Velimir Vujačić - Njegoš I Crna Gora U Dalmatinskoj Periodici PDF

NJEGO I CRNA GORA U
DALMATINSKOJ PERIODICI
Velimir Vujai
Based on rich documentation scattered through numerous

sources, the author has gathered data on the interest of the
Dalmatian intellectuals for Njego and Montenegro of his time.
The centre of the research is put on the data published in the
Dalmatian periodical The Chronicle of the Grammar School
of Split and the magazines mostly published in Italian. The essay
especially focuses on Njegos visits to the Dalmatian cities of
Dubrovnik, Split and Zadar and the thrill which the presence of
the Montenegrin ruler caused in the population of those cities.
Budui su ga politike, vojne i ekonomske tekoe Crne Gore

na to silile, Njego je veoma esto putovao; ee od svojih
evropskih vladarskih savremenika. Skoro sva ta njegova putovanja odvijala su se na relaciji Kotor-Trst-Be i trajala vie
mjeseci, jer brzih prevoznih sredstava tada jo nije bilo.
Putovalo se privatnim jedrenjacima, koji su, ukoliko je to prostor dozvoljavao, uz trgovaku robu prevozili i putnike. Tako je
Njego, polazei 1833. i 1836. godine za Rusiju, putovao od
Kotora do Trsta jednim bokekim jedrenjakom. Ova su putovanja redovno trajala po desetak dana, prema tome kako je vrijeme na putu bilo. Tek 13. juna 1837. godine austrijski Lloyd
osnovao je svoju prvu parabrodsku liniju na Jadranu. Ali, i
prvim Llojdovim parabrodima trebalo je od Kotora do Trsta
punih sedam dana.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, jesen 2013.
341
Velimir Vujai
Skoro na svim tim Njegoevim putovanjima prva usputna stanica bio je Kotor, druga Trst, trea Be. Njego se u ovim gradovima zadravao po nekoliko dana, a u Beu i vie mjeseci.1 Iz ovoga
bi se mogla nametnuti misao: zato odmah poslije Kotora skoro na
svim Njegoevim putovanjima kao druga usputna stanica dolazi
Trst, dok su dalmatinski gradovi Dubrovnik i Split zaobilaeni.
Potrebno je napomenuti da su Njegoa sa Kotorom i Bokom vezivali ne samo prijateljski i lini, ve i dravni interesi, jer je za vrijeme njegovog prethodnika Petra I Boka iako samo kratko pripadala Crnoj Gori. Veza je, dakle, bilo raznovrsnih: nacionalnih,
vjerskih i dravnih, to je trebalo vrlo vjeto odravati. Iz Trsta je
nabavljao hranu, oruje, opremu i ostale potreptine. Ni Dubrovnik
ni Split nijesu mogli u ovom pogledu Njegou mnogo pomoi. Iz
toga bi se moglo zakljuiti da za posjetu Dubrovniku i Splitu nije
bio zainteresovan. Meutim, izvori svjedoe da je stvarnost bila
sasvim drugaija. Njego je u ovim dalmatinskim gradovima esto
i rado boravio. Dodue, ee u Splitu nego u Dubrovniku. Neki
njegoolozi ovo objanjavaju injenicom da je u Dubrovniku stalno boravio Jeremija Gagi, ruski konzul za Crnu Goru.2 Ma koliko
da je Gagi lino potovao crnogorskog suverena i titio interese
Crne Gore, ipak je, smatraju oni, po zvaninoj dunosti, morao
dostavljati Azijatskom departmanu u Petrogradu skoro svaku
1 Dr Ivan Bonai, Njego u Splitu, Stvaranje, Cetinje, 1960, knj. 11-12,
str. 992.
2 Gagi je bio ruski konzul u Dubrovniku od 1817. do 1856. godine, pa je za
Crnu Goru bio vezan za vrijeme mitropolita Petra I, za vrijeme Njegoa i neko-
liko godina vladavine knjaza Danila. On se unekoliko trudio da titi pravoslavno
stanovnitvo u Dalmaciji i Boki Kotorskoj, ali mu je glavna dunost bila da
odrava veze sa Crnom Gorom, pa je obavljao ne samo konzularne poslove, ve

i one koje su vrili otpravnici poslova i poslanici stranih drava. Prema tome,
njegovo sjedite je trebalo da bude na Cetinju, ali u nedostatku povoljnih uslova,
aki i poslije Berlinskog kongresa, strani poslanici akreditovani u Crnoj Gori
rezidirali su u Dubrovniku. Dakle, preko Gagia je ila sva diplomatska prepiska

342
MATICA, jesen 2013.
Njego i Crna Gora u dalmatinskoj periodici
Njegoevu rije i misao. Ponekad, dostavljajui Njegou diplomatske akte svoje vlade, Gagi je u svoja sprovodana pisma unosio
i line savjete i upustva, a katkada ak i neke prijetnje, to je
Njegoa opravdano ljutilo, a esto i primoravalo da Gagiu ne alje
nikakve informacije i obavjetenja. Njegou, koji je bio ponosan i
osjetljiv na svoju linu slobodu, bilo je mnogo prikladnije da s
Gagiem odrava pismenu vezu. To je znailo: dolaziti u
Dubrovnik samo kada je bilo od prijeke potrebe, kao prilikom
sklapanja ugovora sa hercegovakim vezirom Ali-paom
Rizvanbegoviem 24. septembra 1842. godine.3
izmeu ruske vlade i Crne Gore, te su njegovi izvjetaji i obavjetenja imali
dosta uticaja na odluke Vlade u Petrogradu. Pored toga, preko Gagia je dolazi-
la i redovna godinja pomo iz Rusije, koja je uvijek uruivana uz propisne priz-
nanice Njegou, a za vrijeme njegove bolesti i boravka u inostranstvu njegovom

zamjeniku. Gagi je imao ne samo u Crnoj Gori, nego i u Kotoru svoje prijatel-
je i izvjetae, meu kojima je bilo dosta i Njegoevih neprijatelja, zbog ega su

nekada njegovi izvjetaji o prilikama u Crnoj Gori netani ili ak zlonamjerni.
Gagi je dva puta dolazio slubeno na Cetinje, 1832. i 1837. godine, oba puta po
nareenju svoje vlade da provjeri da li su tane izvjesne intrige protiv Njegoa,
to mu je omoguilo da bolje upozna Crnu Goru, njenog vladara i druge

crnogorske zvaninike. (Risto J. Dragievi, Gagieva pisma Njegou,
Stvaranje, Titograd, 1967, knj. 1-2, str. 91.

3 Ibidem, str. 92. Rovinski je dao dosta tanu sliku Gagievog odnosa prema
Njegou piui, izmeu ostalog, i sljedee: pri svojoj ljubavi prema Vladici, on
je uvijek nagovarao svome praviteljstvu proti njemu i time jo vie posejavao ne-
povjerenje... Umjesto toga da bude, kao ruski konzul, prijatelj Crne Gore i dobar
savjetnik njezina pravitelja, on je postao dosadan i nepodnosiv tutor nad crnogor-
skim vladikom... Gagi znao je samo koriti i prijetiti, ali nije umio ocijeniti
Vladiku i njegov rad... On je javljao mnoge stvari odmah tek to ih je uo, i esto
javljao pogreno... Kao inovnik, optereen familijom, on prije svega vodio je
brigu o sebi... Dobro je razumio to Vladika, pa zato, izbjegavajui ponekad Ga-
gia, drao je njega uvijek za svojega najiskrenijega prijatelja, uvijek ponaao se
prema njemu prijateljski i ta vie uoi svoje smrti obdario je njegovu familiju.
MATICA, jesen 2013.
343
Velimir Vujai
Prije nego to obradimo zastupljenost Crne Gore u dalmatinskoj periodici i odnos dalmatinskih intelektualaca prema
Njegou, potrebno se podsjetiti, makar u osnovnim crtama,
politikog statusa Dalmacije u ovom periodu. Pod vlau
Venecije, od 1409. godine do propasti te republike mirom u
Kampoformijumu (1797), nazivom Dalmacija se obiljeava
venecijanski posjed na jadranskoj obali od Obrovca do
Bokokotorskog zaliva. Istoriari istiu tri etape u teritorijalnom
razvitku Dalmacije pod vlau Venecije: stara teevina
(acquisto vecchio), nova teevina (acquisto nuovo) i
najnovija teevina (acqisto nuovissimo).4
Sve te venecijanske teevine s Dubrovnikom i Kotorom
ujedinjene su 1815. godine, kada prestaje kratkotrajna, ali
veoma znaajna francuska vladavina nad ovim oblastima. U
sklopu Habzburke monarhije ostala je Dalmacija do 1918.
godine, odnosno do njene propasti.
Austrijska uprava na podruju Dalmacije, Boke kotorske i Dubrovake Republike, sastojala se od gubernija pokrajinske
inovnike vlade u Zadru, glavnom gradu te pokrajine, zatim od
etiri okruga (zadarskog, splitskog, dubrovakog i kotorskog) u
sastavu kojih su bile preture i optine. Na elu gubernija nalazio
4 Prof. dr Ferdo ulinovi, Dravnopravna historija jugoslavenskih zemal-
ja XIX i XX vijeka, Zagreb, 1953, str. 189. Kao stara teevina smatra se
podruje koje je Venecija stekla pomenutim kupoprodajnim ugovorom iz
1409. godine. Naziv Dalmacija bio je u XVI vijeku ogranien na ostrva, zatim
uski primorski pojas (osim Poljica) i Kotor, koji je Venecija stekla 1420.
godine i prozvala Mletakom Albanijom. Oblast oko Kotora bila je od
Dalmacije odijeljena Dubrovakom Republikom. Kao nova teevina smatra
se teritorija koju je Venecija dobila poslije turskog sloma pod Beom (1683).
Tada je narodni ustanak u Dalmaciji otjerao Turke. Kao najnovija teevina
obiljeava se dalmatinsko podruje, koje je pripalo Veneciji Poarevakim
mirom (1718), a bilo je obiljeeno tzv. linijom Mocenigo.

344
MATICA, jesen 2013.
se gubernator, austrijski general, koji je upravljao i graanskim

i vojnim poslovima u pokrajini. Na elu okruga bio je okruni
poglavar, na elu preture pretor, a na elu optine optinski
naelnik.
Slubeni jezik u upravi, sudstvu i kolstvu, kako u Istri, tako i
u Dalmaciji, bio je italijanski, to se objanjavalo tradicijom,
veom razvijenou toga jezika, kao i time to su inovnici,
sudije i uitelji (kolovani na italijanskom jeziku) taj jezik bolje
ili jedino poznavali.
U banskoj hrvatskoj uvijek su se i u dravnoj zajednici s
Ugarskom i u dravnoj zajednici s Austrijom budno uvali i
branili svi oblici hrvatske dravnosti. Najstarije hrvatske zemlje
Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, koje su funkcionisale kao
dravna cjelina u vrijeme ranosrednjevjekovnog Hrvatskog kraljevstva, smatrale su se i dalje jednom kraljevinom, jednom dravnopravnom cjelinom, to je stojalo i u njihovom dravnopravnom naslovu: Regnum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Od
XVIII vijeka u tom se naslovu Dalmacija navodi na kraju. I u
naslovu hrvatskog bana redovno se isticalo da je on: banus regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae. Da su te tri hrvatske zemlje jedna dravnopravna cjelina, isticalo se i nazivom: Trojednica ili Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija.
Iako se hrvatska Trojednica poslije Bekog kongresa 1815.
godine nala u sklopu Austrijske Carevine i, prema tome, u prilici da bude ujedinjena, to se ipak nije dogodilo.5 Naime, carski
5 Povijest Hrvata, Druga knjiga, Od kraja 15. st. do kraja Prvog svjetskog
rata, Zagreb, 2005, str. 356. Od ukinua Mletake Republike do mira u
Kampoformiju nastao je u Dalmaciji pokret za sjedinjenjem sa banskom
Hrvatskom. U tom pokretu ponajvie je uestvovalo katoliko svjetenstvo,
posebno franjevci, kojima je pripadao i Andrija Doroti, najuporniji borac za
ujedinjenje. U Zagrebu je bilo nekoliko istaknutih podravaoca tog pokreta za
sjedinjavanje hrvatskog juga i sjevera. Meu njima se naroito isticao

MATICA, jesen 2013.
345
Velimir Vujai
dvor u Beu to nije elio jer se plaio da bi ujedinjenje hrvatskih

zemalja ojaalo Hrvate s jedne i druge strane Velebita koji bi se,
udrueni s inae jakim Maarima, mogli efikasnije suprostavljati austrijskim Njemcima, te zahtijevati preureenje
Habsburke Monarhije prema svojim interesima. Zbog toga je,
dakle, Dalmacija i dalje ostala izolovana i vezana za Be, a ne
za Zagreb. Od 1817. godine pokrajina Dalmacija u sklopu
Austrijske Carevine dobila je naziv kraljevine (Kraljevina
Dalmacija), to je odmah ulo u naslov austrijskih vladara.
I pored mnogih pretea nacionalnog pokreta (kao to su bili:
Gunduli, Jerko igori, Dinko Ranjina, Dinko Zlatari, Marko
Maruli, Marin Dri, Petar Zorani, Petar Hektorovi, Djon
Palmoti, Josip Barakovi, Pribojevi i drugi stariji dalmatinski
pisci), ipak se nacionalni pokret kod Hrvata u Dalmaciji razvio
srazmjerno kasno. Dok se u Hrvatskoj nacionalna svijest jae
razvila u redovima mladog graanstva, u Dalmaciji je poetkom
XIX vijeka u tom pogledu vladala gotovo zamrlost. Prvi izrazitiji tragovi nacionalnog pokreta mogu se naslutiti u injenici, to
je francuska uprava uprkos svom proitalijanskom stavu ipak
nala za potrebu da pokrene Kraglski Dalmatin. To se osjea i
u neto kasnijim nastojanjima ibenanina Boidara
Petranovia, Dubrovanina Antuna Kazania, Antuna
Kuzmania (osnivaa Zore Dalmatinske 1844.). Ipak,
nacionalno buenje u Dalmaciji ilo je dosta sporo. Svijest o
zajednikoj pripadnosti hrvatstvu, teko je prodirala; osjeala se
tek kod usamljenih pojedinaca u redovima dalmatinske
graanske inteligencije.
zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac. Iz Dalmacije je, preko hrvatskog
bana Ivana Erdedija, bila upuena molba caru Franju II, da omogui sjedin-
jenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. To sjedinjenje traio je i Hrvatski
sabor 1802. godine. Nakon tog saborskog traenja car je odgovorio da za sjed-
injenje nijesu sazrele potrebne okolnosti i da zbog toga do daljnjega odlae
svoju odluku o tom sjedinjenju.

346
MATICA, jesen 2013.
Razlog ovakvom stanju treba traiti u injenici da se stranci u

Dalmaciji nijesu jo uvijek doivljavali kao ugnjetai, od kojih
se mora braniti, kao to se to smatralo u savremenoj Hrvatskoj
uoi nacionalnog preporoda. Osim toga, postojao je jo jedan
razlog za tadanju pasivnost Dalmacije u razvitku hrvatskog
nacionalnog pokreta. Ve za vrijeme francuske vladavine
osjeale su se naklonosti vlasti prema talijanskoj nacionalnoj
misli. Sam Dandolo nije prikrivao svoju politiku talijaniziranja
Dalmacije. Austrija je tu politiku ne samo nastavila, nego je i
zaotrila. Pretpostavljajui da e talijaniziranjem Dalmacije (i
Istre) privui venecijanske, odnosno lombardijske Talijane, austrijska uprava u Dalmaciji provodila je otvoreni kurs u korist i
tada veoma malobrojnih uglavnom doseljenih Talijana. Takva
je politika urodila plodovima, koje je vlast eljela. Vaspitavani
po italijanskim kolama i u italijanskom duhu, dalmatinski
graanski (naroito patricijski) intelektualci bili su ili sasvim
pasivni prema hrvatskom nacionalnom pokretu ili su istupali
protiv njega branei autonomaki karakter Dalmacije.
Premda je poziv za sjedinjenje s obnovljenom Venecijom6
ostao bez odjeka, ipak tada u dalmatinskim gradovima nije bilo
odziva ni za sjedinjavanje s Hrvatskom. Zagrebaka
Zahtievanja naroda od 25. marta 1848. godine za krepko i
novo sjedinjenje u svakom smislu nae po zakonu i dogodovtini k nama pripadajue kraljevine Dalmacije s kraljevinom hrvatskom i slavonskom i mnogi kasniji apeli iz Zagreba i drugih
hrvatskih gradova, nijesu u Dalmaciji odjeknuli, kako se oekivalo. Jedino je Dubrovnik istupio odlunije za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Pored toga, sam dravni aparat preduzimao
je sve, kako bi osujetio ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.
6 F. ulinovi, op. cit, str. 237. Neposredno poslije ustanka protiv Austrije (22.
III 1848) i uspostavljanja Venecijanske Republike, uslijedio je iz Venecije niz
poziva Dalmaciji, da se prikljui obnovljenoj Republici. Ustanika venecijanska
vlada na elu sa Danielom Maninom (ministar prosvjete bio je Nicolo Tomaseo)
pozvala je dalmatinske mornare, da stupe u slubu venecijanske mornarice.
MATICA, jesen 2013.
347
Velimir Vujai
Kada je car Franjo Josip imenovao Josipa Jelaia za guvernera Dalmacije (2. decembra 1848), misao za sjedinjenje s
Hrvatskom jae se razvila i zahvatila ire slojeve. No dravnopravno nije se nita izmijenilo. Tadanji austrijski ministar Stadion poruio je (18. decembra 1848) dalmatinskim zastupnicima
u Beu, da Dalmacija ostaje kao i prije zasebna kraljevina.
Kada je nakon Listopadne diplome ipak ojaao u Dalmaciji
pokret za sjedinjenje s Hrvatskom, slubeni aparat je pokrenuo
sve protiv toga. Mada je austrijski car u vie navrata sveano
obeavao ujedinjenje Dalmacije i Hrvatske, uvijek je uz to
obeenje poneto dodavao i na taj nain prikrivao svoje zamisli. Poto se nije mogla otvoreno suprostaviti nacionalnom pokretu, austrijska vlada se ogradila od udovoljenja zahtjevu za sjedinjenjem pozivom na odluke dalmatinskih optina. Time je
unaprijed osigurala negativnu odluku o sjedinjenju Dalmacije s
Hrvatskom, jer su dalmatinske optine tada bile uglavno u rukama italijanskih i drugih proaustrijskih elemenata.7
Dalje razmatranje ovog problema zahtjeva dodatna istraivanja i izlazi izvan granica nae teme. Uostalom, ovaj kratak istorijat dat je jedino iz razloga da bi se jasnije razumjeli neki
Njegoevi postupci prema vlastima i stanovnitvu Dalmacije.
Njegoeva putovanja, kao i rad na uvrivanju centralnih
organa vlasti, ureenju zemlje i odnosi s Turskom izazivali su
veliki interes Austrije i njenih podanika, pa su, ne samo u dalmatinskim arhivima, nego i u periodinim publikacijama,
pohranjeni brojni podaci o Crnoj Gori tog vremena.
Pomenuemo odatle nekoliko biljeaka koje e upotpuniti dosad
uglavnom poznate injenice.
Godine 1817. u Splitu je osnovana gimnazija koja je vodila
svoju hroniku. Rukopis hronike, koji se uva se u Muzeju grada
Splita, nosi naslov Historia Gymnasii Spalatensis ab anno
Domini 1817 usuque ab annum 1850. Prema pravilniku
7 Ibidem, str. 238.
348
MATICA, jesen 2013.
Gimnazije, u hronici su biljeeni svi vaniji dogaaji koji su se

tokom pojedine kolske godine odigrali u svijetu i gradu Splitu.
To uzdie vrijednost hronike, pisane slubenim italijanskim jezikom, jer pored vijesti vezanih za razvoj dalmatinskog kolstva, donosi i zanimanje splitskih intelektualaca za pojedine opte
dogaaje. Naravno, objavljeni tekstovi su pod slubenim ogranienjem, jer je zapise na kraju svake godine potpisivao upravnik gimnazije, koji je bio najistaknutija politika linost u Splitu. Stoga su zapisi o pojedinim dogaajima potpuno usklaeni sa
ondanjim politikim smjernicama. Na primjer, u Hronici je
1820-21. godine zabiljeena pobuna Grka protiv Turaka na
Peloponezu, a zatim ustanak Karbonara u Napulju i Pijemontu.
Godine 1824-1825. hroniar je pozdravio autonomiju Irske u
doba OKonela, a sljedee godine je sa alou zabiljeena smrt
ruskog cara Aleksandra I i osuena pobuna Dekabrista protiv
njegovog nasljednika Nikole I, isto kao to je kasnije, 1831.
godine, napadnut ustanak Poljaka protiv Nikoline vladavine.
Prirodno je, dakle, da je u Hronici zabiljeeno i nekoliko
vijesti o Crnoj Gori, u kojoj su dogaaji i promjene zanimali
Spliane, budui se Crna Gora graniila sa Dalmacijom.8
Prva vijest o Crnoj Gori je posjeta saksonskog kralja Fridriha
Avgusta Njegou 1838. godine. Vijest o tom dogaaju Hronika
biljei ovako: (Kralj) otplovi do Boke Kotorske, pa kad se i tu
neko vrijeme zaustavi, zaeli da vidi dio Crne Gore. Na granici
toga dijela doeka ga i primi Vladika, koji ga povede do svog
boravita, te se odatle vrati k naim granicama. Nastavljajui
da pie o zavretku kraljeve posjete, hroniar je zabiljeio da je
Fridrih Avgust poklonio Njegou brilijanski prsten. Tu vijest je
mogao preuzeti iz zadarskog lista Gazzetta di Zara, koji je u
broju od 12. juna pomenuo taj kraljev poklon.9
8 Dr Cvito Fiskovi, Nekoliko biljeaka o Njegou i o Crnoj Gori iz prve
polovice 19 stoljea, Istorijski zapisi, Cetinje, 1952, knj. VIII, str. 222.
9 Ibidem, str. 223.
MATICA, jesen 2013.
349
Velimir Vujai
U Hronici je opirno opisan sukob Crnogoraca i Austrijanaca

na Patrovskoj gori. Poznato je da je prilikom povlaenja granice izmeu Crne Gore i Austrije u avgustu mjesecu 1838. godine
dolo je do sukoba izmeu Crnogoraca i Austrijanaca. Crnogorci su, pod komandom orija Petrovia, napali austrijske
posade kod Gomile i Vidranja i udaljili odatle austrijske vojnike.
Uslijedio je napad austrijske vojske pod vosvom pukovnika
Rosbaha na Patrovsku planinu. Crmniani su ih doekali i razbili.10 Tom prilikom Crnogorci su zaplijenili izvjesnu koliinu
austrijskog oruja koje je Njego sa velikim zadovoljstvom
pokazivao svojim gostima, tovie i austrijskim dravljanima.
Iz jednog arhivskog dokumenta vidi se da je rije o trideset
austrijskih puaka: 13 kratkih i dvije duge puke potiu iz borbe
u Patroviima, a ostale su donijeli austrijski vojnici koji su pobjegli u Crnu Goru. Puke zaplijenjene u Patroviima stajale su
u jednom uglu Njegoeve spavae sobe, a ostale su bile
smjetene po manastirskim prostorijama za poslugu. Kasnije su,
zajedno sa ostalim trofejnim orujem, smjetene u zajedniku
prostoriju. Po svemu sudei, ova prostorija je bila odreena za
ratne trofeje, jer su u njoj smjetene i austrijske i turske uniforme, lobanja jednog turskog pae, nekoliko turskih zastava,
oruje crnogorskih i turskih komandanata i slini predmeti.11
U vezi sa zaplijenjenim austrijskim orujem potrebno je
pomenuti albu guvernera fon Lilienberga grofu Ignacu fon
Hardegu, predsjedniku Dvorskog ratnog savjeta u Beu, u kojoj
10 J. Milovi, Zabiljeke grofa Teodora Karacsaya 1837. i 1838, str. 180.
U svom drugom izvjetaju o dogaajima na Patrovskoj planini Karaaj tvrdi
da bi komisija za razgranienje nailazila na mnogo manji otpor Crmniana
kada u Crnoj Gori ne bi boravio Jegor Kovaljevski. Ovaj Rus javno tvrdi da je
Crnoj Gori potreban izlaz na more. Njoj treba da pripadne Kotor ili Budva.
(Ibidem, str. 182).

11 J. Milovi, Petar II Petrovi Njego u svom vremenu, Titograd, 1984, str.
309.
350
MATICA, jesen 2013.
se kae da Vladika pokazuje jo uvijek svakome, pa i naim

podanicima koji dolaze u Crnu Goru, austrijsko oruje, pravi
aluziju na pojaanje koje treba da doe iz Hrvatske i kae da e
to pojaanje da povea njegovu zbirku.12
Po savjetu ruskog izaslanika Aleksandra Vladimirovia
evkina, Njego je vratio Austriji oruje zaplijenjeno u
Patroviima i na taj nain izbrisao iz sjeanja uspomenu na
krvavi sukob koji se odigrao izmeu Crne Gore i Austrije.
Meutim, Hronika splitske gimnazije ovaj dogaaj opisuje,
ne bez pristrasnosti, kao pobjedu austrijske vojske:
Ljeti tekue godine Crnogorci su izazvali neke razmirice u
Kotorskoj provinciji. Prvi povod nezadovoljstva bjehu radovi
koje su izvrile ete cesarsko kraljevskog katastra na nekim
pograninim mjestima otetim nazad dugo vremena od
Crnogoraca, a koja su im ili nemarom ili zbog ostalog od bivih
vlada bila preputena u posjed. Tu bi svakog asa buknuli
12 Ibidem, str. 309. I grofu Antonu Fridrihu Mitrovskom, vrhovnom efu
Dvorske kancelarije, alio se Lilienberg na Njegoa, povodom izlaganja aus-
trijskog oruja, zaplijenjenog na Patrovskoj gori: Mora se trpjeti i praviti se
da se ne zna da Vladika na Cetinju izlae u vlastitoj sobi svoga stana carsko
oruje koje je djelimino skinuto s palih vojnika, a djelimino s vojnih bjegu-
naca, kao pobjedonosne trofeje; on isto oruje pokazuje svakome, poglavito
Turcima, a ta vie i naim podanicima... (Memoari kapetana F. Orekovia,
Cetinje, 1949, str.18)
Istim povodom, krajem maja 1838. godine, kapetan F. Orekovi pie
Lilienbergu: Dokle emo jo morati da trpimo ovu sramotu da posmatramo
svoje oruje u blizini od dvije milje kao ratne trofeje u rukama ovih
Crnogoraca! Kad bi mi se dopustilo, ja bih ga u toku jedne jedine noi sa jed-
nim bataljonom otuda odnio poto sad poznajem sve prilaze ka Cetinju i kad
bih smio da radim prema svom shvatanju, u isto vrijeme digao bih u vazduh
itav razbojniki zamak, pri tome bi mi uinile najbolju uslugu nagomilane
koliine Vladiinog praha. (Memoari kapetana F. Orekovia..., str. 19).
MATICA, jesen 2013.
351
Velimir Vujai
sukobi i svae izmeu graniara dviju drava, koje zavravahu

skoro uvijek krvoproliem. U asu, dakle, kad su na jednoj od
tih taaka geometri mjerili, bjehu napadnuti od oruanog
ogranka onih brana i pobjegavi jedva su dospjeli da se spase.
Dotrae po potrebi neki vojnici sa jedne od oblinjih
pograninih posada i zapoe okraj. Premda su se nai vojnici
dosta hrabro podnijeli, ipak bi bilo loe svrilo, da nije hitro
priskoila posada sa nekog drugog mjesta, zbog ega se jo jae
raspali sukob i postane uporan, a zavri nakon nekoliko sati
gubitkom nekolicine ivota s obje strane. O tome se javilo u
Kotor. Odmah se sve poduzelo da se u onaj kraj poalju ete
posade, a otili su i oruani strijelci. Crnogorci, koji bjehu
pojaali svoj broj na mnogo stotina, su iekivali. Doe do sukoba, u kojem su se obje strane estoko borile, dok se neprijatelj
nije povukao obeshrabren znatnim gubitkom i iznenaen
sposobnou i ponosom, koje su osobito pokazali cesarsko-kraljevski austrijski lovci.
Nai su takoer morali aliti gubitak nekolicine dobrih vojnika, jednog oficira i nekolicine podoficira, a bilo je i ranjenika.
Ipak, major Rosbach, koji je zapovijedao pohodom, htio je iskoristiti zgodan as, i uputivi se u proganjanje neprijatelja zaposjedne mu znatan dio zemlje, palei zaselke i jedno veliko selo,
te nakon toga, bojei se zasjede ili druge nesree u jednom vrletnom i nepoznatom kraju punom provalija i klanaca, smatrao je
potrebitim da skrene natrag svoj mar. Neki od naih vojnika i
strijelaca zbog vrijednosti koju su pokazali u tom sukobu bili su
odmah odlikovani. Ali, budui da se to dogodilo nepredvieno,
nedostajae mu municije i opskrbe vojnika da poduzme dalje
napade, koji bi se pretvorili u pravilno voeni rat, vojna vlast u
sporazumu sa politikom prista na primirje, koje je neprijatelj
traio u oekivanju naredbe vlade i dvora. Zbog toga je bilo
nekoliko sastanaka izmeu crnogorskog biskupa sa upravnikom
okruga i zapovjednikom posade. O ovom se ipak raspravlja
352
MATICA, jesen 2013.
izmeu Bea, Zadra i Kotora. Meutim, dogaaji su ostali u

neizvjesnosti i ne zna se kakav e biti svretak.13
Dr Jevto Milovi je objavio niz dokumenata iz Zadarskog
arhiva iz kojih se vidi da je ovaj opis dogaaja na Patrovskoj
gori pretjeran i da ne odgovara stvarnosti. U izvjetaju
Mitrovskom, vrhovnom efu dvorske kancelarije, dalmatinski
guverner Lilienberg kae, izmeu ostalog, i sljedee:
...Moralo se trpjeti da Vladika sasvim oholo navodi u svom
pismu koje mi je prije nekoliko dana uputio da je od njegove
volje zavisilo da li e nae trupe otjerati ili ne.14
O porazu Austrijanaca na Patrovskoj gori, postoje i druga
svjedoanstva. Trijumfalno pokazujui Englezima Ser Henri
Lejardu i Edvardu Mitfordu Izvjesan broj puaka i drugih predmeta sa carskim grbom, koje su Crnogorci poskidali sa austrijskih vojnika, Njego ih je upitao: Zar ovo nije najbolji dokaz
da Austrija nije pobijedila?.15
13 C. Fiskovi, op. cit, str. 228.
14 Memoari kapetana F. Orekovia, str. 42. Govorei o borbama izmeu
Crnogoraca i Austrijanaca na Patrovskoj gori, Lilienberg javlja Mitrovskom i
sljedee: I pored svih moguih napora graanskih i vojnih vlasti i besprim-
jerne odanosti trupa, mogli smo da napravimo jedva jedan korak preko otetih
granica, i to samo na jedan trenutak; odlini i u ratu strani general, tabni ofi-
cir i komandant Kordona koji u pogledu hrabrosti ne zaostaje ni za kim osjeao
se srenim, a to mi je on slubeno priznao, to je sklopljeno primirje s
razbojnikim hordama. Dalje, u istom izvjetaju, Lilienberg navodi:

Izbjegao sam vrlo briljivo sva nasilja, odluno se odriui svoga vojnikog
osjeaja, jer sam kao vojni i graanski guverner sasvim uvidio...da se nijesam
mogao mjeriti sa Crnom Gorom.

15 Ibidem, str. l9. Inae, razni strani putopisci pominju Njegoevu sobu za
stanovanje iji su zidovi bili prekriveni orujem zaplijenjenim u borbama pro-
tiv Turaka i Austrijanaca. Njemaki pjesnik Hajnrih tiglic kae u svom
putopisu Jedna posjeta Crnoj Gori, objavljenom 1841. godine: Vladiina
MATICA, jesen 2013.
353
Velimir Vujai
U Hronici splitske gimnazije tokom kolske 1842-1843.

godine u vie navrata su biljeeni sukobi Crne Gore i Turske po
pitanju Grahova. Pomenut je i dubrovaki sastanak Njegoa i
Ali-pae Stoevia, hercegovakog vezira i sukobi, koji su
uprkos tome izbili, kao i napad skadarskog vezira Osman-pae
na Crnu Goru 1843. godine. U Hronici splitske gimnazije zabiljeen je i ugovor, sklopljen u Kotoru izmeu Njegoevog sekretara Dimitrija Milakovia i opunomoenika Ali-pae, kojim se
ureuje grahovsko pitanje. O tome Hronika biljei sljedee:
Turska. Zbog nekih spornih pitanja u okrugu Grahova prole
godine se odrao u Dubrovniku sastanak izmeu crnogorskog
vladike i hercegovakog vezira. Zbog istog pitanja bio je
odreen sredinom srpnja ove godine sastanak u Slivlju, ali
budui da su rezultati bili nepovoljni, buknue neprijateljstva. U
prvim napadajima Turci zauzee i spalie razliita crnogorska
sela, ali zatim bijahu skoro odasvud odbijeni, premda je
mostarski vezir brojao petnaest do esnaest hiljada boraca, osim
drugih pet-est tisua, koje mu je doveo u pomo skadarski paa,
a Vladika je imao samo pet-est hiljada. Najjai sukobi su bili
19, 20. i 21. rujna. Turci su se zatim 28. tog mjeseca spustili u
dolinu Grahova sa pet pjeakih i tri konjika odreda, ali
Crnogorci, jer bijahu malobrojni drahu se visova i bilo im je
veoma strogo nareeno da ne naputaju svoje poloaje. Rezultat
tog boja, koji je trajao osam sati, izazvao je ope zauenje.
Crnogorci su imali dva mrtva i nekoliko ranjenika, Turci sedam
mrtvih i etrdeset ranjenika. 29. rujna Crnogorci odbie jedan
turski odred od dvije tisue ljudi, koji je pokuao zauzeti stijenu
Veprovicu. Pljusak je 30. srpnja omeo svaki ratni pothvat.
soba za stanovanje pravi utisak vie jednog sa puno ukusa ureenog ratnikog
atora nego sjedita duhovnog kneza. Zid je ukraen unaokolo galerijom svi-
jetlog oruja koje je veinom zaplijenjeno od Turaka; neto ratne opreme koja
je jednostavnija od turske, opominje na posljednje pogranine sukobe na
Zapadu. (Ibidem, str. 19).

354
MATICA, jesen 2013.
Pojedinana pukaranja tu i tamo bila su 1. listopada, ali nita

naroitog. Sljedeeg dana turska vojska se pokrene natrag, a
vezir je 3. listopada uputio izaslanika da pregovara o primirju,
koje je dva dana kasnije zakljueno, nato su obje strane
poduzele najjae mjere da ga pretvore u redoviti mir. Meutim
dosad jo nita nije zakljueno.16
O ovom sastanku, svakako oktobra 1843. godine, javljeno je
augzbukim novinama Allgemajne Zeitung, po kojima su
zagrebake Narodne novine, u broju od 3/15. novembra,
donijele dosta nepouzdanu biljeku, u kojoj su navedene
sljedee pogodbe za mir:
1. da se Turcima vrate Grahovo i Banjani;
2. da se porue tvravice Humac i branilita od Grahova;
3. da Turci otkupe sva stanja, koja Crnogorci imaju u Grahovu.
U izvjetaju se naglaava da je ugovor tetan za Crnu Goru, ali
da ga je Vladika morao prihvatiti, kako bi se mogao okrenuti na
drugu stranu: da otoke Vranjinu i Lesendriju opet osvoji, koje
Arbanasi u rukah imaju.17
Izvjesno je, meutim, da je Hronika navela tanije podatke
vezane za ovaj dogaaj, pa bi znaajno bilo saznati odakle joj te
vijesti, jer su neki istraivai dugo vremena samo pretpostavljali
da su se ti dogaaji zbili. O samom sastanku, dr C. Fiskovi je
objavio nove podatke, koji se uvaju u Arheolokom muzeju u
Splitu. Rije je o prepisci izmeu arheologa i publiciste
Franeska Karare i sakupljaa starih hrvatskih knjievnih djela,
franjevca Inocentija ulia, u kojoj ima podataka znaajnih za
kulturnu i knjievnu prolost Dalmacije. Dodue, uli se u svojim pismima iz Dubrovnika o Njegou izraavao ne samo
nepovoljno ve i nekulturno. Ostavljajui na stranu nedolian
17 Jeremija ivkovi, Jedan Njegoev put-po savremenim belekama,
Godinjica Nikole upia, Beograd, 1913, knj. XXXII, str. 176.
MATICA, jesen 2013.
355
Velimir Vujai
nain na koji uli prikazuje Njegoa, treba se osvrnuti na

podatke koje saoptava, jer imaju istorijski znaaj i govore o
dogaajima, kojima jo uvijek nedostaje podrobna obrada. Rije
je o dubrovakom sastanku Njegoa sa hercegovakim vezirom
Ali-paom Stoeviem, koji i Hronika splitske gimnazije
karakterie znaajnim, budui je vezir priznao nezavisnost Crne
Gore i ujedno se sprijateljio sa Njegoem. Inocentije uli18
javlja Karari iz Dubrovnika 11. septembra 1842. godine:
ekam Vladiku i mostarskog Vezira koji bi se trebali sastati u
Brgatu, a 23. istog mjeseca opisuje pomenuti sastanak. Piui,
kao uvijek, na italijanskom jeziku, uli navodi da je sastanku
prisustvovao i Gabrijel Ivai, kao predstavnik beke vlade.
Vladika i Ivai su stigli ovamo parabrodom. Vladika je
obuen po crnogorski, boravi kod nekog dobrostojeeg
pravoslavca, gdje nosi hranu iz gostione, njegovih deset pratilaca jedu u gostioni, a spavaju u razliitim kuama. Ovamonji
pravoslavci ga preziru jer je tako odjeven i jer nikada nije bio u
njihovim crkvama, a oni kau da ga se nikad ne vidi da se bogu
moli, niti da govori o svetim stvarima.19 On je izjavio da se nee
18 Ibidem, str. 231. Sakuplja starih hrvatskih knjievnih djela, franjevac
Inocentije uli stigao je u Dubrovnik 1806. godine gdje je boravio u
franjevakom manastiru kao nastavnik na bogoslovskom sjemenitu svoga
reda, sve do smrti 1852. godine. U svojim tajnim izvjetajima on je obavje-
tavao austrijske vlasti i policiju o nezadovoljstvu i potajnoj mrnji Dubrovana
prema Austriji. Njegovi se izvjetaji uvaju u zadarskom arhivu i u njima se
jasno ispoljava njegov karakter. Takav je i u pismima Franesku Karari, za
koje Ivan Mieti preblago kae da je tu njegova kritika ljudi i stvari
bezobzirna i esto nepravedna.

19 Ova konstatacija se potvruje i drugim podacima. Kotorski sreski
naelnik saoptio je dalmatinskom namjesniku da su se pravoslavni
Dubrovani obradovali dolasku crnogorskog Vladike u Dubrovnik prilikom
njegovog sastanka sa bosanskim vezirom, ali su mu zamjerili to je doao u

356
MATICA, jesen 2013.
druge sastati nego u Dubrovniku ili na dubrovakom predgrau

Ploama. Vezir, kojemu je to bilo pisano, odgovori, da se ne
moe prema nalogu svoga dvora udaljiti iz Brgata
Dalje, uli navodi da je bosanski vezir, odmah po dolasku
izjavio da se nee sastati s Vladikom, jer je uvidio da on nikad
ne odri rije ili obeanje, niti je ikad htio dati svoj potpis niti
potpisati akt koji mu se nudi. Sljedeeg dana, uli se vratio u
Dubrovnik sa Hasan begom, zapovjednikom Trebinja i
kapetanom Nikia, ovjekom monim na svom dvoru i prisnim
prijateljem Vezirovim, koji ga je poslao u Dubrovnik, da se u
njegovo ime pokloni Vladici. Njego ga nije htio primiti jer su
zakleti neprijatelji. Dalje, uli obavjetava Kararu da su se oba
okruna poglavara zaloili: ...kod ovog Turina da uvjeri
Vezira da doe u ovdanji lazaret. Doista Vezir je doao prole
srijede, oistit e se i zadrae se tri dana da se savjetuje s
ljekarima zbog reume u nozi. Vladika je bio kod njega, ali o
dogovoru, o uspjehu i o zakljuku nee se tako brzo saznati.
Lopovi sa njihovim namjerama dugo mirno ive.20
Ostavljajui na stranu ulievu pristrasnost pri opisivanju
Njegoa, citirano pismo je znaajno iz vie razloga. Prije svega,
iz njega se vidi da skupina dubrovakih pravoslavaca nije voljela Njegoa, jer nije poklanjao dovoljno panje vjerskim i
crkvenim poslovima. Zamjerka to u Dubrovnik nije doao u
vladianskoj odori ne stoji: Njego je na ovaj sastanak doao i
crnogorskom odjelu mjesto u vladianskom. U jednom pismu kotorski paroh
Jakov Popovi izvijestio je Rajaia, da je Njego na povratku iz Rusije sa
posveenja za episkopa bio u dugakom gornjem ogrtau sa bijelom
postavom. Ogrta je bio od crvene kadife. Nosio je pantalone od pepeljaske
svite. Imao je izme na nogama. (Ljubo Vlai, Petrovi Petar II Njego, Po
neobelodanjenim tajnim aktima arhive dalmatinskog namesnitva, Beograd
1937, str. 51).

20 Dr C. Fiskovi, op. cit, str. 232.
MATICA, jesen 2013.
357
Velimir Vujai
nastojao da se prikae kao vladar slobodne drave.21 Iz citiranog

pisma se vidi da je Njego insistirao da se sastanak odri u
starom dubrovakom lazaretu na Ploama, to je Vezir, iako je
bio predstavnik vie sile, bio prinuen da prihvati. Sastanak na
tom mjestu bio je ugovorio dubrovaki okruni kapetan Karlo
Rosner sa Hasan begom Resulbegoviem i Njego se pridravao
dogovora, pa nije pristao da se penje na Brgat, iako je Ali-paa
izjavio da on to trai po nalogu Porte. Svjestan svog znaaja kao
vladara samostalne drave, Njego je pokazao odluan stav i pri
odbijanju da primi jednoga od najistaknutijih hercegovakih
muslimana Hasan-bega Resulbegovia, zapovjednika Trebinja.
Poznato je, naime, da je Hasan-beg bio jedan od organizatora
Grahovske bitke 1836. godine u kojoj je poginulo mnogo
21 Sauvan je opis Njegoa prilikom sastanka u Dubrovniku, pa ga ovdje
donosimo. Naime, mladi ruski putnik Aleksandar Popov, koji se ovom pri-
likom susreo sa Njegoem u Dubrovniku i sjutradan parabrodom Baron
Kibek otputovao sa Vladikom i njegovom pratnjom za Crnu Goru, pomenute
dogaaje opisao je u prvoj glavi svoje knjige Putovanje u Crnu Goru. O
Njegoevom izgledu Popov kae sljedee: K meni je priao mladi, stasiti
lijepi Crnogorac u kome sam ja odmah prepoznao Vladiku. Vodei pregovore
s Vezirom, u svojstvu gospodara Crne Gore, bio je obuen u nacionalno
crnogorsko odijelo. Na glavi je imao crveni fes, obavijen crnim alom kao
mala alma: purpurno-crveni damadan (neka vrsta prsluka) raskono opiven
zlatom, obuhvatao je njegove snane grudi; iroki silav, za kojim Crnogorci
obino nose handar i pitolje, opasivao je bijelu gunjinu (neka vrsta geroka)
obloenu zlatnim gajtanom a povrh svega purpurni jelek (kaput bez rukava)
takoe iven zlatom; iroke dimije do koljena, arape i cipele tako je bilo
odijelo crnogorskog Vladike. On se odlikovao od drugih Crnogoraca zvijez-
dom sv. Ane sa lentom preko grudi. Junako i slikovito odijelo vrlo je lijepo
odgovaralo njegovom prekrasnom i izrazitom licu, jakoj grai i visokom
stasu. (Aleksandar Popov, Njegoev odlazak iz Dubrovnika 1842. godine,
Stvaranje, Cetinje, oktobar 1947, br. 10, str, 649-655).

358
MATICA, jesen 2013.
Crnogoraca, izmeu ostalih Njegoev brat i osam roaka, ijim

je glavama Resulbegovi okitio trebinjski grad. Hasan-beg je
zapovijedao turskom vojskom koja je 1840. godine na Tuini
pobijedila Drobnjake. Sasvim je razumljivo da je Njego iz ovih
razloga odbio da primi ovog muslimanskog dostojanstvenika.
Sastanak u Dubrovniku bio je Njegoev diplomatski uspjeh,
jer je Ali-paa tada priznao nezavisnost Crne Gore i sklopio prijateljstvo sa Vladikom, to je umnogome poboljalo odnose
izmeu Crne Gore i Hercegovine. Iz ulievog pisma vidi se da
je Dubrovane ovaj sastanak jako zanimao, ali i da ih je njegov
ishod iznenadio. To se vidi i iz pisma ruskog predstavnika u
Dubrovniku Gagia u kome, izmeu ostalog, stoji i sljedee:
...opte je mnenije, da ste Vi s otomanskom Portom jedan
diplomatski akt zakljuili, s kojim je Porta priznala nezavisnost
Crne Gore i da se niko nije nadao da ete Vi u tome uspjeti.22
Prirodno je, dakle, ulievo nastojanje da to vie sazna o
pomenutom sastanku i izvijesti austrijske vlasti. Budui da nije
mogao nita podrobnije saznati o samom sastanku, uli se,
vjerovatno, loe izrazio i o Veziru i o Njegou. Iz jednog
kasnijeg ulievog pisma Karari vidi se da ga je Njegoev uspjeh iznenadio i da mu se nije sviao.
U Hronici splitske gimnazije zabiljeen je i ugovor o ureenju
grahovskog pitanja, koji su u Kotoru sklopili Njegoev sekretar
Dimitrije Milakovi i opunomoenik Ali-pae Osman-aga
Zvornianin 9. novembra 1843. godine. Hronika ga biljei u
kolskoj godini 1843-1844 ovako:
Devetog istog mjeseca (studenog) sklopljen je u Kotoru
izmeu poslanika hercegovakog vezira i Vladiina tajnika u
prisustvu gospodina okrunog kapetana Gabrijela Ivaia ugovor o miru, od kojeg evo ukratko uvjeti.
I. Da Grahovljani nee plaati nikakvu dau osim carskih
haraa.
22 Dr C. Fiskovi, op. cit, str. 233.
MATICA, jesen 2013.
359
Velimir Vujai
II. Da e im biti vojvoda Jakov Dakovi, u ijoj e obitelji

ostati nasljedna ast vojvode.
III. Da se na Grahovu srui kula i da ni Turci ni Crnogorci ne
mogu od sada unaprijed nita zidati u spomenutom okrugu.
IV. Da se pobunjenici, izbjeglice iz Hercegovine, vrate mirno
svojim kuama, budui da je vezir obeao ope pomilovanje.
V. Hercegovaki vezir obeava da e platiti Vladici trokove,
koje je imao na Humcu (novac je bio predan kotorskom okrunom
kapetanu, a on ga je dostavio Vladici preko njegova tajnika).23
Cjelokupan tekst ugovora donijela je Gazetta di Zara, u
broju 94 od 12/24 novembra, a po njoj su ga objavile i
zagrebake Narodne novine, br. 96 od 2 decembra. Oigledno,
ovi dogaaji su veoma interesovali ne samo dalmatinsku nego i
ukupnu hrvatsku javnost, pa tekst ugovora donosimo u cjelini,
onako kako ga je prenijela zadarska Gazetta:
Budui se sastali u Kotoru od strane hercegovakoga vezira njegov poslanik Osman-aga Zvornikovi, a od strane vladike
crnogorskoga njegov sekretar Milakovi, i jedan i drugi provieni
punovlaem od svojih poglavicah, i drei se sasvim onoga, to
je vladika crnogorski na besjede ugovorio sa reenim Osmanagom poslanikom hercegovakim, uinie slijedee pogodbe:
1. Da Grahovljani imaju plaati carski hara, a nikakva drugoga danka ili takse. Tako na isti nain da Grahovljani imaju
davati agam za turske zemlje, koje dre, onoliko, koliko je vezir
otprije bio opredijelio; a da od svojih vlastitih zemaljah, koje ili
sada ve imaju Grahovljani, ili koje odsle budu kupili od
Turakah, da nita vie ne moraju davati.
2. Da vojvoda Jakov Dakovi, komu vojvodstvo ostaje naslijedno u familiji, i ostali Grahovljani uzitu svake godine od
vezira hercegovakoga jednoga Turina, koga sami izaberu, da
pokupi carski hara.
23 Ibidem, str. 225-226.
360
MATICA, jesen 2013.
Obavezuje se vezir hercegovaki vladiki crnogorskomu, da

Grahovljani nee vie nikakova zla ni nemira trpeti od Turakah,
i da se vie nita od njih nee iskati, razmi onoga to je gori
reeno. Vladika crnogorski obavezuje se pak veziru hercegovakomu, da se Grahovljani nee vie smjeti protiviti ispunjenju
ove pogodbe.
3. Da se razori i uniti kula na Grahovu, na mjestu Humac
sagraena, i da odsle ne smiju ni Turci ni Crnogorci nita takvoga vie na Grahovu zidati.
4. Da se Banjani slobodno vrate svojim kuama i zemljam, i
da slobodno uivaju sve ono, to su i prije drali, i vezir se kune
da svakomu od njih oprata sve, to se dosad dogodilo, i da im
potvruje njihove kneze Vasilija Baoria i Radu Bokova. Na
isti nain obeaje vezir hercegovaki, da e svoje potene i
dobre ljude slati u Banjane, da navedeni vezirski danak kupe.
5. Obeaje vezir hercegovaki, da e platiti vladici stroak, to
je ovi uinio na Humcu; u ime kojega stroka ve je poslanik
vezirski Osman-aga Zvornikovi predao novce u ruke i c. kr.
kapitanu okrunome od Kotora, Gabrielu Ivaiu, neka ih on
preda u ruke vladikina sekretara Milakovia.
6. to se tie uskokah, ostavljamo stvar kako je bila i dosad,
dok se vremenom sam vladika i vezir ne pogode.
Ovu pogodbu, koja je napisana u dva takmena pisma, u
pribiu c. kr. okrunoga kapitana kotorskoga Gabriela Ivaia,
potpisujemo i potvrujemo peatim od strane vezira hercegovakoga njegov poslanik Osman-aga Zvornikovi, a od strane
vladike crnogorskoga njegov sekretar Milakovi.24
Istovremeno, sainjen je jo jedan ugovor, to je Hronika
splitske gimnazije, takoe zabiljeila:
Ovom ugovoru slijedio je istog dana drugi od kojega evo
poglavlja:
24 J. ivanovi, op. cit, str. 178.
MATICA, jesen 2013.
361
Velimir Vujai
I. Na granici Hercegovine i Crne Gore treba postaviti kao

strau na obje strane pandure.
II. Nijedan Crnogorac ne smije zai u Hercegovinu bez propusnice i nitko iz Hercegovine u Crnu Goru bez putnog lista.
III. Zateknu li panduru nekoga da luta nou uz granicu bez
propusnice, moraju ga uhapsiti i predati nadlenoj vlasti. Ako se
suprostavi, mogu ga ubiti bez ikakvih posljedica.
IV. Odsada unaprijed, kad se neki bjegunac skloni s jedne
strane na drugu, ona strana kojoj pribjegne na smije ga zatiti.
Oigledno, hroniar je imao pred sobom kompletan ugovor o
grahovskom pitanju i ugovor o pograninim straama i pokretima, ali je odatle u skraenom obliku zapisao njihov sadraj.25
Kompletan tekst ugovora na italijanskom jeziku donijela je
Gazetta di Zara, u broju 94 iz 1843. godine, a prenijele su ga
i zagrebake Narodne novine u broju 96 iz iste godine. Tekst
ugovora glasi:
Mjeseca rujna proaste godine 1842. sastae se u Dubrovniku
Ali-paa Rizvanbegovi, vezir hercegovaki, i Petar Petrovi
Njego, vladika crnogorski, i sklopie pogodbu, kojom su
utvrdili mir izmeu paaluka Hercegovakoga i samostalne
Crne Gore; s esa da taj mir bude stalniji i vri, obnali
potrebito da onim pogodbama jo slijedee lanke dodadu:
1. Da se na granici crnogorskoj s jedne i druge strane postave
panduri, da uvaju strau protiv lupea na jednoj i drugoj strani,
i ako ulove koga lupea ili zloinca, da ga imaju predati onoj
vlasti, od koje visi, da ga ona katiguje.
2. Da nijedan Crnogorac ne moe poi u Hercegovinu brez
pasoa, i nijedan Hercegovac u Crnu Goru bez teskere.
3. Poteni se ljudi ne skitaju obino po gorah oko granice: zato
e panduri, koji uvaju granicu, svakoga koga najdu po noi bez
pasoa ili bez teskere, uhvatiti i predati ga vlasti od koje visi,
koja e rasuditi njegovo vladanje. Ako se pak takovo eljade ne
25 C. Fiskovi, op. cit. str. 225-226.
362
MATICA, jesen 2013.
bi htjelo predati panduru u ruke, nego bi poelo breniti se orujem, panduri ga mogu ubiti i za njega nee biti nikakva pitanja.
4. Odsada unapredak, ako koji bjegunac utee na drugu stranu,
da ga ne smije ni primiti ni braniti ona strana na koju je uteko.
5. S ova etiri lanka, koja slue za dopunit gore reene
nagodbe uinjene u Dubrovniku g. 1842, i kojima se dodaje jo
ova nagodba, za Grahovo i za uskoke danas uinjena i potpisana
od strane vezira hercegovakoga po njegovom poslaniku Osmanagi Zvornikoviu, a od strane vladike po njegovom sekretar
Milakoviu, potvruju se opet vjekoviti mir i sklad izmeu
Hercegovine i Crne Gore na granici Vrt-koma do Dragalja.
Ova pogodba pisana u dva jednaka pisma u pribiu c. kr. okrunoga kapitana kotorskoga Gabriela Ivaia, bi potpisana i potvrena peatom u ime vezira hercegovakoga po njegovom
poslaniku Osman-agi Zvornikoviu, a u ime vladike crnogorskoga po njegovom sekretaru Milakoviu.26
Pratei dogaaje u Crnoj Gori, sasvim je prirodno, da je hroniar
zabiljeio i Njegoevu posjetu Splitu, 16. januara 1844. godine.
Odmah treba napomenuti da je ovo putovanje Njego dugo i
temeljito pripremao. Namjeravao je, jo 1843. godine, da po trei
put otputuje za Petrograd, ali kako nije dobio nikakav odgovor od
ruskog poslanika u Beu, odluio je da posjeti austrijsku prijestonicu. Meutim, dogaaji koji su se odigrali u Crnoj Gori poremetili
su ove planove. Gubitak Vranjine i Lesendra, ostrva u Skadarskom
jezeru, koje su Turci osvojili, primorao je Njegoa da se prije svega
angauje na njihovom povratku. Stoga se, kao to je ve reeno,
postarao da regulie odnose sa hercegovakim vezirom, kako bi
imao odrijeene ruke prema skadarskim Turcima. Naalost, vojno
angaovanje u ovoj oblasti nije dalo povoljne rezultate, pa je
Njego krajem 1843. godine odluio da otputuje u Be.27
26 J. icanovi, op. cit, str. 178-179.
27 Andra Gavrilovi, Put Vladike Rada u Be 1844, Glas Crnogorca, br.
10, 1914.
MATICA, jesen 2013.
363
Velimir Vujai
Njegoev put u Be bio je motivisan eljom da od ruskog

poslanika isposluje dalju godinju pomo Crnoj Gori, a od austrijskog dvora dobije izvjesne povlastice, te da predstavnike obiju
sila zamoli za posredovanje kod Porte zbog vraanja ostrva
Vranjine i Lesendra. Pored toga, namjeravao je da od ruskog
diplomatskog predstavnika u Beu Pavla Ivanovia Medema
isposluje da Rusija i dalje isplauje novanu godinju pomo
Crnoj Gori, a da od bekog dvora dobije dozvolu za preseljenje
hiljadu crnogorskih porodica na austrijsku teritoriju koje, zbog
siromatva, nijesu mogle da opstanu u svom zaviaju. Osim toga,
namjeravao je da zatrai osloboenje od takse robe koja se iz Crne
Gore plasira u Kotor, te da tranzitno u Crnu Goru uveze izvjesnu
koliinu puanog praha i soli iz Austrije. Dalje, u Monarhiji namjerava da trai brodograditelje, koji bi doli u Crnu Goru radi
gradnje nekoliko topovnjaa pomou kojih bi pokuao da povrati
ostrva u Skadarskom jezeru. Planirao je, takoe, da prilikom
boravka u austrijskom glavnom gradu to bolje upozna nain ivota naroda, dvora i ministarstava, elei da sve savremene
tekovine u austrijskoj dravi primijeni u Crnoj Gori. Kako je svim
silama nastojao da crnogorski narod priblii evropskoj kulturi,
planirao je da u Crnoj Gori osnuje kole, sagradi puteve, a od
Cetinja napravi pravu prijestonicu. Budui da za to nije raspolagao finansijskim sredstvima, bio je odluan da ih potrai od
ruskog cara Nikolaja I i od Austrije. Dalje, namjeravao je da od
Rusije zatrai razne vrste topova sa tobdijama i odgovarajuim
brojem vojnika, koji bi obavljali izvrnu vlast u Crnoj Gori.28
Ove tekoe bile su optepoznate, ali za Austriju i njenu diplomatiju od izuzetnog znaaja bilo je da sazna sve pojedinosti
vezene za ovo putovanje. Stoga su austrijske vlasti svim silama
nastojale da dobiju to vie podataka o Njegoevim namjerama.
28 Dr Jevto Milovi, Jedan dio Njegoevog puta za Be 1844. godine,
Zbornik radova o Njegou, Muzeji-Cetinje - Njegoev muzej, Cetinje, 1972,
str. 110.
364
MATICA, jesen 2013.
U ulozi glavnog sakupljaa informacija pojavio se kotorski

okruni poglavar Gabrijel Ivai. Krajem decembra 1843.
godine, Ivai je doznao da e Njego poslati svog sekretara
Filipa Vukovia u Petrograd da moli ruski dvor za posredovanja u sporu oko ostrva Vranjine i Lesendra.29 Neto kasnije,
Ivai je javio dalmatinskom guverneru u Zadru Johanu Avgustu
fon Turskom da se Njego uveliko sprema za put i da e 13.
januara poi za Trst parobrodom Baron Stimer. Uz izvinjenje
da ne zna pouzdano sve razloge Njegoevog putovanja za Be,
Ivai navodi da je nauo da e se odatle uputiti za Petrograd
kako bi od ruske vlade isposlovao isplatu novane pomoi Crnoj
Gori za 1844. godinu, koju je, izgleda, Rusija obustavila.30
Sedmog januara Njego ukratko obavjetava Ivaia da namjerava prvijem austrijskijem parahodom poi u Trijest i da e u
sljedea dva-tri dana doi u Kotor.31 Sljedeeg dana, slinu informaciju Njego dostavlja Jeremiji Gagiu, uz napomenu da e ga
u njegovom odsustvu mijenjati pretsjednik Senata Pero Petrovi.
Kada je Njego, sa nekoliko svojih saradnika, stigao u Kotor
9. januara i odsjeo kod trgovca Matije Netovia, Ivai je odmah
stupio u vezu s njim i, vodei este i duge razgovore, oprezno
nastojao da sazna sve pojedinosti vezane za Vladiin put u Be.
Njego mu je saoptio poznate podatke: traie od ruskog
poslanika u Beu Medema da petrogradski dvor uzme u zatitu
Crnu Goru od turskih napada iz Albanije i da Rusija isplati
crnogorskom narodu novanu pomo za 1844. godinu; molie
29 Ivai javlja 1. januara 1844. godine dalmatinskom guverneru u Zadru
Johanu Avgustu fon Turskom da je, izgleda, na Cetinju rijeeno da Vukovi
treba da poe preko Bea za Petrograd parabrodom Baron Stimer, koji kree
13. januara iz Kotora za Trst i da je nauo da i Njego namjerava da putuje
istim parabrodom, ali da o ovome ne moe nita pouzdano tvrditi jer Vladika
o tome nije obavijestio svoje saradnike. (Ibidem, str. 107).

30 Ibidem, str. 109.
MATICA, jesen 2013.
365
Velimir Vujai
Dvorsku kancelariju u Beu da oslobodi carina crnogorsku robu

koja dolazi na kotorski pazar i da mu austrijske vlasti dozvole
uvoz izvjesne koliine puanog praha i soli; lino e zamoliti
kneza i nadvojvodu Franja Karla Josifa da dozvoli preseljenje
hiljadu crnogorskih porodica u bilo koji dio austrijske drave; u
Dubrovniku e poruiti tri lae na vesla koje bi mogle da nose
po dva topa i koje bi se u djelovima prenijele na Skadarsko
jezero. Lae namjerava upotrijebiti u borbi protiv turskih brodova i sadanjih turskih utvrenja Vranjine i Lesendra, koje po
svaku cijenu eli da oslobodi.32
Meutim, austrijskim vlastima ova objanjenja nijesu bila
dovoljna pa su nastojale da saznaju sve pojedinosti vezane za
ovo putovanje prije Njegoevog dolaska u austrijsku prijestonicu.33 Stoga su isplaniranirale da mu se priblii neka ugledna
linost, koja bi otkrila Njegoeve tajne namjere. U Kotoru se na
isti brod ukrcao i kotorski protoprezviter Jakov Popovi, koji se
i ranije deklarisao kao Njegoev potajni neprijatelj.34 Bilo je za
33 Ibidem, str. 109. Njego je boravio u Kotoru od 9. do 13. januara,
ekajui da poe parobrodom Baron Stimer za Trst. U njegovoj pratnji bili
su sekretar Filip Vukovi, perjanik Vido Bokovi i komornik Niko Zec.
Njego je tada esto u drutvu Gabrijela Ivaia i drugih austrijskih inovnika.
Dolaze mu u posjetu njegovi prijatelji iz cijele Boke; nerijetko i on uzvraa
posjete. U Kotoru se Njego bavi i dravnim poslovima, prikupljajui materi-
jal za svoj put u Be. S tim u vezi, zaduuje Filipa Vukovia da u Kotoru
nabavi to taniji popis svih instituta i znamenitosti u Beu. Hoe da za vri-
jeme boravka u Beu to bolje upozna naela i nain ivota austrijskog naro-
da, kako bi sve ono to je dobro u austrijskoj dravi uveo u Crnoj Gori.
34 Dok je Njego ekao brod u Kotoru, svjetenik Popovi nastojao je da mu
se priblii, preporuujui domainu kod koga je crnogorski vladar stanovao da
ga primi, na to je Njego pristao, pa su zajedno putovali do Zadra. Kako je
Jakov Popovi i inae dostavljao policiji izvjetaje o Njegoevom kretanju kroz

366
MATICA, jesen 2013.
Franjo Salgeti-Drioli, Njego u kunom odijelu

MATICA, jesen 2013.
367
Velimir Vujai
razgovor dosta vremena do Zadra, a iz glavnog grada Dalmacije

obavjetenje e ve poi dalje. Planirano je da se Njego zadri
u Trstu, kako bi obavjetenja prestigla putnika. Neki istraivai
time objanjavaju veliku panju koju je Njegou ukazao
transki namjesnik grof tadion, odmah po njegovom dolasku
u Trst priredivi mu tri puna dana razonode. Meutim, pitanje
prostrane, guste i zapletene pijunske mree koja je bila razapeta oko Njegoa, i u Crnoj Gori i na putovanjima, od poetka do
kraja njegovog ivota, zahtijeva posebnu oblast prouavanja,
ini se malo ispitanu, ovdje ne dolazi u obzir. Ovdje je u pitanju samo interesovanje dalmatinskih sredstava informisanja i
intelektualaca za Njegoa i Crnu Goru.35
Baron timer, parabrod austrijskog Lojda, na koji se Njego
s pratnjom ukrcao, bio je brod starinskog tipa, koji se pokretao
tokovima rasporeenim na obadvije strane trupa. Stigao je u
luku Gru na povratku iz Kotora isti dan, tj. 2/14. januara. Na
njemu je bilo 12 putnika, meu kojima i Njego sa svojom pratnjom. U Gruu se broj putnika poveao na 19. Nastavak putovanja za Korulu zabiljeen je isti dan, ali, po svemu sudei,
brod je iz Gruke luke isplovio tek sjutradan, tj. 3/15. januara,
jer je preko noi bio usidren u luci. Na ovo miljenje navode
Boku, nema sumnje da je i ovo putovanje preduzeo da uhodi Njegoa. To se
moe naslutiti i iz pjesme Jakovu Popoviu, koju mu je Njego posvetio.
Pjesma je, istina, u prijateljskom tonu, ali se iz nje vidi da je Njego o neemu
polemisao sa svojim saputnicima na brodu. Ovaj podli, licemerni i mrani
jerej, kako je na jednom mjestu za njega reeno, nije ovom prilikom oponi-
rao Njegou samo da bi veliki pjesnik to vie slobodoumnih misli rekao, kako
bi to dokumentovanije izvijestio austrijsku tajnu policiju, koja se veoma
interesovala za Njegoevo stanovite o religiji, a to miljenje, vidjeli smo, nije
bilo ispravno.
35 Stijepo I. Kastrapeli, Pogreno tumaenje jedne Njegoeve pjesme,
Stvaranje, sv. 7-8, jul-avgust 1951, str. 497-504.

368
MATICA, jesen 2013.
mnoge okolnosti.36 To nono zadravanje u luci imalo je svoje

razloge, najprije to su brodovi prevozili robu, pa je trebalo vremena za utovar i istovar, a zatim, i svjetionici u ono doba bili su
malobrojni. Meutim, od izuzetnog znaaja za nau temu je
injenica zabiljeena u dnevniku Odlazak iz koje se vidi da se
broj putnika poveao, to znai da su poslije zakljuenja lukih
formalnosti i ukrcavanja putnika uvee, u toku noi prispjela jo
tri putnika. To su, po svoj prilici, bili Njego i njegova dva pratioca, koji su se po dolasku parabroda u Gru iskrcali da bi posjetili ruskog konzula Gagia u Dubrovniku i stupili u kontakt s
grukim brodograditeljima.
Iz izvjetaja dubrovakog okrunog poglavara i vladinog savjetnika barona Rosnera guverneru fon Turskom, vidi se da je
Njego, ovom prilikom, stupio u vezu sa dubrovakim arhitektom Antonom oljetiem i brodograditeljima iz Grua,
36 Ibidem, str. 500. Razlozi koji na to upuuju su sljedei: prvo, s obzirom
na manju brzinu brodova na tokove, brod koji je ujutru krenuo iz Kotora,
mogao je u Gru stii tek uvee, jer su u januaru dani krai; drugo, to je
izlazak sunca iz morske puine, koji Njego u pjesmi timer leti na kolima
opisuje, rijetka pojava na junom Jadranu po miljenju iskusnih pomoraca,
u januaru on se mogao posmatrati samo ispred ulaza u Mljetski kanal, to znai
da je brod ujutru rano krenuo iz Gruke luke, i pri izlazu sunca bio na ulazu u
pomenuti kanal; tree, Njego je pjesmu pod naslovom timer leti na kolima
spjevao u Splitu 5/17. I, to znai da je brod tog dana bio u Splitskoj luci,
odnosno da je od Grua do Splita utroio dva dana, a to znai da nou uope
nije putovao; konano, kao dokaz da su na junom Jadranu brodovi u ovo doba
nou bili usidreni, a rano izjutra isplovljavali, navodimo sluaj kad je Njego
1842. godine putovao iz Dubrovnika u Kotor poslije sastanka sa Ali-paom
Rizvanbegoviem. U dnevniku lukog ureda stoji da je Baron Kibek krenuo
iz Grua za Kotor 25. IX, doim iz djela ruskog putnika Popova, koji je zajed-
no sa Njegoem putovao za Kotor, doznajemo da su se na brod ukrcali uvee,
spavali na brodu, a tek sjutradan ujuto otputovali.
MATICA, jesen 2013.
369
Velimir Vujai
sa kojima je ugovorio izradu etiri ili pet brodova topovnjaa, u

kojima bi se moglo smjestiti pedeset do ezdeset ljudi i po jedan
top na krmi i pramcu. U istom izvjetaju navodi se da je Njego
pozvao arhitektu oljetia i deset brodograditelja da provedu
izvjesno vrijeme u Crnoj Gori, uz garanciju da e im platiti
putne trokove, stan i hranu, a u toku radnog dana tri forinte
graevinskom ininjeru oljetiu, a ostalim brodograditeljima
forintu i dvadeset helera. oljeti i brodograditelji pristali su na
ove uslove, pod pretpostavkom da e dobiti dozvolu od svoje
vlade. Njego im je obeao da e se i za to pobrinuti. Dalje, u
izvjetaju Rosner navodi da je ugovoreno da e svaka laa kotati oko 2000 forinti. Drvo za izradu brodova nabavie se sa
crnogorskih planina, a oprema iz Trsta i Rijeke. Njego je spreman, tvrdi Rosner, da ininjeru oljetiu unaprijed isplati izvjesnu svotu novca. Meutim, kako oljeti nije elio da primi
novac unaprijed, Njego je zaduio Gagia da mu povremeno
uplauje novac potreban za izgradnju brodova.37
Ove Rosnerove izjave dopunjuju pisma J. Gagia, upuena
Njegou 19. januara i 13. februara 1844. godine. U ismu od 19.
januara Gagi, izmeu ostalog, navodi: Juer je bio kod mene
arhitekt Anton oljeti, i pokazao mi pismo, koje je pisao svojemu korispodentu u Fijumu poradi grae za Vau flotilju; ravno i
u Trijest pisae, da sabere s obije strane svjedenija, gdje se to
nalazi i po shodnoj cijeni i najdalje do mjesec dana znae se o
svemu kako e se raspolagati. On me je molio da Vam javim, da
je on ugovorio 10 majstora dubrovakije, da pou s njim u aprilu
mjesecu u Crnugoru. Dakle, po svoj prilici, oni e moi s Vama
zajedno tamo poi. Samo jo ne znaju hoe li im Praviteljstvo
dozvoliti. Meutim, ako prije Vaega ovamo priestvija, arhitektu bude od potrebe novaca za grau i druge potrebne materijale,
- hou li mu ja davati javite mi, molim Vas, to skorije....38
37 Dr J. Milovi, Jedan dio Njegoevog putovanja u Be... str. 115.
38 Risto J. Dragievi, Gagieva pisma Njegou, Stvaranje, Titograd,
370
MATICA, jesen 2013.
Neto vie o ovim nastojanjima moe se saznati iz Gagievog

pisma Njegou od 13. februara 1844. godine. Imao sam est
primiti Vae predrago pismo iz Trijesta od 8 proastoga janvara
i po Vaoj naredbi govorio sam i ugovorio s protom oljetiem
iz Grua, kao to sam Vam pisao u Vienu 7/19. proastoga
janvara. Meutim, ima ve 8 dana, kako je proto uinio proenije preko ovdanjega Naaljstva Praviteljstvu u Zadar za pasaporte, da moe su 12 majstora i on trinaesti poi u Crnugoru i
do 8 dana nadam se da e im doi doputenje iz Zadra.
Proto je proastom potom imao otgovor iz Trijesta i Fijume
poradi drva, koja su potrebita za 5 baraka kanonierski-drva,
svaka kubieska franc. noga kotovae 1 fiorin i 5 h, kromje
katrama, gvoa i ostaloga materijala. I tako, odredili smo, da
proto najdalje od danas za 25 dana otpravi se u Trijest i Fijumu
i izabere tamo drva i proi materijal, koji se u Crnoj Gori i
Kotoru ne nalazi i na jednu trabakulu natovari i preveze u Kotor.
Po protovu rasisleniju, kotovae sve to oko 2 500 fiorina.
Dakle, ja u ekati Vae odobrenije za ovu nau odredbu i hou
li dati protu oljetiu oznaenu sumu novca, - blagovolite to
skorije uvjedomiti me....39
Njego je otputovao iz Dubrovnika za Split 15. januara.
Prilikom prolaska kroz Korulu, gdje se parabrod Baron
Strimer jedno vrijeme zadrao, Njego je pronaao jo est
majstora, koji su voljni da za platu dou u Crnu Goru radi gradnje ratnih brodova. U citiranom pismu J. Gagia Njegou od 13.
februara 1844. godine stoji, izmeu ostalog i ovo: ...to se tie
est majstora, koje ste Vi u Koruli nali, proto je soglasan da i
oni pou i da se strojenije zgotovi prije su vie majstora.40
Naravno, Austrija je onemoguila da se ovaj plan ostvari.
1967, sv. 1-2, str. 114.
40 J. Milovi, Jedan dio Njegoevog puta..., str. 116.
MATICA, jesen 2013.
371
Velimir Vujai
Mada je rijetko boravio u Dubrovniku, Njegoa su sa ovim

gradom vezale tijesne i neraskidive veze. Preko Jeremije
Gagia, koji je rezidirao u Dubrovniku, Njego je dobavljao
raznovrsne potreptine i strunjake za privrednu i kulturnu
emancipaciju svoje drave. Pomenuemo, ukratko, nekoliko
takvih sluajeva. Preko Gagia, Njego je iz Dubrovnika
dobavio majstore koji znaju praviti cigare.41 Po Gagievom savjetu na Cetinje je doputovao Dubrovanin Luka Dordi: da
naui koga ot Vaijeh cigare initi. U pismu, koje je tim
povodom uputio Njegou, Gagi navodi i sljedee: Po
uvjereniju obtemu on je ot sviju koi ovaj posao ovdi ine
najbolji i po tomu nadam se, da e udovoljiti Vaemu eleniju.
Istovremeno, Gagi obavjetava Njegoa da je sa Dordom
ugovorio isplatu troka od Dubrovnika do Cetinja i nazad, zatim
da mu se ima obezbijediti stan i hrana za vrijeme njegovog
boravka u crnogorskoj prijestonici i za svaki dan boravka po
etiri cvancika. Gagi je Dordu dao akontaciju od 8 talijera,
koju mu svotu Njego ima odbiti prilikom isplate.42
Dorda je vrlo brzo obuio nekolicinu crnogorskih mladia
ovom poslu, to je dalo povoda Njegou da se zahvali Gagiu
...za cigarodjelatelja Luku Dori. On je ve tri naa mladia
nauio da cigare savijaju podsredstveno. Po svemu sudei,
crnogorski mladii su bili loi majstori, jer su preko volje radili
posao na koji ih je, najvjerovatnije, Njego prisilio. Ovo se
moe pretpostaviti na osnovu bezbroj poznatih injenica, iz
kojih se vidi da su se i mnogo kasnije mladi Crnogorci nerado
prihvatali bilo kakvog zanata. Da posao nije dobro iao,
potvruje i sam Gagi, koji, obavjetavajui Njegoa o raznim
41 R. Dragievi, lanci o Njegou, str. 124. U pismu od 14. avgusta 1845.
godine, Gagi obavjetava Njegoa: Naredio sam da mi dou dva ovjeka koi
umiju cigare praviti i kad mi dou poslau ih k Vama s moim pismom.

372
MATICA, jesen 2013.
stvarima, nastavlja: Hvala Vam na cigarima! No ao mi je, to

je lijepi duhan izteen i to su cigare varvarski uinjene, da se
nikako ne mogu puiti.43
O Njegoevom nastojanju da Crnu Goru uvede u savremene
tokove evropske nauke i umjetnosti, svjedoi i njegovo interesovanje za upravo pronaenu fotografiju. Sasvim je izvjesno da je
ve 1845. godine na Cetinju postojao fotografski aparat. Ne zna
se, meutim, kada je Njego nabavio dagerotip,44 ali je ve u
avgustu 1845. godine traio od Gagia da mu nae strunjaka za
tu vjetinu, insistirajui da on doe na Cetinje radi davanja
upustava za snimanje. U svom odgovoru Njegou, Gagi sa aljenjem konstatuje da se samo jedan ovjek nahodi u
Dubrovniku koi umije skidati obraze dagerotipom, ali je usljed
bolesti otputovao za Italiju, te e se, najvjerovatnije, vratiti tek
za nekoliko mjeseci. Kada se taj strunjak vrati, Gagi e obavijestiti Njegoa, pa e se tada to pitanje rijeiti. Ili ete Vi koga
ovamo s mahinom poslati da uzme nastavlenije od istog oveka,
ili e se on rijeiti k vama doi.
Iz jednog kasnijeg Gagievog pisma vidi se da je taj strunjak
bio: G. Anton Drobac, ovdanji apotekar, koi umije skidati
obraze dagerotipom, vratio se je nedavno iz Italije veoma
bolestan i sad, okrepivi se malo i podignuvi se, mogao bi dati
nastavlenije onomu koga Vi s mahinom poaljete.
Njego je pourio da iskoristi Gagievu preporuku pa je u
Dubrovnik otiao ...Milorad Medakovi, ovdanji uitelj,
44 R. Dragievi, lanci o Njegou, str. 125. U to vrijeme se fotografska
vjetina zvala dagerotipija, po francuskom fiziaru i umjetniku Dageru (1780-
1851), koji je u avgustu 1839. godine napravio prvi snimak po dananjem sis-
temu fotografije. Zabiljeen je podatak, da je u to vrijeme jedna ploa za sni-
mak kotala 3-4 franka, dok je ondanji fotografski aparat kotao oko 400
franaka.
MATICA, jesen 2013.
373
Velimir Vujai
kojega preporuujui Vama iljem tamo da ga G Anton Drobac

naui snimati obraze dagerotipom.
Po svemu sudei, Medakovi je imao smisla za ovu umjetnost,
pa ga je dubrovaki apotekar veoma brzo obuio da pravi
dagerotipske snimke. Medakovieva obuka trajala je svega
nekoliko dana, jer ve 30. decembra 1845. godine Gagi obavjetava Njegoa: Danas otpravlja se odovlen po parahodu
Dalmata za Kotor G. Milorad Medakovi, nauen dobro skidati obraze dagerotipom. Da nisu bili kod nas onaka vremena i
da nije bio Va jod-klor-brom izteen on bi, po njegovoj
sposobnosti i ponjatiju, za jedan dan sve bio nauio. Velika je
razlika izmeu Milorada i Vukovia! Meni je veoma drago, za
mnoge uzroke, to se Vukovia za Milorada zamijenili. Iz ovog
pisma prof. Risto Dragievi pretpostavlja da je, moda, Njego
ranije slao svog sekretara Vukovia u Dubrovnik da izui
dagerotipiju. Meutim, ono to je sigurno, na Cetinju su raeni
snimci dagerotipom. To se moe zakljuiti iz Gagievog pisma
od 11. marta 1846. godine u kome, izmeu ostalog, navodi i ovaj
troak: Platio sam konat apotekaru Ant. Drobcu za BrovnoJodio i Jodio metalico poslate Vam za dagerotip for. 5 i 7 h.45
Mada nije u neposrednoj vezi sa naom temom, smatramo da
je ovo bilo potrebno navesti kao ilustraciju ne samo Njegoevog
odnosa prema Dubrovniku nego i njegovih nastojanja da Crnu
Goru, preko ovog dalmatinskog grada, to vie priblii savremenoj evropskoj civilizaciji.
Poslije kratkog zadravanja u Gruu, gdje je nastojao da izvri
jedan novi i koristan posao za odbranu svoje zemlje, Njego je
doputovao u Split, elei da se upozna sa njegovim istorijskim i
umjetnikim spomenicima. Vijesti o prvoj Njegoevoj posjeti
Splitu postoje u tri razna izvora. Prvi je Hronika splitske gimnazije, gdje je pod 16. januaroma 1844. godine zabiljeeno:
374
MATICA, jesen 2013.
Utorak (16) bio je ovdje na proputovanju Crnogorski

Vladika. Doekan je na obali od gospodina Savjetnika,
okrunog kapetana, bio je od njega praen pri posjeti
najznaajnijih stvari ovog grada. Slijedeeg jutra proslijedio je
svoje putovanje istim parabrodom. Ogromni stas linosti i
narodna odjea u kojoj bjee odjeven potaknuli su divljenje i
privukli poglede znatieljnika.46
Drugi izvor su ve citirani podaci iz dnevnika Odlazak i
Dolazak Lukog ureda u Gruu-Dubrovnik 2. Trei izvor je
pjesma koju je 1926. godine pronaao Duan Vuksan u
Dravnom arhivu na Cetinju, a koju je Njego ovom prilikom,
ba u samom Splitu, napisao. Pjesma je ispisana Njegoevom
rukom na posebnom listu papira, a datirana je i potpisana ovako:
U Splitu 5/17 januarija 1844. Vladika ernogorski P. P. U
njoj Njego opisuje svoje putovanje poinjui stihom:
Strumer leti na kolima...
Iz teksta same pjesme, koja je puna vedrog raspoloenja i divljenja prema moru, moe se zakljuiti da je Njego ovom svojom
prvom posjetom Splitu bio u svakom pogledu zadovoljan, to ga
je pobudilo da tragove svoga pjesnikog stvaranja ostavi i u
ovom gradu.47
Okruni splitski poglavar i vladin savjetnik Eduard Grij de
Ronze, koji je Njegoa doekao na obali, vrio je ovdje tu
dunost od 1843. godine. Crnogorski vladar ga je poznavao, jer
je on izvjesno vrijeme bio lan komisije za razgranienje
izmeu Austrije i Crne Gore, a 1842. godine bio zaduen da
Njegou, koji ga je izuzetno cijenio, preda austrijsko odlikovanje. Po profesiji bio je profesor i govorio hrvatski jezik.
Potrebno je ovdje navesti izvjesne pojedinosti o ivotu i radu
Eduarda Grija, ne samo zato to je on svojim dnevnikom etiri
47 Dr I. Bonai, op. cit, str. 994.
MATICA, jesen 2013.
375
Velimir Vujai
dana u Crnoj Gori prilikom predaje krsta sa brilijantima koji je

Vladici darovalo njegovo esarsko i kraljevsko Velianstvo48
sauvao od zaborava mnoge podatke o Petru II Petroviu
Njegou, nego i zbog toga to je ostavio iza sebe ogroman broj
izvjetaja o politikim, ekonomskim i kulturnim prilikama u
Crnoj Gori i Boki Kotorskoj. Grij je poeo da slui u ekoj.
Godine 1828. radio je kao pisar pri Okrunom naelstvu u
Zadru; 1829. i 1830. pisar je u Okrunom dubrovakom poglavarstvu; 1831. premjeten je, u istom svojstvu, u Split. Godine
1832, 1833. i 1834. radi kao pretor u Splitu, a 1835. i 1836. na
istoj je funkciji u Zadru. 1837. i 1838. godine djeluje kao drugi
okruni komesar u Zadru, a od 1839. do 1841. obavlja funkciju
okrunog komesara prve klase u Kotoru. Godine 1842. naimenovan je za carskog savjetnika i prvog okrunog komesara u
Splitu. Godine 1843, 1844. i 1845 on je okruni poglavar i carski vladin savjetnik u Splitu. Od poetka 1846, pa do novembra
mjeseca burne 1848. godine okruni je poglavar u Kotoru.49
Grij je bio veoma sposoban ovjek., imao je vrst i energian
karakter, bio je portvovan i neumoran radnik. U Kotoru je tano
poznavao tamonje prilike, bio je dobro obavijeten i o pojedinim
linostima, savreno je poznavao njemaki, francuski i ilirski
jezik, prilikom pregovora djelovao je kao elestian pregovara, a u
stvari bio je neobino uporan u elji da postigne to bolji rezultat.
Pomenuemo, tek u nekoliko rijei, da je austrijski car Ferdinand
I dodijelio Njegou krst na prsima, ukraen brilijantima kao znak
priznanja za predano i uspjeno sudjelovanje i upravljanje poslovima oko razgranienja izmeu Kotorskog okruga i Crne Gore.50
48 Original Dnevnika se nalazi u Biblioteci Arheolokog muzeja u Splitu, a
objavio ga je dr Jevto Milovi u Istorijskim zapisima, 1951. godine.

49 Jevto M. Milovi, Dnevnik austrijskog komesara Eduarda Grija od 7.
aprila 1842, Istorijski zapisi, Cetinje, 1951, knj. VII, str. 63-82.
50 Ibidem, str. 63.
376
MATICA, jesen 2013.
Tadanji dalmatinski guverner Johan Turski poslao je na Cetinje

Eduarda Grija, koji je moralno i po fizikom sklopu bio najpodesniji za tu misiju i prema kome je Njego gajio naroite simpatije, da na dostojanstven nain urui crnogorskom vladaru carski poklon. U iscrpnom izvjetaju koji je poetkom aprila 1842. godine uputio Gubernijalnom predsjednitvu u Zadru, o predaji krsta
Njegou, Grij kae sljedee: Vladika i njegovi senatori bili su se
ba okupili i moj doek je bio podeen prema ranijem poznanstvu
i prijateljskom odnosu koji je izmeu nas vladao. Poto su svi jo
ranije bili na drugi nain saznali svrhu moje misije i poto sam kod
svih primijetio da svi neobino ele da vide poklon Njegovog
Velianstva, ja sam istog dana predao Vladici dragocjeni krst na
prsima i dotino propratno pismo visokog Zemaljskog predsjednitva. Predaja (krsta) je izvrena u prisustvu svih senatora, Vladiina brata, vieg (broja) perjanika, njihovog kapetana i drugih Crnogoraca, i ja sam usto uputio Vladici nekoliko rijei na ilirskom
jeziku kojima sam istakao blagodet evidencije uzajamne svojine
koja je nastala ureivanjem granice i uklanjanjem povoda za dalje
razmirice savjesno se pridravajui zakljuenih ugovora. Vladika
se zahvalio i zadrao je sebi pravo da to direktno i pismeno uradi.
Tada su svi prisutni posmatrali krst i primijetili su da im se mnogo
dopada ljepota kamenja kao i elegancija izrade.51
51 J. Milovi, Njego u svom vremenu, str. 453. Doista, Njego se pismeno
zahvalio i guverneru dalmatinskom Johanu Turskom i dvorskom savjetniku
Ferdinandu aleru. Pismo F. aleru glasi: Visokorodni Gospodin Baron!
Vae pismo od 22. januar./3. fevra. primio sam na koje sam ekao da Vama
odgovorim kada krst primim, krst sam primio i evo Vama odgovaram; veoma
mi je ovi bogati dar drag, nego mi je vie drag radi onoga od koga mi je poslat
nego li radi svoijeh svijetlo igrajuijeh brilijanata, djelo slavi djelatelja, a dar
slavi onoga koi dar alje: esare Avstrijske za neizbrojna slavna djela vjekovi
slave, a ja dananjemu esaru kao mali oek s maloga mjesta veliku blago-
darnost odajem za Njegov carski visoki spomen k meni.
MATICA, jesen 2013.
377
Velimir Vujai
Meutim, Njego je uskoro bio primoran da proda ovaj

skupocjeni poklon. Iz izvjetaja direktora transke policije grofu
Francu tadionu, od kraja novembra 1846. godine, vidi se da je
Njego na svom putu preko Trsta za Be prodao trgovcu Sabatu
Besu jedan krst s brilijantima, medaljonsku ikonicu Bogorodice,
ukraenu brilijantima i smaragdima, i jo jedan krst na prsima,
takoe ukraen brilijantima i ametistima, da bi mogao da kupi
ita za Crnu Goru, jer je 1846. bila nerodna godina.52
Poznati hrvatski istoriar umjetnosti dr Cvito Fiskovi tvrdi da
je Eduard Grij de Ronze pokazao Njegou Dioklecijanovu
palatu, njeno proelje, carev mauzolej pretvoren u stolnu crkvu,
Eskulapov hram i peristil, a moda i Zlatna vrata, koja jo nijesu
bila otvorena, te ostale djelove grada, koji e se ba u vrijeme
Ronzinog upravljanja obnoviti i uljepati. Tako je crnogorski
vladika bio jedan od prvih istaknutih linosti sa Balkana, a i ire,
koji su posjetili ovaj znaajni antiki spomenik. Grij je, vjerovatno, poveo Njegoa i u splitsku gimnaziju iji je on u to vrijeme
bio direktor. Reeno je ve da su crnogorskog suverena tada
interesovale i vie kole u drugim zemljama. Njih je namjeravao
da osnuje u svojoj maloj i tada neprosvijeenoj Crnoj Gori.53
Njego je 17. januara ujutro na parabrodu Baron Stirmer
otplovio iz Splita za Zadar. U ovaj dalmatinski grad stigao je
sljedeeg dana oko 3 sata poslije podne. Zadarsko pristanite
bilo je ispranjeno i pripremljeno za sveani doek. Po nalogu
dalmatinskog guvernera Turskog dobrodolicu mu je poelio
sekretar Gubernijalnog predsjednitva Karlo Kempter. Na putu
52 Ibidem, str. 457. Neto slino javlja i Medakovi: A kad (Vladika)
stigne u Trst, tu ostane nekoliko dana. Tu promijeni polovinu onie novaca, to
sa sobom nosae u banke. Tu Vladika proda tad naprski brilijanski krst, kojeg
mu bjee darova esar beki u znak spomena na omeaenje granica 1846. g.
(sic!), izgovarajui se, da mu treba novca za kupovanje ita, jer je bila glad u
Crnoj Gori.
53 C. Fiskovi, Nekoliko biljeaka..., str. 237.
378
MATICA, jesen 2013.
od obale do palate Gubernijalnog pretsjednitva, gdje mu je

guverner Turski priredio ruak, Njegoa je pratilo mnotvo naroda. Poslije ruka, Njego je sa dvorskim savjetnikom
Ferdinandom alerom obiao gradske zidine i razgledao topove
koji su bili tamo postavljeni. U Njegoevu ast, guverner Turski
je uvee, u palati Gubernijalnog predsjednitva, priredio prijem.
Prema jednom savremenom izvoru, na zabavi su bili najotmeniji gosti i elegantne dame; drutvo se zabavljalo i igralo. Njego
je igrao tombolu i dobro se zabavljao, ali su svi uoili da je bio
veoma uzdrljiv i da je malo govorio. Poslije veere, po supeu,
Njego se vratio na brod, gdje je proveo no. Ujutru su se, na
palubi broda, sa crnogorskim vladarom oprostili guverner
Turski, baron aler, generali, pukovnik Turn i mnoge ugledne
linosti. Parabrod Baron Stirmer otplovio je u 8 sati za Trst.54
Izvori govore da je Njego u Zadar doao u crnogorskom odijelu sa crnogorskom kapom na glavi. Prema svjedoenju oevidaca, veoma rezervisano se ophodio prema osobama koje su mu
se obraale na francuskom i italijanskom jeziku. S druge strane,
prema onima koji su govorili ilirskim jezikom bio je veoma
ljubazan i dugo se zadravao u razgovoru. U Njegoevom dranju primjeene su izvjesne crte, koje su, po miljenju nekih oevidaca, odavale veliki ponos, dok su ih drugi tumaili nedostatkom finijeg i vieg obrazovanja. Takvo njegovo ponaanje pravdano je posebnim okolnostima i obiajima u njegovoj dravi.
Prilika je da pomenemo da je jedan slikar iz Zadra obraivao
crnogorske motive. Rije je o poznatom hrvatskom slikaru
Franju Salgeti-Drioli-u (1811-1877). Pored toga, Salgeti-Drioli
prouavao je primorsku narodnu nonju, naroito u ranijem
periodu svoga umjetnikog rada, pa je pojedine elemente kasnije unosio u svoja djela. Po svoj prilici boravio je na Cetinju,
prije Njegoevog odlaska u Rusiju 1836. godine. Sauvan je
54 A. Gavrilovi, op. cit, str. 233.
MATICA, jesen 2013.
379
Velimir Vujai
jedan njegov crte na kome je prikazan Njego. Ispod crtea je

natpis: Il Vladica di Montenegro in abito di casa Vladica ossi
Petrovich e capo della nazione, to znai Vladika Crne Gore u
kunom odijelu Vladika ili Petrovi je poglavar naroda.
Veliina crtea je 4,5 x 11,8 cm. Na crteu su i objanjenja na
italijanskom jeziku za pojedine detalje koji su oznaeni latinskim slovima: a) kianka od plave svile; b) crveni turban sa
utim rubovima; c) crveno; d) plavkasto od svile sa crnim gajtanima; e) plavo; f) uto; g) tamno-crveno-zelenkasto; h) lisije
krzno; l) plavi somot; m) zelenkasto; n) bijelo; o) crveno sa zlatnim vezom.55
Na parabrodu Baron Stimer sa Njegoem je putovao od
ibenika i glasoviti Nikola Tomazeo, pjesnik, filozof,
knjievnik i politiar, koji je ve tada stekao knjievno ime.
Tomazeo je iz Venecije bio doputovao u svoj rodni ibenik, gdje
je boravio oko mjesec i po dana. Odnos Tomazea prema
Njegou bio je dvojake prirode, naime prema Njegou kao pjesniku i Njegou kao politikoj linosti. Pomenuemo, tek u
nekoliko rijei, tu oprenost ibenanina Nikole Tomazea
prema Njegou i radi ega je do nje dolo.
Upravo 1847. godine dolazi do bliih odnosa izmeu Tomasea
i Njegoa, koji je poeo istraivati dokumenta u Mletakom
arhivu, prikupljajui izmeu ostalog i podatke za svoje djelo
epan Mali, koje je poeo pisati nekoliko mjeseci poslije
svoga boravka u Veneciji. Iz djela Armanda Bashet Mletaki
arhiv (Les Arcives de Venise) saznajemo, da se Njego bavio
istraivanjima u Mletakom arhivu od 2. marta do 2. maja 1847.
godine, ostavivi Tomazeu da sredi prepise i nastavi istraivanje prema njegovim instrukcijama.56 (Nicolo Tommaseo (18021874), roen u ibeniku od oca Italijana i majke ibenanke, bio
55 Lj. Durkovi-Jaki, Negoev lik, str. 43.
56 Duan Beri, Nikola Tomaseo i Njego, Slobodana Dalmacija, 16.
kolovoza 1951. godine, br. 2032.

380
MATICA, jesen 2013.
je italo-slavenofil, oduevljen slovenskim narodima i dalmatinskom kulturom, to ga je zbliilo s Njegoem, Ivanom

Kukuljeviem-Sakcinskim i pokretom Iliraca).
Te iste godine, tj. 1847, izaao iz tampe Gorski vijenac, a
izmeu ostalih recenzenata osvrnuo se na ovo djelo i Nikola
Tomaseo, kratkim zapisom u br. 125 lista Osservatore
Triestino od 17. oktobra. Tu ocjenu prenijela je i zadarska novina Gazzeta di Zara u br. 88 od 8. novembra. Tomaseov tekst
glasi: Tamo gdje on slika stvari njemu bolje poznate, tamo gdje
se uzdrava od knjike retorike, i pribliava jeziku svojih
brana, ondje je naroito pisac i pjesnik; a njegovi stihovi bie
izvornik jezika. Ovu istu ocjenu pretampao je Tomaseo dvije
godine poslije Njegoeve smrti u svom Estetskom rjeniku.57
Do preokreta u odnosima izmeu Njegoa i Tomasea dolo je
revolucionarne 1848. godine usljed toga to je Njego stao uz
bana Jelaia, gledajui u njemu toga momenta jedinog oslobodioca Junih Slovena ispod tuinske vlasti. Budui informisan,
da Njego kao saveznik Rusije namjerava napasti Boku
Kotorsku, ako bi se ova pobunila, Tomaseo mu je uputio 31.
marta 1848. godine pismo, koje je objavljeno u novinama
Gazzeta di Zara u broju 29. od 10. aprila. U pismu Tomaseo
javlja Njegou da se govorka, da crnogorski vladar namjerava u
savezu sa Rusijom spustiti se iz Crne Gore i zaposjesti Kotor,
ali on nee u to da vjeruje. Apelujui na Njegoevu humanost,
preporuuje mu da obuzda svoje Crnogorce, inae e on u
protivnom podii svoj glas da osveti potlaene i obiljei ime
krivaca pred licem svijeta zasluenim ukorom.
Na ovo otro Tomaseovo prekoravanje, Njego je odgovorio
pismom u kome se, odbijajui klevete, ali da kada e se pleme
slavensko ispod njene gadne anateme osloboditi i kada e ga
zora istine obasjati, osobito pak protivu ovoga slobodnoga gnijezda (tj. Crne Gore) kleveta vjeno grmi, pa, na kraju dodaje:
57 Ibidem.
MATICA, jesen 2013.
381
Velimir Vujai
ica, koja cijelo Vae pismo prolazi, iz dvije je struje upredena, ja ih obje vidim. Te dvije struje, o kojima govori Njego,
bile su Tomazeovo neprijateljstvo prema Rusiji, koja je bila protektor Crne Gore i njegovo protivljenje sjedinjavanju Dalmacije
sa Hrvatskom. Njegoa je osobito ogorio nastup onih lica, koja
su agitovala za prikljuenje Dalmacije Italiji, razvijajui propagandu protiv bana Jelaia, uz koga je u tom momentu bio
Njego. Da bi paralisao namjere takvih lica, Njego je tampao
na Cetinju 20. maja 1848. godine poznato Objavljenije,
upueno Bokeljima i Dubrovanima, a koje je u italijanskom
prijevodu pretampano u Gazzetta di Zara u broju 49. od 20.
juna. U tom tekstu pozivaju se Bokelji i Dubrovani da budu
mirni i ne nasijedaju nikakvoj propagandi ve da budu u svemu
vjerni i pokorni Jelaiu.58
Kao to se vidi, Njego je uradio sasvim suprotno od onoga to
mu je savjetovao Tomaseo. Njegoev odgovor Tomaseu, kao i
Objavljenije, a jo vie njegova prisnost sa banom Jelaiem,
koja se osobito manifestvovala u njihovoj prepisci, dala je povoda Tomaseu da otpone uno pisati protiv Njegoa. Kada je
Jelai 1. decemba 1848. godine uputio Njegou pismo u kome
mu se zahvaljuje na ponuenoj pomoi i saradnji, izvjetavajui
ga istovremeno da je imenovan od strane novoga cara za
civilnog i vojnog guvernera Dalmacije i Rijeke, Tomaseo, koji
je dobio prepis ovoga pisma, stavio je sljedeu primjedbu:
Rijei potovanja i ljubavi dane od Bana jednom sveteniku
razbojniku bez srama, dobro ga ocrtavaju. To prijateljstvo koje
sluga Austrije eli sklopiti sa slugom Rusije, pokazuje kako se
moglo oekivati da bi na prvi pokret Dalmatinaca itava Crna
Gora navalila na njih: a Vladika bio je to ve izriito rekao.59
58 Ibidem.
59 Ibidem. Jo jae je potencirao Tomaseo svoju odioznost prema Njegou
u djelu Venecija u godinama 1848. i 849, koje je izalo 57 godina poslije

382
MATICA, jesen 2013.
Godinu dana prije Njegoeve smrti, u lanku Italija, Grka,

Ilirija, Korzika, Jonska ostrva i Dalmacija, koji je napisao na
Krfu, takoe veoma otro govori o Njegou. Na jednom mjestu
kae: U Crnoj Gori sloboda je uguena ruskim zlatom, koje prolazi kroz ruke jednog svetenika. Koji je to svjetenik, razjanjava jedan drugi pasus u istom lanku: Da se Slaveni ne znaju
urotiti dokazuju iste spletke Vladike Crne Gore, koji je pijui
francuska vina, i esto posjeujui dvorane Metternicha, i
pjevajui o jednoj plesaici nekog talijanskog kazalita u ilirskim
stihovima, vrijeao ruski Dvor od koga je izdravan....60
Ovakvi nastupi Tomasea sasvim su razumljivi ako se ima u
vidu njegov i Njegoev stav u revolucionarnoj 1848. godini.
Tomaseove smrti, tj. 1931. godine po njegovoj izriitoj elji. Piui o namjer-
avanom ustanku revolucionarne 1848. godine u Dalmaciji, a koji bi bio, kako
tvrdi Tomaseo, osuen na propast, on u nastavku kae: ...ovaj nesretni narod
postao bi plijen, ne samo Austrije, koja bi bacila u pljaku Hrvate i potakla
graanski rat gurajui protiv Latina Grke, od iste Austrije ve razjarene, da ih
preokrene prevarom i silom, ali i plijen Rusije koja je razapinjala svoje gvoz-
dene mree na itav slavenski narod; ili bi bila uinila da se izlije na podlone
joj zemlje crnogorska lava. Ovome bi bio posluio Vladika Petrovi, kako je
ve bio uinio u vrijeme Francuza njegov stric, opustoitelj Dubrovnika:
Vladika Petrovi, snaan pisac svoga jezika, episkop razbojnik, magnetiziran
od dvora u Petrogradu i budalatine Bea, sa rom barbarstva i crvotoi civi-
lizacije na sebi; koji je sa novcem iz Rusije plaao Strau i Senat,
potkupljujui due onih brana, bjee ve pruio ruku Jelaiu, i govorio
Dalmanticima u korist Austrije izmeu bratstva i prijetnje.

60 Ibidem. Slino se izraava o Njegou i poslije njegove smrti, kada pie u
februaru 1853. Godine u svojoj knjizi Drugo progonstvo u lanku Milan i
Crna Gora: Crna Gora bit e prisiljena na mir od vlastite slabosti i barbarst-
va, nesposobna za stalna osvajanja, i od savjeta Austrije, koja joj kao susjeda
i kao naviknuta da daje savjete i kao prijateljica strica novoga kneza koji je u
Beu i u Trstu i u Veneciji skidao episkopsku mantiju i ratniki no da pjeva
o plesaici i pije ampanjac u drutvu slobodnih ena.
MATICA, jesen 2013.
383
Velimir Vujai
Dok se Tomaseo zalagao za obnavljanje Republike sv. Marka,

koja bi obuhvatala i Dalmaciju i Boku Kotorsku, te se svim
silama borio protiv prisajedinjenja Dalmacije Hrvatskoj, dotle
je Njego bio za osloboenje i ujedinjenje hrvatskih zemalja
na elu sa banom Jelaiem. Osim toga, vidimo da je
Tomazeo visoko cijenio Njegoa kao pjesnika, dok je, s druge
strane, u svojim spisima gdje je govorio o Njegou kao
politiaru, nastojao da umanji njegov znaaj kao linosti u
ijim rukama je bila sjedinjena crkvena i svjetovna vlast u
Crnoj Gori.61
Prema slubenim izvjetajima, Njego je u Trstu odsio u gostionici Kod Meterniha. Svoj boravak u ovom gradu, Njego je
opjevao u poemi Tri dana u Triestu, koju je tampao u Beu,
gdje je stigao 26. januara. U austrijskoj prijestonici posjeivao
je mnoge visoke linosti: kneza Meterniha, biveg srpskog
kneza Mihaila Obrenovia, koji je tada ivio u Beu, ruskog
poslanika grofa Medema i mnoge druge.
U knjievnom pogledu, na ovom putovanju su nastala etiri
Njegoeva djela: poema timer leti na kolima, napisana u
Splitu, poema Tri dana u Trijestu, pjesma Misao, ispjevana
u Beu, pjesma bez imena, koja je kasnije nazvana Filozof,
astronom i poeta, napisana na Cetinju, ali inspirisana ovim
putovanjem i pjesma posveena popu Jakovu Popoviu.62
Dok je prva Njegoeva posjeta Splitu bila 16. i 17. januara
1844. godine prilikom njegovog putovanja iz Kotora za Trst,
druga je uslijedila poslije tri godine, za vrijeme njegovog povratka iz Trsta. Tada Eduard Grij de Ronze nije vie bio okruni
poglavar u Splitu, jer je u meuvremenu bio u istom svojstvu
premjeten u Kotor, gdje je zamijenio Gabrijela Ivaia.
Vijesti o drugoj Njegoevoj posjeti Splitu sauvali su nam:
Milorad Medakovi, Njegoev autant na ovom putu, Endru
61 Ibidem.
62 A. Gavrilovi, op. cit, str. 235.
384
MATICA, jesen 2013.
Aribald Paton, dobar poznavalac Balkana i lan Geografskog

drutva u Londonu i Franesko Karara.
Prema pisanju Franeska Karare, arheologa, direktora
Arheolokog muzeja u Splitu, publiciste i sakupljaa starih
hrvatskih knjievnih djela, inae aka i, kasnije, profesora
splitske gimnazije, Njego je drugi put posjetio Split 1846.
godine, ali ne na povratku iz Bea gdje je jedno vrijeme boravio,
nego prilikom odlaska za austrijsku prijestonicu. Ova Kararina
tvrdnja potvruje se i drugim podacima. Zagrebke novine
Agramer politische Zeitung od 24. oktobra 1846. godine, broj
85, god. XXI, str. 377, u tekstu Vijest iz ibenika, navode da
je crnogorski vladar 13. oktobra 1846. godine posjetio ovaj
grad. U pomenutom tekstu stoji, izmeu ostalog, i sljedee: U
pratnji Milorada Medakovia Njego je 13. oktobra, oko 11 sati
prije podne, 1846. godine stigao parabrodom Dalmata u
ibenik. Poslije podne otiao je za Skradin da bi razgledao
slapove Krke.63 Tvrdnja nekih autora da je Njegoeva posjeta
Splitu uslijedila izmeu 16. i 22. marta 1847. godine, u sutini
je tana. Ali ona se dogodila poslije vladiinog povratka iz Trsta.
63 J. Milovi, Petar II..., graa..., knj. 4, str. 329; Isti, Njegoevo intereso-
vanje za prirodne ljepote, Stvaranje, knj. 9-10, Titograd 1973, str. 1255-1258.
Allgemeine Zetung No 304, od 31. X 1846, str. 2430-2431, biljee da je Njego
poetkom oktobra posjetio Split, Solin i ibenik i razgledao tamonje starine.
U hrvatskom asopisu Vienac za godinu 1890. pojavila se slika Slap Krke u
Dalmaciji slikao, A. Chitussi, na strani 301. U istom goditu Vienca, str.
302, ta je slika propraena sljedeim tekstom: Slap Krke. Krka (Titius) izvire
u nekoj peini na podnoju gore Ersovca kod Topolja, tee kraj Knina i
Skradina, proavi kroz Prokljansko jezero uvire se kod sela Zatona u more.
Duga je Krka 57 kilometara; a brodiva je samo meu uem i Skradinskim
bukom. Od Skradina do ua duboka je 6-12 metara. Najpoznatiji pritok je
ikola. Krka tvori vie slapova, nu najznamenitiji su Roki slap i Skradinski
buk kod Skradina.
MATICA, jesen 2013.
385
Velimir Vujai
Poznato je da je Njego u pratnji Milorada Medakovia krenuo

iz Kotora za Trst, gdje se zadrao nekoliko dana. U Trstu je prodao neke svoje dragocjenosti da bi kupio ito, koje je odmah
upueno u Crnu Goru. Iz Trsta je otiao za Be, u namjeri da
poe za Petrograd radi pokretanja pitanja Vranjine i Lesendra.
Poto u tome nije uspio, on je zimu 1846/47. iskoristio da u
Beu odtampa Gorski vijenac. U februaru 1847. godine
Njego je iz Bea preko Trsta, gdje je ponovo kupio ito i uputio
ga za Crnu Goru, stigao u Veneciju. U Mletakom dravnom
arhivu, uz pomo knjievnika Nikole Tomazea, Njego je
prepisao razna dokumenta koja su se odnosila na Crnu Goru i
epana Malog. Iz Venecije se, preko Trsta, uputio za Kotor,
gdje je stigao 26. marta 1847. godine.
O ovim dogaajima svoje itaoce su obavijestile i Novine
dalmat.-horvatsko-slavonske. U subotu 27. veljae 1847, Teaj
XIII, broj 17, str. 68 (urednik i izdatelj dr Ljudevit Gaj). Tekst
donosimo u cjelini:
Glasonoa. Slavenske vesti. Iz Bea. ernogorski vladika,
preosvetjeni g. Petar Petrovi Njego, koji se je sada otprilike tri
meseca u poslovah svoje u Beu bavio, odelio se je sa svojim
drugom juer kui. Nu zabavit e se jo u Mletcih, da potrai
izvorah ernogorske povesnice, koju namerava na svetlo izdati.
Iz tiskarnice Mehitaristah izilo je ovih danah delo od osam
arkah, veoma sjajno utiskano. Nalov mu je Gorski vienac.
Istoriesko sobitje pri svretku XVII vieka. Soinenie P. P. N.
Vladike crnogorskoga. Dana 6. oujka (mart) zapoet e se u
Beu po svoj prilici slavjanska sela.64
Dakle, ova posjeta Splitu mogla je uslijediti izmeu 16. i 22.
marta 1847. godine. Ovo posredno potvruje i Paton koji je pred
kraj 1846. godine boravio na Cetinju, traei Njegoa. Naravno,
nije ga naao jer je on tada bio u Beu. Na jednom mjestu Paton
386
MATICA, jesen 2013.
kae: Mladi Vladika bio je divovskog stasa, jer, iako ga nijesam vidio u Crnoj Gori, imao sam prilike da docnije u Splitu
malo razgovaram s njim, prigodom njegovog povratka iz Bea.
Mada su Njegoa u Crnoj Gori ekale nove i teke brige, on je
prilikom ove posjete Splitu bio izuzetno raspoloen i odmah
stekao simpatije Patona i Karare, koji su, uz druga slubena lica,
doli na prarabrod da ga pozdrave. Sa Cetinja su ve bili izvijestili Vladiku da je Paton dolazio u Crnu Goru u elji da ga
upozna. Zato, im je uo njegovo ime, zagledao se u Patona i
rekao: Vi ste bili u Crnoj Gori. Molim Vas recite mi to ste
tamo znamenito vidjeli?. U daljem razgovoru sa Patonom
Njego mu je rekao: Znate li vi gdje postoji prava sloboda? U
Crnoj Gori, ije kljueve ja drim.
U svojim zapisima Karara65 navodi da se Njego zatim obratio
njemu rijeima: A Vi, koji Dalmaciju opisujete (tada je ba izlazio iz tampe jedan Kararin opis Dalmacije) zato ne doete da
posjetite i opiete Crnu Goru. Ja u Vam biti pri ruci da upoznate
cijelu zemlju i Vi ete se uvjeriti da Crnogorci nijesu varvari.
Ovo je bilo potrebno navesti, budui se radilo o prvom susretu Karare sa Njegoem. Do tada Karara je bio indiferentan
prema crnogorskom vladaru i, slobodno se moe rei, nije ga
puno cijenio. To se moe zakljuiti na osnovu jo neobjavljenog
putopisa o Kararinom boravku u Beu 1845. godine. Ovdje postoji samo jedna biljeka o Njegou, koju je potrebno prenijeti ne
samo kao svjedoanstvo tadanjeg Kararinog suda o
crnogorskom vladaru ve i o nastojanjima visokih bekih krugova da dobiju to vie informacija o njemu. Karara je, doavi
iz Splita u Be, bio ushien prijemom kod knjeginje Meternih,
kod koje ga je uveo njegov zatitnik baron Karlo Higel. On taj
prijem ovako opisuje:
65 Franesko Karara (roen u Splitu 16. novembra 1812, a umro 29. janu-
ara 1854. godine u Veneciji) bio je profesor splitskog sjemenita i dugogodin-
ji upravitelj Arheolokog muzeja; napisao je niz arheolokih studija.
MATICA, jesen 2013.
387
Velimir Vujai
Ponedeljak 13. studenog. Dan poput sna...Otvarajui vrata

ree mi: Uvodim Vas kneginji. I uavi bez daljnjega, naoh
se u zemaljskom raju, punu mirisa, slika, poprsja, cvijea i to li
ja znam, a u sredini sjedei na divanu kraj nekog visokog
crkvenog dostojanstvenika, iskienog odlikovanjima i kriima,
Njeno Visoanstvo Knjeginja, a tu i tamo po neki par kavalira u
razgovoru. Netom me Knjeginja ugleda progovori na francuski:
Vidjela sam Vas ve jednom. Da, Visosti, prole godine u
Trstu. Kad to rekoh francuski, prihvatih njemaki. Ponudi mi
stoi pred sobom, a baron se postavi nasuprot da pilji u me kao
uvijek. Zapita me o mom putu, a zatim zapoee razgovori o
Crnoj Gori i onom krvolonom Vladici, o gospodinu Courtu, o
Wilkinsonu, o njegovim novanicama, o njegovom izletu u
Crnu Goru i u Mostar, te o nainu kako se probio kod
mostarskog Vezira. I ona i visoki crkveni dostojanstvenik
sluahu s uitkom stvarice koje sam im priao, unosei u njih
poneto duhovitosti.66
Ovakav sud o Njegou, Karara je stekao pod uticajem franjevca Inocentija ulia. Reeno je ve da se uli, u svojim pismima iz Dubrovnika, o Vladici izraavao ne samo nepovoljno
ve i nekulturno.
Koliko je Kararin susret sa Njegoem u Splitu odluno i jako
djelovao na njega najbolje svjedoe Kararine rijei: Ja ga nijesam mogao nikad shvatiti iz knjiga i izvjetaja drugijeh (misli na
pisma fra Inocentija), ali drim da sam ga shvatio i jasan pojam
o njemu dobio, razgovarajui s njim. Tako je ova druga
Njegoeva posjeta Splitu urodila i tim da je Franesko Karara od
indiferentnog posmatraa postao vatreni pobornik velikog pjesnika i valadara.
66 Dr C. Fiskovi, Nekoliko biljeaka..., str. 234. Nazvavi Njegoa
krvolonim Karara nije o njemu eni bekog kancelara, koji je budno motrio
na uzdizanje Crne Gore, dobro priao. Jasno je da se Karara u svom
slavoljublju dodvoravao Meternihovoj reakcionarnoj vladi.

388
MATICA, jesen 2013.
Poslije ovog susreta, Karara je stekao visoko miljenje o

Njegou, pa ga je bolesnog posjeivao 1851. godine u Heicingu.
On je osjetio njegovu veliinu i poslije Njegoeve smrti pisao je
pozitivno i dirljivo o njemu. O tome svjedoi Kararin lanak
Crnogorski vladika portret iz njegovih razgovora, koji je bio
prvi put objavljen na talijanskom jeziku u transkim novinama
Letture di famiglia 1852. Godine. Zbog svog znaaja, Kararin
lanak donosimo u izvodima:67
Svaki putnik koji je, plovei parabrodom po Dalmaciji, navodi Karara, posjeivao na trenutak Crnu Goru, opisivao je
Vladiku i davao njegov portret rijeima ili skicom, tako da svaki
Evropejac poznavae munjevito oko, plemeniti izraz lica, stas,
dranje, odijevanje. Ali nijedan, koliko mi je poznato, nije
prouavao srce, um, karakter; on je bio kao i njegova zemlja
uven, ali nepoznat. Neki drahu da je licemjeran i prevrtljiv,
drugi da je naivan i velikoduan; jedan ga smatrae genijem,
drugi barabom, neki da je niko i nita; jedni veliahu njegovu
biblioteku, drugi pominjahu pijanenje na njegovim gozbama;
isticahu ga istovremeno kao pjesnika, diplomatu, naprednjaka, a
i kao razbojnika.
Ja ga nijesam nikada mogao upoznati iz knjiga ili iz izvjetaja drugih, ali sam miljenje o njemu stekao potpuno i ocijenio ga
iz nekih razgovora. Sada kad on pripada istoriji i nije vie
vladar, nego prah, ugodno mi je zabiljeiti ove odlomke, koji su
mi pomogli da ga shvatim.
67 Franesko Karara, Crnogorski vladika portret iz njegovih razgovora
(preveo s italijanskog D. Beri), Istorijski zapisi, knj. VII, Cetinje, 1951, str. 395.
Iz pomenutog transkog lista pretampao ga je Jakov udina u svojoj knjizi
Storia del Montenegro objavljenoj u Splitu 1881. godine. U izvodu lanak je bio
slobodno preveden u novosadskoj Sedmici 1854. godine. Zbog interesantnih
podataka o Njegou, lanak je kompletno preveo D. Beri iz transkog lista
Letture di famiglia, koji se kompletan uva u Gradskoj biblioteci u Splitu.
MATICA, jesen 2013.
389
Velimir Vujai
Karara se 1846. godine, navodi se dalje u spisu, naao u Splitu

sa Njegoem i sa kotlananinom A. Patonom, koji je, u
odsustvu Vladike, posjetio Crnu Goru i dovravao ovo znaajno
putovanje studijom, koju je objavio 1848. u Londonu pod
naslovom Highlands and Islands of the Adriatic.
Tek to je Monsinjor (ovako se nazivae Vladika episkop)
uo ime Paton, obratio mu se: Vi ste bili u Crnoj Gori - rekao
je - budite ljubazni pa mi ispriajte to ste znaajnog vidjeli?
uvi jednu kratku pripovijest, pridodao je: Vi nijeste vidjeli
nita, ako nijeste vidjeli Vladiku, jer je Vladika u Crnoj Gori
sve. Paton je odgovorio pristojno sa mnogo duha, ali je
Vladika, zagrijan, nastavio: Vi, gospodine, pripadate jednom
velikom narodu, zemlji slobode; ali znate li gdje se nalazi prava
sloboda. U Crnoj Gori, i ja drim njene kljueve.
Karara je u mjesecu julu 1851. godine posjetio bolesnog
Njegoa u ljetovalitu Hicing kod eburna. Njego je bio
izoblien, tvrdi Karara, crna i duga kosa i crna brada,
obiljeavajui konture omravjelog votanog lica, isticale su
blijedilo; oi bijahu mutne i upale, glas promukao, disanje teko:
sjedei sam sebi bjee teak. Sa Kararom je posjetio Njegoa i
vitez Najgebaur, oduevljeni opisiva Dalmacije i Crne Gore,
koji je posjetio Vladiku u ljeto 1850, i od njega dobio mnoge
usluge. Nego je, navodi dalje Karara, govorio o svom zdravlju,
za koje je vjerovao da nije u opsnosti. U oku, u izgledu, u
akcentu raspoznavasmo slomljenog bolesnika; ali kada je
poinjao govoriti o Napulju, gdje je bio proveo prolu zimu
zbog zdravstvenog oporavka, i opisivae divne poloaje,
ljekovite i mirisave povjetarce, krasni safir neba, njegov glas
zvuae najsnajnije, obrazi mu se zaarie, dua, neobuzdana,
izgledae kao da se oslobodila veza njegovog bolesnog tijela. U
onom asu raspoznavao se pjesnik.
Budui je nekoliko dana ranije, tvrdi Karara, izalo iz tampe
u Lajpcigu djelo: Die Sud-Slaven od Najgebaura, u kojem je
390
MATICA, jesen 2013.
opisao svoje putovanje po Dalmaciji i Crnoj Gori, Njego je

poveo razgovor o ovoj temi. Pomenuo je da jo nije dobio knigu,
ali je nadasve elio da je proita, poto, zakljuujui po ljubavi
koju je autor pokazivao prema ovim krajevima, i po nainu na
koji je knjiga napisana, nadao se da e vidjeti popravljene
pogreke mnogih njemakih putopisaca, koji su opisivali sa
mnogo leernosti koliko Dalmaciju toliko i Crnu Goru. Zapita
me, da li sam primio i proitao djela Vilkinsona i Patona, i uvi
da jesam, i koliko, po mom sudu, duguju Dalmatinci i Crnogorci
uenim i dubokim studijama engleskog arheologa, sjajnoj i
korisnoj pronicavosti kotskog publiciste, obrati se Najgebauru,
- A ipak vidite, ree, to je velika stvar i zamana. Englezi koji
dolaze k nama paljivo promatraju i prouavaju svaku stvar, i
sve uzimaju u obzir, i, ako ih neko ne obmanjuje, opisuju tano.
Francuzi vide povrno, u veini sluajeva vide jasno, a vie puta
previaju, ali previe idealizuju. Veina Njemaca je, naprotiv,
zadovoljna ako moe sastaviti jedan svezak, bilo kakav, pa da je
i prepisan od drugih; a budui da o Vladici i njegovoj zemlji
treba neto rei to drugi nijesu kazali, uzimaju za gotov novac
svaku priu i svaku duhovitu izmiljotinu.
I s obzirom na geografske karte nalazimo se u neprilici - produio je Monsinjor obrativi se meni - ne poznajete li neku novu?
Rekao sam da postoji ona od Vilkinsona, i jedna takoe najnovija,
izvedena od geografskog instituta u Vajmaru od Kiperta, koji se
koristio radovima Buea, Vilkinsona i Karaaja. Pjesme, pjesme,
(dodao je Monsinjor) bez mjerenja ne prave se geografske karte.
I ispriao mi je da je preduzeo sve potrebne mjere za snimanje i
publikaciju jedne geografske i topografske karte i istorije Crne
Gore. A vjerovao je da su radovi prilino odmakli, zahvaljujui
njegovom Vukoviu (njegov autant, bivi austrijski oficir).
U toku daljeg razgovora, Najgebaur je zapitao Njegoa o njegovoj novoj poemi. tampa se u Zagrebu, odgovorio je, i
promijenio razgovor ne pridajui tome nikakve vanosti.
MATICA, jesen 2013.
391
Velimir Vujai
Karara ga je zapitao, navodi se dalje u spisu, da li je iskovana

medalja, koju je Njego, kako su izvjetavale novine, zamislio
kao uspomenu na kosovski boj. Odgovorio mi je da nije, ali da
ima nacrt, izraen od jednog od najboljih napuljskih umjetnika:
i dao nam ga da vidimo. Opazivi da promatram suvie srpska
slova natpisa, brzo je dodao: Jezik treba da bude povezan sa
vjerom. I zbilja Grci su upotrebljavali uvijek irilicu; i irilska
azbuka, i grka i ruska, sada je sinonim snanog izraaja.
Karara je posljednji put vidio Njegoa 23. jula, kada je krenuo
u Trst na morsko lijeenje. Dugo su se zadrali u razgovoru.
Govorio je, tvrdi Karara, o istoriji Crne Gore, i o nainu za koji je
vjerovao da e najzgodnije sakupiti grau. Potrebno je obii prije
svega selo po selo, biljeiti znamenita mjesta i glavna bojita, sakupiti mnoga razasuta predanja i narodne pjesme, prepisati sve to
se nalazi u glavnim bibliotekama Evrope, posebno u Veneciji,
Rimu, Petrogradu i arhivima Dalmacije; a na kraju pretresti djela
Petrovia, Viala de Somiera, Milakovia, Stefanovia. I Vilkinsona, dodao sam, - A on brzo odgovori da, ali ne tiglica.
Iz dugakog i raznolikog razgovora Karara je uoio divljenje
koje je Njego ukazivao otroumnosti lorda Palmerstona, karakteru Tomazea, kulturi barona Majendorfa, energiji grofa
Stadiona, i entuzijazamu za Veneciju i Napulj; dosadu ne drsku,
niti prostaku, od nepravdi napisanih na njegov raun i na raun
Crne Gore; izjavu istaknutu Crnogorci ne reu glave nego
Turcima, nijedan Crnogorac nije rezao glave hrianima; primjedbu, da ako se vojvoda od Dubrovnika sjeao Vagrama, nije
zaboravio ni Crnu Goru; prigovor na opravdanje Austrijanaca,
da njihovi vojnici, umjesto da reu glave Crnogoraca, putahu ih
slobodne itd. Vjera i heroizam, uzvikne najednom, dva su elementa ivota za moj narod. Heroizam mogu odrati ivo u
osveti protiv Turaka, i pri tome u da se posluim jednim
mjestom iz Biblije qua mensura mensi fueritis, eadem remetietur vobis, - ali alosti me to to sve vie slabi vjerski osjeaj.
392
MATICA, jesen 2013.
Svoj spis Karara je zavrio sljedeim rijeima:

Na odlasku stisnuo mi je vie puta ruku. Izgledalo mi je da
mi stiska ruku jedan studeni le.
Koliko sam napisao vie je biografija Vladike; ipak se njegov
ivot moe skicirati u kratkim crtama.
Rodio se na Njeguima 1812, obrazovanje je dobio u
Petrogradu; 1830 izabran je za vladiku, 1833 bio je posveen za
episkopa; umro je 31 oktobra 1851 na Cetinju. Kao vladar,
vezao je sav svoj interes za Rusiju i odravao svetu krvnu osvetu protiv Turaka; oivio je unutranju upravu svoje zemlje, protjerao je i unitio one koji su teili za civilnom vlau, uzeo je
svu vlast u svoje ruke, stvorio je senat koji predlae zakone i
upravlja pravosuem, pobrinuo se za javne rashode sa skromnim porezima, ustanovio je zlatnu medalju za zasluge, otvorio je
osnovnu kolu i tampariju. Kao prvosvjetenik propovijedao je
mir, ljubav prema prijatelju, i sveta prava na vlasnitvo,
posjeivao je i drao u potinjenosti svoje kaluere, posvetio je
svog strica (njegovog prethodnika) Petra I koji je ostao u dobroj
uspomeni, i uveo na onom grobu korisno hodoae. Kao voa,
prije pastirske take pograbio je sablju, omastio se krvlju i vodio
je svoje sjajne pobjede protiv Turaka; u jurinim bitkama vitlae
sabljom i iae na elu; u nametnutnim borbama stezae krst,
blagosiljae i moljae. Kao narodni pjesnik, dao je jednu zbirku
herojskih pjesama; opjevao je, u dvije drame, epana Malog i
avanturistikog cara Petra III; a na lirski nain, osamljenost u
Crnoj Gori i jednu transku plesaicu.
Sada neka prosudi svako kakav je bio.68
Ovime su iscrpljeni podaci o Njegou i Crnoj Gori objavljeni
u Hronici splitske gimnazije. Iz Splitske gimnazije je izaao
68 Franesko Karara, Crnogorski vladika portret iz njegovih razgovora
(preveo s italijanskog D. Beri), Istorijski zapisi, knj. VII, Cetinje, 1951, str.
395-398.
MATICA, jesen 2013.
393
Velimir Vujai
veliki broj izuzetnih intelektualaca, kojima se Hrvatska moe

ponositi. Od poznatih linosti Splitsku gimnaziju zavrili: Ante
Kuzmani (1829), Franjo Karara (1823), Frano Batini i Ivan
Nodilo (1839), Natko Nodilo (1851), Antonio Bajamonti
(1847), Luka Boti (1848), Antun Karlo Bakoti i jedan od voa
hrvatskog preporoda Mihovil Pavlinovi
Zahvaljujui Pavlinoviu, Mihu Klaiu, Natku Nodilu i dr.
predstavnicima hrvatskog narodnog preporoda, Gimnazija je
osamdesetih godina XIX vijeka postala u potpunosti
prohrvatska, u emu je veliku ulogu odigrao njen direktor don
Frano Buli.69
Kao teak bolesnik, Njego je tokom 1850. i 1851. godine u
vie navrata parabrodom prolazio preko Splita, putujui iz
Kotora za Trst i obratno. Kako je tada bio ve toliko oslabio da
nije mogao izlaziti na kopno, splitske vlasti su redovno slale
slubena lica da ga pozdrave i vojnu muziku da ga zabavi.
Na jednom od tih Njegoevih putovanja preko Trsta i kroz
Dalmaciju upoznao ga je i Jakov udina, dalmatinski pisac, kasnije autor knjige Storia del Montenegro (Crnagora) da tempi
antichi fino a nostri, koja je tampana u Splitu 1882. godine.
Jakov udina je roen u Filipjakovu kod Zadra, bio je ak
splitske gimnazije. U nedostatku sredstava za dalje univerzitetske studije naao je prijem i zatitu kod Franeska
Ongara i Paifika Valusti u Trstu. Od 1847. do 1848. godine,
ivio je u Trstu kao profesor hrvatskog jezika i knjievnosti na
Nautiko-trgovakoj akademiji. Za vrijeme revolucije 1848.
godine, zbog simpatija prema republikanskoj vladi u Veneciji,
bio je prinuen da pobjegne u Italiju. Kada je objavljena
amnestija politikim krivcima, udina se vratio u Trst, ali je njegovo mjesto na Nautiko-trgovakoj akademiji bilo dodijeljeno
69 Josip Posedel, Splitska gimnazija do druge polovine XIX vijeka,
Historijski zbornik, XLIII, Zagreb, 1990, str. 81-85.

394
MATICA, jesen 2013.
drugom. Nakon toga, udina odlazi na studije prava u Italiju,

gdje je i doktorirao. Jo za vrijeme boravka u Trstu bio je saradnik lista Osservatore Triestino, a zatim je ureivao zadarski
list La Gazzetta di Zara i slubeni list Osservatore Dalmato.
Napisao je niz lanaka i broura, a osobito se istakao
prevoenjem hrvatskih pjesama na italijanski jezik i
prouavanjem hrvatskog folklora. Najvei dio ivota, sve do
smrti 1900. godine, proveo je u Splitu kao javni biljenik.70
im je izaao iz tampe Gorski vijenac, udina je otpoeo
sa njegovim prevoenjem na italijanski jezik i nekoliko odlomaka tampao u listu Osservatore Triestino. Povodom
objavljivanja prvog odlomaka iz Gorskog vijenca (peto
Kolo, stih 1210-1226) u pomenutom listu, br. 125 od 17. oktobra 1847. godine, urednik lista Paifiko Valusti propratio je
prevod udine prigodnim tekstom u kome, izmeu ostalog, stoji
i sljedee: Jedan izobraeni mladi Dalmatinac gospodin Jakov
udina poduzeo je da prevede u italijanskom stihu tragediju
crnogorskog Vladike i mi predviamo dobro taj njegov pothvat,
jer e se sigurno u Italiji htjeti itati ovo njegovo djelo.
Dalmacija, gdje se plemena i jezici slavenski i italijanski ukrtavaju, povezuju, mora da bude tlo na kojemu treba da se
upoznaju takoer i dvije kulture. U dunosti je Dalmatinaca da
preduzmu ovu zadau posrednika, jer s jedne i s druge obale
Jadrana materijalne i intelektualne veze ne mogu nego da
porastu u budunosti, i bie dunost zahvalnosti inicijatorima
ovog djela i vremena. Italija, koja je rado primila prevod
Tomazea, Pelegrinia i u svim najnovijim publikacijama o
ilirskim stvarima i slavenskim uopte bie zahvalna udini za
ovaj dar koji joj on ini. On, koji se sada nalazi u Trstu, gdje
izgleda da se posveuje odgoju djece, dao je naem listu etvrto
70 Dr Pavao Gali, Italijanski prevodi iz Njegoevog Gorskog Vijenca u
periodiku Gazzetta di Zara, Stvaranje, 9-10, Titograd, 1963, str. 155.
MATICA, jesen 2013.
395
Velimir Vujai
kolo tragedije Vladike, s naslovom Serto della Montagna,

koje donosimo ovdje ispod naim itaocima.71
Osim pomenutog odlomka prijevoda Gorskog vijenca,
udina je u listu Osservatore Triestino tampao jo pet drugih.
Popis brojeva Osservatore Triestino u kojima su objavljeni
odlomci prijevoda Gorskog vijenca od Jakova udine prvi je
donio Pavle Popovi. Prema ovom autoru, ti odlomci bili su
sljedei: Osservatore Triestino, 1847, br. 125 (17. okt), 132 (3.
nov), 144 (1. dec), 154 (24. dec) i 1848. godine br. 5 (12. jan),
18 (5. mart). Poto prevod nije poznat dananjoj literaturi G. v,
to u njemu dodati jo ovo. On sadri kolo V (Novi grade), kolo
II (au meda), deo pojave Drakove (Bjee igre), drugi
monolog igumanov (Ja sam proa), kolo VI ( Bjee oblak), kolo
I (Bog se dragi); svaki odlomak u po jednom od brojeva.72
udina je, dakle, preveo stihove: 1210-1226, 563-602, 15311577, 2486-2520, 2622-2647 i 198-268.
udina je u slubenom listu Dalmacije Gazzetta di Zara
objavio pet prijevoda iz Gorskog vijenca; 1847, dakle iste
godine kada je izalo Njegoevo remek-djelo, tri prevoda, a
sljedee, 1848. godine, dva prijevoda. Treba napomenuti da su
se te interpretacije Njegoevih stihova pojavile najprije u
transkom listu Osservatore Triestino, a zadarski list ih je kasnije objavio uz napomenu da su uzete iz transkih novina.
udinini prijevodi Gorskog vijenca tampani su u jo nekim
listovima. U listu La Dalmazia Costituzione, br. 13 od 10.
avgusta 1848. godine, pod naslovom Kolo. Dalla Tragedia
Slava del Vladica di Montenegro Si Danza cantando tampan
je prijevod estog Kola (stih 2622-2647).
U listu Osservatore Dalmato tampani su odlomci:
71 Duan Beri, Nekoliko podataka o prvom prevodu Gorskog vijenca na
italijanski jezik, Istorijski zapisi, knj. VII, Cetinje, 1951, str. 110.
72 Istorijski zapisi, knj. III, Cetinje, 1950, str. 252.
396
MATICA, jesen 2013.
1. Kolo quarto (stih 1210-1226). Osim toga jo i pjesma

Mustaj kadije (La bella Fatima) (stih 1885-1873). Ove odlomke
dodao je udina na kraju prevedenog lanka iz Lloyda pod
naslovom: Il Montenegro e il Vladika Pietro Petrovich II u br.
194 od 5. decembra 1851. godine.
2. Frammento del Gorski vienatz del Vladika Pietro Petrovi.
Br. 163 od 12. oktobra 1852, stih 563-602.
udinini prevodi Gorskog vijenca objavljeni su i u listu
Corriere Italiano, br. 240 iz 1852. godine.
Pored navedenih listova, udinini prijevodi Gorskog vijenca pojavili su se i u sljedeim publikacijama:
Prva knjiga Canti del popolo slavo (Firenze, 1878),
Storia del Montenegro (Crnagora) da tempi antichi fino a
nostri (Spalato, 1882).
U ovim publikacijama udina je dopunio i preinaio pojedine
odlomke, i uz izvjesna objanjenja donio sadraj Gorskog
vijenca sa umetanjem prevedenih odlomaka u prozi i stihu. U
knjizi Canti del popolo slavo udina je uz navedene odlomke
dodao jo i prijevode stihova 269-290, 691-713, 1077-1121,
1503-1528, 1733-1752 i 2407-2437, a u knjizi Storia del
Montenegro jo i stihove 1044-1074.
im je izala zbirka Canti del popolo slavo, na udinin prijevod Gorskog vijenca osvrnuo se Luko Zore, koji na kraju
svoje kritike pie: Mi smo razgledali ono to je najbolje uzeo
da prevaa g. udina i nanizali smo nae primjedbe. Ali treba da
oitujemo da ima komada lijepo prevedenijeh te smo uprav
radosni da je g. udina pokazao ova naa zrna biserna
Talijanima.73
udinini prijevodi uspjeli su da predstave Njegoa italijanskoj
italakoj publici i prvi su pokuaj da se poezija crnogorskog
pjesnika prenese u italijanski jezik. Prvi zadarski prijevodi su
MATICA, jesen 2013.
397
Velimir Vujai
bez sumnje pobudili kod mnogih elju za Njegoevim originalom,

a svi nedostaci i netanosti, koji prate gotovo sve interpretacije, pa
i ovu, nipoto ne umanjuju vrijednost udinovog rada.
Piui o Njegou udina kae: Bio sam prijateljski povezan
s glasovitim pokojnikom, koji mi je bio osobito sklon, budui da
sam prvi preveo u talijanskim stihovima i upoznao Italiju sa
nekoliko njegovih prekrasnih pjesama.
Kao uspomena na to prijateljstvo uva se u gradskoj biblioteci Splita prvo, beogradsko izdanje Njegoevog Srpskog
ogledala, broirani primjerak modrih korica. Peat na koricama
dr Giacomo Chiudina svjedoi da je on bio vlasnik knjige. Na
prvom listu je zapisano: Dono tattomi dal Vladicca nel Vapore
(dar koji mi je poklonio Vladika na parabrodu). Njego je,
dakle, mladom udini poklonio taj primjerak, pa i ovaj podatak,
kao i ostali ovdje izneseni svjedoe, da je njegova pojava bila
zapaena ne samo u slubenim krugovima, nego i meu intelektualcima Dalmacije onog vremena.74
Kao svaki veliki i pjesnik, i Njego je u Italiji dobio svoj tribut
i poasti u prijevodima i esejima. Ako izuzmemo izvjetaj
strastvenog istarskog prirodnjaka Bartolomeja Biazoleta sa njegovog puta u Crnu Goru 1838. godine, u drutvo saksonskog
kralja Fridriha Avgusta, i na njegov simpatini opis mladoga
Njegoa, majestinog, umiljatog, uljudnog, obrazovanog,75
onda moramo godinu 1847. uzeti kao godinu razvoja
Njegoiade u italijanskoj tampi. Ta je godina teka i opasna za
crnogorskog gospodara i nadahnutog pjesnika, koji se, zaustavljen na svom putu u Petrograd od strane ruskog poslanika u
Beu, vratio alostan u svoju domovinu i naao od skadarskog
pae pobunjena plemena, zbog ega se morao prihvatiti oruja
protiv skadarskog paaluka i prepirati s Austrijom koja ga nije
74 C. Fiskovi, Nekoliko biljeaka..., str. 237.
75 Arturo Kronia, Italijanski prevod Njegoeve pjesme Tri dana u
Triestu, Stvaranje, Cetinje, 1951, knj. 7-8, str. 391.

398
MATICA, jesen 2013.
ostavljala na miru, ali je ta godina istovremeno i slavna, jer je

tada objavljen Gorski vijenac u Jermenskoj tampariji u Beu.
Odmah se pojavila kritika, koja je ista pohvala (uz prozni prijevod monologa vladike Danila) dalmatinskog knjievnika
Franeskija u u dalmatinskom Knjievnom listu koji je bio
namijenjen obrazovanijim krugovima.76 Zatim se javlja i ve
pomenuti udinov pokuaj prijevoda Gorskog vijenca, objavljen u Osservatore Triestino, pod urednitvom Paifika Valusija. Tu je, najzad, u podlistku istog Osservatore Triestino,
kratka, ali laskava i tana ocjena od Tomazea, koji je imao priliku da se upozna sa Njegoem u Veneciji 1847. godine, prilikom njegovog povratka iz Bea, i da mu se nae na ruku prilikom prikupljanja arhivskih podataka za epana Malog77,
ocjena koju je Tomazeo donio u svom Estetikom rjeniku.78
Dalmatinski knjievnik i arheolog Franesko Karara u
Letture di famiglia, Trieste, I (1855) ima opis: Il vladika del
Montenegro ritartto dai suoi colloqui udina je oglasio ovaj
pokuaj prijevoda Gorskog vijenca u svojim Cani del popolo slavo, vol. I; Firence, 1878. i u svojoj Storia del
Montenegro (Crnagora), Spalato, 1882.79
Preko pomenutih pokuaja prijevoda, kritika i ponavljanja
dolazimo do potpunih prijevoda, Gorskog vijenaca: 1902.
godine izaao je u Fabrijanu (Italija) prijevod Zadranina Josipa
Nikolia, (Giuseppe Nikolich)80 i 1939. djelo Umberta
76. Ibidem, str. 391; G. Franceschi, Critica in Dalmazia, Zara, br. 23 i 24 od
10. i 17. juna 1847. godine.

77 To navodi sam Njego u Predgovoru svog epana Malog.
78 Tomazeova kritika se pojavila u Osservatore Triestino br. 129 od 27. X
1847, deset dana po izlasku prvog udinovog pokuaja.

80 Ibidem, str. 392; Pietro Petrovich Njego, Il serto dela montagna,
tradizione di Giovani Nikoli, Fabiano, Gentile, 1902; Vladimir Lovri, Osvrt
na italijanske prevode Gorskog vijenca, Stvaranje, Cetinje, 1955, 2, str. 90.
MATICA, jesen 2013.
399
Velimir Vujai
Urbanija;81 prvi u jedanaestercu bez slika, vrlo slobodan i snaan, a drugi u istoj metrici, mnogo vjerniji, ali i mnogo bezbojniji. Objavljen je i prijevod Rijeanina Bruna Nerija, dok je prijevod Petra Kasandria iz 1926. godine, usljed nagle prevodioeve smrti u Rimu, ostao u rukopisu.82 V. Lovri navodi da
se ni poslije interesovanja kod pokojnikove rodbine nije moglo
nita doznati o sudbini ovog prijevoda.83 Meutim, dragocjene
podatke o Kasandrievom prijevod Gorskog vijenca ostavio
je Vladan Desnica. Uz napomenu da je imao priliku da proita
pomenuti prijevod, Desnica navodi: Nema sumnje da je taj rad
Petra Kasandria, ozbiljnog i staloenog ovjeka, savjesnog kulturnog radnika i dobrog znalca obaju jezika, ve prokuanog na
poslu te vrste u njegovim ranijim prevodima naih narodnih pjesama na talijanski, bio savjestan, taan, vjeran i do najvieg stepena korektan prevodilaki rad. Isto tako, nema nikakve sumnje da je on daleko nadmaio sve ostale prevode Gorskog vijenca na talijanski, i da je, u svakom sluaju, ve onakav kakav je
bio, predstavljao valjanu, solidnu i vjernu filoloku transpoziciju na strani jezik, koja, kao takva, moe korisno da poslui do
one maksimalne mjere do koje se to od jednog takvog posla,
vie filoloke nego umjetnike prirode, moe da poeli.84
Kasandri je objavio i vrlo dobar lanak o Njegou, u kome pominje i toksanske listove koji su govorili o Njegou prilikom njegovog posljednjeg putovanja u Italiju kroz Firencu 1851. godine.85
81 Ibidem, str. 392, Pietro Petrovich Njego, Il serto della montagna, ver-
sione di Umberto Urbani, Milano, Garzanti, 1939.

82 Dino Dardi, Rije o Urbanijevom prevodu Gorskog vijenca,
Stvaranje, sv. 9-10, Titograd, 1963, str. 31.

83 V. Lovri, op. cit. str. 90.
84 Vladan Desnica, Jo neto o talijanskim prevodima Gorskog vijenca,
Stvaranje, Cetinje, 1955, 4, str. 246.

85 A. Kronia, op. cit, str, 392; P. Kasandri, Pietro II Petrovi Njego,
LEuropa Orietale V, 1925, br. 11.

400
MATICA, jesen 2013.
Pored prijevoda Gorskog vijenca na italijanski jezik, Jakov

udina napisao je i i istoriju Crne Gore. O tome svjedoi njegovo pismo knezu Petru Karaoreviu, zetu knjaza Nikole I, koji
se u to vrijeme nalazio u Parizu. Pismo donosimo u cjelini:
Njegovoj Svjetlosti Gospodinu Petru Karaoreviu Pariz.
Svjetlosti! Imao sam as pokloniti Vaoj Svjetlosti potanskom preporukom 1/8-1883 na Cetinje jedan eksemplar moje
Historije Crnegore (Storia del Montenegro) i jedan eksemplar
Srpskih Narodnih Pjesama (Canti del popolo serbo) to sam preveo na italjanski jezik, elegantno vezani.
Usuujem se prositi, da se Vaa Svjetlost udostoji obavijestit me,
jesuli bila od Svjetlosti Vae blagostivo primljena ova moja djela.
Njegovo Visoanstvo Nikola I, knjaz crnogorski, komu sam
posvetio moju Historiju Crnegore, i Njegovo Visoanstvo primio je podpunim zadovoljstvom ovu moju srdanu prijateljsku
ponudu (pismo 9/7 1882, Ministra Vrbice) nije mi jo (ima
dvije godine) ni zahvalilo, ni nikakvu ast podililo za moju
Istoriju Crnegore, u kojoj sam u zvijezde kovao slavu, junatvo
i vitetvo Njegova Visoanstva.
Ostao bih uvijek zahvalan Vaoj Svjetlosti, da bi se Vaa
Svjetlost udostojila preporuiti Njegovom Visoanstvu Knjazu
Nikoli, da bi mi podilio Njegovo Visoanstvo Komendu
Crnogorsku Danila I, kao nadarje za moj trud i troak, to sam
imao za nadanje moje Historije Crnegore i za proslavjenje
crnogorska naroda.
S najdubljim poitanijem
i poklonom
Vae Svjetlosti ponizni sluga
Split (Dalmacija)
29 travnja 1884.
Dr. Jakov vitez udina86
86 Zapisi, knj. XVIII, Cetinje, 1937, str. 150.
MATICA, jesen 2013.
401
Velimir Vujai
U Dalmaciji je u Njegoevo vrijeme izlazilo nekoliko

perodinih publikacija. Sve one su objavljivale interesantne informacije o Njegou i Crnoj Gori njegovog vremena. Navodimo, na
osnovu dostupne literature, bibliografiju lanaka o Njegou i
Crnoj Gori objavljenih u pomenutim publikacijama.87
Prva od tih publikacija, knjievno-ekonomski asopis La
Dalmazia, donio je sljedee lanke o Njegou i Crnoj Gori.
La Dalmazia I, No 18, Zara, 28. VIII 1845, str. 169-171.
Frisiani, Alf(onso) de, Viaggio al triplice confine.
Combattimento fra Turchi e Montenegrini.
No 19, Zara, 4. IX 1845, str. 176-177.
No 24, Zara, 9. X 1845, str. 224-225.

La Dalmazia III, No 23, Zara, 10. VI 1847, str. 182-183.

Francesci G(iovani), Gorski vienac, Istorieskoe sobitie
pri sveretku 17 vieka soinenie P. P. N. Vladike
Cernogorskoga.
No 24, Zara, 17. VI 1847, str. 187-190.

Francesci G(iovani), Gorski vienac, Istorieskoe sobitie
pri sveretku 17 vieka soinenie P. P. N. Vladike
Cernogorskoga.88
87 Dr Ljubomir Durkovi-Jaki, Bibliografija o Njegou, Beograd, 1951; An-
drija Ljubomir Lisac, Bibliografija o Njegou i Njegoevoj Crnoj Gori, Prilozi
za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 1958, knj. 3-4, str. 170- 180;
1959, knj. 1-2, str. 169-187; knj. 3-4, str. 327-344; 1960, knj. 1-2, str. 154-184.
88 Andrija Ljubomir Lisac, Prilozi..., sv. 1-2.
402
MATICA, jesen 2013.
Reeno je ve da se prvi prevod Gorskog vijenca, u prozi,

pojavio u Zadru u asopisu La Dalmazia. U Njemu je akomo Franeski, urednik tog lista, u broju 23 od 10. VI 1847.
godine, objavio recenziju: Gorski vijenac, Istoriesko sobitije
pri svretku 17 vieka soinenie P. P. N. Vladike ernogorskoga. U sljedeem broju od 17. VI 1847. pojavio se nastavak
te recenzije i prozni prijevod poetka Gorskog vijenca pod
naslovom: Il Vladika Danilo (stihovi 1-88). Poto je ovaj
prikaz za nau temu od izuzetnog znaaja, ne samo zato to je
jedna od prvih kritika naeg najboljeg pjesnikog i filozofskog
djela, nego i zbog toga to sadri puno tanih zapaanja i pravilnih sudova o Gorskom vijencu, mi ga ovdje saoptavamo u
prijevodu dr J. Milovia:
Pod ovim naslovom ugledala je svjetlost tu skoro u Beu
istorijska drama presvijetloga monsinjora vladike crnogorskoga
Petra Petrovia, linosti vrlo ugledne, jer je on jedan od najsnanijih obnovitelja slovenske knjievnosti.
Jedan dogaaj koji se desio koncem 1700. tj. osloboenje
Crne Gore ispod turskog gospodstva, prua radnju ovoj drami i
od najvee je vanosti za narod. Tu se divno istie religiozno
osjeanje, pomijeano sa surovim junatvom, koje je ipak
ublaeno hladnom razboritou nekih staraca koji su narodni
glavari i koji snuju konce itave zavjere.
Sutina cijele drame je vladika Danilo Crnojevi i on se istie
izmeu svih ne samo ugledom nego naroito znanjem, ljubavlju
prema religiji i prema otadbini koja se penje do tolikoga stepena plemenitosti i visine da ne moe vie i koja pored svega toga
ne prelazi u fanatizam i okrutnost. On ti neprestano stoji pred
oima i sve te vie interesuje to vie napreduje u svojoj namjeri
koju je on ve prije snovao i koja je u njemu sazrela. Nejasan i
tajanstven pojavljuje se u poetku meu svojim ministrima i kao
takav odrava najuzvieniji govor. Ali kad je ispipao volje i
primijetio jednoduno htijenje, njegova dua kao u nekoj
MATICA, jesen 2013.
403
Velimir Vujai
strijepnji klie i prima veseliju i nasmijaniju boju. On ne ulazi u

borbu s Turcima, a uao bi kad bi trebalo, ali upravlja svakim
pokretom, ohrabruje i dava snagu svakoj miici. Tako on ispunjava svoje dunosti kao crkovni i svjetovni poglavica, nikad ne
preduzimajui ono to se ne bi slagalo s njegovim poloajem.
Vrlo lijepo je njegovo vladanje, a moda i jedinstveno, i potpuno
je razvijeno u djelu. Ponaanje drugih je, manje vie, grubo
junatvo, zadojeno mrnjom protiv pristalica religije koja se
suprostavlja njihovoj. Razlika je u stupnju vee ili manje snage
te mrnje, vee ili manje razboritosti koja kod njih zavisi od
doba i iskustva. Uostalom, treba da priznam, da dosad nikad
nijesam vidio slikanje obiaja jednoga slovenskoga drutva koje
bi bilo istinitije, tanije i ivlje od ovoga. Samo u narodnim
pjesmama ima nekoliko odlomaka koji se mogu mjeriti sa ovim;
kod naih pisaca ja ih ne nalazim.
Ovdje vidi vjerno naslikane obiaje, poroke, praznovjerje,
religiju, fanatizam; nijedan karakter nije krivo prikazan; nijedna
okolnost nije postavljena van svoga mjesta; ovdje su straila,
proricanja, vjetice; tavie, ovdje ima i ironije, sarkazma, ale.
Ipak je divno to je u toj sloenoj radnji, u kojoj uzimaju uea
tolike linosti, ima toliko razliitih spletaka i stremljenja; u njoj
se izmjenjuju raznoliki sluajevi i nezgode, koji su meu sobom
suprotni; u njoj ima preduzimljivosti i reakcije; pjesnik je znao
da se izrazi jasnoom koja bi se mogla samo poeljeti; on je
umio da povee tolike rasprene niti, tolike dogaaje, znao je da
ih skupi i prisili na jedinstvo koje se ni najmanje ne naruava ni
u radnji i to je jo udnovatije ni u mjestu ni u vremenu zato
to se itav dogaaj ove zavjere izvrava ba na Lovenu u
kratkom vremenskom razmaku od etiri dana. Te stvari pokazuju da je bilo snano nadahnue onoga koji je napisao ove stranice u kojima ima toliko ljepote, toliko poznavanja svoga naroda
i najintimnijih trzaja ljudskoga srca koji otkrivaju jednoga
vanrednoga genija u svome autoru; on je bio kadar, prelazei
404
MATICA, jesen 2013.
preko svih potekoa, da ovaploti svoju zamisao tolikom

ivou i istinitou boje, tolikom vjerovatnou i privlanou
tako da radnja postaje najvanije tivo. Da bih pruio svojim
itaocima to jasniju ideju o ovoj drami, saeto u izloiti sam
dogaaj onako kao to je iznesen u svakoj sceni.
Glavno lice drame vladika Danilo nou uzdie i tuguje nad
nesrenim slovenskim narodom zbog nepodnoljivog turskog zlostavljanja, zbog otpadanja od vjere mnogih crnogorskih hriana;
uje ga Vuk Miunovi i on ga sokoli. Ujutro na Boi sakupili su
se, na poziv Vladiin, zbog javnih poslova ispred crkve na
Lovenu knezovi i serdari naroda crnogorskoga, pucali iz deferdara i brojili koliko puta odjekne pucanj po strmim hridinama.
Meutim, prosti narod se uhvatio u kolo i opjevava Miloeve
slave, turska tlaenja, crnogorske sramote. Oekuje se da dou na
skuptinu Ozrinii i kad oni stignu, priaju o jednoj svojoj kavzi
sa Turcima. Jo nijesu bili dobro ni dovrili (svoju priu), a stiu
Martinovii. Da bi oni opravdali svoje zakanjenje priaju o
jednoj hrianskoj djevojci koju su Turci oteli, o svom otporu, o
smrti otimaa i ugrabljene (djevojke). Uto izlazi Vladika i misteriozno i sumnjivo pokazuje da eli da istjera Turke iz zemlje, ali
bi on htio da se ima obzira prema zemljacima koji su se obratili
muhamedanstvu. Zbog njegove neodlunosti otro ga kori njegov
brat; kolo prekida razgovor i pjeva o slavi Ivana Crnojevia koji
je unitio u Kuima 15. 000 Turaka da bi osvetio svoga brata
Uroa. Vladika nastavlja da podstie one (koji su sazvani) da se
late oruja protiv Turina za svoju otadbinu i vjeru i svi slono
viu da hoe. Ali on eli da se sazovu oni zemljaci koji su poli
stranputicom da bi se, ako je mogue, vratili religiji koju su
napustili. alju se glasnici da ih pozovu, a u isto doba kolo pjeva.
Dolaze Turci, a Vladika pokuava da ih nagovori da napuste
Muhameda, ali oni odbijaju, a najvie Mustaj-kadija. Zamalo to
zbog toga ne izbi otvorena svaa, ali se starci umijeaju, a kolo
pjeva pobjedu kod Vrtijeljke nad enerom vezirom.
MATICA, jesen 2013.
405
Velimir Vujai
U taj as dolazi deset glasnika novoga vezira iz Bosne koji s

oholim pismom nareuje Vladici i glavarima da dou da mu se
predaju. Vladika odgovara u ima svih i (svi) odbijaju da posluaju (vezira). No se, meutim, sputa; oni lijegaju i sanjaju.
Dvojica sluaju to govori u snu Vuk Mandui; oni ga izazivaju pitanjima i navode da izjavi neke svoje ljubavne tajne. Uto se
razdanjuje; oni ustaju, priaju jedan drugome snove koje su
usnili (svi su se snovi kretali oko pobjeda nad Turcima). Toga
asa dolazi neki general Drako koji je bio u Veneciji; oni ga
pitaju, a on im pria stotinu stvari o ljepoti, veliini, vladi i
nepravednosti toga grada. Potom sijedaju, jedu jaree peenje i
proriu iz plea budunost. U to vrijeme prolaze turski svatovi
meu kojima ima i mnogo hrianskih zvanica; hriani,
pjevajui svoje uobiajene svatovske pjesme, grde Turke, a oni
im odgovaraju u stihu; zamalo zbog toga to nije dolo do
estoke borbe, ali se umijeaju izmiritelji i starci. S druge strane
se uje kako jedna Crnogorka naglas gorko oplakuje smrt svoga
brata koga su Turci na prevaru ubili.
Na skuptinu dolazi vie od 400 naoruanih mladia; oni
pokazuju vlastima pismo koje je sastavi neki pop Miu i koje ne
umiju da proitaju ni Vladika ni sam pop. Stoga nastaju podrugivanja i zajedljive dosjetke. Malo zatim dovodi se pred skuptinu jedna zlotvorna starica koja priznaje da su je Turci bili
poslali u Crnu Goru. Mladii odlaze, a iznenada dolazi stari iguman Stefan, slijepac koga dre za sveca i koji vatrenim rijeima
podstie na ustanak protiv Turina. Uto se sputa no i svi
zaspu; za to vrijeme iguman bdije i broji brojanice. Ustavi
ujutru, pritvruju meu sobom odluku da e se osloboditi od
Turina i da e ga protjerati iz Crne Gore. Zatim se zaklinju.
Poto naprave jedan dugaak krst od dva ala, kojima zamotavaju glavu, uhvate se desnom rukom za njihova etiri kraja i
poslije strane zakletve koju naglas izgovara serdar Vukota,
svaki od njih izgovara: Amin. Skuptina se razilazi i svaki se
406
MATICA, jesen 2013.
poglavica vraa svojoj kui. Boine noi i sljedeeg dana

svuda bukne ustanak i nastaje klanje Turaka. Na Cetinju su ga
prvi zapoeli Martinovii s Vukom Boriloviem, na Rijeci serdar Janko, Dupiljani u Crmnici, Vuk Mandui u selu titarima.
Tako je, prije nego to se navrilo est dana, itava Crna Gora
oiena od Turaka.
Pisac ne dijeli svoju dramu u inove kao to imaju obiaj moderni (pisci), nego izgleda da se slui metodom starih Grka koji
su dijelili svoje tragedije u mnogo odmora, ispunjenih horovima. Tako on s vremena na vrijeme prekida radnju i puta da nastupa kolo (narodna igra) u kome se opjevavaju junaki podvizi
domovine, i ova uzviena lirika, koja moe da stoji pored horova Manconijevih, divno slui da to vie kod duhova raspali
mrnju protiv Turina.
Glavna vjetina kojom se (pisac) slui jeste nagomilavanje
mnotva dogaaja u kojima se pripovijeda o okrutnostima,
zlostavljanjima i turskim nepravdama prema hrianima (koji
traju) dok se (hriani) ne odlue da zbace njihov jaram poto su
otjerali i poubijali svoje neprijatelje.
Ali iako u ovom dramskom djelu ima mnogo vrlina, u njemu
se nalaze i neke mane i nedostaci koji se sretaju i kod najobdarenijih genija. A te se mane, koje ja primjeujem, odnose
poglavito na oskudnost dramske radnje.
Do vie od pola prestave malo ima radnje i izgleda da se ona
zaustavlja zbog stalnog unoenja novih injenica; ovjek u prvi
mah ne moe da shvati kako su one povezane meu sobom.
Pretjerana elja pjesnikova da naslika narodne obiaje navodi ga
da poneki put prikazuje nekorisne scene koje zapravo ne vode
cilju radnje. Noni snovi, razgovor Vuka Manduia i ispitivanje dvojice njegovih drugova, proricanje iz peenog jareeg plea
sa koga je skinuto meso, onako duga i dosadna prianja o
Mlecima generala Draka, nepismenost popa Mia sve su to
udaljavanja od (glavnog predmeta) i epizode koje ne slue
MATICA, jesen 2013.
407
Velimir Vujai
niemu nego naprotiv zaustavljaju radnju, koja je od poetka

sama po sebi monotona. Sve to kodi cjelini. Pri kraju radnja
napreduje sa zadivljajuom brzinom, a razvueno tuenje sestre
za ubijenim bratom mjesto da je ohladi zato to je ono bez suza
jo je vie zagrijava i uzbuuje.
Ali tamo gdje se naroito istakla snaga genija naega pisca, to
je stil. Nevjerovatno je koliko snage, brzine, ljupkosti on izlijeva da bi izrazio razne efekte. Vaspitan na narodnim pjesmama,
na pisac zna da zadri onu iskrenu jednostavnost, nevinost,
svojstvenost kojima se toliko divimo, i da nadovee na to lijepo
jedinstvo, izbor i plemenitost. I zaista, svi govori Vladiini,
Mustaj-kadije, igumana Stefana, lirske pjesme kola, sestrino
naricanje, pjesme turskih svatova sve je to pjesniki izraeno
da se bolje ne moe poeljeti. Poneke su pak izreke i poneke
slike originalne i vrlo lijepe.
Ko se nee diviti snazi ovih stihova:
Jedna slamka meu vihorove...
Suza moja nema roditelja...
Nadanje se nae zakopalo
Na Kosovo u jednu grobnicu.
Ili:
Iza tue vedrije je nebo,
Iza tuge bistrija je dua,
Iza plaa veselije poje.
Ili drugi:
A duu sam natopio kapljom,
Pa se stara igra povrh vina
Ka blijedi plamen po rakiji.
Ali meu tolikim sjajem u izrazu i u stilu primjeuju se i
mane: esto turske i italijanske rijei kao naprimjer: amanet,
instinkt, tirjanin, aferim, i mnoge druge koje bi se lako mogle
408
MATICA, jesen 2013.
ispraviti. Ponekad ima nemarnosti kao u pripovijedanjima

Drakovim u kojima se do dosade ponavljaju glagoli istoga vremena koji izazivaju neku neugodnu monotoniju. Ali sve su pak
te mane neznatne prema mnogim ljepotama; zbog toga ne mogu
to neu estitati Slovenima koji ovim djelom dobijaju prvu
dramu velikog nadahnua i istinskoga narodnoga duha.
Na kraju ovog prikaza, Franeski saoptava u proznom prijevodu na italijanskom jeziku prvi razgovor vladike Danila sa
samim sobom.89
Dakle, samo nekoliko mjeseci poslije pojave Gorskog vijenca, u dalmatinskom listu La Dalmazia pojavio se njegov
prikaz i ocjena od . Franeskija. Autor prikaza je odmah osjetio snano nadahnue onoga koji je napisao ove stranice u kojima ima toliko ljepote, toliko poznavanja svoga naroda i najintimnijih trzaja ljudskoga srca koji otkrivaju jednoga vanrednog
genija u svome autoru. Franeski, koji je Italijan, ne moe da
se savlada a da ne estita Slovenima koji su Gorskim
vijencem dobili pravu dramu velikog nadahnua i istinskoga
narodnoga duha. U Gorskom vijencu Franeski nalazi veliku
snagu, ljupkost, iskrenu jednostavnost, nevinost, temeljitost,
jako religiozno osjeanje, pomijeano sa surovim junatvom
koje je ipak ublaeno hladnom razboritou nekih staraca. Od
linosti u Gorskom vijencu Franeskija naroito osvaja vladika Danilo svojim ugledom, znanjem, ljubavlju prema religiji i
prema otadbini, koja se penje do tolikoga stepena plemenitosti
i visine da ne moe vie i koja, pored svega toga, ne prelazi u
fanatizam i okrutnost. Franeski priznaje da dosad nikada nije
vidio slikanje obiaja jednoga slovenskoga drutva koje bi bilo
istinitije, tanije i ivlje od ovoga u Gorskom vijencu.
Njego je po njemu vjerno naslikao u svome djelu ne samo
89 Jevto Milovi, Prikaz Njegoeva Gorskog vijenca iz 1847. g. od .
Franeskija, Stvaranje, Cetinje, 1951, knj. 7-8, str. 491-495.
MATICA, jesen 2013.
409
Velimir Vujai
obiaje i navike nego i vrline, poroke, praznovjerje, religiju i

fanatizam svoga naroda. Nijedan karakter (u Gorskom vijencu) nije krivo prikazan; nijedna okolnost nije postavljena van
svoga mjesta; ovdje su straila, proricanja, vjetice. tovie, u
Gorskom vijencu autor prikaza u listu La Dalmazia nalazi i
ironiju, sarkazam, ale. Po Franeskiju, svi govori vladike
Danila, Mustaj-kadije, igumana Stefana, kola, naricanje sestre
Batrieve, pjesme turskih svatova toliko su pjesniki izraeni
da se bolje ne moe ni poeljeti. Franeski pravilno konstatuje
da je najjaa Njegoeva snaga u dikciji koja je potpuno narodna:
Ali tamo gdje se naroito istakla snaga genija naeg pisca, to je
stil. Nevjerovatno je koliko snage, brzine, ljupkosti (Njego)
izlijeva da bi izazvao razne efekte. Franeski mjeri Gorski
vijenac istim mjerilom kojim ocjenjuje grku dramu. Njemu je
jasno da ima u Gorskom vijencu puno pojava i epizoda koje
na prvi pogled nemaju nikakve veze sa osnovnim predmetom
drame i koje prekidaju i zaustavljaju radnju, ali koje je Njego
umio da skupi i prisili na jedinstvo koje se ni najmanje ne
naruava ni u radnji, i to je jo udnovatije, ni u mjestu ni vremenu. Po Franeskiju, Gorski vijenac se pribliava grkoj
drami i po tome to nije podijeljen na inove. Lirski obojena
kola u Gorskom vijencu podsjeaju Franeskija na horove u
grkim tragedijama.90
U Njegoevo vrijeme izlazila su u Dalmaciji, pored asopisa

La Dalmazia, i dva znaajna lista u kojima je objavljen veliki
broj priloga o Njegou i Crnoj Gori. Rije je o Gazzetti di
90 Ibidem, str. 495. Sva ova pravilna zapaanja i pohvalne sudove
Franeskija o Gorskom vijencu, saoptili su tek poetkom XX vijeka
najpoznatiji junoslovenski knjievni kritiari, prije svih Pavle Popovi.
Pomenuti autor je pozvao ovaj kratki ali sadrajni prikaz Gorskog vijenca, i
on mu je, bez sumnje, pruio dragocjenu pomo za njegovu poznatu studiju o
Gorskom vijencu.
410
MATICA, jesen 2013.
Zara i Osservatore dalmato. Ovaj zadnji poeo je izlaziti 1.

marta 1849. godine, dvojezino pod naslovom Osservatore dalmato Smotritelj dalmatinski i to do kraja maja iste godine.
Ovo je slubeni list, koji ima zadatak da u prvom redu donosi
slubene i druge vijesti, dirigovane slubenom politikom. Iznad
naslova nalazio se austrijski grb. Lijevo od njega su podaci o
broju i datumu izlaenja na italijanskom, a desno na hrvatskom
jeziku. Tekst je dvostupaan i dvojezian. Talijanski dio
ureivao je Jakov udina, a hrvatski Ante Kuzmani.91 Sa brojem 52 od 2. juna, izlazi samo Osservatore dalmato pod urednitvom Jakova udine, dok od 4. juna izlazi prvi broj
Glasnika dalmatinskog kao nastavak Smotritelja dalmatinskog. Oba lista izlazila su u Zadru, glavnom gradu tadanje
austrijske pokrajine Dalmacije.92
Gazetta di Zara, slubeni list Dalmacije, poeo je izlaziti
1832, a prestao 1850. godine. Kao slubeni list izlazio je 17 godina, tj. do 1. III 1849, kada ga je zamijenio Osservatore dalmato.
Gazetta di Zara drugi je po redu dalmatinski periodik i predstavlja jednu od najveih rijetkosti Naune biblioteke u Zadru.93
Evo tekstova o Njegou i Crnoj Gori objavljenih u Gazeti di

Zara:
Gazzetta di Zara XII, No 94, Zara, 24. XI 1843, str. 435.
Trattati di pace conchini fra il Visir et il Vladika.
XVI, No 88, Zara, 8. XI 1847, str. 535-536.

Tommaseo, (Nicolo), Cose dalmate e slave.
91 Vjekoslav Matrovi, Jadertina croatica, II dio, asopisi i novine, Zagreb,
1954, str. 16.

92 Duan P. Beri, Dalmatinska tampa o zadnjim godinama i smrti
Njegoa, Istorijski zapisi, knj. VII, sv. 1-3, Cetinje, 1952, str. 47.
93 Dr P. Gali, op. cit, str. 156.
MATICA, jesen 2013.
411
Velimir Vujai
XVII, No 49, Zara, 20. VI 1848, str. 279.

Tradizione letterale. Dal Vladica e da tutti i Montenegrini
caro saluto ai nostri fratelli dambri i riti Bocchesi e Ragusi.
(Talijanski prijevod Njegoeve poslanice od 20. V 1848. godine
Bokeljima i Dubrovanima).
XVII, No 78, Zara, 30. XII 1848, str. 451.
Jelacich (Josip), Lettera del Bano al Vladika di Montenegro.
(Pismo iz Zagreba od 15. XII 1848.
XVII, No 29, Zara, 10. IV 1848, str. 166.
(Tommaseo Nicolo), Lettera di N. Tommaseo al Vladica
di Montenegro. (Pismo iz Venecije).
XIX, No 80, Zara, 4. VII 1850, str. 1.
Vijest da se Njego, teko bolestan, uputio iz Trsta za Crnu
Goru bojnim brodom Seemove koji su mu austrijske vlasti
ljubazno stavile na raspolaganje.
XIX, No 86, Zara, 18. VII 1850, str. 1.
Vijest da je Njego stigao u svoju rezidenciju na Cetinje.
XIX, No 93, Zara, 3. VIII 1850, str. 6.
Vijest i o Njegoevom spjevu epan Mali.
Reeno je ve da je udina u listu Gazzetta di Zara objavio
pet prijevoda iz Gorskog vijenca; 1847. tri prijevoda, a
sljedee, 1848. godine, dva prijevoda. Te interpretacije
Njegoevih stihova pojavile su se najprije u transkom listu
Osservatore Triestino, a zadarski list ih je kasnije objavio uz
napomenu da su uzete iz transkih novina. To su sljedei prijevodi:
412
MATICA, jesen 2013.
1. Kolo quarto della tragedia del Vladica, intitolato il Serto

della Montagna. Br. 88 od 8. novembra 1847, stih 1210-1226.
2. Kolo secondo della tragedia di Monsignor Vladica del
Montenegro. Br. 89 od 11. novembra 1847, stih 563-602.
3. Dalla tragedia slava del Vladica di Montenegro. Igumano
Stefano. Br. 103 od 30. decembra 1847, stih 2486-2520.
4. Kolo Dalla tragedia del Vladica di Montenegro. Br. 8 od 27.
januara 1848, stih 2622-2647.
5. Kolo primo della tragedia Slava del Vladica del
Montenegro. Br. 60 od 16. novembra 1848, stih 198-268.94
udinovi stihovi uspjeli su da prikau Njegoa italijanskoj
italakoj publici i prvi su pokuaj95 da se poezija crnogorskog
pjesnika prenese na italijanski jezik. Prvi zadarski prijevodi su bez
sumnje pobudili kod mnogih elju za Njegoevim originalom, a
svi nedostaci i netanosti, koji prate gotovo sve interpretacije, pa
i ovu, nipoto ne umanjuju vrijednost udinovog rada.96
94 D. Beri, op. cit, str. 110.
95 Dodue, u Gazetti di Zara od 16. IV 1844, br. 31, prenesena je iz
Faville br. 5, njegoeva pjesma Tre giorni a Trieste.

96 Dr P. Gali, op. cit, str. 157. Za pomenute udinine prijevode Milan
Reetar (Gorski vijenac Vladike Crnogorskoga Petra Petrovia Njegoa.
Protumaio ga Milan Reetar, Beograd, 1892) vjerovatno nije znao, jer u
svom komentaru Gorskog vijenca pominje samo italijanske stihove koje je
udina objavio 1878. godine. Imajui pred oima prevod akoma udine iz
1878. godine, Reetar smatra da prevodilac nije dosta vjet srpskom jeziku,
pa je zato ocijenio njegovu interpretaciju kao slabu i netanu. U pregovoru
na strani XXI, Reetar se poziva na recenziju koju je Luko Zore napisao za
pomenuti udinov prijevod iz 1878, pod naslovom Pretres knjievni. Zore
je naveo neka mjesta gdje se prevodilac udaljio od smisla originala, a inae za
udinov prijevod kae ima komada lijepo prevedenijeh. Ni Arturo Kronia
ne zna za ove udinove prijevode. (A. Kronia, Italijanski prevod Njegoeve
pjesme Tri dana u Triestu, Stvaranje, Cetinje, 1951, knj. 7-8, str. 391-397).
MATICA, jesen 2013.
413
Velimir Vujai
U Zadru se prvi prijevod iz Gorskog vijenca pojavio na

stranicama Gazette 8. novembra 1847. godine. Uz prijevod,
ima i lanak o Njegou za koga se kae da je najbolji pjesnik na
svome jeziku. Poto je jako lijepim rijeima pomenuto i djelo,
kae se da je Dalmacija pogodno mjesto gdje se mogu upoznati
le due litterature i da e Italija biti zahvalna udini, koji joj
prua italijanski prijevod Njegoevih stihova, jer je sa
zahvalnou doekala i Tomazove i Pelegrinove interpretacije.
U posljednjem broju od 30. decembra 1847. godine urednici
slubenog lista Dalmacije pruili su graanima Zadra jo jedan
prijevod Gorskog vijenca, pa su tako Njegoevom poezijom
zavrili to godite. Stihovi 24862520 donijeti su pod naslovom
Dalla tragedia slava del vladica di Montenegro. Igumano
Stefano. Kao i u ranijim sluajevima, i ovdje se broj prevedenih stihova uglavnom poklapa s brojem stihova originala: za
35 deseteraca na naem jeziku, na italijanskom postoji 31
jedanaesterac.
Poetkom 1848. godine (27. januara), Gazetta di Zara
objavila je stihove 26222647: za 26 Njegoevih deseteraca
udina donosi 25 jedanaesteraca.
Krajem iste godine (16. decembra) na stranicama zadarskih
slubenih novina pojavio se jo jedan prijevod: Kolo primo
della tragedia slava del Vladica di Montenegro (stihovi
198268). Ovaj prijevod, za razliku od ostalih iako ne moe
pokazati da udina ne poznaje na jezik mnogo se udaljuje od
originala. Neki su stihovi ak parafrazirani, pa bi to mogao biti
prozni prijevod ili komentar originala.
Vidimo, dakle, da se akomo udina interesovao gotovo
iskljuivo za kola iz Gorskog vijenca, kako bi Italijane i one
Bez obzira na ovakvu Reetarovu kritiku udinovih prijevoda iz 1878, koji se,
uzgred budi reeno, prilino razlikuju od onih iz 1847. i 1848. godine, moramo
se sloiti s A. Kroniom da je akomo udina dobar prevodilac, svakako
mnogo bolji nego to Reetar smatra.

414
MATICA, jesen 2013.
koji nijesu poznavali crnogorski jezik upoznao s tom karakteristikom Crne Gore. Time je ujedno pokazao i svoj umjetniki
ukus, a Zadrani su zacijelo rado primali njegove interpretacije,
jer je on ve bio dobro bio poznat u glavnom gradu Dalmacije
po svojim ranijim prijevodima na italijanski.
Zadnje dvije godine svoga izlaenja Gazzetta di Zara
prenosila je uglavnom vijesti iz lista Osservatore dalmato koji
je o politikim, kulturnim i drugim dnevnim dogaajima bio
bolje informisan. Upravo zbog toga, jer je rije o zadnjim godinama ivota i smrti Njegoa, vijesti u ovom tekstu crpljene su iz
lista Osservatore dalmato. Sasvim je razumljivo, da je
Osservatore dalmato, kao zvanino glasilo dalmatinskog
Namjesnitva, bio dobro informisan o Njegou i prilikama u
Crnoj Gori, a to nije udno kad se zna da su austrijske vlasti
budno pratile svaki korak Njegoev, pa i svaki i najbeznaajniji
dogaaj u Crnoj Gori, kao to svjedoe brojni dokumenti navedeni u ovom radu.
Evo tekstova o Crnoj Gori objavljenih u Osservatore
Dalmato:
Osservatore Dalmato-Smotritelj Dalmatinski I, No 25, Zara,
14. IV 1849, str. 1.
Jelai, (Josip). (Pismo Njegou iz Pete 1. V 1849)
II, No 168, Zara, 20. X 1850, str. 4.
Nikoli, N(ika), Il Montenegro.
II, No 169, Zara, 22. X 1850, str. 4.
Nikoli N(ika), Il Montenegro.
II, No 23, Zara, 8. II 1850, str. 3-4.
Wilkinson J(ohn) Gardner, La Dalmazia ed il Montenegro. I.
I Montenegrini.
MATICA, jesen 2013.
415
Velimir Vujai
II, No 24, Zara, 10. II 1850, str. 3-4.

I Montenegrini.
II, No 32, Zara, 24. II 1850, str. 4.
I Montenegrini.
II, No 93, Zara, 11. VI 1850, str. 4.
Izvjetaj da je Njego, teko bolestan, preko Kotora i Zadra
otputovao za Trst.
II, No 106, Zara, 4. VII 1850, str. 1.
Vijest da se Njego, teko bolestan, uputio iz Trsta za Crnu
Goru bojnim brodom Seemove koji su mu austrijske vlasti
ljubazno stavile na raspolaganje.
II, No 109, Zara, 9. VII 1950, str. 1.
Vijest da se Njego vratio u Crnu Goru.
II, No 121, Zara, 30. VII 1850, str. 4
Izvjetaj o Njegoevom spjevu epan Mali.
III, No 100, Zara, 24. VI 1851, str. 4.
Cenno statistico sul Montenegro.
III, No 191, Zara, 30. XI 1851, str. 3-4.
Il Montenegro ed il Vladika Pietro Petrovich II.
III, No 192, Zara, 2. XII 1851, str. 4.
Il Montenegro ed il Vladika Pietro Petrovich II.
416
MATICA, jesen 2013.

Il Montenegro ed il Vladika Pietro Petrovich II (kolo Quarto
e kolo terzo dal Gorski Vienaz.
Il Montenegro ed il Vladika Pietro Petrovich II
III, No 186, Zara, 21. XI 1851, str.1.
Ultimi momenti del Vladica di Montenegro.
IV, No 163, Zara 12. X 1852, str. 4.
Frammento del Gorski Vienaz del Vladika Pietro Petrovi
(trad. G. Chiudina). Stihovi 563-602).
IV, No 166, Zara 17. X 1852, str. 4.
Kolo dal Gorski Vienaz del Vladika del Montenegro (trad. G.
Chiudina). Stihovi 2623-2647).
Jo dok je Osservatore dalmato izlazio dvojezino, tampano je nekoliko vijesti koje se odnose na Njegoa i njegovu
bliu okolinu. Tako je u cjelini objavljeno pismo bana Jelaia,
datirano u Peti 14. aprila 1949. godine, u kojem moli Njegoa
da pokua uticati na Bokelje. Jer je potrebno u Boki Kotorskoj
mir odrati. Odmah ispod pisma tampan je i Jelaiev
Proglas za Kotorane. U vezi sa znaajnijim politikim zbivanjima 1849. godine, novine donose dvije vijesti o
namjeravanom ueu Crnogoraca u borbama izvan Crne Gore.
Tako se prema jednoj neprovjerenoj vijesti poetkom maja javlja da je u Cetinju sabrana jedna eta od 1000 dobrovoljaca,
odreena u pomo Srbima, i to na poziv uinjen u tu svrhu od
Rusie Preosvetjenom Cernogorskom Vladiki. Ali ve u izvjetaju od 11. maja iz Kotora doznajemo da se tih hiljadu dobrovoljaca sprema u Banat preko planine Vujoevia, za vojevati
MATICA, jesen 2013.
417
Velimir Vujai
protiv Maarskih buntovnikah koji onu zemlju opustoe, pa

zbog tog namjeravanog pohoda Cernogorci ugovorili su s
Arnautima primirje za jednu godinu.97
U zadnjim brojevima dvojezinog lista Osservatore dalmato
ima podrobnijih informacija o oru Petroviu, Njegoevom
bratu od strica. Tako u broju 46 od 21. maja 1849. godine doznajemo da je ore stigao u Kotor 12. maja radi njekih
osobenih svoih poslah, a da mu je takoe bila namjera
okrunog kapitana kavalira od Ivaia podvoriti, i njemu nove
pozdrave od strane vladiine doniti, i uvirenje tvrdog njegovog
hotjenja zaderati prijateljska i dobrog susidstva otnoenja sa
ovim okruiem. U Kotoru se ore zadrao do 21. maja, kada
se vratio na Cetinje. Nepotpisani izvjeta, a to nije niko drugi
do okruni kapetan Ivai, u broju 51 od 31. svibnja, javlja:
Pozdravljajui se pri odlasku opetovao mi je (tj. ore)
izraenja uviritelna od vladiine i njegove strane, da e se
postarati na najbolji nain za uzderanje mira i reda na granici.
Poto se razdvojio, dvojezini Glasnik dalmatinski je izlazio
sa malim zakanjenjem u vijestima, koje su bile, kao to je
pomenuto, prijevod iz Osservatore dalmato. Vijesti o Njegou
u prvom goditu Glasnika dalmatinskog, to jest 1849. godine,
najvie su vezane za razliite dogaaje ne samo privatne, nego
javno-politike prirode. Vie vijesti i dogaaja povezano je za
lica iz najblie Njegoeve okoline. Tako se Andrija Perovi,
Njegoev zet, pominje povodom ubistva popa Marka
Komnenovia iz Krivoija.98
97 Ibidem, str. 48.
98 Ibidem, str. 48; Glasnik dalmatinski od 18. lipnja 1849. godine br. 5 i
Osservatore dalmato od 14. juna 1849. godine javljaju kako je pop Marko
Komnenovi ubijen iz nevire kod utvrde u Omutiu zvane Palanka,

nedaleko od Nikia. Da bi osvetili smrt popa Komnenovia, grupa od 8-10
Crnogoraca dogovorili su se da spale pomenutu utvrdu, pa su je 18. jula

418
MATICA, jesen 2013.
Osim o oru Petroviu i Andriji Peroviu objavljene su

nekolike vijesti i o Njegoevim sinovcima. U dopisu iz Kotora
od 6. juna 1849. godine javlja se o dvi nesrie, koje su nekoliko dana ranije zadesile Njegoa. Rije je o smrti njegovog
petogodinjeg sinovca, jedinca njegovog brata Pera, koji je
umro na Cetinju, te o smrti esnaestogodinjeg sina Njegoevog
zeta Andrije Perovia, koji je umro u Srbiji, gdje je na othranjenje poslat bio. Posebno je jako oalostila Njegoa
sinoveva smrt, jer je ovaj po obiaju njihove zemlje odreen
bio da mu naslidnik bude.99
U jednom kasnijem dopisu iz Kotora novine javljaju, da su na
Cetinje stigli iz Srbije Njegoevi sinovci Stevan i Petar, koji su
u Srbiju otili na nauk. Svoje kolovanje prekinuli su zbog
kolere koja se tamo pojavila. Njih je dopratio, kako javljaju
novine, Matija Ban, koji se izdaje za otpravnika principa
Srbije.100 Meutim, u dopisu iz Dubrovnika od 6. avgusta
Osservatore dalmato donosi ispravku to je Ban nazvan
otpravnikom principa Srbije, navodei da je on prije vie godina bio pozvan kao vaspita djece srpskog kneza, pa poto je
zavrio sa svojim radom, vratio se u domovinu.
Znaajne su vijesti koje dalmatinske novine donose o prelasku
Kua i Vasojevia na crnogorsku stranu. Poslije pogibije ora
Rafajlova Drakulia glavara Nahie (krajine) Kuske 29. maja,
javljaju novine, koji je drao tursku stranu, ustali su Kui na
zauzeli. Nakon to su utvrdu zapalili, zarobljene straare odveli su na
Trenjevo serdaru Andriji Peroviu, koji ih: zadera kod sebe dva dana, pa ih
onda zdrave i itave pusti doma. Tako je Palanka, koja branila je da ne bi
Crnogorci prodirali priko mee, te robili bila na taj nain sva u pepeo
obraena.
99 Ibidem, str. 49. (Glasnik dalmatinski,GD, 16. srpnja 1849, br. 13
Osservatore dalmato, OD, 12. luglio 1849, br. 75)

100 Ibidem, str. 49. (GD, 2. kolovoza 1849, br. 18 OD, 26. luglio 1849,
br. 83).
MATICA, jesen 2013.
419
Velimir Vujai
oruje i, poto su savladali Turke i njihove simpatizere, 4. juna

vie od stotine to glavarah to staracah odoe na Cetinje nosei pet glavah turskih poglavicah da ih bace prid noge Vladiine u znak podlonosti. Njego ih rado pod svoju vlast primi,
a uz to im je poklonio dosta praha i olova. Na kraju se dodaje,
da Kui neprijateljski gledaju na Podgoriane, te da omiraju i
ovu zemlju od Turakah osvojiti i Cernoj je gori podloiti.101
U jednom kasnijem izvjetaju, novine navode da nije
Cernogorcima polo za rukom primamiti na svoju stranu do
jedan samo dio stanovnitva one pokrajine. Radi toga, da bi
onemoguio povratak Kua pod tursku vlast, Njego smiljenom hitrinom znao ih je zavaditi sa stanovnitvom
Podgorice. U borbi izmeu Kua i Podgoriana poginulo je
oko dvadeset ovi zadnjih, pa su glave nekolicine njih posluile
za divlji ures Cetinjskih kula. Ovo novo neprijateljstvo uslovilo je, da su Kui podinili se Vladici za imati u njemu branitelja protiv turskom napadanju.102
Osim Kua, odijelili su se od skadarskog vezira i pripojili
Crnoj Gori i Vasojevii. Oni su 2. jula donijeli na Cetinje etiri
turske glave za znak njihove ljubavi prema Cernogorcima.
Tom prilikom Njego je lipo doekao i obdario poglavice ratobornog ovog naroda orujem i jasprom.103
Uporedo s ubistvom ora Drakulia u dalmatinskoj tampi
opisano je i ubistvo Perie Markiina urakovia stareine
nahie Rieke u njegovoj kui u Zeklinu. Ubistvo je izvrio 21.
juna jedan od kue Stragara iz osvete sikirom. Roaci ubijenog Perie pogubili su 23. juna dvojicu iz kue Stragara, pa
se zbog toga izrodila velika smutnja u onoj krajini.104
101 Ibidem, str. 50. (GD, 7. lipnja 1849, br. 7 OD, 21. giugno 1849, br. 63).
102 Ibidem, str. 50. (GD, 20. kolovoza 1849, br. 23 OD, 9. agosto 1849,
br. 95).
103 Ibidem, str. 50 (GD, 16. srpnja 1849, br. 13 OD, 12. luglio 1849, br. 75).
104 Ibidem, str. 50. (GD, 5. srpnja 1849, br. 10 OD, 5. luglio 1849, br. 71).
420
MATICA, jesen 2013.
etvorica sukrivaca u ubistvu urakovia dovedeni su na

Cetinje, od kojih dvojica priznavi uinjenu krivicu bili su 30
juna muketani na Cetinje, a druga dvojica su utamnieni ne bi
li se bolje dokazalo njihovo zloinstvo. Po Njegoevoj naredbi,
kue ubica i njihovih pomagaa razorene su do temelja; zemlje
njihove podijeljene siromasima onog sela, a kuna eljad, ne
tedei ni staracah ni same dice, do 40 protirana su iz Cernegore
i opravljeni u Tursku.105 Meutim, u vijesti od 27. jula iz Kotora
tvrdi se, da je Peria urakovi ubijen po nagovoru skadarskog
vezira zbog pogibije ora Drakulia biveg poglavice od sela
Kui. Kao to je, javljaju novine, ubica ora Drakulia bio
dobro primljen od strane Njegoa, tako je i ubicu Perie
urakovia prihvatio skadarski vezir, te da bi u sigurnosti bio,
odredio mu je za stanovanje tveravu abljaka.106
Neprestani okraji sa Turcima, pa ak i najmanje arke,
pruali su obilje materijala za dalmatinske novine. Tako je zabiljeen napad 18. juna na graninom mjestu ukanova Dolina na
Sterkanici od Krivoijah u okrugu Austrianskom. Tada je
jedna eta od 43 Crnogorca napala turmu Turaka iz Banjana,
koji su se vraali sa pazara u Risnu. Crnogorci su oteli od Turaka
devetnaestoro konjah, nekoliko vriah soli i kukuruza, jasprih,
oruja i drugih stvarih. Poto se ovaj incident odigrao na austrijskoj teritoriji, austrijske vlasti su o tome obavijestile Njegoa,
traei da to brje krivce pedipsa, i da se povrati sve to je
ukradeno.107
U dalmatinskim novinama nerijetko su biljeeni i napadi
Turaka na Crnogorce. Tako je notiran napad od 28. septembra
izvren od strane podgorikih Turaka, koji su na konjima napali
105 Ibidem, str. 50. (GD, 16. srpnja 1849, br. 13 OD, 12. luglio 1849, br. 75).
106 Ibidem, str. 50. (GD, 6. kolovoza 1849, br. 19 OD, 31. luglio 1849,
br. 86).
107 Ibidem, str. 51 (GD, 5. srpnja, 1849, br. 10 OD, 5. luglio 1849, br. 71).
MATICA, jesen 2013.
421
Velimir Vujai
22 Crnogorca iz Ljeanske nahije koji su kukuruz brali u polju

Zete, te svekoliko ajduki poubijali. Ovaj je pokolj jako pogodio Njegoa, pa svaki as se oekuju poslidice ovog kervavog
dila, jer Cernogorci znaju se osvetiti.108
Novine su zabiljeile da su neki Crnogorci 18. novembra
ubili jednog turskog podanika na putu kroz Patrovie na austrijskoj teritoriji, koji se sa jednim svojim drugom vraao iz
Albanije. Njego se na ovo izdajno ubistvo izvinio austrijskim vlastima, koje su mu se radi toga potuile. Istovremeno,
Njego je, po pisanju novina, obeao da Cernogorci prilinih
zloinstvah na naem (tj. na austrijskom) okrugu vie uiniti
nee, i da e poslati c. k. preturi od Budve tri konja, jednu
puku veliku i jednu kuburu (malu puku) i neto jasprah, to su
ubojice odnili, a zlikovci su, kako se govori, bili osueni u
Cernojgori na globu.109
Revnosni dopisnik iz Kotora izvijestio je novine, da je 29.
juna stigla tamo poiljka od 16 000 fiorina za Njegoa sve u
cesarskim cekonima, to mu je poslao konzuo ruski koi se u
Dubrovniku nalazi. Po ovaj novac dola su u Kotor dvojica
perjanika.110
U jednom od posljednjih brojeva iz 1849. godine novine se prvi
put osvru na Njegoevu bolest. U kratkom dopisu iz Kotora od
15. decembra kae se da Njego jaku prsobolju ima, te da mu je
na njegovu molbu iz Kotora poslat okruni rukolikar Nauitelj
Goli. Prema izvjetaju Golija Njegou je nito lake, ali jo
nije sasvim van pogibelji.111 Nekoliko dana kasnije javljeno je
108 Ibidem, str. 51. (GD, 25. listopada 1849, br. 42 OD 20. otobre 1849,
br. 13).
109 Ibidem, str. 51. (GD, 18. prosinca 1849, br. 57 OD, 15. decembre
1849, br. 163).

110 Ibidem, str. 51. (GD, 16. srpnja 1849, br. 13. OD, 12. luglio 1849, br. 75).
1849, br. 167).

422
MATICA, jesen 2013.
da je Njego sretno pribolio nemo, koja pogibelju pritiae njegovu ivotu te da se doktor Goli vratio u Kotor.112
Gazzeta di Zara javila je u drugoj polovini januara 1850.
godine kako se, toboe, u Crnoj Gori pobuna izrodila, te da
se Njego ostavio vlade i pobigao, a sve zbog toga to nije
htio dozvoliti Crnogorcima da priskoe u pomo Grbljanima,
ako bi se ovi sukobili s austrijskom vojskom.113 Osservatore
dalmato i Glasnik dalmatinski odmah su reagovale protiv
ovog neodgovornog pisanja sljedeim rijeima: Mi nahodimo
za dunost proglasiti ove glase za neistinite, i svitujemo
Novinu Zadarsku da bude pametnia, pa da ne razglauje
onako slobodno priline lai, jere bi inostrani mogli uzeti za
istinite, i opet kao takove i drugi listovi svitu objavili.114 U
drugoj vijesti iz Kotora od 8. februara 1850. godine ponovo je
demantovano pisanje lista Gazzeta di Zara, a prema informacijama iz pouzdanog izvora kom se doista virovati moe,
jer da u Boki Kotorskoj o tobonjoj pobuni protiv Njegoa
nitko nije ni u snu snio o toj stvari, a kamo li da je za istinitu
derao.115
O stvarnoj pobuni protiv Njegoa javljaju Osservatore dalmato, odnosno Glasnik dalmatinski u vijesti iz Kotora od 10.
februara iste godine, kada su se pobunili Moraani. Dalmatinske
novine izvjetavaju, da su iz pouzdanog ba izvora doznale da
su se stanovnici Morae u Cernojgori odmetnuli od Vladike i
da su izabrali sebi za stareinu Arhimadrita onog manastira, ali
da to stanje nimalo ne zabrinjava, jer Njego u Crnoj Gori ima
i sada istu onu mo, koja ga stalnim ini u svojoj vladi divljeg
112 Ibidem, str. 51. (GD, 1. sienja 1850, br. 1 OD, 28. decembre 1849,
br. 170).
113 Ibidem, str. 52. (Gazzeta di Zara, 25. gennaio 1850, br. 12).
114 Ibidem, str. 52. (GD, 1. veljae 1850, br. 10 OD, 27. gennaio, br. 16)
115 Ibidem, str. 52. (GD, 10. veljae 1850, br. 15 OD. 14. febrraio 1850,
br. 26).
MATICA, jesen 2013.
423
Velimir Vujai
onog naroda.116 Ova je pobuna, stoji u jednoj vijesti iz Zadra

od 6. marta, legla, dok o samoj pobuni novine ne govore nita
podrobnije.117
Kao to se moe vidjeti iz dalmatinskih novina, austrijske
vlasti su, osim Njegoa, budno pratile i sva ona lica koja su
dolazila u dodir sa njim. Tako je zabiljeen sastanak Njegoa sa
kapetanom Ristiem. Javljajui da je 10. marta kapetan Risti
krenuo iz Kotora za Dalmaciju, novine biljee da se ovaj oficir,
koji se s hrabrim vojnicima generala Knianina junaki borio
protivu odmeticim u Ugarskoj, prije toga nekoliko danah
zaderao kod Vladike. Njego je kapetana Ristia, za iskazati
mu svoje povjerenje, obdario srebrnom medaljom hrabrosti i
istovremeno mu dao pismo udiljene izvertine. Na kraju teksta dodaje se, da se pogovara da, budui se Njego dopisuje sa
Serbijom, priprave ini za boj.118
U zadarskim novinama zabiljeen je Njegoev put u Italiju i
nazad sredinom 1850. godine u svrhu lijeenja. U dopisu iz
Kotora od 25. aprila govori se o Njegoevom boravku u
Pranju i njegovim zadovoljstvom ...s nainom lienja naih
likarah, i on se podobro oporavio od svoje nemoi.119 Iz
Boke Njego je 10. juna jednim parabrodom austrijskog Lojda
stigao u Zadar, jer zbog zdravlja odlazi u Taliansku. Kako
je parabrod kasno stigao u Zadar, Njego je odluio da e
zbog loeg zdravlja ostati na parabrodu. Usljed toga,
politiki i voeni stareine poklonili su mu se na brodu, dok
je uvee vojna muzika na potenje njegovo svirala na obali.
116 Ibidem, str. 52. (GD, 10. oujka 1850, br. 18 OD, 26. febbraio 1850,
br. 33).
117 Ibidem, str. 52. (GD, 12. oujka 1850, br. 21 OD, 7. marzo 1850, br. 38).
118 Ibidem, str. 52. (GD, 22. oujka 1850, br. 24 OD, 19. marzo 1850, br.
45).
119 Ibidem, str. 53. (GD, 7. svibnja 1850, br. 37 - OD, 30 aprile 1850, br. 69).
424
MATICA, jesen 2013.
Njego sjutradan u 11 sati uz sviranje iste svirke (glazbe)

otputovao je za Terst.120
U meuvremenu, za vrijeme Njegoevog odsustva, odigrale
su se u Crnoj Gori nekolike krvne osvete, od kojih dalmatinske
novine biljee ubistvo jednog popa iz sela Sotonia u Crmnici.
Ubica sa pet ljudi, branei se od Crmniana, zatvorio se u
jednoj kui, pristajui da se preda samo dvojici brae
Plamenac, od kojih je jedan bio zet Njegoev. Kada su braa
Plamenac prili oni est opale na njih puke i obojicu sa
zemljom sastave. Nakon toga, biljee novine, Crmniani
navale na kuu, i kao to niki pripovidaju govori se da su jih
poubiali, a drugi opet kazuju da su kuu zapalili i etiri krivca
iva izgorila, a dvoici poe za rukom te su pobigli. Dalje, izvjetavaju dalmatinske novine, da se pogovara da su
Crmniani protjerali jedanaest porodica koje su bile u rodu ili
prijateljstvu sa krivcima, a kue zapalili i sva dobra razgrabili. Saznavi za ove dogaaje, ore Petrovi, podprisidnik
starovia, otiao je odmah u Sotonie da ljude smiri i red
povrati, to mu je polo za rukom, dok je nekoliko pripadnika
prognanih porodica pohvatao i zatvoriti dao.121 Tek po
Njegoevom povratku iz Italije, odrana je, kako javlja
Osservatore dalmato, 18. jula skuptina senatora i starjeina
crnogorskih, da bi se donio definitivan sud zbog ubistva brae
Plamenac. Krivci su kanjeni globom od 1400 talira i prognani
skupa sa porodicama iz Crne Gore.122
Njego se nije dugo zadrao u Italiji. Ve 2. jula na jednu
uru popodne, javljaju novine, projedrio je pored Zadra brod
Seemove pod komandom kapetana Henrika od Litrov,
120 Ibidem, str. 53. (GD, 14. lipnja 1850, br. 48 OD, 11. giugno 1850, br.
93).
121 Ibidem, str. 53. (GD, 5. srpnja 1850, br, 54 OD, 2. luglio 1850, br. 105).
122 Ibidem, str. 53. (OD, 23. luglio 1850, br. 117).
MATICA, jesen 2013.
425
Velimir Vujai
vozei Njegoa pud Kotora. Njego se nalazio u vehoma

pogibeljnom stanju zdravlja, i zbog toga nije mogao poi u
kupala talianska.123 Brod je 4. jula u sedam sati izjutra stigao
u Kotor i, iskrcavi Njegoa i njegovu pratnju, odmah krenuo
natrag za Trst. Tim povodom, javljaju novine, da Njego
zbog zdravlja svog kratko vrieme boravio se u Mletcim, i
nezadovoljan s nainom lijeenja, odluio je vratiti se u
otadbinu. Iz Kotora je Njego krenuo 5. jula rano ujutro put
Njegua.124 U dopisu od 12. jula javljeno je da je Vladika stigao na Cetinje ali da se u zdravlju ni najmanje nije oporavio.125 Tek u jednom kasnijem dopisu Osservatore dalmato obavjetava svoje itaoce da zdravlje crnogorskog vladike
kree na bolje.126
U Glasniku dalmatinskom objavljen je oglas za izdavanje
epana Malog od Andrije Stojkovia iz Trsta. Oglas glasi:
G. Andria Stojkovi izdati e u Trstu novo jedno dilo Vladike
od Crnegore pod naslovom Lani Car, Sepan Mali. Ova knjiga saderavae oko 10 tabakah (cilih listovah) i izai e na svit
do nekoliko nideljah za cinu od etrdeset karantanah, i platit e
se kad se primi.127
U avgustu dalmatinske novine javljaju da se Vladika
cernogorski sve bolje u zdravlju poispravlja, ali istovremeno
savjetuju, da se Njego za koje vrime posve vladanja ostavi,
skine brigu s glave, i podigne duh svoj, kojim je malo klonuo,
ali da ni on sam ne zna na koji bi se nain uklonio da kome
123 Ibidem, str. 53. (GD, 9. srpnja 1850, br. 55).
124 Ibidem, str. 54. (GD, 12. srpnja 1850, br. 56 OD, 9. luglio 1850, br. 109)
125 Ibidem, str. 54. (GD, 19. srpnja 1850, br. 58 OD, 16. luglio 1850, br.
113).
126 Ibidem, str. 54. (OD 23. luglio 1850, br. 117).
127 Ibidem, str. 54. (GD, 2. kolovoza 1850, br. 62).
426
MATICA, jesen 2013.
poslove ostavi.128 O poboljanju Njegoevog zdravlja javljeno

je i u septembru129 i oktobru.130
Poetkom novembra dalmatinske novine izvjetavaju o
dolasku Omer-pae Latasa i njegovih eta u Hercegovinu, te u
vezi s tim razmatraju politiku i vojnu situaciju koja bi mogla
nastati. ak se govori o eventualnoj pomoi nikikim
Turcima u borbi protiv Omer-pae.131 Ali Njego ba tada trai
lijeka za svoju bolest. Poetkom novembra novine donose
dosta kontraverzne podatke o Njegoevoj bolesti i nastojanjima da klimatskim promjenama pobolja svoje zdravlje. S tim
u vezi objavljeno je u vijesti iz Zadra od 13. novembra, da se
Njego u zdravlju sve to bolje oporavlja, te da je po jednoj
osobi iz Kotora naruio da mu se stan nae u onom gradu. U
Kotoru bi Njego samo nekoliko dana proveo, jer e odmah
put Mletakah poi.132 U Kotor je Njego stigao 12. novembra, a o njegovom namjeravanom putu doznajemo, da misli u
Mletcim ili drugom gradu u Talianskoj zimu provesti.133 U
Zadar je stigao 20. novembra ali s erdjavog vrimena ne izae
suho zato stareine c. k. graanskih i vojenih vlasti hodoe na
br. 133).
129 Ibidem, str. 54. (GD, 10. rujna 1850, br. 73 OD, 3. settembre 1850,
br. 141).
130 Ibidem, str. 54. (GD, 5. studenog 1850, br. 89 OD, 31. otobre 1850,
br. 174).
131 Ibidem, str. 54 (GD, 15. studenog 1850, br. 92 OD, 6. novembre 1850,
br. 179).
132 Ibidem, str. 54. (GD, 19. studenog 1850, br. 93 OD, 14. novembre
1850, br. 182).

133 Ibidem, str. 54. (GD, 22. studenog 1850, br, 94 OD, 19. novembre
1850, br. 185).
MATICA, jesen 2013.
427
Velimir Vujai
parobrod pokloniti mu se. Iz Zadra je sjutradan, 21. novembra, krenuo dalje za Trst.134
O daljem Njegoevom putu prenijeta je vijest iz zagrebakih
Narodnih novina od 4. decembra 1850. godine, u kojoj se
kae da je stigao u Be gdje e svu zimu provesti.135
Njego se nije dugo zadrao u Beu. Po jednoj vijesti, datiranoj
u Veneciji 23. decembra vidi se da se ve tada nalazi u tom gradu
i da je odsio u gostionici kod Cesara Austrianskog.136 Iz
Venecije krenuo je dalje na put po Italiji. Na osnovu dopisa, koji
Osservatore dalmato prenosi iz milanskog lista Bilancia, vidi
se da je Njego preko Venecije stigao u Milano i da je prisustvovao operi u milanskoj Skali. Novine piu da Njego putuje zbog
zdravlja. Jedan eki ljekar, koji ga je pregledao u Beu, uvjerio
je Njegoa da njegova bolest nije ni hronina ni opasna. Na
povratku u Trst, Njego se potpuno oporavio, ali po savjetu
ljekara zimu treba da provede u Italiji, te e zbog toga posjetiti
kraljevstvo Lombardiju-Veneto, Torino, enovu, Firencu, Rim i
Napulj, gdje e se najdue zadrati. Na kraju, novine piu da e
Njego vjerovatno napisati uspomene sa svoga puta na nain
dostojan jednog razboritog i dubokog slavenskog uma, a koje
e buti publikovane na zadovoljstvo i ast njegovih saplemenika.137 O daljem Njegoevom boravku u Italiji, na osnovu zadarskih novina, moe se zakljuiti samo to, da je 10. januara 1851.
godine stigao u Rim istovremeno kad i ruski knez Paskevi.138
134 Ibidem, str. 54. (GD. 25. studenog 1850, br. 95 OD, 21. novembre
1850, br. 186).

1850, br. 196).

136 Ibidem, str. 55. (GD, 3. sinja 1851, br. 1 OD, 29. decembre 1850, br.
207).
137 Ibidem, str. 55. (OD, 12. gennaio 1851, br. 7).
138 Ibidem, str. 55. (OD, 21. gennaio 1851, br. 12).
428
MATICA, jesen 2013.
U meuvremenu, dalmatinske novine donose i druge vijesti

vezane za Njegoa. Tako u dopisu iz Dubrovnika od 31. marta javlja se, da je ruski konzul u Dubrovniku uputio u Crnu Goru jedan
iznos od 14 000 fior. u cekinima.139 Poznato je da je Njego za
vrijeme boravka u Italiji takoe primao novac od Jeremije Gagia.
Svakako, mjenica od 1997, 50 rubalja u srebru, koju je Gagi
preko Trsta uputio Njegou u Napulj140 nije uraunata u pomenutu sumu od 14 000 fiorina, koja je poslana na Cetinje.
Dalje, dalmatinske novine izvjetavaju, da je po nareenju
starovia bio 19. maja muketan na Cetinju Grujica Mili iz
eva jedan od najhrabrijih Cernogoracah, koga je Njego
odlikovao orujem Hrabrosti. Grujici Miliu je dvije godine
ranije ubijen sinovac u Pivi kod Gacka, gdje je sa jo nekolicinom radi deraine otiao bio. Ovoga je osvetila gomila jedna
Cernogoracah ubivi jednog seljaka iz Pive, po nagovoru
Grujice Milia. Senat je ustanovio da je Grujica Mili kriv, jer
je prekrio utanaeni mir izmeu Crne Gore i Kadiluka
hercegovakog. Da ovaj prekraj nije kanjen u velike bi se
raspre zaplelo Cernugoru s kertenim narodom Hercegovine, a
takove (raspre) u ovom asu glede na svaki nain ukloniti.141
Meutim, Njego se ubrzo vratio u Be. U vijesti datiranoj 2.
jula, na osnovu dopisa iz Kotora, novine javljaju kako se u ovom
gradu glasa kako e do koi dan povratiti se vladika iz Bea,
i da e u povratku svom zadrati se neko vrime u Dubrovniku,
gdi e se, kao to svit nagaa, sastati sa Serairom Omer-paom
ili e ga Serair pozvati na dogovor.142
139 Ibidem, str. 55. (GD, 15. travnja 1851, br. 30 OD, 10. aprile 1851, br.
57).
140 Ibidem, str. 55; R. Dragievi, lanci o Njegou, str. 189.
141 Ibidem, str. 56. (GD, 30. svibnja 1851, br. 43 OD, 27. maggio 1851,
br. 84)
105).
MATICA, jesen 2013.
429
Velimir Vujai
Za vrijeme Njegoevog boravka u Beu, dalmatinske novine

su dosta opirno izvjetavale o misiji Teodosija Mirkovia,
kaluera manastira Kosijerevo u Hercegovini, u mjesecu julu
1851. godine. O kalueru Mirkoviu pisano je, takoe, i neto
ranije kada je poetkom aprila iste godine doao na Grahovo.143
Kaluer Mirkovi doao je 1. jula iz Mostara na Grahovo, a odatle je zajedno sa grahovskim vojvodom krenuo za Cetinje,
nosei od Ismail-pae Staroviu Cernogorskom jednu knjigu.
Novine pretpostavljaju da se radilo o pograninim sukobima.144
U pismu Ismail-paa poziva Starovie da pazi da se na mei mir
i red ne poremeti, a ono mu je odgovorilo da e se o tome starati. Povodom izmjene ovih pisama pronio se glas, da e se spomenuti Paa i Vladika Cernogorski (i ako ne bi oni mogli njihovi
poslanici) naberzo dogovora radi sastati izmeu Sliva i Nikiah.
Dok Crnogorci, izvjetavaju novine, jedva ekaju na Njegoev
povratak, Starovie mu je poslalo u susret dva poslanika.145
Njego se iz Bea stigao u Trst 27. jula.146 Iz Trsta se uputio
direktno za Kotor. 19. avgusta stigao je u Zadar, ali s erdjavog
vrimena nije izlazio na suho. Navee istog dana otiao je na
parabrod gosp. otpravitelj pridsidnitva baron od Getaldi da mu
se pokloni, a izjutra krenuo je Njego za Kotor,147 gdje je stigao 21. avgusta.148
143 Ibidem, str. 56. (GD, 15. travnja 1851, br. 30 OD, 10. aprile 1851, br.
57).
109).
145 Ibidem, str. 56. (GD, 22. srpnja, 1851, br. 58 OD, 17. luglio 1851, br.
113).
146 Ibidem, str. 56. (GD. 5. kolovoza 1851, br. 62 OD, 3. agosto 1851, br.
123).
br. 133).
148 Ibidem, str. 56. (OD, 26. agosto 1851, br. 136).
430
MATICA, jesen 2013.
Ujutro 9. septembra iz Zadra dalje je na parabrodu nastavio

put u Trst mladi Danilo Petrovi, bratued Vladike Crnogorskoga. Novine biljee, da Danilo putuje u Be da tamo pribavi sebi korisnih znanjah, da se ui nimakom i francuskom
jeziku, jerbo je on odreen za naslidnika sadanjega Vladike.149
Dan prije toga u Kotor je stigao ban Jelai, pa mu uz ostala izaslanstva i Vladika Crnogorski poslao je odbor jedan da pozdravi Bana.150
Po svom povratku u Crnu Goru, Njego je, da bi stiao
estoko neprijateljstvo izmeu jednog katunskog i jednog
bjelopavlikog sela, te da se ne bi izmetnula kervava borba,
poslao 5. septembra starovinika Purana Mitrova iz Pipera sa
jo nekoliko perjanika, kako bi uticali da na lipe lee raspre
onih dvaju selah. Meutim, kada su se poeli o miru dogovarati, otpoela je meu njima borba u kojoj starovinik, a
pored njega i nekoliko osobah s jedne i s druge strane pane
mertvih, i opet mnogi dopadnu ranah. Ovaj dogaaj je
vehoma raalostio Vladiku bojei se da se iz ovoga ne izvrgne
nova razpra izmeu Piperah i stanovnikah reenih dviuh nahiah.151 U istom broju novina javljeno je kako Njego sa zdravljem ne stoji dobro iako govore da mu je sada lake, a sam
Njego je naredio da mu se pripravi kua jedna u Rijekoj
nahii, gdi misli s blagog podnebja zimovati, a ako mu ne bi
pogodovala ta klima da e jo ove zima ostaviti Cernugoru i
sii k moru.152
br. 144).
br. 148).
151 Ibidem, str. 57 (GD, 23. rujna 1851, br. 76 OD, 18. settembra 1851,
br. 149).
152 Ibidem.
MATICA, jesen 2013.
431
Velimir Vujai
S naumom da to ogule, kau dalmatinske novine, 30. septembra 1851. godine upalo je 300 Crnogoraca iz Gluhog Dola,
Boljevia i Limljana u rimokatoliko selo Zupce u Albaniji, ali
ovi odupru se i svojski odbiju napad. U okraju dva
Crnogorca i dva Zupanina pogiboe, i trei jedan Crnogorac
smertnih rana dopadne, dok je Crnogorcima uspjelo te su
odsikli glave ubijenim Arbanasima, i jednom od njih ugrabe i
oruje. Kada su napadai doli Njegou na Cetinje kom su
doneene bile glave dvajuh onih ubijenih keranah nije ih htio
primiti, niti je obdario one to su jih donili, neodobravajui da
se napada na sela kertenog naroda.153
Dopisnik zadarskih novina iz Kotora javio je 11. oktobra, da
se tamo vratio iz Dubrovnika tajnik Vladike Crnogorskoga
vitez Milakovi, te da odlazi opet za Crnu Goru. Dopisnik javlja da je promakao glas da Milakovi misli ostaviti slubu
Vladiinu.154 Vjerovatno se jo za vrijeme Milakovievog
boravka u Dubrovniku pronio glas o dolasku u Dubrovnik
jednog poslanika seraera Omer-pae Latasa da se sa
Njegoevim izaslanicima o nekim poslovima dogovara.
Demantujui ove glasine, novine u vijesti iz Zadra od 30. oktobra piu da taj glas tada biae prinagao, poto uviravaju da
u Dubrovnik nije stigao nikakovi jo poslanik Seraerov.
Istovremeno je javljeno da su protastih dana svejednako
letili ulaci od Vladike Cernogorskog k Seraeru Omer-pai i
od ovoga opet k Vladiki. Razlog ovome je bio opet povratiti prijateljska odnoenja izmeu Cernegore i Turske, kraj
uiniti uzajamnim zloinstvima i mir uvrstiti na meama.
Pisma seraerova nosio je Njegoev kaluer Teodosije
Mirkovi, koji se po uspjeno obavljenoj misiji vratio u
153 Ibidem, str. 57. (GD, 10. listopada 1851, br. 81 OD, 7. ottobre 1851,
br.160).
154 Ibidem, str. 57. (GD, 21. listopada 1951, br. 184 OD 17. ottobre 1851,
br. 166).
432
MATICA, jesen 2013.
Mostar, te donio odgovore, koji su mnogo povoljnog

sadraja.155
Ve u iduem broju, nakon to su novine opirno pisale o izmjeni pisama izmeu Njegoa i Omer-pae Latasa, javljena je smrt
Njegoeva. Ta vijest, koju je dopisnik iz Kotora javio 3. novembra,
u Zadar je prispjela tek 5. istog mjeseca.156 Odmah po Njegoevoj
smrti Starovie Cernogorsko poslalo je dva znamenita
Cernogorca da slubeno priope glas ovi c. k. odpravitelju okruja Kotorskog i carsko ruskom konzulu koi pribiva u
Dubrovniku.157 Kada su skadarski Turci saznali za Njegoevu
smrt, javljaju novine, od radosti su pivali i pucali iz puakah, a
Turci iz Podgorice i Spua prikerivi viru zadanu susidnim
Cernogorcima, provalie u okolinu od Piperah, i nasernuvi iznenada na pastire one Nahie, dva ubie, a jednog ranie odagnavi pri
tom sva stada. Dalje, novine javljaju da se zbog ove deraine
Crnogorci misle estokim nainom osvetiti. Inae, u itavoj
Crnoj Gori vlada mir, dok se Starovie, pod rukovodstvom
Njegoevog brata Pera, primilo upravljanja dravnim poslovima.
Poslije Njegoeve smrti, prema izvjetaju zadarskih novina, na
Cetinju se okupilo priko 200 znamenitih Cernogoracah i ekaju
na perjanika Radovana Pipera, i Petra sina Starovinika Stevana
Perkova Vukotia, koji su poslani u Dubrovnik k carskoruskom konzulu da mu jave smert Vladiinu i da prime od njega
oporuku (testament) pokojnoga Vladike....158 Jeremija Gagi
otvorio je Njegoev testament u prisustvu pomenute dvojice
155 Ibidem, str. 58. (GD, 4. studenog 1851, br. 88 OD, 31. ottobre 1851,
br. 174).
156 Ibidem, str. 58. (GD, 7. studenog 1851, br. 89 OD, 6. novembre 1851,
br. 177).
157 Ibidem, str. 58. (GD, 11. studenog 1851, br. 90 OD, 7. Novembrae
1851, br. 178).

1851, br. 182).
MATICA, jesen 2013.
433
Velimir Vujai
Crnogoraca 4. novembra. Novine, iako ne donose sadraj testamenta, javljaju da se govori da je Njego naimenovao
zakonitim svojim naslidnikom i duhovne i svitovne vlasti u
Cernojgori mladog sinovca svog Danila Petrovia Njegua, a
da je u testamentu ovome preporuio, da se koristuje svitom i
iskustvom strica svoga Pera Tomova Petrovia, prisidnika
Starovia, i u upravljanju da slidi politiku koje se drae pokojnik.159 Mada zadarske novine u tom broju javljaju da ne znaju
sadraj testamenta, ipak iz samog teksta se moe zakljuiti da su
austrijske vlasti imale njegov prepis, ali ga nijesu htjele objaviti prije nego to bude javno obznanjen u Crnoj Gori.
Detaljne podatke o zadnjim asovima i Njegoevoj smrti, kao
i o njegovom testamentu, novine donose tek u lanku datiranom
20. novembra iz Zadra. Poto je taj novinski izvjetaj od
izuzetnog znaaja, donosimo ga u cjelini:
Vladika vide se pri smerti, dao je da se oko njega na Cetinju
saberu glavari Cernogorski, i oitovao im, da je uinio oporuku
u tri ispisa; jedan da je poloio kod ruskog konzula u
Dubrovniku; drugi kod ruskog poklisara u Beu; a trei kod
ruskog ministarstva u Petrogradu.
ivo je Crnogorcima preporuio, da se dere njegove posljednje volje izreene u onom pismu, izriu proklestvo nad onim,
koi bi smio pristupiti je.
Nego ih je opomenuo, da je namnio za svoga naslidnika Danila
Petrovia, onoga istoga, kog je on opravio na nauk put Bea u
Petrograd, i dok se ne povrati u otadbinu da vrimenito umisto
njega ima vladati roeni mu brat Pero pridsidnik starovia.
Verlo je pak priporuio svimkolicim da ivu meu sobom u
najboljem skladu, i da uzdere dobra odnoenja s Austrijom, a
osobito sa stanovnicima Boke.
Cernogorski glavari obeae Vladiki da e usve i posve potovati njegovu posljednju volju.
1851, br. 184).

434
MATICA, jesen 2013.
Istom je Vladika umro, pola su dva Perjanika, kao to je ve

kazano, u Dubrovnik, da od ruskog konzula prime pokojnikovu
oporuku. Meutim Pero, pridsidnik starovia, bez iie suprotivtine uzeo je na se s pomou starovia vladanje, a prie svega
svuda je rasposlao naredbe, da se glavari i drugi inovnici
Cernogorski saberu na Cetinje, te da pribivaju pri proglaenju
Vladiine oporuke.
Dola su ona dva Perjanika iz Dubrovnika, tajnik Milakovi
veleglasno je sabranim Cernogorcima protio posljednje
Vladiine odredbe i jednu knjigu ruskoga konzula u Dubrovnik,
s kojom pobuivahu se Cernogorci na slogu i potpuno
izverenje oporunih odredbah.
Poto je to protiveno, svikolici obeali su da e potovati
pokojnikovu volju, a ore njegov bratued, oni isti za kojega
kazivalo se da e se staviti na elo partije protivne naslidniku,
kog je Vladika naminio, i doepati vlade Cernogorske, najpervi pristupio je prisidniku starovia, Peri, nazvao ga svojim
gospodarom, i u znak podlotva poljubio ga u ruku. Na orev
primer starovinici i svi ostali tamo sabrani Cernogorci isto su
uinili.
Pero je onda govorio Cernogorcima, i obeao da e pomnjivo
raditi na blagostanju zajednikom, i sve je nagovarao na slogu,
mir i uzderanje dobrih odnoenjah sa susidnim prijateljima, a
navlastito s Austrijom, prite da kogod bi smio smutiti mir na
mei, i kakvogod zloinstvo uiniti Kotaru Austrianskom, glave
na njemu neima.
Zatim je novi vladar uzeo kuu gdi pokojnik stanovae, pisma,
jaspru, i dragocinie stvari, koje je Vladika ostavio.
to se do sad izaznati moglo o oporunim odredbama, ovo je, da
je Vladika nainio za svoga naslidnika Danila Petrovia, pod ugovor, da se u Petrograd dobro podnese, i pokae da e umiti vito
upravljati Cernomgorom; a za vrime je naminio za Cernogorskoga
vladara svoga brata Peru s dunostju da na svoje vrime i kad se
ispuni reeni ugovor prida Danilu vladanje Cernegore.
MATICA, jesen 2013.
435
Velimir Vujai
Jote je odredio, da se onih 100.000 fiorinah priloenih u

Beu, dobitak na jednake dile daje ocu mu Tomi, materi mu i
dvima sestrama udanim, za ivota njihovoga, i da se dobici iz
druge glavnice od 100.000 fiorinah, priloenih u Petrogradu,
upotribljuju na javne potribe Cernegore.
Ali je naredio, da se perva glavnica digne iz Bea, i uloi u Petrogradu, i da se obe, iza smerti njegovih roditeljah i sestarah
imaju smatrati kao narodna svojina, kojom e upravljati njegov
naslidnik.
Zapovidio je da se od 50.000 fiorinah, opstojeih u pineznici
na Cetinju, namirava plaa Starovinikah, Glavarah, Perjanikah,
i drugi troak za upravnitvo, a da se druga glavnica od 50.000
fiorinah poloena na Cetinju, i odreena za skupou koja bi
nastala, razgodi u zajam na male dile meu potribnjake
Cernogorske uz 4 na sto dobitka.
Cernogorcima je preporuio slogu, uzderanje dobrih
odnoenjah s Austriom i Hercegovinom, i koliko je god mogue
da se s Rusio paze.160
Sasvim je razumljivo da su zvanine austrijske slubene
novine sa svoje strane poneto dodale pomenutom opisu, ali su
u sutini dosta tano prenijeti posljednji asovi Njegoevi, kao i
sadraj njegovog testamenta.
Njegoevu smrt u zadarskim novina oplakala je knjievnica
Ana Vidovi poduom pjesmom pod naslovom U prigodi smerti Prisvijetloga Gospodina Petra Petrovia Cernogorskog Vladike
pjesma Ane Vidovieve od ibenika. Inae, Ana Vidovi bila je
meu predstavnicama ilirskog pokreta najplodnija pjesnikinja i za
svoje doba najplodniji hrvatski pjesnik u Dalmaciji. Roena je
1800. godine od oca Nikole Vusio, oficira u Napoleonovoj vojsci; u roditeljskoj kui nauila je talijanski jezik, upoznala talijansku knjievnost i hrvatsku narodnu poeziju. Udavi se za Marka
Antuna Vidovia, jo je vie ula u knjievnost, budui je njen
160 Ibidem, str. 60. (OD, 25. studenog 1851, br. 54 OD, 21. novembre
1851, br. 186).

436
MATICA, jesen 2013.
mu sakupljao narodne pjesme i prevodio dubrovake

knjievnike na italijanski jezik. Prvi put je izala u javnost
poduom epskom pjesmom Anka i Stanko ili Dubrava Mojanka
blizu Splita (Zadar, 1841), u kojoj je prikazala jednu romantinu
ljubavnu zgodu. Pored hrvatskog originala tampala je u istoj
knjizi i italijanski prijevod. Kako je pjesma doivjela uspjeh, nastavila je sa knjievnim radom. Bila je meu najplodnijim stihotvorcima Zore dalmatinske, a slala je stihove i u Vrazovo
Kolo. Godine 1844. poela je objavljivati svoje epske pjesme,
te je izdala pet svezaka. U zasebnoj knjizi izala joj je pjesnika
pripovijest Bezmiljenja u ljubavi, uporedo s italijanskim prijevodom. Zasebno je tampala i prigodnu pjesmu Na doastje u
Dalmaciju njihovoga previsokoga gospodstva Josipa Jelaia
(Zadar, 1851). Saraivala je u italijanskoj Gazetta di Zara (od g.
1847), a izdavala je u zasebnim knjigama i italijanska djela.
Mestizie e distrazioni (Zara 1846) zbirka su ljubavnih i prigodnih pjesama, s lirskom tragedijom Alva ed Ippaia, vittime d
amore. Najopseni joj je ep Romolo, ovvero la fondazione di
Roma (Zadar, 1856), opirna epska pjesma u 18 pjevanja o osnivanju Rima. Preminula je u Zadru 12. rujna 1879. godine.161
Prvom svojom knjigom, Anka i Stanko..., izazvala je Ana
Videnovi oduevljenje meu Ilircima. Sam Ivan Maurani napisao je u Danici vrlo pohvalan prikaz (1841), istiui narodno i
knjievno znaenje pjesnikinje. Narodno znaenje je bilo u tome,
to se ona meu prvima u Dalmaciji hrabro svrstala meu ilirce.
Knjievno obiljeje Anke i Stanka vidio je Maurani u injenici, to je pjesma napisana narodnim stihom, pa je u njoj djeluje
sve jednostavno. Cijenei njem patriotizam, hrvatski knjievnici
su je u poetku slavili, ali su je ubrzo zaboravili, jo ivu.162
161 Antun Barac, Hrvatska knjievnost, knjiga I, Zagreb, 1954, str. 266.
162 Ibidem, str. 268. Rjenik Ane Videnovi bio je isuvie bujan, a lakoa
pisanja zanimljiva, to je ona vjeto koristila. Pored toga, utisak njenih pje-
sama slabi i oigledno povoenje za narodnom poezijom. U njima se pominje
i Marko Kraljevi i Ivo Senjanin, i turski car, ali s malo vjerovatnoe. Nijesu
MATICA, jesen 2013.
437
Ipak, rad Ane Vidovi nije ostao bez nekih posljedica. Svojim
romantiarskim pripovijestima u stihu narodne pjesme, na
hrvatskom i talijanskom jeziku, ona je pruila lektiru
graanskom enskom svijetu Dalmacije, pribliavaju i ga tako
hrvatskoj narodnoj poeziji i knjievnosti.
Pjesma koju je Ana Vidovi objavila povodom Njegoeve
smrti, zavrava se alegorijom o dolasku slovenskih vila na
Cetinje crnogorskoj vili, koja im javlja za smrt Njegoevu, te
skupa polau vijence na pjesnikov grob.163
Glasnik Dalmatinski V, br. 38, Zadar 13. V 1853, na str. 4,
objavio je: Osmertnicu Vladike Crnogorskog Petra II
Petrovia od Njegua.
Meutim, malo ko je kao Franesko Karara napisao Njegou
tako lijep i saet nekrolog: PETAR PETROVI II, VLADIKA,
PRVOSVJETENIK, VOJSKOVOA I BARD CRNE GORE
NE IVI VIE. NJEGOVA JE LIRA SLOMLJENA, NJEGOVA
SABLJA OSTAJE JO IZVUENA IZ KORICA; OEKUJE
SE SUD ISTORIJE.
uspjeli pokuaji Ane Videnovi ni da se uvrsti u italijanskoj knjievnosti. Od
otre kritike njenog Romola, objavljene 1856. godine u asopisu Rivista
veneta, morao je uzeti u odbranu i suprug, javnim odgovorom u posebnoj
knjiici (Zadar, 1856). I karakteristike njenih italijanskih stihova ista su kao i
oznake njenih hrvatskih knjievnih djela. U njima italac nalazi napete i
ganutljive dogaaje, s mnotvom rijei, ali s malo psihologije i logike.

163 Dr P. Gali, op. cit, str. 61. (GD, 18. studenog 1851, br. 92).
Posljednji stihovi pomenute pjesme glase:
Nije prolo ni pol dana doba
Da su skupno vile dolitile
K Cernogorskoj Vili u Cetinju,
A kad ih je ona upazila
Stae njim ovako govoriti
Neima nam ve slavnog Vladike
Neima nam P e t r a P e t r o v i a?;
On se s duom jutros razdijelio
438
MATICA, jesen 2013.
Pjesnik oni toli vreli, mio!,
Mi dakle grob njegov s naim vjencem
Poastimo sad, i okrunimo!
Svaka s glave svoje vjenac skida,
Ter su skupno u Cetinju pole,
Paka na grob PETRA PETROVIA
Sve su vjence njemu poklonile.

Velimir Vujačić - Njegoš I Crna Gora U Dalmatinskoj Periodici PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Velimir Vujačić - Njegoš I Crna Gora U Dalmatinskoj Periodici PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NJEGO I CRNA GORA U

Based on rich documentation scattered through numerous

Budui su ga politike, vojne i ekonomske tekoe Crne Gore

MATICA, jesen 2013.

liko godina vladavine knjaza Danila. On se unekoliko trudio da titi pravoslavno

stanovnitvo u Dalmaciji i Boki Kotorskoj, ali mu je glavna dunost bila da

odrava veze sa Crnom Gorom, pa je obavljao ne samo konzularne poslove, ve

njegovo sjedite je trebalo da bude na Cetinju, ali u nedostatku povoljnih uslova,

aki i poslije Berlinskog kongresa, strani poslanici akreditovani u Crnoj Gori

rezidirali su u Dubrovniku. Dakle, preko Gagia je ila sva diplomatska prepiska

MATICA, jesen 2013.

Njego i Crna Gora u dalmatinskoj periodici

izmeu ruske vlade i Crne Gore, te su njegovi izvjetaji i obavjetenja imali

la i redovna godinja pomo iz Rusije, koja je uvijek uruivana uz propisne priz-

nanice Njegou, a za vrijeme njegove bolesti i boravka u inostranstvu njegovom

je i izvjetae, meu kojima je bilo dosta i Njegoevih neprijatelja, zbog ega su

nareenju svoje vlade da provjeri da li su tane izvjesne intrige protiv Njegoa,

to mu je omoguilo da bolje upozna Crnu Goru, njenog vladara i druge

Stvaranje, Titograd, 1967, knj. 1-2, str. 91.

savjetnik njezina pravitelja, on je postao dosadan i nepodnosiv tutor nad crnogor-

javljao pogreno... Kao inovnik, optereen familijom, on prije svega vodio je

brigu o sebi... Dobro je razumio to Vladika, pa zato, izbjegavajui ponekad Ga-

gia, drao je njega uvijek za svojega najiskrenijega prijatelja, uvijek ponaao se

MATICA, jesen 2013.

podruje koje je Venecija stekla pomenutim kupoprodajnim ugovorom iz

godine i prozvala Mletakom Albanijom. Oblast oko Kotora bila je od

Dalmacije odijeljena Dubrovakom Republikom. Kao nova teevina smatra

Tada je narodni ustanak u Dalmaciji otjerao Turke. Kao najnovija teevina

obiljeava se dalmatinsko podruje, koje je pripalo Veneciji Poarevakim

mirom (1718), a bilo je obiljeeno tzv. linijom Mocenigo.

MATICA, jesen 2013.

Njego i Crna Gora u dalmatinskoj periodici

se gubernator, austrijski general, koji je upravljao i graanskim

rata, Zagreb, 2005, str. 356. Od ukinua Mletake Republike do mira u

Kampoformiju nastao je u Dalmaciji pokret za sjedinjenjem sa banskom

Hrvatskom. U tom pokretu ponajvie je uestvovalo katoliko svjetenstvo,

posebno franjevci, kojima je pripadao i Andrija Doroti, najuporniji borac za

ujedinjenje. U Zagrebu je bilo nekoliko istaknutih podravaoca tog pokreta za

sjedinjavanje hrvatskog juga i sjevera. Meu njima se naroito isticao

MATICA, jesen 2013.

dvor u Beu to nije elio jer se plaio da bi ujedinjenje hrvatskih

jenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. To sjedinjenje traio je i Hrvatski

injenje nijesu sazrele potrebne okolnosti i da zbog toga do daljnjega odlae

svoju odluku o tom sjedinjenju.

MATICA, jesen 2013.

Njego i Crna Gora u dalmatinskoj periodici

Razlog ovakvom stanju treba traiti u injenici da se stranci u

III 1848) i uspostavljanja Venecijanske Republike, uslijedio je iz Venecije niz

poziva Dalmaciji, da se prikljui obnovljenoj Republici. Ustanika venecijanska

vlada na elu sa Danielom Maninom (ministar prosvjete bio je Nicolo Tomaseo)

pozvala je dalmatinske mornare, da stupe u slubu venecijanske mornarice.

MATICA, jesen 2013.

MATICA, jesen 2013.

Njego i Crna Gora u dalmatinskoj periodici

Gimnazije, u hronici su biljeeni svi vaniji dogaaji koji su se

MATICA, jesen 2013.

U Hronici je opirno opisan sukob Crnogoraca i Austrijanaca

U svom drugom izvjetaju o dogaajima na Patrovskoj planini Karaaj tvrdi

da bi komisija za razgranienje nailazila na mnogo manji otpor Crmniana

(Ibidem, str. 182).

MATICA, jesen 2013.

Njego i Crna Gora u dalmatinskoj periodici

se kae da Vladika pokazuje jo uvijek svakome, pa i naim