Vreg, F .. l'oliritko komun .... Po/Ir, misao, Vol. XXf V ( 1987), No 2. str.

59- 74 59

Izvorni znanstveni rud

UDK 32:316.77+32.019..5:659.21.4+342.826(497. l)

Politiko komuniciranje u pluralistikom drutvu

France Vreg
Fal11ltet politikih 11auka, Ljubljana

Saetak
Staljinistiki sloj dravno-stranake elite oformio je pravu "dravno-biro-
kratsku" kastu, a komunikaciju pretvorio u agitropovsku djelatno~t Time dru~tvo
gubi samorefleksivnost kao i ana litiki, kritiki i inovativni tok koji potie
mcn:fogene:ru sistema. Ispitivanja pokaz.uju da u uvjetima prih vacno~ti naela
plur.tlizma in teresa, kako je to u nas, radni ljudi kritiki ocjenjuju komunika-
cijske kanale oa republikoj, regionalnoj i organizacijskoj razini. Smatraju da
oni nedovoljn.o objeklivoo prate privredne i politike probleme, da zagovaraju
samo stavove republikih politikih vod.~tava i da ne navode nosioce odgovor-
nosti za negativne dru~tvene pojave. Informacijsko-komunikacijski &istem se
stoga mom razvij~ ti u smjeru otvorenog, demokmtskug i kritikog mehanizma,
za koji je nepl'ill\latljivo bilo kakvo prikrivanje informacija, forumsko izvjc-
~tavanje ili iskrivljavanje injenica.

Razvijena drutva prelaze u novu povijesnu eru koju sve vie opredjeljuju suvremeni
informacijski procesi, participacijska komuniciranje, kultura politikog dijaloga, empa-
tiko interakcijska komuniciranje te nova informacijska tehnologija. Zato spoznaju o
nunosti demokratizacije politikog komuniciranja moramo potraiti u revolucionarnom
znanstveno-tehnikom razvoju drutva, u sve veoj di ve1.-z.ifik:aciji drutva i u irenju plu-
ralistike strukture jaynosti.
Silovit razvoj znanosti, obrazovanja, tehnologije, organizacijskih nauka i informa-
cijskih sistema (kompleks ZOTOl) sasvim sigurno e u dolazeim desetljeima snano
utjecati na razvoj ovjeanstva: narodne mase se nee samo dignuti na vii stupanj
znanstvenih spoznaja o sebi, drutvu, prirodi i tehnologiji, nego e opravdano izrazili
zahtjev za sudjelovanjem u javnom ivotu, u procesima politi~kog i ekonomskog odlu-
ivanja i na svoje pravo na samoupravljanje drutvom. Nova informacijska tehnologija
nee oblikovali samo novi obl ik pismenosti, naime, informacijsku (kompjutorsku)
pismenost, nego e pridonijeti i viem stupnju informiranosti o drutvu i svijetu, dat e
viu razinu znanja o procesima politi~kog odluivanja i upravljanja drutvom.
Nastajanje pluralistikog modela drutva, pojavljivanje novih drutvenih grupa, klasa
i socijalnih gibanja u areni politikog odluivanja i vii oblici komunikacijske pove-
zanosti sigurno e imati vane drutvene posljedice, odnosno bitne uinke na pojedince i
drutvene grupe. S pomou visokorazvijenih informacijskih sistema, koristei mogu
nosti inLerak:cijskog komuniciranja i suoavanja informacija (te provjere tonosti, kom-
pleksnosti i istinosti) suvremena, razvijena drutva stupit e u nove oblike meusobnog
sporazumijevanja, povezanosti i kooperativnog djelovanja. Nova informacijska tehno-
Ino ii~ nni!:tii'~f 1-P olnh!llnu u-ni\J~ r7!:llnu T'\I'\\IP7 ~*'Act rlru~f\ 113n a, (' : c<tt:'-n'l "\ " "'" ;;ot-u ; t.~.t,".
Vr~. F . Polir~lco lconum ... Pollr mi.Joo. , .ol. XXH (1987} .\'o 1 str 59 74 60

dodatno utjecati na njihove naine .ivota, na ideologije i politike pJ:'ograme, na medu-

narodnu razmjenu rada i oblike kooperacije.
Uslijed lOga se pred komunikoloko znanost u izotrenu obliku postavljaju slijedea
pitanja; da li e vii stupanj demokratizacije ekonomskog i politikog .ivola, vea
participacija ljudi u oprnvljaoju, novi oblici lcomunikacijl>ke povezanosti same po sebi
ukinuti tradicionalne oblike autoritarnog komuniciranja. koje danas prcdvladajo. i da li e
uspostaviti neke nove oblike participatornog komuniciranja. Drugim nje.ima. da li e
drutvene posljedice znanstveno-rehnoloke revolucije, suvremeni tr\!ndovi Jd nako
mjemije raspodjele drutvene moi i jednakomjerrujl oblici artik:ulacije stavova t tn teresa
voditi k ublaavanju klasnih suprotnosti, ili prema jo veo1 koncentracij i moi, pvsebno
prema koncentraciji informacijske moi ?
Komunik:oloka znanost bi stoga svoju istraivaku strategiju moraJa odlunije
usmjeriLi na prouavanje drutvenih uinaka panicipatornog komuniciranja i na nove
informacijske tehnologije. Demolcratino politiko komuniciranje je naime smisao,
sadraj i oblile ivota, "nain bivanja" naprednih cl.rmtventh snaga. pa stoga moe odlu-
ujue utiecati i na procese demokratizacije odluivanja u svtm sferama drutva.

l Pluralistiko drutvo i distribucij3 moJ

Na podruj u komunikacijske znanosti sve snaniji je konsenzus o tome da demo-
kratizaciju nije samo problem druLvcnog planiranja, nego da je dio irih procesa
redistribucije socjjaJne moi u drutvu (Somavia, 1981: 25-28). Kritiki komunikolozi
su se posve jasno opredijelili z.a tezu. da u svim drutvima moemo nai tenju prema
koncentraciji drutvene moi. White (1984: 6) je miljenja da u nekim drutvima postoji
izrazita koncentracija moi j da uske elite kontroliraju sve centralne, politike, eko-
nomske i drotveno-kulrurne funkcije. Thcrbom (1980: 85) dokazuje da so ideoloki
aparati dio organizacija moi u dru~t:vu, a da SlJ silnice moi uk.rtcne i krisrolizirane u
dravi.
Meuum, u tim isLim drutvima su nek.i komunikolozi istovremeno zupazili 1 reak-
tivna protugibanja i zahljeve za redistribucijom drutvene moi, odnosno za ozbiljcnjcm
participatomog komuniciranja (Golding i Murdcx:k, 1978: 353). Miljenja su naime da bi
komunikacijske znanosti morale koncentrirati palnju upravo na procese legitimiranja s
pomou kojih se odravaju sLrukture ~tvene nejednakosti. Sudei po tim interpre-
tacijama, trebalo bi prouavati arita drutvenog neslaganja i nove drutvene izazove,
njihovu dijalelctiku poveunost u procese inkorporacije (drutvenog ukljuivanja). Kao
reakcija na dravnu kontrolu i autoritarno komuniciranje, u drutvenom-politikim
gibanjima otvaraju se putevi nuve panicipatorne komunikacijske strukture i nove
komunikacijske politike (White, 1984: 5).
Sredinji problem suvremenih pluralistiki h drutava je sasvim sigurno u tome kako
uspostavili autentine oblike drutvene samoregulacije i samoupravljanja u svim sferama
drutva - od ekonomskog i politikog podruja, preko drutvenih djelatnosti (obrazovanje,
znanost.. zdravstvo ild.) do javnih slubi. Jpalc. razm.iljana o buduem razvoju suvre-
menog drutva su raz.J~ila.

l. Mit o pluraliscikom modelu vladanja

S obzirom na to da u veini teorij a naHazimo na mit o p lu rali stikom drutvu,
moramo gli kritiki osvijelliti. Graanski teoretiari tvrde da postoji Dluralizam skuoina j
Vreg, 1-' , Politiko komun , Pn/ir mi.'<IJO, Vnl K X I V ( 198 7), Nn. 2 . .tir 5 9 74 61

dru:Lvu nema izrazite socijalne diferencijacije, pa zbog toga slabe klasni sukObi, odnosno
razrjeavaju se unutar mehanizama d.ru.~Lv.enog konsenzusa. PJuralisti istiu mogunost
ljudi da parlicipiraju u politikom procesu. Takav pluralistiki model dopunjavaju tezom
o kompetitivnim interesima i teorijama o "uravnoteenju" interesa.
Oig ledno je da pluralistika teorija ne moe izdrati ozbiljniju k:dti.l'11 ana1izu .
Relativno male ali ipak uljecajne oligo-polistike grupe, suvremene informacijske korpo-
racije i transnacionalke danas raspolau financijskim, materijalnim i duhovnim sred-
stvima te upravljaju strunom i kulturnom elitom (Krippendorrf, 1985: 23-24). Prema
kritikim politikim sociolozima "menaderska revolucija" stvorila je samo novi tehno-
menaderski sloj, koji je zamijenio klasini kapitalistiki sloj, dok se sami odnosi
vlasnitva nisu promijenili.
S obzirom na vlasnitvo, dohodak i status, socioekonomska elita je sasvim homo
gena drutvena grupa koju tvori samo manji postotak cjelokupnog drutva. To su
monolitne grupe koje su meusobno povezane poslovno i rodbinski. Deutsch (1968:
102) dolazi do zakljuka da upravo to tvori supkulluru graanskog razreda koji in1a
zajedniko "sjeanje", zajednike preferencije i naine ponaanja. Njihova meusobna
komunikacija je vrlo intenzivna, a interesi su komplementarni. Ta elita ima vlaslili
sistem procesa odluivanja, vlastiti supsistem komuniciranja i odluivanja . Budui da
imaju sline ekonomske i politike interese, visoko razvijenu klasnu svijest i poloaj
naj vie "kaste", te suvremene "feudalne dinastije" zaista same kontroliraju privredni ivot,
a u zajednitvu -s politikom elitom upravljanju i politikim ivotom.
Brilanski sociolog Brake (1984: 41) dokazuje da "graanske teorije pluralizma
zamjenjuju empirijsko prisutnost veeg broja kultura i supkultura - koje su inae
utemeljene na klas nosti i etinosti - s pluralizmom". Drutvena diferenciranost kom-
pleksnih industrijskih drutava ne znai da te zajednice mogu bilo kako lL~ ecati na
politike i privredne odluke. Brake tvrdi da ni engleska ni amerika privreda nisu
pluralistiki raspodijeljene: u SAD je materijalno bogatstvo skoncentrirano u nekoliko
korporacija, dok je u Velikoj Britaniji saeto u svega nekoliko elita. "Manjinu koju
povezuju bogatstvo, kooperacijsk:i interesi, a esto i zajednika rodbinska povezanost
teko je pojmili kao jednu od interesnih grupa..." (13rake, 1984: 41).
Pluralisti dokazuju " pluralistiki mit" pomou razvojnog trenda suvremenog drulva
koji se, toboe, sve vie diferencira i u kojen1 se iri interesni pluralizam koji nije
antagonistike prirode. Oigledno je da pluralistika struktura suvremenih dn1tava jaa
prije svega irenjem broja drutvenih grupa i klasa koje zahtjevom za uvaavanjem novih
politikih i etnikih manjina, novih kultura i supkultl)Ia ujedno zahtijevaju sudjelovanje
u politikom procesu i stupaju na pozornicu javnog ivota.
Britanski kulturolog Habdjge (1980: 78) napominje da su u Velikoj Britaniji prije
svega konzervativni politiari, ali i oni laburistiki, dugi niz godina uvjeravali javnost da
Britanija stupa u epohu obilja i da se klasni odnosi g11be. "Ipak klase nisu nestale".
ustvruje Habdige, "klase su odbacile pomisao da bi mogle nestati." To empirijski potvr-
uju nedavni "histoTijski" trajkovi britanske radnike klase, napose rudara, te siloviti
sukobi poluproleterskih, crnakih i drugih grupa, a posebno omladine u predgraima
britanskih gradova, usmjerene protiv establishmenta.

2. Komunikacijski elitizam i marginalne grupe

Niz politikih sociologa istraivao je povezanosti izmedlL dru.~ tvenih klasa i politike
participacije. Doli su do zakljuaka da politika aktivnost raste u povezanosti s
V'et F l'olfrt~ko k o mun . Po/it llililw. l nl \A l~ ( l V/17). X o_._
2_r_
rr_.s9_-_7_<~_ _ _ _ _ _ _62
_

drutvene grupe . niskim dohotkom, niskim srupnjem obrazovanja. dakle kategorije

nekvalificiranih i polulcvalificiranih radnika te radnika u poljoprivredi. Najvii drutveni
status gornjih klasa u korelaciji je s visokim swpnjem sudjelovanja na izborima, viso-
kim srupnjem infomliranosti, koozenativizmom i natprosjenom ukljuenou u procese
odluivanja. Elilistikc gornje klase bmne komunikaeijslci (medusobni i masovni) sisrem
elite.
Grupe lj udi s visoki m statusom locirane su u sredinama koje im omoguavaju
kontakte s politiki utjecajnim ljudima. Rudu i da su vie izloeni intetpersonalnoj i
masovoj politikoj komunikaciji, po liti ki su obrazovaniji. Grupe s visokim socijalno-
ekono mskim poloajem nalaze se u centrima politi kog odluivanja, dok su grupe s
niski m socijalno-ekonomskim poloajem (donje klase) locirane na periferiji politikog
ivota. Zbog toga nemaju ni dru.~tvcoih, stutusnih, obrazovnih, fioancijslcih, rodbinskih i
drugih uvjeta za politiku participaciju.
Slian sloj ddavno-st.ranake elite identificirali s mo i u socij alistikim dtulvima:
staljinske dravne i panijske elite u odreenom historijskom periodu oformile su pravu
'"drlavno-birokratsku ka ' tu. Taj oligarhijski sistem ukinuo je mogunost sttodluivanja
rad nike klase i radnog naroda. Dravno-partijski model diktature prolecarijata je tako
doveo do diktature vodee partijske strukture u ime radnike klase. Kao zatvoren sis rem
bio je prisiljen miti koncenlraciju i centralizaciju politike moi. a iz podjele vlasti
postupno je, i<;kljuio i druge politike i drutvene snage. Sve lO raalo je ivotni sol te
elite: kult linosti, politiku sile, l)OliLild volunt.arizam, ideo loku indoktrinaciju; uveden
je bio poseban dravni stil komuniciranja partij sko-birokratskih simbola vlasti, gojili su
se vanjski simboli moi i statusa: dravne limuzine, feudalne "dae", rodbinske vez.e itd.
Staljin je uveo jedntlpartijslci totaHtarni sistem s kojim je ukinuo "elemente demo-
kracije u sistemu panijskog demokratskog ct:ntralizma; ukinuo je artikulaciju miljenja i
miljenjski proces u partiji, uspostavio je sisetm eokavedeovske kontrole i dogmatsl'11
agirpropovsku metodu ideolokog odgoja" (Vreg 1980: 243-256).
Visoko centralizirani i hijerarhijski strukturirani socij alistilci s:i temi, u skladu sa
eljeznom logikom oligarhijskog znanja i moi su producirati politiku birokraciju.
Vlast vie nije pmizJvjla iz volje i interesa radnike !dase i radnih ljudi. nego iz dravno-
partijskog "reprezentanta" radnike kJa.c;e. Komunikacijs ki s istemi se u tim okolnostima
podreuju logici informiranja vlasti. Sutina krize dravno-partijskih sislerna je u tome
da nisu sposobni artikulirati brojne sravove i interese razliitih drutvenih grupa, naroda i
narodnosti, politikih i etnikih manjina, lrulrura i supkultura. Horizontalna komuni-
kacija ostaje nerazvijena, nekritika i ncinventivna. Informacije ne odraavaj u probleme
stvarnosti i ne pridonose oslobaanju napetosti i razrjeavanju suprotnosti.

II DRU.~TVENE GRUPB, KULTURIJ l KOMUNIKACJJSKA MO

Nt:ki kritiki komunikolozi su u svojim analizanta prikazali d.ru.~tva iskljuivo kao

hijerarhijske, monolitno organizirane si. teme u kojima dravni, ideoloki i represivni
aparaLi s uvereno i rigidno izvravaju totalnu indoktrinacjju. Mcdu l.im. spoznaje novijih
komunikolokih ~kola otlrrile su kompleksnije strukture drutvenih grupa i OlWijctlile
dinamike procese konfrontacije klasa, kullura i supkultura. Komunikolozi su olkrili i
analizirali r.Wiite oblike kompetitivnoso izmeu dominanmog sistema komuniciranja
vladajue klase i alternativnih, pmw-idcolokih komunikacijskih sis tema antagorustikih
 r.. f'ulrtrtk o ''Imun... /'olit :rxn:
l 'reg. misao, ~oi (I!J87J.l\o :! ,,.. S9- 74
- - - - - -- 63
Kl~tsne suprOUlOSti se ni u jednom drutvu ne izraavaju samo na materijalnom
podruju, nego i u sferi produkcije svijesti. Kla~a koja raspolae sredstvima za materi-
jalnu proizvodnju. raspolae i sredstvima za duhovnu produkciju. Marx {1976: 57)
zaldjuuje da "v ladajue misli nisu nira drugo do idejni izrazi vladajuih materijalnih
prilika~, da su "misli vladajue klase" .- "mis li njegovog gospodstva" . Ideo logija koja
predstavlja interese vladajue klase nadvladat e i postati "vladajua ideologija".
Premda je u pluralistikom drutvu raspodjela komunikacijs.ke moi jednakomjemije
ra~poredena, ipak dosrupnosl ma~ovnih medija koji ire ideje u dru~tvu nije jednaklt za
sve klase. Neke grupe imaju vee mogunosti sudjelovanja priltkom oblikovanja
"dominantne ideologije", koja za drutvo postaje "dominatna ideologija" {vladajua klasa
je reprezentant opih interesa); druge grupe, medutim. imaju manin mo i manju
mogunos t da sLvaraju i "na turaju" drutvu svoje ideolo~ke cfukurLC. Zi voLare na rubu
polititkog ivota, a njihove "posebne ideologije" ostaju marginalne.

1. Oblici dominacije i suot1 vanja komunikacijskih sistema

Komunikacijski pluralizam ovisan je o odnosu snaga izmedu klasa i grupa u nekom
drutvu. U auto kmts kom ili tatalitarnom s.istemu (bez obzira na to da li u graanskom ili
u socijalistikom) klasa na vla<iti vri totalnu ideolo ku homogenizaciju . U
demokTalsk:im sistemima (bez. obzira na to da li u graanskim ili u socijalisLik.im) u
krilu pluralistikog drutva istovremeno se razvijaju i manjinski komunikacijski sistemi
" nevladajuih" klasa i grupa, poliLikih opozicija, manjinskih stranaka, etnikih manjina
i supkultura.
Prema Therbornu (1980: 86), integralnom ideoloko m aparatu vladajue klase suprol-
stavlja se ideoloki "proru- aparat" podreenih klasa. Svoj model ideolokog konflikta i
konfrontacije Therbom gradi na klasnoj suprotnosti izmedu graanske i radnike klase.
Uz pomo svog modela pokuava prikazati djelovanje ideolokog aparara drave u procesu
politike socijalizacije, odnosno u procesu oformljavanja lanova klase u suvremenom
razvijenom kapitalistikom drutvu. Problem reprodukcije socijalnog rada i dominantne
ideologije sadrZan je u tome da se Li lanovi osposobe za igranje drutvenih (radnih i
politikih) ulog11.
Uslijed toga klasna ideologija otvara dva procesa: a) uz pomo institucija porodice i
kolskog sistema vladajue klase mora osigurati reprodukciju vladajue ideologije, tako
da socijalizira kako nove lanove klase lako i one koji se nalaze izvan tc klase; b) budue
lanove vladajue klase mora uiniti kako se dominira vladajuom ideologijom u odnosu
na ideologije podreenih {"vladan ih") kla~a (pri tome vanu ulogu igra- potpomognuta
represijom - zakonodavna i sudska mo drave) (Therbom 19&0: 86).
Integralni ideoloki sistemi su nosioci procesa politike socijalizacije i ideoloke
homogenizacije. U taj sistem su ukljueni: porodica, odgojno-obrazovni sistemi, radno
mjesto i norme proizvodne organizacije, radne uloge koje pojedinci igraju u procesu
dru.\tvcne reprodukcije. a prije s vega masovni mediji koji u suvremenom drutvu igraju
sve va7.niju. a moglo bi se ak rei i odlu ujuu ulogu unutar procesa oblikovanja
mi.~ljenja i stavova javnosti.
Masovni mediji sve vie zauzimaju prvo mjesto u ideolokim sistemima suvremenog
drutva. Uljecaj suVIemenih medija prerasLa uticaj politikih stranaka. Masovni med1ji
"produciraju" sliku stvarnosti: posreduju nam "mas-medijski" lik politiara, vlada, po-
litikih stranaka, dogadnnja u parlamentima. politikih i klasnih sukoba. Masovni mediji
- - - - - - - -- ... ...._ ...._ .... a X -"- _t.,__ _;_. ...._~ ; ~~~
v'~IC. F , Politiko komun .... Poltt. mi.IGo, Vof XX/J' (1981). No. 2 $" .S9- 74 64

Informacijsku, miljenjsku i orijentacijsku funkciju vre na taj nain da s pomotu

strukture vijesti koja uvjerava jaaju procese politike stabilizacije i dru.~tvenu inte-
graciju: politikom propagandnom dosti1u takva drutvena kretanja koja su u skladu s
planiranom politikom vladajue klase.
Informacija i ideologija imaju funkci;u stablizlranja strukture moti. Zato drave u
maso\-ne medije ugrauju sisteme selekcije. razliite oblike ce01.ure i lia.mocenzure.
Driava i politike stranke nadziru sve to se pojavljuje u masovnim medijima. Drava
osigurava svoj uticaj i na tOtalitet produkcije politike propagande, na proizvodnju
papira, elektronsku industriju, agencije u distribuciju tiska. na mreie informacijskih
raunskih sistema.
U svakom drutvu valja razlikovati barem dva suprotStavljena sistema ideolokih
aparata. ideoloki sistem vladajue klase je dominantna manifelit.acija organizacije moi i
diskurza vladajue klase; drugi je sastavljen od suprotStavljenih protuaparata koji izra-
lavaju razliite stupnjeve rezistenUlostl i diskuna "vlaanih", tj. podreenih klasa.
fdcoloki protuaparat alternativne komunikacije odraava interese drugih klasa
(posebno radnike). Alternativon struktura izvjeraja razliitom otrinom izraava kritiku
vladajue klase, odaziva se na akcije i mjere vlade, izraava ideoloki diskurz nasuprot
vladajuoj politikoj misli i ideologiji. U graan~om drutvu se ideoloki protuaparat
sastoji i~ lijevih politikih stntnaka, sindikata, vlastitog tiska, radio-stanica; radnike
stranke nemaju financijskog kapitala koji je neophodan za osnivanje i odravanje
televizijskih mrea.

2. Alternativna politib komunikacija

Informacijsko-komunikacijski sistem graanskog drutva istovremeno reproducira

ideologiju vladajue klase i alternativnu ideologiju drugih stranaka i gibanja, odnosno
ideologiju radnike klase. Protuaparnl mole biti izgraen in Litucionalno, kao to je to,
na primjer, u politikom sistemu Italije. Moie biti sasvim marginalan, kao to je sluaj
s lijevim gibanjima u Velikoj Britaniji, gdje prevladava ideologija k002ervativnog javnog
mnjenja. Alternativna komunikacija mole biti samo fiktivna, latenma ili povremena, kao
~to je tO sl uaj u Sjedinjenim Amerikim Dravama. gdje funkcioniraju podzemni tisak i
proresma gibanja.
U socijalistikim dravnopartijsk.im sistemima alternativna politika komunikacija
preteno je latenma; podvrgava je represivnim mjerama. U zemljama narodnih
demolcracija povremeno se pojavljuje ili u institucionalnim mehanizmima politikog
pluralizma "neantagooi<;tikog" karakter<~ ili prilikom kulminacije populistikih narodnih
gibanja. Tz.van svake sumnje je da u kanalima laLentnog javnog mnjenja postoji.
Istraivanja i empiTiko politiko iskustvo dokazuju da se alternaLivna politika
komunikacija pojavljuje i u jugoslavenskom socijalizmu. ReproduciraJa se je u periodu
nastajanja nove drave i to u obliku otpora preivjelih klasa i pobijenih politikih
skupina. Ouvala se je u socijalistikoj svijesti kao alternativa dravno-partijskog soci-
alizma u periodu Infombiroa i kasnije. U periodu demolcratiUlcije oblikovala se je kao
liberalni ilasov model diskusijslce partije, a isto tako i kao ideologija nacionafuma.
Samoupravnoj demolcraciji je, prije svega, bila opasna alternativna ideologija
unitaristikog i centr.tlistikog dravno-partijskog modela Rankovievog socijalizma.
Protuideologija nie posebno u kriznim situacijama politikog i ekonomskog siste-
ma: odrZava se u javnosti, mfti trira se u lcanale samoupravnih i delegatskih mehanizama
-'-'n.d"4"''"'r~~~U:._tt~1.o..o....L2-1 !1\.
l' rr!f. 1 . Pnlmko komun. Pollr ml.rao. l 'ol XXIV ( 1987/. No 2. s". .S9- 74_ __ _ _ _ _6_
5

Medutim. moramo praviti razliku izmedu protuideologije kao klasne pojave. kao
rezultata ukobn razliitih politikih snaga i alternativne politike komunikacije koja se
razvija u okviru m.iljenjskog i interesnog pluralizma samoupravne demokracije.
Alternativna komunikacija samoupravne demokradje je kritika inovarivna stTUlcruro
koja nastaje u javnosri kao plod demokratskog dijalnga i borbe miJ/jenja Alternativna
komunikacija je JX>zirivna povratna akcija koja vitalizira, drutveni sistem. koja
samoupravne tokove puni novim spoznajama, iskustvima i incijarivama drutvene prakse
te na taj nain zatVara raskorak izmeu ideolokog projekta i drutvene stvarnosti.
Alternativna politika komunikacija je prirodna reakcija na drfavno-birokralSki model
infonniranja, koja u sebi nosi element OtpOra protiv birok:ratizacije i samovlaa.

J. Mehanizmi ideolofke dominacije

Vladajui sisLemi razvili su oblike ideoloke dominacije s razliitim mehanizmima
subordinacije i ideolokog pritiska. Therborn (1980: 94-98) n:lVocti ove mehanizme:
akomodacija na normativni sistem, osjeaj za nunost, podredi vanje zbog toga to nellUl
altemativa ili 1.ato to ljudi nisu osvije~teni o tome da alternative postoje. Ti mehanizmi
mogu uzrokovati politiku marginalizaciju velikih segmenata populacije, posebno u
nekim razvijenim industrijskim 1.emljama. Politika marginalizacija eskomunicira velike
segmente populacije iz sistema politikog odluivanja.
Neki autori navode mehanizam podreivanja koji je utemeljen na osjeaju za
reprezemauvni sistem demokracije. Osjeaj za reprezentativnu vladu je zaista proizvod
ideoloke dominacije ininjeringa konsen1.usa. U takvim prilikama vladani identificiraju
vladajue kao one koji posjeduju zbiljske kvalitete za shvaanje interesa i potreba
gradana. Takve linosti se obino prikazuju na televiziji kao karizmatska vlast
Mehanizme subordinacije i ideolo~og pritiska u mnogim sluajevima dopunjavaju
jo i mehanizmi represije koji produciraju strah. Postoji i suah koji je utemeljen na
drugim dru!tvenim sankcijama: gubitak zaposlenja. glad. ekskomunikacija iz panije. pad
na statu.snoj ljestvici. Poznati su takoer i mehanizmi koji uzrokuju I'Cl.ignaciju i apatiju.
to posebno vrijedi za one prilike kada vlada uvjerenje da ne postoje mogunosti za
razvojne i drutvene promjene.
Ideologije najee shvaamo kao petriftcirane sisteme ideja i vrednota, a ne kao neto
to . e zbiljski dogaa u slubenom preplitanju politikih ideja i oblikovanju drutvene
svijesti. Podruje politike ideologije trebalo bi poimati kao dinamiki, napredujui
proces, u kojem ljudi komuniciraju prilikom suoavanja razliilih, meusobno kompe-
titivnih ideja, stavova i interesa. Za sadanji planetarni sistem medunarodne komu-
nikacije posebno je karakteristino da se razliile ideje, stavovi i ideologije suoavaju ,
sukobljavaju, da pobjeuju ali i propadHju.
Politika komunikacija koju pokreu stranke, vlade, parlamenti, interesne grupe i
javni mediji ovisna je o stvarnosti (drutveno-ekonomsko stanje zemlje). Ukoliko poli-
tika komunikacija nije u skladu s ekonomskom stvarnou (ekonomske krize,
nezaposlenost, pad standarda) i socijalnim islcustivima javnosti (politika nemo koja
uzrokuje apatiju) vjerodostojnost i uvjerljivost informacija bit e ugroene.
Sw se vi"e poveava raskorak izmeu deklariranih ideoloJcih i politikih ciljeva ;
stv:unog politikog i ekonomskog poloaja ovje1-a, to snanije se izraava gubitak
politike komunikacije, ajezina uvjerljivo t i utjecaj na javno mnjenje. Raskorak
izmedu ideologije i stvarnosti uzrokuje konfliktno suoavanje izmedu organizirane
svijesti vladaj ue klase i spontane svijesti narodnih masa koja je plod empirikih
v,~~. J.', PoUrltlco komun .. Palir. mwo, Vol. XXIV (1981). No 2. str S9 - 74 66

Svaka politika komunikacija "padne" u svojvntnn klimu javnog mnjenja koju

oblikuje kako politika propaganda t.lko i alternativna komunikacija. U prostoru javnog
mnjenja djeluju glasine. Larenmo miljenje, ideoloka protupropaganda, pa i razliiti
oblici neprijateljske propagande. Normativno-pravne informacije zbog toga producirajo
mpor i nezadovoljs-rvo. jer ne pogaaju probleme radnih ljudi u zaotrenim ekonomskim
prilikama. Upravo takve informacije ostavljaju prazan prostor za govorkanja i
neprijateljsku propagandu.
lsrraiivanjem (Vreg, 1985 : 4-33) smo identificirali simptOme raskoraka izmeu
normativno-pravne strukture vijesti i drutvene srvamosti. Ljudi percipiraju samoupravni
sistem kao prilino sloen normativno-pravni sistem; istovremeno nisu spremni trotiti
energiju. vrijeme i znanje u procesima odluivanja, ukoliko se odluivanje vri u uskim
strukturama i ukoliko su delegati upleteni u formalizirane procese odluivanja. To
uzrokuje pasivizaciju delegatske baze i apatiju nekih kategorija populacije.
U istraivanju smo otkriti da juaju procesi formalizacije institucionalnog sistema
samoupravne demokracije. Delegatske skuptine gube svoju ulogu kao skuptine rada i
politike; mo prelazi na izvrne org<tne koj i preuzimaju inicijativu u procesima drutvene
produkcije i reprodukcije. Sve slabiji je model demokratske samoupr<tvne interakcije
izmeu delegatskih skuptina i osnovnih rttina drutva; jaa model neposredne interakcije
izmedu dri.ave (vlade) i javnosti.
Budui da na taj nain delegatski sistem slabi i gubi svoje korijene u bazi, drava je
sve vie prisiljena traiti suglasnost za svoje mjere i akcije u najiroj javnosti.
Neophodne promjene u privredi i reformne procese u dru.~tvenim djelatnOstima mogue je
ostvariti samo uz. pristanak radnih ljudi. U protivnom sluaju preostane samo nepopu-
lama varijanta "dravne" socijalizacije protivnih gibanja, trajkova, otpora, prikrivenih
protutokova, alternativnih komunik.acija, prorupropagande i proruideologije.
Zato drava sve vie trai pomo od drutveno-politikih organizacija. Oslanja se na
faktore politikog uqecaja. Inicira i javnomnjenjski mehanizam javnih medija. Na raj se
nain sve vie ostvaruje model neposredne interakcije drave s javnou. Vlada inicira
vlastite mehanizme povratnog toka informacija i prosuuje o mogunostima posriz.anja
konsenzusa javnosti koji bi je podupirao ili joj barem doputao neke konkreme mjere (s
obzirom na interventne zakone i ubrzane postupke). Javni mediji (novine, radio i TV)
vrlo su tijesno upleteni u mehanizme neposredne inlerakcije dr.ave s javnou, ali pri
tome zaboravljaju na svoju ulogu oformljavanja kanala samoupravne i delegatske
komunikacije i na funkciju ouvanja kritine dist.ance prema inslilucionalnim akcijama
drave, skuptina i drutveno-politikih organizacija (Vreg, 1985: 21- 22).

4. Masovni mediji i "produkcija konsellzusa"

Kritika istraivanja razvila su bolje konceptualne i metodoloke naine analiziranja
naina kako dominatne socijalno--politike koalicije vre utjecaj na siiuklure i sadraje
medija. Kritika teorija je pridonijela naem shvaanj u hegemonistikog nadzOTa
komuniciranja i razumjevanju tenji dominantnih koalicija da bi apsorbirale i reinter-
preliraJe sve nove simbole j institucije u smislu vlastitih nastojanja za uspostavljanjem
ideoloke kontrole.
Medutim, ta istraivanja su manje panje posvetila analizi inilaca koji dovode do
distribucije drutvene moi i demokratizacije. do alternativnih, supkuhumih oblika
komuniciranja i do "poricateljskog" komuniciranja radikalnih gibanja. U suvremenom
--- - -~ ~ ~ ---- -4 - ~~
~'"-" F. Polfrti:Jto ltontUJL. Polfr m/slao. Vol XXIV (1987/, No. 2 srr. 59- 74 67

prvim uvjetom svake demolcratslre preobrazbe drutva (Laclau i Mouffe, 1985: 178).
Suvremeno politiko komuniciranje je, dakle, sastavni dio irih procesa distribucije
politike moi i produkcijskih resursa.
Brojni komunikolozi nisu u polje svojih istraivanja uldjuili krizu suvremene
poli uke drave. Rije je o krizi koja se rc12olkriva u krizi legitimnosti politike drave, u
odvojenosti politikih stranaka i parlamenta od "demosa", u prevlasli izvanparlamentamih
centara moi (suvremenih korporacija). Produblju:je se suprotnost izmedu politike drave
i civilnog drutva. Civilno dru.~Lvo sve vie trai svoju egzistenciju u autonomnosti, u
vlastitom identitetu i u sistemu samoregulacije. (Moglo bi se rei da je socijalistiko
"civilno drutvo" nalo autentine oblike samoregulacije u samoupr,wnoj demokraciji.)
U komunikacijskoj sferi se kriza legitimnosti drave pokazuje prije svega u tome da
nije spoobna sauvali ideoloku dominaciju. Ideologija i komunikacijski oblici su,
naime, sastavni dijelovi irih kul!umih konfiguracija. T< ul ture se oblikuju, reproduciraju i
prenaaju povijesno i drutveno, ali istovremeno su i konstitutivni elementi cjeline
drutvene reprodukcije.
Kultura (u antropolokom smis lu) je reprodukcija drutvenih odnosa u sferi S\'ijesti;
upra~o to je razlog da na njenom podruju vode borbe dominantne klase za hegemoniju
dominanme ideologije. Vladajua klasa na taj nain osigurava legitimnost vlastitim
opredjeljenjima drutvene stvarnosti i vlastitim kulmmim obrascima. Dominantna kul-
tura predstavlja se kao reprezentant svih k ul Lura (i supkultura) nekog drutva. Ukoliko
nisu izazvani njezini ideoloki temelji, usposravici e se kao sveopsena i univerzalna
kultura. Druge kulturne konfiguracije nisu samo podreene, nego e pokuati preobli-
kovati dominantni red. oduprijeti mu se ili ak poruiti njegovu vladavinu - njegovu
hegemoniju (Clarke, 1976: 10). Dominantna kultura je zato u neprestanom sukobu s
drugim "nevladajuim" kulturama koje ele postati dominantne.
U svakom kompleksno stratificiranom drutvu postoje ne samo dominantni sistemi
ideologije i vrijednosti ne&o isto tako i alternativni ideololci i vrijednosni sistemi
Izmedu njih dolaz.i do ideolokih konfrontacija. Sistemi ideja i vrijedosti nalaze se u
stalnom dinamikom procesu prilagoavanja. samopotvrivanja i ouvanja dominant-
nosti.
M~ ov ni mediji sa svojim ideoloko-vrijednostnim kriterijima selekcioniraju
informaciju (objekte) drutvene stvarnosti i vre "'reprodukciju kompleksnosti" drutvene
stvarnosti. Javni mediji na taj nai n konstruiraju novu stvarnost, prave stereotipne
"predstave" o ljudima u svijetu i producirctju "iskrivljeni" lik svijeta.
Kljunu ulogu u definiranju na~eg iskustva igraju mediji, jer nam posreduju
kategorije za klasificiranje dogaaja u drutvu. Stuart Hall (1977: 327-331) je upozorio
da masovni mediji daju temelje na kojima drutvene grupe i kla'\c konstruiraju lik ivota,
smisao, praksu i vrednote drugih drutvenih grupa i klasa. Svijet klasificiraju u okviru
"diskurza vladajuih ideologija" i to na nain stalnog povlaenja gran ica izmedu "iza-
branih" vijesti, koje nude gratifikaciju, i "iskljuenih" vijesti, koje ne spadaju u
"si mboliki univen.um". Suptilnim mehanizmima konstrukcije stvarnosti povlae
granice izmedu "nonnalne" i "devijanme" vijesti.
Komunikoloka istraivanja dominantnih j "podreenih" kulturnih obraz,ac.a nisu
samo jedan od naina analize klasne strukture suvremenog (i jugoslavenskog) drutva,
nego nam raskrivaju i strukroru dominanmih komunikacijskih ' istema, bpodredenih",
manjinskih, alternativnih i drugih sistema.
- !"'as~vn_: medije danas ne _mo~mo~ p~~u~~Ii kao institucije koje samo odrdavaju
Vr~g. F ., Polirltko komun . Po/d muao. Vol. XXIV (1987). No 2 ~tt 59 - 74 68

komunikologe bilo karakteristino da su "ponovno otkrili" ideologiju, onda je to otkrie

bilo povezano sa injenicom daje ideololci sukob postao izrazitiji i vidljiviji. Danas se
mediji poslovno bave s "produkcijom pristanka", jer je potreba za tom vrstom produkcjje
("produkcija konsenta") po. tala imperativ vremena - bez obzira na to to je istovremeno
upravo to nastojanje postalo sve tee ostvarljivo.
Ukoliko mediji ele bici nepri trani i nezavisni, utoliko moraju biti senzibilni za ono
sa ime se svi slau". Nelci teoretiari tvrde da samo u tom okviru mogu preivjeti.
Meutim, u trenutku kada sc usmjere prema konsenzusu, istovremeno ga sami
pokuavaju oblikovati; mediji postaju dio "produkcije kOil! cnzu.~a": oblikuju konsenzus
time da ga odraavaju. a to ih usmjerava u silnice moi dominanmih drutvenih interesa
koje reprezentira drava (Hall, 1985: 87). "Neprisrranost" medija na taj nain zahtijeva
posredovanje drave, a time to osiguravaju konsent "naroda", dobivaju peat legi-
timnosti. Tim putem je posebni interes predstavljen kao "opi interes", a "opi interes"
kao "vladajui". U tom smislu moemo rei da su mecliji zaista "ideoloki aparat drave".
Neki autori upozoravaju da teorija o legitimnosti i konsenzusu djeluje na osnovi
redukcionistikog pogleda na ideoloku dinamiku i da pripada svijetu normativne
filozofije. Takve normativne evalucije se vie odnose na vladajue institucije, a manje na
naine kako ih izvravaju. Zbog toga ih t.reba prouiti u okviru prava koja vladajue
institucije daju razliitim grupama i klasama u drutvu . To znai da je potrebno
istraivati postojanje i u praksi prisutan tupanj slobode govora, publiciranja, udru-
ivanja, kandidiranja i izbora, dostupnost sredstvima narodne inicijative, nadzoru i
samoupravljanju.

m JUGOSWVENSK.l KOMUNTKACUSKI SISTEM l OZBIUENJE "KRITIKE"

JAVNOSTI

Socijalistikadru.~tva
danas ulaze u razliite oblike informacijskih <lrutavakoja e
odreivati socijalistike informacijske organi7.acije udruenog rada - nova sredita
informacij ke moi i drutvenih mozgova. Sva vea diverzifikacija drutva urjecat e na
irenje pluralistike strukture drutva. na uvodenje oblika drutvene samoreguJacije i
samouprave te na suvremeni oblile djelovanja politikih subjekata. Sve to vodit e k
demasiftkaciji masovnih medija, individualizaciji javnih komunikacijskih sredstava,
novim oblicima demokratskog komuniciranja, prema univerzalizac iji informacija u
svijetu, prema irenju globalnog komuniciranja i zaotrenoj kompetitivnosti ideoloki i
politiki razliitih globalnih komunikacijskih sredstava na nivou planetarnog komu-
niciranja.
Slino svjetskom socijalizmu, i jugoslovenskom sistemu socijalistikog
samoupravljanja postavljen je izazov revolucionarnih znanstveno-tehnikih olkria,
rnvojnih mogunosti informacijskog drutva u nastajanju. SocijaUstitko samo-
upravljanje se i pored sadanjih kriznih okolnosti- ili moclit upravo zbog njih - suoava
s novim razvojnim perspektivama. Ono mora t.ra.ili svoj identitet na onim podrujima
koja su jo uvijek premalo istraena: ostvarivanje samoupravne demokracije i
infonnacijskog drutva budunosti.
Pred istim se z.adacima nalazi i jugoslavenski infoonacijsko-komunikacijski sistem
koji, kao i sistem socijalistikog samoupravljanja. ne moe monopoli~irati ulogu jedine
paradigme budunosti. T on se je raW!o u grevima dravno-partijskog i propagandnog
centralizma; bio je utemeljen na tradicionalnim poimanjima rransmisijske uloge tiska.
._._____... .........._ ___ _..:___x_...:.........a__ ---L X ...a ' x - _ .. a ....,..rt".""
1 rr,. F .. Polmfko komun .. Polfr misao. l 'ol XXIV (1987}. No. 1. str S9 74 69
---

publicistiki h kadrova, zatvorenost u ideoloku fraJZeologiju i simbole vlasti; tek uz

velike tekoe prelazi iz oblika dravnog informiranja i autokratskog komu niciranja u
oblik demoktaLc;kog i podrucvljenog komuniciranja. Pri tome ne mislim samo na javna
.sredsrva komuniciranja, nego i na sve oblike dru~tvenog komuniciranja koje povezuje
drucvene institucije.
Pluralizam kultura i komunikacijskiJl sistema je uvjet 7.a ozbiljenje interesnog i
rniljenjskog pluraliz.ma i za ostvarenje slobode komuniciranja kao bitne komponente
cjelokupnog osloboenja tovjeka. Ako se jugoslavenski komunikacijski sistem (to
vrijedi za njegove forme in tituciunaJnog i neinstitucionalnog, medusobnog i javnog
komuniciranja) radlkaJno ne "oslobodi" od dravno-partijskog, centralisukog i regio-
nalnog komuniciranja, onda nee moi razviti nove, specifine oblike demokratskog
komuniciranja. Bit demokracije socijalistikog samoupravljanja nije samo u
demokratskoj vlasti (vlast radnika i radnog naroda), nego u ukidanju stare klasne
suprotnosti koja je izraavala dualizam izmeu onih koji su vladali i onih kojima su
drugl vladali, iz.meu birokratske drave i gradana. Tu suprotnost je Marx prikazao kao
suprotnost izmedu "tajnovite" drZavne birokracije i kritike, slobodne javnosti.

1. Komunikacijski i miljenj.ki plurJlizam

Sredscva javnog komuniciranja, kao relativno samostalna, podrucvljena institucija,

imaju svoje po ebne funkcije u drutvu, imaju funkcije koje prelaze informativnu,
komentatorsku, socijalizacijsku i integralivnu funkciju . Na putu u samoupravnu
demokraciju upravo e ta sredstva morati odl uno suraivati prilikom razvojnog mije-
njanja drutva, prilikom razotkrivanja sudbinskih raskoraka izmedu normativnog i
stvarnog, u kritici politikog i ekonomskog voJu:nlarizma, u otkrivanju drutvenih
zakonitosti razvoja, u prera~tanju dualizma izmeu dravno-tehnokratsklh vrhova i radnog
naroda. Ona bi morala osigurati prelaenje vitalnih ivotnih tokova u ille aparata
od luivanja. Morala bi poticali ozbiljenje " rezonirajue, kritike javnosti" (Marx) i
stvarati prostor namijenjen polemici, javnom dijalogu i kritikoj "distanci".
Medutim, takvu ulogu ne mogu vriti sredstva javnog komuniciranja koja se nalaze u
rukama jednog pola tog dualizma - birokratske driave, oligarhijskog vrha, foruma
politike organizacije ili tchnoknnske elite. Smisao podrutvljavanja je upravo u prera-
t.anju te ovisnosti urednitava koja sredstva javnog komuniciranja mijenja u transmisiju
dravne ili poUtike volje. (Bili smo svjedoci unitenja publicisrikog stvaralacva
prilikom staljinsko-k:ominformske uzurpacije sredstva javnog komuniciranja u
SovjetSkom Savezu i u socijalistikom "logoru".) Nije suvino upozoriti na Engelsov
protest protiv "etatizacije" liska i na njegovo zalaganje za "formalno nezavisan partijski
Lisak". To upozorenje je bez svake sumnje aktualno jo i danas, a od izuzetne je
vrijednosti i za preobrazbu tiska svjetskog socijalizma u sistem demokratskog komu-
niciranja.
Jugoslavenska javnost je federativna zajednica narodno samobicnih i autonomnih
republika i pokrajina, koja je integrirana na naelima suverenost4 je.dnakopravnosti i
nacionalne slobode naroda i narodnosti. Javnost republika i pokrajina je na razliitim
stupnjevima razvijenosti i tO u ovisnosti od S[epena razvijenosti samoupravne
demokracije, od ekonomske i kulturne razvijenosti Polazim od pretpOstavke da u
Jugoslaviji - uzetoj kao cjcJini -jo uvijek imamo nerazvijeno javnost, javnost koja nije
s po, obna ozbiljiti i razvijati cjelovitost oblika demokratske komunikacije. Primjerice,
_:__ x_ ...... _:.__:_ - - - - --- ,..__ .__ ----- -- -
Vreg, F., Pollrtko komun ... Polit. misao, Vol. XXIV (1987), No. 2. str. 59- 74 70

koji javno raspravljaju nisu shvaeni, ili ih naprosto uutk:aju plitki argumenti
agresivnog, frazerskog, dogmatskog ili ak unitaristikog diskurza.
Ukoliko je rije o dijalogu u uvjetima samoupravne demokracije, onda se u javnom
dijalogu komunikacijski partneri moraju nauiti trpeljivosti, empatikom razumijevanju
stavova drugih; moraju se nauiti stuati druge pa i spoznavali i priznavati vlastite
zablude. To je bltna pretpostavka Marxovog poimanja javnosti i vrednota samoupravne
demokracije. Samo u takvom procesu se po l itike "is Line" mogu oistili od
voluntarizma, parcijalnih interesa pa i od vlastitih zabluda i neznanja.
U javnosti jaa pluralizam razliitih socijalnih i kulturnih grupa, manjina,
supkultura, interesnih grupa, ekolokih gibanja, inicijativa graana i slino. Unutar
ostvarenih oblika politike organiziranosti, ljudi ne vide uvijek mogunost za ostvarenje
vlastitih stavova i interesa. To je opa pojava u svijetu; poznato je da mnoge
komunistike i socijalistike stranke vrlo ozbiljno Tazmiljaju o tome kako prevladati
fenomen "politike praznine", kako pronai nove puteve k narodnim masama, kako s
pomou unutranjeg preobraaja vitalizirati svoj vlastiti metabolizam i osigurati vei
utjecaj u politikoj javnosti.
U okviru miljenjskog i interesnog pluralizma kod nas se pored institucionalnog
komuniciranja sve vie pojavljuju razliiti oblici neinstitucionalne komwlikacije. esto
dobivaju oblik "alternativne" komunikacije, koju onda neki na bTzinu ubroje u
"opozicijsku" komunikaciju. Po mom miljenju, alternativnu komunikaciju samoup-
ravne demokracije (koja nije klasno-antagonistika pojava) valja okarakterizirati kao
kritiku, inovativnu strukturu svijesti koja kao plod demokratskog dijaloga i borbe
miljenja nastaje u javnosti. Vrlo esto se upravo kroz kritiku distancu u odnosu na
dravno-birokratske odluke postigne oLrenjcnjc, a ba Lo pomae prcrat.anju neskladnosti
izmeu ideolokog projekta i drutvene stvarnosti. Ve dobrih dvadeset godina takvu
ulogu vre neki jugoslavenski listovi i revije: danas je jallju neke rubrike "Dela", RTV,
"Politike", "Vjesnika", a izrazito je prakticiraju "Mladina", "Teleks" i jo neki jugo-
slavenski omladinski mediji. Takva komunikacija je sastavni dio kritikog izvjetavanja
novinara ili publicista, a ne samo posebnih glasila. Morat emo se naviknuti na to da e
kritika, inovativna komunikacija postati dio pluralizma mHljenja i javne polemike. To
je uvjet za ntzvoj kulture dijaloga koja nam u jugoslavenskoj javnosti toliko nedostaje.

2. Interakcijska komuniciranje i samorefleksivnost

Interakcijska komuniciranje u politikoj javnosti je pretpostavka ostvarivanju

jednakopravnog empatikog komuniciranja na osnovi novog samoupravnog prava na
komuniciranje radnih ljudi i graana. lnterakcijsko komuniciranje je uzajamno preu-
zimanje uloga dvaju komunikacijskih partnera; uzajamna je upotreba empatik.ih spret-
nosti, sposobnost je projiciranja samog sebe u stavove, potrebe i interese drugoga,
sposobnost je anticipacije ponaanja u skladu sa svojim potrebama i potrebama drugoga
(Vreg, 1975: 122).
Drutveno-kulturni sistemi moraju neprestano pratiti puni tok razliitih vrsta
informiranja. Neki teoretiari su miljenja da treba organizirati barem tiOjlli tok
povratnih informacija: a) o samom sebi i o svojim sastavnim dijelovima; b) o vanjskom
svijetu ili o svijetu vlastite okolice i e) informacije iz prolosti, i to s m ogu n ou da se
tP. infnrm:w iiP. :m~l i7.i r:~ iu i nonovnn sl.rukturi raiu. Povratni tok. dakle. osis!Urava
Vreg. F . f'ollrilco ltomun. Potft mlsoo. Vol XXH 11987) , No. 1. nr .S9-74 71

vanjskog okruenja donosi nove, vanjske podatke u sistemsko mreu, inicira "uenje"
sistemtt, spoznajni tok na osnovi podataka iz prolosti i sadanjosti. Svi Li procesi
osigumvaju "samousmjeravanje" socijalnog sistema.
Ne samo :z.a optimalno djelovanje politikog sistema nego i za cjelokupno drutvo
s:rrnoroflck.sivoosc je aksiom moglo bi se rei nua:n, i lO u smislu opstanka. Odsutnost
samorefleksivnosli na podruju komunikacijskih sistema (i sredsUlva javnog komu-
niciranja) vodi u dravno-birokratsko, in. titucijski usmjeravano informiranje i mono-
polillranje medija - u tran.-.misijsku samodovoljnost Za nae drutvo, koje potresaju
ekonomske i politike krize, pitanje samoreneksivnosti je uvjet za autentinu analizu
samog sebe i za uspostavljanje interakcijskog komuniciranja na osnovi samoupravnih
prava rttdnih ljudi i gradana.
Samosvijest ili "samosvjesni" povratni tok novih unutarnjih 1>odaUlka o samom sebi
od izuz.etne je vanosti u odnosu na sve druge oblike povramog toka. Tokove te
samoreflcJ.. sivaosti moe omoguiti samo analiciki, kritiki, inovativni, pozilivni
povratni tok koji poTie morfogenezu sistem:t To naelo je istem.ru teorija ve davno
uvela. U prolosti su takva i druga naela sistemske teorije bila ocjenjivana kao
nemarksistika. Oigledno je da sistemsku teoriju nije mogue "ukinuti" pomou "vul-
gamomarksistikih " postu$ata o ahistorijskosli i besklasnosti, ve je neke njene spoznaje
nuno kritiki analizirati i prihvatiti u marksistiku misao. Odsutnost samorefleksivnosti
bila je rak-rana naeg sistema u ope, pa Lako i komunikacijskog sistema.
Povratno informiranje moralo bi biti sastavni dio dijadikog komunikacijskog odnosa
u l-ojem su oba komunikacijska partnera povezana sa svojim ulogama. U procesu
po/ilikog komuniciranja nosioci obiju uloga - politiki komunikator i publika -
uvjetov31Ji su poscoj:mjem obiju uloga. fi.Z.ikim i duhovnim postojanjem obaju partnera
u komunikacijskom procesu. Politiki komunikator ne moe postojati ukoliko govori u
politikuprazninu, ako njegova VIjest ne pogaa ciljne grupe politike javnosti ili barem
njegove politike pristalice. Isto Lako delegat ne moe vriti svoju ulogu, ako njegovo
djelovanje nije u funkciji ovlatenja ili smjernica koje mu je dala delegatska baza,
njegova konstiruanta. Za svoje odluke politiar mora traiti konsenzus svoje delegatske
baze- ukoliko svojim odlukama .eli osigurati legitimnost (Vreg.l986: 14-18).
U istrilivanju (Vreg, 1986: 19-20) smo provjeravali da li lanovi delegacije OOUR,
odnosno RO, uvaavaju inicijative i prijedloge delegatslce baze. ili samo formalno
izvravaju svoju samoupravnu dunost. Cak 63,2% ankentiranih radnika odgovorilo nam
je da nikada nisu postavili pitanje odgovornosti delegata. Taj znaajan podatak ukazuje na
injenicu da delegati u svom radu jo ni!;u osjetiti kritiku mo delegaL<;ke baze.
Oigledno je da su kontakti izmeu delegata na opinskoj, gradskoj ili republikoj raz.ini
esto slabi ili ak sasvim prekinuli.

Vrlo karakteristian primjer takvog prekida kontak:u.1 delegam .~ delegatskom bazom

je i skora!nji referendu m u Ljubljani. Delegati opinskih i gradskih skuptina, skupa s
vodeim strukturama drutveno-politikih organiz.acija. nisu oslunuli" o snovnu drut-
venu razinu, i to una tt injenici da je postojalo nekoliko anketa javnog mnjenja, odnosno
drugih oblika iz.raavanja miljenja i stavova radnika i gmdana. Oito je d:~~ vodee
delegatske i politike strukture ive u svojoj " palai " politikog voluntarizma i d3 misle
kako e s propagandnom akcijom i sa svojim politikim autoriLerom izmijeniti ravove
baze. Takvi doktrinarni stereotipovi u glavama vodeih struktura pokazuju da nisu
... t....,A :J: -~s...:.:._~~L-.n.o.r_lnA.o ttVI:\_n--'-"n_ulr;::. nuliJlt"':i,__o ILlli~ d!L~ un!lJol' "~kovim;.~" ooli-
Vreg, P .. Politiko komw1 ..., Po/ir. misao, Vol. XXTV ( 1987). 1\'o. 2. str. 59-74 72

3. Otvorenost i demokratinost komunikacijskih sistema

Sistemi komuniciranja uvjetovani su drutvenim sistemom, njegovom otvorenou ,
demolcratinou i samorefleksijom. Komunikacijski sistemi (kao relativno autononllli
podsistemi) mogu odraavati vei ili manji stupanj otvorenosti i demokratinosti. To nije
odredeno samo srupnjem samoupravne demokracije organizacije udruenog rada, mjesne
zajednice, opine, regije ili ire sredine, sa stupnjem demokratizacije republike ili fede-
racije. Opredjeljuje je i stupanj autonomije komunikacijskog sistema koji je plod
njegove vlastite razvijenosti, otvorenosti, demokratinosti, profesionalne osposob-
ljenosti, odnosno plod razvijenih interakcijskih kanala u odnosu na osnovnu razinu
i.J.alaca. slualaca, gledalaca- u odnosu na javnost. Jednakopravnost tog interakcijskog
odnosa postignuta je ako je i javnost radne sredine, sredine bivanja, opine ili repu blike,
postigla razvojni stupanj lcritike, rczonirajue zajedice radnih ljudi i graana, ako je ona
relevantan subjekt u procesu odluivanja u sferi rada i upravljanja drutvom.
Istraivanjem (V reg, 1986: 1-41) na slovenskoj popu.laciji radnika kritino smo i
dubinski provjeravali integralni sistem samoupravljanja. Istraivanje je pokazalo da
radnici i graani jae osjeaju raskorak izmedu normativnog i stvarnog. Kritiki su
ocijenili, prije svega, sistem neposrednog .i delegntskog odluivanja, prekid kontakata
izmeu javnosti i sredita odluivanja, pomake u raspodjeli moi, u jaanju moi
izvrnil1 struktura i slabljenju u.loge delegatsko-skuptlnskog sistema.
Radni ljudi su takoe pokazali snano razvijene informacijske potrebe. Znatno
kritinije u odnosu na prijanje godine ocjenjivali su glasila radnih organizacija,
regionalna i republika glasila. Tvrdili su da. nedovoljno kritiki prate privredne i
politike probleme, da zagovaraju samo stavove republikih politikih vodstava i iz-
vrnog vijea. Najkritiniji su bili u odnosu na injenicu da javna sredstva komuniciranja
(i politiki forumi) ne navode nosioce odgovornosti za negativne drutvene pojave. U
Sloveniji je izuzetno pojaan i zahrjev da sredstva javnog komuniciranja moraju
objavljivati sve istinite informacije (tog je miljenja 1986. godine bilo ak 73,8%
Slovenaca). Moda prije svega zbog posebnog geopolitikog polo.ltia .i kulturne tradicije
u Sloveniji - vie nego u nekim drugim sredinama - postoji i strana alternativna
komunikacija, koja dolazi s vijestima iz susjednih javnih sredstava komuniciranja ili
preko neposrednog komuniciranja. S obzirom da drutveno-politiki sistemi "ive" u
globalnoj situaciji svjeL~kih konfrontacija na politikom ideolokom, ekonomskom,
informacijskom. vojnom, kulturnom i drugim podrujima, komunikacijski sL'\tem.i su
sastavni dio tib (mcu)ovisnosti.
Jugoslavenski politiki sistem ima izrazito diverzificirane "sredine" i "podsredine".
Slovenski prostor je sigurno izrazitije nego druge republike pod utjecajem susjednih
sistema, posebno austrijskog i talljanskog, koji su ekonomski, politiki i komuni-
kacijski razvijeniji. Slovenski komunikacijski sistem u stvari "ivi" u evropskom i
globa1nom komunikacijskom prostoru i neprestano je pod utjecajem struktura vijesti iz
susjednih i stranih sistema. Slijedeih decenija bit e potpuno izloen planetamoj
komunikaciji satelitskih sistema i bit e sastavni dio evropske globalne komunikacijske
situacije. Komunikacijska otvorenost zaLo iziskuje visoko strukturiranu komunikaciju
koja je u sLanju da se suoava s razvijenim sistemima.
Istraivanja su pokazala da ljudi svake godine u sve veem broju osjeaju infor-
macijsku potrebu za praenjem informacija stranih javnih sredstava komuniciranja.
Velika veina graana, radnika i delegata iz razvijenih opin a je mi ljenja da moraju
.......... :.::th,., ...... ~""'"'""' l p. ..... -.-.-: ... ~ ...... - : .... n ,...<'-1:.-.~ - :,., : ... , ...... ::!:. ......... : .... l~ l~A tt\OJ:' ... ... t ... ... - : ...l .......... 1. ....
Vnog, F . {'Otfril!k4) lr.tuttun Pollr mi.JIW, l uL XHV 1/987}. \ 'o 1 .Jir .59_7_4_ __ _ _ _ _ _7_'3

Radni ljucU su dakle miljenja da dalje rnoramo razvijati informacijsko-

komu nikacijski sistem u pravc u otvorenoJ..: demolu.u .. kog i kridkog sistema LC da je
neprihvatljivo bilo kakvo prik..rivanje inforll.tl'ija, forumsko izvjetavanje ili iskriv-
ljavanje injenica. To povezuju s demo k ' '"k.im kJrukteristi.kama socijalistikog
samoupravljanja i s pravima radnik.a-samou,H.tvljab na demohaL<iki informacijski
sistem. Zahrjevi za otvorenou sistema izra.? .~, .tj u i !.p., naju nunosti informacijskog (i
materijalno-energetSkog, reh:nolo.~kog) uk liu~' ' anja " 'Je!!Ski informacijski, politiki,
privredni i lwJtnmi prostor.

LITERATIJRA

L Brake, Mike (1984), Socwlogija mla.dinske l.uJrure in mladinsluh ~ubkultur, Ljubljana; KRT.
2. Deutt>h, Karl (1986), 71le Analyscs of lnrecn:~~wnal RelJllions. New Yers~:y: Prcnlice Hall.
3. Oarl:e J., Hall S., Jcffcrson T . ;\Roberts O. (1976), "Subcultures, Culturu and Class a
Theorellt'lll Over\'iew", v: llall S. Jefferson T . (ur.). Re(iwnce Through Kitu3ls, London:
Jlutchinson University Library.
4. Golding, P., Murdock, G . (1978), "Theories or CommUillCilliUU and Theories o( Societ)'- ,
Communication Resca:rdl, VoL 5, No. 3.
5. Hall, StU3rt (1977), culutre, the Media and tbc ' Jdeological area-, v: James CUJTlln, Michael
Gurev11Seh, Janet Wollaeott (ur.), M~'S Communic:lfion Mid Society, London: Edward Arnold
6. rrau, Stu:.n (1985). 'The Rcdi~.<;cnvery of 'IdeolO!:)': Retum lO rho Rcprcssed ID Media SlUdlcs", \ ;
Gurevltch, M., Ucnncll, T ., Currun, J., Wollu..:oll, J. (ur.), Cu/lure, Society and the Medu.
London and New York: McU111cn.
1. Hcbdrge, Dick (l 9110), Polkulrura: znaenJe stiln . Beograd: Peal,
8. Krippendorff, Kluus (1985), "Information, IJiformliLion Society and Some Marxla.n Propositions",
v: IJifonnatologia Yugoslavica 11 (1-2). Zagreb: RC Svcutili~a u Zagrebu.
9. Laelau, Crnesto, Mouffe, Chantal (19l!5), lfcgemony and Socurl1~t Slnltegy, Towards a LJQdjcaJ
Democ:ralic PoliJics, London: Verso.
l O. Marx, Karl in Engels, Friedrich (1976), Ntmllia ideclogija, l ubrana dela Marxa in Engersa, Vol.
U, Ljubljana.: Cankar-jeva z.alo!ba.
ll. Somavut, Juan (1981) "The Demoerat.ization of Communicauons: From Minority Social Monopoly
to Majonty Social RepresenlAlinn", Development Dialogue, 2.
l 2. Thcrborn, GOran (1984), The ldeoloey of Powcr and che Power of ldwlogy. London: Ver~o.
l J. Vreg, france (1975), Vruftveno komuniciranje, Zagreb: Centar 1.11 informacije i publicitet.
l 4. Vreg, France (1980), Javno mnenje 10 s.1moup111vna demokracija, Maribor: Obzorja.
15. Vreg, France (1984), "Political Cummunication in Yugoslavia :and Global ldeologrcal Sy"e ms", v.
Tow:tn!s Democraric COIIJJIJ1Jllicalion, LjubiJ311a: Yugoslav Center for Theory and Practice oC Selr-
Maru~emenl Edvard Kasdelj.
16. Vn:g, Fr.. nce (1985), " Prolislovja samoupra."ne mtaakciJ6 me.d delegauJ.:imi .slrupiinaml in
temelJno drul:beno ravoino", v: Delcgusb skup$C10a: Interesi io odiOJnje, Ljubljana: Czp
Komunist.
17. Vrcg, rmnce (1986), "lntcr.ll:c:ijsko komuniciranje, samo.renclcsivnost in d.ru!bcnll mo delegatske
ba7.e", Ljubljana: Rl FSPN:
ll!. White, Roben A. (1984), "Democrutisalion or Communication: The Need for New Research
Slratcgic~>". International Conference: "Social Co mmunica rion and Gl nba l Problema". Praga:
lAM CR.
Vreg. F . Polltiicq kum rm .... Poli t. misao, Vol X X IV ( /98 7), N n l str .59- 7JJ 74
-----------------------
France Vreg
POLJTJCAL COMMUNICATION IN A PLURAL!ST SOCJBTY

Summary

The Stalrni~t layer of a st:~te-party elite shaped rtsclf into a real ~statc
buraucratic" cast<~ and traMfomled oommunication into agitprop activity. Thus
society lo~es its sclf-reOexivity as an analytical. c ntical, and innovauonal flow
stimulatmg lhe morfogenesis of lhe system. Research proves that when the
prillciple of a plur:~lism of intere-sts h;,~ been accepted, as is tbc case in our
society, the working people ofrer a critical evaluation of tbc oommunieation
channels on lhe rcpublican, regional, and organir..ational levels. They maintain
that these do not study economic and polilicat problcms with sufficient
objectivity, Ibat they advocate only lhe anitudes of lhe political lead~mlup of a
particular Rpublle and that tbc) do not name those that are repontble for
negative social phenomena. Therefore, the system of information and
communication must develop into an open, democratic, and critical mechanism,
in which no covering up of information, reporting from the position of political
bodies only, or distortioning of facts can be acceptable.