Izlaganje Vojislava Nikevia

5. 4. 1998.
Po mojim istraivanjima, koja traju preko trideset godina, doao sam do zakljuka da
crnogorski jezik postoji. Njegovo postojanje je vezano za postojanje crnogorskog naroda i
crnogorske nacije. On ima svoju posebnu genezu, svoje posebno porijeklo, svoj narod, svoju
naciju, svoju nadgradnju, svoju veoma razvijenu literaturu, vrhunska knjievna djela, kakva su
djela Petra Drugog Petrovia Njegosa. Dakle, ima sve ono to treba da ima jedan sociolingvisticki poseban jezik. ()
U prilog postojanju crnogorskog jezika govori izjava poznatog zagrebackog profesora
Dubravka Skiljana, sada profesora opste lingvistike na Filozofskom fakuletetu u Ljubljani. U
intervjuu beogradskom listu Vreme, prije otprilike dvije godine, na pitanje kakve su razlike
izmedju srpskog i hrvatskog jezika on je rekao:Jedino crnogorski jezik ima tipoloskih i
sistemskih uslova da bude poseban jezik, jer ima posebne glasove, posebne foneme. On je
naveo i , a po mojemu pravopisu tih fonema ima ukupno pet: u rijei ekira, u rijei iesti,
dz u rijei bidza, u rijei evojka i u rijei erati. Crnogorski jezik ima poseban tip ijekavice,
i to fonoloske ijekavice u rijecima sijeno, bijelo, sjedio, zatim morfonoloske ijekavice tipa tijeh,
ovijeh, ovijema, tijema. Srpski jezik je izvorno samo ekavski i do migracija Srbi nisu imali
ijekavicu. Ijekavica je donesena iz praotadzbine, iz danasnje istocne Njemacke. Prototip
crnogorskog jezika je polabski jezik koji je izumro u 18. vijeku. Preci Srba su donijeli samo
ekavicu iz jugoistocne Poljske, koja je u vezi sa bjeloruskim ekavizmom. Istina, poslije seoba
stanovnistva, u migracijama pred Turcima, ijekavica je odnesena i u Srbiju i u Bosnu i u
Hrvatsku, ali je ona tamo sekundarna i zbog toga srpska lingvistika jos od Belica, izmedju dva
svjetska rata, do dana danasnjeg ide za tijem da potisne ijekavicu iz standarda, jer je ona izvorno
crnogorska. Crnogorski jezik ima toliko tipoloskih osobina kojima se potvrdjuje u punom
sociolingvistickom identitetu, za razliku od srpskog jezika, koji je nadnarodni, nadnacionalni,
do sada nema nijednog sistemskog elementa kojim se moze potvrditi da je specificno srpski.
Osim Skiljana, koji je Hrvat, navodim i profesoricu Svenku Savic, sa Filozofskog fakulteta u
Novom Sadu, koja je na nasemu medjunarodnom naucnom skupu prosle godine u Podgorici
dala punu podrsku postojanju crnogorskog jezika. Tu podrsku dali su i drugi slavisti. Agnjeska
Spaginjska-Prusak, koja je profesorica juznoslavenskih jezika na Filozofskom fakultetu u
Gdanjsku, zatim Aleksandar Dulicenko sa Tartu univerziteta u Estoniji. Danas se crnogorski
jezik, koliko ja znam, u svijetu predaje na deset univerziteta uporedo sa srpskim, hrvatskim i
bosnjackim jezikom. Posljednji zahtjev za moj pravopis dobio sam sa Sorbone od profesora
Pola Luisa Tomasa. ()
Rekao sam da su preci Crnogoraca, koji se zovu Abodriti ili Obodriti, Veleti, odnosno Ljutici,
kao savezi slovenskih plemena dosli iz danasnje Istocne Njemacke i donijeli ijekavicu . O tome
je doktor Radoslav Rotkovic prije dvije godine objavio opsirnu knjigu koja se zove Odakle su
dosli preci Crnogoraca. U toj knjizi se moze naci preko osam stotina toponima koji pokazuju
da su preci Crnogoraca otuda dosli. Preci Srba su, rekao sam, donijeli ekavicu, preci Hrvata
ikavicu i preci Bosnjaka ikavicu. Preci Crnogoraca su donijeli tri fonema , i dz, koje jedino
poeduje poljski jezik. Ta tri fonema jedino imaju poljski i crnogorski jezik. Zasto? Zato sto su
bili u suedstvu. Kada su ti fonemi doneseni na Balkan, oni su zauzeli prostor, prema
onomastickim istrazivanjima koja sam ja vrsio, od Mostara, preko Pljevalja i Sjenice do
Prokletija. To je prostor juznoga izgovora, Daniciceva juznoga izgovora, iz kojeg se razvio
crnogorski jezik. Na prostoru istocnog govora, odnosno ekavskog, razvio se srpski jezik, a na
podrucju ikavskog govora razvili su se hrvatski i bosanski jezik. Tako je bilo sve do seoba. I
ovo sto Scepanovic navodi da se ijekavica i fonemi, o kojima je rijec, nalaze i na prostoru
srpskog jezika, to je sve doslo sa prostora od Mostara do Prokletija, sa prostora crnogorskog

jezika, sve je to primarno crnogorsko, dok je to u srpskom, hrvatskom i bosanskom jeziku samo
sekundarno i zato nije standardno. U crnogorskom je to standardno jer je na nivou cijeloga
naroda, u svim crnogorskim govorima se upotrebljavaju ti fonemi i oni ne mogu imati za
Crnogorce dijalektalni rang, dok za srpski, hrvatski i bosanski jezik mogu imati dijalektalni
rang, mogu biti samo stilemi. U tome je sustinska razlika izmedju nasih koncepcija. Mora se
priznati da crnogorski narod ima svoj jezik koji je donio sa sobom. Prije dvije godine Svjetski
pen centar je usvojio deklaraciju o jezickim i prevodilackim pravima u kojoj je osnovno polazno
nacelo da postojanje naroda povlaci za sobom i postojanje jezika. To je sociolingvisticki
pristup. Crnogorci po svim deklaracijama o ljudskim pravima imaju pravo na svoj jezik.
Neodrziva je Vukova koncepcija o juznoslovenskim stokavcima kao Srbima. U tome je
tragedija srpske lingvistike sto se oni drze te teorije, da su svi juznoslovenski stokavci Srbi. Ta
je teorija i danas vladajuca, ali je duboko neodrziva. Sto se tice Svenke Savic, ona je objavila,
koliko se sada sjecam, intervju u Monitoru u kojemu je u naslovu rekla: Otvoriti institut za
crnogorski jezik. Sto se tice izucavanja crnogorskog jezika, on se izucava od Kornel
univerziteta, preko Beckog slavistickog instituta, do, evo sada, Sorbone, izucava se na
univerzitetima u Gdanjsku, Varsavi, Krakovu, Oslu, svuda tamo dje su razdvojeni srpski i
hrvatski i dje su dosle moje knjige, a ja sam objavio cijelu istoriju crnogorskog jezika na oko
hiljadu sto strana. Istina, te se knjige ne nalaze po knjizarama, zato sto crnogorski jezik nije
ustavnopravno priznat. Ja sam sve to morao sam da radim i sam da trazim sredstva mimo
drzave. Moje knjige ne primaju drzavne knjizare, jer se taj jezik ovdje progoni. Mene su tek
sada poceli da zovu na naucne skupove koje organizuje drzava. Na tom skupu na Filozofskom
fakultetu u Niksicu, koji pominje Scepanovic, ja sam bio prijavio referat Status standardne
ijekavice, ali mi nije bilo dozvoljeno da ga podnesem, iako sam redovni profesor na tom
fakultetu. Meni su do prosle godine vrata svuda bila zatvorena. Trideset godina sam bio izlozen
strasnim sikanama i od strane vlasti i od protivnika crnogorskog jezika. Vi sami znate da sam
ja mnogima nudio da izadju na razgovor sa mnom u ovoj emisiji, ali oni koji su me trideset
godina napadali i napisali protiv mene desetine tekstova nijesu htjeli da izadju. Milo mi je sto
je Scepanovic izasao, iako smo mi ipak razliciti nivoi. On je mlad covjek, zatocenik jedne
koncepcije, ja sam stvarao drugu koncepciju, kriticki sam nastupao od pocetka svoga rada.
Vidio sam da je sve neodrzivo. ()
Ja sam bio jedan od recenzenata knjige Radoslava Rotkovica koja se zove Odakle su dosli
preci Crnogoraca. On je petnaest godina proucavao tu problematiku i proucio je slovensku
onomasticku literaturu. Toponime koje je on donio u svojoj knjizi preuzeo je od velikog
njemackog slaviste Trautmana, koji je izmedju dva svjetska rata radio na toj problematici.
Rotkovic nije uradio nista drugo, nego je iz postojece literature njemackih i ceskih slavista,
Hane Skalove i drugih, preuzeo oko osamsto sedamdeset toponima. On je i prosle godine na
naucnom skupu, koji je organizovao Pen centar, prezentirao preko stotinu ijekavskih toponima
iz kojih se vidi da je ijekavica donesena iz Polablja. ()
Sto se tice Leskinove teza da su svi stokavci Srbi , to je poteklo od Safarika, Dobrovskog, onda
je to preuzeo od njih Kopitar, Miklosic, od Kopitara Vuk, ali ta se teorija potpuno raspada. Ja
to u mojim knjigama zovem filoloska i monogenetska teorija. Znaci, dvije teorije. Filoloska u
smislu da se narodi odredjuju po jezicima, to se radilo u 19. vijeku i to vise niko ne radi, i
monogenetska u smislu da se svi svjetski jezici i svi narodi izvode iz jednog pranaroda i
prajezika, koji je navodno bio jedinstven. To sve pada. Prema tome, tu su duboke koncepcijske
razlike izmedju kolege Scepanovica, koji zastupa staru koncepciju, i mene, koji sam na sasvim
drugom putu, na sasvim drugom kolosjeku. Zbornik sa pomenutog skupa, koji smo odrzali
prosle godine, izaci ce tokom ove godine. Ja tu imam veliku studiju koja se zove Etnicka i
jezicka osnova stokavskog dijasistema. Tu se komparativno daje sta se iz cega razvilo i za
Crnogorce i za Srbe i za Hrvate i za Bosnjake-Muslimane. Sto se tice Scepanovicevog
zastupanja da su Crnogorci Srbi, moze on da se osjeca kako hoce, to je njegovo licno pravo, ali
pojam Srbin u Crnoj Gori nema etnicko znacenje. ()

Arhaizacija crnogorskog jezika je isla zbog pogresne norme. Mi smo maloprije govorili o ovim
nastavcima tijeh, ovijeh, koji se zovu pridjevsko-zamjenicki. Njih je Belic ukinuo 1929. godine
svojim pravopisom. Njih je Vuk kodifikovao u svom standardnom tipu, to je prihvatio Becki
dogovor, a njih su upotrebljavali svi crnogorski pisci do 1929. godine. Belic ih je svojim
pravopisom u vrijeme sestojanuarske diktature ukinuo kao specificnost juznog govora i od tada
su arhaizovani, tako je bilo i sa crnogorskim jezikom, cijeli crnogorski jezik je arhaizovan.
Mihajlo Stevanovic je u prvom izdanju enciklopedije Jugoslavije pisao da je cudo kako je takvo
djelo kao Gorski vijenac moglo nastati na lokalnom govoru. Isto to pise i Danilo Vusovic
1930. u svoj tezi Prilozi proucavanju Njegoseva jezika. On kaze da Njegosev jezik ima
dijalektalni, pokrajinski rang. Time ste dosli u strasnu kontradikciju da najveci pisac pise
neknjizevnim jezikom. Kako cete to objasniti? Zasto pise neknjizevno? Zato sto ne moze da se
uklopi u srpsku normu. Danilo Vusovic je naveo oko trista cetrdeset znacajnijih osobina u
Njegosevom jeziku koje su van norme. Pa to je poseban jezik. ()
Srbi su nastali u svojoj drzavi i u svojoj crkvi, a Crnogorci u svojoj drzavi i u svojoj crkvi. To
morate imati na umu. Ne moze se jedan jezik odvojiti ni od naroda, ni od nacije, ni od drzave.
Kako mozete da objasnite da su Crnogorci Srbi, a na Cetinju je srpska ambasada? Koji to narod
na kugli zemaljskoj ima ambasadu sam u sebi? Morate voditi racuna o tome. ()
U vezi sa jatom navodim samo jedan toponim na kojem pada cijela tradicionalisticka teorija o
jatu, a to je Bila Zora, koju u drugom vijeku nove ere pominje Polibije. Sotirov je utvrdio da je
to slovenski grad na granici izmedju Dardanije i Makedonije. Dalje, uzmite Porfirogeneta, u
njegov knjizi De administrando imperio, imate Biograd na moru, imate Beograd, imate
Livno. Kasnije u jedanaestom vijeku imate Rijecane, selo kod Niksica prema Hercegovini, i na
tome pada sva vasa istorija i teorija. To cete vidjeti. Dobro proucite Rotkovicevu knjigu. Sto se
tice crnogorskog jezika, ja vas upucujem na zapis Ljubomira Nenadovica, Srbina, koji je 1857.
godine bio prvi put u Crnoj Gori i koji u Pismima o Crnogorcima kaze: Bio sam u crkvi i
pohodio sam skolu na Obodu. U svim skolama je jezik crnogorski, u mnogome razlican od
onoga priznatog lepog jezika na kome je Biblija prevedena, misli na Vukov jezik. Ako
Crnogorci produze svoje skole, kao do sada, onda posle sto godina izmedju ta dva jezika bice
veca razlika nego sto je izmedju portugalskog i spanskog, pise Ljubomir Nenadovic. Do
skolske 1863/64 godine crnogorski jezik je cuvao svoje izvorno obiljezje. Razvijao se sasvim
slobodno i prirodno. Medjutim, zbog pogresne primjene Vukove teorije da su svi
juznoslovenski stokavci Srbi, potom Beliceve teorije da su srbohrvati, crnogorski jezik je
arhaiziran. Nije se razvijao slobodno, nego mu je nametnuta pogresna kodifikovana norma. Do
unazad dvadeset godina cijela Crna Gora je govorila tijeh, ovijeh, dok se nije pojavila televizija
kao sredstvo informisanja i nivelisala jezik. Ali, ja i sada svake nedjelje slusam ujutro emisiju
za selo, na selu i dalje govore tijeh, ovijeh, Crnogorci nece da puste da njihov jezik propadne.
Francuska akademija ima nagradu za one koji stvore novu kovanicu u duhu svog jezika ili ozivi
arhaizam, a vasa lingvistika je unistila cijeli jezik, ne samo crnogorski, nego i srpski, jer je
pogresno kodifikovala stokavstinu kao srpski jezik. U tome je sustina. ()