoljubi politiËari. U naravi nema
skoka. Najprije narodno jedinstvo u potpunoj ravnopravnosti, a onda pita-
nje: pod kojim i kakovim ustavom se ono moæe provesti. Tek tada Êe se mo-
Êi pozivati na primjere federativne NjemaËke, Rusije itd. Prije ne. Moje je uv-
jerenje, da kao πto su ovi principi iz g. 1903. i dalje urodili velikim i presud-
nim rezultatima, da Êe oni isto tako neminovno uroditi plodovima i u danaπ-
njim vremenima.
2. Dok se ovako razvijahu prilike u Banovini, nastao je veÊ bio u Dalmaci-
ji potpuni preokret radom i sudjelovanjem Frana Supila. Izmedju kluba flna-
rodne hrvatske stranke«198 i flstranke prava«199 s jedne, te flsrpskog narodnog
kluba«200 [s druge strane], nastaje sporazum.201 Isti talijanski klub202 obeÊaje
potporu u borbi proti namjeravanom uvodjenju njemaËkog uredjenja jezika,
a u korist hrvatsko-srpskog.
Dne 13. novembra 1903. izrekao je u dalmatinskom saboru najbolji Supi-
lov prijatelj i pomagaË Dr. Ante TrumbiÊ uznositi i umni govor, koji je for-
malno elektrizovao Ëitavu sabornicu, a potresno odjeknuo cijelom Hrvat-
skom. Ovaj govor sadræaje u jezgri kasniju rijeËku rezoluciju i Ëitav novi po-
litiËki pravac. I on je naglasio u tom govoru, da su stari borci (misli prava-
πe) izgubili s vida stari pravac, a novoga nisu naπli. Na koncu dovikuje: flU
ovoj monarhiji nema pravice za hrvatski narod — ali: ovaj je narod bio pri-
je monarhije, pak Êe æivjeti i poslije nje!«203
198 O izvornom programu dalmatinskih narodnjaka vidi: flProgram Narodnog lista. Program
kumenti, 450-451.
201 Vidi: flTekst sporazuma klubova Srpske narodne stranke i Hrvatske stranke na Dalma-
-57. TrumbiÊ je odræao govor na 10. sjednici (7. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora.
Takoer vidi: Brzopisna izvjeπÊa XXXVIII zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga,
1903., 647-658.
41
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
204 Josip Smodlaka (1869.—1956.), hrvatski politiËar i odvjetnik. Vidi: Marko KostrenËiÊ,
ur., Zapisi Dra Josipa Smodlake, Zagreb, JAZU, 1972. Smodlaka je odræao govor na 11.
sjednici (8. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora. Vidi: Josip SMODLAKA, Izabrani spisi,
I. PeriÊ, H. SirotkoviÊ, ur., Split, Knjiæevni krug, 1989., 250-253. Takoer vidi: Brzopisna iz-
vjeπÊa XXXVIII zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga, 683-688.
205 L. BorËiÊ (1845.—1911.), hrvatski politiËar i srednjoπkolski nastavnik.
206Pero »ingrija (1837.—1921.), hrvatski politiËar i pravnik. »ingrija je odræao govor na 12.
sjednici (9. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora. Vidi: Brzopisna izvjeπÊa XXXVIII zasje-
danja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga, 726-730.
207 VukotiÊ je odræao govor na 14. sjednici (11. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora. Vi-
42
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
213 Ujedinjenu maarsku oporbu Ëinile su: Stranka neovisnosti i ‘48./Neovisna stranka (F.
dokumenti, 518-519.
219 Vidi: V.[inko] M.[ILIΔ], Postanak RieËke Rezolucije i njezine posljedice, Zadar, [s. n.],
1907., 6. Frankovu izjavu vidi u: Janko IBLER, Hrvatska politika 1904.—1906., Zagreb, Kr.
zemaljska tiskara u Zagrebu, 1914./1917., 360-361.
43
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
220 Supilo je i prije prelaska u Rijeku smatrao da u Zagrebu djeluje flpreviπe spletkara i ro-
vara« koji onemoguÊuju ispravne politiËke poteze. Vidi: flKorespondencija Frana Supila iz
perioda 1891—1914«, Hamdija HajdarhodæiÊ, Rafo Arneri [et al.], ur., Arhivski vjesnik 6
(1963) 6, 82.
221 Vinko/Vicko MiliÊ (1833.—1910.), hrvatski politiËar i publicist; naËelnik Splita (1900.—
1906.).
222 Fran VrbaniÊ (1847.—1909.), hrvatski politiËar i pravnik; Ëlan Neodvisne narodne stran-
1905. godine. Vidi: A. TRUMBIΔ, Suton Austro-Ugarske i RijeËka rezolucija, Zagreb, flTipo-
grafija« d. d., 1936., 85-86.
224 Vidi: flZadarska rezolucija«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 497-498.
44
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Ovo je bila prekretnica naπe politiËke historije, kojom za pravo juænih Sla-
vena navijeπtaju rat Habsburπkoj Monarhiji. Mnogi nisu shvatili duboki zama-
πaj RijeËke Rezolucije.225
4. Frano Supilo neumorno je radio. Njegovim posredovanjem doπao je veÊ
9. septembra u Zagreb predsjednik madjar. koalicije Julije Justh.226 S njime
razgovarahu, opet po Supilovoj uputi, gg. Dr. LorkoviÊ, Dr. M. Heimerl, Dr.
Deæman227 i Dr. DerenËin.
Po zakljuËku flHrvatske Stranke Prava« sazvaπe HarambaπiÊ i Zagorac za
19. oktobra konferenciju delegata svih oporbenih stranaka i grupa (hrvatskih
i srpskih) iz Hrvatske — osim Ëiste stranke prava. Odazvaπe se sve, osim g.
Stjepana RadiÊa (jer se on nije slagao sa RijeËkom Rezolucijom poπto ju je —
kako nedavno reËe — krivo tumaËio).228 Na tom sastanku bude osnovana na
temelju rijeËke i zadarske rezolucije Hrvatsko-srpska koalicija.
Vrijedno je ovdje joπte spomenuti, da je u oktobru iste godine predloæio
u dalmatinskom saboru idealni pravaπki zastupnik Don Ivo Prodan,229 neka
bi dalmatinski sabor kao odbor poradio oko skupnog sastanka svih juænih
Slavena, da vijeÊaju, πto da se poduzme u ovim sudbonosnim vremenima.230
U susjednoj kraljevini Srbiji bio je veÊ pred dvije godine (1903.) nastao ve-
liki preokret. ObrenoviÊevu dinastiju, pokornu sluæbenicu Austrije, naslijedi-
la je junaËka KaragjorgjeviÊeva dinastija.231 Pod vladom Velikoga i plemeni-
toga kralja Petra I.232 postala je Srbija privlaËivom toËkom za sve Jugoslave-
225 Vidi: S. ZAGORAC, Istina o rieËkoj rezoluciji ili Tko vara narod, Zagreb, Nakladom pis-
ca, 1905.
226 Gyula Justh (1850.—1917.), maarski politiËar i pravnik.
227Milivoj Deæman (1873.—1940.), hrvatski politiËar, lijeËnik i knjiæevnik. Vidi: J. HORVAT,
flMilivoj Deæman«, u: ISTI, Hrvatski panoptikum, Zagreb, Globus, 1982.2, 125-187.
228 RadiÊevu kritiku flrezolucionaπa« vidi u: S. MATKOVIΔ, flOdnos braÊe RadiÊ prema po-
litici ‘novoga kursa’ na primjeru RijeËke i Zadarske rezolucije«, »asopis za suvremenu po-
vijest 26 (1994) 3, 475-485.
229 I. Prodan (1852.—1933.), hrvatski politiËar, katoliËki sveÊenik, novinar i knjiæevnik. Vi-
di: Marjan DIKLIΔ, Don Ivo Prodan. PolitiËko djelovanje i parlamentrani rad, Zadar, Mati-
ca hrvatska Zadar, 2003.
230 Prodan je govorio na 7. sjednici (30. listopada 1905.) 40. zasjedanja Pokrajinskoga sa-
45
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
stao prije 1911. samo jedanput i to u Beogradu. Usp. F. SUPILO, Politika u Hrvatskoj, 159.
236 Stanoje StanojeviÊ (1874.—1937.), profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Beogra-
du i Ëlan Narodne radikalne stranke. Poznat i zbog polemike s Ferdom ©iπiÊem (1869.—
1940.) oko aneksije Bosne i Hercegovine (1878.).
237 Sándor/Alexander Wekerle (1848.—1921.), predsjednik ugarske vlade (1892.—1895.;
1906.—1910.; 1917.—1918.). Vidi: Géza Andreas von GEYR, Sándor Wekerle 1848—1921.
Die politische Biographie eines ungarischen Staatsmannes der Donaumonarchie, München,
Oldenbourg, 1993.
238 Kossuthova je stranka osvojila 253 zastupniËka mjesta u maarskom parlamentu. »la-
nice udruæene oporbe bile su: Stranka neovisnosti i ‘48., KatoliËka narodna stranka, Na-
rodna ustavna stranka (G. Andrássy ml.) i Demokratska stranka kojoj se na Ëelu nalazio
Vilmos Vázsonyi/Weiszfeld (1868.—1926.).
239 Ferenc Lajos Ákos Kossuth de Udvard et Kossuthfalva (1841.—1914.), maarski politi-
Ëar.
240 Géza Polóny (1848.—1920.), maarski politiËar.
46
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
241 Hrvatski je Sabor raspuπten kraljevim reskriptom 5. travnja. Ipak, taj je saziv svoju pos-
1906., 1.
244 Gjorgje KrasojeviÊ (1852.—1923.), srpski politiËar u Hrvatskoj i odvjetnik.
245 Antun Pugliesi (1858.—1927.), srpski politiËar iz Dubrovnika i odvjetnik.
246 Albert György Gyula Mária Apponyi de Nagyappony (1846.—1933.), maarski politiËar.
247 Gyula/Julius Andrássy de Csíkszentkirály et Krasznahorka ml. (1860.—1929.), maarski
politiËar.
248 Gejza JosipoviÊ (1857.—1934.), hrvatski politiËar i pravnik; ministar za Hrvatsku i Sla-
prevoditelj; ministar za Hrvatsku i Slavoniju u ugarskoj vladi (1903.) i ban Hrvatske, Slavo-
nije i Dalmacije (1910.—1912.).
47
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
149), Zagorac je takoer nudio Supilu mjesto u velikogoriËkom kotaru, ali ovaj se odluËio
za Glinu zbog bliskosti flgraniËarskoga duha«.
254 Teodor grof PejaËeviÊ VirovitiËki (1855.—1928.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od
nik. Ovdje se misli na njegov poloæaj podbana i odjelnoga predstojnika za unutarnje pos-
love u Zemaljskoj vladi.
256 Aleksandar Badaj (1858.—1937.), hrvatski politiËar i pravnik. RijeË je o njegovu polo-
noga predstojnika za bogoπtovlje i nastavu u Zemaljskoj vladi. Vidi: Æeljko KARAULA, flPri-
lozi za biografiju Milana Rojca (1855.—1946.)«, Cris 13 (2011) 1, 319-337.
258 Vidi: M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906—1907.
259 József Szterényi (1861.—1941.), maarski politiËar.
260RijeË je o æeljezniËarskoj pragmatici, tj. zakonu koji je ureivao radne odnose na æeljez-
nici u Ugarskoj i banskoj Hrvatskoj (1907.), kojim je maarski jezik i u Hrvatskoj uveden
kao sluæbeni.
48
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
49
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
ditelj i slikar. Krπnjavi je bio Ëlan frankovaËkoga SHSP-a od 1906. do 1911. godine. Vidi: I.
Mance, Z. MatijeviÊ, ur., Iso Krπnjavi — veliki utemeljitelj, Zagreb, Institut za povijest um-
jetnosti, Hrvatski institut za povijest, 2015.
265 Per fas et nefas (lat.) — pravo i krivo; ono πto je dopuπteno i ono πto nije dopuπteno,
50
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
267 Rudolf Ludwig Raimund Heinrich Alfons grof von Montecuccoli degli Erri, Marchese di
noj Dalmaciji.
269 A. TrumbiÊ je bio naËelnik Splita u razdoblju od 1905. do 1907. godine.
270 Filip Frano NakiÊ (1837.—1910.), splitski i makarski biskup od 1889. do 1910.
271 Danilo II. PetroviÊ-Njegoπ (1871.—1939.). Odrekao se prijestolja 1921. godine.
51
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
logu papa Inocenta III.272 i Grgura IX.273 u 12. i 13. stoljeÊu — vodili krva-
ve kriæarske vojne po Bosni i Hercegovini proti toboænjim krivovjercima zva-
nim flBogomili«.274 Glavno je pak bilo zajedniËka eksploatacija golemih pri-
rodnih bogatstava Bosne i otvoren put na Balkan i Istok. Hrvatskoj pak flpra-
vaπkoj« opoziciji priπaptavala je Austrija, da Êe se Bosna i Hercegovina pri-
pojiti hrvatskim zemljama, a onda da Êe doÊi red i na Srbiju. U tu svrhu, da
Êe se uvesti fltrializam«, sa tako zvanom sekundogeniturom Habsburgovaca,
u kojemu da Êe Hrvati imati dominantan poloæaj. U ovom duhu odgajahu t.
zv. flËisti pravaπi« svoje pristaπe, doËaravajuÊi im hrvatsku kraljevinu do Cari-
grada. Supilo je sve to znao, i kad je g. 1908. govorio s Luegerom,275 nije mu
ovaj trebao otkrivati fltajnu« o naumljenoj aneksiji Bosne i Hercegovine, jer je
to veÊ znao, a htio je tek da Ëuje πto i kako to misli Austrija provesti.
SnaÊi se u ovom kaosu, pogoditi siguran pravac koji dovodi do cilja, ni-
je bilo lako. Supilo si ga je ipak veÊ prije tog dogodjaja stvorio. Nadoπli do-
godjaji pomagali su mu u izvadjanju toga plana.
Radi provedene aneksije Bosne i Hercegovine malo da nije doπlo do ra-
ta sa Srbijom i Crnom Gorom — a dakako i s Rusijom. Medjutim bio je spor
izgladjen, jer Rusija nije joπ bila spremna; ali je ostala duboka rana, po kojoj
se moglo nagovijeπtati, da Êe prije ili kasnije na Balkanu planuti poæar, ko-
jemu se ne dadu pravo pregledati dimenzije. VeÊ sada je bilo dosta povoda
za sveopÊi jedan sukob. Engleska je budno pratila veliko i sistematsko nao-
ruæavanje NjemaËke, koja joj se svuda izpreËivala kao suparnica ne samo u
politici, nego i u svjetskoj trgovini i kolonijalnoj agresivnosti. Francuska je
instinktivno osjeÊala, da je prva na udarcu, a Rusija je bila u brizi za sudbi-
nu Balkana i za put u Carigrad.276 Barut se sve viπe nagomilavao, samo je
trebalo jedne iskre, da ga dovede do eksplozije.
3. Supilo je sve to znao i o svemu razmiπljao. Putovao je u BeË, u Prag, u
Italiju, ©panjolsku i druguda i svuda raspravljao o politici.
VeÊ u Budimpeπti slutio je neke vanredne dogadjaje. Za potvrdu toga na-
vest Êu jednu epizodu. Nekog dana, nakon πto sam se ja vratio iz BeËa sa
272 Inocent III. (1198.—1216.); svjetovno ime: Lotario dei Conti di Segni (ro. o. 1160./
1161.).
273 Grgur IX. (1227.—1241.); svjetovno ime: Ugolino dei Conti di Segni (ro. o. 1167.).
274
Vidi: Franjo ©anjek, gl. i odg. ur., Fenomen flkrstjani« u srednjovjekovnoj Bosni i Humu,
Zbornik radova, Sarajevo, Zagreb, Institut za istoriju, Hrvatski institut za povijest, 2005.
275 Karl Lueger (1844.—1910.), austrijski krπÊansko-socijalni prvak; gradonaËelnik BeËa od
1897. do 1910. godine. Vidi: John W. BOYER, Karl Lueger (1844—1910). Christlichsoziale
Politik als Beruf. Eine Biographie, Wien, Köln, Weimar, Böhlau Verlag, 2010. Supilo je opi-
sao svoje susrete s Luegerom u Lovranu i BeËu. Vidi: F. SUPILO, Politika u Hrvatskoj, 209-
-212.
52
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
276 Vidi: Barbara JELAVICH, Russia’s Balkan Entanglements 1806—1914, New York, Cam-
bridge University Press, 1991.; Andrew ROSSOS, Rusija i Balkan. Meubalkanska rivalstva
i ruska vanjska politika 1908—1914., Zagreb, Globus, 1992.
277 flPester Lloyd«, budimpeπtanski dnevnik na njemaËkom jeziku (1854.—1945.). List je kao
ski dokumenti, 556-559. RijeË je o izborima za hrvatski Sabor, odræanima 27. i 28. veljaËe
1908. godine.
53
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
54
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
289 Alexander Brosch Edler von Aarenau (1870.—1914.), austrougarski stoæerni Ëasnik; pri-
listopada 1908., 1.
55
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Hrvatima, nego proti Srbima, opet u svrhu da nas ipak rastave. Traæilo se
potpore na sve strane, pa i kod zastupnika na carevinskom vijeÊu. O Dru.
Koroπcu ne Êu danas da govorim, da se ne bi krivo tumaËilo.
Ja sam tada baπ istupio iz koalicije293 uslijed njenog zakljuËka da se u aus-
trougarskoj delegaciji ne Êe traæiti prisajedinjenje Bosne i Hercegovine kra-
ljevini Hrvatskoj. Ja sam se dræao one poznate Supilove: flako sreÊa pane, da
Bosna i Hercegovina dodju pod ovu Monarhiju, imadu se pripojiti Hrvatskoj
itd.«294 Ovo stanoviπte nije iskljuËivalo i onu drugu Supilovu alternativu, da
Bosna i Hercegovina bude i srpska, odnosno jednako srpska kao i hrvat-
ska.295 Koalicija je nasuprot mislila, da je bolje, ako se to pitanje veÊ tada
uopÊe ne potiËe. — Koalicija naËini aranæman sa Dr. TomaπiÊem.296 Kod to-
ga ja veÊ nisam sudjelovao.
Za veleizdajniËkom parnicom u Zagrebu od 15. I. do 5. X. 1909.297 slije-
dio je Friedjungov proces od 22. XII. 1909. do 5. I. 1910.298
V. SUPILO SE POVLA»I IZ KOALICIJE,
JER SMATRA NJEZINU TAKTIKU POGRE©NOM.
1. Poslije beËkoga procesa raziπao se Supilo s koalicijom299 i povukao se iz
aktivnoga politiËkog rada.300
Razlika izmedju Supila i ostalih Ëlanova koalicije, kako sam veÊ napome-
nuo, nije bila u ideji, nego samo u taktici. On nije bio viπe onaj ekskluzivis-
tiËki Hrvat, ali je vazda strepio nad tim, — sve do svoje smrti — da se ne bi
sabore, sreÊa drugaËije odluËi da Bosna i Hercegovina bude pripadala onomu sklopu u
kojem se nalazi cjelokupni naπ hrvatski narod, onda je opet duænost svakoga pravoga pa-
triote, bilo Srbina ili Hrvata, da se svojski zauzme da ta Bosna i Hercegovina ne doe u
tue, nego u bratske ruke hrvatske.« Nav. prema: F. SUPILO, PolitiËki spisi, 343.
295 flI ako sreÊa pane pa da Bosna i Hercegovina izau iz okvira ove Monarhije, onda je
sasvim naravno da Êe svaki pravi i poπteni Hrvat, kad ta Bosna ne moæe da bude hrvat-
ska, radije æeljeti da pripadne bratu Srbinu, nego tuinu...« Isto.
296 Vidi: Jaroslav ©IDAK, M. GROSS [et al.], Povijest hrvatskog naroda g. 1860—1914., Za-
greb, ©kolska knjiga, 1968., 265-267 (potpoglavlje: flPakt bana TomaπiÊa i Koalicije«).
297 Proces je odræan u Zagrebu od 3. oæujka do 5. listopada 1909. godine. Vidi: M. GABE-
56
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
301 Vidi: Dragoslav JANKOVIΔ, Jugoslovensko pitanje i Krfska deklaracija 1917. godine,
pokojnika.
303 Henry Wickham Steed (1871.—1956.), britanski novinar i publicist, vidi: Peter
SCHUSTER, Henry Wickham Steed und die Habsburgermonarchie, Wien, Köln, Graz,
Böhlau Verlag, 1970.
304 Prvi balkanski rat zapoËeo je 8. listopada 1912., a zavrπio 30. svibnja 1913. godine.
305 H. W. Steed je bio vanjskopolitiËki dopisnik lista flThe Times« iz BeËa od 1902. do 1912.
godine. Taj londonski dnevnik, osnovan 1785. pod imenom flThe Daily Universal Register«,
izlazi i danas.
306 Slavko pl. Cuvaj od Ivanjske (1851.—1931.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od
57
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
307 Vidi: Annika MOMBAUER, Uzroci Prvog svjetskog rata: kontroverze i konsenzus, Za-
godine. Vidi: Vinko AntiÊ, Vilko Grbac [et al.], prir., Matko Laginja. O stogodiπnjici rodje-
nja oca Istre 1852.—1952., Rijeka, Narodno sveuËiliπte, 1952.
309 ZagrebaËki dnevnik flHrvatska sloboda« (1908.—1911.) bio je glasilo SSP-a (milinovci).
310 U povijesti hrvatskoga politiËkog novinarstva postoji viπe listova koji su tijekom 20. sto-
ljeÊa nosili ime flHrvatsko pravo«. Hodæa ovdje misli na glavno glasilo »iste stranke pra-
va/SHSP/Stranke prava (frankovci) koje je izlazilo od 1895. do 1911. godine.
58
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
311 Argentinski dnevnik flLa Plata Zeitung« osnovan je 1863. u Buenos Airesu; u razdoblju
59
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
322 Zagorac je boravio u Argentini i »ileu, gdje je ispitivao teren za osnivanje iseljeniËke
banke. Vidi: S. MATKOVIΔ, Premili Ivane: korespondencija Ivana Hribara s hrvatskom eli-
tom, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2016., 274-275.
60
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Cuvajevom reæimu. Supilo nije u tom viπe sudjelovao, ali ja se s njime dopi-
sujem i sastajem. Dne 4. VI. piπe mi, da je Ëitao moj izvjeπtaj o putu i da se
moja opaæanja mnogo podudaraju sa onim πto je o Argentini napisala supru-
ga njegovog dobrog prijatelja velikog Talijana Gugliema Ferrero,323 gospodja
Dr. Gina Ferrero324 rodjena Lombroso.325 Itd. Predlaæe mi na moju æelju sas-
tanak u Pragerhofu za 10. VI. — πto sam ja radosno prihvatio. Razgovarali
smo Ëitavo poslije podne. Ipak mi se Ëinila njegova politika presmionom i ja
se nisam mogao odluËiti za istu, akoprem su sjajne pobjede Srbije i Bugara
u balkanskom ratu326 æivo odjekivale i kod nas.327
U to se u austrijskoj poli poËelo na veliko tretirati hrvatsko pitanje u
Reichsrathu, a onda i u delegacijama. Govorili su: Dr. »ingrija, ©usterπiË,328
SpinËiÊ,329 Masaryk, Nemec,330 KlofaË,331 Ellenbogen,332 Dobernig333 i
Lecher,334 a najsenzacijonalnije knez Schwarzenberg,335 intimus prijestolo-
Lorella CEDRONI, Guglielmo Ferrero. Una biografia intellettuale, Roma, Aracne, 2006. Ta-
koer vidi: G. FERRERO, flUspomene na Supila«, Obzor Spomen-knjiga 1860—1935, 5;
Bogdan RADICA flSupilova pisma Ferrerovima. Prilozi naπoj suvremenoj politiËkoj povijes-
ti«, Hrvatska revija, 7 (1957) 4, 365-405; 12 (1962) 1-2, 17-54; 21 (1971) 2-3, 159-175.
324 Gina Elena Zefora Lombroso Ferrero (1872.—1944.), lijeËnica. Vidi: B. RADICA, flSupi-
lo u Italiji. Neobjavljena Supilova pisma gdji Gini Ferrero-Lombroso. Historijat jednog pri-
jateljstva«, Obzor, br. 62, 4. oæujka 1929., 5; br. 63, 5. oæujka 1929., 5; br. 64, 6. oæujka
1929., 5; br. 65, 7. oæujka 1929., 5; br. 66, 8. oæujka 1929., 5; br. 67, 9. oæujka 1929., 5; br.
68, 10. oæujka 1929., 5.
325 Ginin otac bio je Cezare/Marco Ezechia Lombroso (1835.—1909.), talijanski lijeËnik i
kriminolog.
326 Zagorac misli na srpske i bugarske pobjede nad Osmanlijskim Carstvom u Prvome bal-
kanskom ratu, ali zaobilazi kasniji razvoj dogaaja u Drugome balkanskom ratu. Vidi: Mi-
lutin LAZAREVIΔ, Drugi balkanski rat, Beograd, flVojno delo«, 1955.
327 Vidi: Igor DESPOT, Balkanski ratovi 1912—1913. i njihov odjek u Hrvatskoj, Zagreb,
Plejada, 2013.
328 Ivan ©usterπiË (1863.—1925.), slovenski politiËar i pravnik. Vidi: Janko PLETERSKI, Dr.
Ivan ©uπterπiË 1863—1925. Pot prvaka slovenskega politiËnega katolicizma, Ljubljana, Za-
loæba ZRC, ZRC SAZU, 1998.; A. RAHTEN, Der ungekrönte Herzog von Krain. Die slowe-
nische katholische Bewegung zwischen trialistischem Reformkonzept und jugoslawischer
Staatsidee, Wien, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, 2012.
329 Vjekoslav SpinËiÊ (1848.—1933.), hrvatski politiËar, publicist i katoliËki sveÊenik.
331 Václav Jaroslav KlofáË (1868.—1942.), Ëeπki politiËar i novinar. Vidi: Josef KRE»MER,
61
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
62
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
339 MunkaË (ma.) — prije Prvoga svjetskog rata u Hrvatskoj pogrdan izraz za Maare.
340 Pismo je objavljeno u flNovom listu« 4. travnja 1928., te uz neznatne razlike, u: flKores-
pondencija Frana Supila iz perioda 1891—1914«, 215.
341 RijeË je o tjedniku flSüdslavische Rundschau« (BeË, 1912.—1914.).
344 Vidi: Die kroatische — die südslawische Frage. Von einem aktiven Politiker der
348 Ivan barun Skerlecz/©krlec LomniËki (1873.—1951.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalma-
cije od 1913. do 1917. godine. Vidi: Ivan BULIΔ, Ivan Skerlecz LomniËki 1913.—1917. kra-
ljevski komesar i hrvatski ban, doktorska disertacija, SveuËiliπte u Zagrebu, Zagreb, 2011.
349 Sabor je poËeo zasjedati 27. prosinca 1913. godine.
63
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
350 ©kotski putnik; aluzija na Seton-Watsonovo podrijetlo i brojna putovanja koja je podu-
zimao.
351 Seton-Watson navodi Hodæu i Zagorca kao one politiËare koji su oËajavali zbog opor-
tunistiËke politike Franje Josipa I., ali su pronaπli kanale da pristupe prijestolonasljedniko-
vu uredu u Belvedereu. R. W. SETON-WATSON, flJoseph Redlich«, The Slavonic and East
European Review 16 (1937) 46, 200.
352 Vidi: R. W. SETON-WATSON, The Southern Slav Question and the Habsburg Monarchy,
64
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
357 flDuæe sam vrijeme u muËnom raspoloæenju. Potpuna nesposobnost austrijskih mjero-
davnih krugova da zaustave rastuÊu anarhiju kod juænih Slavena i njihova sklonost prema
starim metodama lombardijsko-venecijanske policijske dræave, dovodi svakog prijatelja
Austrije do zdvojnosti. Uskoro Êe biti prekasno da se to okrene.«
358 Vidi: R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni. Korespondencija 1906—1941. I/1906—1918,
363 István Imre Lajos Pál Tisza de Borosjenő et Szeged (1861.—1918.), predsjednik maar-
ske vlade od 1903. do 1905. te od 1913. do 1917. godine. Vidi: Gabor VERMES, István
Tisza. The Liberal Vision and Conservative Statecraft of a Magyar Nationalist, New York,
Columbia University Press, 1985.
364 László Lukács de Erzsébetváros (1850.—1932.), predsjednik ugarske vlade od 1912. do
1913. godine.
65
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
66
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
67
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
379 Zagorac je te rijeËi izgovorio na 38. saborskoj sjednici, 9. oæujka 1914. godine. Cjelovit
glasi: flAli da me se krivo ne shvati, ili da me se ne nastoji prikazati kao nelojalna dræav-
ljanina, ja kaæem, da bi mi Hrvati bili najsretniji, kada bi se to oæivotvorenje (ujedinjenje)
dogodilo u okviru monarkije, jer bi time bila osigurana i teritorijalna cjelokupnost ovih na-
πih zemalja. U svakom drugom sluËaju to oæivotvorenje, to ujedinjenje naπih zemalja, biti
Êe na πtetu cjelokupnosti teritorija kraljevine Hrvatske. Jer uzmimo teoretski, da dodje do
oæivotvorenja, t. j. ujedinjenja naπih zemalja izvan okvira monarkije, u prvom je redu po-
gibelj, da Êe nam Talijani oteti dio Istre i Bog zna moæda πto joπ s one strane; a u drugom
redu ostaje pogibelj, da Êe nam Srbi uzeti Bosnu i Hercegovinu. Dakle Hrvatima svakako
najveÊma konvenira, da se to oæivotvorenje sjedinjenja naπih zemalja zbude u okviru mo-
narkije. Ali ako neÊe ta monarkija htjeti, da provede to ujedinjenje, onda neka se dogodi
ono, πto Êe se po mom uvjerenju bezuvjetno dogoditi. Zato ja dræim, bude li monarkija
sprijeËavala to ujedinjenje i oæivotvorenje naπega programa, da Êe to biti na πtetu i njezi-
noj teritorijalnoj cjelokupnosti. (...) Mi Hrvati za to ne trebamo postati irredentiste, ne tre-
bamo da pomaæemo djelotvorno tomu oæivotvorenju ujedinjenja naπih zemalja izvan mo-
narkije, to Êe samo po sebi doÊi, dosta je za nas, da budemo samo pri tomu pasivni, t. j.
pasivnost naπa dostaje, da se to pitanje bude rijeπilo onako, kako nije korisno za monar-
kiju. Zato treba, da se dobro razumije ideja vodilica programa stranke prava. Ja pako ka-
æem za svoju osobu, da ako nas budu tjerali silom do zdvojnosti, onda Êemo morati biti
pasivni i pustiti dogodjajima, da idu svojim tokom i da se razvijaju, kako se, Ëini mi se, po-
Ëimaju veÊ razvijati. A kako sam kazao, mi ne treba da budemo dinastiËniji od dinastije,
monarhistiËniji od same monarhije. Valjda to ne moæe nitko od nas zahtijevati, jer to pre-
lazi sile naπe.« Isto, 485.
68
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
noviπtu stajao sam i god. 1918. Poslije ujedinjenja povukao sam se i ja pos-
vema iz aktivne politike ne zato, πto bi bio proti ujedinjenja, Boæe saËuvaj,
nego zato, πto sam bio pod uplivom Supilove ideologije proti ovako, naglo,
bez svakih pregovora i dogovora, provedenom ujedinjenju. Bio sam stavljen
i pod policajnu pasku. Saznavπi za to, upravio sam na tadaπnjega podbana
g. Tomislava TomljenoviÊa382 otvoreno pismo u flObzoru«, ali je ovo bilo od
naslova do potpisa zaplijenjeno. Tada sam otiπao osobno do g. Tomljenovi-
Êa i protestirao proti tomu. On mi je rekao, da je dobio takovo naredjenje iz
Beograda, ali da Êe govoriti sa g. PribiÊeviÊem,383 da se to skine. To je bilo
i uËinjeno.
Danas, kada g. PribiÊeviÊ i Stjepan RadiÊ naglasuju principe iz g. 1903.
koji su ih tada povezali sa Franom Supilom — treba da ih u tom radu podu-
pre svaki rodoljub i Hrvat i Slovenac i Srbin.384
5. Moæda Êe tkogod primijetiti, da je ta potpuna ravnopravnost nemoguÊa
pod dva imena. To ne stoji. Dva imena nisu nikakova zapreka. Samo teori-
ja dvaju naroda iskljuËuje za vazda svaku slogu i svaki mir izmedju Srba i
Hrvata. To potvrdjuje i Frano. Godine 1911. napisao je Frano Supilo u flNo-
vom Listu« ovo: flAko se postavimo na stanoviπte, da su Srbi i Hrvati dva po-
381 ©iri izvod iz ZagorËeva govora, izreËenoga na 48. saborskoj sjednici, glasi: flJa ne dræim,
da Êe do oæivotvorenja programa stranke prava doÊi u najkraÊe vrijeme, ali je zato naπa
duænost, da se medjusobno potpomaæemo i pospjeπujemo oæivotvorenje programa stran-
ke prava. I Hrvat i Srbin i Slovenac trebali bi zajedniËki i jedinstveno da prema tome cilju
idu, trebalo bi da im bude program i cilj ujedinjenje i sloboda svih naπih zemalja, ujedi-
njenje i sloboda kraljevine Hrvatske. Kad bi se to ozbiljno htjelo, ja sam uvjeren, da mi ne
bi trebali niti potpore drugih naroda ove monarhije, da bi mi uslijed naπega geografskog
poloæaja, koji znaËi neizmjernu jakost i moÊ u naπim rukama, kadri bili prisiliti mjerodav-
ne faktore, da rijeπe ovo pitanje. Pitanje naπega ujedinjenja i slobode. (...) Gosp. PribiÊe-
viÊ kaæe, da je spas naπ ovdje na jugu u jedinstvu narodnom, t. j. da Hrvati, Srbi i Sloven-
ci budu jedinstveni. Ja sam s time sporazuman, samo bih morao znati potpuno, kako si on
to narodno jedinstvo predstavlja i tumaËi. Ako se narodno jedinstvo tumaËi tako, da ne bu-
de na uπtrb hrvatskomu imenu i hrvatskoj proπlosti i buduÊnosti hrvatskoga naroda i hr-
vatske dræave, onda ja priznajem takovo narodno jedinstvo, ako Êemo tim narodnim jedin-
stvom doÊi do slobode, ujedinjenja i samostalnosti. Ako se pak bude htjelo hrvatskomu
narodu i hrvatskoj dræavi prikrpati kakovo ime i nekakav privjesak, pa da iz politiËkog hr-
vatskog naroda nastane nekakov hrvatsko-srpski narod ili srbo-hrvatski, kao πto su to u
Bosni nazvali hrvatski jezik, πto je za mene jedan nesmisao, — onda sam ja proti tomu na-
rodnom jedinstvu.« Isto, 490.
382 T. TomljenoviÊ (1877.—1945.), podban 1919. i ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od
69
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
385 Citat u izvorniku glasi: flAko se postavi na stanoviπte, da su Srbi i Hrvati dva posebna
naroda, ili makar samo dva posebna plemenska individualiteta, a ne jedan jedini i jedin-
stveni narod sa dva narodna imena, onda je matematiËki sigurno i neizbjeæivo, da se, u
poloæaju, u kome se nalaze, moraju razviti ovakove utakmice, borbe i licitacije. Moraju za
to, jer, poπto su i jedni i drugi isto, a opet nisu, ili ne Êe da budu isto, to silom okolnosti
jedan drugome eo ipso postaje najneposrednijim, najopasnijim neprijateljem.« Frano SUPI-
LO, Politika u Hrvatskoj, Rijeka, Tisak RieËke dioniËke tiskare, 1911., 20. Takoer vidi: Fra-
no SUPILO, flPolitika u Hrvatskoj, III.«, RieËki novi list, Rijeka, br. 202, 25. kolovoza 1911.,
1.
386 Citat u izvorniku glasi: flTreba se zamisliti u ovaj ludi, a toli strahoviti problem, u kome
se nalazimo u etniËkim zakonima, kao jedna njihova iznimka, pak Êe se onda na stvari
drukËije gledati.« Isto.
387 Ksaver ©andor Gjalski/Ljubomil Tito Josip Franjo BabiÊ (1854.—1935.), hrvatski knjiæev-
ljaËe 1928., 1; br. 41, 11. veljaËe 1928., 5; br. 42, 12. veljaËe 1928., 5; br. 43, 13. veljaËe
1928., 4; br. 44, 14. veljaËe 1928., 3.
70
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
389 Navod u izvorniku glasi: fl1) Hrvati, Srbi i Slovenci jedan su genetiËki narod sa tri ime-
na, razliËitih historijskih, dræavopravnih i kulturnih tradicija, ali jednog jezika i jedne ple-
menske rase. 2) U ovome narodu u Habsburπkoj Monarhiji Hrvatskoj pripada vodeÊa po-
litiËka uloga kao prima inter pares. Izvan Habsburπke Monarhije ta uloga u istom svojstvu
pripada Srbiji. U svakom sluËaju vrijedi potpuna ravnopravnost plemenskih elemenata raz-
noga naziva, kao i potpuna sloboda i ravnopravnost vjeroispovijedanja. 3) Hrvatska, u
uæem smislu ove rijeËi, s glavnim gradom Zagrebom, jest za sve Hrvate, ma gdje oni bo-
ravili, glava i srce Hrvatske, kao πto je Srbija, u uæem smislu, s Beogradom na Ëelu, glava
i srce Srpstva. Hrvatima je Hrvatska sa Zagrebom integralni dio njihova narodnoga i dræa-
vopravnoga biÊa, njihova individualizma, a druge su hrvatske zemlje uda toga biÊa. 4) Ide-
ja narodnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca dovodi, u politiËkom pogledu, do logiËke
posljedice teænje rada i programa za jednim politiËkim ujedinjenjem u slobodnu nacional-
nu dræavu, u kojoj Êe svako pleme, bolje rekuÊi, predstavnici svakog imena, sa svojim oso-
binama, tradicijama i snagama u novu formaciju donijeti svoje najbolje sile i sposobnosti.
Ova nova formacija mora biti harmoniËni produkt svih naπih narodnih sila, u fuziji duho-
va, tradicija i nada, u jedinstvenom pregnuÊu za osigurati naπu zajedniËku buduÊnost. Ta-
ko bi se napravila dræava od 12-13 milijuna (7 milijuna pravoslavnih, 5 milijuna katolika i
800.000 slavenskih muslimana), priliËno jaka da zakrËuje prolaz njemaËkom ekspanzivnom
imperijalizmu na ovom njegovom naravnom putu na Istok.« Nav. prema: flFrano Supilo
Edwardu Greyu«, u: F. SUPILO, PolitiËki spisi, 490. Radi se o konceptu promemorije koja
je bila predana na engleskom jeziku u Foreign Office 30. rujna 1915. godine. Na njemu je
71
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Supilo, vjerojatno naknadno, zapisao datum fllistopad 1915.«. Koncept promemorije Ëuva
se u Arhivu Jugoslavenskoga odbora.
390 J. M. JovanoviÊ-Piæon (1869.—1939.), srbijanski politiËar i povjesniËar. Na duænosti sr-
bijanskoga poslanika u Londonu bio je od 1916. do 1919. godine. Vidi: Jovan M. JOVA-
NOVIΔ PIÆON, Dnevnik (1896—1920), Radoπ LjuπiÊ, Miladin MiloπeviÊ, prir., Novi Sad,
Beograd, Prometej, Radio-televizija Srbije, 2015.
391 flA. Poslovi zajedniËki 1) Temeljni ustav dræave na potpuno demokratskom i ravnoprav-
nom temelju za sav narodni plemenski i kulturni æivot dræave i naroda. 2) Vanjski poslo-
vi dræave. 3) Kopnena, pomorska i sva ostala obrambena sila dræave. 4) Oni ekonomski i
komunikacioni poslovi koji imaju vaænost za cijelu dræavu. 5) Novac (valuta) i financije za
zajedniËke potrebe. 6) Najviπa nastava, biva, najviπe institucije za odgoj viπe narodne inte-
ligencije. B. Autonomni poslovi U autonomne poslove spadali bi svi ostali dræavni i pro-
vincijalni poslovi, koji se ne nalaze u rubrikama zajedniËkih poslova, kao: unutarnja upra-
va sve πkolstvo, izuzev ono u zajedniËkim poslovima, sudstvo, bogoπtovlje, poljodjelstvo,
komunikacioni poslovi lokalnijega reda, financije i financiranja autonomnih poslova πto bi
imalo biti u svezi sa zajedniËkim financijama, po shemama i sistemima koji ih veÊ u prak-
si na izbor imade; zatim ostali manji javni poslovi koji prelaze kompetenciju opÊina i ko-
tara. ZajedniËke poslove rjeπavao bi dræavni narodni parlamenat, a autonomne poslove sa-
bori ili skupπtine dotiËnih zemalja. Tako bi postojale centralna vlada i autonomne vlade s
meusobno ustanovljenim odnoπajima. Uz jedan centralni parlamenat za zajedniËke poslo-
ve potrebno bi bilo — prema tradicijama i prilikama naπim — pet (5) autonomnih sabora
ili skupπtina, naravno s odnosnim vladama, ne iskljuËiv da Ëlanovi tih autonomnih vlada
mogu istodobno biti i Ëlanovi centralne vlade ili onaj resor. (...)« Nav. prema: flFrano Supi-
lo Jovanu M. JovanoviÊu«, u: F. SUPILO, PolitiËki spisi, 536-537.
72
S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
73
flBorbenost« u politici
»iste stranke prava
(StarËeviÊeve hrvatske stranke prava
/ Stranke prava)
Mislav GABELICA
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Uvod
Zadatak ovoga rada je istraæiti ustroj, znaËenje i ulogu posebnih, manje ili vi-
πe organiziranih dijelova »iste stranke prava (StarËeviÊeve hrvatske stranke
prava / Stranke prava),1 zaduæenih za mobilizaciju flulice«. Od svoga nastan-
ka 1895. godine, kada se skupina pravaπa, na Ëelu s Antom StarËeviÊem, od-
vojila od matiËne Stranke prava, pa do sloma Austro-Ugarske Monarhije, ova
je stranka u Zagrebu u niz navrata istupala sa svojim dijelovima koji nisu uvi-
jek imali Ëvrstu organizaciju, no redovito su okupljali iste druπtvene slojeve,
1 »ista stranka prava (»SP) 1903. godine mijenja ime u StarËeviÊeva hrvatska stranka pra-
va (SHSP), koja 1910. godine, fuzijom s grupom oko lista Hrvatstvo, mijenja ime u Stran-
ka prava (SP). Njezine pristalice su prema jednom od utemeljitelja i dugogodiπnjem pred-
sjedniku, Josipu Franku, nazivane flfrankovcima«.
75
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
2 O Obzoru, njegovoj ideologiji, osobama koje su ga stvarale i druπtvenom sloju Ëiji je bio
meu toga flkako« i fltko« sudjeluje u aktivnostima flulice«. Neprihvatljivim uliËnim aktivnos-
tima smatrao je nasilje i ugroæavanje osobne sigurnosti graana, te sudjelovanje takvih po-
jedinaca, koje navodno ne pokreÊe izgraeni svjetonazor nego ruπilaËke sklonosti. Obzor
je pritom ciljao na flfrankovaËke« uliËne manifestacije, zaboravljajuÊi da je i sam podupirao
protusrpske i protumaarske manifestacije, koje su rezultirale uliËnim izgredima. O tomu
vidi: Stjepan MATKOVIΔ, »ista stranka prava 1895.—1903., Zagreb, Hrvatski institut za po-
vijest, 2001., 155-156; Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flStjepan RadiÊ i KunoveËka buna 1903.
godine«, Podravina 2 (2003) 4, 65. Tijekom protumaarskog Narodnog pokreta u Hrvatskoj
(1903.—1904.), koji se izmeu ostaloga odlikovao i uliËnim izgredima, Obzor je objavio
Ëlanak u kojem su za glavne nositelje maarizacije u Slavoniji optuæeni Æidovi. Ljiljana DO-
BROV©AK, flÆidovi u banskoj Hrvatskoj u zbivanjima 1903.—1904.«, »asopis za suvreme-
nu povijest 37 (2005) 3, 649.
76
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
nih nauka, 1960., 23-43; ISTA, Povijest pravaπke ideologije, 312-3; S. MATKOVIΔ, »ista
stranka prava, 194-195.
10 J. ©IDAK et. al., Povijest hrvatskog naroda 1860.—1914., 197-198.
12 Rene LOVREN»IΔ, Geneza politike flnovog kursa«, Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu [etc.],
77
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
78
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
1903., 2.
22 flStarËeviÊanski sastanci«, Hrvatsko pravo, br. 1978., 14. lipnja 1902., 3.
79
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
23 flRadniËko-djaËki blagdan«, Hrvatski radnik, Zagreb, br. 11., 12. lipnja 1902., 2.
24 J. HORVAT, PolitiËka povijest Hrvatske, I., Zagreb, August Cesarec, 1990.2, 238-244.;
Ivan PER©IΔ, KroniËarski spisi, S. MatkoviÊ, prir., Zagreb, Dræavni arhiv u Zagrebu [etc.],
2002., 147-149; Ivan MUÆIΔ, Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, Split, vl. nakl., 1969.,
47-49; Svetozar PRIBIΔEVIΔ, Izabrani politiËki spisi, Hrvoje MatkoviÊ, prir., Zagreb, Golden
marketing, 2000., 11-21; M. GROSS, flNacionalne ideje studentske omladine u Hrvatskoj uo-
Ëi I. svjetskog rata«, 76-78.; R. LOVREN»IΔ, Geneza politike flNovog kursa«, 39-52.
25 M. GROSS, flStudentski pokret 1875.—1914.«, Spomenica u povodu proslave 300-godiπ-
njice SveuËiliπta u Zagrebu, J. ©idak, ur., Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu, 1969., 454-461.
26 O protusrpskim demonstracijama i ulozi »SP-a u njima, vidi: S. MATKOVIΔ, »ista stran-
ka prava, 150-160.
27 O programu iz 1894. godine, kao zajedniËkom programu cjelokupne tadaπnje hrvatske
80
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
ulozi »SP-a u Narodnom pokretu vidi: S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 163-177.
29 Nenad BUKVIΔ, flReakcija hrvatske javnosti na zbivanja u Rusko-japanskom ratu
81
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
82
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
-52.
42 Mislav GABELICA, flKatoliËki sveÊenici u banskoj Hrvatskoj na izbornim listama franko-
vaËkih pravaπa (1895.—1913.)«, Pilar 7 (2012) 2, 40-49; Mario STRECHA, flOd katoliËkog hr-
vatstva do katoliËkog pravaπtva«, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 34-35-36 (2004) 1,
110-121.
43 Izlaskom iz Hrvatske stranke prava ovo je radniπtvo razoËarano pisalo, da se oni, koji
borbi protiv politike flnovog kursa« u razdoblju vladavine Hrvatsko-srpske koalicije«, Rado-
vi Zavoda za hrvatsku povijest 39 (2007) 1, 165, 168-174.
45 flPolitiËki moral«, Slobodna rieË, br. 6., 24. oæujka 1904., 3-4.
46O RijeËkoj rezoluciji hrvatske oporbe i Zadarskoj rezoluciji, kojom je srpska oporba iz
hrvatskih zemalja pod odreenim uvjetima prihvatila naËela iz RijeËke rezolucije, vidi: J.
©IDAK et al., Povijest hrvatskog naroda 1860.—1914., 221-223; M. GROSS, Vladavina Hr-
vatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 11-22; Tihomir CIPEK, Stjepan MATKOVIΔ, Progra-
matski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i skupina 1842.—1914., Zagreb, Disput,
2006., 494-498.
47 Program Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, vidi u: T. CIPEK, S. MATKO-
VIΔ, Programatski dokumenti, 378-381. Zahtjev za opÊim pravom glasa prva je toËka toga
programa. Mirjana Gross navodi da su flosnovni zahtjevi« socijalista bili flopÊe pravo glasa
83
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
me, SHSP je, smatrajuÊi RijeËku rezoluciju izdajom hrvatskih nacionalnih in-
teresa, po njezinom donoπenju organizirala niz javnih puËkih skupπtina po
Hrvatskoj, kojima je htjela mobilizirati narod protiv Rezolucije i njenih pot-
pisnika.48 Premda u RijeËkoj rezoluciji nije traæeno opÊe nego proπireno pra-
vo glasa,49 zbog Ëega je sama Socijaldemokratska stranka isticala nedvojbe-
no flburæoaski« karakter Rezolucije,50 iako je Rezolucijom prihvaÊen savez sa
strankama maarske Koalicije koje su bile protivnice ugarske socijaldemo-
kracije i njenog zahtjeva za opÊim pravom glasa u Ugarskoj51 te, konaËno,
premda je SHSP u to vrijeme podsjeÊala socijaldemokrate da im je ona svje-
tonazorski bliæa jer zastupa naËelo opÊega prava glasa,52 Socijaldemokratska
stranka Hrvatske i Slavonije poklonila je povjerenje strankama potpisnicama
Rezolucije53 te angaæirala svoje pristaπe u opstruiranju frankovaËkih javnih
skupπtina.54
U prosincu iste godine Socijaldemokratska stranka je stupila u Hrvatsko-
-srpsku koaliciju, zajedno sa strankama koje je sam socijaldemokratski tisak
pritom ocijenio flnaravnim protivnicima radniËke klase«.55 VeÊ u travnju 1906.
godine Socijaldemokratska stranka je istupila iz Koalicije,56 koja je u srpnju
i ostale graanske slobode«, a tek nakon postignuÊa toga da su imali na umu ostvarenje
drugih zahtjeva. M. GROSS, flSocijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije i narodni pok-
ret 1903.«, 49.
48 M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 21; flPokret gradjanstva
protiv rieËke rezolucije«, Hrvatsko pravo, br. 2971., 10. listopada 1905., 2; flHrvati, sugradja-
ni!«, Hrvatsko pravo, br. 2974., 13. listopada 1905., 1; flGradjanska akcija protiv rieËke rezo-
lucije«, Hrvatsko pravo, br. 2976., 16. listopada 1905., 3.
49 Rezolucija je ustvari prema tom pitanju namjerno neodreena. Ona traæi donoπenje iz-
bornoga zakona, koji Êe omoguÊiti biranje takvog narodnog zastupstva, flkoje Êe biti vje-
ran izraæaj nesprijeËene i slobodne narodne volje«. T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski
dokumenti, 495.
50 flVisoka politika«, Slobodna rieË, br. 19., 11. listopada 1905., 2.
51 V. KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 183-184.
52 flPouka iz juËeraπnje puËke skupπtine«, Hrvatsko pravo, br. 2976., 16. listopada 1905., 2.
53 flPolitiËka borba«, Slobodna rieË, br. 20., 25. listopada 1905., 1-2.
54 flZagreb za Hrvatsku«, Hrvatsko pravo, br. 2976., 16. listopada 1905., 1-2; V. KORAΔ, Pov-
jest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 186.
55 flProglas udruæene opozicije«, Slobodna rieË, br. 24., 20. prosinca 1905., 3. To su bile: Hr-
vatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka, Srpska narodna samostalna stranka i Srp-
ska narodna radikalna stranka. BraneÊi nenaËelnu politiku Socijaldemokratske stranke Hr-
vatske i Slavonije pred stranaËkom oporbom, koja je tada zahtijevala da flsve partijske ak-
cije budu samostalne, a ne u zajednici s buræoaskim strankama«, Vitomir KoraÊ je na stra-
naËkom kongresu rekao, da bi naËelna politika Socijaldemokratsku stranku pretvorila u
flneku vrstu socijalistiËke frankovπtine«, koja svojom naËelnom politikom ide naruku maa-
ronskom reæimu, te da bi takva politika stranku osudila na izolaciju i neuspjeh. V. KORAΔ,
Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 188-190.
84
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
85
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
64 flStarËeviÊanska organizacija u Zagrebu«, Hrvatsko pravo, br. 3397., 15. oæujka 1907., 2;
StarËeviÊanska organizacija u Zagrebu«, Hrvatsko pravo, br. 3399., 18. oæujka 1907., 2.
65 flCrne Ëete«, Pokret, Zagreb, br. 63., 16. oæujka 1907., 6.
67 Jeronim Grozdek i Vinko ©afar, ur., Novi pravac za KrπÊansko-socijalnu stranku u Hr-
vatskoj, Zagreb, s. a., 7; flDa se razumijemo«, Hrvatsko pravo, br. 3717., 8. travnja 1908., 1-
-2.
68 flOrganizacija StarËeviÊanskog radniËtva«, Hrvatstvo, Zagreb, god. 5., br. 73., 28. oæujka
1908.
69 flPristaπe Hrvatskog radnika — krπÊanski socijali«, Hrvatska, br. 163., 18. srpnja 1907., 3.
70 J. GROZDEK, flGdje je Hrvatski radniËki savez«, Hrvatska Hrvatom, br. 11., 25. travnja
1909., 2-3.
71 Ante MLINARIΔ, flIz politiËko-stranaËke historije H. R. S.«, Hrvatska Hrvatom, br. 24., 25.
86
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
87
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
nja 1908., 2.
88
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
89
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
91 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, Zagreb, Mladost, 1986., 529-538.
92Pavao RAUCH, Memoari bana Pavla Raucha, Branka Molnar, prir., Zagreb, ZagrebaËko
arhivistiËko druπtvo, 2009., 106-7; I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 544.
93 Prema Rauchovim sjeÊanjima vodstvo SHSP-a mu je Ëesto dolazilo na razgovore, a nje-
90
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
Sarajevo 1914., knjiga 1., 105-177; M. GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga«,
9-14; A. RAHTEN, Savezniπtva i diobe, 149-160.
102 M. GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga«, 21.
103 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 194-195, 200.
104 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 363.
91
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
zadrπke pozdravila aneksiju, a Josip Frank je joπ punih godinu dana od anek-
sije gajio nadu105 da je to prvi korak prema ostvarenju pravaπkog programa.
Zato je, po aneksiji, pozivao sve Hrvate da se okupe pod njegovim vod-
stvom.106 U tom se pozivu zrcalila namjera SHSP-a da pobijedi na iduÊim iz-
borima i postane legitimnom predstavnicom hrvatskoga naroda, koja Êe uz
pomoÊ odluËujuÊih Ëimbenika u Monarhiji provesti sjedinjenje Bosne i Her-
cegovine s Hrvatskom.
Josip Frank je 22. listopada 1908. godine krenuo u Budimpeπtu, gdje su
zasjedale delegacije ugarsko-hrvatskog Sabora i Carevinskog vijeÊa. Tamo se
prvi put nakon aneksije trebao naÊi s ministrom vanjskih poslova Aehrentha-
lom i dogovoriti oko konkretnog naËina pomoÊi SHSP-u, da na iduÊim izbo-
rima osvoji veÊinu. Meutim, Aehrenthal ga tom prilikom nije htio primiti,
zbog Ëega se Frank iz Budimpeπte zaputio u BeË, gdje se naπao s generalom
Auffenbergom. Prema Isi Krπnjavomu, Josip Frank mu je rekao kako mu je
Auffenberg tada predloæio da SHSP poËne novaËiti dobrovoljaËke Ëete pro-
tiv dobrovoljaËkih Ëeta koje se organiziraju u Srbiji, te ga uputio da se za na-
oruæanje i instruktore tih Ëeta obrati austrougarskom ministru rata Franzu
Schönaichu, koji je veÊ u vrijeme njihova razgovora bio upoznat sa svime i
naËelno odobravao tu stvar.107 I drugi se izvori slaæu da je ustroj hrvatskih
dobrovoljaËkih Ëeta inicirao austrougarski vojni vrh, te da je te legije treba-
lo upotrijebiti u sukobu protiv srbijanskih dobrovoljaËkih postrojbi, u sluËa-
ju njihova prodora u hrvatske zemlje.108
U Beogradu je javnost bila uzbuena aneksijom, te se veÊ 6. listopada
1908. godine kod beogradskoga gradonaËelnika sastalo dvadesetak uglednih
Beograana, gdje je knjiæevnik i suradnik lista Politika, Branislav NuπiÊ pred-
loæio osnutak druπtva Narodna Odbrana, koje je trebalo πtititi interese Srbije
u Bosni i Hercegovini.109 SljedeÊeg dana, u reæiji grupe oko lista Politika,110
u Beogradu su se poËele osnivati prve dobrovoljaËke postrojbe. »inili su ih
ËetniËki odredi koji su dotad djelovali u Makedoniji i na Kosovu,111 austro-
92
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
111 flKomite napred!«, Politika, br. 1685., 25. rujna (8. listopada), 1908., 2.
112 flNovi dobrovoljci«, Politika, br. 1685., 25. rujna (8. listopada), 1908., 3.
113 flLegija hiljade«, Politika, br. 1685., 25. rujna (8. listopada), 1908., 3.
114 D. LJUBIBRATIΔ, Mlada Bosna i sarajevski atentat, 34-35.
115M. GABELICA, flIzlet zagrebaËkih studenata u Srbiju u travnju 1912. godine«, Radovi za-
voda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 56 (2014), 239.
116 Vladimir ΔOROVIΔ, Istorija Srba, 3. dio, Beograd, BIGZ, 1989., 207.
117 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 364.
118 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 548.
119flMagjari i flsrbsko«-hrvatska koalicija proti StarËeviÊancima«, Hrvatsko pravo, br. 3894.,
10. studenoga 1908., 2; flMagjari i hrvatske legije«, Hrvatsko pravo, br. 3895., 11. studeno-
ga 1908., 1; flGlasovi magjarske πtampe o Frankovoj legiji«, Pokret, br. 258., 9. studenoga
1908., 2-3.
93
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
120 flRazgovor s drom. Josipom Frankom«, Hrvatsko pravo, br. 3899., 16. studenoga 1908.,
1.
121 flInterview g. dra. Josipa Franka«, Hrvatstvo, br. 267., 18. studenoga 1908., 1; flNi po ba-
bu, ni po striËevima«, Hrvatstvo, br. 270., 23. studenoga 1908., 1; flNi po babu ni po striËe-
vima«, Hrvatstvo, br. 271., 24. studenoga 1908., 2.; flNi po babu ni po striËevima«, Hrvat-
stvo, br. 272., 25. studenoga 1908., 3.
122 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 547-548. Na tom su sastanku Iso
Krπnjavi, Vladimir Frank, Aleksander Horvat i Ivan Zatluka glasovali protiv osnutka legije,
dok je veÊina koju su Ëinili Josip Frank, Ivo ElegoviÊ, Karlo Boπnjak, Mijo TkalËiÊ i Milan
OgrizoviÊ, glasovali za osnutak legija.
123 J. FRANK, flMoj interview«, Hrvatsko pravo, br. 3902., 19. studenoga 1908., 1.
94
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
124 flGovor dra. Ive ElegoviÊa«, Hrvatsko pravo, br. 3892., 7. studenoga 1908., 4.
125 flVieÊe StarËeviÊeve Ëiste stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3890., 5. studenoga 1908.,
1.
126 I. KR©NJAVI, flJe li Hrvatskoj narodna legija potrebna?«, Hrvatsko pravo, br. 3893., 9. stu-
denoga 1908., 1.
127 flInterview g. dra. Josipa Franka«, Hrvatstvo, br. 267., 18. studenoga 1908., 1.
128 Prema dnevniËkom zapisu Ise Krπnjavoga, koji je dotad bio skeptiËan prema dobrovo-
ljaËkoj akciji, fldanaπnja proslava dana stranke, na kojoj je odluËeno o osnivanju jedne Ëe-
te, protekla je vrlo blistavo. Pravo, istinsko oduπevljenje. Bio sam vrlo ganut. Bili su to
uzviπeni trenuci.« I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 550.
129 flVieÊe StarËeviÊeve Ëiste stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3890., 5. studenoga 1908.,
1.
95
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
130 flSlike i odrazi sa vieÊa StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3891.,
96
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
138 flNemoguÊnost koalicije u Hrvatskoj«, Ustavnost, br. 233., 9. studenoga 1908., 1-2.
139 flJedno mnijenje o narodnoj legiji«, Ustavnost, br. 235., 11. studenoga 1908., 2-3.
140 flJedna izjava zajedniËke vlade o prilikama u Hrvatskoj«, Ustavnost, br. 237., 13. stude-
noga 1908., 2-3. Tek nakon Rauchova posjeta Budimpeπti Pester Lloyd je objavio navede-
ni Frankov Ëlanak, u kojem Frank brani dobrovoljaËku akciju. Frank je oËekivao da Êe taj
Ëlanak biti objavljen ranije, a njegovo neobjavljivanje tumaËio je nenaklonoπÊu ugarske
vlade prema osnutku Hrvatske narodne legije. I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske po-
litike, 552.
141 flIz poslovnice Hrvatske narodne legije«, Hrvatsko pravo, br. 3916., 5. prosinca 1908., 3.
143 flKomers StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3891., 6. studenoga
1908., 3; flPristrani sudac«, Hrvatska sloboda, br. 186., Zagreb, 5. prosinca 1908., 1.
97
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
tici uoËi prvog svjetskog rata«, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1 (1971) 1 , 259-262.
145 flGarancije i plazenja«, Hrvatska sloboda, br. 187., 7. prosinca 1908., 1; flPravaπki i kul-
98
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
br. 4470., 22. listopada 1910., 1. Ovdje Frank navodi da je Schönaichev odgovor stigao 5.
prosinca 1908. godine. Meutim, unionistiËki Pozor veÊ 14. studenoga 1908. javlja da je
ministarstvo rata, uz priznanje za patriotske motive, odbacilo frankovaËku molbu. flNaoru-
æanje Hrvatske narodne legije — odklonjeno«, Pozor, Osijek, br. 59., 14. studenoga 1908.,
2.
158 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 364.
159M. GABELICA, flZagrebaËka veleizdajniËka parnica 1909. godine«, »asopis za suvreme-
nu povijest 46 (2014) 1, 135-139.
160 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 551.
99
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
100
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
169 flDrugovi! Socijalni demokrati!«, Slobodna rijeË, br. 134., 4. studenoga 1908., 1.
170 flNaπa skupπtina«, Slobodna rijeË, br. 135., 6. studenoga 1908., 1.
171 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 550.
172 flVieÊe StarËeviÊeve Ëiste stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3890., 5. studenoga 1908.,
1.
173 flFrankovaËka harlekinada«, Slobodna rijeË, br. 135., 6. studenoga 1908., 3.
174 flCrvena garda«, Slobodna rijeË, br. 135., 6. studenoga 1908., 3.
175 fl»eta Osvetnika«, Hrvatsko pravo, br. 3893., 9. studenoga 1908., 3.
176 flOsveta«, Pozor, br. 54., 8. studenoga 1908., 2.
101
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
177 flKomedijanti i banditi«, Slobodna rijeË, god. 7., br. 136., 9. studenoga 1908., 2.
178flSocijaldemokrati izazivaju na sukob i izgrede«, Hrvatsko pravo, br. 3893., 9. studeno-
ga 1908., 2; flNa laæljivo izvjeπÊivanje protivniËkih listova«, Hrvatsko pravo, br. 3895., 11.
studenoga 1908., 2.
179 flOko za oko-zub za zub«, Slobodna rijeË, br. 136., 9. studenoga 1908., 1.
180flDrugovi! Socijalni demokrati!«, Slobodna rijeË, br. 137., 11. studenoga 1908., 1; flOsu-
djeni demonstranti«, Hrvatsko pravo, br. 3895., 11. studenoga 1908., 2.
181 flLegija — zaπtiÊena od policije«, Pokret, br. 259., 3; flLegio-norci ili sinoÊnji alarm u Za-
102
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
vatili pomirbu, pod uvjetom da SHSP flozbiljno poradi oko saziva sabora, da
dodje do ustavnoga æivota, da dodje prije svega do obÊega prava glasa«.184
Frankovci su ovo prihvatili i ukljuËili se u skupπtinsku akciju za opÊe pravo
glasa, koju je polovicom studenoga 1908. godine pokrenula Socijaldemokrat-
ska stranka.185 Socijaldemokrati potom nisu prestali simpatizirati s Koalicijom
i kritizirati frankovce,186 ali su se povukli s bojnoga polja, prepuπtajuÊi za-
grebaËku ulicu frankovcima.
Uzrok ovom povlaËenju valja traæiti u frankovaËkoj snazi, koja je porasla
nagovjeπtajima da bi pravaπki program mogao biti ostvaren, te podrπkom ko-
ju je reæim bana Raucha pruæao SHSP-u i njezinom politiËkom djelovanju.
Osim toga, uzrok valja traæiti i u pasivnosti Hrvatsko-srpske koalicije, koja je
podupirala protufrankovaËke akcije Socijaldemokratske stranke. Istovreme-
no se pribliæavala i veleizdajniËka parnica u kojoj je od 53-ojice Srba, optuæe-
nih za veleizdaju, velika veÊina pripadala srpskom dijelu Koalicije,187 pa je
uzrok njenoj pasivnosti i to πto je od aneksije, u najjaËoj hrvatskoj stranci
unutar Koalicije, Hrvatskoj stranci prava, tinjao sukob koji je kulminirao po-
Ëetkom 1909. godine, kada je iz te stranke istupila grupa pod vodstvom Stje-
pana Zagorca.188 Do koje je mjere Koalicija nakon aneksije bila pasivna, po-
kazuje i dogaaj od 7. oæujka 1909., kada je grupica frankovaca u po bijela
dana na uglu Gajeve ulice i JelaËiÊeva trga napala i istukla narodne zastup-
nike Hrvatsko-srpske koalicije, Frana Supila, Jovana Banjanina i Svetozara
PribiÊeviÊa,189 a da nakon toga nije poduzeta nikakva protuakcija od strane
Koalicije.
SveËano postrojavanje Ëete Osvetnika obavljeno je 12. studenoga 1908.
godine, u prostorijama Hrvatskog radniËkog saveza. Tom su prilikom, pre-
ma tvrdnji Hrvatstva, meu pripadnicima te Ëete razdijeljene debele batine
184 flDa obraËunamo, frankovaËka gospodo«, Slobodna rijeË, br. 137., 11. studenoga 1908., 2.
185flUæasan poraz hrvatsko-srbske koalicije u Varaædinu«, Hrvatsko pravo, br. 3901., 18. stu-
denoga 1908., 1-2; flSkupπtina za sveobÊe izborno pravo glasa u Zagrebu«, Hrvatsko pra-
vo, br. 3905., 23. studenoga 1908., 1-2.
186 flPrerano veselje frankovaca u Varaædinu«, Slobodna rijeË, god. 7., br. 141., 20. studenoga
1908., 3; flFrankovci i opÊe pravo glasa«, Slobodna rijeË, br. 144., 27. studenoga 1908., 2-3.
187 O zagrebaËkoj veleizdajniËkoj parnici, vidi: J. ©IDAK et al., Povijest hrvatskog naroda
103
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
190 fl»eta Osvetnika u Zagrebu«, Hrvatstvo, br. 263., 13. studenoga 1908., 3.
191J. GROZDEK, flGdje je Hrvatski radniËki savez«, Hrvatska Hrvatom, br. 10., 18. travnja
1909., 3.
192 flRauchove legionaπe izplaÊuje Frank«, Hrvatska sloboda, br. 197., 19. prosinca 1908., 2.
193 flKrah legionaπke bande«, Hrvatska sloboda, br. 267., 22. studenoga 1909., 2.
194 Sjemeniπna ulica je danaπnja Vranicanijeva ulica.
195 flFrankovaËke pretnje i zastraπivanja«, Hrvatska sloboda, br. 139., 21. lipnja 1909., 2.
196flRauchove legionaπe izplaÊuje Frank«, Hrvatska sloboda, br. 197., 19. prosinca 1908., 2;
flNova blamaæa i fiasko dra. Franka«, Hrvatska sloboda, br. 50., 3. oæujka 1909., 2.
197
Na njegovoj su se listi kao odbornici naπli: Rudolf Vidak, Jozo BabiÊ, Rudolf BartuliÊ,
Marijan BosniÊ, Vladimir Krakan, Franjo Vrtancl, Ambroz BrozoviÊ, Martin Nelli, Zlatko pl.
VukoviÊ, Steindhardt, pravnik LovrekoviÊ, Aladar pl. Kottas, Vladimir ©ipek i Kornitzer.
198 Na njegovoj su se listi naπli: Jurica KumiËiÊ, Josip ©poljarec, Gabrijel Labaπ, Rude ©tag-
ljar, Stjepan Horvatek, Juraj Mravunac, Stanko Winder, Vladimir Krakan, Zlatko pl. VukoviÊ,
Marijan BosniÊ, ©oπtar, Papeπ, RosandiÊ i GomerËiÊ.
104
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
199 Na njegovoj su se listi naπli JuriËin stariji brat Tomo KumiËiÊ, Mirko OrπaniÊ, Vladimir
Turkalj, Vladimir Krakan, Stjepan Horvatek, Zlatko pl. VukoviÊ, Marijan BosniÊ, Josip
©poljarec, Ivo Mikinac, Mato Mintas, Franjo ©oπtar, Stjepan GjurmiÊ, Nikola Gradiπki i Mar-
tin Nelli.
200 flFrankovaËke pretnje i zastraπivanja«, Hrvatska sloboda, br. 139., 21. lipnja 1909., 2.
201 Vidi npr.: flVelemoæni gospodin dr. Josip Frank«, Hrvatska Hrvatom, br. 6., 21. oæujka
1909., 2-3. PisaËiÊ je u kritici Franka imao podrπku frankovaËkih disidenata, pod vodstvom
Mile StarËeviÊa. flMirko pl. PisaËiÊ protiv ‘moæda najveÊeg æivuÊeg’«, Hrvatska sloboda, br.
65., 20. oæujka 1909., 4-5; flFrankovac proti frankovπtini«, Hrvatska sloboda, br. 81., 9. trav-
nja 1909., 2. Pretpostavljam da je milinovcima zapisnik ove skupπtine Osvetnika dao Mir-
ko PisaËiÊ, koji je do njega mogao doÊi kada mu je delegacija Osvetnika doπla nuditi vod-
stvo.
202 flFrankovluk«, Hrvatska sloboda, br. 255., 8. studenoga 1909., 2.
203 S. MATKOVIΔ, fl»ista stranka prava i stranaËki izbori na prijelazu 19. u 20. stoljeÊe«, Po-
vijesni prilozi, 15 (1996) 15, 66-70.
204 flRauchove legionaπe izplaÊuje Frank«, Hrvatska sloboda, br. 197., 19. prosinca 1908., 2.
105
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
zera, u gostionicama u Vlaπkoj ulici i u Novoj vesi, koje Osvetnici nisu us-
pjeli sprijeËiti. ©toviπe, nakon sastanka u Novoj vesi grupa milinovaca provu-
kla se do Ulice Marije Valerije, gdje je priredila demonstracije pod Franko-
vim prozorima.205 Ove je demonstracije voa Osvetnika, Vladimir Frank, na
sastanku fllegionaπa« u pivnici u DraπkoviÊevoj ulici, doæivio kao dokaz ne-
dopustivog napredovanja milinovaËke organizacije.206
Vrhunac napada na milinovce dogodio se na Zrinjevcu 10. oæujka 1909.,
noÊ uoËi osnivaËke skupπtine StarËeviÊeve stranke prava, kada su milinovci:
odvjetnik Æivko PetriËiÊ i srednjoπkolac Dragan ©oliÊ ranjeni hicima iz piπ-
tolja, a umirovljeni Ëasnik Luka StarËeviÊ kamenom.207 Prema milinovaËkoj
verziji dogaaja, oni su te noÊi u Engelsfeldovoj restauraciji u Gajevoj ulici
odræali flpredgovor« sutraπnjoj skupπtini. Nakon sastanka, oko pola jedan u
noÊi, stotinjak okupljenih je pjevajuÊi krenulo NikoliÊevom ulicom,208 otpra-
titi Milu StarËeviÊa na Zrinjevac, gdje je ovaj æivio. Kad su doπli pred Milinu
kuÊu, iz drvoreda na suprotnoj strani izronilo je dvadesetak frankovaca, od
kojih je njih desetak poËelo pucati iz piπtolja po milinovcima.209 Milinovci su
napad okarakterizirali kao flnaruËeno i priredjeno umorstvo iz zasjede«.210
Prema jednoj od njihovih tvrdnji, napad je organiziran kako bi se ubilo Mi-
lu StarËeviÊa,211 dok je Ivan PerπiÊ tvrdio da su napadaËi imali izriËit zadatak
ubiti njega.212 Milinovci su ovaj sluËaj potencirali kao primjer svoga muËe-
niπtva, pa je sutradan na osnivaËkoj skupπtini StarËeviÊeve stranke prava do-
205 flNaπ gradjanski sastanak«, Hrvatska sloboda, br. 28., 5. veljaËe 1909., 2-3; flSjajni naπ sas-
209 flUbojniËki napad iz zasjede na starËeviÊance«, Hrvatska sloboda, br. 56., 10. oæujka
1909., 2.
210 flFrankovaËki pokuπaj umorstva na starËeviÊancima«, Hrvatska sloboda, br. 61., 16. oæuj-
ka 1909., 3-4.
211 flNa obranu æivota«, Hrvatska sloboda, br. 58., 12. oæujka 1909., 1.
212 flFrankovaËki pokuπaj umorstva na starËeviÊancima«, Hrvatska sloboda, br. 60., 15. oæuj-
ka 1909., 2.
106
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
213 flSa naπe skupπtine«, Hrvatska sloboda, br. 57., 11. oæujka 1909., 1.
214flSpomen naπim ærtvama«, Hrvatska sloboda, br. 99., 1. svibnja 1909., 2. Tom prilikom
Ëaπa je predana i Stjepanu Planinπaku.
215 flNoÊaπnji sukob«, Hrvatsko pravo, br. 3991., 10. oæujka 1909., 2.
216flNepopravljivi grieπnici«, Hrvatsko pravo, br. 3997., 17. oæujka 1909., 1; flDr. Frank o hr-
vatskoj politici«, Hrvatsko pravo, br. 4001., 22. oæujka 1909., 1-2.
217 flTeror koalicionaπke πtampe«, Hrvatsko pravo, br. 3995., 15. oæujka 1909., 1.
218 flKako se shvaÊaju djaËke tuËnjave vani, a kako u nas«, Hrvatsko pravo, br. 4066., 11.
lipnja 1909., 4.
219 UhiÊeni su aci, odnosno bivπi aci TrgovaËke πkole: Zlatko VinkoviÊ, Vladimir Kra-
kan, Martin Nelli i Franjo Vrtancl. flFrankovaËka razbojstva«, Hrvatska sloboda, br. 57., 11.
oæujka 1909., 2. Svi su se, osim VinkoviÊa, na navedenoj flredovitoj mjeseËnoj skupπtini le-
gionaπa Osvetnika« odræanoj 14. svibnja 1909. godine, nalazili na listama poslovnog odbo-
ra ove grupe.
220 flDomaÊe viesti«, Hrvatska sloboda, br. 66., 22. oæujka 1909., 2.
221 fl©to je s progonom legionaπkih ubojica«, Hrvatska sloboda, br. 145., 28. lipnja 1910., 3.
222 flNovi podban«, Hrvatsko pravo, br. 4076., 23. lipnja 1909., 5.
223 flLegionaπka razbojniπtva«, Hrvatska sloboda, br. 216., 22. rujna 1909., 2-3.
107
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
tiËke stranke, zbog Ëega se flsa strane Raucha poËelo oËijukati sa ‘srbima’«,224
πto je frankovcima, koji su sami teæili vlasti, kako bi mogli poËeti ostvarivati
svoj program,225 bilo neprihvatljivo.226 Ova je promjena, izmeu ostalog, bi-
la vidljiva i po aktiviranju Koalicije, koja je u lipnju 1909. godine najavila da
Êe se flotresti dosadaπnje pasivnosti« i stupiti u akciju protiv flabsolutizma vlas-
ti i terorizma frankovaca«.227 Nakon πto su Osvetnici, u lipnju 1909. godine,
istukli odvjetnika u veleizdajniËkoj parnici, Peru Belobrka, jer je tijekom
obrane optuæenih negirao postojanje hrvatskoga naroda,228 Koalicija je izve-
la na ulicu dvjestotinjak prosvjednika koji su u po bijela dana na Zrinjevcu,
pred zgradom Sudbenog stola priredili ovacije Srbiji, odvjetniku Belobrku i
optuæenima za veleizdaju, πto je izazvalo sukob s frankovcima.229 U isto su
se vrijeme na ulici probudili socijaldemokrati,230 a na SveuËiliπtu pripadnici
Napredne omladine.231 Topljenjem podrπke Rauchova reæima SHSP-u, πto se
ogledalo u aktiviranju Koalicije i njenih saveznika na zagrebaËkim ulicama i
na SveuËiliπtu, kao i navedenim preseljenjem sjediπta Osvetnika u mali pros-
tor u Sjemeniπnoj ulici, SHSP je poËeo gubiti kontrolu nad svojom flbojov-
nom« organizacijom, koja je sve manje sudjelovala u politiËkim sukobima, a
sve viπe u obiËnim neredima. Tijekom jednog takvog sukoba, koji se u ruj-
nu 1909. godine odigrao u gostionici u Petrovoj ulici, grupica Osvetnika je
u svai koja je izbila zbog konobarice, ubila vlasnika gostionice, Hrvata iz
Bosne i Hercegovine, Iliju LemiÊa.232
224 flPreokret u domaÊoj politici«, Hrvatsko pravo, br. 4138., 6. rujna 1909., 2.
225 flGarancije ne dadu im mira«, Hrvatsko pravo, br. 4112., 5. kolovoza 1909., 1.
226 flEnglez o hrvatskim prilikama«, Hrvatsko pravo, br. 4158., 30. rujna 1909., 1.
227 flAkcija Koalicije«, Hrvatsko pravo, br. 4076., 23. lipnja 1909., 1.
228flDogadjaj na Zrinjevcu«, Hrvatsko pravo, br. 4072., 18. lipnja 1909., 4; flIzjava«, Hrvatsko
pravo, br. 4072., 18. lipnja 1909., 4.
229 flDokle Êete tako?«, Hrvatsko pravo, br. 4073., 19. lipnja 1909., 3.
230 flRedarstvo, socijalisti i pokretaπi«, Hrvatsko pravo, br. 4075., 22. lipnja 1909., 5.
231 flOvacije dru. KoπutiÊu«, Hrvatsko pravo, br. 4074., 21. lipnja 1909., 5.
232 flLegionaπka razbojniπtva«, Hrvatska sloboda, br. 216., 22. rujna 1909., 2-3; flLegionaπi
ubiπe zagrebaËkog krËmara — Hrvata iz Bosne«, Hrvatska sloboda, br. 220., 27. rujna
1909.; flÆalostan dogadjaj i bezduπnost slavosrbske πtampe«, Hrvatsko pravo, br. 4156., 28.
rujna 1909., 5. Za ubojstvo je osumnjiËen frankovac Rudolf BartuliÊ, koji se na navedenoj
flredovitoj mjeseËnoj skupπtini legionaπa Osvetnika«, odræanoj 14. svibnja 1909. godine, na-
lazio na listi Vladimira Franka. Nakon ubojstva BartuliÊ je uspio pobjeÊi u inozemstvo, te
se poËetkom Prvog svjetskog rata stavio na raspolaganje obavjeπtajnim sluæbama i Austro-
-Ugarske Monarhije i Saveznika. Tijekom djelovanja kao dvostruki πpijun stupio je u dodir
s frankovaËkim vodstvom u Zagrebu, te je imao ulogu u aferi s navodnim frankovaËkim
memorandumom, kojim su oni tijekom rata traæili uvoenje vojne uprave u Hrvatskoj. Mi-
lan MARJANOVIΔ, Londonski ugovor iz godine 1915. Prilog povijesti borbe za Jadran, Za-
greb, JAZU, 1960., 265-269.
108
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
233 flKrah legionaπke bande«, Hrvatska sloboda, br. 267., 22. studenoga 1909., 2. Iako se u
ovom Ëlanku ne spominju Osvetnici nego fllegionaπi« ili fllegionaπka banda«, jasno je da se
radi o grupi Osvetnika, jer se meu onima koji su se iselili iz prostorija u Sjemeniπnoj uli-
ci, izriËito spominju Rudolf Vidak i Stjepan Horvatek, koji su se na navedenoj flredovitoj
mjeseËnoj skupπtini legionaπa Osvetnika«, odræanoj 14. svibnja 1909. godine, nalazili na lis-
tama Vladimira Franka i Jurice KumiËiÊa.
234 flGradski izbori na vidiku«, Hrvatsko pravo, br. 4211., 3. prosinca 1909., 5-6.
235flJuËeraπnje demonstracije«, Hrvatska sloboda, br. 294., 24. prosinca 1909.; Velike protu-
dinaraπke demonstracije«, Hrvatsko pravo, br. 4229., 24. prosinca1909., 4-5.
236 flGovor dra. Karla Boπnjaka, izreËen u hrvatskom saboru dne. 15. travnja 1910.«, Hrvat-
109
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
239 S. MATKOVIΔ, flStranka prava i hrvatski krπÊanski socijali«, Hrvatski katoliËki pokret, Z.
1914., 2; flJuËeraπnje demonstracije u Zagrebu«, Hrvatska, 30. lipnja 1914., 3; flJuËeraπnje ma-
nifestacije i demonstracije u Zagrebu«, Hrvatska, br. 796., 1. srpnja 1914., 2; flFrankovaËke
legije na poslu«, Hrvatski pokret, Zagreb, 1. srpnja 1914., 2.
110
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
246 flSastanak pravaπkih radnika«, Hrvatska, br. 800., 6. srpnja 1914., 2-3.
247flBraÊo hrvatski radnici!«, Hrvatska, br. 797., 2. srpnja 1914., 2; flSocijaldemokratsko na-
duvanje«, Hrvatska, br. 798., 3. srpnja 1914., 3.
248 flJuËeraπnja veËer«, Hrvatska, br. 797., 2. srpnja 1914., 2; flSinoÊnje demonstracije«, Hrvat-
5371.—5283./1914.
111
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
253 flHrvatska dobrovoljaËka Ëeta«, Narodna obrana, br. 183., Osijek, 11. kolovoza 1914., 2.
254flHrvatska dobrovoljaËka Ëeta u Djakovu«, Narodna obrana, br. 207., 3. rujna 1914., 2;
Branko OSTAJMER, Vladimir GEIGER, –akovo i –akovπtina u Prvom svjetskom ratu
1914.—1918., –akovo, Muzej –akovπtine [etc.], 2014., 8.
255 Daria NAĹE˛CZ, Tomasz NAL
ĹE˛CZ, Józef Pilsudski. Vojskovoa i dræavnik nezavisne Polj-
ske, Wrocĺaw, Wydawnictwa Szkolne i Pedagogiczne Wydawnistwo Naukove PWN, 1998.,
30.
256 flPoljaËki strielci«, Narodne novine, Zagreb, br. 211., 7. rujna 1914., jutarnje izdanje, 2;
flPoljske legije«, Narodne novine, br. 220., 12. rujna 1914., 1-2.
257 Damir AGI»IΔ, Podijeljena Poljska 1772.—1918., Zagreb, Srednja Europa, 2004., 110.
258D. NAĹE˛CZ, T. NAĹE˛CZ, Józef Pilsudski. Vojskovoa i dræavnik nezavisne Poljske, 34-
-35.
259 flHrvatska dobrovoljaËka Ëeta«, Hrvatska, br. 847., 29. kolovoza 1914., 2.
112
M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
ZakljuËak
Bojovne organizacije bile su sredstvo pomoÊu kojeg je »SP (SHSP/SP) na-
mjeravala postiÊi dominaciju nad zagrebaËkom ulicom. Ta je dominacija
stranci trebala olakπati ostvarenje njezinoga nacionalno-politiËkog programa,
tako πto bi joj pomogla pri dolasku na vlast, ili tako πto bi njene politiËke
protivnike, koji su obnaπali vlast, ulica prisilila da vode politiku koja bi bila
u skladu s pravaπkim nacionalno-politiËkim programom. Na formu ovih fran-
kovaËkih Ëeta utjecali su vanjski Ëimbenici, u prvom redu snaga i karakter
frankovaËkih protivnika, te sklonost reæima u Hrvatskoj, koji je ovisio o ugar-
skoj vladi ali i o vanjskoj politici Austro-Ugarske Monarhije prema pravaπ-
kom nacionalno-politiËkom programu. JaËanjem frankovaËkih politiËkih pro-
tivnika, koji su stvorili vlastitu borbenu mladeæ i privukli socijaldemokratsku
radniËku organizaciju, frankovaËke zaπtitne Ëete poËele su dobivati formu
stranaËke institucije. U vrijeme reæima bana Pavla Raucha, kada je Hrvatsko-
-srpska koalicija vaæila za prevratniËku stranku, i kada je pravaπki nacional-
no-politiËki program bio sukladan vanjskopolitiËkim interesima Monarhije,
frankovaËke bojovne organizacije su postigle najviπi institucionalni oblik.
SliËne su se okolnosti pojavile i poËetkom Prvog svjetskog rata, s tom razli-
kom πto ugarska vlada u to vrijeme nije bila sklona frankovcima, jer je za
razliku od aneksijskog razdoblja imala uza se naoko mirnu i posluπnu na-
godbenu Hrvatsko-srpsku koaliciju. Zbog toga je hrvatska zemaljska vlada
poËetkom Prvog svjetskog rata odbila molbu frankovaca, da im se dopusti
ustrojiti dobrovoljaËku redarstvenu postrojbu.
260 Fran MILOBAR, flA kako poslie rata?«, Hrvatska, br. 911., 13. studenoga 1914., 1.
261 HR-HDA-78, kutija 876., dok. 5371.—6836./1914.
113
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Mislav Gabelica
flRebeliousness« in the Politics of the Croatian Pure Party of
Right (StarËeviÊ’s Croatian Party of Right / Party of Right)
Based on literature, party print and archive sources, in this paper the
author analyses the structure and role of individual, more or less organized
segments of the Pure Party of Right (StarËeviÊ’s Croatian Party of Right /
Party of Right) charged with the organisation of demonstrations and conflict
with political opponents. The starting point is the claim of Croatian
historiography that flrebelliousness« was a permanent characteristic of this
party from its beginning to the end of the Austro-Hungarian Monarchy. The
author claims that some trace of such segments of the party, whose duty it
was to mobilize flthe street«, can only be traced back to as far as 1902. As
the social structure of these segments was mostly made up by Frankovci
working-class members and youth, the author brings the topic into
comparison with today’s student organizations and workers’ movements.
The author also studies the topic in relation to the Monarchy’s foreign
policy and the political state of Central Croatia.
Key words: protective troops, student youth, workers, annex, World
War I
114
SjeÊanja slovenskih izgnanaca
iz Zagreba na prisilno iseljavanje
iz Slovenije tijekom
Drugog svjetskog rata*
Filip ©KILJAN
Institut za migracije i narodnosti, Zagreb
Barbara RIMAN
Inπtitut za narodnostna vpraπanja, Ljubljana
Prethodno priopÊenje
(primljeno: 18. srpnja 2020.)
UDK 314.151.3-057.74(497.4)fl1941/1945«
Uvod
Proπlo stoljeÊe obiljeæila su dva velika rata, koja su u mnogoËemu utjecala i
na brojne prisilne migracije stanovniπtva. Ti procesi, koji su se odvijali u 20.
stoljeÊu, u mnogoËemu su utjecali i na stvaranje kolektivne svijesti, prije sve-
ga pojedinih europskih naroda,1 koji su na odreeni naËin bili izloæeniji pri-
biju. Poljake iz drugih regija Nijemci su poslali u Generalgouvernement (podruËje oko Kra-
kova), a potom su ih ondje namjeravali germanizirati ili uniπtiti, odnosno deportirati na is-
tok; u meuvremenu su ih koristili za ropski rad. Do proljeÊa 1940. u Generalgouverne-
ment je deportirano oko 400.000 Poljaka iz Pomeranije i Velikopoljske, uz oduzimanje cje-
lokupne imovine. Nijemci su takoer imali plan o preseljenju svih Æidova, u francusku ko-
loniju Madagaskar. Na taj je otok, za poËetak, planirana deportacija 40.000 Æidova, po 1500
dnevno, ali plan je bio potpuno neostvariv prije poraza Velike Britanije, zbog nesigurno-
sti pomorskog prijevoza Atlantikom. Operacijom Barbarossa, odnosno osvajanjem Sovjet-
skog Saveza, pruæala se moguÊnost za stvaranje joπ veÊeg njemaËkog Lebensrauma (æivot-
nog prostora), pa su se od ljeta 1941. do poËetka 1942. nacisti bavili idejom o protjeriva-
115
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
nju nekoliko desetaka milijuna Slavena s podruËja okupirane Poljske, Ukrajine, Bjelorusi-
je i dijela Rusije, na podruËja istoËno od Urala, kako bi se oËistio prostor za πirenje Nije-
maca. Iako je na konferenciji u Wannseeu, 20. sijeËnja 1942., odluËeno da sudbina Æido-
va bude ili prisilni rad do smrti na Istoku ili likvidacija, na tajnom sastanku u Pragu, sve-
ga dva tjedna kasnije, joπ se razmatra ideja o deportaciji jedanaest milijuna Æidova u logo-
re istoËno od Urala, u arktiËki snijeg i led, gdje je logorski kapacitet procijenjen na petna-
est do dvadeset milijuna deportiranih. Logore su trebali graditi »esi koji nisu bili podobni
za germanizaciju, ali Hitler je ubrzo odustao od toga, s jedne strane bojeÊi se da neljudski
uvjeti ne stvore posebno otporne Æidove, a s druge strane zbog zastoja u osvajanjima na
Istoku. O tome vidi u: Leni YAHIL, flMadagascar. Phantom of a solution for the Jewish
Question«, The Nazi Holocaust. Part 3: The «Final Solution«. Volume 2., Michael R. Marrus,
eds., Berlin, Boston, De Gruyter, 1989., 685-686; Magnus BRECHTKEN, Madagaskar für die
Juden. Antisemitische Idee und politische Praxis 1885—1945, München, Oldenbourg,
1997.; Michael BURLEIGH, TreÊi Reich: nova povijest, ZapreπiÊ, Fraktura, 2012.; Andrzej
PACZKOWSKI, Pola stoljeÊa povijesti Poljske: 1939—1989. godine, Zagreb, Profil, Srednja
Europa, 2001.; Filip ©KILJAN, Organizirana prisilna iseljavanja Srba iz NDH, Zagreb, Srp-
sko narodno vijeÊe, 2014.
2 Klaus BADE, Evropa v gibanju: migracije od poznega 18. stoletja do danes, Ljubljana, Za-
116
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
he, odnosno povijesnog trenutka. BuduÊi da ljudski æivot ima granice, sva-
kodnevno u nepovrat odlaze brojne informacije koje nam mogu dati poten-
cijalni kazivaËi. Stoga su nam od iznimne vrijednosti iskazi prikupljeni prili-
kom istraæivanja i razgovora sa slovenskim izgnancima.3
Cilj je ovoga rada prikazati i opisati procese i naËin na koji su pojedinci
bili odvoeni iz svojih domova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zanimao
nas je i sam migracijski proces, ali i uvjeti u kojima su izgnanci æivjeli, od-
nosno njihov povratak kuÊama nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata. Is-
traæivanje je provedeno kao studija sluËaja, meu izgnancima koji su to prog-
nanstvo preæivjeli kao djeca.4 Ispitanici su Ëlanovi zagrebaËke sekcije Druπ-
tva izgnancev Slovenije,5 u kojoj djeluje 55 osoba, uglavnom podrijetlom iz
slovenske ©tajerske te manjim dijelom iz Dolenjske, odnosno iz prostora ko-
ji je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio pod upravom TreÊeg Reicha.6 Is-
traæivanje se provodilo 2019. i 2020. godine. Prilikom samog istraæivanja su-
sretali smo se s brojnim problemima, kao πto je pitanje konciznosti, selekci-
je pitanja i odgovora, ali i nepovjerljivosti ispitanika. Metoda razgovora bila
je polustrukturirani dubinski intervju. Dakle, æeljeli smo dobiti opis æivota
3 O usmenoj povijesti i kulturi sjeÊanja vidi i u: Paul CONNERTON, Kako se druπtva sje-
Êaju, Zagreb, Antibarbarus 2004.; Maja BrkljaËiÊ, Sandra Prlenda, prir., Kultura pamÊenja i
historija, Zagreb, Golden marketing-TehniËka knjiga 2006.; Jan ASSMANN, Kulturno pam-
Êenje. Pismo, sjeÊanje i politiËki identitet u ranim visokim kulturama, Zenica, Vrijeme,
2005.; Alaida ASSMANN, Duga senka proπlosti. Kultura seÊanja i politika povesti, Beograd,
Biblioteka XX vek, 2011.; Mirjana CUPEK HAMILL, flArhivistika i usmena povijest«, Arhiv-
ski vjesnik 45 (2002) 1, 219-226; Darko DUKOVSKI, flPovijest mentaliteta, metoda oral his-
tory i teorija kaosa«, »asopis za suvremenu povijest 33 (2001) 1, 155-162; Suzana LE»EK,
fl‘A mi smo kak su stari rekli’: mladi u seljaËkim obiteljima Prigorja i Hrvatskog zagorja iz-
meu dva svjetska rata«, Etnoloπka tribina 29 (1999) 23, 231-246; ISTA, fl‘Nisu dali gospo-
daru ‘z ruk...’: starost u prigorskim i zagorskim selima izmeu dva svjetska rata«, Etnoloπ-
ka tribina 30 (2000) 23, 25-47; ISTA, flUsmena povijest — povijest ili etnologija? MoguÊno-
sti suradnje povjesniËara i etnologa«, »asopis za suvremenu povijest 33 (2001) 1, 149-154;
ISTA, SeljaËka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagreb, Slavonski Brod, Srednja Euro-
pa, Hrvatski institut za povijest, Podruænica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, 2003.
4 Tijekom 2019. ispitano je sveukupno deset kazivaËa. Svi ispitanici æive na podruËju Za-
greba, a intervjui su obavljani u Slovenskom domu, staraËkim domovima te u njihovim pri-
vatnim domovima. Bili su to Marija JociÊ, (1933.), Jesenice na Gorenjskem; Ana VrbaniÊ,
(1937.), Bistrica ob Sotli; Jozefa Bogolin, (1937.), Brege, Leskovec-Krπko; Ana MariÊ,
(1938.), Brezje kod Jesenica na Dolenjskem; Slavko Kramar, (1933.), Lahonci kod Ormoæa;
Ljudmila Kostajnπek, (1936.), TrebËe; Marija KovaËiÊ, (1933.), TrebËe; Zoran ©onc, (1939.),
Maribor; Antonija TurËin, (1935.), Velika Dolina i Ivanka ©tefanËiÊ (1939.), Gabrje (Dobo-
va). Uz imena sugovornika, u zagradama je navedena godina roenja, a potom njihovo
rodno mjesto.
5 Svi kazivaËi su doselili u Zagreb nakon Drugog svjetskog rata.
6Sekcija je dio Slovenskog doma iz Zagreba. Viπe na https://www.slovenci.hr/?page_id
=552. Pristup ostvaren 6. listopada 2020.
117
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
7 O naËinima provoenja intervjua te, opÊenito, o radu na terenu, vidi u: Sanja POTKO-
NJAK, Teren za etnologe poËetnike, Zagreb, Hrvatsko etnoloπko druπtvo, Filozofski fakul-
tet SveuËiliπta u Zagrebu, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, 2014.
8 Pojam izgnanci koriπten je u slovenskom jeziku za prognanike koji su prognani, odnos-
118
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
nja. Neki od njih mogli su priËati o uvjetima æivota svojih roditelja u logoru
ili u civilnom æivotu tek iz druge ruke, odnosno prema priËanju starijih Ëla-
nova obitelji.
Iskustva koja su zapisana, nadopunjena su u ovom radu podatcima iz
znanstvene i struËne literature. Svakako najpotpuniji rad predstavlja knjiga
Tone Ferenca, koji je dao pregled organiziranih prisilnih iseljavanja Slovena-
ca na podruËje danaπnje NjemaËke, Austrije, Poljske, Hrvatske, Bosne i Her-
cegovine te Srbije. Autor je koristio brojnu arhivsku grau, usmena svjedo-
Ëanstva, zbirke dokumenata i sliËno, kako bi πto pouzdanije napravio anali-
zu prisilnih migracija Slovenaca u Drugom svjetskom ratu. Vrlo su vrijedni
Spomini in priËevanja, u kojima su objavljena sjeÊanja izgnanaca na razdob-
lje progonstva. Posebno mjesto u literaturi o prisilnim migracijama Slovena-
ca predstavlja i djelomiËno autobiografsko djelo Slavka Alojza Kramara, ko-
ji je djelomiËno kroz priËu o vlastitoj sudbini prikupio i materijale za prikaz
sudbina brojnih Slovenaca prognanih u NDH. Koristan je i zbornik Izgnanci
u kojem se nalaze sjeÊanja izgnanaca na razdoblje progonstva, te znanstve-
ni rad Tone Ferenca o deportacijama Slovenaca i njihovom æivotu u progon-
stvu. Ostala navedena literatura djelomiËno obrauje povijest slovenskih iz-
gnanaca, a primarno se bavi drugim prisilnim migracijama stanovniπtva.9
U ovom smo tekstu pokuπali kronoloπki iznijeti sjeÊanja izgnanaca, ana-
lizirajuÊi njihove æivotne priËe iz vremena Drugog svjetskog rata i neposred-
no nakon njega, kako bismo pokazali na koji su naËin nacisti planirali izvr-
πiti etniËko ËiπÊenje u slovenskoj ©tajerskoj i Dolenjskoj, te da bismo na no-
vi naËin, usporeujuÊi te priËe, pokuπali doÊi do zakljuËka kako su sami iz-
gnanci doæivljavali svoje progonstvo.
Drugi svjetski rat i Slovenija
Nakon kratkotrajnog travanjskog rata 1941. godine, podruËje danaπnje Slo-
venije podijeljeno je u tri okupacijske zone; njemaËku, maarsku i talijansku.
NjemaËka je dobila Donju ©tajersku, dio Dolenjske, Meæiπku dolinu, Gorenj-
119
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
sku i dio Prekmurja, odnosno prostor na kojem je æivjelo oko 800.000 sta-
novnika. Odmah nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije postalo je jasno πto
Nijemci namjeravaju uËiniti sa slovenskim stanovniπtvom. U planu je bilo pri-
silno iseljavanje slovenske inteligencije, Slovenaca koji su se na okupirani
prostor naselili nakon 1914. godine, stanovnika posavskog pojasa (podruËje
uz rijeku Krku do OtoËeca ob Krki i podruËje do RadeËa uz rijeku Savu), sta-
novniπtva posutlanskog pojasa (danaπnja opÊina Breæice s podruËjem Bistri-
ce ob Sotli/©empetra), odnosno seoskog stanovniπtva iz Ëitave Donje ©tajer-
ske koje ima primjese tue krvi. U svrhu iseljavanja osnovani su πtabovi, u
Mariboru i na Bledu, a prvotni πtab nalazio se u Klagenfurtu. Plan je bio pre-
seliti izmeu 220.000 i 260.000 Slovenaca.10
Prva organizirana prisilna iseljavanja poËela su nakon osnivanja sabirnih
logora. Prvi logor, osnovan u Mariboru u drugoj polovini travnja 1941. godi-
ne, u Meljskoj vojarni, postojao je do kraja lipnja 1941. Kroz njega je proπlo
11.000 osoba. Sabirni logor u dvorcu Brestanica/Rajhenburg (njem. Reichen-
burg) organiziran je u drugoj polovini svibnja 1941. Prema postojeÊim po-
datcima Ëini se da je kroz njega proπlo Ëak 40.000 ljudi,11 koji su potom pri-
silno iseljeni u NDH, Srbiju ili NjemaËku. Postojali su i manji logori u Slo-
venjgradecu, Celju, Borlu kod Ptuja, Begunju i ©entvidu kod Ljubljane.
120
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
bili zaposleni u dræavnoj sluæbi, npr. kao uËitelji, pa je prihod obitelji na taj
naËin bio osiguran. Jedan dio kazivaËa æivio je u proπirenim obiteljima (za-
jedno s bakama i djedovima), πto je olakπavalo podjelu poslova unutar kuÊ-
ne zajednice.
KazivaËica Jozefa Bogolin, roena 1937. godine u Bregima kod Leskovca
pri Krπkom, prisjeÊa se: flImali smo veliko poljoprivredno imanje i nas πeste-
ro smo lijepo æivjeli. S nama je joπ æivjela i stara mama, a stari je tata umro.
Imali smo oko 20 hektara zemlje, stoku i svinje i nismo niπta morali kupo-
vati, osim πeÊera i soli. Moj je otac govorio da je æivio mnogo bolje u Kralje-
vini Jugoslaviji nego u kasnijoj socijalistiËkoj Jugoslaviji, gdje je davao od
svega 10% poreza dræavi.«
Ana VrbaniÊ, djevojaËki ZorenË, roena 1937. godine u Bistrici ob Sotli,
govori: flOtac je bio stolar, a majka πvelja. Bilo nas je troje djece. Ja sam bi-
la najstarija, a oni (ostala djeca, op. a.) su roeni 1939. i 1940. godine.«
Marija JociÊ roena je 1933. godine u Jesenicama na Gorenjskem. Kad je
imala tri godine njezina se obitelj preselila u Slovensku Bistricu u ©tajerskoj.
flMajka je bila uËiteljica, a otac trgovac drvom.«
Ana Rostohar, udana MariÊ, roena je 1938. godine u selu Brezje kod Je-
senica na Dolenjskem. Ana kazuje: flMoji su roditelji bili zemljoradnici. Bilo
nas je Ëetvero djece i s nama su æivjeli baka i djed. Moj je otac bio posvo-
jen, buduÊi da moji baka i djed nisu imali djece.«
Slavko Kramar, roen u Lahoncima kod Ormoæa, prisjeÊa se: flU kuÊi nas
je bilo sedmero. Mama, tata i petero djece. Otac je zavrπio gradbenu πkolu
u Mariboru i bio je zidarski poslovoa. Sagradio je nekoliko kuÊa u Sloveni-
ji. Majka je bila domaÊica.«
Ljudmila Kostajnπek roena je u selu TrebËe pokraj Bistrice ob Sotli 1936.
godine. Njezini roditelji su bili fl... poljoprivrednici. Tata je bio iz Podsrede,
a mama iz TrebËa. U kuÊi nas je æivjelo πestero prije Drugog svjetskog rata.«
Marija Lipej, udana KovaËiÊ, roena je takoer u selu TrebËe kod Bistri-
ce ob Sotli 1933. godine. Roditelji su joj se fl... bavili poljoprivredom i imali
su dvije ili tri krave. Bili smo teπka sirotinja. Imala sam dva brata i tri sestre.
Baka je æivjela s nama.«
Vidljivo je da su kazivaËi uglavnom iz ruralnih krajeva, te da su njihove
obitelji bile mnogoËlane, najËeπÊe sastavljene od nekoliko generacija. Meu
njima su tek rijetki bili obrtnici i uËitelji. Iako su dolazili iz sliËnih krajeva, a
obitelji su imale sliËno podrijetlo, njihovi æivoti u vrijeme progona u mnogo-
Ëemu su se razlikovali.
121
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
122
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
Ljubljana, Beograd, 1979.; T. FERENC, flMnoæiËno izganjanje Slovencev med Drugo svetov-
no vojno«, Izgnanci, F. ©etinc, ur., Ljubljana, 1993., 19-107.
16 T. FERENC, NacistiËka politika denacionalizacije u Sloveniji, 188.
17Ova je utvrda stavljena na raspolaganje πtabu za preseljavanje u svibnju 1941. godine.
Logor je bio ograen æicom, a predvien je za prihvat 2000 do 3000 osoba. (T. FERENC,
NacistiËka politika denacionalizacije u Sloveniji.)
123
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Marija KovaËiÊ prisjeÊa se kako je fl... mama, koja je rodom bila iz Bizelj-
skog, odlazila do trgovine raspitivati se o vijestima. SjeÊam se da je jednom
prilikom otiπla u ©empeter i ondje je Ëula kako moramo iÊi. Kako smo svi
imali svinje govorili su: ‘Koljite sve i jedite to πto imate.’ Mama nam je rek-
la: ‘Idem klati kokice. Bute jeli. Morat Êemo napustiti hiæu.’ Znali smo da Êe
to i to jutro doÊi Nijemci i da Êe nas odvesti. Zato smo se spremali.«
I Jozefa Bogolin se sjeÊa kako su Ëuli da Êe Nijemci doÊi po njih. flNa kon-
cu su nam ofarbali æidovsku zvijezdu kako bi se znalo da nas moraju odves-
ti. To su uradili domaÊi FolksdojËeri.«
Ana VrbaniÊ kazuje kako su znali da Êe biti odvedeni, jer su prije toga
postavljeni plakati o deportaciji, a Marija JociÊ se prisjeÊa da su njezini rodi-
telji razgovarali na njemaËkom prije deportacije. OËito su znali πto se spre-
ma, buduÊi da nisu æeljeli da ih djeca razumiju. PrisjeÊa se kako fl... je odmah
nakon okupacije poËelo popisivanje. Isprva su proganjali Slovence koji su sti-
gli u Slovensku Bistricu iz Primorske kao sluæbenici, a tek kasnije nas.«
Slavko Kramar priËa kako je njegov otac prije deportacije spremio slo-
vensku zastavu u dimnjak, a sakrio je i sve dokumente. Slavko napominje:
flOtac je trebao potpisati pristupnicu Kulturbundu, ali nije æelio. Susjed mu je
rekao da to mora uraditi inaËe da Êe nestati. Jedan od susjeda FolksdojËera
je popisivao sve koji su bili predvieni za transport.«
Popisivanja, pregledi, te rasna i politiËka ocjenjivanja, dali su naslutiti πto
bi se moglo dogoditi. Slovenci koji su bili predvieni za transporte, sasvim
sigurno nisu bili sigurni πto Êe se dogoditi, odnosno kamo i na koliko dugo
odlaze, ali su pretpostavljali da Êe morati napustiti svoje domove.
Odvoenje u logor ostalo je u sjeÊanju svim kazivaËima. »ak su i mala
djeca zapamtila trenutak odlaska iz rodne kuÊe, iz sela u kojem su roeni.
Odvoenje iz kuÊa bilo je relativno brzo. Izgnanci su trebali u roku od ne-
koliko minuta ili sati (ovisno od sluËaja do sluËaja) sakupiti svoje stvari i
spremiti se za putovanje. UhiÊenja su se uglavnom dogaala u ranim jutar-
njim satima ili noÊu, kad su obitelji bile na okupu. Prilikom izdavanja nare-
enja za akciju, njemaËke su vlasti odreivale broj policajaca koji su vrπili
uhiÊenja.18 Odreen je i broj automobila, odnosno kamiona kojima se vrπio
transport izgnanaca do logora Rajhenburg ili do Maribora. Zajedno s policaj-
cima, u akciji je sudjelovala i æandarmerija koja je morala osigurati tumaËe.
Sa sobom su smjeli ponijeti do 50 kilograma prtljage i do 500 dinara u goto-
vini. Dakako da mnogi nisu ponijeli ni toliko.19
124
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
Jozefa Bogolin se prisjeÊa kako je njezina obitelj malo toga uzela sa so-
bom. flUzeli smo tuhice i dekice i ono πto smo imali na sebi. Ostalo je sve
ostalo u kuÊi onako kako je bilo. U gospodarskim zgradama nalazili su se i
jesenski prinosi i sve je to ostalo. Spremanje je bilo ‘schnell’. »ekali su nas
kamioni i otpremili nas u Brestanicu/Rajhenburg. SjeÊam se da me je mama
grlila.«
Antonija TurËin iz Velike Doline sjeÊa se kako su Ëitavu obitelj probudi-
li oko pola dva, usred noÊi. flMorali smo biti spremni za pola sata. Bilo nas
je devet. SjeÊam se da su nas sve zamotali i pobacali tako zamotane u ka-
mione. Kamioni su bili puni i æene su plakale jer su znale da odlazimo i da
se neÊemo viπe vratiti.«
Ana VrbaniÊ kazuje kako su se morali naglo spremiti, pa su uzeli sa so-
bom samo flgornji dio singerice i neπto hrane. Mama je uzela singericu zato
da bi mogla zaraditi. Kasnije je singericu vratila natrag doma.«
Marija JociÊ se prisjeÊa da su po njih stigli noÊu. flUπli su s bajunetima njih
trojica i mama je uzela samo torbu s dokumentima. Dolje, ispod kuÊe, nas
je Ëekao teretnjak. Sve su nas odvezli u Maribor.«
Ljudmila Kostajnπek pripovijeda kako nisu mogli ponijeti sa sobom niπta
osim odjeÊe. flBistrica je bila kompletno iseljena. Tatini roditelji koji su osta-
li, uzeli su blago da nam ga saËuvaju. U Brestanici/Rajhenburgu su nas skup-
ljali da nas bude dovoljno za jedan vlak, i dalje su nas transportirali za Nje-
maËku.«
Marija KovaËiÊ se prisjeÊa njemaËkih vojnika koji su doπli po njih. flJa, brat
i tata smo iπli za vojnikom, a drugi je vojnik moju malu sestricu stavio na vrat
i nosio je. Tada je imala oko πest mjeseci. TreÊi je vojnik otjerao mamu i za-
kljuËao vrata naπe kuÊe. Mama je neπto bila zaboravila i, prije nego πto se
ukrcala u kamion, æeljela se vratiti natrag. Meutim, vojnik joj to nije dozvo-
lio i udario ju je. Kamioni su Ëekali kod ceste i odvezli su nas u dvorac Bres-
tanica/Rajhenburg, gdje smo Ëekali na slami da nas bude dovoljno za depor-
taciju u NjemaËku. »ekali smo oko tri dana.«
Slavko Kramar pamti kako je prilikom odvoenja s Nijemcima iπao neki
Slovenac. flOn nas je sve poæurivao da se spremimo. Dali su nam sat vreme-
na za spremanje. Mama je spremila robu i velike posude. SjeÊam se da je
jedna posuda bila posebno velika i da smo je jedva nosili. Mama je u tim po-
sudama kuhala tijekom cijelog rata, i mi smo te posude vratili kad smo do-
πli natrag doma do 1950. godine. SjeÊam se da su nas vodili do gostionice
gdje je veÊ bilo oko dvadeset obitelji koje su bile predviene za prisilno ise-
ljavanje. Odvezli su nas u kasarnu Melje u Mariboru, gdje smo prespavali
jednu noÊ. SjeÊam se da sam spavao u hodniku. Onda su nas od tamo od-
veli u Brestanicu/Rajhenburg. Bili smo dvadeseti transport po redu za NDH.«
125
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
20 Jakob RICHTER, Delo Odbora za slovenske useljenike v Zagrebu, Zagreb, Odbor za slo-
126
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
23 Popis logora vidi u: T. FERENC, flMnoæiËno izganjanje Slovencev med Drugo svetovno
vojno«, 101-107.
127
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
bio dobar radnik i znao je dobro krpati rupe na cesti. Taj je gospodin traæio
mojeg tatu da ide za njega raditi. Bio je to neki dobar Ëovjek, veleposjednik.
On nas je smjestio u kuÊu. Imali smo blagovaonicu, dobivali smo karte za
hranu i joπ je tata dobivao mjeseËnu plaÊu. Kako nas je bilo 11, dobivali smo
hrpu hrane i bili smo jako zadovoljni. Tata je preuzeo kod tog Ëovjeka ko-
njuπnicu i na polju mu je radio. Tata je poslijepodne bio slobodan. BuduÊi
da su svi muπki bili u ratu, on je bio dobra radna snaga. Mi smo osim toga
pobirali i voÊke po okolnim vrtovima te smo pljevili. Tako smo imali joπ do-
datan izvor prihoda. Tako smo u jednom trenutku zavrπili kod jedne obite-
lji koja je imala sina u ruskom zarobljeniπtvu. Kako se nisu nadali da Êe se
on vratiti, ponudili su mojim roditeljima da me posvoje. Tata i mama nisu
htjeli ni Ëuti. Bili smo jako vrijedni, uredni i Ëisti, pa su nas Nijemci u tome
mjestu zavoljeli. U vrijeme mojeg imendana na Antunovo, Njemice iz okol-
nih kuÊa su mi davale poklone. Tako sam dobila haljinice. Tatin πef je pro-
izvodio hranu za njemaËku vojsku. Svaki BoæiÊ bismo dobivali janjca, odoj-
ka i mlijeko. Nismo u niËemu oskudijevali. SjeÊam se da smo se u vrijeme
kada su bile uzbune, skrivali u bunkeru. Veliki gradovi su bili bombardira-
ni, pa je πef mojem tati i braÊi rekao da mogu iÊi vidjeti da li mogu πto u tim
ruπevinama naÊi za sebe. Tako su iπli i donijeli su djeËji kaputiÊ, lonce i zdje-
le. Donio je i neki kaput u kojem je mama naπla zlatnike, od kojih je kasni-
je sebi napravila zlatne zube. ©ef nas je toliko volio da je po nas dolazio ka-
da su bile uzbune. »ak je braÊu vukao za noge kada nisu æeljeli iÊi u bun-
ker. SjeÊam se i kada su Amerikanci doπli. Ja sam bila bolesna i tata je ostao
sa mnom u kuÊi i kada je bila uzbuna. Onda je odjednom Ëuo rafal kod ulaz-
nih vrata. Tata je poËeo vikati: ‘Ich bin aus Slowenien.’ Pred njim su se po-
javili Amerikanci. Kada su shvatili da smo internirci, dali su nam bombona i
keksa. Internirani radnici su toliko voljeli πefa da su spalili njegovu njemaË-
ku uniformu, kako ga Amerikanci ne bi strijeljali. Amerikanci su nas pitali
kakav je bio, i svi su ga hvalili. Znam da se izvukao i da su ga braÊa iπla pos-
lije rata posjetiti.«
Ivanka ©tefanËiÊ se prisjeÊa kako su u Brestanici/Rajhenburgu svi dobili
znaËke s brojevima, te kako su putovali do NjemaËke u vagonima za stoku.
U logor u NjemaËkoj smjeπteni su zajedno s brojnim drugim slovenskim obi-
teljima: flBili smo smjeπteni u jednoj sobi gdje je bilo puno kreveta. Bili smo
smjeπteni svi skupa. SjeÊam se da su oko toga logora Strigau padale bombe
i da nas je stric vukao da nas sakrije u bunker. I danas sam zbog tog bun-
kera klaustrofobiËna. U logoru je bila grozna glad. Samo smo za BoæiÊ do-
bili naranËe. Ja sam bila premala da idem u πkolu, pa sam se igrala s dru-
gom djecom. Meusobno smo govorili slovenski, i njemaËki nismo uËili. Ta-
ta nije bio s nama. On je bio zarobljen kao kraljevski vojnik i sve do kraja
128
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
rata nije bio puπten. Kada je doπao u logor gdje smo bili, mi ga nismo pre-
poznali.«
Ljudmila Kostajnπek pripovijeda kako su stigli u logor gdje je Ëitava obi-
telj dobila jednu sobu. flDobili smo sobu s tri kreveta, a nas je bilo πestero.
Tatu su poslali kod bogatog seljaka Müllera. On je ondje postao sluga. Pre-
ko tjedna bi bio kod njega, a vikendom bi dolazio u logor. Znali smo koji
put iÊi kod tih seljaka da se najedemo. Mama je Ëistila kancelarije u logoru.
Mi djeca smo bili u jednom velikom dvoriπtu i ondje su nas Ëuvali dvoje lju-
di koji su znali i njemaËki i slovenski. Tko bi nauËio tablicu mnoæenja, do-
bio bi jednu æemlju. SjeÊam se da je bilo mnogo bolesne djece i da su i ne-
ka umrla. Kad sam se razboljela bila sam tri tjedna u ambulanti. Mi to zarob-
ljeniπtvo u NjemaËkoj nismo tako osjetili. Imali smo moguÊnost da se igra-
mo, nitko nas nije tukao, ali je roditeljima bilo jako teπko. Mi kao mlaa dje-
ca nismo morali raditi. Meutim, starija su djeca morala raditi. Iz logora smo
se dopisivali s bakom i djedom.«
Marija KovaËiÊ se prisjeÊa da su u NjemaËku putovali vagonima za stoku
tri dana, te da su nakon iscrpljujuÊeg puta stigli u logor Steinbach. flSjeÊam
se da su nas iskrcali na æeljezniËkoj stanici Steinbach i da su nas smjestili u
Lager 4. Bili smo smjeπteni u velikom samostanu, a svi su se pozdravljali s
‘Heil Hitler!’. Naπa je sobica bila u potkrovlju, a kad se rodio brat 1943., do-
bili smo neπto veÊu sobu buduÊi da nas je onda bilo πestero. Ujutro bi za-
svirao razglas za doruËak. Za doruËak bi dobili malo Ëaja i kruheka. Tata je
radio u pilani koja je bila udaljena jednu stanicu od logora, a mama je radi-
la u πivaoni koja je bila udaljena dvije stanice. Ja, brat i sestra smo bili sami.
Mogli smo van gdje je bila jedna velika livada. Kada bi tri puta zasviralo bio
je red na ruËak. SjeÊam se da smo non-stop jeli bob i pili Ëaj. Za veËeru bi
dobili dva ili tri kuhana krumpira. Bili smo gladni. Majka i otac su se vraÊa-
li kasno naveËer, a rano ujutro sljedeÊeg dana bi ponovno kretali. Nakon ne-
kog vremena su nas sabrali sve na hrpu i dali nam uËiteljicu koja je bila iz
Hrastja. Ona je znala slovenski i njemaËki. Kada je doπao lagerführer (zapo-
vjednik logora), upitao nas je na njemaËkom kako smo. UËiteljica mu je rek-
la da ova djeca uopÊe ne znaju njemaËki veÊ da samo znaju plesati. U vrije-
me boravka u logoru bila sam viπe od deset puta u bolnici u Althausenu. U
logoru sam se, naime, razboljela od difterije, imala sam upalu grla, trbuπni
tifus... Meu æenama u bolnici sam nauËila neπto njemaËkog. U NjemaËkoj
sam obavila i prvu priËest, 3. svibnja 1943. Ja i joπ jedna Njemica nismo oba-
vile s ostalima prvu priËest, buduÊi da smo bile bolesne, pa smo posebno
pripremane. Kao πto sam rekla, tata je isprva radio na pilani, a poslije je
premjeπten kod jednog bogatog seljaka koji ga je tukao kao konja. Svi smo
u NjemaËkoj bili kao robovi.«
129
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
130
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
131
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
poËeo ustanak, a tamo je ustanak zapoËeo joπ 1941. godine, sve su nas po-
kupili i vratili u sjevernu Hrvatsku. U Bosni smo moæda bili oko dva mjese-
ca. Nakon odlaska iz Bosne æivjeli smo na Zrinjevcu, u Crvenom kriæu, oko
sedam dana. SjeÊam se da smo tamo dobivali tri puta dnevno hranu, dok su
odrasli jeli jedanput. Iz Zagreba su nas poslali u Viroviticu. Oni koji su od-
mah iz Poæege bili raseljeni po sjevernoj Hrvatskoj, proπli su bolje od nas.
Mi smo doπli tek nakon tri mjeseca i sva imanja koja su vrijedila veÊ su bila
podijeljena. Istovarili su nas iz vlaka u Virovitici i rekli nam da se snalazimo
kako znamo. Nije bilo ni kuÊe ni jela i nastao je pravi pakao. Otac je za pr-
vu noÊ naπao neki πtagalj, a nakon toga smo se selili po gradu Virovitici Ëe-
tiri puta. Bili smo konaËno kod jedne srpske obitelji gdje su ostali samo sta-
ri, dok su mlade otjerali u Srbiju. Starci nisu znali gdje su, a nakon godinu
dana su i te stare ljude otjerali. Tata se nakon dolaska u Viroviticu prijavio
vlastima i dobio je posao gradbenog poslovoe. S njim su bila i njegova dva
brata. Osim toga, svirao je svaku veËer Nijemcima i ustaπama u Virovitici.
Gdje god se trebalo graditi oni su iπli. Znam da su radili u kasarni i da se
ondje povezao s domobranima koji su bili povezani s partizanima. Znam da
su ustaπe viπe puta dolazili pretresati naπu kuÊu. Tata bi se tom prilikom sa-
krio na tavanu te je ondje napravio rupu u susjednu hiπu, tako da bi svaki
put uspio pobjeÊi. Meutim, jedno jutro 1943. godine su ga uhapsili dok se
spremao za posao. Tada su kod njega naπli i neke dokumente i odveli ga u
zatvor. Nakon toga je postalo posebno teπko. Dok je otac radio mi smo nor-
malno æivjeli. »ak smo odlazili svaki dan na ruËak (svaki put netko drugi od
nas) u jedan restoran koji je dræao Slovenac JagodiË. Mama je radila u sa-
mostanu u franjevaËkoj kuhinji. Nakon tatina hapπenja pronijela se vijest Vi-
roviticom da se uhapπeni nalaze u dvorcu u Virovitici. Mama je otiπla na ulaz,
ali je nisu pustili. Kako je vikala i traæila da vidi oca, njega su krvavog izve-
li da ga vidimo, ali nam nisu dali da mu priemo. Potom je odveden u Osi-
jek na ispitivanje i ondje je bio dva mjeseca. Odande nam je poslao dvije do-
pisnice. Napisao je da nas voli i da æeli vidjeti DragiËinu sliku. Naime, u me-
uvremenu se rodila i sestrica. Tata je odveden u Jasenovac i mi viπe s njim
nismo imali kontakata. Tada su prestali i svi naπi kontakti s drugima s koji-
ma smo do tada komunicirali. Otac se nije vratio iz Jasenovca, a iz rata nisu
doπla ni njegova dva brata. Jedan je pokuπao iz ustaπa pobjeÊi u partizane,
pa su ga strijeljali, a drugi je umro nakon rata, buduÊi da se skrivao dvije go-
dine po podrumima virovitiËkog samostana. Neko vrijeme sam tada radila
kao dadilja jedne male djevojËice, a mi djeca smo se uskoro povezali s jed-
nim momkom kojeg smo zvali »iko, za kojeg smo skupljali Ëikove po podu,
a on ih je preraivao i radio od njih nove cigarete. Mamu uopÊe nismo vid-
jeli, skupljali smo streljivo na koje bismo naiπli, krali smo voÊe i kopali krum-
132
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
pire. Repe je uvijek bilo, a klasje smo skupljali znatno prije negoli je bilo zre-
lo. Uglavnom, snalazili smo se. Mama je kopala rovove, a doma je dolazila
kasno naveËer. Ne znam kako nas je majka uspjela prehraniti.«
Marija JociÊ je iz Poæege bila rasporeena zajedno s bratom u Petrovara-
din. flMamu su rasporedili kao uËiteljicu u Bosnu, ali mi nismo iπli s njom. Mi
smo vam bili kao piliÊi. U Poæegu su dolazili ljudi koji nisu imali djece i uzi-
mali bi djecu koja bi im se svidjela. Tako su nas uzeli neki ljudi koji su ima-
li automate. U Petrovaradinu me je primila uËiteljica i rekla pred cijelim raz-
redom: Evo jedne djevojËice iz Slovenije. Ona joπ niπta ne zna, ali Êe uskoro
sve znati. Sve su me curice tamo lijepo prihvatile i ja sam ondje zavrπila tre-
Êi razred. Mama je bila u ModriËi i nakon zavrπenog treÊeg razreda mene su
prebacili k njoj. SjeÊam se kada je tata kao partizan doπao k nama iz Derven-
te u ModriËu, i kako smo potom otiπli u Zagreb gdje sam iπla u gimnaziju.«
Zoran ©onc je zavrπio s majkom u Srbiji. flBuduÊi da je otac bio vojno li-
ce u Kraljevini Jugoslaviji, u Beogradu je iznajmljivao stan. Tako smo ja i ma-
ma po dolasku u Beograd, bili u njegovom iznajmljenom stanu. BuduÊi da
je Gestapo traæio obitelji onih koji su se nalazili u zarobljeniËkom logoru u
NjemaËkoj, moja je majka sa mnom pobjegla u Belu Crkvu. Otiπla je onamo
buduÊi da su ondje bili smjeπteni i neki drugi Slovenci. U Beloj Crkvi smo
bili smjeπteni kod jedne obitelji, a mama je davala satove harmonike, instruk-
cije iz raznih predmeta, a buduÊi da je znala njemaËki, mogla je davati in-
strukcije i podunavskim ©vabama, kojih je tada u tome kraju bilo dosta. U
Beloj smo Crkvi doËekali i rusku vojsku, Crvenu armiju, koja je ganjala Ni-
jemce. Bila je to pijana rulja koja je odspavala par sati u dvoriπnom stanu
gdje smo i mi stanovali u Beloj Crkvi. Tata je Ëitav rat proveo u zarobljeni-
Ëkom logoru, a kasnije nas je naπao preko Crvenog kriæa u Beloj Crkvi.«
Povratak kuÊi
Nakon zavrπetka rata slijedio je povratak kuÊi. Za povratak u Sloveniju naj-
prije su se poËeli pripremati prognanici iz Srbije. Prvi transport iz Hrvatske
za Sloveniju krenuo je 14. lipnja 1945., a do kolovoza 1945. godine repatri-
rano je 7000 Slovenaca. Jedan dio nije se vraÊao organizirano, veÊ na svoju
ruku. Radi se, prije svega, o onima koji se nisu nalazili daleko od hrvatsko-
-slovenske granice. Povratak u Sloveniju zavrπio je u listopadu 1945. Oko
1300 prognanika iz Sotelskog i Posavja nije se vratilo svojim kuÊama.29 Umr-
li su, ili su stradali u NjemaËkoj, NDH i Srbiji. Neki su se Slovenci vratili iz
NjemaËke nekoliko mjeseci nakon zavrπetka rata, dok su drugi putovali do
Jugoslavije tjednima, Ëak i dva mjeseca.
133
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
134
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
Ana VrbaniÊ se prisjeÊa kako nakon povratka viπe nitko nije æelio govo-
riti njemaËkim jezikom. flBilo je to preπutno zabranjeno. Naπu su kuÊu KoËe-
vari uniπtili. Vrata i prozore su zapalili. SjeÊam se da su nam Hrvati iz Kum-
rovca pomagali. Davali su nam svoje krave da ih bik oplodi i da nama osta-
ne tele, a kravu bismo vratili natrag prek Sotle.«
Ana MariÊ takoer se sjeÊa kako su se u njezino selo Brezje naselili Ko-
Ëevari koji su mislili da se flmi nikada viπe neÊemo vratiti. Kada smo stigli ku-
Êi, po okolnim selima smo nalazili naπe krevete i ormare. Naπa je kuÊa bila
opljaËkana i nitko u njoj nije stanovao. Do nje se zbog zaraslog puta nije mo-
glo doÊi. Iako je grof u NjemaËkoj tati rekao da ostane, moj mu je otac od-
govorio da mora doÊi na svoju grudu, da mora doÊi doma. Neki od Slove-
naca su ostali joπ tri godine u NjemaËkoj. Nakon rata nitko viπe nije govorio
o tome πto se dogaalo, a njemaËki je bio toliko omraæen da ga nitko nije
upotrebljavao.«
Marija JociÊ i njezina obitelj vratili su se kuÊi iz Zagreba. flU naπem su sta-
nu bile tri vojske. Nije bilo prozora. Doma smo putovali Ëetrnaest dana, a
mama je na vlak napisala ‘Nazaj planinski raj!«
Slavko Kramar sjeÊa se velikog veselja koje je nastalo kada se saznalo da
se Slovenci mogu vratiti svojim kuÊama. flNiπta nam nije trebalo. Doma smo
putovali danima. SjeÊam se da su puna polja bila njemaËkih zarobljenika. Od
Zagreba do Maribora bilo je sve zakrËeno topovima i tehnikom. Kada smo
stigli u Maribor, doπli smo u praznu kuÊu. Teta koja je ostala u kuÊi bila je
u bolnici, a u meuvremenu su sve opljaËkali susjedi i bugarski vojnici. Vra-
ta i prozori su bili Ëitavi, a cigle koje su bile spremljene za daljnju gradnju
kuÊe, u ratu su nestale. Nakon nekog vremena mama nas je poslala u svijet.
Tako sam ja zavrπio kod bake u Svetom Tomaæu pri Ormoæu i tamo sam
zavrπio πkolu.«
ZakljuËak
Stanovniπtvo slovenskih krajeva je tijekom Drugog svjetskog rata proæivlja-
valo teπke trenutke. PodruËje koje je potpalo pod TreÊi Reich bilo je djelo-
miËno iseljeno, a izgnanci su slani u NDH, NjemaËku i Srbiju.
Kao πto je prikazano u radu, uvjeti u logorima ali i izvan njih nisu bili jed-
naki. Neke su obitelji proπle teæe situacije, od gladi preko razdvajanja, dok
su neke poËele trpjeti tek kada su se vratile nazad, u svoje mjesto.
Na temelju kazivanja pojedinaca iz zagrebaËke sekcije izgnanaca u Slo-
venskom domu, moguÊe je donijeti niz zakljuËaka o tome kakav je bio æivot
obitelji koje su iskusile progonstvo. Æivot je bio vrlo teæak. Iz iskaza je vid-
ljivo da su Slovenci, prognani u NjemaËku, æivjeli u logorima, radeÊi po okol-
nim imanjima i tvornicama, a Slovenci protjerani u NDH, æivjeli su na ima-
135
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
136
F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
the witnesses in 2019 and 2020 were mostly given by persons who were no
older than 8 at the moment of the exile. Collecting their memories is a
challenge and it is high time to record their statements about these events
from those witnesses who are still alive.
Key words: Slovenians, migrations, forced deportation, World War II
137
Promjene naseljenosti otoka Krka
Marta HAMZIΔ
Ericsson Nikola Tesla d.d., Zagreb
Uvod
Pojam flnaseljenost« podrazumijeva prouËavanje kretanja broja stanovnika i
odreenih demografskih sastavnica u vremenu i prostoru te, u πirem smislu,
smjeπtaj i izgled naselja. Naseljenost nekog podruËja rezultat je razliËitih ut-
jecaja, odnosno obiljeæja (prirodno-geografskih i druπtveno-gospodarskih). U
ovom radu koristi se deskriptivna metoda istraæivanja, da bi se πto bolje ob-
jasnili i prikazali ti utjecaji i njihovi meuodnosi. S obzirom na Ëinjenicu da
je turizam najvaænija gospodarska grana na otoku Krku, u radu se provodi
korelacijska analiza promatranih demografskih varijabli i varijabli vezanih za
turizam otoka Krka u razdoblju od 1971. do 2011. godine. U svrhu provoe-
nja prethodno navedenih podataka koriste se programi ArcGIS i SPSS. Cilj
139
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
1 Petrica NOVOSEL, flKretanje stanovniπtva otoka Krka od 1857—1971. godine«, KrËki zbor-
140
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
tivni) grad, Grad Krk, i πest opÊina: Baπka, Dobrinj, Malinska — Dubaπnica,
Omiπalj, Punat i Vrbnik. Njima administrativno pripadaju i manji nenaseljeni
otoËiÊi4 koji nisu podruËje istraæivanja ovog rada. PodruËje istraæivanja je sa-
mo otok Krk, koji Êe se promatrati u daljnjoj analizi. Na otoku se nalazi 68
naselja, meu kojima je najveÊe grad Krk, ujedno i administrativno srediπte
otoka. OpÊina Malinska — Dubaπnica broji najviπe naselja (21), a slijede je
OpÊina Dobrinj (20), Grad Krk (15), OpÊina Baπka i OpÊina Vrbnik (svaka po
4 naselja), a u OpÊini Punat i OpÊini Omiπalj nalaze se po 2 naselja (sl. 1).
4 U akvatoriju opÊine Omiπalj nalazi se otoËiÊ Sv. Marko, preko kojeg je otok Krk mostom
povezan s kopnom. U akvatoriju OpÊine Dobrinj nalazi se otoËiÊ Veliki ©koljiÊ. Gradu Kr-
ku pripadaju Plavnik, Mali Plavnik, Kormati Veli, Kormati Mali i Koπljun. OpÊini Punat pri-
pada otoËiÊ Galun, dok se u akvatoriju OpÊine Baπka nalaze otoËiÊi PrviÊ i ZeËevo.
141
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
5 Novosel-Æic navodi 14 naselja na obali (Baπka, »iæiÊi, Klimno, KorniÊ, Krk, Malinska, Nji-
vice, Omiπalj, Porat, Punat, Soline, Stara Baπka, ©ilo, Vrbnik), Usp. P. NOVOSEL-ÆIC, Od
trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 87. Autori I. LajiÊ i R. MiπetiÊ iz-
dvajaju joπ i naselje ZidariÊi (OpÊina Malinska — Dubaπnica), jer je svojim razvojem u zad-
njih dvadesetak godina postalo priobalno. Usp. I. LAJIΔ, R. MI©ETIΔ, OtoËni algoritam, ak-
tualno stanje i suvremeni demografski procesi na jadranskim otocima, 38. U ovom radu
koristi se diferencijacija novijeg datuma.
6 O koncepcijama popisa stanovniπtva moæe se proËitati i u radu I. LAJIΔ, R. MI©ETIΔ,
142
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
143
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
8 Povrπine otoka Krka i Cresa ustanovljene su najnovijim mjerenjem i za oba otoka izno-
se 405,78 km2 (Popis stanovniπtva 2011., DZSRH, Zagreb, StatistiËki ljetopis Republike Hr-
vatske 2012., DZSRH, Zagreb, prosinac 2012., www.dzs.hr. Pristup ostvaren 20. 5. 2020.).
9 IstoËnojadranski naseljeni otoci razvrstani su u Ëetiri otoËne skupine: Kvarnersko otoËje,
144
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
13 Tomislav ©EGOTA, Anita FILIP»IΔ, Klimatologija za geografe, Zagreb, ©kolska knjiga, 1996.
14 P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1-216.
15Srednja temperatura zraka za proljeÊe (oæujak, travanj i svibanj) iznosi 15,3˚C, a za je-
sen (rujan, listopad i studeni) 13,7˚C (Dræavni hidrometeoroloπki zavod).
16 Izvor: Dræavni hidrometeoroloπki zavod.
17 Usp. P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1-
-216; V. T. OPA»IΔ, flVikendice na otoku Krku — prostorni raspored i strukturna obiljeæja
vlasnika«, 41-80.
145
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
146
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
Sl. 2. VeliËina naselja otoka Krka s obzirom na nadmorsku visinu i prirodne cjeline
147
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
BaπÊansku dragu, u koju je uklopljen juæni dio plodne, srediπnje fliπne udo-
line. BaπÊanska draga gotovo simetriËno razdvaja zaravan Juænog Krka na ju-
gozapadni i sjeveroistoËni dio. Zbog navedenih znaËajki podloge i relativno
nepristupaËne obale — visoka stjenovita obala s uvalicama — prirodni uv-
jeti za naseljavanje i turizam nisu povoljni kao u dijelu Srednjeg Krka. Ovdje
se razvilo samo πest naselja: Baπka, Batomalj, Draga BaπÊanska, Jurandvor,
Punat i Stara Baπka.
Utjecaj reljefa na naseljenost
Izmeu mnoπtva Ëimbenika, na osnivanje i razvoj naselja na Krku velik utje-
caj ima i reljef. Na temelju prethodnog teksta i karte (sl. 2), moæe se zaklju-
Ëiti kako se najveÊi broj naselja (60 naselja ili Ëak 88,2% svih naselja na oto-
ku) razvio na podruËju Srednjeg Krka. Razlog tome su povoljni prirodni uv-
jeti: zavjetrina (©otovento), te izmjene vapnenaca s plodnijim dolomitima,
dok na sjevernom i juænom dijelu dominiraju vapnenci. Na tom, povrπinski
najveÊem dijelu otoka (56,8% cjelokupne povrπine), godine 2011. æivjelo je
12.753 stanovnika, tj. 65,8% stanovniπtva Krka. Razmjeπtaj naselja moæe se
promatrati i u odnosu na nadmorsku visinu. Najviπe naselja razvilo se u po-
jasu do 200 m n/v, Ëak 62 ili 91,2%. Prema popisu stanovniπtva iz 2011. go-
dine, u tom pojasu æivjelo je 18.722 stanovnika ili 96,6% stanovniπtva oto-
ka.22 Ni jedno naselje na otoku nije se razvilo na nadmorskoj visini iznad 300
m. U pojasu izmeu 200 i 300 m n/v razvilo se 6 naselja, okupljenih u ma-
lom prostoru od 12 km2 u okolici Dobrinja. To su: Dobrinj, Dolovo, Gabo-
njin, Gostinjac, Sv. Ivan Dobrinjski i Kras. Kras je najviπe naselje na otoku,
nalazi se na 255 m n/v. UzimajuÊi u obzir Ëinjenicu da je otok Krk u cjelini
nizak,23 te da se u skladu s procesom litoralizacije i razvojem turizma stanov-
niπtvo premjeπtalo na (poloæene) obalne dijelove, opravdan je velik udio sta-
novniπtva u naseljima smjeπtenim u pojasu do 100 m n/v.
DRU©TVENO-GEOGRAFSKA OBILJEÆJA
Na razvoj i promjene naseljenosti otoka Krka, izravno i neizravno, velik su
utjecaj imala i druπtveno-geografska obiljeæja. Meu najvaænija spadaju raz-
voj industrije, prometa i turizma, litoralizacija te urbanizacija i suburbaniza-
22 Godine 1910. u tom pojasu æivjelo je 19.284 stanovnika, tj. 90,7% stanovniπtva otoka, a
147,7 m n/v (izraËunato na temelju podataka DMR-a, iz baze podataka: Digitalni atlas Re-
publike Hrvatske, GISDATA, Zagreb). Na nadmorske visine iznad 300 m otpada samo 60
km2 ili 14,6% povrπine otoka, πto se podudara s prostorom nenaseljene vapnenaËke zarav-
ni Juænog Krka (P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transforma-
cija), 1-216).
148
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
cija grada Rijeke. U ovom radu detaljnije Êe se obraditi utjecaj prometa i tu-
rizma.
Promet
S obzirom na najvaænija prometna dostignuÊa na otoku, promet i prometnu
dostupnost otoka Krka moæemo promatrati kroz tri razdoblja: 1) vremenski
period do 1959., 2) vremenski period od 1959. do 1980. i 3) vremenski pe-
riod od 1980.24
1) U vremenskom periodu do 1959. godine, prije uspostavljanja trajekt-
nih linija, obalna naselja otoka Krka parobrodskim su linijama bila dobro po-
vezana s kopnom. I cestovni je promet bio na razini podmirivanja elemen-
tarnih potreba slabo mobilnog stanovniπtva. U to vrijeme otokom je prome-
tovalo nekoliko lokalnih autobusnih linija. Osim magistralne autobusne lini-
je Baπka — Omiπalj, vezane uz parobrodsku vezu Omiπalj — Rijeka i obrat-
no, ostale su imale ishodiπte i cilj u gradu Krku, zbog njegove funkcije otoË-
nog srediπta. Ceste su bile iskljuËivo makadamske, uske i nepregledne.
Okosnicu cestovne mreæe otoka Krka, duge oko 200 km, Ëinio je spomenu-
ti longitudinalni pravac Baπka — Punat — Krk — Malinska (Sv. Vid) — Omi-
πalj. Meumjesna povezanost bila je slaba, a s obzirom na pristup glavnoj
prometnici, otoËno podruËje ima diferencirane moguÊnosti. U najnepovolj-
nijem poloæaju bio je najveÊi dio dobrinjskog podruËja, kao i naselja zapad-
nog dijela otoka, odnosno podruËja ©otoventa. Razlog tome su nekvalitetne
ceste, zbog Ëega su ih glavne autobusne linije zaobilazile.
2) U vremenskom periodu od 1959. do 1980. godine, struktura prometa
bitno se izmijenila, i kvalitativno i kvantitativno. U ovom razdoblju na otoku
su zastupljeni trajektni, cestovni i zraËni promet, a broj putnika se poveÊao.
Uspostavljaju se prve trajektne linije te, sukladno veÊem prometovanju zbog
razvoja turizma, javlja se potreba za obnavljanjem postojeÊih i gradnjom no-
vih prometnica. Godine 1959. uspostavljena je prva trajektna veza s obliænjim
kopnom na relaciji ©ilo — Crikvenica, dugoj oko 4 km. Godine 1964. uspos-
tavljena je druga trajektna veza Voz — »riπnjeva, u blizini mjesta gdje se otok
najviπe pribliæio kopnu — na svega 500 m. Relacija same trajektne linije bi-
la je neπto dulja i iznosila je 1500 m. Uvoenjem trajektne linije umjesto pa-
robroda, teæiπte prometa preselilo se sa zapadne na istoËnu obalu. Od 1969.
godine u prometu je trajektna linija Senj — Baπka — Lopar. PojaËan cestov-
ni promet rezultat je prisutnosti trajektnog prometa. Trajektne veze omogu-
Êile su neprekidno cirkuliranje vozila i putnika izmeu otoka i kopna, izmi-
jenivπi strukturu vozila i putnika. OtoËna magistrala Omiπalj — Baπka, duga
149
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
150
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
151
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
ja«, 15.
29 Po nekim miπljenjima najstarija turistiËka organizacija u nas osnovana je u gradu Krku
(P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1-216). Nje-
zino osnivanje smjeπta se izmeu 1849. i 1866. (I. LAJIΔ, Kvarnerski otoci, demografski raz-
voj i povijesne mijene, 1-336).
30 I. NEJA©MIΔ, flUloga turizma u diferenciranom demografskom razvitku otoËnih naselja,
47.
152
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
Sl. 4. Naselje Baπka — primjer πirenja naselja izvan stare gradske jezgre (Izvor: vlastita arhiva)
153
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Sl. 5. Naselje KorniÊ — primjer flspuπtanja« naselja prema obali (Izvor: vlastita arhiva)
32 Marta JOVANIΔ, Ivo TURK, flPromjene u dinamiËkim obiljeæjima naseljenosti otoka Kr-
154
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
155
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Korelacijska analiza
Korelacijska analiza ovog rada provedena je s ciljem utvrivanja stupnja i
smjera povezanosti odabranih demografskih varijabli i varijabli vezanih za
turizam otoka Krka u razdoblju od 1971. do 2011. godine. Korelacijska veza
utvrena je odreivanjem Spearmanovog koeficijenta korelacije ranga (rs)
koji se nalazi unutar programa SPSS.20. Navedeni koeficijent je koriπten za-
to πto odgovara cilju ovog istraæivanja — analizirati statistiËku vezu dviju va-
rijabli, koja je izvedena na temelju podataka svih 7 jedinica lokalne samo-
uprave na otoku Krku.
Spearmanov koeficijent korelacije ranga dan je izrazom:
167-193.
37 Ivan ©O©IΔ, Vladimir SERDAR, Uvod u statistiku, Zagreb, ©kolska knjiga, 2002.
156
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
(Izvor: Promet turista u primorskim opÊinama 1971., 1981., 1990., RSZ SRH, Zagreb; Nase-
lja i stanovniπtvo Republike Hrvatske 1857.—2001., DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup
ostvaren 20. 5. 2020.; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., Stanovniπtvo prema
starosti i spolu po naseljima, DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 20. 5. 2020.; Po-
pis stanovniπtva i stanova 1971., Stanovniπtvo, Pol i starost — I deo, rezultati po naseljima i
opπtinama, Knjiga VIII, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.; Vitalna statistika /roeni
i umrli/ u razdoblju 1971.—2011., podatci za pojedine godine, naseljski tablogrami, DZS
RH, Zagreb; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., Zaposleni prema podruËjima
djelatnosti, starosti i spolu, DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 4. 6. 2020.)
157
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
DEMOGRAFSKE VARIJABLE
2011./1971.
2011./1971.
Stupanj povezanosti:
jak (-1< rs £ -0,8; 0,8£ rs<1)
srednje jak (-0,8< rs £ -0,5; 0,5£ rs<0,8)
slab (-0,5< rs < 0; 0< rs<0,5)
158
M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
Marta HamziÊ
Population Changes on the Island of Krk
A region’s population is the result of various influences or characteristics
(such as natural or geographical, as well as socio-economic). In this paper,
a descriptive method is used to explain these influences in more detail. In
the natural and geographical category, the following features were
analysed: the shape of the island, distance of the settlement from the shore,
frequency of wind, and terrain. In the socio-economic category, the
availability of traffic routes and tourism were studied. Considering that
159
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
160
pilar
GRADIVO
Jedan razgovor i dva Ëlanka
Ive Pilara o aneksiji
Bosne i Hercegovine
Tomislav JONJIΔ
Zagreb
1 Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica u Zagrebu (dalje: NSK), Zbirka rukopisa i starih knji-
ga, R-7983, Ostavπtina Ive Pilara, B-a, 1. Usp. Stjepan MATKOVIΔ, flIz neobjavljene kores-
pondencije dr. Ive Pilara«, Pilar 7 (2012) 1(13), 158.
163
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
164
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
165
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
166
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
8 L. von SÜDLAND, Die südslawische Frage und der Weltkrieg, 506; L. von SÜDLAND, Juæ-
167
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
168
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
1.
Eine Unterredung mit dr. Iwo Pilar
Einer unserer Redakteure sprach heute mit Dr. Iwo P i l a r , einem der Organi-
satoren der kroatischen Bewegung in Bosnien, über den Eindruck, den die
Annexion der okkupierten Provinzen voraussichtlich in der dortigen Bevölke-
rung hervorrufen wird. Dr. Pilar führte ungefähr folgendes aus:
flIn der letzten Zeit wurde wiederholt das Gerücht verbreitet, daß die auf eine
Annexion der okkupierten. Provinzen gerichteten Bestrebungen der österreich-
isch-ungarischen Regierung neuerlich auf Schwierigkeiten stoßen und daß die
Annexion daher keineswegs in allzu naher Zeit erwartet werden dürfe. Dies be-
wog den Vizebürgermeister von Serajewo D r . M a n d i c und mich, nach Wien
zu reisen, um hier an den maßgebenden Stellen auf die tunlichste Beschleuni-
gung der Entscheidung über die künftige Stellung des Okkupationsgebietes hin-
zuwirken. Sie können sich unsere ungeheuere Ueberraschung vorstellen, als wir
hier erfuhren, daß die österreichisch-ungarische Regierung bereits volle Klarheit
geschaffen hat und daß der Monarch bereits morgen in einem feierlichen Mani-
fest seine Souveränität über Bosnien und die Herzegowina aussprechen werde.
Wir stehen ganz unter dem Eindruck dieses g r o ß e n h i s t o r i s c h e n E r e i g -
n i s s e s , und die Gefühle, von denen wir erfüllt sind, heißen tiefster Dank ge-
gen den machtvollen energischen Herrscher und tiefster Dank gegen die Völker
der Monarchie, auf deren Kraft und Stärke das Wohl unseres Landes künftig auf-
gebaut sein wird. Bosniens Zukunft liegt nun klar am Tage. Der Monarch stellt
dem Lande eine moderne Verfassung in Aussicht, und es wird wohl nicht allzu
viel Zeit verstreichen, bis das ehemalige Okkupationsgebiet über einen festen,
dem Muster der europäischen Kulturstaaten nachgebildeten Verwaltungsapparat
verfügen wird.«
Heute noch geht die Kunde von dem gewaltigen Machtspruch des Mo-
narchen in das nunmehr definitiv an Oesterreich-Ungarn angegliederte Staats-
gebiet. Wer die hochgradige Spannung kennt, mit der die Bevölkerung des
Okkupationsgebietes in der letzten Zeit den wechselnden Gerüchten über die
bevorstehende Annexion folgte, vermag sich leicht vorzustellen, welchen ge-
waltigen Eindruck das Manifest des Monarchen auf alle Schichten der Bevölke-
rung hervorrufen muß. Die größte Ueberraschung wird die neue Wendung der
Dinge zweifellos bei der s e r b i s c h e n B e v ö l k e r u n g hervorrufen, die in
der jüngsten Zeit durch die groß-serbische Agitation aufgewühlt wurde und in
der Annexion nunmehr die V e r n i c h t u n g i h r e r H o f f n u n g e n auf eine
Angliederung an Serbien erkennen muß. Für die radikalisierten Serben bedeutet
der heutige Tag zweifellos e i n e u n g e h e u r e E n t t ä u s c h u n g , doch ist
kaum anzunehmen, daß ernstlich der Versuch einer Auflehnung gegen die Neu-
ordnung der Dinge gemacht wird. Uebrigens muß gesagt werden, daß in der
Stimmung der s e r b i s c h e n I n t e l l i g e n z e i n e m e r k l i c h e A e n d e r u n g
169
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
eingetreten ist und daß diese Kreise sich mit der dauernden Angliederung Bos-
niens an Oesterreich-Ungarn wohl bald abfinden werden.
Was die t ü r k i s c h e B e v ö l k e r u n g des Landes anlangt, so muß gesagt
werden, daß sie trotz ihrer unauslöschlichen Liebe zur Türkei und besonders
zum Kalifen d e n n e u e n Z u s t a n d g e r n a n e r k e n n e n w i r d . Die Tür-
ken sind zumeist Großgrundbesitzer und bedürfen mit Rücksicht auf die Eigent-
ümlichkeit des üblichen Kolonats und die Kmetenwirtschaft dringend der nach-
drücklichen Stütze durch einen wohlkonsolidierten Staat. Diesem Bedürfnis trägt
die Angliederung Bosniens an die österreichisch-ungarische Monarchie zwei-
fellos am besten Rechnung.
Die freudigste Aufnahme wird die Annexion bei den K r o a t e n finden, für
die der heutige Tag die Erfüllung des sehnlichsten Wunsches bedeutet. Die Be-
geisterung über den plötzlichen Wandel der Dinge wird bis in das letzte Dorf
dringen, denn die Kroaten sehen in dem Anschluß Bosniens an Oesterreich-
Ungarn nicht nur die sicherste Garantie für die gedeihliche Entwicklung des
Landes, sondern vor allem eine das nationale Empfinden im höchsten Maße be-
friedigende Annäherung an die Brudervölker in den südlichen Ländern der Mo-
narchie.«
(Die Zeit, 7/1908, Nr. 2169, Wien, 7. X. 1908, S. 5.)
Prijevod
9 Razgovor je, naime, objavljen u sklopu opπirnijeg izvjeπÊa pod naslovom flKonferenzen
170
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
dimo i ovdje, znao nazivati flTurcima«. Tako je nerijetko Ëinio i u svojim rukopisima i knji-
171
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
gama, oËito bez ikakvih omalovaæavajuÊih ili uopÊe negativnih konotacija. Uostalom, u to
su se vrijeme i mnoge muslimanske Ëitaonice i druπtva nazivali flturskima«, Ëime se je bez
ikakve sumnje mislilo na vjersku, a ne na narodnosnu pripadnost.
18 Pilar govori o agrarnom pitanju koje je nakon okupacije preraslo u jednu od najvaæni-
jih nacionalno-politiËkih tema u BiH, buduÊi da je veÊina agrarnog zemljiπta bila u ruka-
ma muslimanskih veleposjednika, dok su krπÊani (razmjerno puno viπe pravoslavni nego
katolici) bili u specifiËnome neslobodnom (flkmetovskom«) odnosu. To je rezultiralo gos-
podarskim i uopÊe druπtvenim prijeporima, u kojima je hrvatska elita vidjela snaænu polu-
gu za pribliæavanje katolika i muslimana.
19 NemoguÊe je ocijeniti, je li ovdje umjesto sluæbenoga i uobiËajenog naziva dræave slu-
Ëajno upotrijebljen pridjevski oblik flaustro-ugarska monarhija«, i ako jest, treba li to pripi-
sati samomu Pilaru ili je posrijedi uredniËki izbor. Moglo se je, naime, izborom tog oblika
izdaleka sugerirati potrebu izmjena dualistiËkog ustroja dræave, o Ëemu se je u politiËkim
krugovima u povodu aneksije ionako razglabalo.
20 Pojam flbratski narod« Pilar ne koristi u jednini (Brudervolk), nego u — mnoæini (Bruder-
völker)!
172
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
2.
Die bosnischen Parteien und die Annexion
Von Dr. Ivo Pilar
Stadtrat in Dolnja Tuzla21
Der Standpunkt der bosnischen Parteien in Angelegenheit der Annexion ist noch
keineswegs präzisiert. In Bosnien herrscht infolge der vierhundertjährigen
Türkenherrschaft der strikte Konfessionalismus. Die Türken als Moslimen haben
eben die Auffassung des Moslemismus den beherrschten Völkern aufzudrücken
gewußt, daß das religiöse Moment die Grundlage und die herrschende Idee des
gesamten staatlichen, politischen und sozialen Lebens ist. Infolge dieser vier-
hundertjährigen Entwicklung stehen sich auch drei streng geteilte Konfessionen
gegenüber. Die Moslims als gewesene herrschende Partei, die Katholiken (Kroa-
ten) und die Orthodoxen (Serben).
Jede dieser drei Gruppen wird ihren besonderen Standpunkt zu der
Annexion einnehmen. Die Katholiken, die sich als K r o a t e n fühlen, sehen in
der Annexion eine wichtige Etappe ihres nationalen Lebens, in dem sie nun,
nach vierhundert Jahren ihr historisches Staatsterritorium unter e i n e m Herr-
scher vereinigt sehen. Die M o s l i m s haben es allerdings bis heute noch nicht
ganz überwunden, daß der Padischah, einst ihr geistliches und weltliches Ober-
haupt, heute das letztere nicht mehr ist. Sie werden daher die Annexion kaum
mit allzu freudigen Gefühlen aufnehmen. Die Intelligenz denkt jedoch schon so
weit nüchtern, um einzusehen, daß sie unter die Herrschaft des Sultans niemals
kommen können und man wird daher in moslimischen Kreisen die Herrschaft
Osterreich-Ungarns als das geringste der möglichen Uebel ansehen. Man kann
daher erwarten, daß sie mit Ruhe und Würde die neuen Ereignisse aufnehmen
werden.
Schließlich kommen die S e r b e n . Für die bedeutet die Annexion allerdings
einen äußerst herben Schlag. Seit Jahrzenten wird bei den Serben die ebenso
historisch als politisch unrichtige Auffassung verbreitet, daß Bosnien ein serbi-
sches Land sei. Dann kam das Regime P a π i Ê , unsolid und korrumpiert nach
allen Seiten, welches sich eben nur dadurch hielt, daß es ebenso nach Unten
wie nach Oben den wütendsten Imperialismus großzog. Man hatte im Volke die
Ueberzeugung großgezogen, daß Bosnien und die Herzegovina sicher und bald
Serbien zufallen und daß infolgedessen die mit diesen Ländern geographisch
untrennbaren Länder Kroatien, Slavonien und Dalmatien bald nachfolgen
werden, womit das großserbische Reich fertig wäre.
21 Der hervorragende Schriftsteller und Rechtsanwalt Dr. Ivo Pilar weilt derzeit mit der De-
putation bosnischer Kroaten in Budapest und er hatte die Liebenswürdigkeit, über Auffor-
derung unseres Budapester Korrespondenten, uns die folgenden hochinteressanten Aus-
führungen zur Verfügung zu stellen. (Biljeπka u izvorniku)
173
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Alle diese Hoffnungen sind durch die Annexion zunichte geworden und im
selben Momente, als Bulgarien das historische Zarentum wieder geworden ist,
wurde Serbien um alle seine Hoffnungen ärmer. Man kann sich leicht vorstellen,
welchen Schmerz und welche Enttäuschung dies bei dem politisch so tief empf-
indlichen Volke, wie es die Serben sind, auslöste. Die Serben werden sich daher
nur schwer mit dem Stand der Dinge aussöhnen und man kann noch auf
weitere krampfhafte und schmerzliche Zuckungen dieses Volkskörpers gefasst
sein. Die B e l g r a d e r E r e i g n i s s e sind hiefür der beste Beweis, wie auch der
Beweis dessen, wie sehr sich die dortigen Kreise mit dem Gedanken befreundet
haben, Bosnien sei ein serbisches Land.
Aus dieser Gemütsverfassung ergibt sich auch die aktuelle Stellungnahme
der drei sozialen Elemente in Bosnien. Die K r o a t e n , die numerisch schwäch-
sten, sind sich der außerordentlichen Schwierigkeit ihrer Lage mit Rücksicht auf
die kommende Dinge bewußt und sie rüsten energisch zum Kampfe. Die
S e r b e n dürften nach einigem unsicheren Schwanken daßselbe tun, doch man
darf erwarten, daß sie, dank ihrer großen Assimiliationsfähigkeit sich bald mit
den neuen Verhältnissen befreunden werden. Diesen Prozeß werden am
schwersten die Moslims vollbringen, es dürfte jedoch auch den bei ihnen im
Entstehen begriffenen Parteien, namentlich der Fortschrittspartei, die mit einem
gesunden und schönen Programme versehen ist, gelingen, daß Moslimische
Volk Bosniens mit der neuen Situation zu befreunden.
Die jetzt in Budapest weilende Deputation will von den führenden Politikern
der Monarchie Direktiven erhalten, damit sie ein klares Bild gewinne über die
politische Zukunft Bosniens.
(Die Drau, 41/1908., Nr. 231 /6264/, Essek /Osijek/, 9. X. 1908., 1.-2.)
Prijevod
22 OdliËni knjiæevnik i odvjetnik dr. Ivo Pilar, koji trenutno kao Ëlan izaslanstva bosanskih
174
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
Ëje, baπ kao πto je i u razgovoru prije nekoliko dana BiH nazvana dræavnim podruËjem
(Staatsgebiet).
26 Bugarska je 5. listopada 1908. proglaπena kraljevinom.
27Cilja se, naime, na æestoke prosvjede protiv aneksije i prijetnje tim povodom, koje su
dolazile iz Srbije, pa i iz vladajuÊih beogradskih krugova.
175
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
28 Nakon viπemjeseËnih priprema, pred kraj kolovoza 1908. osnovana je Muslimanska na-
predna stranka u Ëijem su vodstvu bili Ademaga MeπiÊ, Esad ef. KuloviÊ, Halidbeg Hras-
nica, ©emsi-beg SalihbegoviÊ, Hakija HadæiÊ i dr. StranaËko glasilo, Muslimanska svijest,
pojavilo se 3. rujna iste godine.
29 U vrijeme proglaπenja aneksije i monarh i neki zajedniËki ministri nalazili su se u Bu-
dimpeπti, pa je u taj grad doputovao niz izaslanstava iz BiH. Opπ. T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 343-
-356.
176
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
3.
Die Kroaten in Bosnien.
Von Dr. Ivo Pilar,
Rechtsanwalt und Stadtrat in Dolnja-Tuzla.
Die erste Aufregung über die denkwürdigen Ereignisse, die das Schicksal Bos-
niens und der Herzegowina entschieden, hat sich gelegt, die Ernüchterung greift
Platz, und wir Kinder Neu-Oesterreich-Ungarns sind vor die Frage gestellt: was
nun?
Wir bosnischen Kroaten haben uns diese Frage bereits beantwortet.
Wir gehen mutig an die Arbeit, in den Kampf mit der harten Realität, an die
mühevolle Kleinarbeit im sozialen, ökonomischen Leben unseres Volkes.
Wir brauchen in dieser Richtung nicht erst die ersten Schritte zu tun, wir
haben uns schon ein Stück tüchtig vorgearbeitet. Die Kroaten Bosniens haben
die Hrvatska Narodna Zajednica geschaffen.
Dieses Institut hat in der Entwicklung der letzten Zeit eine derart wichtige
Rolle gespielt, daß es sich verlohnt, sich mit diesem des näheren zu befassen.
Die bosnische Verwaltung der letzten dreißig Jahre hatte die bosnischen
Kroaten als eine Quantité négligeable angesehen und danach behandelt. Da sie
Katholiken sind und eine zentrifugale Bestrebung sie unter einen anders-
gläubigen Herrscher bringen müßte, war man ihrer Treue sicher, und nachdem
sie außerdem wirtschaftlich nicht besonders entwickelt und politisch gar nicht
organisiert waren, kümmerte man sich gar nicht um sie, überließ sie ihrem
Schicksal und protegierte fleißig die übrigen zwei Elemente in Bosnien.
Nun, es ist der Monarchie schlecht genug bekommen, und die Ernüchterung
ist in der letzten Zeit nicht ausgeblieben.
Wir Kroaten empfanden jedoch schmerzlich unsere Schwäche und Vernach-
lässigung um so mehr, als man uns infolge unseres Nichthervortretens für viel
schwächer hielt, als wir es tatsächlich waren.
Wir überzeugten uns, daß die Hauptursache unserer Schwäche eben im
Mängel jedweder nationalen Organisation lag und daß unsere Volkskreise
infolge vollständiger Untätigkeit auch jedes Selbstvertrauen und Selbstbewußt-
sein verloren hatten.
Es fanden sich daher ein paar entschlossene Männer, in erster Linie Dr. Man-
dic in Serajewo, Dr. Kunaric in Banjaluka, Gjuro Djamonja in Mostar und meine
Wenigkeit in Dolnja-Tuzla, die eine Zeitlang eine Kampagne und Propaganda
für die Idee einer Volksorganisation in den Zeitungen führten, und am 16.
August 1906 wurde in Dolac bei Travnik (Travnik, die alte kroatische Königs-
stadt, ist das Zentrum des kroatischen Bosnien) eine große Volksversammlung
abgehalten und die Schaffung einer starken Organisation beschlossen. Es wurde
ein Sechser-Komitee gewählt, in das außer den Obgenannten noch Med.—Dr.
Mato Kukric aus Travnik und Iur.—Dr. Milan Katicic aus Bihac, welch letzterer
177
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
178
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
mit den Serben müde, begannen zum Teil abzuschwenken und sich den Kro-
aten zu nähern. Es wurde eine neue, verheißungsvollere Situation im Lande ge-
schaffen.
Die Hrvatska Narodna Zajednica (oder verkürzt durch Aneinanderreihung
der Anfangsbuchstaben flHanza« genannt) ging unentwegt an die Arbeit im
Volke. In den zwei Zentralausschußsitzungen wurde eine große organisato-
rische, aufklärende Arbeit geleistet und eine systematische Kleinarbeit ange-
bahnt, die dem kroatischen Volke in den Reichslanden neue Kraft und Zuver-
sicht gaben.
Doch eines ließ sich nicht erreichen, nämlich daß die Hanza ganz unpolitisch
bliebe. In einem Lande, wo die kirchliche Autonomie der Serben und des mo-
slimischen Exekutivkomitees zur Erreichung der Kultusautonomie hohe Politik
trieben, in der schicksalsschwangeren Atmosphäre, die in den okkupierten Pro-
vinzen schwebte, konnte auch die Hanza nicht ganz unpolitisch bleiben. Die
leitenden Kreise des Vereins hatten die beste Absicht, sich streng an die
Statutenfaßungen zu halten, jedoch — c’était plus fort als die besten Absichten,
als die schönsten Statutenparagraphe. Der Verein wurde Träger der Wünsche
der bosnischen Kroaten nach der Annexion, bereitete ihnen die Wege, und
leistete dabei in den breiten Schichten des Volkes eine Arbeit, von deren
Wichtigkeit man sich derzeit noch nicht die richtige Vorstellung macht.
Nun, wir haben es erreicht. Der Souverän unserer übrigen Konnationalen ist
auch formell unser legitimer Souverän geworden, und nach vielen Jahr-
hunderten finden wir wieder sämtliche kroatischen Länder unter einer Krone,
unter dem mächtigen Zepter der Habsburger vereinigt. Bosnien und die Herze-
gowina bekommen einen Landtag, in dem alle Kreise des Volkes ihre be-
rechtigten Bestrebungen zur Geltung bringen können.
Wir Kroaten gehen also an die Arbeit.
Wir werden bei dieser eine kluge Arbeitsteilung durchführen, werden die
Elite unseres Volkes in den Landtag senden und die für jedes ersprießliche
politische Fortkommen so notwendige soziale, wirtschaftliche und kulturelle
Arbeit durch die groß angelegte und durchdachte Maschinerie der Zajednica
leisten lassen. Das Bewußtsein der richtigen und soliden Anbahnung unseres
Weges gibt uns ein riesiges Selbstvertrauen. Wir sind der großen
Schwierigkeiten voll eingedenk, die sich daraus ergeben, daß wir unter den drei
Konfessionen die numerisch schwächste sind und daß unsere nationalen
Brüder, die Moslems, die hochgewachsenen, blonden Nachkommen des alten
kroatisch-bosnischen Feudaladels, sich ihrer Stammeszugehörigkeit noch nicht
voll bewußt sind. Wir vertrauen jedoch auf den tiefen ethischen Inhalt unserer
Volksseele, vertrauen auf die ungeheure Zähigkeit unseres Volkes, das die
widrigsten Schicksale ungebrochen und mutig ertragen hatte, daß die nach-
haltigsten Erfolge unserer Arbeit auch in der neuen Aegide nicht ausbleiben
können und daß das kroatische Volk einer besseren Zukunft entgegengeht.
(Die Zeit, 7/1908, Nr. 2176, Wien, 14. X. 1908, S. 1-2.)
179
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Prijevod
Hrvati u Bosni
Dr. Ivo Pilar
odvjetnik i gradski vijeÊnik u Donjoj Tuzli30
Sleglo se je prvo uzbuenje oko znamenitih dogaaja koji su odredili sudbi-
nu Bosne i Hercegovine, nastupa otrjeænjenje, a mi, djeca Nove Austro-Ugar-
ske stavljeni smo pred pitanje: πto sada?31
Mi, bosanski Hrvati, na to smo pitanje veÊ odgovorili.
»ilo idemo na rad, u borbu s krutom stvarnoπÊu, na teπki sitni rad u so-
cijalnome, ekonomskom æivotu naπega naroda.32
U tom smislu, sreÊom, ne moramo poduzimati tek prve korake, jer smo
neke predradnje veÊ ranije valjano obavili. Hrvati Bosne stvorili su Hrvatsku
narodnu zajednicu.33
Ta ustanova je u posljednjim dogaajima odigrala tako vaænu ulogu, da
se isplati njome potanje pozabaviti.
Bosanska je vlada posljednjih trideset godina na Hrvate gledala kao na
quantité négligeable, pa ih je tako i tretirala.34 BuduÊi da su oni katolici i da
bi ih centrifugalno nastojanje moralo voditi pod inovjerna vladara, moglo se
posigurati u njihovu odanost, a buduÊi da k tomu ni gospodarski nisu bili
osobito razvijeni, a politiËki su bili posve neorganizirani, na njih se nije ni
obaziralo, nego ih se prepuπtalo sudbini a proteæiralo preostala dva elemen-
ta u Bosni.
To je Monarhiju priliËno stajalo, ali u posljednje doba nije izostalo otrjeæ-
njenje.
30 Sluæbeni naziv Dolnja Tuzla izmijenjen je u Tuzla pred kraj 1909., ali se i kasnije nasta-
rojatno hoÊe sugerirati da je nastala u biti nova dræava, na koju dosadaπnji dualistiËki mo-
del ne Êe biti moguÊe primijeniti.
32Prevesti imenicu flKleinarbeit« sintagmom flsitni rad« zacijelo nije rjeπenje koje najbolje od-
govara pravilima hrvatskoga jezika. Za njim se ovdje ipak poseæe zbog toga πto je flsitni
rad«, kao jedna od mantri u socijalno-politiËkom nauku T. G. Masaryka postao i u hrvat-
skome politiËkom æivotu svojevrsni terminus technicus, kojim je i Pilar ovdje, moæda i pos-
ve nehotice, otkrio djeliÊ svoje naprednjaËke baπtine.
33 S obzirom na protukuferaπko raspoloæenje, koje je u BiH nastalo dijelom spontano, a
180
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
Mi Hrvati smo svoju slabost i zapostavljenost osjeÊali tim viπe πto nas se
zbog naπe suzdræljivosti smatralo i slabijima nego πto stvarno bijasmo.
OsvjedoËili smo se da je glavni uzrok naπe slabosti upravo nepostojanje
nacionalne organizacije, i da su naπi sunarodnjaci zbog posvemaπnje neak-
tivnosti izgubili i samopouzdanje i samosvijest.35
Zato se je naπlo nekoliko odvaænih muæeva, u prvom redu dr. MandiÊ u
Sarajevu, dr. KunariÊ [SunariÊ] u Banjoj Luci, Gjuro Dæamonja u Mostaru i
moja malenkost u Dolnjoj Tuzli, koji su u novinama poveli kampanju i pro-
pagandu u prilog ideji stvaranja narodne organizacije,36 slijedom Ëega je 16.
kolovoza 1906. u Dolcu kod Travnika (Travnik je stari hrvatski kraljevski
grad, srce hrvatske Bosne), odræana velika narodna skupπtina te donesen
zakljuËak o stvaranju jedne jake organizacije. Izabran je Odbor πestorice ko-
jemu je povjerena izrada Pravila, a u koji su pored navedenih uπli joπ i dr.
med. Mato KukriÊ iz Travnika te dr. iur. Milan KatiËiÊ iz BihaÊa, koji je pos-
tao jednim od naπih najmarljivijih suradnika.
Odbor πestorice, Ëijim je izvjestiteljem izabran pisac ovih redaka, suoËio
se je s teπkom zadaÊom. Nije se radilo samo o tome da se iznimno opπiran
program izradi za organizaciju koja je obuhvaÊala sve staleæe jednog naroda
koji u kulturnome smislu joπ nije bio na europskoj razini, nego je valjalo ra-
Ëunati i s poteπkoÊom da je organizacija zamiπljena kao politiËka, a da joj
vlada, koja je i bez toga prijekim okom gledala na tako sveobuhvatnu orga-
nizaciju, nikad ne Êe priznati politiËki znaËaj.
Zato je, pravniËki precizirano, utemeljen jedan savez udruga koji se sas-
toji od πest okruænih saveza koji su s priliËno samostalnom pozicijom imali
nadzirati, promicati i poticati sveukupni kulturni i gospodarski æivot hrvat-
skoga naroda u odnosnome okrugu, pri Ëemu se jedinstvo tog saveza osigu-
rava osobom predsjednika i srediπnjim odborom koji se sastoji od dvanaest
Ëlanova i periodiËno zasjeda, a vlada toj organizaciji uskraÊuje svaku moguÊ-
nost politiËkog djelovanja.
Svrhom udruge proglaπeno je gospodarsko i kulturno uzdizanje hrvat-
skog naroda u Bosni i Hercegovini, dok su putevi ostvarenja tog cilja potan-
ko opisani i § 3. Pravila koji je snaæno socijalno-politiËki obojen.37
35 Ovo je, dakako, jedva prikrivena kritika crkvenog vodstva, u prvom redu kritika nadbis-
kupa Stadlera, jer u njegovim je rukama faktiËno bilo i politiËko vodstvo, pa mu se, pre-
ma Pilaru, mora pripisati i odgovornost za zapuπtenost hrvatskoga puka.
36 Ovim se posredno potvruje da neke od nepotpisanih ili inicijalima potpisanih Ëlanaka
o potrebi hrvatskog organiziranja, objavljenih u prvoj polovici 1906. valja pripisati Pilaru.
(T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 236-238, 253 i dr.)
37 Ovdaπnji prijevod njemaËke imenice flder Verein« (udruga, udruæenje, druπtvo) ne smije
izazvati zabunu s organizacijom pod nazivom Hrvatska katoliËka udruga, koju je uskoro
osnovao vrhbosanski nadbiskup, u znatnoj mjeri i protiv HNZ-a.
181
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
Ëlanova, pa je takvu tvrdnju preuzeo i Antun Gustav Matoπ, koji je nekoliko tjedana iza
aneksije doπao u Sarajevo, oËito s ciljem pokretanja hrvatskoga lista u tome gradu. (Opπ.
T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 289-290.)
182
T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
Jedno se, meutim, nije dalo postiÊi, naime da Hanza ostane sasvim ne-
politiËnom. U zemlji u kojoj je crkvena autonomija Srba i teænja musliman-
skoga Eksekutivnoga komiteta za postignuÊem vjerske autonomije znaËila vi-
soku politiku,41 u atmosferi sudbonosnog iπËekivanja koja je lebdjela u oku-
piranim pokrajina, ni Hanza nije mogla ostati posve nepolitiËka. VodeÊi nje-
zini krugovi imali su najbolju nakanu zadræati se u pravilniËkim okvirima, ali
— c’était plus fort od najboljih nakana i od najljepπih paragrafa Pravila.42
Udruga je postala nositeljicom teænji hrvatskog naroda za aneksijom, ona im
je pripravljala pute te je pritom u najπirim slojevima puËanstva obavila po-
sao, o Ëijoj vaænosti danas joπ nema prave predodæbe.
No, to smo sad postigli. Vrhovnik preostalih naπih sunarodnjaka i formal-
no je postao naπ zakoniti vrhovnik, pa nakon mnogih stoljeÊa nalazimo po-
novno sve hrvatske zemlje pod jednom krunom, ujedinjene pod moÊnim
æezlom Habsburga. Bosna i Hercegovina Êe dobiti sabor u kojem Êe svi di-
jelovi naroda moÊi izraziti svoje opravdane teænje.43
Mi Hrvati idemo, dakle, na rad.
Pritom Êemo provesti mudru podjelu rada, u Sabor odaslati elitu svog na-
roda te za svaki politiËki pothvat kojemu je tako potreban socijalni, gospo-
darski i kulturni trud, upotrijebiti πiroku zamiπljenu i promiπljenu maπineriju
[Hrvatske Narodne] Zajednice.44 Svijest o ispravnosti i solidnosti puta koji
smo izabrali daje nam divovsko samopouzdanje. Posve smo svjesni velikih
poteπkoÊa koje proizlaze iz Ëinjenice da smo brojËano najslabiji od triju kon-
fesija, i da naπa braÊa muslimani, ti plavokosi potomci staroga hrvatsko-bo-
sanskoga feudalnog plemstva, joπ uvijek nisu posve svjesni svoje plemenske
pripadnosti.45 Pouzdajemo se, meutim, u duboki etiËki sadræaj naπe narod-
ne duπe,46 uzdamo se u Ëudesnu æilavost naπega naroda koji je neslomljivo
183
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
filozofskom miπljenju, ali i u pravu, politici, psihologiji i drugdje, od poËetka 18. do sredi-
ne 20. stoljeÊa. Opπ. Historisches Wörterbuch der Philosophie, Band 11: U — V, Hrsg. von
Joachim Ritter et al., Basel, Stuttgart, Schwabe & Co. Verlag, 2001., 1102-1108.
47 Pilarova upotreba pojma zakloniπte (flAegide«) zacijelo nije sluËajna, nego izvire iz nje-
gova uvjerenja da Hrvati zbog raznih razloga svoj opstanak i prosperitet mogu najbolje za-
πtititi u sklopu jedne flveledræave«. (Usp. I. PILAR, PolitiËki zemljopis hrvatskih zemalja.
GeopolitiËka studija, Sarajevo, Komisijonalna naklada «Hrvatske Knjiæare«, 1918., 31.)
184
pilar
PRIKAZI
Prikazi
187
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
mnoge nesavladive zapreke, te b) zado- malni izraz u politici novoga kursa i for-
bivanjem potpore vladajuÊih dræavnih miranju Hrvatsko-srpske koalicije. Za Pi-
struktura, ponajprije austrijskih politiËkih lara je to bio znak da, zajedno s dijelom
krugova. Naravno, Pilar nije bio slijep na hrvatske svjetovnjaËke inteligencije u
pogreπnu austrijsku politiku prema hrvat- Bosni i Hercegovini, osnuje politiËku or-
skom narodu, koja je rezultirala njegovim ganizaciju, neovisnu o strankama iz ban-
nepovoljnim poloæajem unutar Monarhi- ske Hrvatske (i Dalmacije). On je, kao πto
je. se moglo i oËekivati, bio jedan od pokre-
Temeljem sustavnoga prouËavanja taËa, ideologa i kljuËnih autora temeljnih
povijesti i geopolitike, kojoj je bio jedan dokumenata Hrvatske narodne zajednice
od rodonaËelnika, Pilar je zakljuËio da je (1906.), u poËetku samo kulturno-gospo-
vojno-politiËka suradnja apeninske kra- darske, a kasnije i politiËke organizacije
ljevine (Italija) i karaoreviÊevske dræa- bosansko-hercegovaËkih Hrvata. Osnu-
ve (Srbija) neizbjeæna, te da ugroæava i tak nove organizacije izazvao je Stadlero-
hrvatske i austro-ugarske æivotne intere- vo negodovanje, viπe iz svjetonazorsko-
se. U tom se kontekstu zalagao za pripo- -vjerskih i osobnih, nego iz nacionalno-
jenje Bosne i Hercegovine i njezino uje- -politiËkih razloga. Osim πto Êe na Zajed-
dinjenje s ostalim hrvatskim zemljama, nicu u znatnoj mjeri utjecati hrvatske po-
koje su i same bile razdijeljene meu dvi- litiËke stranke — osobito StarËeviÊeva
je pole Monarhije: Cislajtanija (Dalmacija, stranka prava (milinovci) — iz banske
Istra) i Translajtanija (banska Hrvatska). Hrvatske, zduπnu su joj potporu davali
Autor s pravom naglaπava da su se Pi- bosanski i hercegovaËki franjevci koji su
larove ideoloπke zasade o stvaranju mo- joπ od vremena okupacije bili u sukobu s
derne hrvatske nacije, na prijelomu proπ- nadbiskupom Stadlerom. U predstojeÊim
loga i pretproπloga stoljeÊa, naπli u opre- sukobima izmeu Stadlera i Hrvatske na-
ci s KatoliËkom Crkvom koja se upravo rodne zajednice Pilar je imao zapaæeno
tada pokuπavala organizirano suprotsta- mjesto, istaknuvπi se kao jedan od æeπÊih
viti sekularizaciji druπtva (katoliËki pok- oponenata nadbiskupovim stajaliπtima.
reti). U tome se nalazila klica Pilarova su- Da bi parirao Zajednici, nadbiskup Stad-
koba sa sarajevskim (vrhbosanskim) nad- ler osniva Hrvatsku katoliËku udrugu
biskupom Josipom Stadlerom, koji je nas- (1909./1910.) koja je od osnutka nastupa-
tojao djelovati ne samo kao vjerski, nego la kao politiËka stranka. Iako je relativno
i kao politiËki predvodnik Hrvata katoliË- brzo, pod pritiskom raznih Ëimbenika
ke vjeroispovijesti. Pilar se zanosio miπlju (Sv. Stolica, fuzioniranje pravaπkih frakci-
da bi se Stadlerovu utjecaju mogao su- ja u banskoj Hrvatskoj, logika parlamen-
protstaviti organiziranjem Hrvatske na- tarnoga æivota), doπlo do spajanja obiju
predne stranke u Bosni i Hercegovini. organizacija, jaz meu njima nikada nije
Od zamisli je odustao kada se uvjerio da u potpunosti prevladan. Pilar je, pod no-
su naprednjaci voljni pristati uz veliko- vim okolnostima, imao sve manje utjeca-
srpske pretenzije na Bosnu i Hercegovi- ja na svoje politiËko Ëedo, ali time nije
nu. NaprednjaËke su ideje naπle svoj for- nestao njegov interes za politiku. Dapa-
188
Prikazi
189
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
190
Prikazi
191
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
192
Prikazi
PolitiËke biljeπke Ante TrumbiÊa ali koja je takoer izgradila za sebe odre-
1930.—1938., prir. Stjepan eni meunarodni status.
MatkoviÊ i Marko TrogrliÊ, Ante TrumbiÊ za æivota je vodio —
najbolje je reÊi — biljeπke. Ne radi se o
Hrvatski institut za povijest,
klasiËnim dnevniËkim zapisima ili nekak-
Filozofski fakultet SveuËiliπta u voj autobiografskoj prozi, npr. u memoa-
Splitu, Zagreb — Split, 2019., ristiËkom smislu. »ini se da je njihova
sv. I. (1930.—1934.) 928 glavnina, barem za 1930-e, predstavljala
str.; sv. II. (1935.—1938.) podsjetnik na razgovore s odreenim lju-
551 str. dima od politiËkog znaËaja. Biljeæio ih je,
u duæoj ili kraÊoj formi, ponekad steno-
grafski, sam TrumbiÊ, krateÊi imena ili
Ante TrumbiÊ (1864.—1938.) jedna je od
pojmove uz odreene datume. Nisu sus-
onih osoba hrvatske povijesti o kojoj se tavno zapisane u nekim flbiljeænicama« ili
zna i puno i malo. U pravilu, spominju ga svescima koje je sam organizirao. Dapa-
svi udæbenici i bolji pregledi hrvatske po- Ëe, biljeπke koje je vodio 1930-ih, ostale
vijesti koji govore o Dalmaciji u zadnjim su zapisane na raznim papirima, veÊinom,
desetljeÊima postojanja Austro-Ugarske, Ëini se, dotad praznim flhartijama«. Neke
Prvom svjetskom ratu i stvaranju Kraljev- su biljeπke opsegom kraÊe i sastoje se od
stva Srba, Hrvata i Slovenaca, te meuna- svega par redaka, dok druge obuhvaÊaju
rodnom priznanju i odreivanju granica nekoliko stranica teksta, od kojih na æa-
monarhistiËke Jugoslavije, kao i njenom lost neki redci ili Ëitave stranice nisu saËu-
kompliciranom, unutarnjem politiËkom vani. BuduÊi da za neka razdoblja ima os-
æivotu u iduÊim desetljeÊima. Svako tko jetno manje biljeæaka u odnosu na druge
se bavio spomenutim razdobljima, stoga godine (npr. za 1930., 1931., ili prve mje-
je u njegovoj osobi i djelovanju mogao sece 1936.), moæda se moæe reÊi da je
naÊi neπto bitno. TrumbiÊ je pritom Ëes- TrumbiÊ neke razgovore vodio odvojeno
to, izravno ili izmeu redaka, prikazan te da oni nisu zavrπili u arhivima, ili ih je
kao politiËki subjekt, istaknuti politiËar, moæda sam uniπtio, bojeÊi se policijskih
opinion maker, tvorac raznih programa, premetaËina. Posljednju tvrdnju osnaæuje
poput Krfske deklaracije (1917.), itd. Ëinjenica da ponekad piπe u odreenim
Radi se, dakle, o vaænoj i intrigantnoj πiframa ili skraÊenicama. Isto tako, neke
osobi koja je u viπe navrata i na nekoliko vaæne dogaaje u kojima aktivno sudjelu-
naËina nastojala biti opisana kao pravnik, je, poput sastavljanja ZagrebaËkih punk-
parlamentarni zastupnik, flπef« Jugosla- tacija krajem 1932., spominje relativno
venskog odbora, ali i ministar te lobist. πturo, kao i razgovore koje je vodio sa
Pritom treba imati na umu da su se nje- stranim politiËarima i novinarima, koji su
govi politiËki i drugi nazori Ëesto mijenja- ga kontaktirali æeleÊi se potajno raspitati o
li, od jednog razdoblja do drugog. Una- stanju u Kraljevini Jugoslaviji.
toË tome, nesumnjivo je bio i ostao figu- Bilo kako bilo, nakon TrumbiÊeve
ra koja je imala dosta ugleda u svim dr- smrti biljeπke su zavrπile u raznim arhivi-
æavnim zajednicama u kojima je æivjela, ma. Zapravo, veÊina ih je po njegovoj æe-
193
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
194
Prikazi
195
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
196
Prikazi
197
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
198
Prikazi
199
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
200
Prikazi
201
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
202
Prikazi
203
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
204
Prikazi
iskljuËivo zato πto je na to bio prisiljen, ni, vaæan za razumijevanje opÊenitih ci-
tvrdeÊi da je rat izmeu Hrvata i Musli- ljeva i naËina djelovanja Haπkoga suda.
mana zaustavljen zahvaljujuÊi prvenstve- Naime, haπki tuæitelj Kenneth Scott i
no njegovoj (ManoliÊevoj) politici. predsjedavajuÊi sudac Æalbenog vijeÊa
Posljednji svjedok, kljuËan za odræi- Carmel Agius, nedugo nakon izricanja
vost konstrukcije UZP-a, bivπi je ameriËki konaËne presude flπestorci«, boravili su
veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith. kao poËasni gosti u Sarajevu i istoËnome
Njegovi se navodi analiziraju u predzad- Mostaru, gdje ih je ugostio Safet OruËe-
njem poglavlju knjige, naslovljenom Pe- viÊ. Ta Ëinjenica najviπe govori o odnosu
ter Galbraith — veleposlanik politike ko- Haπkoga suda prema zaraÊenim stranama
ja se svugdje u svijetu ne bori protiv mus- u ratu u BiH, te o polaziπnoj poziciji pri
limana (str. 391-462). Posebno upeËatlji- kreiranju optuænica i donoπenju presuda,
vo u Galbraithovom svjedoËenju bilo je poput ove u sluËaju IT-04-74.
odbijanje pruæanja odgovora na pojedina Sve Ëinjenice istaknute u ovoj vaænoj
pitanja obrane, jer mu vlada SAD-a tobo- knjizi, dovode do neminovnog zakljuËka
æe nije za to dala suglasnost, a pozivanje kako se u procesu flPrliÊ i ostali« nije su-
na povjerljivost informacija pritom je ot- dilo pojedincima za konkretna ratna
vorilo pitanja smislenosti i ciljeva njegova (ne)djela, nego se sudilo Republici Hrvat-
svjedoËenja. Osim toga, kategoriËki je skoj, na temelju potpuno proizvoljno os-
tvrdio kako Tuman nije æelio opstanak miπljenog koncepta tzv. udruæenog zloËi-
BiH kao dræave, smatrajuÊi da je ona ne- naËkog poduhvata. To je ujedno i jedna
odræiva, te da je pretendirao na jedan dio od glavnih teza knjige prof. Tumana ko-
njezina teritorija. Iznio je i tezu, koja se u ji je nizom dokumenata, argumenata i Ëi-
odreenim krugovima hrvatske javnosti i njenica nastojao ukazati na svu proble-
danas povremeno spominje, prema kojoj matiËnost tvrdnji Æalbenoga vijeÊa, koje
je Tuman flizdao bosanske Hrvate«. ne poËivaju na Ëvrstim osnovama. Prof.
Zavrπno poglavlje knjige prof. Tuma- Davor DerenËinoviÊ istaknuo je u svojoj
na nosi naslov Haπka presuda — stranpu- recenziji kako autor upozorava da se flop-
tice i proturjeËnosti (str. 436-495); na tuænica i presuda ne zasnivaju na materi-
ovome mjestu autor iznosi svoje zakljuË- jalnim Ëinjenicama, nego na interpretaci-
ne misli o presudi flhrvatskoj πestorci«. jama pisanih dokumenata, na iskazima
Osim veÊ navedene problematike kontra- svjedoka koji nisu neposredni sudionici
diktornih svjedoËenja i dokaza, Ëitatelji- odreenih zbivanja nego njihovi tumaËi,
ma je predoËen i popis dokaza koji su na ekspertizama i svjedocima teorije uro-
objektivno vaæni, a nisu obrazloæeni u te«. Upravo su te spoznaje kljuËne za ra-
presudi, te popis kljuËnih dokumenata zumijevanje niza nedoreËenosti i kontra-
prezentiranih od strane obrane, koji nisu diktornosti u presudi, a nuæno je uzeti u
prihvaÊeni kao dokazi. ZakljuËno se obzir i politiËke implikacije koje su dove-
moæe navesti podatak koji autor istiËe, a le do drakonskih kazni i nepovoljnog
koji je indikativan i, na simboliËnoj razi- krajnjeg ishoda ovoga procesa. Knjiga
205
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
206
Prikazi
pisao je predgovor pod naslovom flNaja- Êini pisaca rijeË je, otprilike, o 200.000
va naravi Jugoslavije: pravaπka saborska vojnika — srpska je vlada, uz promidæbe-
interpelacija iz srpnja 1918.« (str. IX-XV). nu akciju predstavniπtva Jugoslavenskog
U tom je tekstu osobito istaknut sluËaj Kr- odbora u Petrogradu, nastojala stvoriti
leæina proturjeËnoga prikaza krvavih zbi- fldobrovoljaËku diviziju« koja je u poËetku
vanja u Odesi; prvo napada politiËki krug nosila iskljuËivo srpski naziv. Predstavni-
frankovaËkih pravaπa, koji su o tom slu- ci Jugoslavenskog odbora nagovarali su
Ëaju prvi progovorili u Saboru, a zatim i zarobljenike da pristupe toj diviziji, a sve
naknadnog prozivanja karaoreviÊev- ostalo bilo je prepuπteno srpskom
skih vlasti, upravo parafrazom pravaπkih vojnom zapovjedniπtvu. Nagovori nisu
rijeËi o masakru hrvatskih vojnika en urodili oËekivanim plodom, pa se krenu-
masse. Na kraju su priloæene recenzije lo drugim metodama. Nakon πto se preπ-
knjige koje su napisali Vinko GrubiπiÊ i lo na prinudno novaËenje u redove srp-
Dinko »utura (str. 205-213). Takva kom- ske vojske, meu zarobljenicima je izbilo
pozicija Ëitatelju nudi dovoljno obavijesti viπe nemira. Srpski su oficiri priznali da je
da stekne uvid u razmjere tragiËnih do- doπlo do flpobune« i flincidenata« u kojima
gaaja. Knjiga sadræava i neke manje po- je, prema njihovim iskazima, stradalo
greπke. Fotografija na str. 60 zasigurno ne dvadesetak vojnika. Otpor je brzo slo-
odgovara sazivu Hrvatskoga sabora iz mljen, a doπlo je i do pogubljenja; leπevi
1918., a trebalo bi ispraviti i prezimena ærtava, prema razliËitim svjedoËanstvima,
dvojice emigranata u Rusiji, jer je rijeË o bacani su u Crno more ili anonimno po-
Tumi, a ne Rumi, te o GarapiÊu, a ne Ga- kapani po lokalnim poljanama, a veÊi
pariÊu (str. 109). broj vojnika izloæen je torturi. Trebalo je
Srbijanska vlada dobila je dopuπtenje proÊi vremena da se u domovini progo-
od Antante i carskih vlasti u Rusiji da vori o tragiËnim sudbinama vojnika koji
moæe organizirati dragovoljaËke postroj- se nisu dali prisilno regrutirati.
be iz redova vojnih zarobljenika po rus- U obrazloæenju saborske interpelacije
kim logorima i s njima popuniti srpsku iz ljeta 1918., Horvat je podrobno iznio
vojsku, koja se 1916. suoËavala s ozbilj- iskustva pojedinih vojnika, uglavnom se-
nim problemima. No joπ prije toga dio ljaka i pripadnika niæih graanskih sloje-
habsburπkih Srba preπao je u srpsku voj- va, koji su se vratili u domovinu i zatim
sku i poloæio prisegu srpskom vladaru, svjedoËili o proæivljenim strahotama. Po-
pokazujuÊi tako, slijedom etniËkoga na- vratnici su mu govorili πto su sve doæiv-
Ëela, lojalnost Srbiji. SluËaj u Odesi odno- jeli u Odesi, ukazujuÊi na nedoliËna po-
sio se na zarobljenike austro-ugarske voj- naπanja srbijanskih oficira, uz batinaπko
ske iz redova razliËitih pukovnija — hr- asistiranje pojedinih kozaËkih vojnika i
vatskih, slovenskih i bosansko-hercego- Ëeπkih dragovoljaca. Napose su, u inter-
vaËkih, a jednim manjim dijelom i Ëeπkih pelaciji, za nasilja prozvani flvojnici grË-
— koje je ruska vojska zarobila na bojiπ- ko-istoËne vjeroispovijesti iz hrvatskih
tu, ili su bez borbe prebjegli na rusku krajeva«, πto je bacalo novo svjetlo na hr-
stranu. Iz toga kontingenta — prema ve- vatsko-srpske odnose u redovima austro-
207
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
-ugarske vojske, odnosno u sklopu razvi- dogodio. Horvat je napisao: flSve je to bi-
janja jugoslavenskoga pokreta. Dakako, lo nalik na nevjerojatan sablastan san. Pr-
Horvat je iskoristio priliku da iz kuta svo- va je misao: da je sve to pakostan falsifi-
ga shvaÊanja pravaπtva, napadne hrvat- kat, moæda iz Pukove kuhinje, no æigovi
ske Jugoslavene u domovini i inozemstvu su ispravni, rukopis je poznat (...). Nema
kao onu skupinu koja, nastojeÊi stvoriti razloga za ne vjerovati. Razgovori su sad
neovisnu jugoslavensku dræavu, nanosi postali muËni. U atmosferi se nadâ izne-
πtete hrvatskom poloæaju, koji je po nje- nada otkrilo jezivo bespuÊe. Od politiËke
mu bilo najbolje rjeπavati u Austro-Ugar- strane krize gora bijaπe Ëisto ljudska stra-
skoj. na te dobrovoljaËke drame. Dosad je za
Interpelacija je kronoloπki pratila do- omladinu Austrija bila pojam despocije,
gaanja meu zarobljenicima, zakljuËno tamnice, simbol joj bijaπe u tim godinama
s promjenama nastalim VeljaËkom revo- vojarniËko dvoriπte s kestenima, o koje
lucijom i uspostavom vlade Pavla Milju- vjeπaju nepokorne vojnike. Jugoslaven-
kova, koja je u odreenoj mjeri revidira- stvo bijaπe pojam slobode, Ëovjeka, poπ-
la odnos prema Srbiji i dragovoljaËkom tivanja prava ljudskoga dostojanstva, a
pitanju. Primjeri stradavanja zarobljenika sad eto: batine, strijeljanje, nepriznavanje
otada viπe nisu biljeæeni. Horvat u inter- politiËkog uvjerenja.« (Æivjeti u Hrvatskoj,
pelaciji nije govorio o vojnim zarobljeni- Zagreb 1984., 96.)
cima na talijanskom bojiπtu, koji su tako- Pravaπ Horvat u interpelaciji je zabi-
er razmatrani za ukljuËivanje u novous- ljeæio koje su posljedice mogle slijediti
trojene jugoslavenske postrojbe, a pritom ako se ne razjasne dogaaji u vojnom ok-
nisu doæivljavali sudbinu kao oni u Rusi- rugu Odese: flNitko se nije brinuo, kakve
ji. ProtumaËio je kako su razliËita izvjeπÊa Êe posljedice imati takova nasilja na bu-
utemeljena na iskazima vojnih zarobljeni- duÊe odnoπaje Srba s jedne, a Hrvata i
ka u Rusiji dolazila do njega preko Crve- Slovenaca s druge strane. Nema sumnje,
noga kriæa. Dio obavijesti dobivao je i da Êe svi oni ljudi, koji su bili u Odesi
preko onih vojnika koji su bili vezani uz podvrgnuti takovim nasiljima, ostati dugo
pravaπku stranku. Meu izvore podataka i dugo vremena zakletim neprijateljima
spomenut je glinski odvjetnik i tamoπnji Srbije i srpskoga naroda« (str. 37-38). U
prvak pravaπa Mirko Puk, za rata natpo- zavrπnom dijelu ponovo je naveo izjave
ruËnik 25. domobranske pjeπaËke pukov- vojnika iz Hrvatskoga zagorja koji su pro-
nije (str. 23-24). Zbog kasnije notorne πli torture, pri Êemu su se zavjetovali flos-
uloge Puka u odnosu prema Srbima u vetom krvnicima«, na πto im je Horvat po-
Drugom svjetskom ratu, bilo bi dobro us- ruËio da ne traæe odmazdu, nego samo
tanoviti πto se s njime dogaalo u Rusiji. da svjedoËe flkakvim posljedicama radja
Ovdje samo navedimo publicista Josipa jugoslavenstvo i bratstvo i jedinstvo Srba
Horvata, koji je isto tako bio u ruskom i Hrvata« (str. 60). Svi ti podatci potiËu na
zarobljeniπtvu i zapravo je imao osjeÊaje potrebu dodatnih prouËavanja spornih si-
prema jugoslavenskom idealizmu. Prema tuacija, radi shvaÊanja onih dugotrajnijih
njegovu zapisu masakr u Odesi doista se procesa i pojedinih dogaanja koja su u
208
Prikazi
209
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
ka i svega πto je iπlo uz izvrπenje flpobjed- vo, da lahkoumno stavi na kocku æivot
niËke pravde«. O sluËaju u Odesi svjedo- tolikih zemljaka, ako nema absolutnih
Ëe nam i pojedini predstavnici Jugosla- garancija, da je korist, koju Êe opÊa naπa
venskog odbora (JO) u Rusiji (PotoËnjak, stvar imati, biti dostatan ekvivalent za gu-
Jambriπak, MandiÊ, KolombatoviÊ), koji bitak ovih naπih æivota. U Odesi poËinjen
su kao zagovaratelji jugoslavenske ideje je nad odredom zloËin, inaËe se ne mo-
tvrdili da se stvari nisu odvijale prema nji- gu izraziti. A ako odbor ostane kod svo-
hovim zamislima. Po njima su snage ot- je dosadaπnje taktike prema njemu, to je
pora i nerazumijevanja prema jugosla- jasno, da postajemo i mi svi direktni su-
venstvu bile viπeslojne; od srbijanskih krivci tog zloËina.« (Fragmenti za histori-
oficira do separatistiËkih elemenata meu ju ujedinjenja, Zagreb 1956., 235.) O zlo-
Hrvatima i Slovencima. Jambriπakovo pis- Ëinu se za jugoslavenskih dræava nije sus-
mo od 27. studenoga 1916. za Antu tavnije istraæivalo. Ipak, da je situacija bi-
TrumbiÊa, upuÊeno iz Odese u London, la ozbiljno zategnuta, potvruje pisanje
govorilo je o poloviËnim saznanjima koja Vojne enciklopedije, gdje u natuknici
su vladala meu Ëlanovima JO-a. Tako je flDobrovoljci« (sv. 2, Beograd 1959., 562)
Jambriπak preporuËio da se u Rusiju po- autor Æivorad KostiÊ tumaËi da je osno-
πalju oficiri kojima fljugoslavensko pitanje van flu Odesi poseban Srpski dobrovo-
nije terra incognita«, pa je meu njih uvrs- ljaËki korpus (u januaru imao je 914 ofi-
tio i Dragutina DimitrijeviÊa Apisa, koji je cira i 42 260 podoficira vojnika)«, ali je
sljedeÊi mjesec bio uhiÊen zbog optuæbe flzbog velikosrpske politike koja je spro-
za organiziranje atentata na regenta Alek- voena u korpusu, opπteg vrenja i revo-
sandra I. KaraoreviÊa, u rujnu 1916. lucionarnog raspoloæenja, pokuπaja pri-
godine (vidjeti dokument u Arhivu HA- nudne mobilizacije zarobljenika, πovini-
ZU, fond Jugoslavenskog odbora, stiËkih ispada pojedinih stareπina, rada
35/251). Od samih poËetaka dobrovoljaË- austrofilskih agenata i separatistiËkih teæ-
ke divizije vidio se nemar prema okuplje- nji pojedinih grupa, doπlo krajem 1916.
nim vojnicima koji su bili slabo opremlje- do politiËke krize u korpusu i osipanja«.
ni i hranjeni. Zabiljeæeni su i primjeri »itanje izmeu redaka razotkrivalo je po-
zlostavljanja hrvatskih vojnika koje je zadinu prisilnoga mobiliziranja austro-
provodio zapovjedni kadar srpskih ofici- -ugarskih zarobljenika.
ra, pristiglih s Krfa. Ni slanje na bojiπta Miroslav Krleæa, nezaobilazni autori-
onih koji su pristali uÊi u dragovoljaËki tet intelektualne javnosti, napisao je u
sastav nije proπlo bezbolno, jer su mnogi Deset krvavih godina i drugi politiËki
stradali u borbama protiv bugarske i nje- eseji da je o Odesi flveÊ davno trebalo na-
maËke vojske u Dobrudæu. Te su postroj- pisati jednu historijsku studiju«. Premda
be doæivjele ogromne gubitke. Glavni ovom knjigom nisu utvrene sve bitne Ëi-
predstavnik Jugoslavenskog odbora u njenice, koje bi ponudile pouzdan odgo-
Rusiji, Ante MandiÊ, u svom je izvjeπÊu vor na kljuËna pitanja o tom πto se dois-
tada potiπteno zapisao: flJoπ viπe: ja sam ta dogodilo na zapadnim obalama Crno-
mnijenja da odbor nema ni najmanje pra- ga mora, ona je iznova otvorila vrata o
210
Prikazi
211
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
212
Prikazi
213
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
ËeviÊeve stranke prava, meu kojima je Neke biljeπke otvaraju dodatna pita-
doπlo do skretanja prema jugoslavenskoj nja o odnosu pojedinaca prema proturjeË-
akciji. Nadalje, Dnevnik ukazuje na poja- nim temama. Tako se istiËe da je PaπiÊ
ve skupina mladeæi koje nisu bile zado- pomagao flrad framasonskih loæa u pogle-
voljne s idejnim dræanjem JO, zahtijevaju- du naπeg ujedinjenja« (310). Opaske ne-
Êi snaænije izraæavanje jugoslavenskoga kih sudionika razgovara ukazuju na anti-
nacionalizma. U Dnevniku je pokazano semitske izriËaje pri komentiranju zbiva-
zanimanje i za rusko djelovanje Kruno- nja u Engleskoj (flJevreji vode politiku u
slava Heruca, koji je bio trn u oku prista- Engleskoj«) i Rusiji (fljudaizam pobedio
πama jugoslavenskoga pokreta, kao flaus- pravoslavlje«). O Sarajevskom atentatu, o
trijski agent«. Njegov nas primjer upuÊuje kojem se sve do danas raspravlja, biljeπ-
na viπeslojnost ruske scene do BoljπeviË- ke nude priloge u korist interpretacija ko-
ke revolucije, na kojoj je oËito bilo mjes- je krivnju bacaju na DimitrijeviÊa Apisa,
ta i za zastupnike razliËitih politiËkih nag- ali i na maarske visoke krugove. Pri opi-
nuÊa, ukljuËujuÊi i one koji su navodno su djelovanja Franje Ferdinanda iznova
bili u funkciji ratnoga neprijatelja. se biljeæi da je ubijeni prijestolonasljednik
radio u prilog fltreÊe dræave« (246), πto
Vrijedna su saznanja i o Ëlanovima JO
upuÊuje na zakljuËak da se ne moæe za-
iz redova drugih naroda, osobito ona o
nemariti moguÊnost provoenja trijalisti-
Duπanu VasiljeviÊu. On se na stranicama
Ëke reforme Monarhije. MjestimiËni osvr-
Dnevnika pojavljuje kao srpska brana hr-
ti na KatoliËku Crkvu ukazuju kako su je
vatskoj majorizaciji u JO, samosvjesni Sr-
doæivljavali nekatolici. Odbojnost je jasno
bin koji u jugoslavenskoj varijanti Trum-
izraæena na primjeru papine mirovne ini-
biÊeve ili Supilove politike vidi opasnos-
cijative, koja se doæivljavala kao prijetnja
ti za srpstvo u Bosni i Hercegovini i za
ostvarivanju æeljenih ratnih ciljeva. Neki
srpske nacionalne interese u cjelini. Me- sugovornici poput Austena Chamberlai-
utim, VasiljeviÊ je u ljeto 1918. govorio: nea i buduÊeg vladike Nikolaja Velimiro-
flOno πto su Srbi u BiH trpeli od Austrije, viÊa, u njoj su vidjeli glavnu prepreku za
sad trpe od Srbije« (50). Otud se moæe ra- slom Monarhije (453 i 456). S pribliæava-
zumjeti zaπto ga JovanoviÊ, zbog Ëestih njem kraja rata pojavljuju se ocjene o
svaa, naziva flzadrtim Hercegovcem« flpotpori katoliËkog sveÊenstva« jugosla-
(487). U Dnevniku nisu zapostavljeni ni venskom pokretu (474), pa Ëak i o papi-
slovenski Ëlanovi JO, koji u prvi plan nim potezima koji su floslabili katoliËku
stavljaju svoje nacionalne interese. Zajed- struju svuda« (477). JovanoviÊ je u tom
niËka prijetnja od Talijana Ëvrsto ih pove- pitanju iznio stanoviπte da Vatikan podr-
zuje s hrvatskim Ëlanovima, a njemaËki æava ujedinjenje, ali samo kako bi proveo
pritisci u drugim dijelovima slovenskih pokatoliËenje pravoslavaca. Dræao je da
zemalja traæe od njih neovisnije poteze. taj prikriveni prozelitizam neÊe izazvati
Neki se povremeno æale da ih Hrvati hrvatsko-srpski sukob, nego Êe se Kato-
flsvuda potiskuju« (358). Svatko se s izazo- liËka Crkva viπe nacionalizirati i time pri-
vima vremena suoËavao na svoj naËin. donijeti jugoslavenskoj ideji (455). Iz istu-
214
Prikazi
pa pukovnika Milana PribiÊeviÊa vidi se nosi neka stajaliπta u prilog tezi da Hrva-
kako su zamiπljena neka poslijeratna rje- ti i Slovenci — ponekad se rabi i πira oz-
πenja kolektivnoga kaænjavanja, npr. iz- naka juænih Slavena u Monarhiji — nisu
vlaπtenje poraæenih Nijemaca i Maara te uopÊe bili masovno skloni za ujedinjenje
izbacivanja Muslimana iz dræave. Brat sa Srbijom, nego ih je viπe zanimao neki
Svetozara PribiÊeviÊa izjavio je da bi u oblik samouprave (flhome rule«) u posto-
novoj dræavi viπi Ëasnici trebali biti Srbi iz jeÊem dræavnopravnom okviru. S druge
©umadije (160). Dio obavijesti prepriËava strane, kod hrvatskih Jugoslavena iznosi-
ogovaranja iz æivota u inozemstvu, poput li su se suprotni argumenti. U njihovim je
priËe kako je Mihajlo Pupin ukrao izum oËima JO bio force de résistence, koji je
Nikole Tesle (419). svjedoËio o negativnom odnosu prema
JovanoviÊ iz prve ruke donosi niz pri- Monarhiji i orijentaciji prema uniji sa Sr-
kaza o ratnom Londonu. Biljeπke o unu- bijom.
tarnjim problemima, ozraËju u ratnim ka- Knjiga je solidno koncipirana. Prirei-
binetima, mrænji prema neprijateljima, vaËi su, u predgovoru, donijeli jezgrovit
javnim skandalima i okupljanjima emi- pregled JovanoviÊeva æivotopisa. Opisali
granata iz razliËitih zemalja, doËaravaju su, takoer, kako je Dnevnik sastavljen i
intenzitete raspoloæenja u imperijalnom zakljuËili da su iznesene biljeπke pouzda-
srediπtu. S glediπta visoke politike, Jova- no vrelo obavijesti. Dnevnik je sigurno
noviÊ uoËava kako se u Foreign Officeu vjerodostojan izvor, ali toËnost mnoπtva
gledalo na regionalnu politiku. Tako u obavijesti i prosudbi ostaje predmetom
veljaËi 1917. biljeæi pitanje bi li Srbi pri- minucioznijih istraæivanja. Sastav Dnevni-
stali biti u fljednoj zasebnoj dræavi« s Hrva- ka objektivno je nejednak. Prve godine
tima u Habsburπkoj Monarhiji (249). To, Prvoga svjetskog rata vrlo su slabo pokri-
po njemu apsurdno pitanje, moæe se ve- vene, a one od poËetka 1916. do kraja ra-
zati uz prilagoavanje britanske vanjske ta, iznimno bogate podatcima. Dnevne
politike situaciji na bojiπtima i trenutaË- biljeπke popraÊene su i depeπama za
nom odnosu snaga, a razumljivo je i u 1916.—1918. (623-688). PrireivaËi su ne-
kontekstu ponaπanja drugih velesila, koje sumnjivo uloæili znatan trud u translitera-
su neprestano opipavale raspoloæenje ciju izvornika koji se Ëuva u beograd-
protivnika, imajuÊi u vidu i moguÊnost skom Arhivu Jugoslavije, kao dio osob-
okonËanja iscrpljujuÊega rata. Poslije za- noga fonda JovanoviÊ (AJ-80). Prema pi-
pisuje kako tek u proljeÊe 1918. kod vi- sanju prireivaËa, πto je potkrijepljeno i
sokih britanskih krugova prevladava sta- manjim brojem faksimila, rukom pisani
noviπte o podjeli Austro-Ugarske (fldis- Dnevnik teπko je Ëitljiv zbog sitnih i izbli-
memberment of Austria«, 470). U takvim jedjelih slova. Stoga su na pojedinim
okolnostima situaciju dobro pogaa izja- mjestima opravdano ukazali da nisu mo-
va francuskoga veleposlanika Cambona: gli proËitati JovanoviÊeve rijeËi.
flU ovome ratu sve se dogaa tako neo- »itatelji koji ne poznaju dobro iznese-
biËnoga i iznenadnoga, da doista ne tre- nu problematiku, morat Êe Ëesto poseg-
ba iÊi na ‘pogotke’« (491). JovanoviÊ pre- nuti za leksikografskom literaturom, jer
215
PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1) -28(2)
knjiga ne donosi osnovne podatke o su- voga svjetskog rata. Saznanja o odnosima
dionicima razgovora s JovanoviÊem. »ita- meu pristaπama jugoslavenskog ujedi-
nje teksta ukazuje na odreene pogrjeπke njenja bit Êe korisna za razumijevanje
u prireivanju. Na primjer, za razliku od kasnijih posljedica. Ne treba smetnuti s
francuskoga i engleskoga nazivlja, imena uma da je osobni JovanoviÊev fond u Ar-
iz njemaËkoga jezika Ëesto su krivo zabi- hivu Jugoslavije iznimno bogat. Stoga Êe
ljeæena: austrijski ministar bez lisnice za- buduÊa istraæivanja zasigurno moÊi nado-
pisan je kao Berirajter, a rijeË je o Baern- puniti neka od otvorenih pitanja koja se
reitheru (213), nadvojvotkinji Sofiji Cho- nameÊu nakon Ëitanja njegova Dnevnika.
tek krivo je pridodan pridjevak Hohenbe- Iz navedenih motriπta ovo Êe opseæno
re (246), umjesto Hohenberg, kod popisa djelo ostati nezaobilazan izvor.
njemaËkoga plemstva u »eπkoj pojavljuje • Stjepan MatkoviÊ
se obitelj Uklam (246), πto se vjerojatno
odnosi na obitelj Clam, nagodba je zapi-
sana kao busgleich (216), a treba biti
Ausgleich, profesor Rödlich (391) zapra-
vo je Redlich, a termin Gelegenheits-
gedicht (prigodna pjesma) zapisan je kao
Gelegensbeits gedicth (531). Ima joπ po-
koji previd iz drugih jezika, primjerice
austrougarski bojni brod maarskoga
imena Szent István (inaËe potopljen u za-
darskom arhipelagu), u knjizi je nazvan
flSanet Istvan« (475), dok je jedan od pr-
vaka Poljskoga odbora u Londonu zapi-
san kao Domovski, a rijeË je o Dmow-
skom (383). Moæe se pretpostaviti da su
ih prireivaËi krivo proËitali. JovanoviÊ je
bio poslanik u BeËu i Ëini se da je teπko
mogao grijeπiti s poznatim nazivljem i
imenima njemaËkoga podrijetla. Svi ti
propusti ne umanjuju provedenu redak-
turu Dnevnika, πto je bio zahtjevan po-
sao.
Zbog svega navedenog, moæe se za-
kljuËiti da JovanoviÊeve biljeπke upuÊuju
Ëitatelja i na djelovanje hrvatske politiËke
emigracije te da, Ëesto na eksplicitan na-
Ëin, izraæavaju iz perspektive srpske di-
plomacije i njezinih saveznika mnoge vi-
dove borba koje su se vodile tijekom Pr-
216
NOVA IZDANJA INSTITUTA PILAR — 2019.
REFLECTIONS ON
THE MEDITERRANEAN
K. JurËeviÊ, Lj. Kaliterna LipovËan,
BATA-BOROVO (1931.—2016.) O. Ramljak (ur.)
D. ÆiviÊ, I. Æebec ©ilj, S. CvikiÊ (ur.) Biblioteka Mediterranean Issues, Book 2
Biblioteka Posebna izdanja Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar VERN, HAZU, EMAN
Zagreb, 2019., str. 426 Zagreb, 2019., str. 670
ISBN 978-953-7964-64-1 ISBN 978-953-7964-77-1
Upute suradnicima
Autori zadræavaju autorsko pravo za Ëlanke objavljene u »asopisu PILAR, no daju »asopisu
pravo prvog objavljivanja. Radove koji su prihvaÊeni za objavu (ili veÊ objavljene u »asopisu)
autor smije objaviti u drugim publikacijama samo uz dopuπtenje uredniπtva, uz naznaku o
njihovu objavljivanju u »asopisu.
Radovi se dostavljaju u elektroniËkom obliku. Uz naslov rada treba navesti ime, prezime i
titulu autora, naziv i adresu ustanove u kojoj radi odnosno kuÊnu adresu, broj telefona i e-mail
adresu.
Radovi podlijeæu dvostrukom anonimnom recenzentskom postupku i razvrstavaju se u
sljedeÊe kategorije:
1. Izvorni znanstveni rad. Rad se odlikuje izvornoπÊu zakljuËaka ili iznosi neobjavljene
izvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraæivanja.
2. Pregledni rad. Rad sadræava temeljit i obuhvatan kritiËki pregled odreene
problematike, no bez istaknutije izvornosti rezultata.
3. Prethodno priopÊenje. Rad sadræava prve rezultate istraæivanja u tijeku, koji zbog
aktualnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti.
4. StruËni rad. Sadræava znanja i iskustva relevantna za odreenu struku ali nema obiljeæja
znanstvenosti.
PreporuËujemo opseg rada do jednog odnosno jednog i pol autorskog arka (cca 30.000
znakova). Radu se prilaæe uvodni nacrtak od najviπe desetak redaka, popis do pet kljuËnih
rijeËi te saæetak do jedne kartice. Prikazi knjiga, osvrti i recenzije ne smiju biti dulji od 5
kartica. Poæeljni su prijedlozi za ilustriranje tekstova.
Uredniπtvo pridræava pravo prilagodbe rada opÊim pravilima ureivanja »asopisa i
hrvatskome standardnom jeziku odnosno, za meunarodno izdanje, odgovarajuÊem drugom
jeziku.
Uz tekst se navode biljeπke kojima se tekst dopunjuje te daju podatci o koriπtenoj literaturi,
jer se ona ne objavljuje zasebno. Pri tome treba navesti autora, naziv djela, mjesto izdanja,
nakladnika i godinu te, u pravilu, broj stranice na koju se upuÊuje.