SADRAJ: O Marinu Driu O pismima O situaciji u Firenci Drievi kontakti s firentinskom administracijom: kronologija Kako je urota procjenjivana u knjievnoj

historiografiji Zakljuak Literatura i izvori 3 4 6 8 9 9 12

O Marinu Driu
Hrvatski komediograf Marin Dri roen je 1508. u Dubrovniku nakon svoje petero brae i sigurno nakon neke od svojih est sestara. Knjievni dar razvio je u Sieni gledajui seljake lakrdije, komedije i pastirske igre te igrajui u njima. Godine 1526. Dri, sada ve sveenik, izabran je za jednog od dva rektora crkve Svih svetih u Dubrovniku. Dvanaest godina kasnije (1538.) dobiva vladinu stipendiju i odlazi u Italiju na studije. U periodu od 1539. do 1543. studira crkveno pravo u toskanskom gradu Sieni. Na ispitima ne blista i nije ba uzoran uenik, ali je zato je omiljen meu studentima te ga oni 1541. biraju za upravnika studentskog doma i vicerektora Sveuilita. Kako ve dugo nije biran ni rektor Dri obnaa i dunost rektora. U to doba ve je u umjetnikim vodama to se vidi iz policijskog zapisa (1542.) kada ga je policija uhitila u jednoj privantoj kui dok je glumio ljubavnika u jednoj predstavi. U to doba predstave su, iz politikih razloga, bile zabranjene. Izgubivi interes za studije i nikada ih ne zavrivi Dri naputa Sienu (1543.) i kree kui. Tu se ne bavi trgovino poput oca ve pie komediografska djela i upada u dugove. Istovremeno stjee brojne neprijatelje meu dubrovakim bogataima i trgovcima koji su se prepoznali u njegovim djelima Dvije godine kasnije (1545.) u Duborvnik stie austrijski aristokrat i vojskovoa Kristof Rogendorf. Ljut na austrijski dvor poao je, u tajnosti, put Carigrada kako bi se stavio u slubu sultana. U Dubrovniku se upoznaje s Driem i on mu postaje sobar. Uskoro se Rogendorf iznenada izmiruje s austrijskim dvorom i vraa u Be. U Beu Dri ostaje samo tri mjeseca, a onda se opet vraa u Dubrovnik. Rogendorf je 1546. ponovo u Dubrovniku i ovoga je puta konanoraskinuo s bekim dvorom i jo se jednom uputio u Carigrad. U Dubrovniku se sjetio Dria i ponovo ga uzeo u svoju slubu, ali ovaj puta kao tumaa. Meutim Rogendorf u Carigradu nije dobio oekivani viskoki poloaj te ostaje bez novca i odrava veze s dubrovakim odmetnicima Buiniima. Dri mu opet okree lea i vraa se u Dubrovnik. Pored grofovskog tumaa i sluge Dri je jo bio i pisar po solanama i svira u crkvama. Ipak 1562. odlazi u Veneciju, ali se povremeno vraa u Dubrovnik. etiri godine kasnije (1566.) odlazi u Firenzu i upuuje firentinskom vojvodi Cosmu I i njegovom sinu Francescu pet izvanredno vanih pisama u kojima je, izmeu ostalog, traio da se u dubrovakom Senatu izjednai broj puana i vlastele. U tim pismima Dri teko optuuje vladu u Dubrovniku i predlae vojvodi da uz mediijsku novanu i vojnu pomo podigne ustanak u Dubrovniku. Plan je bio smuen, nepromiljen i nerealan te se vlasti u Firenzi nisu ni

trudile odgovoriti Driu. Dri je naime smatrao kako Dubrovnikom vlada dvadeset ludih nakaza i dvadeset krtaca smijenih u oima suvremenika. Dri je djela pisao za prikazivanje o pokladama, a izvodile su ih kazaline druine zvane: Pomet-druina, Garzarija i Njarnjasi. Bio je pjesnik vedre, renesansne glume, dalek pobonim preokupacijama. Izrazio je dra pukog govora, progovorio je prostonarodnim jezikom te je prvi donio na pozornicu likove pjesniki i puki ocrtanih 'naijenaca' (Pomet, Dundo Maroje, Tripe, Bokilo i dr). Bio je vjet dramatiar, a njegov se komediografski opus odrao sve do danas snagom nepatvorene umjetnike inspiracije. Umire u Veneciji 1567. iznenadna i prilino tajanstveno. Sahranjen je u mletakoj crkvi Sv. Ivana i Pavla. O njegovu ivotu 2006. snimljen je film Libertas. O PISMIMA Marin Dri u ljeto 1566. godine, kako kae Prosperiv Novak u komentaru na Vidrina pisma, fiksira tekstovni predloak predstave uz pomo koje bi i sam postao monik iliti lav u ikonografiji vremena. Dri pie pisma ne bi li ''prisilio'' vojvodu od Siene i Firenze Cosima I., da njemu, urotniku i politikoj ivotinji renesanse, naredi ''roar again ... roar again''! U Drievim pismima Cosimu iskazuje se nervoza i nestrpljivost ovjeka koji bi htio progoniti da ne bi progonili njega! Zbog toga su i razlozi koji se u pismima iznose, a koji bi trebali poduprijeti iskrenost urotnikih ciljeva, vrlo krhki. Oni su najslabiji onda kada ele fiksirati ''stvarne'' razloge za urotu u socijalnoj i politikoj stvarnosti Dubrovnika, a najsnaniji su kada u njima iza opisanih situacija progovara Dri silnik koji bi onima to zagovaraju represiju odgovorio represijom. Preesto je za uho tatine i za neki na udan kritiki ponos bilo neugodno u Drievoj biografiji isticati stanovitu represivnu indiciju vidljivu kod ovog pisca. Ali Dri je ne jednom pokazao da mu represija nad drugim ljudima, kada ih je smatrao ''krivcima'', nije bila strana! Mnogi odlomci pisama Cosimu kao da se nastavljaju na onu dugu reenicu iz rektorskog dopisa, to ga je 1542. godine magnifico rettore Dri uputio jednom drugom ''magnifiku'', sijenskom Kapetanu. Radilo se o nekom sitnom prijestupniku, koji je na svoju sreu bio Driev ''stienik''. Dri je zatraio od Kapetana, da on, Magnifico Rettore, imade pravo udovoljiti pravdi, to jest da on prema dunim nainima ima kazniti prijestupnika. U tom pismu ima i jedna posvema udna misao u kojoj Dri kae Kapetanu kako se tienik nada da e Magnifico Rettore prema njemu biti manje strog od Kapetana, ali, Dri pridodaje neto to potpuno otkriva svu silovitost zova vlasti kof njrga, domee kako strogost Kapetanova koje se u gradu svi boje jest osobina koja se Driu mnogo dopada! Dri koji pie sijenskom 3

Kapetanu 1542. samo je jedan nahvao ovjek koji pie nekom drugom nahvao ovjeku, u ovom sluaju nekom malo, sienskom ''tiranellu''. U Toscani 1566. jedan izmueni ovjek, avanturistikog duha, bogatog ivotnog i knjievnog iskustva, vraa se u okrilje Vojvode u ijem je vojvodstvu jedini put u ivotu osjetio slast moi! On Cosimu pie memorandum o Dubrovniku i tu, u Toscani, on potanko opisuje politiku scenu Grada, scenu kojom vlada dvadeset udovita, nenaoruanih, ludih ljudi sposobnih samo da progone druge, ljudi koji nikoga ne mogu uplaiti jer su toliko nahvao, toliko tetralizirani, da su im i sve sablje tupe. To su za Dria nahvao ljudi s dubrovake scene! Dri, dok ih pokazuje na Cosimovoj pozornici, za sebe iz 1566. misli da je nazbilj (a da li je i bio!?) i misli da upravo on ima pravo i mogunost da s orujem u ruci razorua tih dvadeset udovita, da ih razotkrije, porazi, to e rei da ih ubije u krvi, kako bi u Dubrovniku formirao mjeovitu vladu graana i plemia po uzoru na Genovu, a pod Cosimovim patronatom. U pismima Dri ispisuje takoer i nemo knjievnika koji u prostoru knjievnosti nije mogao zasnovati ''liberta'', opisuje pievo odustajanje od knjievnosti, od pravih zbiljskih putova. Dri urotnik ispisuje sada pohvalu onim drugim ''zbiljskim'' putovima. Za njega iz godine 1566. jedino je urota ''cosa mia''! Vlast na pozornicama dubrovakim toliko ga je izmuila i zaplaila da se kao urotnik identificirao s njima, da ju je stao prieljkivati za sebe. Kae Dri u urotnikim pismima Cosimu, vidjevi da stvari ne idu kako bi elio, da e se, ukoliko je potrebno stanovito odgaanje, vratiti u Dubrovnik, i da e tamo, a to bi drugo tamo radio, fengati kako je u Firenci proveo etiri mjeseca zabavljajui se. Nije slabost Drievih urotnikih pisama u nedostatku domiljatosti, nego je njihova mana u nedostatku stvarnih sredstava da se urota ostvari. Iako je tekst urotnikog traktata pisan kao da je preuzet iz nekog prirunika o urotnikoj konspiraciji i premda on sam po sebi ima vojnu i politiku vanost u okviru srodne dokumentacije, on jo zanimljivijim izlazi kada Dri, koji inae Machiavellija slua do u taniine, u urotnikom predloku uope ne slua ni njegove ni Guicciardinijeve savjete urotnicima. Naime, urotnici protiv vlasti, poduavali su ovi pisci, mogu biti samo moni i veliki ljudi, znaajni ljudi, oni koji su stvarno moni, a ne oni koji bi to eljeli biti ili koji vjeruju da to jesu, a u stvari nisu. Jedan od prvih uvjeta svake urote jest da urotnik sam pripada onom stratumu vlasti kojemu pripada i vladar kojeg kani oboriti. Vlaste, dakle, mora biti urotnikov ''vocatus''. Uomo debole koji se prihvati urote nee u njoj nita ostvariti, jer on prirodom vlasti nee zadovoljiti niije povjerenje. Dri u Dubrovniku nije posjedovao karizmatinost, on tamo nije imao privilegirane pozicije pjesnika dubrovake sirotinje ili zagovornike interesa obogaenih graana. On, 4

prispjevi u Firenzu, nije niiji voa i nema uza se mandat niije podrke. On je bio ''uomo debole'', najei renesansni izraz toga koncepta! Dri je 1566. poslao pismo vlasti! Pero Drieve elje za vlau monomanino ispisuje tekst urote na pozornici koje se susree strana utvara, u fizisu dvadeset dubrovakih nakaza, s jedinom pravom osobom ovoga teatra, s Cosimom koji pristaje da u teatru urote velikom metru odgovori utnjom. Meutim, nova znanja pruaju nam novootkrivena pisma. U Archivio di Stato di Firenze pronaeno je dosad nepoznato urotniko pismo Marina Dria i neke opaske o Driu koje su se nalazile u prepisci izmeu vojvode Cosima I. Medicija i njegova tajnika Bartolomea Concina. Novootkriveni dokumenti pokazuju da Dri nije, kako se dosad mislilo, bio ignoriran od strane mediejskih vlasti, te omoguuju da se okvirno rekonstruira odnos firentinskog dvora prema Drievu urotnikom planu, krug ljudi s kojima je kontaktirao, kao i niz novih pojedinosti o tome kako je sam Dri shvaao svoj politiki projekt. O SITUACIJI U FIRENCI U trenutku kada se Dri pojavio, u Firenci vlada svojevrsno dvovlae Francesca i Cosima, izmeu kojih posreduju Concino i drugi mediejski tajnici koji ne samo da koordiniraju njihove akcije, nego i priopavaju ocu sve sinovljeve poteze. ovjek koji je bio zaduen za Driev prijedlog i kojega je Dri moda susreo na planiranoj audijenciji ostavio je poetkom 1566. mletakom ambasadoru Priuliju. Priuli ovdje iznosi sud koji e postati opim mjestom. Zaista, ne ini se da je mediejski prijestolonasljednik bio pravi ovjek za Drieve planove. Tradicionalna slika Francesca je slika ovjeka liena jakog politikog nerva i odlunosti, tipinih za njegova oca, koje je zamijenila strast za posve privatnim zadovoljstvima, poevi od alkemije do ena. Proglaavalo ga se najnesposobnijim velikim vojvodom Toskane, ovjekom neslavna ivota koji je bio najgori od itava svog roda, okrutnim i perverznim ili melankolikom koji se kao veliki vojvoda, rainivi viegodinje napore svog oca, bezuvjetno bacio u ruke Filipa II. Njegov nedostatak politike ambicije rjeito ilustrira jedan neto kasniji sluaj, kada su mu poljski izaslanici nudili ni manje ni vie no krunu svoje zemlje.

Eksplicirajui neke od svojih politikih maksima, odgovorio im je da je savreno zadovoljan dravom koju ve posjeduje te da nikada nije pomiljao poduzimati vee stvari. Temeljni princip njegove vanjske politike bio je ba izbjegavati svako iskuenje da se petlja u stvari drugih. A takvo petljanje bilo je tono ono to je Dri predlagao. Sudei po kratkoj Concinovoj opaski Cosimu od 16. srpnja kako se princu ini da je Francesco nije bio odve impresioniran Drievim prijedlogom. Iako je opi smisao ove pomalo zaudne Francescove ili Concinove formulacije vie no jasan, nije sigurno eli li se njome rei da se radi o prenapuhanoj stvari, o velikim rijeima za koje nema pokria ili pak, manje vjerojatno, da se radi o projektu koji je visoko rizian, a korist od njega malena. Kako god bilo, usprkos oitoj kneevoj rezerviranosti, na sastanku nekoliko dana kasnije Concino je Driu priopio da treba razgovarati s Francescom. Objanjenje za ovu odluku moda lei u injenici da je Cosimo, a ne Francesco, bio taj koji je sugerirao odravanje tog sastanka, jer Concino to Driu priopava u vojvodino ime. Osim toga, gotovo nita drugo nije sigurno u vezi ove audijencije. S obzirom na oiti skepticizam mediejskog reima spram Drievih planova, kao i na injenicu da se Concino ve sastao s Driem, nije posve jasno zato se ta audijencija smatrala potrebnom. Jo vanije, nije sigurno je li ovoga susreta uope bilo. Jedini poznati dokument koji moda moe ponuditi odgovor na to pitanje posljednje je Drievo pismo od 28. kolovoza, no iz njega je teko izvui konane zakljuke. Drieve rijei da se u duhu, kad ve ne moe osobno, baca pod prineve noge, zvue kao da susreta nije ni bilo, ak kao da Dri ovdje aludira na obeanu audijenciju. S druge strane, moda samo pokuava rei kako se zbog tajnosti, na kojoj toliko inzistira ne moe osobno oprostiti od princa, to ne kazuje nita o tome je li kakva sastanka prethodno bilo. Molba koja slijedi, da mu se udijeli jednu jedinu dobru rije kao utjehu svoj mojoj elji i za ono to sam traio od Preuzvienosti Vaih zaista zvui kao da nije dobio nikakav odgovor od Francesca i Cosima. No ni to nuno ne znai da audijencije nije bilo, jer je lako mogue da se u eventualnom razgovoru princ Francesco odbijao izjasniti.

Drievo traenje oprosta, ako je uinio kakav propust ili zgrijeio prema preuzvienostima Vaim, ne otkriva drugo doli da ipak sluti kako nije impresionirao Medicije. Sve u svemu, ini se da se iz teksta ovog pisma jedino sigurno moe zakljuiti da Dri do kraja kolovoza nije dobio konaan i konkretan odgovor te da je iz Firence otiao nesiguran to se tono o njegovu prijedlogu misli.

DRIEVI KONTAKTI S FIRENTINSKOM ADMINISTRACIJOM: KRONOLOGIJA S obzirom da u svom posljednjem pismu spominje kako je u Firenci ve etiri mjeseca, Dri je vjerojatno ondje stigao negdje u svibnju. U svibnju ili lipnju napisao je i svoje prvo izgubljeno pismo Cosimu, koje je sadravalo openiti opis grada Dubrovnika. Je li Dri ve ovo pismo poslao Cosimu preko Vinte ili je Vinta poeo posredovati tek poslije, odnosno poetkom srpnja, ne moe se sa sigurnou rei. ini se vjerojatnim da taj Vinta najvjerojatnije Francesco - prenosi sva Drieva pisma, osim drugog izgubljenog, za koje Dri 27. srpnja, kao iznimku, spominje da ga je bio poslao preko Concina. Nije poznato to se dogaalo prva dva tjedna srpnja, nakon to je Dri predao svoje drugo i tree pismo (od 2. i 3. srpnja). Sljedei konkretan podatak je Concinova biljeka od 16. srpnja, u kojoj Cosimu priopava da je knezu proitao dubrovaki prijedlog. Iz ovoga proizlazi da je neto prije tog datuma Cosimo, oito informiran o Drievu planu, zaduio Concina da s njime upozna i princa. Teko je rei je li ve sredinom srpnja bila donesena odluka da se itav sluaj prepusti Francescu, no ini se vjerojatnim. Nekih tjedan dana kasnije, 23. srpnja, Dri pie prvo pismo knezu Francescu. Sudei po sadraju tog pisma, Dri tada jo ne zna niti da je Francesco upoznat s njegovim prijedlogom, a kamoli da je upravo njemu preputen itav sluaj. Sve ovo daje naslutiti da Dri do 23. srpnja nije dobio nikakav konkretan odgovor. Stvari kao da su se pokrenule tek nakon toga: vjerojatno negdje oko ovog vremena Concino je Vinti rekao kako bi ga Dri trebao potraiti, a to je Vinta ubrzo, no oito poslije 23. srpnja, Dri i prenio.

Potom je Dri napisao jo jedno, danas nepoznato pismo Cosimu, na kraju kojega spominje kako je doznao da se treba sresti s Concinom. To je pismo Dri donio na sastanak s Concinom koji prepriava u novopronaenu pismu i tada ga predao Cosimovu tajniku. Na tom je sastanku Concino rekao Driu kako Cosimo eli da se Dri sastane s knezom Francescom i kako je knez zaduen za njegov sluaj. Ubrzo nakon toga, 27. srpnja, Dri je napisao novopronaeno pismo u kojem je iznio svoju verziju razgovora te ga nepoznatim kanalom (Vinta? Concino?) poslao Cosimu. Concino kao da aludira na ovaj dokument kada 28/29. srpnja Cosimu javlja da mu prosljeuje jo jedno pismo onog dubrovakog sveenika. Mogue je da je potkraj srpnja ili poetkom kolovoza odrana i audijencija kod kneza Francesca, no o tome nema podataka. Nije poznato to se dogaalo tijekom kolovoza, a sigurnim se ini samo da Dri sve do kraja tog mjeseca nije dobio konaan odgovor na svoj prijedlog, ak ni negativan. Stoga 28. kolovoza pie svoje posljednje pismo, upueno knezu Francescu, iz kojega se moe zakljuiti da, umoran od ekanja i u strahu za vlastiti ivot, kani otii iz Firence i vratiti se u Dubrovnik. KAKO JE UROTA PROCJENJIVANA U KNJIEVNOJ HISTORIOGRAFIJI I inae je urota razliito procjenjivana u knjievnoj historiografiji. Ve je, naime, Dayre obavjetavajui o pronalasku pisama rekao: Prvi je dojam neugodan: izazivlje u nama prezir njegovo pozivanje stranog princa, kojemu nagovijeta, da moe podjarmiti njegovu domovinu, jednako kao i njegove ambicije i pretjerane namjere, i sve ono, to se odatle nasluuje kod toga tobonje starog veseljaka, zakljuujui da je takvo to mogao zamisliti samo potpuno bezazlen ovjek. Isto je sudio i Reetar: Ovo je bio D-ev plan smijeno naivan i bez ikakvoga izgleda da bi se mogao izvriti!. Jorjo Tadi inae zasluan za mnoge arhivske vijesti, ali i posve proizvoljnu sliku o Driu koji je celoga veka, ivei u neradu, pravio dugove i vodio borbu s neimatinom i koji je u novcu gledao najveu sreu i preimustvo nad drugima predstavio je Drievu urotu nimalo ugodnim rijeima: Dok nosioci dravne vlasti budu mirno spavali, Dri e povesti u borbu itavu ovu udnu etu Italijana sa svih strana sakupljenih, i u svojoj reiji izvesti, na dubrovakoj Placi, neozbiljno zamiljenu igru, gde e se, kao u komediji zbaciti jedna vlada i

postaviti druga. Ceo ovaj plan bio je toliko fantastian i smean da autoru vojvoda nije ni odgovorio na pisma i predstavke. (...) Ali, Dri je mogao znati da je sve to neozbiljno i da mu takvo preduzee, bez vrih osnova, nee doneti korist. Moda je hteo da u Firenci skrene na sebe panju, da se prikae pred toskanskim dvorom kao vana linost ili da se, kao obian avanturista, bilo ime istakne i pohvali. (...) Kao da to nije vie onaj nekadanji Marin Dri: sa njim se neto dogodilo. Ve sama namera da se u onim godinama baci na kovanje zavera i to, verovatno, sam, a iz onih razloga i s onakvim sredstvima, otkriva oveka neobina, tavie, ne sasvim zdrava, sa izvesnim duevnim nedostacima. ZAKLJUAK Riskirajui pretjerani optimizam, moglo bi se rei da najuzbudljivija posljedica novootkrivenih dokumenata zapravo uope nije u tome to donose niz novih podataka o Drievoj urotnikoj epizodi. Naime, injenica da sada znamo da je Dri bio u kontaktu s firentinskom administracijom, koja je proizvodila goleme koliine do danas sauvanih dokumenata, otvara jednu krajnje uzbudljivu mogunost. Uope nije nezamislivo da meu desecima tisua pisama, memoranduma i relacija iz Cosimove epohe postoji jo izvora o Drievoj uroti. I to ne samo njegovih pisama, od kojih nam, sada je sigurno, nedostaju barem dva, nego i podataka o Driu koji bi se mogli nalaziti u internoj korespondenciji mediejskog dvora, dakle, na mjestima za koja se dosad nije ni slutilo, a jo manje gledalo. ak i ako se ova optimistina prognoza ne pokae tonom, novi dokumenti sami po sebi imaju ozbiljne posljedice po dosadanju sliku Drieve urote. Za poetak, otkrivaju da je Dri ipak bio neto uspjeniji urotnik no to se mislilo. Dodue, tek malo uspjeniji, jer iako nije bio posve ignoriran, kako se dugo vjerovalo, ipak je oito da je mediejski dvor bio daleko od toga da ozbiljno razmatra njegov prijedlog. Dri je, ini se, bio zanimljiv prvenstveno kao osebujan izvor informacija o jednom vanom mediteranskom gradu s kojim Firenca ima intenzivne kontakte, tovie, o gradu za koji je bilo mogue da uskoro postane traginom epizodom u velikom sukobu zapadnih sila i Osmanskog Carstva koji obiljeava mediteransko 16. stoljee. Osim to otkrivaju poneto o odnosu Cosimova dvora prema urotnikom planu, novi dokumenti takoer Dria oslobaaju iz svojevrsna socijalnog vakuuma u kojem je dosad stajao. Mediejski dvor prestaje biti apstraktnim subjektom, dobivajui ljudske konture. Jasnije su uloge kneza Francesca i onoga Vinte, sada vie-manje sigurno identificiranog s Francescom Vintom, dok se u Drievoj firentinskoj epizodi pojavljuje posve nov lik monog Bartolomea 9

Concina. Sva ova imena vani su tragovi koji mogu omoguiti daljnju rekonstrukciju mree Drievih kontakata u Firenci, a ta pak rekonstrukcija moe ponuditi posve neoekivane odgovore na ira pitanja vezana uz urotu. Konano, novo urotniko pismo baca dodatno svjetlo na Drieve planove i njegova politika uvjerenja. Dodue, moda je ova ocjena promaena, jer novi podaci u konanici kao da vie zatamnjuju no to osvjetljuju Driev lik. Dok su neki detalji sada jasniji, primjerice zato je Dri raunao na pomo Pija IV., a neki detalji ak novi, poput podatka o firentinskom bailu, Drieva objanjenja o Hiosu i napomene o smrti Pija IV. samo produbljuju neke stare dileme. Nagle promjene stavova jo se mogu objasniti pretpostavkom o nekim susretima i stjecanju novih informacija, no mogunost da Dri ne zna za papinu smrt mogla bi ponovno otvoriti stare rasprave o - runo reeno njegovu mentalnom stanju u vrijeme urote, o njegovoj metamorfozi potkraj ivota, a time i vano pitanje o odnosu urote prema cjelini njegova ivota i djela. Iako ovi dokumenti nedvojbeno razjanjavaju neka pitanja, mnogi problemi vezani uz urotu ostaju i dalje otvoreni. U prvom redu, novi podaci ne kazuju nita o moda najvanijem pitanju, a to je ono o istinskom motivu urote, o tome zato se Dri odluio na taj suludo smion poduhvat. Bez sigurnog odgovora ostaje i pitanje o eventualnim Drievim suuesnicima u Dubrovniku i Firenci, o tome je li itko iza njega doista stajao. Konano, s obzirom na mogui susret s knezom Francescom, sada se samo akutnije postavlja staro pitanje o raspletu urote, o tome iz kojih tono razloga Dri odluuje otii iz Firence krajem kolovoza 1566. Kao to ne nude odgovore na ova odavno postavljena pitanja, novi dokumenti isto tako ne mijenjaju ni opi zakljuak o ishodu Drieve urotnike epizode. Iako je dobro znao da se vjetinom svijet pobjeuje, preavi s teorije na djela Dri je uspio pobuditi odreen interes, ali i ozbiljnu dozu sumnjiavosti, tovie posprdnosti. Ne ini se da je u ijednom trenutku bio blizu da vladare Firence uvjeri u probitanost svog prijedloga, da iskoristi njihovu mo za svoje svrhe. Ako je itko na koncu bio izmanipuliran, bio je to on. Stoga konana bilanca urote ostaje ista. Dri nije uspio postati Pometom.

10

LITERATURA i IZVORI: http://www.biografije.org/drzic.htm, preuzeto 14.5.2012., 20:45 Urotnika pisma Marina Dria, Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1989. IPAK NIJE NA ODMET SVE UTI: MEDIEJSKI POGLED NA UROTNIKE NAMJERE MARINA DRIA, Lovro Kunevi
Anali Dubrovnik 45 (2007): 9-46, Izvorni znanstveni rad UDK 821.163.42-6 929 Dr.iE, M. Primljeno: 24.5.2007.

DRI EVA FIRENTINSKA UROTNI KA EPIZODA: DIO PLANA BOBALJEVIEVA KLANA DA RAZVLASTI GUNDULIEV KLAN, Nenad Vekari

http://www.hrvatskiplus.org, Dri i Machiavelli, 14.5.2012., 16:30

11