Lingua Montenegrina 4 2009

LINGUA MONTENEGRINA
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja the magazine of linguistic, literature and cultural issues
LINGUA MONTENEGRINA
Broj
Izdava INSTITUT ZA CRNOGORSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE VOJISLAV P. NIKEVI
Redakcijski odbor
Radoslav Rotkovi (Herceg Novi) Josip Sili (Zagreb) Vuki Pulevi (Podgorica) Milorad Nikevi (Osijek) arko L. urovi (Cetinje) Amira Turbi-Hadagi (Tuzla) Przemysav Brom (Katowice) Aleksandra Banjevi (Podgorica) Aleksandra Nikevi-Batrievi (Podgorica) Ljudmila Vasiljeva (Lavov) Milica Luki (Osijek) edomir Drakovi (Cetinje) Aleksandar Radoman (Podgorica) Adnan irgi (Podgorica) Glavni i odgovorni urednik Adnan irgi Sekretar Redakcije Jelena uanj
Cetinje, 2009.
LINGUA MONTENEGRINA, br. 4, Cetinje 2009. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi
Radoslav ROTKOVI (Herceg Novi) Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi
UDK: 811.163.41.09 Nenadi I. A.
UVOD U IZUAVANJE JEZIKA BOKOKOTORSKIH PRIKAZANJA S POSEBNIM OSVRTOM NA JEZIK IVANA ANTUNA NENADIA*
Autor daje osnovne osobine jezika bokokotorskih prikazanja, s posebnim osvrtom na jezik Ivana Antuna Nenadia. Jezik prikazanja uporeuje s crnogorskim primorskim i katunskim govorima te s jezikom starijih pisaca naih, u prvom redu vladike Danila. Autor je panju obratio na graju pravopis akgraju ak cenatske znake u jeziku prikazanja, konsonantske grupe, zamjenu jata padeni sistem glasovne alternacije Nenadiev pogled na jezik i pravopis, odnos jezika prikazanja prema dijalekatskoj osnovi njihovih pisaca i prepisivaa odnos toga jezika prema starijemu jezikome nasljeu i hrvatskome i crnogorskom razliite uticaje na jezik Ivana Antuna Nenadia neke tipine sintaksike osobine i sl.
Kljune rijei: prikazanja, crnogorski govori, crnogorski jezik, grafija Ivan Antun Nenadi
Predmet izuavanja Bokokotorska skupina crkvenijeh drama (prikazanja) sadri 24 domaa i jedan prevedeni tekst razliite strukture od monologa do razvijene radnje. Tu je takoe veliki broj pjesama pasionske sadrine1 meu kojijema su i neke iz najstarijega, Parikog kodeksa iz 1330. godine.
* Rad predstavlja dio disertacije Radoslava Rotkovia Oblici i dometi bokotorskih prikazanja odbranjene 28. II 1979. Vodei rauna o injenici da je veina od 24 rukopisa bokokotorske skupine ili prepisana sa dalmatinskih predloaka ili su ih ove sastavili dalmatinski svjetenici budui da je katoliki kler cirkulisao du itave istone obale Jadrana autor se u disertaciji prvo bavio analizom odakle je to preuzeto, pa onda ispitivanjem da li tu ima neto originalno a u drugome dijelu bavio se najvanijom temom jezikom tih rukopisa. Autor je ove dodao tri uvodna pasusa kao objanjenje predmeta istraivanja. 1 Pod pasionskim pjesmama podrazumijeva se itav ciklus tekstova o Isusovom stradanju. Od lat. passio = muka, stradanje. Budljanska pjesmarica naziva se tako jer se u tekstu pominju Budljani to znai da je tamo koriena a za Perast prepisana.
Radoslav ROTKOVI
Hronoloki ne po vremenu nastanka ve po toku Isusova ivota tu je prikazanje Od rojenja Gospodinova (Od roenja Gospodinova) u Budljanskoj pjesmarici prepisanoj u Perastu (!) nege izmeu 1643. i 1649 jer na koricama nedostaje potonji broj, a u njoj su dvije pjesme iz zbirke objavljene 1642. Na kraju toga ciklusa nalazi se Prikazanje muke Jezusove I. A. G. Nenadia pisano pred njegovu smrt (1784). I po njemu ovo djelo nije sasvijem ni zavreno jer u obraanju tiocu naglaava da se nada da e to prikazanje biti jo skladnije prepisano ako bude jo poivio i naao za to vremena meu drugijem obavezama. Inae ima isto poreenje na dva mjesta u istome inu to znai da jo nije bio odluio e da ga ostavi a e da ga brie. To je prikazanje prijelaz ka svjetovnome teatru i obrauje temu montiranoga procesa tako estoga u novije vrijeme od Drajfusa do Lasla Rajka. Pristup jeziku prikazanja Studija D. Mali o jeziku prve hrvatske pjesmarice tj. glagoljskog zbornika crkvenijeh pjesama iz XIV vijeka, osnova je za rad na jeziku prikazanja.2 Naalost taj rad koliko znamo nije nastavljen. Zato ne moemo ulaziti u sve detalje jezika prikazanja bokokotorske skupine, koja je uglavnom sastavljena od prijepisa hrvatskoga porijekla, prije nego se analiziraju izvornici koji su posluili naim prepisivaima kao podloga koju su oni mijenjali samo u pravcu ijekaviziranja i djelimine jezike adaptacije. Svako temeljnije prepravljanje izvornika iziskivalo je i mijenjanje ritma. I ovako su mnoge rime pokvarene pa tamo e se rimovalo stina i sina imamo stijena i sina, ili se izvorni stih Podji Ive majci mojoj proiruje za jedan slog u Balovia Podji Ivane majci mojoj ime se izgubio osmerac mada se mogao spasiti sa: Po, Ivane, majci mojoj. Ali, za nas su zanimljiviji vjerovatno originalni tekstovi, to jest Prikazanje razgovora Jezusova s uenicima svojijema za vrijeme napokonje veere (u dvije verzije) i Nenadievi rukopisi posebno poreenje njegove poezije i proze (u Nauku kerstjanskom), jer zakoni stiha navode na razna rjeenja koja su u prozi nepotrebna, pa su zato prozni oblici vjerodostojniji.3 Zato emo navesti neke
Mali Dragica Jezik prve hrvatske pjesmarice Zagreb 1972. U tekstu podvlaimo tampana djela, a kurzivom piemo analizirane rukopise. 3 Nenadiev rukopis Prikazanja muke Jezusove objavili smo u Lui 1975. a kasnije s ispravkama 2000. U prvom izdanju u Lui obuhvaen je i njegov spjev: ambek satarisan, iz 1756. i predgovor o jeziku u Nauku kerstjanskom iz 1768 u kome je prvi put formulisano kasnije od Vuka iskorieno pravilo: pii kao to govori.
2
Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...
osnovne elemente jezika izvjesnoga broja prepisanih i originalnih prikazanja a zatim emo se posvetiti Nenadievu jeziku. Rekosmo, jezikom prikazanja nije se bavio niko. Imamo samo studiju o Parikom kodeksu i koristan rjenik u tefanievu izdanju Hrvatska knjievnost srednjega vijeka (od XII do XVI stoljea).4 Razumije se, tu je i uvijek potcjenjivani Stulijev rjenik (Rjecsosloxje)5 koji sadri rijei tampanijeh i rukopisnijeh djla na naem jeziku i rjenika koji su ranije objavljeni. Meu djelima koje je Stuli koristio mnoga su teoloke prirode ili spadaju u prikazanja. O Stulija se prvi ogrijeio Vuk, koji je naveo spisak od 85 novijeh rijei uglavnom za nematerijalne pojmove kako veli M. Popovi navodei ove: smjernost, svetlost, izbavljenje, izvrenje, poznanje, pokajanje, pokazanje, neposluanje, prigotovljenje, priznanje, utvrenje, posluanje, pomirenje, ponienje. Popovi na ovo kae: Kad ih je gradio Vuku nije bilo poznato da su se ove rei ve upotrebljavale u starim tekstovima.6 Nije uopte rije o starim tekstovima jer nepoznavanje tih rijei i ne bi bio veliki grijeh ve o 1806. godine objavljenome Stulijevu rjeniku koji ima sve njih. Treba samo pogledati stranice 68 69 83 154 207 279 280 351 357 416 419 Stulijevog Rjeosloja. Nije uopte vjerovatno da bi te novoskovane rijei bile potpuno podudarne s ve postojeim. Ali Vuku se sve oprata pa i to to je umjesto svjetlila uzeo fenjer. No i kad saberemo sve ovo dragocjeno blago, to je opet samo leksika a u Stulija i nain pisanja tijeh rijei. Rjenik meutim ne moe da nam prui morfoloku analizu. Svi rukopisi koje smo analizirali pisani su latinicom. To se moe objasniti injenicom da je Boku zahvatio tek onaj drugi talas prikazanja poslije Tridentskog koncila (1545) kada je pojaana katolika propaganda. Ali to ne znai da nije bilo glagoljskijeh izvornika. Medakovi pie da je Njego izmeu 23. VII i 2. VIII 1845. boravio u Perastu. Tada je poetio i crkve Sv. ora i Gospe od krpjela i tu mu je jedan fratar u oltaru pokazao veliku knjigu pisanu glagolitikom iz koje itae fratar lako i brzo. Nama je papa estoko zabranio da ove slavjanske knjige ne drimo i da se ne uimo poznavanju slavjanskije slova govorio je fratar ali mi kano Slavljani ne pazimo na to ve se jedan od drugoga uimo da znamo itati. Vladika ga je zbog toga pohvalio to ne zaboravlja na nau starinu i jezik na. Milo mi je svu vieti nae tako dobre ljude koji se ne stide ni imena
V stoljea hrvatske knjievnosti knj. 1 Zagreb 1969. Dubrovnik MDCCCVI (1806) 6 M. Popovi Istorija srpske knjievnosti romantizam I Beograd 1968 90.
4 5
Radoslav ROTKOVI
ni jezika svoga ve to brane i uvaju a osobito svetenici koji su vazda sa narodom! rekao je vladika.7 Kad vidimo da se u Budljanskoj pjesmarici imena piu malim slovom kao u Parikom kodeksu da je odsustvo latinike jote u mnogim rijeima na poetku i na kraju (er, boi) takoe moe protumaiti glagoljskom tradicijom jer te grafeme nema u glagoljici da su otud i mnogi ekavizmi, jer se e nije uvijek italo kao i ve kao obino e, da je rojenje (roenje) u naslovu prikazanja takoe glagoljskoakavska varijanta i da je Nenadievo Prikazanje muke Jezusove donekle inspirisano glagoljskom Mukom iz 1556. godine onda smo samo nabacili nekoliko detalja iza kojih stoje drugi. To meutim ne znai da izvornici bokokotorskijeh rukopisa nijesu prethodno s glagoljice preneseni na latinicu pa onda dospjeli u ruke naijeh prepisivaa. Zato je naa panja usmjerena na latinicu koja jo uvijek nema znak za svaki fonem ne samo kad su u pitanju lj, nj, d ve i dj, jer iako je uvedeno u kole po Brozovom pravopisu 1892 ono se jo uvijek pie i kao dj i kao gj. Tekoe latinike graje iznio je najbolje Ignjat urevi: Prvo, znaj da mi adrijanski primorci ali Slovinci od Dalmacije nejmamo stvarna i osobita zakona od urednopisanja aliti ortograja; jer piui mi tudjijem, to jest latinskijem slovima, kojijeh svak od nas ne sudi jednako, kako tkomu na um dohodi i bolje vidi se, zbiramo i razredjivamo ta slova po rijeijeh!8 Ali da ne bismo jednostrano proklinjali nesavrenost toga pisma posluajmo ta o tome misle Mogu i Vonina: Upravo zato to u uzorima nije bilo jedinstvenih znakova za palatale, mogunost improvizacije naih pisaca bila je velika. Tako se da uzmemo za primjer pisalo: c, g, s, sc, sci, sh, f, fe, fei, fej, fg, fgi, fgj, fs, z, x, xi. Ali, da bude jo gore, kod rijetko je kojeg pisca dosljedno proveden sistem to ga je sam odabrao. Ima primjera da se na istoj strani ne piu svi glasovi jednakim znakovima pa ak i u istom retku znaju se nai i dvatri naina pisanja za isti glas. Samo u ovakvim sluajevima valja biti veoma oprezan. Jer na prvi se pogled moe initi da je graja nedosljedna ako zanemarimo glasovnu stranu jezika ili ako ocjenjujemo graju imajui pred oima dananji sustav. Na taj su nain promatrali graju Mareti i Diels9 i zato njihovi radovi nemaju za lingvistika ispitivanja na alost vee vrijednosti. Primjeri kao cragl, priategli i vefelie (veselje) mogu navesti na krivi
Jevto Milovi Njego u slici i rijei Titograd 1974 196. Obraanje tiocu Uzdaha Mandaljene pokornice (1728). 9 Mareti Istorija hrvatskog pravopisa latinskijem slovima Djela JAZU knj. 9 Zagreb 1889.
7 8
zakljuak da je pisac nedosljedan u graji jer lj pie na dva naina (kao gl i li). Ali ako shvatimo da je pismo oponaanje govora, onda navedeni primjeri postaju dragocjeni: tobonja grajska nedosljednost pretvara se u prvorazredni podatak jer moe otkriti glasovni sustav u kojem postoji razlika izmeu jedinstvenog fonema (zabiljeenog kao gl) i skupa lj (napisanog kao li). Tek tada grajska analiza postaje lingvistiki funkcional na jer otkriva elemente koji su nosioci obavijesti. Unato svemu tomu pogreno bi bilo misliti da u starih pisaca nema nedosljednosti. Tekoa zapravo i jest u tome da u starim tekstovima utvrdimo kad se radi o nedosljednosti a kada o funkcionalnosti. Jednostranost u takvim sluajevima ne daje rezultata.10 Ovaj oprez e nas sauvati od naglijeh i tvrdijeh zakljuaka ali e time na tekoe biti samo uveane. Skraenice Da bismo izbjegli esto glomazno navoenje punijeh naslova pojedinijeh rukopisa upotrijebili smo sljedee skraenice: Ba Baloviev prijepis Rijei Pisma (svetoga), iz 1733; Bar Poezija baroka zbornik Brajkovia i Miloevia u Lui; Bu Budljanska pjesmarica; Dra Drame izbor iz Nenadia 1996; Ki Knjiga molitava i pjesama Sv. Marije u Kotoru, prijepis P. Kinka iz 1756; MuNe Prikazanje muke Jezusove I. A. G. Nenadia pisano oko 1784; NeN I. Nenadi Nauk kerstjanski 1768; PvAN Anonimno Prikasagne Rasgovora Iessusova s vuenicima svoiema u brieme napokognie Veere. PiZ Ljetopis crkovni Andrije Zmajevia priredio M. Piurica 1996. Primjeri grafije Prikazaemo to je mogue preglednije sintetiki kako su se pojedini glasovi oblaili u latiniko grajsko ruho kako su da upotrijebimo izraz I. urevia razreivana slova po rijeima. Prvo emo pogledati samoglasnike. A i O imaju savremenu graju. E malo je neto komplikovanije u Nenadia jer on dvije polukrune crte ne sastavlja u gornjem lijevom uglu
10 Milan Mogu i Josip Vonina Latinica u Hrvata Radovi Zavoda za slavensku lologi ju 11 Zagreb 1969 str. 6181.
Radoslav ROTKOVI
tako da se katkada ovo malo e moe grekom proitati kao a. Ostaje pitanje glasovne vrijednosti toga e ali to ne spada u graju. U je esto zamijenjeno sa V, a I sa J (boxj, cinj = ini i sl.) U Nenadievu Nauku imamo: starjescjnah. Kink jedino ima y, to je svakako suglasnik j u primjeru yach (ruk. str. 21; stih 152). Meutim Kink ima zatvoreno u zamjenici ty, prema rus. kao u naim irilskim spomenicima e i Briinski spomenici11 imaju ui. Ove nas zabrinjava injenica da se udvojeno ii javlja u Nenadia ba u primjerima e je ranije bilo jeri - siin, mii prema my, tii prema ty. No to je knjiga tampana u Veneciji. Poluglasa nema. Vokalno r je ar kod svih sem kod starijega Nenadia do 1768 kada prelazi na er. Diftonga takoe nema ako se ne krije u Nenadievu dans, poto on dosljedno stavlja taj akcenat, a to bi otvaralo put ka izgovoru danes koji se sauvao u nekim crnogorskim govorima. No poto smo na terenu graje konstatujmo da nema znaka za takav glas. Suglasnike emo prvo prikazati tabelarno a zatijem emo se osvrnuti samo na sporne i neobine sluajeve. b=b c = c, ch, z = c, c, z, cj, ci, , zi = ch, ch, tj, tch, tchj d=d d = x = dj, g, gi, ghi, ghj, gj, gh f=f g=g h=h j = i, j k = k, ch, c, g l=l lj = li, gl, gli, glj, lj (!) m=m n=n nj = gn, gnj, nj (!) p=p r = ar, er s = s, ss = sc, sci, s, x, f =? t=t v = v, u, f z = s, s izdueno, z, ss, z = x, s q = nema y = samo u Ki (ya, moy)
Kao to se vidi komentar zasluuju samo neki grafemi jer je graja suglasnika b, d, f, g, h, l, m, n, p i t standardna.
11 Briinski (Frajzinki) spomenici najstariji slovenaki jeziki spomenici s kraja X ili poetka XI stoljea.
Za C imamo ovakve primjere: a) sarce, cargliena (Bu), reci (PvAn, to je izuzetak), oruxnici, razboinici, teciasce sarce (Ba) sulicom (Ki); b) udarcha uchuilise (Bu); c) rezi, serza (MuNe), sarze (Ba, izuzetno), zienim, krivaz, dievojcizami, zvilechi (NeN) ucenizi sarze ziechia otza likze uzvielim (PvAn); d) maici (Ba, izuzetak). Za imamo ove primjere: a) casu, occi, placa (Bu) xuci, cekahu, occe, odlucen (Ba), ucenik, prorociastvo, neisrecen, nacin, veere naucili ceku (= ekaju) (PvAn) Ki i MuNe nema primjera a takoe ni NeN; b) plaziniem (Ki); c) places, occi, cine, cavle (Ba), proplacite, cigov, draca, placuch, cemer, bicci (Bu), pocigne Plac, puca, cem (Ki), puce, pocinimo, harac, cinj (MuNe); d) ciujte ciuh (MuNe); e) cjavo cjoviek cjuvati (MuNe); f) u NeN samo oblici pod d i e. Za imamo ove primjere: a) ochiuti, rognechi, noch, moch, utechi (Bu), noch, smarchiu, hodechi, suproch, sliedechi (Ba), dochi, videch (PvAn), riechi, vech, bitchjevam, phemich umiruchi vech (MuNe); b) viechie hoch (Ba); c) uputjegne, skratjuje (NeN), d) hotchje, platchjali, obbratchjene, prolitchja, pametchju (NeN), e) rietchi (NeN), to bi znailo da je ova nesavrenija varijanta iz Nenadieva Nauka starija od Prikazanja muke Jezusove. D je nejasno. Taj glas se i inae rijetko susrijee pa je i graja njegova mutna. U Nenadievu ambeku12 imamo imenicu tobdija, ali je u tampanom primjerku topigia. Kako se to italo nije nam poznato. Mogua je i kontaminacija i d to se obiljeavalo zajednikim grajskim znakom x. Prepisivai irilskih rukopisa takoe su se snalazili za graju ovoga znaka iako ga imamo ve u Miroslavljevu jevanelju iz XII vijeka, koje je, meutim bilo izvan opticaja. Vladika Danilo pie 1704. popu Vukadinu i
To je Nenadieva poema o pobjedi brae Ivanovia nad gusarima objavljena dvaput u Veneciji (1757) vjerovatno zbog greaka u prvom izdanju. No autor je tu priliku iskoristio i za poveanje broja strofa.
12
Radoslav ROTKOVI
ostalijem glavarima da dobave .13 Danilo inae upotrebljava i mjesto d (), ali Mladenovi grijei u navoenju primjera jer ne zna lokalni izgovor pa misli da je pogreno: skuasmo, Madii, to je ispravno a on misli da je trebalo napisati: skudasmo, Madii. iriliko nalazimo u Patrovskim ispravama. Upotrebljava ga jeromonah Vasilije Vojinovi.14 ima nekoliko varijeteta: a) segase (Bu) u znaenju edjae proge = proe (Ba, izuzetno), sveger, gella (PvAn); b) mosgiane vigiasse (Bu) Xugieli dogie progio vigiasce (Ba) nagiefc (NeN izuzetno); c) poghi (= podji), ali poghine, mnoghi (MuNe) d) prighje providhja (NeN) poghji meghji (MuNe); e) megju, bregja (NeN) f) dje djesse = e se pogadjaju dogodjaj fvedjer uredjen naredjujemo (NeN). Primjeri pod f iz NeN izrazito su savremeni i u dubokom su kontrastu s nekim arhaizmima i kolebanjima u istom djelu. U istom tekstu imamo i rijetko svegh = svedj = sve. Chi daje suprotno pravilima talijanskoga jezika,15 u kome c daje ispred e i i, dok daje k ispred a, o, u (cena = ena = veera Cipro = ipro, Kipar, Cipar, cane = kane, pas, Como = Komo, curva = kurva = krivina), ali imamo i umetnuto h koje upravo spreava da se c ispred i i e ita kao (Chico = Kiko inae bi bio iko, perch = perke = zato inae bi se italo pere). Mletaki oblik nae latinike transkripcije nalazimo ve u naslovu Marulieve Judite (Marca Marula Splichianina) a u posuenicama imamo takoe: apat, it. acchiapare, ali ven. ciapar; akula, it. chiacchera, ali ven. ciacola.16 Musi navodi kao izuzetak rije dikjarat, it. dichiarare, ali u patrovskim ispravama imamo: deara(va)ti, od tal. dichiarare.17 Ono to
A. Mladenovi Jezik vladike Danila Novi Sad 1973 29. J. Milovi Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (16851782) Cetinje 1956 pisma br. 28 31. 14 V. P. Nikevi Crnogorski jezik II Cetinje 1997 315. I. Boi predgovor zborniku Patrovske isprave I Cetinje 1959 IX. 15 U mletakome je obrnuto. Pie se chiesa a ita se eza. 16 S. Musi Romanizmi u severo-zapadnoj Boki Beograd 1972 38 90. 17 Boidar ekularac Patrovske isprave III Petrovac na Moru 1999. Napominjemo da je naa analiza patrovskih irilikih isprava pokazala da se tamo javljaju drugi uticaji: crkvenoslovenski ruski grki: slova: (eta), , () (), (), tanko i debelo jer (, ): , , , i sl. Ovo se d objasniti injenicom da su pisari (kanzalieri) bili najee svjetenici. Kao uticaj latinike graje osim rijetkog glagola: (), od tal. dichiarare, nalazimo i rijet13
10
ove zavreuje panju jeste injenica da naa varijanta ne kopira ni jedan ni drugi italijanski dijalekat ve vri kontaminaciju. Objanjenje ove pojave moda je ipak jednostavno. Nai pisci (bolje rei: prepisivai) nijesu znali dovoljno mletaki nain pisanja jer ih je vie privlaila literatura na toskanskom (Dante Petrarka) ali su sluali mletaki izgovor pa su toskansko pisanje itali mletaki. U zavrecima prezimena ch daje redovno : Burovich, Smiloevich, to je nametnula mletaka administracija. Slina je pojava i sa gh i ghi koje se ita suprotno toskanskome izgovoru. Musi navodi romanizam elandra od tal. ghirlanda svatovski vijenac ali u njegovu rjeniku nijesmo nali ni jedan drugi primjer pretvaranja tal. gh i ghi u nae . F je jasno osim u sluajevima kad moda zamjenjuje v. Primjer: Zdraf prislavni kriu sveti ali to je pitanje fonetike a ne graje mada je to teko razdvajati to uoava i D. Mali u primjeru jata u Parikom kodeksu ili kad navodi literaturu o glasovnoj vrijednosti erva. Grafeme I i J davno su pomijeane. Reetar navodi prvo primjer da se i pie kao miniskula a J kao majuskula ali ve Ranjina 1508. ima vrlo esto i i ja j naroito poslije konzonanta koji se ne sputa pod redak (n. pr. sebj) dok Dri u prozi pie j esto na kraju rijei (moemo ukazati i na njegova pisma Kozimu Medii na talijanskom) a u sredini rjee.18 Protetsko J javlja se u Bu kao g (Ustante se da gidemo i sinchami da gistemo), to imamo u Bernardinovu leksikonaru (1495). Mareti19 navodi u NeN j = obino. G kao j u primjeru iz iste knjige nadgioh naoh to je svakako tamparska greka. Inae J je jedno od onih slova koje je doputalo barokno razmahivanje pera. K u svojoj najeoj graji ima savremeni oblik. Razlika je jedino u tome to neki piu i veliko i malo k na isti nain dok drugi izduuju gornji krak malog k. Meutijem postoji i drugi naini pisanja ovoga glasa. Primjeri: a) gorchi chruna charviu sincho nicho dem (Nikodem!) chtebi charf chrixu dachle maichi gorchosti to sve ostaje kao glavna karakteristika u Bu, iako ch slui i kao dok za k postoji i grafema c: b) pocrivene cinca sucgnu com (Bu); c) u MuNe zergua ima g u zamjenu za q ali izgovara se svakako k.
ko: e je ono latiniko gn = nj (). Denjati se znai: udostojiti se, tal. degnarsi. No mnogo je vei uticaj na leksiku nego na gramatiku. (Prve dvije knjige Patrovskih isprava objavljene su 1959. i 1990.) 18 M. Reetar, Najstarija dubrovaka proza Beograd 1962 11. 19 Istorija hrvatskog pravopisa latinskim slovima 257.
11
Radoslav ROTKOVI
Lj se pojavljuje u NeN u savremenom obliku, ali ta pravilnost moda je tamparska greka! Nenadi je naao slovo lj NeMu (sljeposti) ali se nije odluivao da mu otkine suvino poetno g u primjerima sa glj: a) gljudskoj ugljezemo gljubexglivi ugljego dok drugi obino imaju ili b) osdravgliah, gliuta, pgliuvase (Ba), gliubiti gnjiescva (= ljeva, ljepa), gliudma (PvAn) i u istog Nenadia zemglia utopglieni omiscglia ili c) paklenoga, uchiescitegl (PvAn), zemglu, dobrovoglno (Ba), racviglena, rasmiscglate glute rane gluto (Bu) no uz primjere sa: gledaiuchi, glavu, gledati, gleda u istom rukopisu to je samo jedna od muka latinike transkripcije toga doba ija je karakteristika relativnost graje u odnosu na izgovor. Jer i Nenadi ima pogledame = pogledaj me tako da dvije grafeme izraavaju as jednu as dvije foneme. Razumije se razliite. d) Posebno je pitanje grupa li u Ba u primjeru nasliednika, prema kolliena u MuNe. Nj se javlja samo u obliku talijanskog gn. U NeN imamo savremeno nj u primjerima: pripoklonjeni, poklonjenoj (str. 3)! Mareti nije primijetio ove izuzetke. Inae od gnj, po analogiji sa glj, put ide ka nj i lj. Prelazno doba ogleda se oigledno i u graji! R je kod svih ar pa i kod ranog Nenadia sve do NeN i MuNe e nalazimo dosljedno er kao u irilikim tekstovima. S se pie obino i udvojeno. U NeN ve smo vieli najee ga zamjenjuje F. Uobiajeni nain pisanja bio je sa sc i sci. Nesigurni prepisivai katkad su slabo razlikovali , s i , pa imamo mijeanje znakova za te glasove. Udvojeno ss kao imamo u Ba (poviedasse, uzdissasse, pogubisse, vecerasse, povedosse, rekosse i to sve na istoj str. 109 odnosno po staroj folijaciji 61 listu. Nedosljednost u Ba vidi se po primjerima naidosce, oduratisce, zaklopisce, popgliuuasce, pogardisce, uskriscah opet na jednoj 94. stranici. Bu ima s kao s u primjerima poslusaite (41a) grihe vase (43b) ali i dvojno ss ima istu vrijednost isigrase, rugasse (44a) prolivasse (52 a) dok na istoj stranici imamo i pocrivase. Imamo i rasmisglati (41b). PvAn ima iste oblike kao i MuNe i NeN osim to se imenica metar pie u PvAn Mestar a u MuNe Mesctar. (To je Uitelj Isus.) U NeN imamo isti oblik kao u PvAn! Izuzetno se i x kao konvencionalni znak za pojavljuje i kao . MuNe ima mixem = miem (45b) Bu ima duxu = duu (42a) PvAn sluxuch = sluu (stih 172).12)
12
Suglasnik mora se pretpostaviti kad ga ima i talijanski jezik (sciabola, itaj: abola = sablja; pesce, itaj: pee = riba), a taj izgovor uticao je i na nae krajeve, ne kao dijalektna inovacija nego kao trag iskonskoga zvuka, budui da se nalazi u vedskom od samijeh poetaka (vive devah = svi bogovi), kao i ,20 ali ga je u naim starim rukopisima i tampi teko identikovati a da to ne bude shvaeno kao prilagoavanje onome to se eli dokazati. Mladenovi je naao u pismima vladike Save primjere koji su ga naveli na ovo razmiljanje: Iako primjeri iz originala: npr. 3 lica jednine prezenta: c i sda nisu meusobno grajski i jeziki identini jer bi prvi trebalo da glasi sjedi a drugi seda (eda?), u izdanju su doneti na slian nain: sjedi i s(j)eda. Tako je postupljeno i s primerima...: oceka i oc. I u prvom i u drugom sluaju izbegnuto je itanje s eventualnim mekim () kao refleksom jekavskog jotovanja (koje je sasvim mogue u primerima tipinim za narodni jezik = eda, poek).21 V se pie i kao U a u rukopisima rjee nego u tampanom tekstu zamjenjuje se i sa F kao to smo ve vieli. Od rukopisa F za V ima najee Bu sfi (51a) sfe (51a). Z se javlja kao Z, S, S izdueno i udvojeno SS. Primjere za S imamo opet najvie u Bu sato (51a) slo isbise (51a). PvAn ima savremeno Z, S (suata = zvata, isdam, isdati) ali ima i izdueno S kao u Nenadia (obanaste). Bu je izvor i za primjere sa SS kao privessase (43a).13) je tradicionalno oznaeno sa X a izuzetno se javlja S, u Bu usdarsati (42b) drusbu (44a) salite = alite (45a) cris = kri (45a) pored crix (45b) dakle na suednoj stranici.22 U Nenadievu Nauku imamo na istoj stranici (106): xenidba, poxuda, Suda Boxiega. Y je rijetko. Ima ga Bu ali kao J (voyvode, gleday, napoyen i sl.), to se moe vieti u Kol 355 e su donesene dvije pjesme korizmenoga ciklusa. Dakle, to nema posebnu glasovnu vrijednost, kao ni Kinkovi primjeri (ya, moy).
. . 1977 35 44. ( .. , , > , , ...). Na prigovor da nema smisla ii tako daleko u prolost, navedimo da st.ind. ra nije nita drugo nego ara; a indoevr. *k nae vuk. ( 1976 12 59) 21 Nije objanjeno zato je to trebalo izbjegavati kad se priznaje da je tipino za narodni jezik! 22 Ovo je jedna od zagonetaka na irim prostorima. Imaju ga Sloveni, a nemaju Germani, pa opet imaju Francuzi i Portugalci, a nemaju Grci, Italijani i panci! Imali su ga i Mleii svakako pod uticajem Slovena. Nae dud dolazi od mletakoga doxe = doe a ne od tal. doge. abljak je u mletakim spisima Xabiacco, enta > Xenta...
20
13
Radoslav ROTKOVI
Zakljuujui ovaj odjeljak primjeujemo da je bokokotorska skupina znatno siromanija u varijantama nego neke druge, prije svega zato to nije bila izloena maarskom uticaju a zatim zbog toga to se ove javlja manji broj pisaca, na bliskom terenu. Da nije onog arenila u Bu koje je preneseno iz izvornika a e se na jednoj stranici mogu nai razliite graje istog glasa stanje bi bilo jo jednostavnije. Dodue i Hektorovi je sveo abecedu na mali broj varijanata (po dvije za foneme , lj, nj, s i , uz napomenu da je fonemu k pisao digramom ch),23 ali je poslije njega nain pisanja ponovo komplikovan, a to arenilo vidi se i u prvim brojevima hrvatske Danice. Bie dakle da je Mareti ipak s pravom smatrao da je u pogledu pravopisa bokokotorska skupina zasebna grupa, iako je analizirao svega dvije tampane knjige Peratanina Nenadia i Dobroanina Josipa Matovia i to njihov Nauk kerstjanski (1768) i Katekizm rimski (1775). Zanimljivo je da je Hektorovi odbacio udvojene grafeme. Nije rije o udvajanju grafema u sluajevima kao to je basccina ili ruggliua kae se u lanku jer to su rijei baina i rugljiva. Kao to znamo, udvojene grafeme su u bokokotorskoj skupini uobiajene ali mogu da imaju i akcenatsku vrijednost.24 Inae udvojenijeh grafema ima i u staroruskom a i u novoruskom. Pisanje velikijeh slova Nastali u epohi baroka ovi rukopisi nose ne samo gramatike ve i grake odlike tako da je pravopis esto podreen ljepoti izgleda. Budljanska pjesmarica u tekstu ima velika slova samo na poetku distiha kao: Sincho ugodni tilisi to dobro moie usorito. Uvlaenje drugog stiha kasnije se dopunjava i znakom za cezuru poslije prva etiri sloga.
U tekstu se izuzetno moe zapaziti veliko slovo u Bu u ovakvom primjeru:

Pri svetoga chrixa slamen budi vavich Amen. Tu je vjerovatno trebalo da bude taka prije Amen.
Mogu i Vonina nav. rad u Radovima za slavensku lologiju 66. Udvojenijeh grafema ima u raznim jezicima svijeta. Na primjer: lat. passer = vrabac, . = kositer, tur. kalay; prusko: lalasso = losos ( 1978 155 167); starorus. , = zvijezda Danica, = Grk; novorus. , ... da ne spominjemo germanske jezike... Uvijek je to akcenatsko naglaavanje.
23 24
14
U naslovima nema neke naroite logike u pisanju velikih slova u Bu kao da su i tu presudni graki razlozi. Evo nekoliko primjera: Vcetuartak ueser na misteria pocetak ovoie; Drugo Godischia Chalez; Na odoratim od chrixa isus sam gouori (?) chrixa; Velichi cetuartak Vecer na procesiun pocigne Gospa gouoriti; Lamentqacionum Beate marie semper uirgine Velichi cetuartak parvi angel govori; Die Prima In resurestionis domini i na kraju Muka Gospodina Nasega Jesukarsta. Kao to se vidi ak ni imena Marije i Isusa nijesu uvijek pisana velikijem poetnim slovom. U osamnaestom vijeku ve zapaamo izvjesni red jer Petar Kink uglavnom pravilno upotrebljava velika slova, s tim to osim imenice Bog pie velikim slovom i pridjev Boijega, zatim udiosku i sl.25 Balovi pie svaki stih velikijem poetnim slovom a unutar stiha pie Matti, Gospa, Maici, Pilatu, Jesuss, Boxe to je sve logino. Meutijem njega toliko zanosi elja da pie kitnjasto da osim ilustracija rasporeuje i velika slova nasumice kao u stihovima: Sad Proroku = govorahu (str. 56) Koie Tadbi = zaplakalo (71) Iesus na krix = tad lexuchi (73) Raj Nebbeski = da otvorim (74) Sinom chiescga = od sad Zvatti (86) S Vucenici = ter naidosce (94) Nemochnike gnim = Ia osdravgliah (94) Isve moie = Vcenike (96) Balovi podebljava inicijalna slova u svakom distihu i mnoga od ovijeh sluajnih velikijeh slova u stihu to znai da vie vodi rauna o baroknome likovnom rjeenju, nego o smisaonome akcentovanju velikim slovom. Kapetan Nenadi dri se zanimljivoga naela da zamjenicu Njega (kada se misli na Isusa) pie redovno velikijem slovom a takoe i Njemu. Principijelno u istu vrstu spadaju i primjeri: Jezukrsta Pravednoga, Spasitelja, Svemogui kao i u stihu: Izda Juda Dobro svoje (Bar 149). I ba kad pomislimo da noviji tekstovi unose vie pravilnosti u upotrebu velikijeh slova javlja se kanonik Nenadi koji je takoe zanesen
Naziv za Jevreje > ueli dolazi od tal. Giudei (itaj: udei) i taj se oblik rairio iz Dubrovnika. U Crnoj Gori je bilo naselje ueli kod Rijeke Crnojevia. Herceg Novi je imao jevrejsko groblje i tu je doao da bude sahranjen portugalski pjesnik Isaija Koen (Didacus Pyrrhus) poetkom XVI v.
25
15
Radoslav ROTKOVI
eljom da graki iznijansira tekst onako kako to ini i tonski pa kod njega nalazimo ovakve primjere: A sad Druxbo isabrana (str. ruk. 4) I vladati Puke ove (4) Ovi nasc Puk uzbugnuje (4) I hudobni Magionik (4) Da pogledamo njegov tampani Nauk kerstjanski. Samo na str. 56 koju smo nesumice izabrali imamo ove neobine upotrebe velikoga poetnog slova: Izatoga Prekrixife, na Konaz smerti, i Koriftno primiti, da moja Dufcja, da dje govorj u ovoj Nochi, rezzi u ovi Dan... Zakljuak: Velika slova slue kao kaligrafski elemenat26 i samo se ponekad koriste i za naglaavanje znaaja odreenoga pojma dok se pravilnost upotrebe velikoga slova u novijim tekstovima uoava jedino u pominjanju linijeh imena odnosno autoritarnijeh apstrakcija: Vjera, Pravda, Nebesa.27 Akcenti Akcenatski sistem takoe je razvijeniji u novijim tekstovima. U najstarijem tekstu Bu ak i nije jasno to je apostrof a to akcenat. Naveemo nekoliko primjera: Ou casu (51a) a sarceie (51a postavise u noch ovu (52a) uprite ovdi occi u mene (58a) ali u iadu (64a) niga u grebu (19a). Karakteristino je da je ovaj znak uvijek ispred a ne iznad slova i da ima dva oblika. Meutim kada je ispisana umjetnika pjesma Dua Isusova preneseni su akcenti iz originala. Razna skraenja neophodna u poeziji navela su pisce i prepisivae na upotrebu cirkumfleksa koji bi svakako izostali u prozi.
Samo se time moe objasniti raspored velikijeh slova u PvNk da se s vremena na vrijeme nae neko veliko slovo i u sredini teksta a ne samo na poetku kao u primjerima: Tiem ostavih Mrexe, i Brode I ucvielim Brachiu tako I dovedoh k tebbi Brata I dua draga Priateglia. 27 U Gorskome vijencu nalazimo istu akcenatsku upotrebu velikijeh slova: Zatrije se ime Crnogorsko (11); Kada gaze obraz Crnogorski (12); Povede se roblje Crnogorsko (18) Zaklala ga puka Crnogorska (75)... U zagradama su stranice prvog izdanja 1847.
26
16
Izvrena su skraenja razne vrste: ka = koja, ta = taj, eku = ekaju imo = imao, ma = moja, ko = kao, ke = koje... Nema tu niega novoga. U staroj hrvatskoj poeziji ova su skraenja uobiajena. Ove se u stvari samo djelimino radi o akcentima. Jer cirkumfleks u rijeima sam = sm, pas = ps (pojas, pokoljenje), samo naglaava ono to postoji, daje mu potrebnu duinu dok je ove rije o zamjeni normalnoga oblika kraim i podrazumijevanju onoga to nedostaje. U crnogorskijem govorima ovo skraivanje mnogo je ee u glagolima: im/im, pomog/pomag, do/ do, i/i i sl. Ali teko je porediti poeziju i prozu. U poeziji potrebe uvanja ritma i metrike navode da se skrauju najee zamjenice, to je evidentno i iz iznesenih primjera. Neto razueniji sistem naglasaka imamo u Nenadievu Prikazanju muke Jezusove. Dok se u starijim tekstovima uglavnom nalaze kratkouzlazni i dugosilazni akcenat, uz rijetke kratkosilazne (na primjer, da se svita, odjea Isusova odvoji od svita = svijeta) Nenadi ima i dugouzlazni akcenat. Kad bismo imali pred sobom tekstove koji su u potpunosti akcentovani to bi nam omoguilo da uemo u govornu fakturu prolijeh vremena i da lake ispitujemo stepen podudarnosti dananjega i nekadanjeg izgovora. Mareti je ispitivao akcente u Nenadievu Nauku kerstjanskom i Matovievu Katekizmu. Poto su to djela iz 1768. i 1775. godine mogu za nas biti zanimljiva. Iako je Peratanin Nenadi dugo ivio u Dobroti kao paroh Sv. Stasije (Eustahija) a Matovi je Dobroanin ipak su akcenatske oznake kod njih razliite. Mareti primjeuje da Nenadi ima znakove: i od kojijeh je prvi obian a drugi rijedak: t, dobr (bene), kak (quomodo), krh ivot (gen. sing.), veom, imah (habui), svak (omnis), danas (hodie), oh, dobrotom, n nogh dok za Matovia kae da upotrebljava samo znak tipa: ali veoma esto: dr, gls, primti inf.).28 Za razliku od savremenoga jezika u kome sve vie preovlauje akcenat posebnih rei29 u ove dvojice teolokijeh pisaca, i u prikazanjima, imamo prelazak akcenta na prijedlog pred imenicom, to jest spajanje ovijeh oblika (prijedloga i imenice) u jednu cjelinu, koja kao takva dobija akcenat na prvom
Istorija hrvatskog pravopisanja 258 266. M. Stevanovi Gramatika Novi Sad 1954 148. Asim Peco Govor istone Hercegovi ne SEZb knj. XIV Beograd 1964 187 navodi primjere: za brata iza kue...
28 29
17
Radoslav ROTKOVI
slogu. Zato se i izgovaralo uistinu, posebi, unaemu, nanoge. Ako je drugi akcenat u toj novoj cjelini bio uzlazni, onda su to i u izgovoru ipak bile dvije rijei kao na nogah. Nenadieve konsonantske kombinacije a) Nauk kerstjanski30 b: openi 5 14 76; openu 13 16 27 73 168; openom 14 19 71 75; openoga 14 15; openo 15 88 147 160. bs: bogolubstvo 31 206 207 232 258; bogolubstvom 41 58 194 198; bogolubstva 57 152 197 205 285; sobstva 32 33 38 65; sobstvo 32 67 68 189; obsluavati 35 49 166 201; obsluiti 48 82 109 127 146; obsluuju 152. ct: ostom (grekom stoji napisano ostem) 260. b: svjedobom 136. t: etimologiki: potena (bie greka) 118; fonetiki: tiocu 7 282; tjeti (legere) 23 37 131 196; potuj 28 122; tovane 38; potenu 88 139; tovati 110 279; potene 234 258 259; redovnitvu 106. : nae (invenies) 9 10. dc: etimologiki: sudcem 173; sudcu 270; fonetiki: srcem 28 33 45 64 87; srca 42 52 59 89 109; srce 52 90 94 134 142; srcu 55 127 174 176 180. d: srano 19 24 54 128 198. db: srba 29 80 95; srdbe 90 127 277; srbu 108 124 127 219; rasrzbe 125. dd: odijeli (3. sing.) 196; odijeliti 225 239; odjeluje 252. dh: odhranio 87; odhraniti 96; podhranila 228. dk: etimologiki: odkriti 25 140 175 176 216; odkupiti 31 278; odkupitel 39 68 231; odkupio 52 82 87 229; dohodke 136 138; odkad 160; fonetiki: slatka 27 182; prislatki 53 61 219 227 251; slatkosti 219; prislatka 262; rijetko 117 180; rijetki 151 207; rijetka 207. dp: odpusti 26 83; odputamo 26; odputene 73 98 278; odpadaju 126; podpuno 146 179 212 233; nadpis (inscriptio) 255. ds: etimologiki: odsjeena 73; odstupiti 160 196; odstupi 186; ludskijeh 272; fonetiki: gospostvo 145; sloeno: ludcki 99; ludcku 118. dsg: ozgor 20. dt: odtjera 274. Isporedi: odtmi (rape) 249. gk: laka 102; lako 171. hv: hfale 5 11 25 184 205; hfalu 276 280; pohfaleni 14 42; zahfaliti 37
30
Mareti 258260.
18
41 196 200 220; hfaliti 57 129 237. Isporedi: hvaliti 121; zahvaliti 180. kd: svakdani 26 82; svakdamijeh 199; svakdana 202. kg: etimologiki: k gospodinu 220; fonetiki: dogod 123. kk: k kriu 260. nb: himbena 225. nk: mankati 46 77; pomankao 55 228; pomankana 56 218 287. nn: jedanaestomu 75; istina (vera) 226. Isporedi: istinnoga 227; istinno (ve rum) 235 e se ne zna je li nn napisano po etimologiji ili je udvajanja radi. nc: jagancu 274. n: jagane (vokativ) 248 (3 puta). ns: suanstva 69 213; suanstvu 206. sd: etimologiki: sdrui 143; fonetiki: vazda 9 15 59 67 123; zdrui 163; zdrueno 210; zdrueni 257; zdruio 274. sn: s nima 54 89; s nim 74; 115 itd. ss: etimologiki: s silom 136; s svoje 178; s svetijema 226; fonetiki: slubenikom (s slubenikom) 136; slinom (s slinom) 184; svetijem (s svetijem) 208 228. stb: jezbine 54 219; gozbami 121; gozba 223228. std: ezdeset 240. stn: etimologiki: koristno 1 8 19 104 108; koristna 42 95 168 173 208; namjestnik 5; namjestniku 159; astne 9; radostni 17; radostna 236; alosna 240 242; bolestnici 149; bolestnik 220; fonetiki: lasno 1 7 12 118 131; uzvrsnijem 7 37 51; izvrsno 19 47 105 161 162; izvrsnosti 65 86 117 154; asnije 53; korisno 194; radosnomu 236 237 239. stu: lane 8 10 109. s: s ivinom 136 136 s ivotom 246. b: zadubine 205. tb: uvjebati 1 18 37 282; uvjebani 14. tb: enidba 29; enidbom 99; enidbe 106 107. 142 152 154; svadbe 112. tc: etimologiki: otca 8 12 26 57 209; otcu 17 55 59 234 240; otcima 23; otcem 61 72 102 269; svetce 53; svetcu 54 194 svetca 111; fonetiki: djecu 1 18 57 96; djeca 7 12 23 75 150; djece 22 129. t: etimologiki: svetanoga 12; svetanijem 15 23; svetane 57 108; otena 12 21 44 81 204; ote (vokativ) 35 53 82 170 171; fonetiki: djeice 149. tb: otabini 5. t: nastojate 12; kratemo 23; rijete 32; bite 90 229; udaratu 170. Isporedi: biti e 10; govoriti e 14; lubiti e 109; uiniti u 170. 19
Radoslav ROTKOVI
td: pedeset 179. ts: proklestvo 123 153 185; proklestva 168; bogastva 226 232. vst: kralestvo 26 158 264. z: rasine (3. plur.) 197. zh: razhladjena 20. Isporedi: ishodi 67 za koje se ne zna treba li itati sh ili zh. zk: pie se svagda sk n. p. iskorieniti 118 ali se ne zna je li to pisano etimologiki ili fonetiki. zl: etimologiki: izleze 74; izlego (partie) 145; fonetiki: lubeliva 5 181 194 247; lubelivom 16; lubelivo 22 30 108 122 222; bolelivoj 253. zp: etimologiki: izpraznosti 210; fonetiki: ispuniti 8 10 20 61 86; uspomene 8 9; uspomena 50 66 232; ispraviti 11; ispovijedjeti 36 37 104 143 149; isprositi 79 208; isprazna 111 121; isprazno 112 117 147. zs: razsrbe 125; rastavi 219. zt: istoni 35 92 93 97; istjeran 86; istjera 197; grist (inf.) 145; rastope (3. plur.) 197; ustrplivo 203. zz: iza (prijedlog) 83 84. : raei (imperat.) 34 22; raiui 252. k: teki 10 11 139 176; teka 18 93 114 133 146; tekoga 20 274; teko 20 23 42 101 123; muka 15. t: drutvo 116; ubotva 154; ubotvu 257; mnotvu 215. b) Prikazanje muke Jezusove Konsonantske kombinacije u ovom rukopisu ne mogu se mnogo razlikovati od onih u Nauku. Zato emo navesti istovjetne konsonantske grupe izmjene u grupama i nove grupe. Nema izmjena u grupama: b (openi); bs (obsluxitchju 49b obsluxegna 35a); b (svjedoxbe 25a 31b sviedoxbe 30b); t (osim novoga fonetskog primjera junasctvom 32b); (kao u NeN nae mj. nai e imamo ove isiecesc 42a isjei e a ne isje e); dc, db, dd (odieli 35 b); dh, dp (odpustisc 33b, odpade 50a); dsg, dt, gk, nk, njs, sd, ss, stb, stn (mnotvo primjera tipa stni, stna, stno, stnu), stnj, tc (dosljedno: otza 7b 10b 40b 47a tozi 9a otzu 47b mahnitza u 23a); td, t (nema sraivanja innitiva i pomonog glagola u futuru prema tome umjet e, vikat emo, vapit emo i sl.); zp (sa primjerima, kao i u NeN etim. i fonet. prirode: ispunitchju 4a ispunit 17b ispusti 40b ali bezpametno 20a); k (mnotvo primjera sa: tescka, o, u, om, oj); t (prema primjerima iz NeN koji su svi fonetski imamo i ove: mnosctvu 12b mnosctvo 19 ali mnox 31a). Nema primjera u grupama: ct (e NeN ima ostom to Mareti smatra grekom mjesto octem), dh, b, tb, tb, tb, tz, . 20
Nove su grupe: bk (obkrui 49b); db (odbraniti 27a); dk (odkupiti 11b 13a odkupitegl 40a odkle 50a); sb (zbrojen 14a); zb (puce isbrani 20b); d (gvozdja 25a); zg (isghinuti 47a rasgovor 51b); zt (rastvorene 49a) a zanimljiv je i primjer grupe z u glagolskom obliku uzivi 51b SP 295). Ovaj posljednji primjer ima z kao izdueno . Ima izmjena u grupama: ds e nalazimo osim istovjetnih primje ra, jo i gubljenje konsonanta d u primjerima osjeko (uho) 18a ostupite 24b; hv, e osim primjera sa hf i hv (hvala 13b, uhfitili 12b) imamo i uf fachjen 5b; kd e osim dosljedne grupe kd u NeN imamo nighda 28b 36b ighda 38b; njc jer osim nc u primjeru jagancu NeN 274 emu odgovara jaganzima 8b u MuNe imamo i jagnza 35a 48a; knjievno s njima, koje je naao Mareti u NeN 54 89 i s njim 74 115 imamo ove dosljedno primijenjeno u scgnime = njime 4b 10b 16b 17b 18b 42b; u grupi zk, jer osim fonetskog iskorieni 6b iskati 12b raskidene 27a imamo i etimol. razkinuti 42b. Analiza konsonantskih kombinacija otkriva: a) mjeavinu etimolo kijeh i fonetskijeh oblika; b) dosljednost etimolokijeh primjera u jednoj grupi, recimo bs, stn ali i dosljednost fonetskijeh oblika u drugijem na primjer k. To znai da je prenoenje gotovih rijei iz izvornika uticalo na njihovo potpuno prihvatanje, to se vidi i na primjerima ikavizama i ekavizama (o emu kasnije) dok je prenoenje drugijeh rijei pisanih fonetski uslovilo zadravanje tih fonetskih oblika. Razlike u pojedinijem grupama posljedica su i raznolikosti dva rukopisa, od kojijeh je jedan poema (u stihu) a drugo pouka (u prozi). Da je Nenadi zaista bio pod jakijem uticajem lektire, tampane i rukopisne, dokazujemo sintagmama prenesenim iz starijeh rukopisa (na primjer pleonazam izbiali i frustali ruk. str. 17a) ili starijem oblicima to je u kontrastu s optom savremenou njegove leksike i pravilnou veine morfolokijeh elemenata. Ali prije nego prijeemo na morfologiju zadraemo se jo malo na nekim fonetskofonolokijem osobinama Nenadieva jezika u Prikazanju muke Jezusove. Zamjena jata Za (i)jekavska govorna podruja kako veli Peco najvanije pitanje iz oblasti fonetike s kojim se susree ispitiva... jeste utvrivanje vrijednosti zamjene vokala jat () u dananjim dugim slogovima. D. Mali takoe smatra da je jat sa svojim alternantima najvaniji glas za sve nae govore.31
Govor istone Hercegovine 47. Jezik prve hrvatske pjesmarice 97. Napomenimo da su Ukrajinci ikavci (did sino) Rusi (i)jekavci (djed sijeno) Poljaci ijekavci i jakavci (bieli
31
21
Radoslav ROTKOVI
Nesporno je da su svi prepisivai prikazanja (ako nijesu svjei doseljenici iz Dalmacije) i svi pisci iz Boke roeni ijekavci. Zato se ikavi zmi javljaju ove u dva vida: kao neprevladan neizmijenjen trag originala i kao tui nanos na domau ijekavsku podlogu. Na relativnost ikavizama u poeziji Boke upuuje dvojnost ikavskijeh i ijekavskih oblika u istijem tekstovima. U Ba imamo naslov Prid Boje tijelo. Istu pojavu zapaamo i u originalnijem tekstovima. Tako Vicko Skura pjeva Andriji Zmajeviu Kolo diklic Elikone u slavu prisvijetloga i pripotovanoga gospodina Andrije Zmajevia (Bar 321). U istoj rijei prisvijetli imamo to dvojstvo. U Pantievu zborniku nalazimo stihove: Kupala se Kotorka divojka, / kupala se u jezer na Loven... Najloginije je pretpostaviti da je ova pjesma iz Dalmacije prenesena s ikavizmom na Kotor i Loven.32 Da pogledamo uestalost nekijeh ikavizama. Upadno je da se u BNP osim oblika djevojka, nalazi i divojka, na str. 142 153 158 159 160. U istom tekstu (str. 153) imamo oba oblika. Jo je upadnije da se najvie ikavizama pojavljuje s predmetkom pri, kao to slijedi: pri dati (MuNe 153 161 213; PvAn 14; Bar 295); blaen (Bu 55b; Ba123); lijepi (Ba 103); bijele (Bar 273); nemoi (Ba 88); slatko (Ba 122; NeN 60; Bar 272);
= bijeliti siedzenie = eenje dziad = ed bialo) Crnogorci (i)jekavci (ed bijelo) Belarusi i istonobalkanski Sloveni (Srbi Bugari Makedonci) ekavci a da esi imaju sva etiri refleksa (vira, tlo, pna, seno), jer je to teritorija koja je bila koridor za seobe na jug, pa je svako ostavio po neto svoje. (R. Bokovi Uporedna gramatika slovenskih jezika, I 1968 2730) Dakle zamjena jata s istim leksikim fondom oznaila je zasebne jezike. 32 M. Panti Narodne pesme u zapisima XVXVIII veka Beograd 1964. Inae vezivanje Kotora i Lovena uprkos vievjekovnoj granici koja ih je razdvajala nalazimo i u pisaca kotorskoga humanizma Paskovia (1551) i Bolirisa (1572). Kotor i Loven su u istoj slici kao u Paskovievoj stro u naemu prepjevu: U vrijeme kad sunce jo sakriva lice Ranoranilica ka izvoru ide, Zora je iznad Lovenpiramide Nosi u krilu rue i ljubice. Ni Ivan Bona Boliris ne moe da opie Kotor bez Lovena. On moli boginje da mu pomognu da ih vodi: stjenovitim kriljama stijenju dupljama i pustim / peinama Loven gore, od snijega roenim jo...
22
alostni (MuNe 263; Bar (iz Ki) 136); estok (pa 117); studen (Bu 43b); nemila (Bo 16; Bar iz MuNe 147); milostivi (NeN 34 46); potovani (Bar 321); vjerni (NeN 34); ista (NeN 40 43 uz Djevica; Bu la); nevjerni (Bar iz Ki 137; iz Ne 143); tanki (Bu 1b). Odreeni ikavski oblici uvukli su se u ijekavski govor kao konvencija (ovdi, prid preksi: pri i prid) tako da se na osnovu njih ne bi mogli donositi nikakvi zakljuci osim onih koji upuuju na bogatu rukopisnu batinu iz srednjodalmatinskijeh izvora i razmjenu tampanijeh djela, to je stvorilo odreene navike u pisanju nekijeh rijei prije no se razvila domaa knjievnost na narodnome jeziku. Upravo zbog toga se sasvim rijetko nalaze prilozi ovdje i gdje. Jedan broj ikavizama sadran je u protokolarnijem izrazima (pridragi, pripotovani, prislavni, prisvijetli) i u imenici tijelo (tilo) budui da je ta imenica vezana za esto pominjano tijelo Isusovo. U istom smislu javlja se i dvojstvo u pisanju imenice krepost koju u ikavskom obliku nalazimo, razumljivo, prvjenstveno u Bu, ali i u peratanskom rukopisu o boju kneza Lazara (Bar 176). Oetniji uticaj ikavskoga predloka uoljiv je jedino u Budljanskoj pjesmarici.33 Ekavizmi su razumljivo rijetki i nalaze se u nekijem graninim primjerima koji su karakteristini i za suedne govore. Neobino je to ekavizme nalazimo pored ikavizama u Bu i to u prikazanju Od rojenja Gospodinova na prvijeh 7 stranica: verova rii, veruj, grenikom, udno delo, verovati. Tako, u istom prijepisu imamo zapravo sve tri zamjene jata! Ovo se moe objasniti injenicom da se ekavizmi javljaju pod uticajem hrvatskijeh glagoljskih tekstova. U glagoljskoj
Peco 59 nalazi u Hercegovini samo neke ikavizme: ondi, ovdi, doli. Ali i ekavizme: telo, zenica, dole, celov. D. Vuovi Prilozi prouavanju Njegoeva jezika Junoslovenski lolog IX 1930 93196 nalazi u Njegoa: sagreenje, grenika, pored: izgorjeti, izgorjee. Za sporne ekavizme u jeziku vladike Danila v. Mladenovi Jezik vladike Danila 1973. Treba inae uzeti pisma vladika Danila i Save prema izdanju: Crnogorska knjievnost od XII do XIX vijeka, knj. 11 Cetinje 1996 e su u izboru i s komentarom A. Mladenovia donesena pisma vladike Danila (Pisma str. 85162) i vladike Save (Pisma str. 199346).
33
23
Radoslav ROTKOVI
Muci iz 1556. imamo: preslavnomu, do vek vika, tugo moja prevelika.34 A u MuNe ba u govoru Veronike i Jude imamo: celivam te, iz telesa (Bar 211 215). U prijepisu kapetana Nenadia imamo: celov (Bar 143) i odeu u Nenadievoj pjesmi o Tonini Barioni (Bar 196). U istom djelu nalazimo i bdenje (Bar 190). U PvAn imamo: telesno (nema u Bar, stih ruk. 54). Ponovo moemo ukazati na jedan glagoljski tekst Mirakuli slavne djeve Marije iz 1507. ili 1508. g. e imamo: telesne. Jedino tako moe se objasniti istovremeno prisustvo sve tri zamjene jata u bokokotorskijem prikazanjima. Time smo naeli analizu spornijeh alternanata jata i utvrdili da u bokokotorskijem prijepisima i originalnijem djelima preovlauje (i)jekavski izgovor da se kao izuzeci neto ee srijeu ikavizmi nego ekavizmi, i da i jedni i drugi dopiru u ovaj kraj preko istijeh srednjodalmatinskih predloaka. Druga opta karakteristika svijeh ovih tekstova jeste da su pisani latinicom. Iako se to podrazumijeva moramo to istai zato to su grajske odlike nae stare latinice i druge pravopisne tekoe razliite od onijeh koje se javljaju u staroj irilici naroito kada treba ustanoviti e je jekavski a e ijekavski alternant. Zar je udno to se ne zna ta se krije ispod grupa ie u mnogijem starijem rukopisima pogotovo ako je autor nedosljedan kao Nenadi? On pie: vrieme (pored eega brieme), razumieh, svietu, zienim, sviest, nie, tvoe (4b 5b) ali i vjeruje (5b) vjeno i viecno (6b) nevjernice (8a) mjesto (8b) besjedio, onje, oruxje, jucer (9a) bjesce (10a), rieci (10a), djelovah, moje (10b), utjevo, tvoje, vojvoda, uz udielj, zapovied (11a), tielo, vjekovitu (35a) djello (38a) xudjeno = ueno, griehe (40a) sjutrascni, mertviema, sliep 41b) ali uvijek vjerujem (42a i passim). Dakle neke rijei su dosljedno pisane sa ie a neke sa je, ali imamo na istoj stranici, u kratkom slogu, viecno i vjecno. Neke duine preuzete su iz starijeh tvrdih osnova (zliem, liepiem, hromiema), a nalazimo i vidijeti, dodue zbog potrebe osmerca. to da se radi kad Nenadi ima samo jednu graju za e a vladika Danilo ima dvije, pa opet nije jasan. Odreni oblik prezenta nesam, nisam, nijesam35 pouzdan je dokaz za lokalizaciju u krupnijim potezima. Nenadi ima dosljedno niessam (12a) to je zajednika osobina crnogorskijeh i istonohercegovakijeh govora. Ve od zapadnohercegovakoga i dalje u hrvatskijem govorima je nisam, kao i u Srbiji, dok je nesam pokrajinska odlika.
tefani 461 465. To je, razumije se, sadanje stanje, jer nijesam imaju Oracio Maibradi Vlaho Skvadrovi Antun Gleevi Dri Ignjat urevi...
34 35
24
S podruja fonetike moemo zabiljeiti jo karakteristino saimanje vokala u glag. pridjevu radnom: prikazo, poslo, eko, doo itd. Ali mnotvo drugijeh primjera koje navodi Peco mi ne nalazimo u Nenadia (v. nav. djelo 4144). Tako se samo po jednoj osobini Nenadiev jezik podudara s istonohercegovakijem i everozapadnijem crnogorskim govorima u pogledu saimanja dok se istovremeno razlikuje od jugoistone skupine crnogorskih govora,36 koji obino ima gubljenje krajnjega o u slinijem primjerima: do, pomag, pa je i akcenat pao na a. Od primjera gubljenja glasova koje navodi Peco, opet se podudaraju samo primjeri imperativa. Citiramo Nenadia: gledate (SP 226) pogleda (289) da(j) (262) ruga (242) spravlja (246) slua (254) gleda (272 273 284) ufa (286) zainjate (291) pjevate (291) upada (282) odstupa (238) upita, kua (234) razmilja (227) kao i otvorte (225) hodmo (etiri puta ponovljeno 215) ali kada potrebe stiha zahtijevaju imamo Ustavite, ustavite (211). Dakle i vokal i konsonant se gube dobrim dijelom zbog ritma stiha odnosno zbog otpadanja istog glasa j kao u zamjenici taj (Neka umre ta laxivaz / Nek isghine vech ta hinaz Dra 145). Ni u jednom sluaju nije se radilo o ouvanju metrike jer suglasnik j ne stvara novi slog. Svi navedeni primjeri karakteristini su u crnogorskijem govorima. to se tie zamjenice ta(j) Mladenovi smatra da se radi o staroj formi t koja nije bila dobila partikulu -i to se podudara sa stanjem u dananjijem crnogorskim govorima.37 Pitanje je moe li se ovim objasniti i gubljenje suglasnika j u imperativu mada je u staroslovenskom bilo pravilo da se rije zavrava samoglasnikom. Ali s time je u suprotnosti gubljenje krajnjega vokala u innitivu: sudit (227) stavit (214) svojit (= osvajati 224) stvorit (279) satarisat, sagrijeit (285) sahranit (296) trpjet (159) taknut (221) ticat (279) trudit (291) tjerat (293) i sl. Ovo gubljenje samoglasnika u innitivu pravilo je recimo u jeziku Marka Miljanova a s njime Nenadi ima i drugijeh podudarnosti: dui nastavci u zamjenikopridjevskoj promjeni: svojijem, tijem, kojijem; zavisnoupitnu zamjenicu esa, zamjenicu taj u ve navedenom obliku ta (kod Miljanova: ta narod, ta Turin) optu odreenu zamjenicu vas umjesto sav; zapovjedni nain ne d, nemote, vik; veznik ali mjesto ili; pokaznu zamjenicu ovi mjesto ovaj; jotovanja tipa ueit, e, neelja... U jeziku vladike Danila krae forme innitiva bez krajnjeg i,
A. irgi O klasikaciji crnogorskih govora Lingua Montenegrina br. 2 Cetinje 2008 str. 124. 37 A. Mladenovi Jezik vladike Danila 105.
36
25
Radoslav ROTKOVI
mnogo ee dolaze negoli ti isti dui oblici.38 No sve je to karakteristika crnogorskih govora. Brojni odnos kraijeh i duijeh oblika innitiva je po Mladenoviu 14:1 u korist krajnjeg vokala dok u Parikom kodeksu nijednom nije potvreno otpadanje krajnjega vokala,39 a nema ga ni u Bernardinovu i Zadarskom lekcionaru dok ga nalazimo u djelima Marulia i Zorania.40 Prvo smo dakle imali samoglasnik na kraju svake rijei zatijem je samoglasnik otpadao u mnogijem sluajevima to je dovelo do srastanja innitiva i pomonoga glagola (uiniu) u istonijem tokavskim govorima odnosno do njihova dranja na odstojanju u zapadnijem (init(i) u). Prilikom srastanja otpadao je konsonant i rije je ponovo zavravala samoglasnikom (initi, init, ini-u). Nenadi se zatekao u sredini toga procesa ali to je ve razgovor o morfologiji. Jotovanje je jedna od rairenijeh pojava ba na ovome podruju. esto se pominje Reetarova tvrdnja da obnavljanje jezika u tokavskim govorima ide s jugozapada na everozapad41 jer, stvarno, sve vrste jotovanja najdosljednije su izvrene u govorima koji se nalaze na jugo-istoku tokavske teritorije istona Crna Gora npr. to se vie ide ka sjeverozapadu sve je manja potvrda za tu pojavu centralnohercegovaki recimo i ne zna za jotovanje usnenih suglasnika.42 Mi nemamo namjeru ni potrebu da ove navodimo sve primjere jotovanja u Nenadievu rukopisu jer je to oigledno iz tampanoga izdanja. Uobiajeno je da se d, l, n i t ispred zamjene staroga jata mijenjaju u , lj, nj i . Za d nali bismo primjere u rijeima dje = e, medjede = meede, xudjeli = ueli. Za t imamo obilje primjera sa: chjescitegl = eitelj (13a) tchjescit (41b) uchjesciti (44a) uchjescim (44b) uchjehe (44b) uz tjesciah (46a). Iste primjere ve smo pomenuli u djelima Marka Miljanova i vladike Danila. Ali grupa pje ne daje plje (ve je naveden innitiv trpjet), a nema ni primjera da se u grupi svj gubi srednji suglasnik radi lakeg izgovora43 jer u estoj imenici svjedok imamo uvijek kompaktnu grupu svj. Vje ne daje vlje (vjerno Dra 145
Isto 157 s pozivom na str. 88 e su navedeni primjeri. D. Mali 163. 40 Za Marulia: Mladenovi Fonetske i morfoloke osobine Marulievog jezika, Godinjak FF u Novom Sadu 1957 knj. II 889144. Za Zorania: G. Ruii Jezik Petra Zorania. Zadarski dijalekat u poetku XVI v., Junoslovenski lolog IX (1930) 192 i X (1931) 190. 41 Rad JAZU knj. 273 211. 42 Peco 53. 43 Isto 63.
38 39
26
227; vjeruje, 135; vjerujem 138 145 222; vjetrim 294; vjea se 294; vjerovati 240 i sl.) kao u Njegoevu jeziku (29) za razliku od vladike Danila koji ima i primjere kao vljera, nevljera, vljetar, ivljet pored vjera, vjernost, vjerovanije, vjeno i sl.44 Ni Vuk Popovi ni Ljubia nemaju vlj. U jeziku vladika Danila Mladenovi nalazi samo oblik sutra dok u MuNe imamo: sjutranji (sjutrascni), do utra, prema sjutra i jutros. Zakljuujemo dakle da je utro izuzetak. Grupa t daje primjere osvijaeni (Dra 158) iete (isto) ali i doputeno (131), potitena (132) dok je dosljedno izbjegnut crkvenoslo venski uticaj na oblik rijei opti, tako da imamo opena teta (Dra 132). Metateza suglasnika ove je prisutna ali u neto manjoj mjeri nego u starijem prikazanjima e imamo redovno pojdi, dojde i sl. Ove imamo jedino sluajno kolebanje u primjeru pojme prema pomnje (10b) ili pomnjom (4a 16a). Najzanimljivija je metateza zamjenica kto u tko, kako se ona redovno pojavljuje u jeziku vladike Danila.45 U patrovskijem ispravama imamo povremeno i ko kao u Ranjine Dria i dvjema dubrovakijem slubama iz 1552.46 Tko se zatie i u mitropolita Petra I dok u Njegoa izumire jer se teka grupa tk raspala. Nenadi preeruje jer ne pie samo tko ve i tkoji, tkoliko, tkojemu, tkoga, tkoja, mada ima neto manje primjera i sa ko, koji, koja, kojijem, koga, kojega. Dodue njegovo poetno t nije uvijek sigurno, kao u primjeru tchjescit. Zanimljivo je da Balovi koji je pisao prije Nenadia nema uopte oblika tko, tkoji to se moe tumaiti samo loginom pretpostavkom da je poetno t ve bilo iezlo u narodnome govoru pa ga je i Nenadi izostavljao im bi zaboravio na pisarsku tradiciju. Meu ostalijem suglasnikim pojavama privlae panju pridjevi na -dski registrovani u pregledu suglasnikijeh grupa gljudske (29b) ali ljudzkoj (6b) e se dz moe itati samo kao c budui da je grupa dck neizgovorljiva. Prema obliku ljucki u pismima vladike Danila, mislimo da se radi samo o razlici grajskih rjeenja. U ovom pogledu postoji podudaranje sa dananjim zetskim govorima (up. ljucki, gracki i sl.: Mil. Crmn.
44 Mladenovi 101 102. Za Podgoricu vieti: Adnan irgi Rjenik govora podgorikih muslimana Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Podgorica 2007 2123. O istome i: Mihailo Stevanovi Istonocrnogorski dijalekat Junoslovenski lolog knj. III 1933/34. Obojica uzimaju u obzir i uticaj albanskoga jezika u Zeti. to se tie oblika vljera, pljesma, zanimljivo je da se ti oblici javljaju dosljedno u banjanskoj prozi Novaka Kilibarde. 45 Mladenovi 103. 46 Reetar 53 55 69.
27
Radoslav ROTKOVI
336 gracki i sl.: Pe. Star. 127 ljucki i sl.: Stev. Ist. 51) kao i sa Njegoevim jezikom (up. ljucke i sl.: Vu. Njego 117)47 pie Mladenovi. Strane rijei nijesu u ovim prikazanjima este. Zapravo su smiljeno izbjegavane. Mogu nas zanimati jedino sa stanovita morfologije (posebno vokativa). Vaso Tomanovi u lanku o romanskijem elementima u bokeljskijem govorima i njihovu odnosu prema domaijem48 raspravlja posebno o deminutivima koji od strane rijei ine domau bar u onom nastavku (murva murvovina, galijot - galijoti). Pominje i rijei kilovna, metar i jednu koju smo gore sluajno isputili jaer koja u Nenadia glasi ajer = zrak jedan od elemenata s Judom u razgovoru. Posebno raspravlja o kalkovima ali to ne spada ove ve u sintaksu. to se tie oblika esar, nali smo ga samo u Marina Dria u Dundu Maroju dok Vetranovi ima car i esar (Pjesanca gospodi krstjanskoj i Pjesanca slavi carevoj). Ovaj posljednji oblik ustalio se u Boki. Ima ga Vuk Popovi. Karadi ima samo car i esar kao u narodnoj pjesmi: Car i esar kada se zavade. Mogu kae takoe na temu ponaanja romanizama odnosno posuenica uopte: Valja naime znati da posudbenice kad jednom uu u jezik podlijeu glasovnim promjenama kao i naslijeene rijei.49 Inae Nenadi se trudio da upotrijebi to manje stranijeh rijei pa je u njega i ustaljeni primorski romanizam conte (grof plemi) zamijenio domaijem knez, iako je konte = plemi, a knez u selu biran je iznova svake godine i nije za to dobijao nita, premda brinuo je za selo i predstavljao ga pred vlastima i drugijem selima. Morfologija Nevelik broj odstupanja od savremenoga normativnog jezika navodi nas na misao da ne izuavamo posebno imenice, zamjenice, pridjeve i brojeve ve pojedine padee jer je to krai i jasniji put za otkrivanje izvjesnijeh originalnih osobina Nenadieva rukopisa. to se tie tvorbe imenica privlai panju neto vei broj primjera sa -stvo u nominativu i u nekim danas nepoznatijem rijeima. Osim uo biajenijeh imenica: izdajstvo, kraljevstvo, proroanstvo, licemjerstvo, boanstvo, poklisarstvo, bogoljubstvo, poluvjerstvo (izma), nalazimo i imenice visokovstvo (Stuli nema ovu imenicu), bezoanstvo, smionstvo,
Mladenovi 104. Boka 4 1972. 49 Fonoloki razvoj 39. U jeziku vladike Danila Mladenovi je naao oko 130 stranih rijei a Patrovske isprave III imaju 31 romanizam samo s poetnim A (vidi nav. izdanje 229).
47 48
28
ustrpljenstvo i imenicu koja je napisana neobino: u succianstvu, to bi trebalo da znai sutinu sutanstvo, bit. Ima zanimljivih imenica i na -ost: opanost, sljepost, umrlost, tvrdost, svrjenost (SP 239) tihost, jakost, a u NeN imamo u bjelost = bjelina! to se tie nominativa privlai panju zamjenica ovi mjesto ovaj. Taj oblik karakteristian je za ire podruje. Analiza pojedinijeh padenih oblika poinje razumije se od genitiva. Ono to nas ove zanima jeste ustaljen oblik genitiva pridjeva neodreenoga vida jer od nominativa potiten imamo genitiv potitena a ne potitenog(a). To je pravilo kojega se autor dri kroz itav rukopis. Ukratko imamo ove genitivske nastavke: pravedan = pravedna bogoljubna = bogoljubne boji = boijega nenavid (nenavist) = nenavida bradva = bradve nakazna = nakazni zloinac = zloinca. Meu navedenijem pri mjerima ima jedan pridjevskoimeniki jer ispod genitiva nakazni krije se moda Stulijeva imenica nakaz monstrum ono to mi podrazumijevamo pod nakaza. Meutijem genitiv nije nakaze ve nakazni to znai da je nominativ nakazna kao to se to vidi u stihu: Nek se otrujem ja nakazna (Dra 211) a to govori Juda. Dakle nije u pitanju pridjev enskog roda ve imenica: nakaza. Vaan je i genitiv zamjenice ona, koja od line postaje prisvojna (nje krivina = njena krivica) to je uobiajeno kod starijih pisaca.50 Dativ jednine nudi takoe uglavnom pravilne oblike: crkvi, Jerudu, dobroincu, hotjenju, jednoj te: tomu, istinomu, tkomu, istomu. U Parikom kodeksu imali smo dativ komu.51 Mora da je u ovom sluaju presudio uticaj jezika dubrovake knjievnosti.52 Razumije se da su za Nenadia karakteristini i dui nastavci zamjenikopridjevske promjene. Uzimamo ih iz praktinijeh razloga samo iz jednoga djela, tampanoga Prikazanja muke Jezusove (DR). Sve to treba za eksplikaciju ovijeh duina nalazimo u predgovoru: Sve to vidjeti ili uti bude u ove knjige da je nepogodno s uenjem katolianskijem i s onijem
afarik Serbische Lesekrner Pesth 1833 84. navodi primjere: nje ivota (Dabiina isprava iz 1395) nje ljeposti (Gunduli). 51 D. Mali 153. 52 Primjera radi iko Meneti ima: tomu, komu, ovomu, onomu, svakomu, a slino je i kod Dora Dria (SPH II drugo izdanje 1937). Promjena pokazne zamjenice ovaj ima u dativu ovemu to je takoe uticaj dubrovakoga govora (Da se molim sudu ovemu, DR, 156). Iako se taj primjer gotovo ponavlja u primjeru na ovem svijetu (DR 189) ipak je zanimljivo da nijesmo zabiljeili karakteristine dubrovake genitive: tega, ovega a u NeN imamo: ovoga (4) ovomu (5 10) i toga (11).
50
29
Radoslav ROTKOVI
pravijem, skladnijem, dostojnijem i vjernijem govorenjem s kojijem govoriti duni su pravi i istiniti krstjani opominjem tvoju bogostranost... da su rijei doisto reene... od eljadi nevjerne...53 Ovi dui nastavci jedna su od karakteristika crnogorskoga jezika i sadrani su u svijem crnogorskijem izvorima, od Morake povelje iz 1242. (s morakijem seli, svijeh Ravnjana) i isprave Balia Dubrovniku 1386. (ni od velijeh ni od malijeh); isprave Ivana Crnojevia iz 1482. (poradi ovijeh granicah); Andrije Zmajevia u Ljetopisu crkovnom54 ve na prvoj stranici (osobitijem nainom, prebivalite blaenijeh, svetijeh duhova); hercegnovskijeh isprava iz 1689. (gospockijeh, ostalijeh vinogradah) i iz 1695. (tijema kaluerima); vladike Danila 1727. (u ovijeh ljudih); vladike Rada 1847. (est naijeh, devet njihovijeh); Marka Miljanova 1900. (unuci mojijeh drugova), sve dok te nastavke nije, u skladu s dravnom ideologijom ukinuo A. Beli 1934.55 Akuzativ singulara ve je u Parikom kodeksu obilato potvren i nema nikakvih neobinosti.56 Umjesto akuzativa upotrebljava se i slovenski genitiv: itete kriva suda (Dra 195). Biljeimo i: vidim teku pogibio (Dra 156) o emu e biti rijei kasnije. Vokativ otkriva neke nedosljednosti. Osim pravilnijeh oblika: oholnie, boe, duo, vojvodo, more, zemljo, imamo i Jozefo (Bar 230 277) i Jozefe (Da ve dosta, o Jozefe, Dra 141). Neka se imena ne mijenja ju kao Juda Abijud Nicek. Vokativ od Pilat je Pilato, od lisac liscu (Poi, poi liscu aravi, 165).57 Neobini su i vokativi izjednaeni s nominativom oganj, ajer (Zemljo, more, oganj, ajer, 210) pored: o, ajeru (209). Uz lokativ ne nalazimo sve prijedloge koji inae idu uza nj: na, u, o, po, prema, pri, od kojijeh je samo posljednji vezan jedino za lokativ. Najee se lokativ javlja uz prijedlog u i uglavnom je pravilan: U naemu
Drame 127. Nenadievo prikazanje obrauje montirani proces protiv Isusa. Zato je neophodno da se protiv njega ne samo izmisle djela koja su dokaz njegove krivice to se moe nai u Svetome pismu nego se mora izraziti i prezir prema njemu. Eto zbog ega autor upozorava itaoca i gledaoca u pozoritu (!) da e proitati i uti rijei koje ne bi nikada izgovorili pravi hriani ali to su rijei Isusovijeh protivnika. Inae Nenadi prikazuje kako ni Pilat nije ubijeen u njegovu krivicu ali e ga osuditi zato to je ucijenjen! 54 Oko 1675 citiramo po PiZ 1996. Ranije smo citirali rukopis. 55 Vii o ovome na rad: Pridjevske i zamjenike promjene sa posebnim osvrtom na duine, na naunom skupu: Norma i kodikacija crnogorskog jezika zbornik Cetinje 2005 141145 te rad A. irgia Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji, Matica, br. 34/35 Matica crnogorska Cetinje Podgorica 2008 1360. O Beliu V. P. Nikevi Crnogorski jezik Cetinje 1997 565. 56 Mali 147. 57 Nije jasno da li tu treba da stoji piscu ili liscu.
53
30
ovdi puku (Dra 135) u Betlemu, u sebi, u naravi, u svemu... U stihu: Malku u vrt uho osjeko (167) moe se tumaiti potrebom stiha jer na istoj stranici imamo: Da si u vrtu junak bio (167). Instrumental ide najee s prijedlogom s: s tekom smrti, s hudom smrti, s vjedrom vode, s kriom. Instrumental s prid (pred): prid tobome, prid mnogome. Instrumental bez prijedloga: izda Prijevarnijem, jaoh, cjelivom (Dra 157) i vjernostim i junatvom (plural i singular 201) koje svijetlijem sja svud suncem (136). Neobian je oblik: s samom smrtnim (=smru) (206). Plural nam otkriva promjene ve u nominativu. Ali samo u pravcu insistiranja na starijem kraim nastavcima tipa: bi bii, vjetar vjetri, otac otzi. Sintagma gradski oci i danas uva uspomenu na taj arhaizam jer ako bismo rekli gradski oevi, ne bi se znalo koji su to ljudi. S ovijem saetim oblicima ne podudaraju se ve pominjani dui nastavci u singularu i pluralu (Jezusovljem licem, naglijem zlijem vjetrim, nebeskijeh, groznijem i sl.). Mnoge imenice u pluralu dobijaju umetak -ov- ili -ev- (put put(ev)i, grob grob(ov)i, sin sin(ov)i, bi(ev)i, vjetar(ov)i). Nenadi pie: bii, vjetri, otci. Genitiv smo dotakli u primjeru: nebeskijeh. Dakle i u tu su ei dui nastavci zamjenikopridjevske promjene kao i genitivsko -h, koje se dosta dugo odralo i u knjievnome jeziku (biah, nebesah, nainah, nemilostnih, oih, pa i: ljudih). Ove se treba zaas zadrati na genitivu plurala imenica jer genitivsko -h samo je u imenicama izazvalo mali lingvistiki rat u pretprolom vijeku.58 Nenadi ima primjera i bez h ali iz narednog pregleda viee se koliko je takvijeh primjera i kakve su vrste. U prvijeh 27 stranica rukopisa (od svega 51) nali smo ove genitive mnoine imenica: nebbessah 6a 9a 27a 26a pocetkah (= poetaka) 7a viekah 7a nedjegliah 13b, zvierih 15b 22a 23b occih 16b pisza (= pisaca) 18b redovnikah 18b danaa 20a smertih 24a bicciah 25b nacinah 27b. Dakle duine koje su se nametale u zavrecima gen. mno. zadovoljene su na tri naina putem genitivskog h, udvojenog a (danaa) i obinog a koje je meutim u izgovoru svakako produeno kao geminat aa u primjeru danaa. to se tie imenice pisac, zbog stiha (Od toliko vriednieh pisza) nije se moglo pribjei genitivskom obliku pisacah. to se tie oblika danas moramo rei da u rjeniku ovoga
Jonke posveuje tome pitanju itavu studiju u svojoj knjizi Knjievni jezik u teoriji i praksi II izdanje Zagreb 1965 5980. Mislilo se meutim da je to tvorba iz novijeg stadija jezika (Veber) to opovrgava indirektno Reetar.
58
31
Radoslav ROTKOVI
prikazanja nijesmo nali ni jo jedan primjer iste vrste niti drugi (danah). U NeN ima nekoliko primjera sa giehaa (34 99 121) ali neuporedivo vie sa griehah (dvaput na 36 46 triput na 49 dvaput na 50 51 opet dva puta na 171 179 itd.). Na jednom mjestu ima zalaa (87) viekaa (66) daraa (= darova 31). Dakle Nenadi po pravilu i u ogromnoj veini primjera ima genitivsko h to je uostalom karakteristika ovoga podruja. Karadi je u polemici s Babukiem isticao da -ah u gen. mnoine govore samo pravi Crnogorci i njima suedni Primorci ali da ga u knjievnosti piu svi spisatelji zakona Rimskoga sem Dubrovana to znai da -ah nema ni u jednome od okolnijeh slovenskijeh narjeija.59 Odgovarajui na Bogiievo pitanje o crnogorskom dijalektu Reetar (12. II 1902. god.) napominje da je to neprekidni niz dijalekata koji se prelivaju jedan u drugi i kriaju jedan s drugijem a starija akcentuacija nastavlja se s jedne strane u Boki s june u Zeti a s tree u Staroj Srbiji. to se tie drugijeh dviju osobina crnogorskijeh govora on navodi pisanje poluglasa u pismima Skenderbega Crnojevia iz 1523. god. i h u genitivu plurala i u pismu Kua od godine 1693. to ga je izdao Jireek pod br. 100. Tu misli na primjere: rukah, mjesecah, platah.60 Reetar nije primijetio da i u pismima Skender-bega ima ovoga genitivskoga h ve na samom poetku prvoga pisma (po mnogih zemalh i stranah). Prema
Isto 63. Na injenicu da je Crna Gora sauvala mnotvo staroslovenskijeh oblika ukazivali su brojni autori. Tako bugarski istoriar Drinov (i 1873 130) pominje meu arhaizmima iz crnogorski crnogorskijeh govora: zobjem i opnk to je primijetio i Erdeljanovi u radu o Kuima (1907 264). No za ocjenu ouvanosti najstarijega sloja slovenskijeh jezika u Crnoj Gori znaajno je ono to je Reetar odgovorio Bogiiu. A on je upozorio upravo na starinu crnogorskoga jezika koja iskljuuje bajku o doseljavanju poslije Kosova (1389): Ja nikako ne bih rekao da su Crnogorci uskoci iz raznijeh srpskijeh krajeva ve pravi starosjedioci koji tamo ivu (!) otkada je uopte naega naroda u ovim krajevima. U toj nas misli utvruje to vidim da su se neke osobine sadanjega govora tamo govorile mnogo ranije. (N. S. Martinovi Reetarovo miljenje o crnogorskom dijalektu, Stvaranje 2 1958 172.) Prouavajui Njegoa Reetar je naveo niz rijei koje se govore samo u Crnoj Gori: sirak, razvala, pokli, narok, poto, izgub, egrst, panjega, povukua, ubojnik, uklin, sustopice, rijeanje, razgubati... 60 U Milovievu zborniku dokumenata moe se nai i faksimil jednoga malo starijeg pisma vladike Visariona od maja 1691. godine e se jasno razaznaju oblici: ljudih, glavah. Pismo str. 6 faksimil str. 354. Jo stariji dokumenat je Zakon Ivana Crnojevia (XV v.) e ima palicah (Cetinjski ljetopis 65a) ali i asprih to je gen. mnoine. Inae Boidar Vukovi ima redovno u knjigama h kao u Mineju 1536. crkvah, a Vincenco 1546. knjigah. Reetarov odgovor Bogiiu objavio je N. S. Martinovi u Stvaranju 1 1958 172/173.
59
32
tome Kurelac je mogao biti u pravu kad kae da je Crna Gora slavnija junatvom nego gramatikom ali ne i da je tek 18. st. pravo crvite i leglo otieh ahov61 jer su oni i ranije postojali! To samo znai da su i Kurelac i Jagi bili nedovoljno informisani ali zato to je graa iz istorije Crne Gore bila neobjavljena! Za dativ mnoine karakteristian je sljedei dio: Neg je sveta krv mogua Koja sinovom ivot dava (Dra 236) Tebi i ostalijem zlijem kervnikom (238) Juda ostavlja duu paklu, Crnijem vranom mesa svoja, Kosti zlijem godinami I naglijem zlijem vjetrim. Hudi celov svome Metru, A ovi konop izdajnikom (243). U citiranijem stihovima zapazili smo dative: sinovom, krvnikom, vranom i izdajnikom. Prema staroslovenskoj u-promjeni bilo bi sinm, dok u o-promjeni takoe imenica mukoga roda imamo: bogom, rabom, vlkom. Kod imenica srednjeg roda glavna, o-promjena ima takoe u dativu plurala selom, mjestom, vijekom.62 Oito je da su se ove sauvale oosnove, koje i u Parikom kodeksu daju: lovekom, greshikom.63 Ovakav dativ nai emo mada rijetko i u narodnoj pjesmi: Svi mi da se u so premetnemo, / ne bi Turkom ruka osolili. U akuzativu nema nita posebno. Vokativ je standardan. Instrumental, kao i lokativ, otkriva uglavnom odstupanja u nastavcima e mjesto -ama ima -ami, -im, -ah. Zamjenica vi ima vami, kao u Parikom kodeksu i crnogorskijem ispravama. Lokativ osim dananjijeh standardnojezikih oblika ima: po placah, po ulicah, po draim, na ulicami... Poznata osobina crnogorskijeh govora: zamjena stanja i kretanja, uoena je u Nenadievoj pjesmi o oslobaanju udovice Krila Cvjetkovia iz dvora pae skadarskoga (Bar 7173): A nijesu svi u Skadru poli / I u Perastu roblje povratili; / A pak ete na vratima doi; to nalazimo i u Prikazanju (Dra 172): Uljego je ovdi u gradu... Isto ini i Luka Burovi u pjesmi o Korunkinji Fati (Bar 95): Knjiga doe u Perastu mjestu..., to je vjerovatno uslovljeno prirodom stiha.
Jonke 68. Josip Hamm Staroslavenska gramatika IV izdanje Zagreb 1974 118 124. 63 Mali 144.
61 62
33
Radoslav ROTKOVI
Ova pojava zabiljeena je i u ruskim govorima u Pskovskoj oblasti jer su ti oblici konzervirani u inojezikoj sredini ( = iao je u koli; = u jezero peru robu; = hajdemo u umi da beremo),64 to je, kako vele autori toga rada I. B. Kuzmina i E. V. Nemenko bilo svojstveno staroruskome jeziku! Ovu smo pojavu identikovali i u okolini Ohrida.65 Brojeva je u rukopisu malo ali su svi oblici pravilni. Neobian oblik imamo u stihu: Tot su oni obi mrtvi (Dra 221). Stuli ima dual obi (prema jednom Leksikonu obi znai o da, a obbi je dual). Glagolski oblici U prezentu zasluuje panju jedino tree lice plurala. Autor se koleba izmeu ulazu i ulaze. Imamo dalje: slijedu, govoru, izidu, sudu, ali i sjede, izlaze, govore, uslijede. Od tiskaju Nenadi ima tisku. Reklo bi se da je ovo uticaj dubrovakoga govora kad nas Brajkovi ne bi uvjeravao da je to osobina perakog dijalekta. On navodi primjere: uvu, imu, nosu, sjedu.66 Pisac je dakle ove odstupio unekoliko od govora pka da bi se pribliio pravilnome izgovoru. Aorist je est naroito u pripovjednijem partijama. Primjeri: sleje, uh, razumijeh, sadje = sae, zgodi, umuknu, rekoh, djelovah, pritisnu, stisnu, ree, zakleh, ostadosmo, podjoh, rekoh, padoe, pokara, povrati, osjee, povinu, stadoh, sakrih, ostadoh, vidjeh, bjehu, ostavih, odijelih, pridade, odvrati, zaui, slomi, utee, odgovori, vidjeste li ... Imperfekat je mnogo rjei: hotijahu, tiskahu, vapijahu, htijae, karae, klanjahu se. Perfektat je ei od imperfekta: izrugali, povezali, popljuvali, frustali, uljego, zakleo, slijedio, hotio, zatajao, zakleo, stvorio, priobrazio, prikazao, pomrao, sluali su, ja sam znala, u nae si ruke upao, doveo sam, ja sam sluao, ja sam vidio... Glagol iskati upotrebljava kao ekvivalent za pitati, pa mu zato i daje karakter povratnoga glagola: zato sam se ja iskao (Dra 156). to se tie futura gotovo iskljuivo imamo zajedno napisan osnovni i pomoni glagol: ispunitchju, govoritchju, poslusciatchju, poznatchjete
... 1976 194/195. ... ! 65 Za ovu informaciju zahvaljujemo makedonskome lmskome reditelju Branku Gapu. 66 Tomo Brajkovi Peraki dijalekat Program C. K. Dravne Velike Gimnazije u Kotoru za k. godinu 1892/93 64.
64
34
i sl. To nije nita specino vezano za ovaj oblik jer se i inae spajaju rijei koje mi odvajamo ali nam to oteava da ustanovimo tendenciju kretanja ka sraivanju pomonoga glagola s osnovom (ispuniu, govoriu) u nas ili ka njihovom razdvajanju (ispunit u, govorit u) u Hrvata. Srastanje je izvreno u negaciji neu, nee a u NeN (9) imamo i nachjefc = nae = nai e (i to se ponavlja na narednoj stranici) ali i bittichje i kojachje (11) to upuuje na istovjetan tretman pomonoga glagola uz glagol i uz zamjenicu. Zanimljivo je da u jeziku vladike Danila u futuru tipa radiu... innitiv mnogo ee dolazi u fonetskom liku radiu, pisau i sl., a sasvim retko i to samo od pomonog glagola biti, u pravopisnom liku bit u.67 Ako se vratimo unatrag do Andrije Zmajevia koji je 1667. oalio u poslanici postradali Dubrovnik vieemo da on ima samo tri oblika ove vrste i to istovjetna: falie, slavie te, pokazae (stihovi 145 146 i 292).68 To znai da je Zmajevi u govoru svoga Perasta naao ovakve pojednostavljene oblike a da je Nenadi sto godina kasnije jo bio pod uticajem literature. O ovome je ve bilo govora a ukazano je i na nesigurnost Nenadieva t u primjeru tchjescit. U ambeku ima i dobitchje = dobie (Bar 82). Razumije se ako pomoni glagol doe prije innitiva ova pitanja se uopte ne postavljaju. Da navedemo i nekoliko primjera za futur: poslat u, ispunit u, ja u iziti, ja u poi, ja u doi, ja u silom od pinjeza nai tko e svjedoiti, biti u, plakati u, po u, pravda e biti naa, vas (=sav) e nama puk vikati, pravda ovo trpjet nee, Sam u uzdisat i plakati... Ali: poj u, nastojau (!) r. 23a. Imperativ je est u onim odlomcima u kojima se sukobljava nastojanje Kaifasa i nagovorenog pka da se Isus propne kao i u zavrnijem scenama kad se ta radnja vri. Zakoni stiha neminovno umnoavaju broj saetijeh i krnjijeh oblika jer se time uva broj slogova: Hod mi s oih, bje otale, Ne tla Boga i redovnike, Spravte bie, spravte gvodja, Hodmo, hodmo, ne kasnimo. O ovome je bilo rijei. U okviru fonetskijeh osobina spomenuto je i gubljenje suglasnika j: spravlja(j)te,
Mladenovi 157 s pozivom na primjere na str. 36/37. Mladenovi navodi primje re: bit u 9 puta bit u 1 put, bit e 2 puta a dalje navodi primjere: radiu, pisau, ekau, propitau, dau, bie, dae, imae, moliemo, pisaemo, muiemo se, daemo, prikazaete, podaete, imaete, vljerovaete, imae, vratie, svrnue, bie. Zanimljiva je forma bit u javlja u protokolarnom dijelu pisama upuenih vlastima u Kotoru: i ostajem i bit u na slubu. 68 M. Miloevi Pjesnika poslanica Andrije Zmajevia postradalom Dubrovniku 1667. godine Anali Historijskog instituta u Dubrovniku god. XII 1970 posebni otisak sadri itavu pjesniku poslanicu str. 297330.
67
35
Radoslav ROTKOVI
gleda(j)te, zainja(j)te. Ako se apstrahuju ove osobine, ostali oblici imperativa su uobiajeni: vjerujte, izmislimo, pristupimo, poklonimo, stisni, zakuni... Rjei su oblici pluskvamperfekta; potencijala (Mogli bismo prevarit se); futura egzaktnoga (No bude li tmasta ovako, Da te budem ja slijediti?) kao to su rijetki i dijalektalni oblici innitiva: poj, doj e. to se inae tie innitiva ostaje samo ono to smo rekli a to se odnosi na gubljenje zadnjega vokala. Od glagolskijeh priloga u prezentu imamo: i hodei i stojei, govorei, a za prilog proli kao da nema primjera. Glagolski pridjev radni obilno je zastupljen, jer se od njega gradi perfekat.69 Zato ove neemo navoditi primjere te vrste. No kako se on javlja i u slubi imenskih rei70 obratili smo panju na oblike: oi umrle, o, umrli, umrli i neumrli. Umrli je ove smrtan a neumrli besmrtan. Drugijeh primjera nema jer je prevladao trpni oblik: potlaeni, izbian, priveden, nasieni, sudjen, izranjen, obliven, rasrdjen, pomijean. Stepeni poreenja pridjeva Izmeu imenica i glagola preskoili smo pridjeve zato to bi mogli da nas zanimaju jedino stepeni poreenja. Naa analiza pokazuje da su drugi i trei stepen rijetki pa smo u mogunosti da iznesemo ove sve primjere iz MuNe. Za drugi stepen poreenja imamo ove sluajeve: bolje, dublje, meka, jau, tvrdji, svjetlju, puno ljepu, svjetlje, tee, vei, vea, to pokazuje da su ti oblici savremeni... Nenadiev pogled na jezik i pravopis Meu autorima prikazanja identikovali smo jedino I. A. G. Nenadia. Kao paroha nauitelja od oba zakona (to je bio neuspjeli unijatski pokuaj Vatikana kako bi se obezbijedili kadrovi i za sluaj pomire nja crkava), njega nije zanimalo samo irenje vjere, nije brinula samo briga da koja due ne pogine zbog radi njegove nepomnje ve i nain kako da se dopre do pka koji treba sve to da slua i gleda. Zato je na nagovor i s odobrenjem biskupa kotorskoga, i sastavio originalni Nauk, koji se ne bavi samo doktinarnijem pitanjima jedinstva i trojstva ve i psovkama kletvama, kamatama, raskalanijem priredbama i lascivnijem pjesmama, dvoboTako je najee u MuNe ali razumije se on slui i za gradnju potencijala a s pomonim glagolom biti i pluskvamperfekta i futura egzaktnoga (predbuduega vremena). 70 Stevanovi Gramatika 672.
69
36
jima kraom ogovaranjem sujevjerjem. I umro je dok je zanesen govorio o vjeticama. A uvodne stranice Nauka posvetio je pravopisu. Zapravo ve na naslovnoj stranici upozorava da je Nauk sloen i uredjen ugodnijem i obiajnijem govorenjem i bistrijem nainom istomaen dakle jasno izloen za lasno uvjebati neumjetne a navlatito djecu u stvarima potrebnijema za spasiti se. U Predgovoru objanjava koji su ga knjievni razlozi naveli na ovakav trud. Prvo on kae da meu postojeijem djelima te vrste ima i takvih koja su sloena urednopisanjem i izvrsnijem govorom i punijem rijeima da se malomanj pogadjaju naijem obiajnijem govorom ali su imala duga pitanja i odgovore tako da su to stariji teko pamtili a eca pogotovo. Na tome mjestu Nenadi je upotrijebio glagol upametiti to je arhaini oblik koji se uva npr. u mrkovikome govoru. Za nas je zanimljivija za ovo razmatraje o jeziku njegova druga napomena: Jesu paka njeka sloene s nainom od urednopisanja i rijeih neponostim sasma razlicijem od neega obiajnoga govorenja u ovijem stranami da ovsem knjievnijeh i razumnijeh ne bi ostali a djeca navlatito ni umjeli tjeti, ni korisno razumjeti. (...) Koliko je paka u uredno-pisanju, zato se jo ne zna dje kuom stoji prava krepost od pisanja u naemu jeziku slavinskomu sluei se mi tudjijem slovima za izgovarati rijei nae vidim da svak pie kako mu je milo kako mu je drago ili kako se veje pogadja svoijem obiajnijem govorom. Drim da je dans71 urednopisanje dubrovako najizvrsnije ali i to nije svud i svakome lasno protjeti razlikost budui od jednoga puka do drugoga u izgovaranju od rijeih. Zato naese ovdi njeke rijei na dubrovaku a njeke ne zato otee obiajni nain da i ja promijenim kako bolje mogu biti razumjen od nae eljadi i da se lanje moe tjeti kako se govori, i da se izgovara onako kako se i tije. A ne budui mi vazda imali jedne iste zakone gramatike naega jezika zapisane kako u drugijem jezicima stoga i u tomu naese koje razlikosti i u ovomu govorenju. Ako bi se zato tko sluio ovijem mojijem trudom i izvan ove drave72 i nao da ne izgovaram da obiaju njihova mjesta ufam da kako mudrijema i pametnijema biti e lasno prevratiti na svoj nain u isto brijeme kada tiju kako na priliku i ovu istu rije koju sada rekoh brijeme, ere druzi govore vrijeme a mi ovamo brijeme, brijemena, brijeme tempo breme peso brijemena del tempo bremena del peso etc. Nenadi nam je samo unekoliko pomogao ukazujui na razlike izmeu bokeljskijeh govora i dubrovake pisane knjievnosti. Nedostaje
71 72
Akcenat je Nenadiev i upuuje na oblik: danes. Drava, derava, darxava jeste optina. Naziva se jo i universit.
37
Radoslav ROTKOVI
meutim dokumentacija tijeh razlika jer isti je Nenadi prekoren da pie na dubrovaku. Dodue Vulovi je ovo iznio mislei na ambek objavljen 1757. No kako ne postoje bitnije razlike u jeziku ambeka i prikazanja, moglo bi se na osnovu Vulovieve primjedbe pomisliti da je on zaista bio pod vidnijem uticajem Dubrovana. U tome pogledu dobro nam moe posluiti studija Toma Brajkovia o perakome dijalektu objavljena 1893. godine. Brajkovi je kopirao metod koji je primijenio Budmani u analizi dubrovakoga dijelekta 1883. pa nam je tako omoguio uporednu analizu.73 Peraki dijalekat po Brajkoviu i Nenadiu Kotorski kotar po govoru mogao bi se od prilike razdijeliti na tri dijela pie T. Brajkovi. U sjevernome dijelu koji ide od Ercegnovoga do Risna govori se hercegovakijem dijalektom; u srednjem koji obuhvata ostala mjesta konala i koji sa sjevernijem dijelom ini pravu Boku govori se dijalektom koji emo na prosto zvati bokekijem; a u dijelu koji se otee od Grblja dalje k jugoistoku govori se crnogorskijem ili kako ga drugi zovu zeckijem dijalektom. Znamenito je to da u dva zadnja dijalekta uz ijekavtinu djelomice postoji njegdanji zajedniki akcenat (akavski) kao to je znamenito takodjer, da se, osobito u pravoj Boci, u svakome mjestu drukije govori. Zatim navodi Vuka koji je u predgovoru Poslovicama iznio poznate sudove o razlikama izmeu govora Dobroana Kotorana Rinjana Peratana. Vuk tvrdi da Dobrota poinje od samoga Kotora tako da se ne zna e prestaje Kotor a poinje Dobrota pa ipak Dobroani sa svim drukije govore nego Kotorani; iz Perasta u Risan nema vie od jednog sata (hoda R. R.) a u govoru je vea razlika izmeu Rinjana i Peratana nego izmeu Negotinaca i Trebinjana; Pranjane i Dobroane razdvaja samo malo vode preko koje se dozvati moe i u Kotoru se svaki drugi dan na pazaru mijeaju pa opet vjet oek svakoga od njih dok progovori moe poznati iz koga je mjesta. Razmiljajui o uzrocima ovih razlika Vuk je prvo pretpostavio da se Rinjani i Peratani razlikuju po vjeri i po okupaciji (jedni pravoslavni pod Turcima; drugi katolici pod Mleiima) ali je uvidio da ovijeh razlika nema izmeu Peratana i Dobroana a opet se u govoru razlikuju. Zato izvodi zakljuak da je najvei uzrok ovome to su ova mjesta koje vodom, koje kamenjacima zatvorena da se iz njih
Sreko Vulovi Popis Narodnih Bokeljskih Spisatelja i njihovih djela, Program kotorske gimnazije za 1872/73 Dubrovnik 1973 630; Tomo Brajkovi Peraki dijalekat, Zagreb 1893; Pero Budmari Dubrovaki dijalekat kako se sada govori Rad JAZU LXV 1883 str. 155179.
73
38
bez nevolje nikud mai ne moe pa se itelji njihovi (a osobito ene i eca) slabo mijeaju sa okolnim susjedima svojim, nego provode vijek svako u svome mjestu; tako n.p. u Perastu ima ena od 60 godina koje se odanle nikuda nijesu makle.74 piro Kulii Peratanin direktor Etnografskog muzeja u Beogra du prihvata Erdeljanovievu argumentaciju75 da se etnike razlike kod bokekoga stanovnitva mogu objasniti promjenama koje su nastale u sastavu ovoga stanovnitva sukcesivnijem prilivom doseljenika koji, po njegovu miljenju veinom potiu iz Crne Gore a manjim dijelom iz Hercegovine. Kulii je ispitivao kolektivne obiaje zajedniku veeru u Gornjem i Donjem Stolivu, gaanje vezanog kokota u Perastu zajedniku litiju pred Spasovdan od poneeljnika do srijede... U litijama su mjetani bili naoruani. Na granicama svoga atara pucanjem su oglaavali da je ta granica branjena. Razumije se da je oko toga bilo i sukoba, pa je morala da intervenie mletaka vlast. Po cijelom znaaju ovoga obiaja koji usto ima zemljoradniku osnovu jasno se vidi da on vodi porijeklo iz rodov skoplemenskih tradicija. Od znaaja je i podatak da starije katoliko stanovnitvo bez izuzetka slavi krsno ime. To i Kojovi navodi za konta Zanovia koji slavi pravoslavni Boi (stari Boi) a krsna mu je slava pravoslavni Nikoljdan 6. decembra.76 Sve su to, nesumnjivo, dokazi da su katolici, osim doseljenika iz Dalmacije i prekomorja, bili pravoslavci koji su preuzimajui vjeru zadrali veliki broj starijeh obiaja. Sve ovo treba uklopiti u okvirne injenice. God. 1687. Crnogorci su pomogli Mleiima u oslobaanju Herceg Novoga od Turaka. U Kotoru je skupljeno zlato za otkup vladike Danila kad su ga Turci (1702?) uhvatili u
Erdeljanovi (Glas SA XCVI 4243) navodi to Vukovo zapaanje pa dodaje da u tome ima dosta istine ali da je saobraaj meu Bokeljima ipak bio mnogo ivlji no to je Vuk pretpostavljao. Ove se Erdeljanovi mogao pozvati na samoga Vuka koji tvrdi da se svakog drugog dana mijeaju na kotorskom pazaru. Zato navedenijem uzrocima kae Erdeljanovi moramo traiti druge jae uzroke. On ih vidi u stalnijem doseljavanjima iz zalea. Musi (Romanizmi 23) smatra d separatizam kod pojedinijeh zajednica u Boki pothranjivan i hermetikijem zatvaranjem prema ostalijem stanovnicima Boke pa ak i ako su bili iste vjere (Lutiani su se npr. vekovima iskljuivo meusobno enili) zatim postojanje raznih komunitadi sa svojim obiajnim pravom (Komunitad Topaljska Komunitad od Kastel Lastve Komunitad Risanska itd.) koje su bile gotovo drave u dravi itd. Na jednom izloenom podruju kao to je bila Boka Kotorska pojedine zajednice morale su kompaktno da nastupaju da bi izbegle unitenje te i tu mogu da se trae uzroci bokeljskog separatizma. 75 Spomenik CIII SANU Beograd 1953 195213. (Kulii) i Milica Ilijin (247254). 76 Moje doba izbor i prijevod S. Mijukovia u Lui br. 26 1969 76. Kulii 201.
74
39
Radoslav ROTKOVI
Zeti. God. 1712. Grbljani su uestvovali u boju na Carevu lazu. God. 1714. vladika Danilo sklonio se u Boku od uprilieve osvetnike ofanzive zbog poraza 1712. God. 1718. Venecija je dozvolila vl. Danilu jurisdikciju nad pravoslavnima u Primorju. Vladika Sava na sudu dobrih ljudi mirio je spor Bijeljana i Krueviana. Grbaljski zbor pie 1747. cetinjskome zboru u vezi s Cetinjskijem manastirom, da ta manastir nije jednoga plemena ni jedne nahije no sve Skenderije i Primorja. A Opti crnogorski zbor prima 1748. Riane (iznad Risna) da su ernogorci uvlek da budu za ernogorce po(d)nijeti zlo ili dobro kako i drugi ernogorci.77 A ovo se sve deava u vrijeme vladike Danila, Save i Vasilija. A one godine kad je umro Nenadi ubijene su vjetice u Krtolima.78 A malo kasnije 16. III 1795. Sveti Petar Cetinjski pie igumanu Manastira Savina Inokentiju da je u Mokrinama izvreno ubijstvo vjeticah kojijeh neimat nigdje usvijet i trai da se krivci odlue od Crkve.79 Milica Ilijin, beogradski etnokoreolog, na osnovu uvida u narodne igre u Boki a s pozivom na ispitivanje narodnijeh igara Lj. i D. S. Jankovi (Beograd 1943) kae za svatovsko kolo da je to najpoznatija bokeljska igra koja se u raznim mestima igra s neznatnim razlikama i zove se prema mestu gde se igra muljansko pranjsko dobrotsko i kaljarsko kolo a u stvari to su varijante zetskog kola. Pa zakljuuje da su igre u Boki veinom donesene iz drugih krajeva najvie iz Crne Gore. Seobe iz zalea u Primorje stari su neprekinuti proces. Doseljenici su u novi kraj donosili svoja shvatanja plemenskoga ureenja pa otuda i separatizam o kome je bilo rijei. Izvori koje ove analiziramo ne prikazuju stanje govora nego pisane knjievnosti. Samoglasnici O izgovoru vokala ne moemo nita rei jer je jedno analiza ivoga govora koju je mogao provesti Brajkovi a drugo analiza teksta. Za -o
V. nau knjigu: Crna Gora i Duanovo Carstvo Cetinje 1997 102108; na rad: Nacionalna misao vladike Vasilija, Doclea DANU 4 2003 143149 s literaturom; G. Stanojevi Crna Gora u doba vladike Danila Cetinje 1955 1820 184; J. Milovi Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (16841782) Cetinje 1956. Tekst o Rianima objavljen je u cjelini u zborniku Knjievnost Crne Gore... knj. 4 Cetinje 1996 385. 78 Proza baroka Lua knj. 55 1978 225227. 79 Pop Sava Nakienovi Boka Beograd 1913 345. Isti Nakienovi izraunao je da je u Grblju bilo iz slobodne Crne Gore i drugijeh naselja Boke 57+19 bratstava (76) iz Hercegovine 7 iz Albanije 1. (Isto 296.) Za Kotor poetkom XX vijeka autor navodi da u njemu nema staroedilaca osim porodice Jaki. Iz kontinentalne Crne Gore je 17 bratstava iz Boke 31 (svega 48 domaih) iz Dalmacije 6 Like 2 Albanije 2 Bugarske 1 i Male Azije 1. (Isto 283.)
77
40
nastalo saimanjem ao Brajkovi veli da se ne razlikuje od drugoga o, a drukije je u dubrovakome dijalektu.80 Izgovara se ar u rijeima: rdjav, rdakva. Jat se izgovara kao i kod ostalijeh (i)jekavaca: cvijee, smijati se. Meu ekavizmima Brajkovi navodi: celivati, dosle, jatreb, kostret, lenka, zenica. Samo prvu rije moemo identikovati i u Nenadia. Ne navodi ikavizme. Mjesto e ili i stoji ije ili je u primjerima: bolijest, bolijenak, kupjena, nahrijepiti, injeti, mrzjeti, pastijer, Trogijer. Neke od ovijeh rijei nalazimo i u Nenadievu rjeniku. Saimanje ao u o nalazimo i u Nenadia: pak, av... U brojevima se ae po Brajkoviu saima u e, dok je kod Nenadia: petnaest a ne petnes (Dra 145).81 to se tie akcenata Brajkovi napominje da ih Perast ima samo tri: Reetar82 istie da je u Perastu izuzetno jasno uo i kratki uzlazni akcenat. Moda je Brajkovi i s drugih strana primao primjedbe na svoj rad pa zato nije nastavio planirano ispitivanje okolnijeh mjesta. Suglasnici L alternira sa o na svretku sloga kao u ostalijeh tokavaca kae Brajkovi. Oduzeci su: svijetal, topal, april (?), bal, decimal. Primjeri koje navodi svakako ne spadaju u istu vrstu. Postoji bitna razlika izmeu topao i eventualno aprio. Ol se stee u o: bona, doi, otar. Nenadi takoe ima u ottaru. Lj alternira sa j (kao u Konavljana uje = ulje, boje = bolje). Iza r ispada j (vrea, breme, grenik, grehota, krepost) osim u primjerima: gorjeti, svirjeti, virjeti. Ove uoavamo razlike. Nenadi ne izostavlja t u imenicama: krepost, ljepost, sladost kao to su to radili dubrovaki pjesnici. Inae ima i krepost i kripost. U predgovoru Nauku on razlikuje brijeme, brijemena = vrijeme i breme = teret, u gen. bremena. Jotovanje d i t podudarno je i po Brajkoviu i u Nenadia s nekim izuzecima. Brajkovi navodi: djevojka, djelo, djesti se, eiti, trepeti i izuzetak: tjemenica. Nenadi ima: dj = e, ali i dobra djella, ge = e, megju ostale = meu, tjeah, tjerat, kao izuzetke. Zamjena m sa n pred zubnijem suglasnicima esto i na kraju ne vri se u Nenadia kao u perakome dijalektu (sedandeset, pantiti, zinski). N alternira s l samo u primjeru zlamenje. Brajkovi meutijem navodi i: mlogo, mlotvo, tamlica... Za f Brajkovi pie da se govori u hrvackoj rijei ufati i u tudjijem rijeima n.p. Filip, folj, fosa, fratar a alternira sa
Brajkovi n. d. l. 2; Budmani br. 5. Budmani je Brajkoviu posluio kao uzor u strukturi analize. 81 Brajkovi ne pominje ikavizme po emu zakljuujemo da ih u narodnome govoru nije bilo. 82 Die serbokroatische Betonnung sdwestlicher Mundarten, Wien 1907.
80
41
Radoslav ROTKOVI
p u latinskoj rijei: frigere > prigati. Iz ovoga bi se mogao izvesti zakljuak o knjikom porijeklu ufanja = nadanja, koje vladika Danilo izvodi iz .83 Hv se po Brajkoviu izgovara kao f (fala, fatati, kato i fitati, u titi (= ufatiti) falia. Nenadi meutijem ima: hvalio se, hvalim a u itavom Prikazanju muke Jezusove nijesmo nali ni jedne rijei sa hv >f! Stih u kome Juda kae da su uenika ufitili treba povezati s hrvatskijem: uhitili.84 to se tie suglasnika h, Brajkovi napominje da je ve Vuk primijetio da se on dobro uva a najbolje u Perastu. Brajkovi navodi osim pravilnijeh oblika i preerivanja: huhor, jedihni, vehnuti. Ne izgovara se u: iljada, eti, odi, odite (veni venite). U Nenadievu jeziku h je takoe esto ali pravilno: Izraelskom bogu hvala (Dra 156) i dalje: hvalim, hou, hoe, hoete, hudobam, htio bi. Primjeri su uzeti nasumice. Za razliku od Brajkovia koji veli da se malo kad uje h u drugom padeu plurala imenica ovo h je kao to smo vieli ranije vrlo esto u Nenadia i drugijeh pisaca ovoga podruja. Da li su za sto godina od Nenadia do Brajkovia nastale ove promjene ili je pisanje ovoga h bilo tradicionalno, nezavisno od izgovora, ili je to h znak uticaja kontinentalnijeh crnogorskih govora? U svakom sluaju treba zabiljeiti da u Satiri o priji anonimnoga Peratanina (oko 1790) nalazimo mnogo slugah.85 U Nenadievu Nauku: davniek godisctah, mnogieh duxnostih (4) starjescinah (7) kgnixevnieh i razumnijeh, mudrieh, primgljenieh Bogoslovazah (8) od Mletakah, od rieih (9) sedam griehah (29). Prema tome on je u genitivskome h dosljedan. Kao i vladike Danilo i Sava i pisari (kanzalijeri) patrovskijeh isprava jo iz doba Balia ( , , ) 1385. godine.86 Ili jo ranije u Morakoj povelji iz 1242: . Brajkovi se ne bavi posebno zamjenicom tko = ko i iz ove osnove izvedenijem oblicima ali u l. 35 pie da suglasnik t nestaje ispred k u: ko, okinuti, nakaiti, okle (uje se i otkle). Krajem XIX vijeka kad je Brajkovi pisao svakako je iz narodnoga govora ve bio iezao oblik tko, ako se to nije desilo i u XVIII v. Ve smo naglasili da se Nenadi kolebao oko tijeh oblika a da Marko Balovi nema uopte ni tko ni tkoji.
Mladenovi 75. Mogu, Fonoloki razvoj 71 navodi da je progresivna palatalizacija od upvati dala upfati i na kraju ufati. 85 Poezija baroka 257263. 86 Dok. je u prijepisu pogreno datiran 14. juna 1389 jer je potpisnik ove povelje Bala II poginuo 18. septembra 1385. Kao godinu njegove pogibije Orbini navodi 1383 to moe da poslui kao objanjenje kako je Orbinijevo 3 postalo 9 u prijepisu ove povelje jer su ti brojevi u istroenom rukopisu slini.
83 84
42
Imenice Brajkovi navodi primjere koji se teko srijeu u Nenadia pa je uporeenje oteano. Panju zasluuje njegova konstatacija da imenice na -ca imaju vokativ na o: plaivico, kukavico. U instrumentalu Brajkovi biljei da ekoje imenice s mekijem suglasnikom primaju nastavak -om: dadom, muom, plaom to se u Nenadia ne moe identikovati. U pluralu umee se po pravilu -ov-/-ev- ali navodi i 14 primjera bez umetka. Nenadi takoe ima dvojna rjeenja. U prikazanjima je uobiajeno: bii, oci ili otci pa i u drugijem padeima izostaje -ov-/-ev- umetak. Samo dvije imenice srednjega roda imaju u pluralu umetnuto ij kao u dubrovakome dijalektu:87 vinija, gvozdija. U Nenadia se ovo nije moglo dokumentovati. Ima traga starinskome kratkome genitivu: pe(t) stotin, es(t) iljad. Dativ, lokativ i instrumental svruju uvijek na -ma. Oduzetak je u oenau: na nebesije(h), dunikom naijem. Nenadi ima vie starijeh nastavaka i o tome je bilo rijei. to se tie promjene roda ili njegove neobinosti pomenuli bismo Nenadievu sintagmu teku pogibio (Dra 156). Vuk ima pogibao i pogibija a Stuli pogibio ali kao masculinum dok mu je femininum pogibja. Dalje Brajkovi raspravlja o akcentima imenica. Budui da su u Nenadia akcenti sporadini poreenje nije mogue. Pridjevi Dativ i lokativ singulara imaju nastavke -ome i -emu, zavisno od tvrde ili meke osnove: mudrome, lijepome prema zaludnjemu, goruemu. U instrumentalu singulara mukoga i srednjega roda u genitivu dativu lokativu i instrumentalu plurala zavreci su -ijem, -ijeh jer su dui nastavci uobiajeni. Ovo se takoe sve moe primijeniti i na Nenadiev jezik. Ono to kod pridjeva (pridavnika) moe da nas zanima jesu stepeni poreenja. Brajkovi ih izvodi ovako: lijep ljevi, visok vii i visoiji; tih, brz i grk imaju nastavak -ij; mj. gori i najgori imamo gri (od grd) i najgri; mrzak pravi komparativ i superlativ od mrzan. Kao to se moe uporediti s Nenadievijem oblicima peraki govor poznaje mnoge primjere koje on nema jer su njegovi oblici i ove kao i inae blii dananjemu standardu. Zamjenice Meu linijem zamjenicama Brajkovi navodi nama, vama, dok znamo da je u literaturi tradicionalno: nami, vami, pa je tako i u Nenadia. Enklitiki oblici: ne, ni, ve, vi u genitivu dativu akuzativu samo djelimino
87
Budmani, Dubrovaki dijalekat 65.
43
Radoslav ROTKOVI
se mogu dokumentovati u Nenadia. Brajkovi biljei svega jedan oblik prisvojne zamjenice u 3. 1. sing. . r. nje to je karakteristino i za Nenadia: nje krivina, njih krivica, nje sinak. Dakle ne samo u enskom rodu. Ovo ne iskljuuje oblike: njegovom, njegova, njihova, ali treba naglasiti da nije zabiljeen nijedan primjer prisvojne zamjenice: njen. Zavreci na -ijem, -ijeh isti su kao kod pridjeva. Nenadi nema brojeva: jedanes, dvanes. Brajkovi ne navodi dual. Glagoli Za razliku od Brajkovia koji navodi da se imperfekat i aorist malo kad uju u Nenadia smo nali vie takvijeh primjera posebno aorista. Tree 1. pl. prez. ima po Brajkoviu uvijek u: uvu, imu, nosu, sjedu, hou (volunt) dok Nenadi ima dvojne oblike koje smo ve dokumentovali (ulaze prema ulazu i sl.). Krajnje -i u innitivu obino se izostavlja i po Brajkoviu i u Nenadia. Neobino je da se mjesto rei uje i rijei. U Nenadia takoe. On ima i oblike: trijeba (Trijeba je ovdi govoriti; Al i ja trijeba da vapijem; Zato je trijeba poinuti; Trijeba mi je po k Jerudu Dra 141 142 165 175). U 7. razdjelu Brajkovi navodi radni glag. pridjev mr, tr, dr sa suglasnikijem r. Nenadi ima umaro i u uNe i u NeN to je Reetar naao u Pranju Dobroti Grblju i Podgorici.88 Brajkovi tvrdi da se velim i mnim ne upotrebljava. Nenadi ima veli (Dra 136 143) i mni (Nijesam oni tkoji ti mni da sam Dra 186). Glagoli na -ivati govore se po V redu dakle: zahvaljivam, dovikivam, proetivam se (?). Nenadi takoe ima zahvaljivam (Dra 144). I na kraju se Brajkovi osvre na strane uticaje. Prem da se ni u jednoj porodici nije nigda govorilo talijanski, kao to se ni danas ne govori, nego samo naki ipak talijanski jezik imao je utjecaja na govor Peratana. Poezija je izbjegla dobar dio tijeh opasnosti. Kao to se vidi postoje izvjesne podudarnosti izmeu perakoga govora kako ga ksira Brajkovi 1893. godine i pisane rijei Peratanina Nenadia 130 godina ranije. Meutim oite su i neke znaajnije razlike koje su postojale i u Nenadievo vrijeme jer ni tada se jezik poezije nije podudarao s govorom puka. Ono to je zanimljivo jeste injenica izgleda ipak zakonita da su brojni oblici u Nenadia usklaeniji sa standardnojezinom normom. Samo se inae nedosljedno javlja zamjenica tko mjesto ko u Brajkovia i genitivsko h, koje je kroz drugu polovinu XIX vijeka bilo
88
M. Reetar, Die schtokavische Dialekt Wien 1907 100.
44
sporno a zadralo se u Nenadia i u crnogorskijem govorima dok je i pored napora Veberove kole na zapadu iezlo. Nenadi se opirao i nastavku -u, u Leskinovoj grupi (radu, nadu = nadaju, ulazu), iako se taj nastavak i danas ponekad uje u Kotoru a i druge. Oito je dakle da je Nenadi osim onijeh razlika koje poeziju esto odvajaju od prostoga govora puka stvarao i sam te razlike, zato to je nastojao da pie po nekome svojemu sistemu, pravei kompromis izmeu obiajnoga govorenja i pravila kako ih je on shvatao i tumaio. I nije mogao da se otme talijanskome gl za lj, iako ima i lj, pa pie dosljedno: hfagljenom mudrosti, gljubechi Tvoju Svetu Ruku, Nauiteglja... sve na prvijem stranicama Nauka. Ozbiljnu tekou u izuavanju ovoga pitanja predstavlja injenica da nemamo studije o govoru Dobrote jer Nenadi je tamo boravio preko trideset godina, pa je to moralo uticati na njegov jezik. Iako su i Dobrota i Perast bili pod istom mletakom vlau razdvajao ih je Orahovac koji je bio pod Turcima, a povezivao morski, odvajkada otvoreni put. Omladina je bila na moru stariji su se ljudi a posebno ene i eca kako tano primjeuje Vuk, malo kretali, tako da je svakodnevna cirkulacija ljudi i jezika mogla da se vri jedino preko trgovine. Da je takav kontakt bio nedovoljan da izgladi razlike pokazuje Vukovo uoavanje tijeh razlika. Iako je taj esto navoeni Vukov tekst kojemu ni mi nijesmo mogli odoljeti sraunat na izvjesne efekte (poreenje Negotinca i Trebinjanina ili Trebinjca) on odraava stvarno stanje. Da li su razlike izmeu govora kako ga tumai Brajkovi i pisane rijei kako je ksira Nenadi samo razlike u vremenu ili je tu upleten i uticaj dobrotskoga govora? To pitanje teko moemo razrijeiti. Sauvana poezija baroka u prilinoj mjeri zastupljena u esto navoenome zborniku otkriva velik uticaj narodne pjesme na dobrotske pjesnike meu kojijema veinu ine pomorci ali otkriva i da je tijem pomorcima bila poznata ljubavna lirika dubrovakijeh i drugijeh hrvatskih pjesnika pa su iz toga zajednikoga majdana uzimali mnoge oblike rijei i gure. Tako se poezija Dobroana kree od nerazlikovanja narodne i umjetnike (tj. usmene i pisane) rijei u dobrotskoga paroha Franja Morandija (Bar 360 363) ili anonimnoga pjesnika u pjesmi Pred rastanak (Bar 102103) do imitacije petrarkistike lirike u anonimnoga pjesnika u Poklonstvu (Bar, 106107) a sve su to ili Nenadievi savremenici ili samo neto mlai od njega u svakom sluaju pisci s kraja XVIII v. Logino bi bilo pretpostaviti da je Nenadi ne samo poznavao ove raspjevane Dobroane ve i razmje njivao s njima rukopise i da je u njegovu djelu iz zrelijega perioda izvrena kontaminacija perakoga i dobrotskoga govora ltriranoga kroz tradicionalni nain stihovanja. 45
Radoslav ROTKOVI
etiri uticaja na Nenadiev jezik Analiza moe jedino da dokumentuje uticaje aksiomatske prirode. Na prvi pogled ve mapa nam kae da je pisana rije u Boki mogla da pretrpi uticaje: dubrovake i dalmatinske knjievnosti istonohercegovakoga govora, crnogorskijeh kontinentalnih govora i svoje sopstvene tradicije i zakonitosti. Namjerno smo izbjegli pominjanje dubrovakog govora jer Budmani nam otkriva da je i na podruju Republike bilo istoga onog separatizma koji je uoen u Boki. Budmani pie da se u upi koja dijeli Dubrovnik od Cavtata govori hercegovaki naravno ne bez dubrovakoga upliva a kad ipanjanin govori rekao bi da se ruga Durbovaninu.89 I pored ivijeh trgovakih i ire shvaeno pomorskijeh veza Bokelja i Dubrovana Korulanaca i Peljeana a moda upravo zbog razgranatosti veza s tako raznolikijem govornim sredinama, uticaj nije mogao da prostruji kroz govornu rije ve kroz literaturu koja je ove prepisivana a ne samo itana. Pretakan je Osman u deseterac i taj je poduhvat pripisivan Zmajeviu kao i mnogi drugi. Osman je i prepisivan i Baloviev prijepis je sauvan. Omiljena je bila Palmotieva Kristijada. Sauvan je lini pri mjerak Nikole Burovia koji je posluio za identikaciju njegova rukopisa i utvrivanje njegova autorstva zbirke pjesama koja se nalazi u Bogiievoj biblioteci (M 124). Na Kristijadu se inae ogledao i Marko Ivanovi Moro u Spjevanju od odkupljenja svijeta (Venecija 1815). Ovaj uticaj preko pisane rijei slabio je iz dva razloga: prvo dubrovaka puka prikaza nja nijesu doprla do Boke a svakako su uglavnom i izgorjela u velikome poaru 1667. i nema ih ni u Dubrovniku a drugo ono to je objavljeno i sauvano od te jadranske poezije bilo je ljubavno uzdisanje ili istorijska epopeja, a kanonici i drugi vjernici u Boki prepisivali su crkvene pjesme i prikazanja u kojijema su igrali. Zato u Nenadievu rjeniku90 nedostaje itav niz leksema i sintagma hrvatske dalmatinske ljubavne lirike koje se u njoj nalaze na svakoj stranici: lipos, ljepos, slados, gizda, ljuveni plam, diklica, srdace, mladost, cvit, prolitje, ljuveno ufanje a sve su ovo rijei uzete od jednoga pjesnika Dora Dria.91 Take u kojijema se ukrta ljubavni bol i tuga za izgubljenijem sinom (Isusom) nijesu brojne pa je i leksika lirike i prikazanja razliita. Kad
Dubrovaki dijalekat: kako se govori Rad JAZU LXV 1883 155179. Ispisali smo sve rijei iz Prikazanja muke Jezusove, ali ih ne objavljujemo zato to raunamo da e neko pokupiti sav rjenik ovijeh pisaca i ovoga doba poevi od Andrije Zmajevia pa zakljuno s Nenadiem. 91 Rafo Bogii Leut i trublja Zagreb 1971 3751.
89 90
46
prelistavamo rjenik Prikazanja muke Jezusove I. A. G. Nenadia namee nam se utisak da je to leksiki fond nekog trezvenog moda ak proznoga djela. U stvari prikazi na prikazanje upozoravaju ba na diskurzivni i racionalni karakter djela koji je u suprotnosti s karakterom i lirike i komedije u Dubrovniku. Imenice vieli smo uvaju dental t na kraju, za razliku od hrvatskijeh pjesnika toga vremena koji skrauju imenice na oblike: slados, ljepos, rados, mlados. Leksiki fond je takoe razliit. U zamjenicama uoljive su krae forme jer je na to navodio zakon stiha odnosno sloga: tva, ma, ka. U ovome se Nenadi podudara s Dubrovanima i drugijem Dalmatincima. Brojeva je u Nenadia malo a inae imaju potpun pravilan oblik bez skraivanja koje navodi Budmani (jedanes l. 11). U NeN ima cetteri = etiri (30). Innitiv glagola esto je u svijeh bez -i. Ako priemo detaljima vieemo da je jotovanje u Dubrovana zaostalo, a naglaeno je u crnogorskome jeziku. D i t pred -je ne slijevaju se u pie Budmani (l. 16). Kod Nenadia je obratno. Ako on na pri mjer napie: Dje moxemo Bogga molit? (Nauk 80) onda je jasno da ono prvo ne moe da se izgovara dje nego e. M na kraju rijei u Dubrovniku prelazi u n (inin, Isto l. 23) dok ove pojave u Nenadia nema. Oblici kao: ljuski, gosposki koje navodi Budmani (27) takoe ovamo nijesu poznati. Glas (dz), npr.: spendza, midzerija, dzora, jedzero (28) nije se mogao u Nenadia dokumentovati jer za taj glas on nema posebne grafeme. Slijedimo dalje Budmanija. Ispadanje v u srijedi: sekrva, srbjeti, ne moe se dokumentovati jer nema tijeh rijei. Ali imamo: spati, mj. spavati i stati kao u Budmanija. Umetnuto d u: zdrio je u MuNe nepoznato, jer nema primjera te vrste. Nema neogranikog h veli Budmani. Vieli smo da ga i Brajkovi rijetko uje u Perastu. Genitiv mnoine imenica u Nenadia je redovno sa h. Sintaksika osobina koju pominju i Budmani (176) i Brajkovi (21) uglavnom se svodi na kalkove. To je duboko ulo u narodne govore (brat od tetke, brat od strica, sin od zeta). Brajkovi navodi primjer: obuen od ene a u Nenadia su esti oblici: naacin za uvjexbati, za izgovarati, za ispuniti moje duxnosti, na nauku od knigah.... Ovo su uticaji uoljivi na irokom podruju prostiranja mletake uprave i u suednijem krajevima. Kao to se vidi pojedinani primjeri ne otkrivaju mnotvo uticaja dubrovake knjievnosti na Nenadia. 47
Radoslav ROTKOVI
Stegnuti zapovjedni nain: inmo, hodmo, uslovljen je i dinamikom stiha a tree lice mnoine prezenta izvjesnijeh glagola na -u doista je zajedniko i Nenadiu i Dubrovanima ali i narodnijem govorima! Razdvojen izgovor osnovnoga i pomonoga glagola u futuru tipa: init e, to je grajski povezano ali je u izgovoru nuno razdvojeno jedna je od osobina koja vee Nenadia za hrvatski pravopis ali istorijski gledano on se podudara s vladikom Danilom koji ima primjera sa: bit u, ali uvek na kraju nekih pisama u ustaljenoj frazi kojom vladika Danilo obino zavrava pismo upueno predstavnicima mletake vlasti u Kotoru a koja glasi: i ostajem i bit u na slubu,92 kao da vladika povlauje kotorskome pisaru. Iz istoga razloga se i on i vladika Sava tituliu kao biskupi iako je upravo na latinskome episcopus jer su latinski oblik prigrlili pravoslavni. Vladika Danilo ima vie nego Nenadi primjera sa sraivanjem pomonoga glagola: daemo, vljerovaete, imaete i sl. Petar I ima svega dva primjera dodavanja enklitike na dui oblik innitiva: biti u. Zanimljivo je da je ovaj oblik ei u Njegoa a dananji crnogorski govori ga ne poznaju.93 to se tie innitiva Nenadi ima poee rijet to je oit dubrovaki uticaj ali bi poreenje odlomaka moda dalo drukiju sliku jer za podudarnost i slinost vana je uestalost izvjesnijeh oblika. S nae strane moemo ukazati na slinost u oblicima zamjenica: ovemu, uz ovem, bez tega, temu jer Nenadi ima tome i tom. Neka sintagma bi se prepoznala iz Gundulia (Neka sljeze trijes ognjeni, Dra 210). Drugi uticaj mogao je doi s istonohercegovake strane. Kad pominjemo istonohercegovaki govor mislimo na njegovu koncepciju kako ju je razradio Asim Peco94 i na injenicu da su mnogi oblici istonohercegovakoga i zetskijeh govora istovjetni. Ne zaboravimo takoe da je Perast dugo bio potpuno odeen od bliskoga Risna preko kojega je mogao doi taj uticaj. I jo neto: u zapadnocrnogorskijem govo rima koje su neki (Vuovi) nazivali istonohercegovakim postoje broj ne lokalne razlike. Primjera radi, Piva ne zna za h. Nikika upa gubi j u: edva, esam, esi, trebau i sl. Stanje je, dakle, svuda raznoliko kad je u pitanju jezika mikrostruktura.
Mladenovi 37. Branislav Ostoji Jezik Petra I Petrovia CANU Titograd 1976 172. 94 Govor istone Hercegovine SEZb knj. XIV Beograd 1964. Reetar je za dubrovaki govor konstatovao i kanovaku osobinu: onom dobrom eni, u mojom ruci, dok istonohercegovaki ne zna za ovu osobinu. U dubr. je redovno: maom, noom, kraljom, to je u istonohercegovakome uvijek na em. Reetar kae da dubr. nema imperfekta osim bjee a ni aorista nema nikako. U istonohercegovakome ti su oblici naroito aorist obini pie Peco (str. 2223).
92 93
48
Razliku izmeu istonohercegovakoga i dubrovakoga Peco je saeo na ovijeh nekoliko taaka: 1) Nejednaka im je zamjena starog jata. 2) Istonohercegovaki zna za jotovanje svijeh suglasnika ispred jata dubrovaki ne zna. 3) Suglasnik m na kraju rijei u dubrovakome se zamjenjuje suglasnikom n (jesam : jesan). Istonohercegovaki ne zna za tu osobinu. 5) U isronohercegovakome nemamo skraivanje dugoga vokalnog r kao u dubrovakome. 6) U dubrovakome je jena, jana. U istonohercegovakome samo jedna, jadna. 7) Prema dubrovakome tega, temu, ovega, ovemu, istonohercegovaki zna samo za toga, tome, ovoga, ovome. 8) Dubrovaki zna za nastavak -man: kokoiman, noiman, zubiman, rukozan, to je u ovome drugome nepoznato... Iz svijeh navedenih primjera vidi se da je Nenadiev jezik blii istonohercegovakome odnosno onijem oblicima koji su mu zajedniki s crnogorskijem govorima nego dubrovakom. Da bismo bili sigurniji u pravu prirodu istonohercegovakoga govora naveemo prema Pecu njegove osnovne odlike: 1) Ima dosljednu ijekavtinu naravno sa izuzeci ma za koje zna i knjievni jezik ijekavskog narjeja. Ova je osobina zajednika i Nenadiu i ostalijem crnogorskijem govorima. 2) Redovno je zastupljeno nijesam. Ovo je takoe zajednika karakteristika pomenutijeh govora. 3) Istonohercegovaki ne zna za ikavizme. Tu je razlika jer ikavizama ima i na Crnogorskom primorju i u zaleu. Reetar95 zabiljeio je ikavizme u Zeti (Mahala Golubovci Berislavci): pobilio je, mliko, sino, snig, srida, svit... Pod 4. i 5. Peco navodi jotovanja koja su takoe zajednika. 6) Svi na ovome podruju razlikuju i , d i (dak : ak) lj i j, nj i n. Ovo je takoe zajednika osobina. 7) Grupa t u: teta, ognjite, bunjite uva se u svijem navedenim govorima. 8) Grupu d (dadevnjak i sl.) teko je kontrolisati jer u Nenadia nema primjera dok je u govo rima uobiajena. 9) Promjena imena je Pero > Pera >Peru, svuda ista. 10) Prisvojni pridjev je na -ov, prema istome pravilu. I tu su ovi govori saglasni. 11) Enklitiki ovlik vi (= vam) je u svakodnevnoj upotrebi i izvan istonohercegovakijeh govora. 12) Nastavci starijeh tvrdih osnova: vruijem, tvrdijem... takoe. 13) Imperfekat je poznat iako nije est a ei je nego u centralnohercegovakome i zapadnohercegovakome. Istina neto je rjei nego u ostalijem crnogorskim govorima. 14) Daniiev ak95 Der tokavische Dialekt 79/80. No D. Maji je ovo zabiljeio iskljuivo kod muslimana. (Starinske crte u govoru naeg kraja, Godinjak nastavnika Podgorike gimnazije 4 1933. Konanu rije o ovome dao je Adnan irgi u knjizi: Rjenik govora podgorikih muslimana ICJJ Podgorica 2007 s analizom u Predgovoru 538.
49
Radoslav ROTKOVI
cenat: drimo, itamo poznat je u svijem navedenim govorima. to se tie zapadnohercegovakoga taj govor nema dosljednu ijekavtinu; odreni je oblik nisam; ima ikavizama; jotovanje je nepotpuno; mnogi se razlikuju i i sl.; promjena je imena Jovo > Jove >Jovi a u skladu s tijem i prisvojni pridjev: Jovin, Radin; u padeima imamo nastavke starijeh mekih osnova: tvrdim, vruim, naim. U centralnohercegovakome osim mjeavine dva navedena govora, imamo i lj zamijenjeno sa j: ljudi : judi; ulje : uje, poznato u Konavlima ali ne u Boki. Zakljuak: Nenadiev jezik blii je istonohercegovakome dijalektu nego dubrovakome ali ta slinost dolazi zbog podudarnosti istonohercegovakijeh i crnogorskijeh govora jer je Nenadiev jezik dio crnogorskoga jezika. Jedina vidnija osobina koja Nenadia vee uz istonohercegovaki koja nije i zajednika jeste saimanje -ao u -o u glagolskom pridjevu radnom: bac, do, ek, obr, po, dok u govorima kontinentalne Crne Gore imamo: bac, ek, do. Postoje brojne razlike izmeu Nenadieva jezika i istonohercegovakijeh govora koje je obradio Peco. Grupa hv u Nenadia konstanta u istonohercegovakijem je esto pretvorena u f.96 Sekundarno h (75) ove nije zabiljeeno (februar npr.). H se ne mijenja u g (ivijeg, zlatnijeg, ig), kao to je u primjerima koje navodi Peco.97 Gubljenje glasa h takoe u Nenadia nije zapaeno. Meutijem sekundarna vrijednost jata je zastupljena (u primjerima tipa: krompijer).98 Krupna je razlika u genitivu mnoine imenica. Peco navodi: dinara, dubova, vukova.99 Nenadi ima -ah: neeljah, mukah, tugah. Nenadiev kontakt s istonohercegovakim govorom nije razumije se bio mogu preko literature ve jedino preko doseljenika. Kad je ve rije o tome, zaboravlja se i na obratnu migraciju, iz Boke u Hercegovinu, kako je to dokumentovao isti Peco.100 Ipak veina osobina koje Nenadiev jezik veu s istonohercegovakijem govorima upravo su one koje su zajednike istonohercegovakijem i crnogorskim govorima.
Peco 76. Isto 74. 98 Isto 60.
96 97 99 100
Iz etnografske literature Peco je izveo ove podatke: u Bilekim Rudinama bilo je 12 7 to jest 1/6 starinaca 39 to jest 74% doseljenika iz Crne Gore 1602% iz Boke a u Zupcima umi i Povri iz Crne Gore je 2937% doseljenika iz Boke i Dalmacije 2177%. Ove su iz Kua 2 porodice a po jedna iz Rovaca Cuca eklia Drobnjaka Ozrinia Povije Trenjeva 3 porodice iz Herceg Novoga jedna iz Risna. Ovaj obratni migracioni proces iz primorja u zalee bio je uvijek u izuavanjima zanemaren.
Isto 118.
50
Trei uticaj Nenadiev jezik pretrpio je od suednih crnogorskih govora iz zalea. To je vrijeme kada je kontinentalna Crna Gora gotovo bez literature. Osim nekoliko pjesama vladike Vasilija u Cetinjskom ljetopisu i njegove Istorije o Crnoj Gori (1754) K. Radonji: Kratki opis Zete i Crne Gore (iz 1774) i slinijeh spisa koji nijesu lieni pripovjedakoga dara ostaju samo zapisi i pisma kao uvod u leksiki bogate stilski i retoriki razuene poslanice Petra I. Dakle kontinentalni uticaj dolazio je jedino preko govora doseljenika. No doseljenici su bili maltene svi, samo je neko doao prije deset godina a neko prije dva vijeka.101 To je i jedan od razloga za postepeno ujednaavanje crnogorskoga (koine) jezikoga sloja na cijeloj teritoriji. Ako po istoj Pecovoj strukturnoj shemi navedemo slinosti i razlike jezika Nenadia i crnogorskih govora iz zalea dobiemo ove rezultate: 1) Ijekavizam sa primjesama ekavizma i ikavizma je zajedniki. 2) Nijeni oblik je nijesam.) Jotovanje je neto dosljednije u zaleu nego u Nenadia preko ije teritorije i prolazi struja jotovanja na zapad e se gasi. 4) Razlikuje se i , d i , lj i j (osim izuzetaka), nj i n. 5) O grupama t i d nema se to rei jer za ovo podruje nijesu karakteristine ali su zato zanimljive grupe n, n, l, l, koje nastaju od sn, zn, sl, zl. U svakom sluaju ta grupa ne prodire ni do Dobrote ni do Perasta i u tome je jedna od razlika izmeu Nenadieva jezika i katunskijeh govora na primjer. Peikan smatra da starocrnogorska akcentuacija budui da zahvata i Primorje i da se sputa u Zetsku ravnicu nije mogla nastati u doba poslije pada Zete; u tom pravcu svjedoe i neke isto lingvistike zakonitosti (akcenat na prvom dijelu nekadanjih diftonga: dioba, seoce, mijena i sl.) iz ega izvlai zakljuak da je jo u predtursko doba ocrtana osnovna podjela crnogorskih govora na 1. govore hercegovakog tipa (iako tada nije bilo
Kao: otac pape Siksta V (158590) koji je iz Bijelskih Kruevica prijeao na talijansku obalu; Nikola Mainjanin (Kotoranin Modruki 1480) koji je postao papin izaslanik kod Korvina i biskup modruki; Zmajevii koji su s Njegua sili na Mrlatovo i dali dva katolika nadbiskupa; Pime njihovi zemljaci meu kojijema i poeta laureatus Bernard; Bajo Pivljanin i njegovi hajduci; Milatovii koji su naselili odjednom itavo podruje Stoliva; pet stotina doseljenika odjednom u Perastu tako da su viak slali u Istru sve su to samo ubodi igle na jednom goblenu koji ima jo mnogo boja i konaca. Ako pogledamo spisak perakijeh bratstava (kazada) nai emo da su i oni koji imaju neko romanizirano prezime kao Dentali (ali oni su Zubaci) Ballo (Balovii) Siloppi po istijem mletakim izvorima doli odnekud s Istoka. Prezimena: Andrievi Smilojevi Balevi Martinovi Petrovi Krstievi Vukaevi estokril(ov)i Perojevi Ratkovi Vulovi Miokovi Banijevi Stojii Tomaevi koje nalazimo meu najvanijim Peratanima dokaz su njihova porijekla.
101
51
Radoslav ROTKOVI
naziva Hercegovina! R. R.); 2. brdske (istonocrnogorske) govore i 3. govore Stare Crne Gore i Primorja moda ve sa zaecima diferenciranja i ova dva pojasa.102 Objavljujui mapu tijeh govora Peikan u korekturi dodaje na suednoj stranici da mu je prof. Vujovi saoptio da se zona n, n protee i na Grbalj i da u tom smislu treba korigovati mapu. Na Brozovievoj mapi hercegovaki govor utie na podruje Risna ali ne i sve do Orahovca. Peikan dalje kae da je razdoblje od pada Zete pa nege do XVIII vijeka nesumnjivo predstavljalo vrijeme formiranja manjevie konanijeh dijalekatskih odnosa i granica na terenu Crne Gore. Dolazi do: a) oetnijeg odvajanja primorskijeh govora od starocrnogorskijeh i do jaanja njihovijeh veza s naijem primorskim pojasom uopte, to je, svakako, uslovljeno mletakom okupacijom; b) znatnijega izdvajanja i osobenijega razvoja starocrnogorskijeh govora o emu najreljefnije svjedoi nominativ tipa Mare (mj. Mara), pojava pretvaranja sn, zn, sl i zl u n, n, l, l, zatijem uvanje glasa h i dr.103 Poto smo ve pomenuli da ovo pretvaranje nije zahvatilo Primorje dalje od Grblja treba da dodamo da se u Nenadia ipak nadje -nj u vezama proklitike i zamjenice sc gnime = njime to je pojava koja se zatie na irokom prostoru a i u Hektorovia.104 S ispred lj postaje (milju). Ako se pozabavimo hronologijom ove pojave nai emo da poznata promena grupa suglasnika sn, zn, sl, zl u n, n, l, l, koja spada u jednu vrstu asimilacije suglasnika po mestu obrazovanja105 i koja je zastupljena u nizu dananjih zetskih govora106 u jeziku vladike Danila nije zastupljena nijednim primjerom!107 U narodnijem govorima njegova vremena ova pojava bila je poznata, iako se navedene grupe bez zavrene asimilacije javljaju u jeziku vladike Danila vladike Vasilija i u djelima Njegoa. Meutijem pojava je maksimalno ostvarena u Diki crnogorskoj S. M. Sarajlije. Nju je, uostalom, Vuk u predgovoru Srpskijeh poslovica (1836) istakao kao bitnu osobinu starocrnogorskijeh govora onoga vremena a za nju znaju i drugi crnogorski govori. Ta se razlika izmeu Nenadieva jezika i zetskog dijalekta razvila kasnije pa je u istorijskom smislu i nema!
M. Peikan, Starocrnogorski, srednjokatunski i ljeanski govori Beograd 1965. Isto 350/351. M. Stevanovi Istorija 39/40. 104 Mladenovi Jezik P. Hektorovia Novi Sad 1968 18. 105 Peikan, 111. 106 Mileti Crmniki govor, SDZb knj. IX (1940) 350351. 107 Mladenovi Jezik vladike Danila 95.
102 103
52
Muka dvoslona imena s dugouzlaznijem akcentom na prvome slogu tipa: Pero, Rade imaju promjenu kao Marko. Ova promjena teko se dokumentuje u prikazanjima Nenadia jer nema odgovarajuijeh primjera ali se u njegovu jeziku potvruje iz ambeka (Pisa u Tebe dondu Radu). Isto bi se odnosilo i na prisvojni pridjev. Enklitiki oblik za dativ mnoine vi (= vama) takoe je zajedniki za sve tri grupe govora bokokotorske govore crnogorskoga zalea (odnosno za sve crnogorske govore) i istonohercegovake. Stare tvrde osnove u promjeni pridjeva i pridjevskijeh zamjenica (vruijem, tvrdijem) predstavljaju jo jednu zajedniku osobinu navedenijeh govora. U pogledu imperfekta nai emo slian omjer kao u djelima Petra I. Ostoji je nabrojao 141 primjer aorista prema 33 primjera imperfekta.108 I u Nenadia je aorist ei. Time smo iscrpli spisak kako ga koncipira Peco karakteriui istronohercegovake centralnohercegovake i zapadnohercegovake govore kao i dubrovaki govor. Vratimo se sada glagolskom pridjevu radnom. U Nenadia smo dokumentovali: nao, reko, doo prema crnogorskom naa, doa. I ovo je pojava kojoj je trebalo vremena da se ustali. Najstariju potvrdu (primjer: do) Danii navodi iz poetka XVI vijeka iz jezika N. Ranjine a s kraja toga vijeka iz jezika D. Zlataria. A. Vajan pominje etiri primjera s -a nastalih iz ao i l, dok Peikan u jednom pismu iz XVIII vijeka, iz Cuca, navodi nesaete oblike dao, podrao. Mladenovi povodom ovoga istie da se bar za njeguki govor mora uzeti da je u prvoj polovini XVIII veka, a i pre ovog vremena, dolo do pojave eliminisanja grupe -ao.109 Znatno mlaa graa iz jezika Petra I (najstarije pismo iz 1796. godine) pokazuje saete i nesaete primjere: ao > a, ao > ao, a izvjesni leksemi javljaju se u dubletima kao: pisao, pisa; poslao, posla; doao, doa. Tendencija je, dakle, jasna. Promjena nije bila sasvim zavrena, ali je uvijek vodila k saimanju ao u a. Meutim u govorima everne Crne Gore ao je davalo o, kako to Vuovi navodi za Nikiku upu a Jovan Vukovi za Pivu i Drobnjake.110 Pogledajmo jo jednom kakvo je stanje u genitivu mnoine. Peco za istonohercegovaki govor kae: Kao to se moe i oekivati u ovom
Jezik Petra I Titograd 1976 165/166. Jezik vladike Danila 84. 110 Navedena djela 13 i 21.
108 109
53
Radoslav ROTKOVI
govoru najobiniji je genitiv mnoine na a. Peco ne navodi nijedan primjer sa -h. U jeziku vladike Danila kao to znamo starijeg od Nenadia ima genitivnih nastavaka -ah, -ih). Na -ah su imenice mukoga roda, donekle imenice srednjega roda i u najvie primjera imenice enskoga roda. Na -ih su imenice . r. na suglasnik. Genitiv bez nastavka inspirisan je uglavnom knjikom, rukopisnom tradicijom.111 Petar I ima najee genitiv na -ah. Ostoji navodi samo tri primjera na -a.112 Prema frekvenciji nastavka -ah, -a, -ih Ostoji kae: U naem materijalu nesrazmjerno su brojniji primjeri sa suglasnikom h na kraju. Kao to smo ranije dokumentovali Nenadi se u ovom karakteristinom primjeru sasvim priklanja uz kontinentalne crnogorske govore koji su se na ovaj nain sputili do same obale. Prema do sada ispitivanijem uticajima Nenadiev jezik nalazimo u najbliem kontaktu s govorima zalea i jezikom njegovijeh bliskih pret hodnika i nasljednika, vladike Danila i Petra I. Osim glagolskog pridjeva radnoga nijesmo nali nijednu krupnu razliku izmeu Nenadieva jezika i okolnijeh govora. Mogli bismo uzeti za kontrolu jezik Vuka Popovia Rinjanina koji je ivot proveo uglavnom u Kotoru i Stefana M. Ljubie Budvanina koji je dugo ivio u Zadru i Beu. Na osnovu studije o njihovijem padeima Mato Piurica je doao do zakljuka da se Popovi i Ljubia vezuju za isti dijalekatski tip ali ipak za njegove razliite zone jer je Popovi blii srednjokatunskom govoru dok je Ljubia predstavnik govorne zone koja se blie prikljuuje Crmnici i dijelu jugoistone zone srednjokatunskijeh govora.113 etvrti uticaj na Nenadiev jezik izvire iz sopstene tradicije. U ovom smislu karakteristian je primjer Mrko(je)via na iji se jezik gleda kao na arhaizam.114 Taj jezik uva neke rijei i oblike iz nae starine (primjera radi, laan gladan lajno izmet kao u slovenakom i ekom; zajeac (zec), gredjet (dolaziti) iz najstarijih staroslovenskih spomenika, kosma (kosa), kami (kamen), bratnji (bratov) i sl. Pod uticajem mletake okupacije jednoga dijela i turske okupacije drugoga dijela Boke te pod dejstvom donesenijeh shvatanja plemenskoMladenovi 129/130. Nav. djelo 128 137. 113 Mato Piurica Upotreba padea u jeziku S.M. LJubie i V. Popovia, u Prilozima prouavanju jezika knj. 5 Novi Sad 1969 str. 237. 114 Vujovieva studija u SDZb knj. XVIII 73398. Rad: Je li postojao ekavski govor u jugoistonoj Crnoj Gori i Sjevernoj Albaniji Vujovi je objavio u Zborniku za jezik i knjievnost knj. 1 Titograd 1972 15. Zapravo mi smo ga koristili prema ovom izdanju a prvobitno je objavljen u JF XXV/12 511517.
111 112
54
rodovske organizacije stanovnici Boke su ivjeli u mnotvu izdvojenijeh optina odnosno komunitadi, koje su se u duhu ondanjega govora nazivale dravama. U uslovima takvoga separatizma postojala su samo dva integrativna procesa: latinika pismenost i literatura irega podruja pod Mleiima i u slobodnome Dubrovniku s jedne strane i doseljenika masa u vie slojeva s druge strane. Kontaminacija ovijeh uticaja: jadranskoga podruja i preteno crnogorskoga a zatim i hercegovakoga zalea u kome je opet bilo masovno doseljavanje iz Crne Gore (!), dala je onaj tip jezika koji je podudaran s nekim osobinama jedne i druge struje. Ve itanje Zmajevieve Slovinske Dubrave (inspirisane zemljotresom 1667) uvjerava nas da je taj tip govora sto godina prije Nenadieva Nauka zasnovanoga na obiajnom govorenju ve bio izgraen. Prvi stih nudi nam proljee mjesto prolitja, drugi radost u zamjenu za rados. Ve u prvom stihu imamo aorist bjee u etvrtom imperfekat cvjetae. Grupa tk, koja se u Nenadia jo uvijek mada s izuzecima odrava u oblicima zamje nica: tko, tkoji, tkomu u Zmajevia je ve razbijena. U Slovinskoj Dubravi itamo: koji (17 72 127 140 154) koje (122 237 315) koju (44 161) komu (281) koga (305) kojemu (10) samo jedan primjer skraenoga oblika ki (298) i nijedan primjer grupe tk.115 Zar je onda udno da te grupe nema ni u Marka Balovia 1733. godine? No koliko go u ovome Zmajevi bio savremeniji od Nenadia po grupi hv koja je u njega razvijena on je blii govoru puka a udaljeniji od normativnoga jezika do kojega je Nenadiu stalo, prije nego su te norme urednopisanja i ustanovljene. On se trudi da ih sam nae idui tragovima Vitezovia Ignjata urevia i drugijeh. I u tome je jedna od osobina njegova jezika. On neke oblike odrava vjetaki smatrajui da su pravilni. Vieli smo dakle da ve Zmajevi ispoljava neke osobine bokeljskijeh govora iako je pod uticajem dubrovake literature. Prema svjedoenju Vulovia on je imao izpis svieh umotvorijah dubrovakieh pjesnika.116 Njemu se pripisivalo prevoenje Osmana na deseterac! Bez obzira na to da li je on to inio ili inspirisao bez obzira ak i na pitanje da li je s time imao ikakve veze to je podatak o drugoj jakoj struji narodnoj poeziji. Taj pokret ostavio je jedan opipljiv rezultat: mnotvo rukopisnijeh zbirki narodnijeh pjesama, bugartica i onijeh u desetercu, lirskijeh pjesama poanica i sl. I dok je uticaj dubrovake literature morao postepeno da
U zagradi je broj stiha prema Miloevievu izdanju Anali HI Dubrovnik god. XII 1970 297329. 116 Vulovi pismo Bogiiu. M. Panti u Zborniku istorije knjievnosti II SAN 1961 203231.
115
55
Radoslav ROTKOVI
slabi uticaj narodnoga govora je jaao. Uostalom i sam Nenadi javno se opredijelio za obiajno govorenje u Nauku 1768. godine. A u istom smislu izjanjava se i budvanski kanonik Kojovi (17511845) na naslovnoj strani zbirke pjesama: Versi ali rime slovinske po govorenju od Budve i njezine drave... (faksimil Bar 388). Napomena o sintaksi Sintaksu smo izdvojili iz optega razmatranja o jeziku zato to je osobena sintaksa svijeh primorskih pisaca, i u Boki i u Dalmaciji, pod uticajem obiajnoga govorenja stvaranoga dugom mletakom okupacijom. U tom smislu Nenadiev jezik ne ispoljava individualne karakteristike. Naveemo nekoliko tipova ovijeh uticaja: Prijedlog od uz imenicu vri posesivnu funkciju: vladavac od Jerusolima, poglavica od udjele, dvor od poglavice, vrata od dvora. Prijedlog za uz innitiv takoe je kalk. Evo primjera: Da ide ovamo za umriti, to obeah za ispuniti, za slijediti tvu raserbu, Za dat glase svemu puku, za vidjeti to se uini, Ali za di taku smutnju... (Svi su primjeri iz Prikazanja muke Jezusove.) Zapovjedni nain glagola injeti (ini ovdi da uljeze), odgovara talijanskome: Fa lo entrare. Isto je i: Da ga ini on muiti. Poremeen je redosljed u Smutio me si (150) dok su pleonastine talijanske forme: Jaoh, puca mi srce u meni i Muti mi se srce u meni. Slovenski genitiv je u primjeru: A ja drim da on nee Ozlovoljit puka ovoga. Poremeen odnos pravca i mjesta imamo u primjeru: Uljego je ovdi u gradu i dr. U NeN ima vie ovakvijeh sluajeva mada ima i pravilnijeh primjena (ne imaju se etii, ni druga muka eljad kupiti u crkvi Nauk15). Tako su nai primorski pisci uvali leksiku od romanizama ali su romanizmi neopaeno uli u konstrukciju reenice. Ovo je kako rekosmo uvod u izuavanje jezika ovijeh pisaca. Za uvod nadamo se trud i nije bio toliko bezuspjean. Jezik je ove samo jedan iako vaniji elemenat prikazanja kao oblika narodnoga i umjetnikoga stvaralatva. S obzirom na nizak umjetniki nivo svijeh bokokotorskijeh prikazanja osim Nenadievog treba da zakljuimo da je ovaj rad brojnijeh prepisivaa od kojih mnogi nijesu imali nikakve veze s bogosluenjem prvjenstveno znaajan za uvanje narodnoga jezika u vrijeme mletake okupacije. A odravanje pozorine tradicije olakalo je prodor svjetovnoga pozorita i svjetovne drame. 56
Literatura Bogii Rafo: Leut i trublja Zagreb 1971. Bokovi Radosav: Uporedna gramatika slovenskih jezika, I, Beograd 1968. Brajkovi Tomo: Peraki dijalekat Program C. K. Dravne Velike Gimnazije u Kotoru za k. godinu 1892/93. Budmani Pero: Dubrovaki dijalekat kako se sada govori, Rad JAZU LXV 1883. irgi Adnan: Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji, Matica br. 34/35 Matica crnogorska Cetinje Podgorica 2008. irgi Adnan: O klasikaciji crnogorskih govora Lingua Montenegrina br. 2 Cetinje 2008. irgi Adnan: Rjenik govora podgorikih muslimana, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Podgorica 2007. Crnogorska knjievnost od XII do XIX vijeka knj. 11, Cetinje, 1996. Drinov M.: i , 1873. Dri Dore: Stari pisci hrvatski, II, drugo izdanje, priredio Milan Reetar Zagreb 1937. Erdeljanovi Jovan: Etniko srodstvo Bokelja i Crnogoraca Glas SA XCVI 1920. Hamm Josip: Staroslavenska gramatika IV izdanje Zagreb 1974. Jonke Ljudevit: Knjievni jezik u teoriji i praksi, II izdanje, Zagreb 1965. Kojovi Antun: Moje doba izbor i prijevod S. Mijukovia u Lui br. 26 1969. Kulii piro: Etnoloka ispitivanja u Boki Kotorskoj Spomenik CIII SANU Beograd 1953. Maji Dragoljub: Starinske crte u govoru naeg kraja, Godinjak nastavnika Podgorike gimnazije 4 1933. . .: , 1977. Mali Dragica: Jezik prve hrvatske pjesmarice Zagreb 1972. Mareti Tomo: Istorija hrvatskog pravopisa latinskijem slovima, Djela JAZU knj. 9 Zagreb 1889. 57
Radoslav ROTKOVI
58
Martinovi Niko S.: Reetarovo miljenje o crnogorskom dijalektu, Stvaranje 2 1958. Mileti Branko: Crmniki govor, SDZb knj. IX 1940. Miloevi Milo: Pjesnika poslanica Andrije Zmajevia postra dalom Dubrovniku 1667. godine, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku god. XII 1970. Milovi Jevto: Njego u slici i rijei Titograd 1974. Milovi Jevto: Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (1685 1782) Cetinje 1956. Mladenovi Aleksandar: Fonetske i morfoloke osobine Marulievog jezika, Godinjak FF u Novom Sadu knj. II 1957. Mladenovi Aleksandar: Jezik P. Hektorovia Novi Sad 1968. Mladenovi Aleksandar: Jezik vladike Danila Novi Sad 1973. Mogu Milan & Vonina Josip: Latinica u Hrvata, Radovi Zavoda za slavensku lologiju 11 Zagreb 1969. Musi Sran: Romanizmi u severo-zapadnoj Boki, Beograd, 1972. Nakienovi Sava: Boka Beograd 1913. Nenadi Ivan Antun: Slijepa pravda, Biblioteka Lua, Titograd, 1975. Nikevi Vojislav P.: Crnogorski jezik II Cetinje 1997. Ostoji Branislav: Jezik Petra I Petrovia CANU Titograd 1976. Panti Miroslav: Narodne pesme u zapisima XVXVIII veka, Beograd 1964. Panti Miroslav: Zbornik istorije knjievnosti II SAN 1961. Patrovske isprave XVIXVIII vijeka I Cetinje 1959. Peco Asim: Govor istone Hercegovine SDZb knj. XIV Beograd 1964. Peikan Mitar: Starocrnogorski, srednjokatunski i ljeanski govori Beograd 1965. Piurica Mato: Upotreba padea u jeziku S.M. LJubie i V. Popovia Prilozi prouavanju jezika knj. 5 Novi Sad 1969. Poezija baroka Antologija crnogorske knjievnosti II izdanje Priredili: Niko S. Martinovi Risto Kovijani Slavko Mijukovi edo Vukovi Titograd 1966. Popovi Miodrag: Istorija srpske knjievnosti romantizam I, Beograd 1968.
Proza baroka Lua knj. 55 1978. Reetar Milan: Der tokavische Dialekt Wien 1907. Reetar Milan: Die serbokroatische Betonnung sdwestlicher Mundarten, Wien 1907. Reetar Milan: Najstarija dubrovaka proza Beograd 1962. Rotkovi Radoslav: Crna Gora i Duanovo Carstvo, Cetinje, 1997. Rotkovi Radoslav: Nacionalna misao vladike Vasilija Doclea DANU 4 2003. Rotkovi Radoslav: Oblici i dometi bokotorskih prikazanja Prilog istoriji drame XVII i XVIII vijeka Podgorica 2000. Rotkovi Radoslav: Pridjevske i zamjenike promjene sa posebnim osvrtom na duine Norma i kodikacija crnogorskog jezika zbornik Cetinje 2005. Ruii Gojko: Jezik Petra Zorania. Zadarski dijalekat u poetku XVI v., Junoslovenski lolog IX (1930) 192 i X (1931) 190. afarik Pavle: Serbische Lesekrner Pesth 1833. ekularac Boidar: Patrovske isprave, III, Petrovac na Moru, 1999. Stanojevi Gligor: Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje, 1955. tefani Vjekoslav: Hrvatska knjievnost srednjega vijeka, V stoljea hrvatske knjievnosti knj. 1 Zagreb 1969. Stevanovi Mihailo: Gramatika srpskohrvataskoga jezika, Novi Sad 1954. Stevanovi Mihailo: Istonocrnogorski dijalekat Junoslovenski lolog knj. III 193334. Stulli Joakim: Rjecsosloxje Dubrovnik MDCCCVI (1806). Tomanovi Vaso: O romanskim elementima u bokeljskim govorima i njihov odnos prema domaim Boka 4 1972. Vujovi Luka: Je li postojao ekavski govor u jugoistonoj Crnoj Gori i Sjevernoj Albaniji Zbornik za jezik i knjievnost knj. 1 Titograd 1972. Vujovi Luka: Mrkoviki dijalekat SDZb Beograd 1969. Vulovi Sreko: Popis Narodnih Bokeljskih Spisatelja i njihovih djela, Program kotorske gimnazije za 1872/73 Dubrovnik 1973. Vuovi Danilo: Prilozi prouavanju Njegoeva jezika, Junoslovenski lolog IX 1930. 59
Radoslav ROTKOVI
Radoslav ROTKOVI INTRODUCTION TO THE STUDY OF BOKA KOTORSKAS MYSTERY PLAYS LANGUAGE WITH SPECIAL ATTENTION PAID TO IVAN ANTUN NENADIS LANGUAGE The author lists basic characteristics of Boka Kotorskas mystery plays language with special attention paid to Ivan Antun Nenadis language. The language of mystery plays is compared to coastal speeches and language of our older writers such as vladika Danilo. The author pays special attention to orthography, accent, case-system, consonant groups, Nenadis view on language and orthography different influences on Ivan Antun Nenadis language some typical syntactic features etc. Key words: Mystery plays, Montenegrin speeches, Montenegrin language, Ivan Antun Nenadi
60
Amira TURBI-HADAGI (Tuzla) Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
UDK: 003.349(497.6)16
PRILOG KULTURNOJ BATINI: DVA KRAJINIKA PISMA IZ 17. STOLJEA

U radu se predstavljaju dva rukopisna bosanina pisma: Pismo Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678. (sign. 1984, br. 13a) i Pismo Resul-age i Sulejmana Agia knezu i dubrovakoj gospodi iz 1675. (sign. 1984, br. 12a). Pisma su pisana na bosanskome jeziku rukopisnom bosanicom u 17. stoljeu a danas se uvaju u biblioteci Dravnoga arhiva u Dubrovniku. Latinina transliteracija obavljena je prema vlastitome itanju autorice originalnih pisama.
Kljune rijei: krajiniko pismo, transliteracija, bosanica I. Latinina transliteracija tekstova Pismo Resul-age i Sulejmana Agia knezu i dubrovakoj gospodi iz 1675; sign. 1984, br. 12a 1) mnogopr(esv)ietlo1 i plemenito i svake asti i asne 2) fale dostoiniem g(ospodi)nu knezu i gospodi dubrovakoi 3) pridraziem priateliem i dobrohotiocem moiem
1 Latinina transliteracija krajinikih pisama obavljena je prema vlastitome itanju auto na na itanju autorice originalnih krajinikih pisama 17. st. prema tabeli S. Damjanovia, uz obiljeavanje transliteriranoga slova: omege (w) kao o sa kapicom (): (w = ). Nadredno ispisana slova koja nisu znak kraenja sputamo u redak, a title rjeavamo u malim okruglim zagradama. Velika slova i znakovi interpunkcije prenose se tano onako kako su upotrijebljeni u origi no no originalu. (Isp.: Damjanovi 2002: 4849). Nap.: izradi ovoga rada pridonijeli su moji boravci u Dubrovakome dravnom arhivu 2004. g. Lijepo zahvaljujem Ravnatelju i uposlenicima Arhiva koji su mi omoguili pristup izvornoj grai i pri tome mi svesrdno pomagali.
61
Amira TURBIHADAGI
4) (d) nas resul age suleiman agia v.d.p. a potom 5) v.p.g. minute dni primismo potovanu knigu na od 6) govor po koioi sve razumiesmo o nam piui izradi 7) reep elebie baranina da ne budui mu oni dunik 8) iz pulie doo draga gospodo da ako uviek ne doie 9) tot valia da i to poie vae ie p.g. varda teme10) litu pravdu inilo ako reenoga dunika nie stoie 11) gnegova dobra koia su darana da za gnega dug plate 12) koi se dunik dobio u ruke pravde i metnut u tam 13) licu i ne plativi duga opeta ga inili pustit 14) a za drugoga dunika paskoia govorei egoviie 15) paskoie er ie vele paskoia v.p.g. moie potanko izi 16) skati i koie i egoviie i u vaoi kanalerii upi 17) sani gnihova imena a naiposlie moe se izna pitav18) i koi ie paskoie u iavstvu u ocignu bio to e 19) se i izna i zato vi se molei sarano da varhu reene 20) stvari providite i pravdu uinite zao u hapsu 21) ovoga ovieka ne mogu darati a opet ne bih uzo 22) kad ovdi doie g(ospodi)n paa da bi izio pridda gn ka23) ko govori da hoie i pitat od gnega arz da ide na 24) portu za izvadit emer za gnegovo na kuiat o to 25) nami nikako ne bi drago bilo zato vi sarano pripo 26) ruuiemo budui v.p.g. mudro koie e sve potanko 27) razabrati i uiniti sve mirno i zato na ovu e 28) kamo odgovor i ako smo mi o dobri na ove strane 29) moete se u nas pouzdati ne drugo bog vi veselio 30) i u gospoctvu uzdaro. 31) iz novoga na parvi oktumbra 1675.
62
Prilog kulturnoj batini: dva krajinika pisma iz 17. stoljea
63
Amira TURBIHADAGI
Pismo Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678; sign. 1984, br. 13a 1) mnogo prisvietlo i plemenito i svake ast 2) i i asne fale dostoinim g(ospodi)nu knezu i gos 3) podi dubrovakoi (d) nas husein efendie 4) kadie novskoga v.d.p. a potom poruke 5) nika kuvelia primismo deset glava e6) era koie nam posilate na koiieh vi zafalu 7) iemo iako nadali smo se da emo i fereu skro 8) it zao mi niesmo za v.g. pomankali neg 9) vam na gairetu bili kada novalie su pro10) tiva vami od nas arza iskahu ia ih ne og11) rati risah neg im dah azir evap o pi12) tate to za moga bremena nie bilo tako 13) i ne znam a kako ne znam tako i ne dam ta14) kodier i od druge strane suprotiva va15) mi od nas arz se iskae te z dobriem har16) om ma za vau liubav ne dadosmo budui 17) vi od stare starine priategli i haraa 18) ri estitoga carstva nami bi drago bi 19) lo doli doi s vami se sastati i razgovo20) riti ali ne smiemo kako i sami moete 21) pomisliti nego ako imate od mene kak22) vu potrebu moete se u nas pouzdati ov 23) di siedei da vi opravim koliko da bih 24) i doli doo kako biste mi musevedu posla25) li neemo pomankati a da vam bog bude 26) na pomoi i estito carstvo pomiluie 27) vas koga vrata nastoite uhitit se i 28) tu derman i ite stoite dobre volie 29) bog ie iaki koi vas ie izruiti i u va hal pomoi 30) prid vaiem nepriategli. eera poslali ste 31) mi i malo kafe polite mi zao ie neimam zar32) na a bez ne pasat se ne moemo a ovdi neima ie 33) da uzmemo a mi svakako ostaiemo na vaemu hiz34) metu ne drugo bog vi veselio i u gospoctvu uzda35) ro 36) iz novoga na 29 maia 1678. 64
65
Amira TURBIHADAGI
66
II. Zakljuak Do sada su transliterirana pisma Pismo Resul-age i Sulejmana Agia knezu i dubrovakoj gospodi iz 1675. i Pismo Huseina kadije nov novskoga od 12. 3. 1678. bila nepoznata naunoj i iroj javnosti. S obzirom na to da smo iz 17. stoljea uzbatinili prema dosadanjim spoznajama vie od 800 krajinikih bosaninih pisama koja se nalaze u Dubrovakome dravnom arhivu ovo je mali prilog koji e posluiti kako za upoznavanje nae kulturne batine tako i za budua paleografska i loloka istraivanja. Prvi put u povijesti bosanskoga knjievnog jezika prezentiramo originalna bosanina pisma i njihovu latininu transliteraciju. I ova bosanina pisma slina su ...pismima koja su nastajala u kan na na na na pismima kancelarijama ostalih okolnih pa i ostalih evropskih zemalja... a zapoinju uvodnom formulom, koja je puna ceromonijalne utivosti te iskazivanja uljudnosti, kako je bilo u ono doba uobiajeno (Nezirovi 2004: 23) a svjedoe o dobrim diplomatskim vezama Resulage Sulejmana Agia i kadije novskoga (Huseina) sa dubrovakim knezom i dubrovakom gos kim kim kom goskom podom toga perioda.
Izvori 1. Pismo Resulage i Sulejmana Agia knezu i dubrovakoj gospodi iz 1675; sign. 1984 br. 12a 2. Pismo Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678; sign. 1984 br. 13a Literatura DAMJANOVI Stjepan (2002): Slovo iskona. Staroslavenska/ starohrvatska itanka, Matica hrvatska Zagreb. KRAJINIKA pisma (2004): Odabrao i priredio Muhamed Nezirovi BZK Preporod, Sarajevo. TURBIHADAGI Amira 2004. Paleografske osobitosti ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradie, Zbornik radova, Tuzla Vol. 31 br. 5 8593. TURBIHADAGI Amira 2005. Latinina transliteracija krajinikih pisama Gradovrh, asopis za knjievno-jezina, drutvena i prirodoznanstvena pitanja, Tuzla, Matica hrvatska, 115121. 67
Amira TURBIHADAGI
TURBIHADAGI Amira KASUMOVI Ahmet IMAMOVI Adisa 2005. Latinina transliteracija i transkripcija Pisma Omerage Sulejmanagia Dubrovniku (krajiko pismo) Zbornik radova Tuzla Vol. 31 br. 6 429433.
Amira TURBI-HADAGI A SUPPLEMENT TO THE CULTURAL LEGACY: TWO LETTERS FROM KRAJINA FROM THE 17TH CENTURY In this article two Bosnian handwritten letters are presented: The Letter of Qadi Husein of Novski from 12th March 1678; sign. 1984, number13a and The Letter of Resul aga and Sulejman Agi to the Duke and the Gentlemen of Dubrovnik from 1675; sign. 1984, number 12a. The letters were handwritten in Bosnian language and Bosnian Cyrillic in the 17th century and today they are kept in the library of State Archives in Dubrovnik. Latin transliteration was completed by the authors personal reading of original letters. Key words: letters from Krajina, transliteration, Bosnian Cyrillic
68
Vuki PULEVI (Podgorica) Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi
UDK: 811-163.41373.21 (497.16):630
DEGRADACIJA VEGETACIJE U TOPONIMIJI CRNE GORE

Preko toponima ostala su edoanstva o procesima degradacije vegetacije u prvom redu o unitenju uma bilo ovjekovom aktivnou (ea krevine poari i dr.) bilo usljed prirodnih nepogoda (usova, vjetroizvale, biljne bolesti i dr.). Do sada je u Crnoj Gori evidentirano vie od hiljadu takvih toponima. Primjeri: eine, eite, Laz, Lazina, Lazovi, Trebnice, Trebite, Trebljevina, Ogorela glava, Ogorelae, Opaljeni ober, Paljevine, Pale, Poar, Poarita, ari, arite, Panjevi, Jelovi panj i dr.
Kljune rijei: degradacija vegetacije, toponimija, Crna Gora
Kako je u prolosti izgledao vegetacijski pokriva na irem prostoru Crne Gore moe se prosuivati na vie naina. Najpouzdaniji su botaniki sudovi oni koje daju paleobotaniari i toekolozi naroito kad je u pitanju prolost geolokog trajanja. Ali kad je u pitanju nedavna prolost, misli se na istorijsko doba, o izgledu vegetacije, uglavnom uma, orijentacioni podaci mogu se pronai u putopisima rijetkih poetilaca Crne Gore. Kad su u pitanju XIX vijek i poetak XX stoljea onda su takvi putopisni podaci vrlo relevantni (Sommieres Bou Baldacci Hassert Erdeljanovi Pejatovi Jovievi i dr.). Trei metod je preko toponima koji svojom semantikom uvaju prilino pouzdane karakteristike umske flore i vegetacije na konkretnim lokalitetima, i to uglavnom kad su te ume bile u punom razvoju i maksimalnoj pokrovnosti. Isto tako, toponimi su i dragocjeni edoci razliitih procesa degradacije vegetacije bilo da se radi o antropogenim uzrocima devastacije (krenje uma ee paljevine i dr.) bilo usljed prirodnih nepogoda (usovi vjetroizvale poari uzrokovani gro69
Vuki PULEVI
mom, biljne bolesti i dr.). Postoje i prirodne smjene i sukcesije pojedinih umskih vrsta o emu e biti rijei kasnije. Nema putopisca koji je proputovao Crnom Gorom a da u svojim zabiljekama nije ostavio podatke o prirodnim karakteristikama predjela koje je poeivao na prvom mjestu o umama. Takvi podaci danas su veoma dragocjeni bez obzira na to da li su ih biljeili specijalisti iz prirodnih nauka (geolozi geogra biolozi) ili putopisci drugih usmjerenja. Kad bi se sakupila izuila i graki predstavila (u vidu karata) sva putopisna graa npr. o stanju uma u Crnoj Gori mogla bi se izraditi veoma znaajna studija. Radi ilustracije selektivnim odabirom iznosimo tek nekoliko karakteristinih primjera. Kad su Pljevlja u doba Otomanske Imperije bila znaajan politiki i strateki centar poeivali su ih razni namjernici o emu edoe sauvani putopisi i druge zabiljeke. Tako je prema interpretaciji T. PEJATOVIA 1986: 43 dato nekoliko podataka o zastupljenosti uma u okolini Pljevalja: Putnici iz 16og i 17og veka priaju o neobino velikim umama po ovome kraju. O ovome se nalaze potvrde i u zapisima francuskoga poslanika Hea koji je proao pljevaljskim krajem 1621. i 1626. godine a Pejatovi se poziva i na putopise Benedeta Rambertia iz 1538. godine. Svi oni pominju veliku goru Rane od koje danas jedva ponege da je tragova ostalo. PEJATOVI T. 1986: 44 citira i opise gustih jelovih i borovih uma iz okoline Pljevalja koje je ostavio slavni francuski geograf i najpoznatiji balkanolog XIX stoljea Ami Bou (17941881) koji je ovaj grad poetio 1838. godine. Da su se ume bujno razvijale i u okolini Cetinja biljei i francuski general iz Napoleonova doba Vialla de SOMMIRES 1995: 168 koji je Crnu Goru poetio 1813. On pie: Poto smo se pozdravili s ljudima iz gornjih brda, krenuli smo prema Dobrskom Selu. ume kroz koje smo pjeaili bile su tako guste da smo stalno ili kroz pomrinu mada su to bili najljepi dani u godini. Slavni njemaki geograf Kurt HASSERT 1995: 39 koji je dugo i temeljito izuavao geografske karakteristike Crne Gore u zapaanjima iz 1891. biljei: Na nekadanje bogatstvo uma i tekuih voda podeaju jo samo nazivi mjesta naputeni mlinovi i isuena ljunkovita rijena korita. Ili na drugom mjestu HASSERT K. 1996: 325 pie: Nijesu mone prirodne sile nego ljudi opljakali od krasa najljepi ukras i njegovo dragocjeno blago. HASSERT K. 1996: 589596 posebni prilog posvetio je nazivu Montenegro e je osim svojega miljenja iznio i tumaenja brojnih au70
Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore tora koji su se bavili montenegristikom. Jedna od pretpostavki za naziv vezana je za karakter biljnoga pokrivaa (str. 591): Prema tome umski pokriva lako je mogao da d naziv Montenegro. Za Mrkojevie i Krajinu koji se nalaze na padinama planine Rumije JOVIEVI A. 1922 iznosi zanimljive podatke o antropogenoj degradaciji uma: Izgleda da su i Mrkojevii bili obrasli umom pa su je seljaci posjekli i zemlju ubatinili. To se poznaje po ostacima ume, koja se jo i danas na mnogim mjestima nalazi i po debelom sloju zemlje koja se zadrala. Ili: Po Krajini s jezera vidi se samo g kamen i kr... U estanima je najmanje ume. Postoji obimna botanika literatura u kojoj su egzaktno okarakterisani flora i vegetacija Crne Gore kako njihovo recentno stanje tako i procesi i sukcesije kroz geoloke epohe i istorijske faze razvoja ljudskoga drutva. O tome kako su prikazani procesi degradacije uma u naunoj interepretaciji jednoga botaniara ukazaemo na nekoliko primjera iz monograje o vegetaciji irokoga pivskog podruja koju je 1958. objavio Vilotije Blei. BLEI V. 1958: 34 govori o tome da su ume crnoga bora na podruju Pive nekad bile iroko rasprostranjene i da postoji ubrzani proces njihova potiskivanja i nestajanja. Prirodnim procesom crni bor je potiskivan u niim regionima crnim grabom i dubom u viim bukvom dok su ga u subalpinskome regionu potiskivali jela smra i bukva. Blei dalje naglaava da su na iezavanje crnoga bora s prirodnih stanita najvie uticali antropogeni faktori: Mnoga mesta koja nose u osnovama svojih naziva bor danas su oranice ili panjaci. Nije jo tako redak sluaj da raonik uzore panj od bora ili kleke. BLEI V. 1958: 105 ukazuje i na proces prorjeivanja bijeloga bora koji se na planini Goliji odravao samo kao ostatak nekadanjih uma. ak i bukva koja je svojom pokrovnou davala peat crnogorskome planinskom pejzau nalazi se u procesu degradacije potiskivanja i potpunoga gubljenja praumskog karaktera. Za ovu pojavu BLEI V. 1958: 44 daje ilustrativan primjer iz Pive: Oranice i livade veine sela upe Pive stvorene su namesto gustih bukovih uma. Pre trideset godina ispod sela Seljana (Roma lug i Aluge) nalazila se gusta bukova uma sa stablima visokim do 30 metara a u preniku 5070 cm. Danas je to sve pretvoreno u njive i zasaeno vokama. No ni po emu se ne bi reklo da je tu postojala gusta bukova uma ne pre tri decenije nego ni dva stolea nazad. Blei ove navodi dva toponima Roma lug i Aluge, koji svojom semantikom upuuju na prvobitni izgled vegetacije na tim lokalitetima. 71
Vuki PULEVI
BLEI V. 1958: 42 na vrijeme je ukazao na kritinu granicu pro rjeivanja tise (Taxus baccata) u pivskim umama za koju kae: Sree se u umi bukve i jele iznad 1400 metara ona je sada vrlo retka i brzo e ieznuti. Za jelu koja ini posebnu vrijednost u crnogorskim etinarskim umama BLEI V. 1958: 44 45 & 47 kae da je u Mratinju eom potisnuta za nekih sto do dvjesta metara u vertikalnome pojasu. Analizom polena dokazao je da je jela postepeno potiskivana i da je osim ee prorijeena i prirodnim putem da je njeno mjesto vremenom zauzimala bukva. Bor krivulj, ili kako ga jo zovu klekovina bora (Pinus mughus), ini gornju umsku granicu na prostoru visokih planina Pive i Durmitora ime daje poseban peat visokoplaninskom pejzau. Uz to predstavlja zatitni pojas visoke ekonomske ume u niim pojasevima od snijenih lavina i usova. Da je pojas klekovine veoma ugroen ustanovio je BLEI V. 1958: 60 sljedeim zapisom: Velike goleti iznad pojasa subalpinske bukve nastale su potiskivanjem klekovine bora od strane stoara putem paljevina u cilju dobijanja veih panjakih povrina a na blaim zaravnima i za koenje kao npr. na planini Goliji. Da toponimi mogu imati veliku ulogu u rekonstrukciji ranijeg umskog pokrivaa i da u tom smislu imaju iri informacioni potencijal pokazali su na primjeru Srbije JOVANOVI B. & al. (1977 & 1978). Oni ne daju leksikonski pregled dendrotoponima ve se bave interpretacijama na validnim uzorcima. Autori izvode znaajne pretpostavke i zakljuke koji su i nama posluili da na slian nain sagledamo probleme degradacije vegetacije u Crnoj Gori. Na totoponimskoj onomastici bilo da je rije o tonimima u uem smislu ili totoponimima u Crnoj Gori se sistematski radi gotovo dvije decenije. Uz obradu i publikovanje nekoliko parcijalnih tema i prob lema, objavljen je i obimni leksikon Fitonimi i zoonimi u toponimiji Crne Gore (PULEVI V. & SAMARDI N. 2003). Graa izloena u tome leksikonu osim znaaja sa stanovita lingvistike ima znatno vei znaaj za rekonstrukciju biljnogeografskih sukcesija problema degradacije vegetacije, zatite prirode i sl. Grubo uzeto postoje dvije grupe toponima koje oslikavaju floristike i vegetacijske prilike na imenovanim lokalitetima: jedni koji uopteno oznaavaju karakter vegetacije i njenu ziognomiju i drugi koji preko konkretnih vrsta i rodova odreuju tip vegetacije. Toponimi uoptenog znaenja svojom semantikom nagovjetavaju opti izgled i karakter ivotnoga stanita bez naznaka koje biljne 72
Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore vrste dominiraju na oznaenim lokalitetima kao npr.: Aluga (Haluga), Andrava, Gaj, Gora, Grm, Grmlje, Gvoz(d), Gvozdovi, Lug, Matina, Mra, Mrava, Omar (Homar), Ponikva (Ponikvica), Progalica, Prodo, Ras(t), Rastovi, Rudina, Tmor, Trubjela, ibut, ibljak, uma, umnata prodo, Zabio i dr. Osnove iz kojih su izvedeni ovi toponimi, njihovi apelativi, a time i cjelovita etimologija i semantika, nijesu u crnogorskoj lingvistici dosljedno objanjeni. Jo uvijek se oslanjamo samo na laika i iskustvena tumaenja koja ne treba nipoto zaobilaziti ali bez cjelovite onomastike obrade ona ne mogu biti precizirana. Kako su toponimi vezani za konkretne objekte prirode, to se za njihovo opisivanje i objanjavanje treba koristiti i metodologijom prirodnih nauka naroito terenskim izuavanjima (botanika geograja biologija i dr.). Da onomastika krije u sebi niz zamki naroito kad se pojedini problemi jednostrano tumae pokazaemo na nekoliko primjera. Nazivu Aluga (Haluga) KARADI STEF. V. 1852: 5 81 & 603 za Crnu Goru daje pogreno tumaenje. Zaveden stihom Dok uljeze niz haluge tvrde izvodi tvrdnju da je aluga isto to i provalija (die Kluft caverno hiatus). U drugom objanjenju koje daje za Baku i Liku KARADI STEF. V. 1852: 81 istie da haluga znai isto to i travuljina, korov, to je donekle vjernije od onoga iz Crne Gore. Sigurno je da aluge mogu biti teko prohodne ali to je vie zbog umskog gustia nego zbog sloenoga reljefa. To potvruje oko 350 toponima s osnovom aluga koje su saoptili PULEVI V. & SAMARDI N. 2003: 2932. Bilo da su toponimi uzimani iz literaturnih izvora ili preko informatora najee su predstavljani kao razvijena i gusta uma. Uglavnom su oznaeni jednostavnim oblikom kao Aluga, Aluge ili pak u sintagmi koja odreuje pripadnost ili vlasnitvo kao i neku drugu karakteristiku: Mianova aluga, Bukova aluga, Andrina aluga, Male aluge, Puste aluge i dr. Ovaj tip toponima u Crnoj Gori ima iroku horizontalnu i visinsku zastupljenost to znai da floristiki sastav aluga moe biti veoma razliit zavisno od klimoregionalnih karakteristika lokaliteta oznaenih kao aluga. Kad se radi o junom dijelu Crne Gore npr. Pjeivcima e je zabiljeeno 18 ovakvih toponima aluga se moe odnositi na dubove jasenove grabove i druge sline ume. Ali kad su u pitanju pretplaninska i planinska podruja ili podruja prema everu Crne Gore onda su aluge vezane za ume iz toga vegetacijskog podruja (npr. bukva javor smra jela i dr.). 73
Vuki PULEVI
Pojam uma u toponimskim konstrukcijama oznaava u vegetacijskom znaenju kompaktne populacije umskog drvea (u vrijeme nastajanja toponima). Takvi toponimi izgledaju razliito: uma, ume, umarak, umarci, Ratkuina uma, Gusta uma, Crna uma, umanovac, Duboka uma i dr. umski pokriva na ovim lokalitetima moe kasnije antropogeno ili prirodno da se degradira ali toponimi ostaju kao edoanstvo o prvobitnome stanju. PULEVI V. & SAMARDI N. 2003: 21 zapazili su da se u jednome dijelu Crne Gore drvenasta vrsta Quercus conferta imenuje kao uma, to potvruje i toponim Remova uma u Bregovima Mijovia (selo Crnci u Piperima), koji je dobio ime po hrastu umi to monolitno naseljava ovaj lokalitet. U Nikikim Rudinama Banjanima i Grahovu jednu vrstu hrasta koju jo nijesmo identikovali imenuju kao uma i za njega kau da je bjelji od cera. Po njemu je kod Podboura nazvan i toponim umnata glavica. Apelativ um (uma) u nekim toponimima najvjerovatnije predstavlja onomatopeju. Argumente za tu pretpostavku mogu da daju toponimi: uman (potok u Vasojeviima) i tri toponima umt (izvor u Piperima i izvor i potok u Patroviima). U Crnoj Gori postoji izrazito veliki broj toponima s apelativom gora koji imaju razne oblike: Gora, Gore, Biogradska gora, erania gora, Zagora, Brezova gora, Bijela gora, Zla gora, Ravna gora, Grubanova gora, Velja gora, Meugorje, Kraljeva gora i dr. U veini sluajeva ovakvi toponimi imenovani su po umovitosti koja je bila zastupljena na nekom lokalitetu ili irem podruju tako da mogu posluiti za rekonstrukciju ranijega stanja umske vegetacije. Meutim ima u nekim primjerima i drugaijih tumaenja. Tako KARADI STEF. V. 1852: 94 daje dva uporedna tumaenja za pojam gora. U jednom ga objanjava kao oronim brdo ili planina (das Gebirge, mons), a u drugom kao uma (der Wald silva). Ove kategorije zahtijevaju multidisciplinarna izuavanja lingvistika (etimologija) i prirodoslovna (orografski i botaniki opisi objekata na samom terenu). U okolini Podgorice i na Skadarskome jezeru est je toponim Gorica (Gorice) i njime su oznaena omanja kamenita uzvienja i ostrvca. Zanimljivo je da se u lingvistikoj literaturi iznose miljenja da u ovim sluajevima gorica ne oznaava deminutiv od gora. Takoe ostaje da se svestrano objasne i mnogi drugi toponimi, kao to su Trubjela, Gvoz(d), Mrava, Tmor, Matina i sl. koji su takoe esti u Crnoj Gori i predstav74
Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore ljaju pouzdane edoke o degradaciji uma. Na mjestu nekadanjih trubjel, gvozdov i mrav koje oznaavaju nekadanje guste ume danas kao sablasti stoje opustoena erodirana podruja i ispranjeni nazivi. Drugu grupu tonima ine imenovanja koja su vezana za konkretne biljne vrste i rodove ili pak za njihove sastojine i tocenoze. Njih je u Crnoj Gori ogroman broj to su poedoili PULEVI V. & SAMARDI N. 2003. Najvie je toponimskih imenovanja po drvenastim (umskim) vrstama a ima ih i po zeljastim (ako su po neemu karakteristine ili znaajne za ovjeka) kao i po gajenim biljkama. Kao ilustraciju navodimo nekoliko strogo selektivno odabranih dendrotoponima, poto su oni instruktivni za temu oznaenu naslovom ovoga priloga: Borje, Borovo, Borije, Borie, Borovnjaci, Jelovi gvoz, Jelova gora, Buje, Bukova dolina, Bukovi gvoz, Breza, Bree, Brezna, Brezova vlaka, Cer, Cerak, Cerje, Cerova glava, Cerova prodo, Dub, Dublje, Zadublje, Dubova gora, Dubravica, Grab, Grabina, Grablje, Grabova dolina, Grabova glavica, Iva, Ive, Ivlje, Ivljaci, Ivove kite, Ivovi prodo, Jasen, Jasene doline, Jasenice, Jasenov pod, Jasenovo drijelo, Jasenje, Jela, Jelav, Jelata glavica, Jelova dolina, Jelovo osoje, Jelje, Javor, Javorak, Javorje, Javorjaa, Javorov do, Klea, Klee, Klek, Klekovaa, Klekova dolina, Klekov Magli, Lipe, Liplje, Lipova glavica, Smra, Smre, Smrii, Smrje, Smreva glavica, Tisa, Tisova rupa, Tisovac i dr. U ovakvoj ili slinoj formi postoje toponimi imenovani i po svim drugim drvenastim vrstama naroito onim lako prepoznatljivim i koji slue ovjeku za razne namjene. Sa stanovita izuavanja degradacionih procesa na umskim stanitima znaajno je utvrditi kakvo je danas floristiko stanje na takvim lokalitetima koji imaju konkretnu tonimsku nominaciju. Da li ima jele i koliko, na svim stanitima koja su po njoj nazvana? Kakvo je stanje s crnim borom javorom klekovinom bora munikom molikom pa ak i buk vom? Ve je bilo rijei o tome kako se na procese degradacije vegetacije gleda sa stanovita botanike nauke na primjeru tocenoloke monograje Vilotija Bleia (1958). Svi vegetacijski procesi koje je Blei identikovao na primjerima koje je naveo (tisa, jela, bor, bukva i dr.) mogu se dopuniti i potvrditi i onomastikim (u konkretnom sluaju totoponimskim) izuavanjima. Onomastika (u ovome sluaju tonimija i totoponimija) nije samo lingvistika disciplina ve moe temeljito da poslui i kao dopunska metoda prirodoslovnim i drugim naunim disciplinama. 75
Vuki PULEVI
O degradaciji biljnih vrsta u flori Crne Gore kao i u vegetaciji u cjelini totoponimi daju najpouzdanija edoanstva. Kao primjer naveemo etinarske vrste o kojima je ve bilo rijei: tisa, jela i crni bor. PULEVI V. & VUGDELI M. 2001: 187196 za Crnu Goru naveli su 55 toponima imenovanih po tisi. Takvi su: Tisovina, Tise, Velika tis, Tisovac, Tisovi do, Tisove glavice, Tisovae, Tisov kom, Tisove vlake, Tisova rupa i dr. S veine ovih lokaliteta tisa je nestala ili se srijee samo u vidu pojedinanih bunova sauvanih na nepristupanim lokalitetima (krape strmine i litice i dr.). U botanikoj literaturi evidentirano je svega desetak recentnih stanita ali na kojima se tisa nige ne pojavljuje u veim sastojinama ve iskljuivo u obliku usamljenih bunova. Glavni uzrok ovakve degradacije je antropogeni faktor jer je ova vrsta nemilosrdno eena i esto koriena u religioznim obredima te kao amajlija u narodnoj medicini. Toponimi s osnovom tisa dobro e posluiti u projektima revitalizacije areala i vraanja ove vrste na svoja prirodna stanita. Kad se otvori problem degradacije jele (Abies alba) kao vrste i jelovih uma kao vegetacijske kategorije, odmah se pomilja na nenadoknadive tete i to ne samo sa stanovia prirodne batine i biodiverziteta ve i sa stanovita umarske ekonomije jer se radi o najkvalitetnijem drvetu u dendrolokom smislu. Ve je reeno da je Blei (1958) ove procese konstatovao i arealski i tocenoloki objasnio. Njih su zapazili i autori iz drugih struka. Tako TADI B. 2004: 313 opisujui toponim Mala jelovina, biljei: umski pojas iznad smreanskog dijela Ljuti prema Jaitima. Nekad je to bila ista jelova uma a sad je izmijeana s bukovinom i drugim listopadnim drveem. PULEVI V. & SAMARDI N. 2003: 211221 uzorkovali su oko 400 toponima s osnovom jela kakvi su: Jela, Jelije, Jelje, Jeljak, Jelovo brdo, Jelovica, Jelovi dolovi, Jelovi gvozd, Jelovi pod, Jelova kosa, Krnja Jela, Surova jela i dr. Prirodno je da ove treba obratiti panju na oiglednu mogunost homonimnih mijeanja koje mogu razluiti povezanim istraivanjima lingvisti i botaniari. U Crnoj Gori esta su enska imena: Jela Jelica Jelena; dvije ivotinje nose imena jelen (sisar) i jelenak (insekt) a i domaoj ivotinji volu nadijevaju se imena Jelo i Jelonja... Kako je problem toponim s oznakom jela, gledano u cjelini, veoma sloen to emo se za ovu priliku zadrati samo na procesu povlaenja jele s najjunijih stanita u crnogorskom dijelu areala i pomjeranju 76
Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore togeografske granice prema everu. Iz botanike literature zna se da se jela na jugu Crne Gore zadrala samo fragmentarno na ogranienom broju lokaliteta uglavnom na Pustom Lisu i Orjenu. ak je veoma degradirala i evernije od ove granice (Njego Somina Jelovica u Banjanima). Procesi povlaenja jele tako su ubrzani da nije daleko vrijeme kad e s veine junih lokaliteta sasvim nestati. Brojni toponimi edoe da je jela bila zastupljena na poveem broju lokaliteta prema samome jugu Crne Gore od Ljeskovih doli (pjeivaka planina) preko Katunske Nahije do Orjena i Bijele gore. Tako postoje: Jelovi doli i Jelje (Ljeskovi doli) Jela krnja (Grahovo), Jelovo ljeme (Bijela gora), Jelovine i Jelovo drijelo (Donje Krivoije), Jelovica (reon Subre), Jelova korita (Gornje Krivoije), Jelovo osoje, Jelovi d, Jelova glavica, Jelova katunita, Jelova laka i Jelova vlaka (sve u Katunskoj Nahiji). I na padinama Pustoga Lisca postoje lokaliteti na kojima po svemu sudei danas vie nema jele: Jelova rupa i Jelove rupe. Kad se radi o toponimima s osnovom bor, onda je na prvom mjestu neophodna identikacija vrste na koju se dotini totoponim odnosi. To je posao za botaniare koji ukljuuju togeografske i ekoloke parametre to se najuspjenije postie neposrednim terenskim ispitivanjima. Rod Pinus (bor) u Crnoj Gori je zastupljen s pet autohotnih i 23 introdukovane vrste. Od domaih vrsta osim crnoga bora zastupljeni su jo: bijeli bor munika molika i klekovina bora. Ve su iznijeta zapaanja botaniara V. Bleia (1958) o prirodnom i antropogenom potiskivanju crnoga bora (Pinus nigra) pa je zanimljivo sagledati kako su taj problem zapaali i autori iz drugih struka. Prije pola stoljea geograf LUTOVAC M. 1957 biljei za okolinu Berana: Naziv Borje na Krevu i Borovac u ataru Kaludre svedoe o njegovom ranijem rasprostranjenju. ARKOVI LJ. 1999: 18 objanjava toponim Borovo u okolini Nedajna na Pivskoj planini: Podruje je dobilo naziv po tome to je bilo obraslo borovom umom koju su stanovnici postepeno iskrili i umsko zemljite pretvorili u oranice. Potiskivanje borovih sastojina na podruju Donje Morae konstatovao je SIMONOVI A. 2000: 25: jer su borovi brzo nestajali kako od sjee tako i od snijenih urvina usova iz Tala... Gotovo i da nema podruja u Crnoj Gori e raste crni bor (ili neka druga vrsta iz ovoga roda) a da ne postoje i toponimi koji prate ta stanita. To potvruje impozantan broj toponima koje su registrovali PULEVI V. & SAMARDI N. 2003: 3951 a koji imaju veoma razliite forme imenovanja kao npr.: Bor, Krivi bor, Jedini bor, Crni bor, Borije, Borje, 77
Vuki PULEVI
Borje Kablia, Sitno borje, Borova brda, Borovo brdo, Borova glava (48 lokaliteta) Borova glavica, Borova strana, Borova vlaka, Borovi pot, Borovi rt, Borovje, Borovik, Borovnik i dr. I ove postoje homonimna mijeanja i nejasnoe naroito prema jugu Crne Gore e su toponimi Br i Bri oronimi a ne totoponimi. Oni oznaavaju zakraena i neprohodna udubljenja tipa omanjih vrtaa (Banjani Oputna Rudina Katunska Nahija Pjeivci). Primjeri su esti: Brina, Tvrdi br, Mala brina, Vodeni br, Sitni br, Tisovi br, Jelovi br i dr. Ovo su sloeni problemi koji zahtijevaju specijalistike studije. Toponimi uvaju ili kako se to ponekad kae pamte i niz drugih znaajnih informacija vezanih za degradacione procese u prirodi. Preko njih mogu da se rekonstruiu tipovi i uzroci degradacije. Takvi procesi mogu biti izazvani prirodnim silama: vjetroizvale erozioni procesi snijeni usovi s ruilakom snagom poari izazvani elektrinim pranjenjem u atmosferi zemljotresi invazivne biljne bolesti i tetoine i dr. Na drugoj strani su antropogeni faktori kao to su: ee i krenje uma poari meliorativni zahvati, stvaranje poljoprivrednih povrina i naselja, hidroenergetski sistemi introdukcija biljnih i ivotinjskih vrsta i dr. Mnogo je vei broj toponima koji registruju antropogene uticaje nego onih koji ukazuju na prirodne procese degradacije. U prolosti su ume eene i krene najvie zbog dobijanja obradivoga zemljita, otvaranja panjaka, gradnje naselja, kao i za dobijanje ogrijevnoga i tehnikog drveta. O tome edoe toponimi: ee, eica, eina, Pajova eina, eine, eite, Poeenjak, Listoek i dr. Pojam krenje najee se odnosi na oslobaanje terena od drvea ali moe predstavljati i raiavanje odreenih povrina zemljita od prekomjernog kamenja radi stvaranja njiva i livada. Takvi toponimi su: Kr, Ravni kr, Krak, Krel, Krela, Krevina, onova krevina, Dragovia krevina, Krevina iznad Dolaca, Krevina Laleva, Krevina vabina, Krevine, Krevine Karadia, Adia krevine, Gornje krevine, Krevine iznad Pivkova dola, Male krevine, Velike krevine, Krevo i dr. Cjelovite ee i krenje uma najee ikara namjenski su sprovoene na pogodnim krenjakim lokalitetima radi dobijanja klaka (krea). Po tome su imenovani brojni lokaliteti tipa: Klaina, Klaine, Klaarda, Klaene kami, Klanica, Klakarina, Kreana (rijetko) i dr. Iz borova drveta tzv. borovine vaen je lu koji je sluio za osvjetljavanje na osnovu ega je dosta lokaliteta i imenovano: Lueva glavica, 78
Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore Lueva lastva, Lueva prodo, Luevi gradac, Luevo brdo, Luevaa, Lueva glavica, Luevi vrh, Luevine, Luevo drijelo i dr. Kora od drveta, tzv. lub koriena je kao krovna pokrivka kao i za pravljenje improvizovanih posuda, to je ostavilo traga u imenovanju lokaliteta na kojima je skidana kora: Luboder, Lubnice, Lubovac, Lubovo, Lubura i dr. Oznaavana su i mjesta e je bran list za zimsku ishranu stoke. Radnja se satojala od sasijecanja ili kresanja grana s odreenih vrsta drveta (jasen zanovijet dub i dr.) koje su se nakon suenja sadijevale (enule) u tzv. listove. Toponimi: Lisnjak, Linjak, List, Listovi, Listoek i dr. Nakon ee poveih stabala naroito ako su ea i transport drveta sprovoeni aljkavo na lokalitetima su ostajali: panjevi, krlje, debla, trupci i dr. to je potvrivano u toponimima oblika: Krlje, urove krlje, Prijeka krlja, Preeka krlja, Panj, Kovaev panj, Suvi panj, Jelovi panj, Panjae, Panje, Panjevi, Panji, Panja, Panjina, Panjine, Krkor, Krkori i dr. Zanimljivi su toponimi zasnovani na glagolu trijebiti i imenici trijebljenje. O njima nije u lingvistici pravljena specijalistika studija ali je ipak sporadino skretana panja i davani leksiki osvrti i tumaenja. KARADI STEF. V. 1852: 748 je za tzv. juno podruje rastumaio pojmove trijebiti, trijebiti se i trijebljenje. Istie da se radi o ienju npr. ueva ili voa i povra od korovskih biljaka ili drugih nepoeljnih tijela. Konkretno, imenicu trijebljenje objanjava njemakim das Subern i latinskim expurgatio to u oba sluaja znai ienje (od istiti). Karadievo tumaenje potvruju objanjenja koja za podruje Vasojevia daje BORII TIVRANSKI V. 2002: 271 & 315 za glagole trijebit i rastrijebit. Tumai ih sa oistiti, urediti npr.: istiti livade od otpadaka; pasulj oriz ito i sl. od trunja i urodice; biskati vake iz kose na glavi ili odjei. Uporeenje pokazuje da se BoriiTivranski oslonio na Karadievo tumaenje. Primjeri pokazuju da pojam trijebljenje moe imati i mnogo ira znaenja. Moe da znai i selektivno proiavanje uma od nepoeljnih drvenastih vrsta da bi se tako favorizovalo odreeno drvee. Neki autori npr. BROZOVIRONEVI D. 1987: 118 i dr. za toponime tipa Trebite i Trebak istiu da imaju religijsku motivaciju jo iz paganskih vremena. PULEVI V. & SAMARDI N. 2003: 467 & 471 naveli su vie toponima s motivacijom trijebljenja, od kojih, radi ilustracije, navodimo neka najinteresantnija: Trebaljevica, Trebaljevo, Trebeina, Trebesin (Trebein), Trebeinje, Trebije, Trebinjca, Trebjesa, Trebljevina, Trebljevi79
Vuki PULEVI
ne, Trebljevik, Trebevine, Trijebe, Trijebnik, Ruin trijebnik, Mali trijebnik, Trebovine, Trebovinski pod, Trebojska glava i dr. Toponimi tipa Trebljevina, Trebljevine, Trebljevik potvruju jekavsko jotovanje labijala. Toponimi s osnovom laz i lazina spadaju meu najbrojnije u crnogorskoj toponimiji. Gotovo ravnomjerno idu s nazivima d, dolina, uma, gora, vrh, glava, glavica i sl. PULEVI V. & SAMARDI N. 2003: 289301 selektivnim odabirom uzorkovali su vie od 500 toponima s apelativom laz koji su zastupljeni na itavom crnogorskom prostoru. Ima sluajeva da se u pojedinim selima kao npr. u Osrecima i Jasenovi (Donja Moraa) ili u Graanici (Vasojevii) nalaze desetine toponima oblika: Laz i Lazine. KARADI STEF. V. 1852: 320 daje dva objanjenja za imenicu laz. Prvo tumaenje ne ubicira i njime uopteni pojam laz tumai kao mala njiva osobito izmeu kamenja. Drugi primjer mu je konkretan i izriito ga vee za Crnu Goru. Sasvim precizno i tano kae da je laz mjesto gdje je mnogo ume isjeene (np. krenja radi)... BORIITIVRANSKI V. 2002: 147 laz objanjava kao proplanak krevina. Informator iz Pipera lugar Miladin Makoevi saoptava veoma ilustrativne primjere: ubrao je dosta drva i napravio pravu lazinu i snijeg se urvao tako da je lavina napravila lazinu. Lingvisti UPI D. & UPI . 1997: 205 za podruje Zagaraa laz opisuju s dosta nepreciznosti na dva naina. U prvom to je istina na proplanku a u drugom duga traka njive ili livade najee u kakvom ulegnuu. Za Laze isti autori kau da je est toponim i da oznaava umsku ili brdsku istinu nekad i njivu ili livadu izduenog oblika. Objanjavaju i toponim Lazina kao istina na umskom proplanku ili ravnica bez ume vea ravna povrina est toponim. upi D. & upi . vjerno su opisali konkretne toponimske lokalitete s podruja Zagaraa ali su izostavili motivaciju imenovanja laz, laze i lazina, koja se u svakom od ovih sluajeva mora vezati za krenje uma ili moda krenje u kamenjaru radi stvaranja obradivih povrina. Oito da autori nijesu imali pri ruci Karadiev Srpski rjenik. U Crnoj Gori u nekim sluajevima laz i lazina mogu imati i metaforina znaenja da po legendi predstavljaju mjesta e su se odigrale velike bitke sa eom i pogibijom. Takav je Carev laz u blizini Podgorice i Lazine ispod Ostrokih greda. Kao ilustraciju za toponime s osnovom laz i lazina odabrali smo nekoliko tipskih primjera: Laz, Konjski laz, Debeli laz, Dedin laz, edov 80
Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore laz, Klimenaki laz, Ravni laz, Stari laz, Mali laz, Velji laz, Lipov laz, Prijeki laz, Laze, Lazetina, Careva lazetina, Miloeva lazetina, Lazi, Bojovi lazi, Kastracki lazi, Stari lazi, Visitorski lazi, Lazina, Ivanova lazina, Gnjilava lazina, Kamenita lazina, Mala lazina, Velja lazina, Podlazina, Ruina lazina, Lazine, Duboke lazine, Brloke lazine, iroke lazine, Velje lazine, Peleke lazine, Bijele lazine, Lazine Bucatovia, Radanove lazine, Lazovi, Lazi, Lazinak, Lazarce, Bajovi lazovi i dr. Savremeni ovjek i pored velikih tehnikih mogunosti esto nije u stanju da zaustavi vatrene stihije koje haraju na svim prostorima zemljine kugle. Tako se i u Crnoj Gori u potonjih nekolika godina pojavilo na stotine inicijalnih poara. Veina od njih uglavnom onih koji su na pristupanim mjestima, blagovremeno se zaustavi, dok neki prerastaju u prave stihije. Odmah poslije Drugog svjetskog rata u potpunosti su izgorjele prostrane etinarske ume na planini Kamenik a u najnovije vrijeme poari su satrli vegetaciju na padinama planina Orjen i Loven. Poveih poara bilo je i u zoni zimzelene vegetacije u okolini Budve u Grblju i dr. Imenovanja mjesta po paljenju i gorenju umske vegetacije, zbivala su se u prolosti. Danas takvih imenovanja nema iako se poveao broj poara. Jednostavno reeno toponimija je popunila prostor ime su oteana preimenovanja. Kad se u cjelosti sagledaju, crnogorski toponimi sa semantikom oslonjenom na pojam oganj (vatra) mogu se podijeliti u nekolike skupine. Jedna grupa toponima vezana je za pojmove paljenje (s nekoliko oblika), paljevine i pale; druga bi se izvodila iz pojmova ar i poar a trea bi oznaavala da je na odreenome lokalitetu neto gorjelo izgorjelo (najee ume) i da postoje garita. Prvu grupu (osnova: paljenje, paljevine, pale, paljike, opaljenje i dr.) ine toponimi: Pale, Adia pale, Miluina pale, Prodanski pale, Palea, Mala palea, orovia palea, Doderska palea, Paleac, Palei, Paleine, Palj, urov palj, Ljuti palj, Markov palj, Paljeve, Paljevi, Paljevina, Gavrilova paljevina, Kakmuka paljevina, Paljevine, Paljen do, Paljeka gora, Paljeva kita, Paljika, Paljike, Paljine, Paljnice, Paljkovac, Opaljena gradina, Opaljena glava, Opaljena greda, Opaljeni do, Opaljeni vrh, Opaljena kita, Opaljenik, Opaljika, Opaljike i dr. Grupa toponima s osnovom ar ima nekoliko otvorenih homonimnih problema. Imenica ara u nekim krajevima Crne Gore je tonim kojim se imenuje kopriva (Urtica) ime mogu biti motivisana i neka toponimska 81
Vuki PULEVI
imenovanja iz priloenoga spiska. Drugi problem ine toponimi sa Skadarskoga jezera: ar, Velji ar, Averia ar, Seneski ar koji u ovom sluaju oznaavaju lokalitete s biljkama trskom i evarom. Toponimi koje kao primjere navodimo dati su pomijeano, bez isticanja homonimskih razlika na koje smo ve ukazali: ar, Borov ar, Grkov ar, Kadijin ar, Kujinjaki ar, ara, aranj do, arbine, arci, arice, are, areva, arevi, arevo, ari, arina, arine, arite, arma, arme, armeska ljut, armi jezerski, arni, arovi, arovnica, arovnine, arska kosa, arski katun, arski kr, arski put i dr. Veoma jasnu semantiku imaju toponimi Poar, Poari, Poarita, Poarnice. Grupu toponima koji pamte da je na nekim lokalitetima neto gorjelo, izgorjelo, ogorjelo, ili da su postojala garita, predstavljamo primjerima: Garevina, Garita, Garite, Gorela dolina, Gorela peina, Gorelina, Goreline, Gorevce, Garitine, Izgoreline, Izgoreljak, Izgorjele doline, Sagoreljak, Ognjevica, Ogorela glava, Ogorele lastve, Ogoreli vrh, Ogorelice, Ogorelina, Ogorelo drijelo, Ogorelovac, Ogorijevac, Ogorilovac, Ogorioc, Ogorio, Ogorjelo drijelo, Opaljena gradina, Opaljena glava, Opaljena greda, Opaljeni do, Opaljeni vrh, Opaljena kita, Opaljenik, Opaljika, Opaljike i dr. Tragove da se na nekim lokalitetima proizvodio umur edoe toponimi: Ugljari, Ugljeva jama, umurlice, umurnice, umurana. Uz njih treba pomenuti i toponime Ugarak i Ugare. Toponimski su obiljeene i staze niz koje su se prirodnim padom sputali balvani poeeni u vrletima: Voznici, Voznik, Voznik niz Ledenice, Vlaegov voznik, Valjalo, Vozarine, Japijski usov i dr. Dosta toponima imenovano je po batama, votnjacima i povrtnjacima, kao i po biljkama koje su u njima uzgajivane. Kasnije su zasadi nestajali i na njihovom mjestu obrastala je autohtona vegetacija. Kao edoanstvo ostali su toponimi: Vinograd, Vinogradac, Vinogradine, ljivnjak, Eljdita, Pipunjak, Dinjak, Lunjak, Jemita i dr. Toponimi su obiljeili i antropogene uticaje na zeljastu i travnatu vegetaciju tj. na kosne livade koje su po tome i nazivane najee kao enokos, enokosi, enokosna poljana, enokoa, enokoka rijeka, enjaci, enjak, enoeta i dr. Njih je veliki broj i u kontinuitetu visinskome i horizontalnom zastupljeni su na itavome crnogorskom prostoru. Na osnovu toponima saznajemo i o mjestima na kojima su se dogaale snijene lavine i usovi: Usov, iroki usov, Usovite, Japijski usov, 82
Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore Urvina, Urvine i dr. Ovima treba pridruiti i toponime iz grupe: Orljak, Orljevo, Orlja i dr. Oni mogu imati zoonimsku motivaciju (po ptici orlu), ali isto tako mogu obiljeavati i lokalitete niz koje se stropotava kamenje (orljava = grmljavina, oruavanje, padanje s visine). Ovakvi homonimski problemi zahtijevaju sloena multidisciplinarna izuavanja toponomastiara geografa i biologa.
Literatura BLEI V. 1958: umska vegetacija i vegetacija stena i toila doline reke Pive. Glas. Prir. muzeja 5 (11): 1108. Beograd. BORIITIVRANSKI V. 2002: Rjenik vasojevikog govora. Prosveta. Beograd. BROZOVIRONEVI D. 1987: Tragovi paganskih kranskih i islamskih kultova u toponimiji. Zbor. este jugosl. onom. konf. SANU Nau. skup knj. 37 Odelj. Jez. i Knji. knj. 7 str. 117124. Beograd. UPI D. & UPI . 1997: Renik govora Zagaraa. Srpski dijalektoloki zbornik 44 str. IXXX & 1615. Beograd. HASSERT K. 1995: Crna Gora 1 Putopisi. CID. Podgorica. HASSERT K. 1996: Crna Gora 2 Prilozi i rasprave. CID. Podgorica (Prijevod radova iz vremena 18911932). JOVANOVI B. RADULOVI S. & VIENTIJEVI M. 1977: Dendrotoponimi Srbije (van pokrajina) njihove karte i znaaj. Glas. um. fak. 52: 133185. Beograd. JOVANOVI B. & DOMAZET . 1978: Dendrotoponimi okoline Smedereva. Glas. Prir. muz. Ser. B 33: 3753. Beograd. JOVIEVI A. 1922: Crnogorsko primorje i Krajina. Srp. etn. zbor. knj. XXIII. Naselja i porijeklo stanovnitva 2: 1173. Beograd. LUTOVAC M. 1957: Ivangradska kotlina. SANU Geografski institut knj. 269. Beograd. PEJATOVI T. 1986: Srednje Polimlje i Potarje Antropogeografska ispitivanja. Reprint izdanje iz 1902 objavljeno pod pseudonimom Mrkojevi Petar Srp. etn. zbor. 4 Beograd. PULEVI V. & SAMARDI N. 2003: Fitonimi i zoonimi u toponimiji Crne Gore. DANU Posebna izdanja. Podgorica. 83
Vuki PULEVI
PULEVI V. & VUGDELI M. 2001: Yew (Taxus baccata L.) in Flora and Toponymy of Montenegro Razprave IV. razreda SAZU XLII2 Sl. 1 str. 187196. Ljubljana. SIMONOVI A. 2000: Jasenova i Jasenovci od epana do naih dana. Podgorica. SOMIJER VIJALA DE (SOMMIERES VIALLA DE) 1995: Istorijsko i politiko putovanje u Crnu Goru. CID. Podgorica (Prijevod knjige iz 1820). TADI B. 2004: Smrijeno selo u Pivi. Cetinje. ARKOVI LJ. 1999: Nedajno u Pivi na Durmitoru. Podgorica.
Vuki PULEVI VEGETATION DEGRADATION IN TOPONYMY OF MONTENEGRO Toponyms witness processes of vegetation degradation primarily deforestation caused whether by human activities (logging forest clearing re...) or by natural disasters (avalanches windstorms plant diseases etc.). Up till now about 1000 toponyms of this type have been registered in Montenegro e.g. eine eite Laz Lazina Lazovi Trebnice Trebite Trebljevina Ogorela glava Ogorelae Opaljeni ober Paljevine Pale Poar Poarita ari arite Panjevi Jelovi panj etc. Key words: vegetation degradation, toponymy, Montenegro
84
Milica LUKI (Osijek) Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera
UDK: 821.163.1(497.5)18
POPULARIZACIJA IRILOMETODSKE IDEJE U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEA NA HRVATSKOME NACIONALNOM PROSTORU (Korpus irilometodskih knjievnih tekstova)
U tekstu se analiziraju knjievno(umjetniki) tekstovi prikupljeni u zagrebakome Katolikom listu Glasniku Biskupi ja akovake i Srijemske zadarskoj Katolikoj Dalmaciji splitskome Pukom listu Viencu i brojnim drugim publikacijama s ciljem da se ukae na taj respektabilan korpus irilometodskih tekstova uglavnom prigodniarskoga karak tera i njihovu ulogu u popularizaciji irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea. U tekstu se daje i nacrt za po djelu irilometodske knjievnosti druge polovice 19. stoljea u genealokome smislu: 1. pjesnike prigodnice: a) prigodnice posveene Sv. Brai prigodnice posveene velikim irilometodijancima 19. stoljea (J. J. Strossmayeru Franji Rakome Mihovilu Pavlinoviu papi Lavu XIII. i dr.) b) epovi (epiliji); 2. epistolarni anrovi: a) okrunice ili cirkularna pisma b) adrese predstavke javna pisma; 3. retorike vrste: a) govori b) propovijedi; 4. molitve u ast Sv. Brai; 5. autobiografska proza: a) putopisi.
Kljune rijei: irilometodska batina, 19. stoljee, irilometodska knjievnost
0. Uvod Kako bi slika o ponovno armiranoj i promoviranoj irilometodskoj ideji u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome nacionalnom prostoru a koja je bila ukljuena u opeslavenske tokove bila to obuhvatnija i vjerodostojnija, u razmatranje je te problematike potrebno u obzir uzeti i respektabilan korpus knjievno(umjetnikih) tekstova razasutih uglavnom po 85
Milica LUKI
periodici toga vremena pukim kalendarima i rijetkim ukorienim zbirkama. Tekstovi su to koji svjedoe o nainima popularizacije drevne batine Sv. Konstantinairila i Metoda deset stoljea kasnije u trenutku kada je njezina snaga temeljena na zajednikome knjievnom jeziku staro slavenskome i cijelom nizu kulturolokih fenomena koji su s njim pove zani ponovno prepoznata kao integracijski imbenik meu Slavenima tzv. jezinim nacijama kako ih naziva maarski povjesniar I. Bibo1 i kao sredstvo u borbi svakog pojedinog slavenskog naroda za osamostaljenje i konstituiranje moderne nacije po uzoru na ostale europske narode. 1. Teorijski pristup Kada govorimo o korpusu irilometodske knjievnosti druge polovice 19. stoljea moramo prvenstveno imati na umu kako ona nema nikakve (ili gotovo nikakve) slinosti s tradicionalnom srednjovjekovnom irilometodskom knjievnosti osim to dijeli s njom neke od temeljnih tema i motiva poput ivota i misije Sv. Brae. U specinome drutveno politikom i kulturnom kontekstu u kojemu nastaje ona postaje znaajan imbenik drutvene angairanosti preuzimajui na sebe viestruki zadatak dijelom naslijeen iz prethodnoga razdoblja preporodne knjievnosti zadatak koji je povjeren i znanosti toga vremena: a) pomoi proirenju kulta Sv. irila i Metoda; b) ubrzati povratak crkvenoslavenskoga jezika u liturgijsku upotrebu; c) poduprijeti slavensku uzajamnost; d) poduprijeti proces oblikovanja moderne nacije; e) poduprijeti proces izmirenja Istone i Zapadne crkve. Znanstveni je diskurs diskurs ograniene komunikativnosti a budui da se irilometodska ideja eljela probiti u iroke narodne slojeve bilo je potrebno posegnuti za diskursima pojaane izraajnosti i potencirane komunikativnosti pa se tijekom druge polovice 19. stoljea poela prolirati kroz razliite knjievne anrove mahom pukoga karaktera. Analiza tekstova prikupljenih u zagrebakome Katolikom listu Glasniku Biskupija akovake i Srijemske zadarskoj Katolikoj Dalmaciji splitskome Pukom listu Viencu i brojnim drugim publikacijama pokazuje da u genolokome smislu dakako jo uvijek uvjetno moemo govoriti o sljedeoj podjeli irilometodske knjievnosti druge polovice 19. stoljea:
I. Bibo Raspad teritorijalnog statusa Srednje i Istone Europe i nastanak jezinoga nacionalizma u: I. Bibo T. Huszar J. Szucs Regije europske povijesti Zagreb 1995 str. 1824.
1
86
Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...
1. pjesnike prigodnice: a) prigodnice posveene Sv. Brai b) prigodnice posveene velikim irilometodijancima 19. stoljea (J. J. Strossmayeru Franji Rakome Mihovilu Pavlinoviu papi Lavu XIII. i dr.) c) epovi (epiliji); 2. epistolarni anrovi: a) okrunice ili cirkularna pisma b) adrese predstavke javna pisma; 3. retorike vrste: a) govori, b) propovijedi; 4. molitve u ast Sv. Brai; 5. autobiografska proza: a) putopisi. Iako je oskudan u svjetlu promiljanja P. Pavliia i ovdje moemo govoriti o anrovskome sustavu2 19stoljetne irilometodske knjievnosti budui da raspolaemo skupinom knjievnih formi koje se sve oslanjaju na istu poetiku i izmeu sebe dijele one izraajne mogunosti koje im u svjetlu poetike stoje na raspolaganju: teme stihove stilove tipove kompozicije drutvene funkcije i ostalo. Knjievne forme unutar navedenoga sustava takoer kako to kae Pavlii raunaju jedne na druge pa se raslojavaju prema svojim komunikacijskim mogunostima na razliite vrste koje su sline na opem poetikom planu svjedoei ujedno o prirodi poetike koja iza njega stoji u ovom sluaju o utjecaju drutvenih zbivanja na karakter knjievnoga ostvarenja. elimo li anrovski sustav irilometodske knjievnosti 19. stoljea smjestiti u pripadajue stilsko razdoblje onda je zasigurno rije o romantizmu za koji je kao knjievni pokret i stilsko razdoblje i karakteristino da se u pojedinim europskim zemljama javlja u doba njihovih velikih drutvenih i nacionalnih gibanja i promjena (krajem XVIII. i poetkom XIX. stoljea) kakve su iznova zahvatile hrvatski nacionalni prostor u drugoj polovici 19. stoljea to vie to je kako to tumai knjievni povjesniar i akademik Dubravko Jeli romantizam uvijek bio, gdje god se javio i kad god to bilo, tijesno vezan s idejom slobode, umjetnike ili politike a u Hrvatskoj prije svega politike!3 Budui da
2 3
P. Pavlii Knjievna genologija Liber Zagreb 1983 str. 131. Dubravko Jeli Povijest hrvatske knjievnosti, Drugo, znatno proireno izdanje, Nak-
87
Milica LUKI
se romantizam u nas ugradio najprije u pokret hrvatskoga narodnog preporoda, a time i u proces konstituiranja moderne hrvatske nacije, nije se oblikovao u homogenu i stilski istu pojavu ve je izrastao kao hrvatski knjievni romantizam u specini i samorodni knjievni stil koji nije bez dodira s europskim ali je od njega bitno drukiji. Jeli tvrdi kako nikada do tada knjievnost u Hrvatskoj nije bila tako vaan drutveni imbenik te da nikada prije i malo kada poslije hrvatska rije nije ula tako duboko u sve slojeve drutva i sve oblike drutvenog ivota niti je ikada prije tako mono utjecala na ivot pojedinca i oblikovanje individualne i kolektivne svijesti Hrvata.4 Upravo zbog ive svijesti o jedinstvu hrvatskih zemalja i na koncu jedinstvu Slavena u konfesionalnome i politikom smislu bitnom odrednicom irilometodske knjievnosti 19. stoljea moemo smatrati odnos mitskoga i nacionalnoga. Tim se je problemom u hrvatskoj znanosti o knjievnosti sustavno pozabavila Ljiljana Ina Gjurgjan5 koja u svome radu iako ne spominje ni jedno ostvarenje irilometodskoga karaktera ve svoje tvrdnje temelji na usporedbi poetika Vladimira Nazora i W. B. Yeatsa, sintetizira temeljne odrednice irilometodske knjievnosti 19. stoljea polazei od tvrdnje da u knjievnostima naroda koji nemaju vlastitu dravu a tako je to s Hrvatima u 19. stoljeu konstituiranje nacionalne svijesti ovisi o kulturi pa u skladu s tim u takvim narodima knjievnost igra vanu ulogu. Ona nadalje ulogu takve knjievnosti vidi ponajprije u ouvanju narodnoga jezika a u naemu sluaju rije je o ouvanju sintetikoga imbenika meu slavenskim narodima crkvenoslavenskoga jezika u liturgiji koji se esto iako pogreno u periodici 19. stoljea naziva narodnim jezikom. Slaveni su inae kako smo to ve ranije pokazali svoju nacionalnost shvaali kroz jezik kao bitan element nacionalnog bia ali i izvan takva poimanja jezika dakle izvan promiljanja o njemu kao konstitutivnome elementu nacionalnoga bia on postaje vaan zbog svoje uloge primarnoga imbenika u prenoenju nacionalne tradicije. Naime, ona vjerovanja i predaje koje konstituiraju nacionalno bie uvaju se ponajprije u jeziku i pomou njega prenose. Kada opisujemo irilometodsku knjievnost u drugoj polovici 19. stoljea tada vrijedi i sljedea postavka LJ. I. Gjurgjan: Knjievnost u bezdravnih naroda ima esto prosvjetiteljsku funkciju zamjenjujui tako
lada Pavii Zagreb 2004 str. 89. 4 Isto str. 147. 5 Vidi: Mitsko i nacionalno. u: Mit nacija i knjievnost kraja stoljea: Vladimir Nazor i W. B. Yeats NZMH Zg 1995.
88
kulturne institucije i nacionalno kolstvo.6 Tu prosvjetiteljsku funkciju knjievnost ispunjava na dva naina: u razdobljima bliskim racionalnoj koncepciji kao to su prosvjetiteljstvo, protorealizam, realizam, ona nastoji razviti svijest o vlastitoj tradiciji i kulturi pribliavajui povijesne injenice irokoj publici dok u razdobljima umjetnikoga stvaralatva koja su sklonija imaginativnom nastoji ispuniti prazan prostor povijesti nadomjeujui povijest mitom a faktograju imaginacijom. irilometodska knjievnost 19. stoljea imala je zadau ostvariti osjeaj nacionalnoga identiteta pa je u skladu s tim morala pribjei mitologizaciji onako kako je to opisao Roland Barthes, gdje se nacionalna polarizacija nae (hrvatsko i slavensko) strano (ono to obiljeuje neprijatelje irilometodske ideje) takoer shematizira. Naime jasnom polarizacijom dobra i zla naega i tuega stvara se jasan jednoznaan znak s kojim se je mogue identicirati. Meutim to nije jedini postupak mitologizacije. Armiranje ivotopisa Sv. Brae u knjievnome iskazu predstavlja pokuaj da se povijest rekonstruira u obliku umjetnikog mita da se drevne legende oive ime se stvara jasan recepcijski ekonomian domoljubni semantem. Gjurgjanova naglaava da je u takvu semantemu najvanije da se dokidanjem linearne naracije koja je zamijenjena ciklikim konceptom vremena prolost povezuje s budunosti u jasnoj projekciji dok se sadanjost prikazuje kao privremeno stanje koje mora biti prevladano: U toj opreci privremenosti i stalnosti ono Vjeno trijumra. Uz to jasnom polarizacijom Dobra i Zla sugerira se moralno jasan i jednoznaan sustav vrijednosti. Takav sustav vrijednosti budi u recipijenta osjeaj sigurnosti koji proizlazi iz osjeaja kontinuiteta. Takav pak osjeaj pridonosi osjeaju pripadanja jednoj tradiciji i tako jaa osjeaj nacionalnog identiteta.7 U razmatranju problematike 19stoljetne irilometodske knjievnosti moemo se posluiti i promiljanima V. megaa o suvremenoj zbilji kao knjievnome problemu. Oivljavanje problematike odnosa izmeu iskustvene grae i knjievnog uobliavanja izmeu elemenata ivotnih pria i literatnog diskursa8 ovdje treba promatrati u stvarnosti jednoga drutvenopolitikoga trenutka (zbilja) koji knjievnosti stavlja u obvezu da se njime pozabavi kao temom. Mimetika zbilja 19. stoljeu postaje ona iz 9. stoljea u kojoj se trai spas. Stav pisaca prema stvarnosti izrasta iz
Isto str. 65. Isto str. 66. 8 Vidi: Viktor mega Suvremena zbilja kao knjievni problem. u: Batui / Kravar / mega Knjievni protusvjetovi Poglavlja iz hrvatske moderne MH Zg 2001.
6 7
89
Milica LUKI
neposredno doivljenoga ili posredno usvojenoga iskustva koje je rezultat spoznaja suvremene znanosti. Legitimitet takvu korpusu tekstova u drugoj polovici 19. stoljea daju velike irilometodske obljetnice pa svi ti tekstovi poprimaju prigodniarski karakter s jedne strane a s druge vie nego se ini zasijecaju u povijesnu zbilju druge polovice 19. stoljea. Knjievnost je samo sredstvo i kao takva u drugome planu; u prvom je planu poruka koju nosi kroz pjesnike obrasce propovijedi govore koji lako i brzo prodiru u narod. Ona tei formama pojaane komunikativnosti pa zato u irilometodskoj knjievnosti 19. stoljea i nema razvijenih opsenih knjievnih formi (izuzetak su dva putopisa). Moda je i to jedan od razloga to je ta knjievnost koju s jedne strane obiljeuju romantiarske (ostati vjeran pukome nainu izraavanja) a s druge modernistike tenje (intertekstualnost u knjievnosti) ostala na margini istraivanja povjesniara hrvatske knjievnosti;9 komunikacija na strunoj i znanstvenoj razini iona ko je uspostavljena opsenim i brojnim knjigama o razliitim aspektima irilometodske problematike (pitanja o jeziku pismu izdanja kanonskih spomenika loloke rasprave itd.). I kod M. icela nalazimo tvrdnju da je nova knjievnost nakon preporodnoga razdoblja optereena imperativom aktivnog sudjelovanja kao sredstva u spoznavanju i utvrivanju nacional nog identiteta u presudnim trenucima raanja moderne hrvatske nacije a istodobno u poroajnim mukama traenja novoga jezinoknjievnog
Podatke smo provjerili u sljedeim knjievnim povijestima: Branko Vodnik Povijest hrvatske knjievnosti Knjiga I Od humanizma do potkraj XVIII. stoljea. S uvodom V. Jagia o hrvatskoj glagolskoj knjievnosti. Izdanje Matice Dalmatinske Zagreb 1913. (Izdala Matica hrvatska.) Jagiev tekst Hrvatska glagolska knjievnost podijeljen je u 5 dijelova: Razdoblje od druge polovice IX. stoljea do god. 1248 Razdoblje od 1248. do godine 1483 Razdoblje glagolske knjige od god. 14831630 Razdoblje glagolske knjievnosti od 16301750 Razdoblje od kraja XVIII. do kraja XIX. stoljea to je tekst koji s jedne strane moe dati legitimitet naim stavovima o terminu irilometodska knjievnost 19. stoljea iako Jagi u njemu spominje iskljuivo drutvenopolitiki kontekst i uvjete propadanja staroslavenske (glagoljske) liturgije i dotie samo usput pitanje Parieva Misala temeljei svoj iskaz uglavnom na podacima Luke Jelia iz knjige Fontes historici liturgiae glagolito-romanae; Slavko Jei, Hrvatskoj knjievnosti 11001941., Graki zavod Hrvatske Zagreb 1993. (prema prvom izdanju knjige: Naklada A. Velzek Zagreb 1944). Ivo Frange Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb / Cankarjeva zaloba Ljubljana 1987; Slobodan Prosperov Novak Povijest hrvatske knjievnosti. Od Baanske ploe do danas Golden marketing Zagreb 2003; Marin Franievi Povijest hrvatske renesansne knjievnosti k Zagreb 1983; Dubravko Jeli Povijest hrvatske knjievnosti. Tisuljee od Baanske ploe do postmoderne Naklada Pavii Zagreb 1997; Miroslav icel Povijest hrvatske knjievnosti. Knjiga I. Od Andrije Kaia Mioia do Augusta enoe (17501881) Naklada Ljevak Zagreb 2004.
9
90
kanona, pa se u to vrijeme najmanje razmiljalo o literarnosti, o estetskoj vrijednosti knjievnoga djela.10 Ona je optereena i dalje prosvjetiteljskim idejama i tendencijama nastojei da pozitivnim povijesnim ali i pseudopovijesnim primjerima nacionalno probudi hrvatsko itateljstvo nudi mu ideju o etikom i jezinom povezivanju Junih Slavena (i Slavena uope) koju nakon Gaja nastavljaju nositelji irilometodske ideje to su je u ranijim razdobljima ve isticali i spominjali Juraj Kriani Pavao Ritter Vitezovi Slovak Jan Kollar inicijator ideje o sveslavenskoj uzajamnosti kojega su ilirci posebno cijenili. Tako poetska matrica koja je u prvoj polovici 19. st. nosila ilirsku ideju u drugoj polovici 19. st. postaje nositeljicom irilometodske ideje organizirane u knjievnost koja se ne oblikuje u pravac ve ini korpus veliku skupinu tekstova zajednikoga nazivnika unutar razliitih knjievnih pravaca 19. stoljea. To tvrdei potujemo i postavke o kontinuitetu/diskontinuitetu koje su uveli ruski formalisti u suvremenu knjievnu teoriju jer irilometodska knjievnost druge polovice 19. stoljea ostaje u nacionalnom duhovnom donekle i anrovskom i stilskom kontinuitetu sa sebi prethodeom ilirskom knjievnosti.11 Dometnuli bismo na ovome mjestu jo i to kako vjerodostojnosti knjievnih povijesti doprinosi poznavanje i onih njezinih tokova koji ne spadaju u vrhunce i nisu nuno dijelom organiziranih poetika poput irilometodske knjievnosti 19. stoljea pa emo u nastavku donijeti podatke koji bi donekle mogli popuniti praznine na tome podruju. 2. Pjesnike prigodnice Najbrojniju kategoriju irilometodskih knjievnih tekstova ine pjesnike prigodnice posveene Sv. Brai velikim irilometodijancima 19. stoljea (J. J. Strossmayeru Franji Rakome Mihovilu Pavlinoviu papi Lavu XIII. i dr.) i jedan ep tonije epilij Sveta pria o solunskoj brai, slovjenskim apostolima Sv. Cirilu i Metodu, objelodanjen o prvoj velikoj irilometodskoj obljetnici koja se slavila u 19. stoljeu tisunici moravske misije 1863. godine u okviru albuma to ga je uredio Franjo Raki Tisunica slovjenskih apostolah Sv. irila i Metoda. Ve smo naglasili kako povijesti hrvatske knjievnosti ne biljee podatke o korpusu irilometodskih tekstova u drugoj polovici 19. stoljea. Izuzetak je Slavko Jei koji u Hrvatskoj knjievnosti 11001941. spominje samo jedno djelo, i to upravo Svetu priu, o emu kae: Godine 1863. proslavljena je tisuM. icel, Povijest hrvatske knjievnosti. Knjiga I. Od Andrije Kaia Mioia do Augusta enoe (17501881) Naklada Ljevak Zagreb 2004 str. 287/8. 11 Vidi: Maja Bokovi Stulli Povijest hrvatske knjievnosti Knjiga 1 str. 76.
10
91
Milica LUKI
godinjica dolaska Sv. irila i Metodija meu Slavene pa je tom zgodom izdana Tisunica slovjenskih apostolah Sv. Cirila i Metoda (Zagreb 1863.) s pjesnikim prinosima I. Trnskoga i P. Preradovia te znanstvenim F. Rakoga V. Jagia i M. Mesia12 a neto dalje dodaje kako I. Trnski 60ih godina 19. stoljea pjeva prigodne spjevove svetoj solunskoj brai.13 Budui da je Sveta pria potpisana inicijalima, u znanosti se pojavilo jo jedno miljenje o njezinu autorstvu. Divna Zeevi autorstvo pripisuje Janku Tomboru,14 tvrdei kako je iz teksta Svete prie jasno da ju je pisao sveenik.15 Inae Tombor iste godine u kalendaru Dragoljub pie Pjesmu na dan Svet. Cyrilla i Methoda16 kao prolegomenu tekstu Zasluge Sv. Cirila i Methoda za slavenske narode u kojemu naglaava da je slavljenje irila i Metoda prilika da se odgovori na pitanje koliko danas ljubimo svoj jezik. ini se da D. Zeevi nije znala za pismo Franje Rakoga upueno Petru Preradoviu 11. lipnja 1862. u svezi s Preradovievom pjesmom Slovjenski Dioskuri koja je uvrtena u Album tisunice. To je pismo uz jo nekoliko drugih objelodanjeno u 17. broju Vienca iz 1894. i razrjeuje dilemu o autorstvu Svete prie. Raki u njemu eksplicitno kae: Vau krasnu pjesmu im ju dobih od Trnskoga odmah ju ponesoh u tiskarnu te e se svakako tiskati u Albumu. Sadraj bit e mu dosta zanimiv; te emo u tom pogledu svakako nadkriliti Beogradjane. Od pjesnitva bit e Vaa pjesma i povei pjesmotvor od Trnskoga (istaknula M. L.).17 Sveta pria o solunskoj brai,
Hrvatskoj knjievnosti 11001941., Graki zavod Hrvatske Zagreb 1993. (prema prvom izdanju knjige: Naklada A. Velzek Zagreb 1944) str. 238. 13 Isto str. 243. 14 Janko Tombor (18251911). Po roenju Slovak; djelujui u Hrvatskoj osjeao se Hrvatom. Studij bogoslovije polazio u petanskom sjemenitu u kojemu je upoznao Adolfa Vebera Tkalevia Eugena Kvaternika Antu Starevia i druge Hrvate. Nakon zavrena kolovanja 1846. odluuje se za obavljanje sveenike slube u Hrvatskoj. Sluio je po raz nim upama akovake biskupije: od 1862. upnik je u Erdeviku od 1875. u Pikorevcima. U vrijeme Bachova apsolutizma neumorno je suraivao u Nevenu. Politikim se lancima javljao u Slavenskom jugu i u Sudslawische Zeitungu a pjesmama pripovijetkama i novelama u Nevenu Danici Katolikom listu i Dragoljubu. Godine 1867. izabran je za srijemskoga narodnog zastupnika u hrvatskom saboru. Na zajednikim hrvatskougarskim saborima 1870. i 1878. u Peti bio je hrvatski narodni zastupnik. Nakon umirovljenja ivio je u akovu. Djela: Izabrana djela, Hrvatski narodni preporod, Ilirska knjiga II, PSHK, knj. 29 Zagreb 1965. Prema: I. Frange Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb / Cankarjeva zaloba Ljubljana 1987 str. 530. 15 Divna Zeevi Puki prigodni tekstovi 19. stoljea u slavu ,slavenskih apostola irila i Metodija. u: Slovo Zagreb 1986 br. 36 str. 212. 16 Dragoljub. Hrvatski kalendar za godinu 1863. Uredio Gjuro Stjepan Deeli. U Zagrebu str. 67. 17 Pisma Franje Rakoga Petru Preradoviu, Vienac 1894 br. 17 str. 271.
12
92
slovjenskim apostolima Sv. Cirilu i Metodu (IXXXVII) stihovana je pria (spjev) spjevana u desetercu i sastavljena od pet dijelova kroz koje se razlae kronologija ivota i misije Sv. Brae Konstantina irila i Metoda. Rije je zapravo o apologiji staroslavenskoga liturgijskoga jezika. U drugome se dijelu spjeva javlja kao sekundarni anr Hvalospiev od dvanaest rimovanih etverostiha upuen Bogu i domovini a koji zahvaljuje za mogunost da se (hrvatski / slavenski) narod obraa Bogu svojim jezikom to se posebno vidi iz sljedee strofe:
Slava tebi Boe! to nam slovo krasno, Pri tvom rtveniku Zamnjet smije glasno! (XV)
Trnski taj sekundarni anr u priu uklapa u trenutku u kojemu Sv. Braa doavi u Moravsku slave svoju prvu misu na staroslavenskome narodu razumljivu jeziku:
A kad braa pri oltaru bojem Istijem se oglasie glasom Poju slavu Bogu na visini! Onud narod silni zaplakao, Zaplakao od radosti velje eg u prvu ruku neshvaae To mu sad se u duu upilo! to se o led grudih razbijalo, To mu sada srce uznosilo! (...)
Takva se postupka prihvaa kako bi pojaao taj preko Moravljana za sve slavenske narode kljuni trenutak njihove kulturne povijesti posebno ga izdvojio i naglasio kao ponovno oivljenu ideju svoga vremena jer to je ideja koja u sebi nosi sve vrline demokratskih drutava, ideja koja je simbol slobode i samostalnosti svih bolnih toaka pjesnikova vremena. Kako je spjev posveen tisugodinjici dolaska Sv. Brae meu Slavene koja se 1863. godine posebno sveano slavila meu slavenskim narodima mnogim crkvenim i kulturnim manifestacijama18 njegov prigodObiljeavanju irilometodskih obljetnica knjievnim su se uradcima pridruili i ostali Slaveni napose Slovaci meu kojima se istiu pjesnici: Andrej Sladkovi autor pjesme Lipa irilometodska i Pavol Orszag Hvjezdoslav koji je objavio krae epske pjesme: Pribina, Rastislav i alost Svatoplukova. Tisugodinjicu smrti Sv. Metoda Hvjezdoslav je proslavio velianstvenom pjesmom Psalam na tisuugodinjicu uspomene vjeronavjestitelja Sv. irila i Metoda. Objavio ju je u drugom svesku almanaha ivena posveenom Uspomeni svetih prvouitelja slavenskih irila i Metoda uz tisuugodinje sjeanje na blaenu smrt Metodovu. Vidi: tefan Vraga (Prema staroslavenskom tekstu i drugim prijevodima sastavio) ivot Sv. Konstantina irla i ivot Sv. Metoda Matica slovaka 1991.
18
93
Milica LUKI
niarski karakter zahtijevao je i pomicanje na aktualnu 19stoljetnu vremensku razinu koja je u oima Slavena bila samo preslikom uvjeta i dogaaja iz 9. stoljea koji su upravo zbog takva senzibiliteta postali pogodnom metaforom tisuu godina kasnije i to iz perspektive jednoga iz plemena slavenskih naroda hrvatskoga. Autor je glas naroda njegov zagovornik pred autoritetom Crkve i drave u elji da se staroslavenska liturgija proiri na cijeli hrvatski narod, sve hrvatske biskupije, upravo onako kako je to u senjskoj i ostalim dalmatinskim biskupijama.
Minu eto tisua godinah Otkad poe nae bogotovlje. Svi Slovjeni slave tisunicu Svoga spasa, svoga preporoda, Svi Slovjeni k jednu su svetari! Bit e slave kakve do sad nebi Po svih zemljah i na Velehradu Gdjeno svetci dane boravljahu. I slavu e slaviti na jugu Braa moja Hrvati ponosni Svomu kralju vjerni podanici. Svetkovat e god solunske brae Kakono se skoro ustanovi S voljom kralja i svetoga otca. Kau meni istina je iva Da imade u primorju sliepac, to sav misal na pamet naui Pak ga slovi od same miline, Tko ga uje pobono ga slua. A to sliepcem umnim se omili, Omili se i narodu svemu! Jo mi vele i sam vidjeh glavom Da primorac, kada slua misu, Kad mu slavu boju zapjevaju Od milinja radostno zaplae Da i dua primoreva pjeva! Al je brao sluba tud hrvatska! S toga jedan glas je po narodu, Glas se od mog otiskuje srca: Kano to je Senju na kamenju, Da je tako po svoj domovini, Po trojednoj dinoj kraljevini; Da nas nai veliki pastiri Po solunskoj podadu se brai
***
94
Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome... Da nam budu Cirili, Metodi, I to narod tako ivo eli Majka crkva da mu to udieli: Gdje se u nas slava boja pjeva Da slobodno majin glas zamnieva Da u ime Cirila Metoda Glas taj bude svjetlom milog roda.
Spomenuli smo pjesmu Petra Preradovia Slovjenski Dioskuri (XLXLIV) objavljenu u istome albumu sa Svetom priom 1863. Ona je zanimljiva zbog posebnoga naina prikazivanja Svete Brae. Zbog njihova grkoga podrijetla Preradovi u njima vidi Zeusove i Ledine sinove blizance Kastora i Poluksa (Polieduka) polubogove iz grke mitologije koji su simbol olienja bratske ljubavi i nerazdvojne povezanosti izmeu dvojice ljudi.19 Preradovi Svetu Brau die na pijedestal boanstava i jako mu je stalo da slavenstvo cijelom svijetu obznani to mu znae Sveta Braa. elja koja e se ostvariti okrunicom Lava XIII. Grande munus da Sveta Braa postanu zatitnicima cijele ope crkve a ne samo slavenskih naroda ve je prisutna u ovoj pjesmi. U krajnjemu svome smislu Preradovieve pjesnike tenje oivjet e tek potkraj 20. stoljea kada Ivan Pavao II. Svetu Brau bude proglasio suzatitnicima Europe. U okviru ideje i mita o sveslavenskoj zajednici i srodnosti slavenskih naroda dolo je do uskrsnua znaenja pojave i djela irila i Metoda kojih je dvostruko bratstvo po krvi i ivotnom pozivu trebalo pouno predstavljati i vrhunski simbol porodine povezanosti svih Slavena:
(...) Sviet Helenski u slavno si doba Dva je brata s ljubavi njihove, to ih vjerno vezae do groba, Medju svoje stavio bogove, I visoko poituju oba Povjerio njima svoje brode, Da ih morem nadziru i vode.
Kad Zeusu kraj na zemlji stie T i rod mu lien bude vlasti, Tad t brau sviet u zviezde die I mjesto joj gore dade asti Gdje i sada svom izvoru blie Blistajui u slavi se sjaju Dvijem zviezdam slavno ime daju.
19
B. Klai Rjenik stranih rijei Dioskuri gr. Dios Zeusov + koros sin str. 302.
95
Milica LUKI Takvu brau i Slavjanstvo ima; Dva su mua riedka neobina Po zasluzi najveoj medj svima Po poslanstvu bojem njemu dina; Jer Slavjanstvo dunikom je njima Da lu ona to sa neba sinu I Slavjansku porasvietli tminu.
Istim e se motivom slavenskih Dioskura u pjesmi Slovenskim Sv. Apostolima irilu i Metodu tisunim godom uvedbe staroslovenskoga jezika u liturgiji Zapadne crkve pozabaviti i Stjepan Buzoli.20 On e ih dodue pogreno smjestiti na grki poganski Olimp (...) njeko sroite Peruna Ljelja Lada (...) ali iznevjeravanjem te povijesne istine poduprijet e onu umjetniku koja e mu pomoi da naglasi vjerovjesnike osobine Svete Brae koja poganstvo (jezinike) privode svetoj vjeri (kranstvu). O znaenju djela irila i Metoda pisali su u prozi i stihu armirani pjesnici predstavnici tzv. visoke knjievnosti te brojni puki pjesnici koji su u prigodnim tekstovima u prozi i pukom desetercu o znaenju irila i Metoda informirali i pouavali najiri sloj puanstva pokazujui kako kae D. Zeevi da je ideja o junoslavenskoj zajednici nala i prepoznala u irilu i Metodu svoju zastavu i neosporni dokaz za stoljetnu kulturu i vjersku utemeljenost slavenskih naroda.21 U zbirci Jurja Kapia Puke pisme (drugo izdanje) Split 1895 skupljene su pjesme koje je Kapi objavljivao u Pukome listu prethodnih godina. Njegov je temeljni cilj produbiti poznavanje nae slavne povisnice u puku dakle sam odreuje karakter svojih napisa koji potvruje i motom Gusle gude, da narod probude oni su didaktiko tivo drutveno angairano: Htio sam pue da sazna putem pisme, koju ti najvoli, kako je u naem narodu niklo pametnih i vridnih glava; kako je svegjer kod nas bivalo po izbor junaka te kako u svitu malo ima slavnijega imena do hrvatskoga te dodaje kako mu je namjera opjevati vane dogaaje iz povjesnice slavenskih naroda: (...) jer je prostrano polje nae povisnice (...) (Iz predgovora Hrvatskom puku). U pjesmaricu su uvrtene sljedee pjesme irilometodskoga karaktera:22
Katolika Dalmacija petak 18. lipnja 1880 god. XI br. 44 str. 12. Divna Zeevi Puki prigodni tekstovi 19. stoljea u slavu ,slavenskih apostola irila i Metodija Slovo Zagreb 1986 br. 36 str. 203. 22 U zbirku su uvrtene i ove pjesme: Pisma o starinskom gradu Solinu, o njegovom rasulu i o dolasku Hrvata u dananju domovinu; Pisma o Tomislavu, prvom hrvatskom kralju, okrunjenom god. 925. po Isukrstu; Pisma o Kulinu banu, koji je banovao u Bosni
20 21
96
1. Pisma o svetim slovinskim apotolima irilu i Metodiju, koji su na ovome svitu ivili devetoga vika po Isukrstu (14);23 sastoji se od 58 katrena i pisana je u desetercu te po uzoru na ostale stilizira ivotopis Sv. Apostola. Na naslovnici Pukoga lista24 gdje je pjesma objavljena 1893. godine ispred same pjesme stoji sljedei tekst:
Svetoj Brai Slavjanskim Apotolima IRILU I METODIJU iji blagdan sutra po svemu okoliu zemaljskomu krstova crkva slavjanski narod osobito svetkuje slavi tuje PUKI LIST bez pomoi s neba u nita se ne uhvajui da puk na u duhu vire narodnog prava ponosa posvitli ojaa naputi u njihove se trude patnje ugledajui ZA SVOJE ODVITNIKE NJIH ODABIRAJUI POD NJIHOVO SE POKROVITELJSTVO stavljaju svaku blagodat nad narodom naim u njih prosei klie: Slava vam na nebu boji ugodnici Slava dika na zemlji NARODA NAEG MILJENICI SLAVA!
2. Pisma o biskupu trosmajeru (5256) 3. Pisma o Mihovilu Pavlinoviu (5766)
Ove dvije potonje pjesme promoviraju one osobine dvojice hrvatskih velikana 19. stoljea koje ih deniraju kao irilometodijance. Osvrnut emo se na Pismu o biskupu trosmajeru napisanu na Uskrs 1893. u povodu izlaska iz tiska Parieva glagoljskog Misala koja promovira one osobine toga hrvatskoga velikana 19. stoljea koje ga deni raju kao irilometodijanca. Naime biskup je Strossmayer glavni pokreta obnove irilometodske batine na hrvatskome nacionalnom prostoru pa i
od godine 11801204 po Isukrstu; Pisma kako Hrvati potukoe nemile Tatare na irokom Jelinskom polju godine 1242; Pisma o Tvrtku Kotromanoviu, prvom bosanskom kralju, koji je vladao od godine 1353 do 1391; Pisma o enidbi kneza Krsta Frankopana sa kneginjom Julijom talijankom; Pisma o Petru Zrinskom i uri mu Krstu Frankopanu; Pisma o Jelaiu banu; Pisma o Mili Gojsalievoj, koja slavno poginu za svoju otabinu godine 1649 po Isukrstu (koja se sastoji od pet dijelova duaka) te Pisma kako Dalmatince priekae u hrvatskoj Banovini miseca kolovoza godine 1891. 23 Pjesma je u Pukome listu objavljena bez dodatka koji su na ovome svitu ivili devetoga vika po Isukrstu. 24 U Splitu 4. srpnja 1893 br. 5 god. I str. 33.
97
Milica LUKI
u irim slavenskim okvirima. Upravo je on jo 1859. godine o svome prvom biskupskom posjetu Rimu u Promemoriji koju je predao papi Piu IX. potaknuo tiskanje staroslavenskih liturgijskih knjiga u hrvatskoj redakciji staro(crkveno)slavenskog jezika poglavito temeljne liturgijske knjige misala. Rezultat njegova zalaganja Pariev je glagoljski Misal iziao iz tiska u Rimu 1893. godine. Juraj je Kapi Strossmayera kao irilometodijanca opjevao u tristotine i etiri puka deseterca u kojima kronolokim redom poevi od njegova roenja biljei vane dogaaje Strossmayerova ivota (kolovanje u Beu i Peti boravak na Bekome dvoru imenovanje za biskupa sudjelovanje na Prvome vatikanskom koncilu 1870. godine i dr.) i upisuje ih u epsku pjesniku strukturu. Kapi o Strossmayeru pjeva kao to se i inae pjeva o epskim dogaajima i junacima: sve su njegove osobine hiperbolizirane sve su denirane kao uzorne. Moglo bi se gotovo rei da Kapi Strossmayerov lik denira u skladu s promiljanjima A. Jollesa25 o svetakim likovima; on ga asti na isti nain na koji asti i Sv. Brau kao svetaki uzor vrijedan oponaanja i nasljedovanja te ne proputa istaknuti njegovo biskupsko geslo: Sve za vjeru i domovinu! Za nas su posebno zanimljivi oni dijelovi te epske pjesnike strukture koji se izravno odnose na pojedine irilometodske dogaaje. Tako Kapi najprije spominje Strossmayerovo ustolienje za biskupa na drevnoj biskupskoj stolici Sv. Metoda:
(...) U srid ravne zemlje Slavonije Osta prazna biskupska stolica, Djakovaka na glasu odavna Na kojoj je i Metod sidio, to irila svetog brat je bio. (...)26
Kapi potom priu o biskupu Strossmayeru nastavlja s irilometodskom okrunicom pape Lava XIII. Grande munus iz 1880 kojom se Sveta Braa proglaavaju opim svecima Katolike crkve i velikim sveslavenskim hodoaem 1881 koje je vodio biskup Strossmayer kako bi katoliki slavenski narodi zahvalili papi za taj veliki dar:
(...) Osamdeset i prve godine Otac Papa Lave trinaesti Svega svita die na oltare Apotole naeg roda stare Svetu brau Cirila Metoda Pa Strossmayer ne ustegnu hoda, Ve tom zgodom on ode do Rima Ba na glavi prid Slovincem svima.
25 26
Vidi: A. Jolles Jednostavni oblici Matica hrvatska Zagreb 2000. Puki list 1893 br. 7 str. 49.
98
Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome... Ocu Papi Strossmayer zahvali, Apotole to nae proslavi, Te u crkvi na dan sveanosti Progovori pun Boje kriposti. ivot kaza Metoda irila Svi Slovinci plakahu od mila (...)27
U 5. broju Pukoga lista iz 1894. Juraj je Kapi objavio pjesmu od dvanaest osmerakih katrena u povodu smrti drugoga velikog irilometodijanca 19. stoljea Strossmayerova velikog prijatelja i suradnika dr. Franje Rakoga. Upravo zbog te njihove prijateljske i strune pove zanosti na istome irilometodskom polju Kapi je svoju pjesmu posvetio biskupu Strossmayeru to je izravno ve naslovom naglasio Biskupu trossmayeru prigodom smrti Frana Rakoga.28 Kapi tui nad Strossmayerovim gubitkom istie prijateljsku ljubav i suradnju dvojice velikih irilometodijanaca za dobrobit hrvatskoga naroda u maniri u kojoj su o Svetoj Brai irilu i Metodu pjevali Petar Preradovi29 i Stjepan Buzoli kao o slavenskim Dioskurima koji predstavljaju simbole olienja bratske ljubavi i nerazdvojene povezanosti dvojice ljudi. Napose Kapi istie ulogu Franje Rakoga u borbi za obnovu staroslavenskoga bogosluja na hrvatskome nacionalnom prostoru:
to si tuan trosmajere? Zato plae naa diko? Rad ega te obuzelo Uzdisanje priveliko?
Ah to velim, jadnom meni? Raki ti je priminuo Kojega si ponajvie Ti astio i ljubio. Kako narod prosvitliti, Kada ti bi zamiljao, Svegjer bi se s Franom Rakim Kao s bratom svitovao, Puki list 1893 br. 7 str. 4950. Puki list br. 5 1894 str. 36. 29 Vidi Preradovievu pjesmu Slovjenski Dioskuri u Tisunica slovjenskih apostolah Sv. Cirila i Metoda, Zagreb 1863. te Buzolievu Slovenskim Sv. Apostolima irilu i Metodu tisunim godom uvedbe staroslovenskoga jezika u liturgiji Zapadne crkve u Katolikoj Dalmaciji br. 44 god. XI 1880 str. 12.
27 28
99
Milica LUKI Jer je Raki bio glava Najbistrija iza tvoje Megju svima, to se danas U Hrvatskoj naoj broje. Ljubio je domovinu U kojoj je iznikao Glagoljicu nau lipu U Rimu je branit znao. (...) (Istaknula M. L.)
U pjesmi (est deseterakih etverostiha) koju je posvetio zagrebakome nadbiskupu Jurju Posiloviu30 Kapi istie osobine biskupa Strossmayera koje bi Posilovi trebao nasljedovati ime do izraaja iznova dolazi osobina koju za svetake likove istie ve spominjani A. Jolles imitabilnost. Posilovi bi dakle eli li biti dobar pastir svome stadu trebao nasljedovati osobine biskupa Strossmayera koje takoer imaju irilometodska obiljeja to se potencira ve poznatom Posilovievom prolou kao senjskoga biskupa koji je za svoje tadanje dijeceze Senjsku i Modruku uveo Pariev glagoljski Misal u obvezatnu uporabu:
(...) Budi dakle ti Strosmajer novi, Prui svoju dareljivu ruku Strosmajera slidi sveto dilo, Svitlost iri u hrvatskom puku.
Prigodnica S. Gregoria Slovenci biskupu Strossmayeru, 19. oujka 1888, objelodanjena u 13. broju Vienca iz 1888 (str. 1) zanimljiva je iz dvaju razloga: zato to pokazuje da je Strossmayer i meu ostalim slavenskim narodima uivao ugled obnovitelja irilometodske batine te zbog literarnoga postupka kojim se Strossmayer usporeuje sa svojim uzorima Sv. irilom i Metodom ijoj je ideji posvetio cio svoj ivot. U pjesmi se javlja i vrlo vaan motiv staroslavenskoga liturgijskog jezika za iji se povratak u uporabu Strossmayer desetljeima zduno borio:
(...) Ti zvzda vzrna si! Bil zvest si v vek Bog in rdu. Bil zvest Cirilu in Metdu, In sebi!
Te, kad Bog nam digne Strosmajera, Koji nam je pohvala i dika, Bit e nam u tuzi utiha Da imamo vridna zaminika!
Jurju Posiloviu novomu Zagrebakom nadbiskupu. u: Puki list br. 16 god. IV 1894 str. 124.
30
100
Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome... (...) Oj slava Tebi! Ti sveti bratom rodnim tam, Oj sveti e sirotim nam, Brez zvezde zdaj popotnim nam. Dve zvezdi nam sta kdaj sijali Ciril, Metodij sta se zvali... Umrla sta Ciril Metod! Kdo zdaj po njiju stezi hodi? Kdo nas po njiju vzoru vodi? Proklet zdaj njiju vzor je tod! Prokleti so pri nas obredje, Ki v njih Bog molili dedje! Ti bodi drugi nam Metod! Ti nas po poti oni vodi, Ki sveti jo je vtrl Metdij! Oj jasna, vzrna zvezda naa, Ti kai do sveti nam pot Kjer sveti jezik na se zglaa!
U istu kategoriju ulaze i pjesme: - Stjepko pani U slavu osamdesetgodinjice Biskupa Josipa Jurja Strossmayera;31 - Boidar Kukuljevi Sakcinski Velikanu Strossmayeru;32 - Petar Preradovi Biskupu Strossmayeru;33 - Ilija Okrugi Osamdesetprvom rodjendanu Josipa Jurja Strossmayera, 4. veljae 1895;34 - Stjepan Buzoli Josipu Jurju Strossmayeru pri sveanom otvoru akademijske slikare;35 - S. Buzoli Josipu Jurju Strossmayeru. Na slavu zlatne mu mise dne 14 veljae 1888. u ime dalmatinskih Hrvata;36 - August enoa, U slavu Josipa Jurja Strossmayera, biskupa bosanskoga i sriemskoga, zaetnika Hrvatskog Sveuilita na dan 19. listopada 1874;37
Vienac 1895 br. 6 str. 8283. Vienac 1881 br. 31 str. 472. 33 Vienac 1881 br. 37 str. 1. 34 Vienac 1895 br. 6 str. 1. 35 Vienac 1884 br. 51 str. 1. 36 Vienac 1888 br. 8 str. 1. 37 Vienac 1874 br. 42 str. 1.
31 32
101
Milica LUKI
Gjuro Arnold, Sjeni dra Franje Rakoga;38 (Nepoznati autor), Nad odrom dra Franje Rakoga;39 Juraj Kapi Svetom ocu papi Lavu XIII;40 (Nepoznati autor), Lavu XIII;41 U slavu zlatomisnika Sv. Otca pape Leona XIII. spjevao Petar Markovi prof.;42 Ivan Trnski, (Nai pjesnici o djakovakoj sveanosti) Slavlje;43 Franjo Markovi (Nai pjesnici o djakovakoj sveanosti) Oda;44 Milan Grlovi (Nai pjesnici o djakovakoj sveanosti), Himna;45 Stjepan Buzoli (Nai pjesnici o djakovakoj sveanosti), Pjesma;46 Gjuro Kovaevi Biskupu J. J. Strossmayeru u oi 1. listopada 1882;47 Gjuro Kovaevi (Nai pjesnici o djakovakoj sveanosti), Strossmayeru;48 Don Joso Greti (Nai pjesnici o djakovakoj sveanosti), Vladiki; B. M. Z. Prigodom jubileja Lava XIII Pjesma;49 Vladimir Bakoti Uspomeni Pape Leona XIII.;50 L. U slavu glavi rimo-katolike crkve Njegovoj Svetosti Papi Leonu XIII., prigodom petdesetgodinjice prve mu mise, slavljene 1. januara 1888.51 i jo mnoge druge.
Vienac 1894 br. 7 str. 102. Vienac 1894 br. 7 str. 104105. 40 Puki list 1893 br. 5 str. 1. 41 Katoliki list 21. srpnja 1881 br. 30 god. XXXII str. 235. 42 Vrhbosna 1. sijenja 1888 br. 24 god. II str. 387. Ta je pjesma tiskana u 1. broju Katolikoga lista iste 1888. godine a prevedena je i na talijanski jezik nastojanjem poekoga opata i upnika Ivana Bonjaka kako bi ju mogao proitati i Sv. Otac Lav XIII. Prijevod je napravio Stjepan Buzoli a zaslugom kanonika Andrije Fria pjesma je u prijevodu tiskana u Rimu. Jedan je primjerak uvezan u tvrde korice i ukraen pozlaenim papinskim grbom, kanonik Fria predao prelatu Della Volpe, maestru di camera papale, prema ijim je rijeima papa s radou primio pjesmu i udijelio apostolski blagoslov pjesniku i prevoditelju. 43 Vienac 21. listopada 1882 br. 42 god. XIV str. 678. 44 Vienac 21. listopada 1882 br. 42 god. XIV str. 679. 45 Vienac 1882 br. 43 god. XIV str. 692694. 46 Vienac 1882 br. 43 god. XIV str. 694695. 47 Glasnik 15. listopada 1882 br. 20 god. X str. 179180.
38 39 48 49
Hrvatska Bogu i Hrvatskoj asopis za zdravu prosvjetu za pouku i zabavu za hrvatski jezik 1893 br. 5 god. VIII str. 1. 50 Pjesme pape Leona XIII. (Joahima Pecci.) Tisak Leonove tiskare u Spljetu 1905 str. 1. 51 Vrhbosna 15. sienja 1888 br. 2 god. II (naslovnica).
Vienac 1882 br. 43 god. XIV str. 710711.
102
Uz ove brojne su i pjesme koje Sv. Brau aste kao svetake uzore vrijedne oponaanja i nasljedovanja pa uz ve spomenute naslove pribrajamo i sljedee pjesme: - (Nepoznati autor), U slavu slavjanskim apostolima Sv. Cirilu i Metodu prigodom tisunice obsluene 5. srpnja;52 - Ivan Ev. ari U spomen posvete crkve Svetih slavskih apostola irila i Metoda. U Sarajevu na Malu Gospojinu 1896.;53 - F. I. Despot, Peti srpnja;54 - Josip Eugen Tomi Kantata u slavu Leona XIII. prigodom sveslavenske sveanosti u Rimu dne 5 srpnja 1881.;55 - Lujko Varga Bjelovarac Svetim apostolima, irilu i Metodu. U spomen blagoslova Njihove kapele u Loretu dne 5. srpnja 1897.;56 - J. Hranilovi U ast Sv. brai irilu i Metodu. Deklamovao na koncertu Kola dne 5. srpnja 1899.;57 - Medo Puci Tisuljetna slava Sv. irilu i Metodu. (Za porabu rimo katolike crkve);58 - Ivan Trnski, Pjesma tisugodinjoj uspomeni dolazka Sv. irila i Metoda u Velegrad. (Iz eskoga od Ivana Soukupa.) Izdana trokom hrvatskoga pjevakog drutva Kolo u Zagrebu;59 - Uspomena na Cyrillo-Methodijevu sveanost60 i dr. U izdanju Katolike Dalmacije u Zadru je 1881. objelodanjena knjiica pjesama u povodu velikoga sveslavenskoga hodoaa u Rim kojim su Slaveni iskazali svoju zahvalnost papi Lavu XIII. za encikliku Grande munus iz 1880. godine61 pod nazivom Hrvatska Vila dne 5 srpnja 1881 na slavu Sv. irila i Metoda (Hrvatska biblioteica svezak IV Tiskarna I. Vodicke). U knjiici se nalaze pjesme (oznaene su samo rednim broKatoliki list 9. srpnja 1863 br. 28 god. XIV str. 217219. Vrhbosna 15. rujna 1896 br. 18 god. X str. 1. 54 Katoliki list 5. srpnja 1881 br. 27 god. XXXII (naslovnica). 55 Katoliki list 5. srpnja 1881 br. 27 (Prilog) god. XXXII. Pjesmu je uglazbio Ivan pl. Zajc. 56 Vrhbosna 1897 br. 13 god. XI str. 206. 57 Vienac 8. srpnja 1899 br. 27 god. XXXI str. 1. 58 Katoliki list 26. veljae 1863 br. 9 god. XIV str. 69. 59 Katoliki list 25. lipnja 1863 br. 26 god. XIV str. 204205. 60 Pjesmu je s talijanskoga jezika na latinski preveo prof. Luigi Goracci (sastoji se od 38 dvanaesterakih dvostiha). Vidi: Katoliki list 1885 god. XXXVI str. 133134. 61 Vidi: M. Luki Crtice o sveslavenskom hodoau u Rim 1881. (Prilog za noviju povijest glagolizma). U: Zaviajnik Zbornik Stanislava Marijanovia / Milovan Tatarin (ur.) Osijek 2004 str. 233251.
52 53
103
Milica LUKI
jevima, bez naslova): I. Stjepana Buzolia (Na ime dalmatinskih Hrvata), II. F. J. Despota III. Fra Grge Martia bosanskoga franjevca (napisana u samostanu Kreevo 13. lipnja 1881) IV. Kanonika Mihovila Pavlinovia iza koje se nalaze i opsene biljeke. Fra Grga Marti62 bliski je prijatelj biskupa Strossmayera. U godini velikoga sveslavenskog hodoaa u svom samostanu Kreevo 13. lipnja 1881. pie pukim desetercem kroniku misije Svete Brae pod geslom Strossmayerovim Sve za vjeru i domovinu! posebno naglaavajui ulogu koju papa Lav XIII. ima u tom za Slavene povijesnom trenutku:
(...) Slava Tebi Petrov nasljednie to sa Tvoje uzljuljane ladje, Sa debela mora valovita, Upev oko na brdo visoko Bistro smjeri, svu zemlju omjeri Ti razotkri grobe svetitelja, I razklopi knjige krstonose Koje piu sree u slovinstva. Ti podie nae rtvenike I uee svieu irilovu Da osvjetli tame i razsape, Da razgoni varke i zablude; Da narodi nai pobrate se Na grobovim svojih svetitelja, I nadju se pleme uzorito, U tom kolu krtenih naroda. Za krst astni, za slobodu zlatnu! iril steka Lav nam dotekao: Doteklo Ti vieka i desnice, Da lav svede ladju u tiine, Da lav nogom stupi na obale. Slava Bogu, zastave se viju, Rad slovinski prvi zavjet vri, Zavjet vri novo slovo pie: Sve za vjeru i za domovinu!
Fra Grgo Marti (24. 1. 1822 Rastovaa u Hercegovini 30. 8. 1905 Kreevo). Dok se kolovao u Zagrebu 18391841. (gimnazija) bio je aktivan meu preporoditeljima objavljivao u Danici Kolu skupljao narodne pjesme Narodne pjesme bosanske i hercegovake (1858) bio je putopisac pisac udbenika plodan pjesmotvorac. Glavno su mu djelo Osvetnici (IVII 18611883) pjesmotvor o bosanskom ivotu i borbi s Turcima. Prema: I. Frange Povijest hrvatske knjievnosti Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb / Cankarjeva zaloba Ljubljana 1987 str. 489.
62
104
Jedna od najzanimljivijih pjesama koju smo pronali u periodici 19. stoljea (Katolika Dalmacija 1880 br. 44 god. XI petak 18. lipnja str. 1) pisana je staroslavenskim jezikom u povodu 1000. godinjice uporabe staroslavenskoga jezika na hrvatskome nacionalnom prostoru. Pjesma je nastala u krilu zadarskih franjevaca treoredaca a tiskala ju je na svoj troak Matica Dalmatinska. Kako su knjievni tekstovi pisani staroslavenskim jezikom u periodici druge polovice 19. stoljea pravi raritet (poznato je da je i D. A. Pari napisao nekoliko pjesama na staroslavenskom jezi ku) pjesmu donosimo u cijelosti:
Pamet tstnijago goda staroslavjanskaga jazika v bogoslueniji
V Crkv Sv. Mihajla v Zadr slavete se dn XVII junija MDCCCLXXX Pjesn Se Slavjanom preestitij V spominanja dn slavnago Goda sego tstnijago Pae svih dn sijajet! Kimi stmi da vzveliim Slovi kimi da vzhvalim, Jegda Boga nam da hvalim Sim se slovom podajet? Joan Jerej Veliajij V Hrista mjest ie sjedet Jazik Metod ki vvedet V Crkov vlmi pohvalit. Da se pojut djela slave Isus Hrista svih nas Spasa Glagoljem naego glasa, Sred Slavjam zapoviedit. Togo radi povlast stnu Mlad jerej togode roda Preslavnago dn sej goda, im da slavit pristojno? Se urila se Metoda Sveta jeju se pisanija V njeju lice dostojno! Ima svetaja se Crkav I Hristosa vjera krasit. Ima Slavjan rod se glasit Jeju pamet likstvuj.
105
Milica LUKI I vs se vjek da pojut hvale, Isus Hrista Namjestniku: Glagolj boju Ugodniku tit da Slavjan djeluj to bo Grkom i Latinom V Crkv bist na poslueniji Svetu bratu popeeniji Dika jest i Slavjanom. Tim ne tkmo hvalit titi Sija sveta dostojajet, Nu ja sliedit podobajet Sutu v srdc vjera, dom. Bratja v III in Sv. Franiska v Zadr
U splitskome Pukom listu koji e posebno promovirati puko pjesnitvo iz 1891. (br. 15 str. 1415) u okviru teksta Doktor Jerolim Kavanjin splitski i trogirski vlastelin, koji je potpisan pseudonimom Domai Zgodopisac, u dijelu teksta u kojemu se hvali Kavanjinova63 ljubav prema hrvatskome jeziku i njegove zasluge za osnivanje Akademije hrvatske (slovinske) koja se zauzimala za prevoenje strane literature na hrvatski jezik, nalazi se i crtica o njegovoj ljubavi prema staroslavenskome jeziku te dio iz velepjesni Bogatstvo i ubotvo koji to i potvruje: I staroslavenski (glagoljski) jezik u slubi bojoj on (Jerolim Kavanjin op. M. L.) hvali i uznosi. Glagoljika misa bila mu je puno ugodna te u Pjevanju VI o tomu govori:
I Jerolim i iro Koi slovnice dvie zaee Da u ri nau rii dilo Neizreeno izree se. I u tilo se hruh obratja
Jeronim Kavanjin (4. 2. 1641 Split 29. 11. 1714 Split). Potomak doseljenike talijanske plemike obitelji doktor prava odvjetnik i pjesnik. Najpoznatije mu je djelo Povijest vanelska, poznato u znanosti pod nazivom Bogatstvo i ubotvo, kako ga je u XIX. stoljeu prekrstio Ivan Kukuljevi. To je velepjesan u trideset pjevanja s biblijskom motivikom ali s originalnim pretenzijama: npr. uz didaktiku notu pjesnik je unosio i vlastita razmiljanja i dogaaje iz povijesti Splita. Bio je lan splitske Akademije slovinske (ilirske). Djela: Bogatstvo i ubotvo, velepjesan u 30. pjevanja. Izd. trokom J. J. Strosmajera U Zagrebu 1861; Poviest vanelska bogatoga a nesrena Epuluna i uboga a estita Lazara (Bogatstvo i ubotvo) velopiesna Jerolima Kavanjina Stari pisci hrvatski knj. 22 JAZU Zagreb 1913; Oporuka Jerolima Kavanjina. Rodoslovlje. Pismo Petru Velikom, Priredio iro iin ain Split 1951. (Frange Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb / Cankarjeva zaloba Ljubljana 1987 470.)
63
106
Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome... Nek su utina slavska bratja. Koja, sminim prem uzrokom Bie nigda sustavljena; Al za mudre bistrim okom Ostae u vik potvrdjena Vlastju pameti poglavne Na isto dilo svetbe slavne. to jednom glas nebeski Naem rodu htio darovat, Nije mogo rimski teki Glasnik, nego njoj varovat, I slovinske neka s mise Na lip jezik uzvii se.
Zanimljivo je to autor teksta navodi i podatak o glagoljakim upama Splitske nadbiskupije: Neka je na znanje i to da za dobe njegove (Kavanjaninove op. M. L.) nije bilo po svim selim nadbiskupije splitske nego 36 upa od kojih u 28 govorila se je glagoljika misa a u samih 8 latinska. (Rije je o kraju 17. i po. 18. stoljea.) 3. Epistolarni anrovi Epistolarni su anrovi uz puko i umjetniko pjesnitvo u velikoj mjeri zastupljeni u irilometodskoj knjievnosti 19. stoljea. Rije je ovdje prvenstveno o okrunicama ili cirkularnim pismima ija je upotreba uglavnom ograniena na crkvene krugove. Do sada smo ve opirno pisali o velikoj skupini irilometodskih okrunica biskupa Josipa Jurja Strossmaye ra koje su svojim revolucionarnim porukama obiljeile drugu polovicu 19. stoljea i pomogle promociji i irenju irilometodske ideje a koje danas moemo prihvatiti kao knjievne tekstove par exellance.64 Uz okrunice se u javnoj komunikaciji toga vremena javljaju i tzv. adrese, jo jedan od literarnih anrova kroz koji je semantiko polje irilometodskih ideja pronalo svoj izraz. Adrese osim svoga izravnoga referiranja na recipijenta dakle osim temeljnoga znaenja imaju i osobine sveanih pisama predstavki na vladara ili na kakvu drugu istaknutu osobu. Druga polovica 19. stoljea brojne adrese vee uz sveslavensko hodoae u Rim 1881. Izvrstan je primjer adrese apela tekst Hrvati katolici! koji je po svemu sudei sasta
Vidi: M. Luki irilometodske okrunice biskupa J. J. Strossmayera u Glasniku Biskupija Bosanske i Sriemske od 1873. do 1900. godine. U: Muka kao nepresuno nadahnue kulture Vukovar kao paradigma muke Zbornik radova 4. meunarodnog znanstvenog simpozija / Jozo ike (ur.) Vukovar 2004 str. 146161. Rad je objavljen i u asopisu Republika mjeseniku za knjievnost umjetnost i drutvo br. 11 Zagreb god. LX studeni 2004 str. 97107.
64
107
Milica LUKI
vio Franjo Raki s odborom za organiziranje sveslavenskoga hodoaa a u kojemu se hrvatski narod poziva da sudjeluje u toj za sve Slavene znaajnoj manifestaciji.65 Istoj kategoriji pripada i tekst Hrvatska adresa. (Prinesli ju hrvatski hodoastnici Sv. otcu Leonu XIII. na blagdan slavenskih apostola Sv. Cirila i Metoda 1881.),66 a iz knjiice koju je Katolika Dalmacija objelodanila u povodu sveslavenskoga hodoaa 1881. vidi se kako su i ostali slavenski narodi sudionici hodoaa za tu sveanost pri redili i prikazali svoje adrese. H. Sabli Tomi tumai epistolarne anrove s obzirom na sadraj namjeru i horizont oekivanja itatelja pa kao dominantnu poziciju epistolarnoga diskursa koji se ostvaruje kroz otvorena pisma primateljem vidi publiku u cjelini to vrijedi i za irilometodske adrese jer im je sadraj iako namijenjen jednom adresatu (ovdje papi Lavu XIII) referencijalno usmjeren socijalnom politikom ili kulturolokom recentnom prostoru.67 To je anr kroz koji subjekt (ovdje je to zajednica odnosno istaknuti pojedinac koji govori u ime zajednice) moe oblikovati svoja zapaanja iskazivati stavove ili postavljati teze ali je njegova forma literarna. irilometodske adrese moemo gledati i kao otvorena pisma jer je u njima u knjievnoteorijskom smislu iskazan inicijalni povod pisanju otvorenoga pisma: potreba za ukazivanjem na osobni stav epistolarnog subjekta (zajednica), oblikovanjem vlastitih zapaanja ili postavljanjem teza i upotrebljena retorika otvorenoga pisma koja se sastoji od uvjerljiva izlaganja argumenata koji se podupiru pripovijedanjem stvarnih situacija, kontekstualizacijom teorijske diskusije. Konano rije je o anru obiljeenom apelativnom jezinom funkcijom koja se ogleda u naglaavanju uloge pojedinanoga miljenja o povijesnoj politikoj i kulturnoj stvarnosti. I na razini sadraja moemo govoriti o otvorenome pismu jer epistolarni subjekt pie o historijski referencijalnim dogaajima kojima je neposredno svjedoio a neke je i osobno doivio. 4. Retorike vrste irilometodski govori i propovijedi Nije sluajno to zastupnici irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea iskoritavaju u velikoj mjeri upravo govornike knjievne forme68 da bi promovirali svoje ideje; propovijedi i govori u uem smislu
Katoliki list 5. svibnja 1881 god. XXXII br. 18 str. 137138. Katoliki list 5. srpnja 1881 god. XXXII br. 27 str. 210211. 67 Helena Sabli Tomi Intimno i javno, Suvremena hrvatska autobiografska proza, Naklada Ljevak Zagreb 2002. 68 Vidi: Govor u retorici govornitvu. u: R. Simeon Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva Matica hrvatska Zagreb 1969 str. 435.
65 66
108
anrovi su pojaane komunikativnosti zbog injenice da se osim u usmenoj pojavljuju i u pisanoj formi. Tako su mnogi irilometodski govo ri i propovijedi naknadno zabiljeeni to se prema retorikim pravilima i preporuuje eli li se nekome govoru dati trajna vrijednost na listovima crkvenih i knjievnih asopisa pa ak i politikih kao to je to recimo sluaj s govorom Mihovila Pavlinovia: Govor P. Mihovila Pavlinovia, reen dne 30. rujna u narodnoj itaonici spljetskoj na slavi godovoj Sv. Jerolima, dalmatinskoga, njezina odvjetnika, i tisuljetnoj Sv. irila i Metoda, slovjenskih apotolah.69 Kadto je to posebna knjievna vrsta koja je namijenjena itanju a ne usmenom kazivanju pred skupom ljudi. Svrha je govora da priopi sluateljima neke injenice ili neku istinu da bi djelovao na njih i da bi ih u neto uvjerio (persuazivna znaajka govora). Zanimljivo je zapravo da irilometodski govori do kojih smo doli u svome istraivanju svi odreda sintetiziraju osobine koje su inae rasporeene u posebne govornike vrste pa tako i govor u uem smislu ima znaajke propovijedi panegirika ili pohvalnoga govora politikoga govora i sl. Posebnu je pozornost propovijedima kao knjievnim anrovima posvetio J. Bratuli u knjiici Hrvatska propovijed Od svetoga Metoda do biskupa Strossmayera. On kae kako se propovijed obraa ljudima neposrednom ivom i jasnom rijei pa zato i uva osobine tradicionalne antike retorike kao odraz uenosti naitanosti i europske govornike prakse te dodaje kako je za nae hrvatske propovijedi karakteristina i briga za skromne i neobrazovane ljude pa ih stoga obiljeuju jednostavnost i puki izraz. Bratuli nam uz ostalo pokazuje kako je propovijed kao knjievna vrsta ucijepljena u hrvatsku knjievnost od njezinih poetaka emu je dokaz Kloev glagolja, kanonski spis sastavljen od propovijedi i homilija, od kojih se jedna pripisuje Sv. Metodu a koji se dugo uvao u krugu obitelji Frankopana.70 U zagrebakom je Katolikom listu 1863. u okviru teksta U slavu slavjanskima apostolima Sv. Cirilu i Metodu prigodom tisunice obsluene 5. srpnja zabiljeena jedna od prvih irilometodskih propovijedi: Propovied prigodom tisunice slavjanskih apostolah Sv. Cirila i Metoda obsluene u prvostolnoj crkvi zagrebakoj, a reena od pre. gosp. Josipa Maria kanonika.71 Kako bi naglasio evangelizatorsku ulogu Svete Brae
Pozor 21. listopada 1863 god. 4 br. 240; 22. listopada 1863 god. 4 br. 241; 23. listopada 1863 god. 4 br. 242. 70 J. Bratuli Hrvatska propovijed Od svetoga Metoda do biskupa Strossmayera Erasmus Zagreb 1996 str. 8. Bratuli je u svojoj knjizi sabrao 31 propovijed ali ne spominje nijednu od onih koje navodimo u ovome tekstu. 71 Katoliki list 9. srpnja 1863 god. XIV br. 28 str. 219222.
69
109
Milica LUKI
kanonik Mari svoju propovijed zapoinje priom o praznovjerju Slavena i o bogovima koje su tovali prije nego su postali dijelom kranske civilizacije a potom detaljno razlae ivotopis Sv. Brae spominjui svaku pojedinanu misiju u kojoj su bili posebice moravsku te putovanje u Rim i same dogaaje u Rimu. Najzanimljiviji dio Marieve propovijedi odnosi se na promiljanja o staroslavenskome liturgijskom jeziku kao zajednikome knjievnom jeziku svih Slavena te o romantiarski intoniranim odlikama Slavena kao naroda:
(...) to se pako jezika tie to smo ga u crkvu i bogosluje uveli nije to jezik kakve ake ljudih ve jezik ogromnoga slavjanskoga naroda, kojega je Bog plemenitimi svojstvi srdca i uma, kao i ine narode obdario te koj danas sutra izza nijednog izobraena naroda zaostati nee. Slavjan je janje kod kue a lav u boju mrav u polju a sokol u gori, pak opet um mu je sklon za vjeru, srdce sklono na pokornost a volja na poslunost. On vladara svoga oboava starjeinu potuje a sve ljude ljubi. Neima plemena pod nebom, koje bi se kao Slavjan izmedju sebe ljubilo. On neizreenom njenou svoju majku svoju ljubu i svoje edo ljubi. On i tudjeg starca svojim djedom tudjeg mua stricem tudju enu strinom tudjeg vrnjaka bratom tudju mladu snahom tudju dievu sekom i sve Slavjane svojim rodom zove. Zato mu i jest kua otvorena svakomu i stol za svakoga prostrt. On je rodjen govornik i rodjen pjesnik, nit mu treba, kao njekim narodom, svetih krinjah, da svog roda uma blago uva. On pjeva i neznade kako. Jedan pjeva a drugi odpjeva te mu tako pjesme od ustah do ustah u neumrlost prelaze. Zato mu i jest jezik vitak i krepak kao bor u gori zelenoj, te kad treba poput bistra potoia izmedju cvietja i trave po dolini vijuga se te skakuu preko ljunka neizreenom milinom aptje i ubori: a kad opet treba sa svom ozbiljnou kakve ogromne rieke nis strme klisure pada te sobom valja drvlje i kamenje. On istom milinom sa Davidom pjeva, u visokoj pjesmi kao grlica gue sa Jeremijom kao rosna godina plae istom dubljinom sa Jobom Salamonom i Pavlom mudruje te na lahkih krilih u nebo nebesah sa Ivanom leti; niti u svem svetom pismu ita tako izumljena i reena imade to slovjenski jezik istom brzinom dostignuti i istim velianstvom izraziti nebi mogao. Eto kakov mu je jezik takav je i Slavjan u narodu: pa nebili bilo Bogu plakati pustit ga u gluposti progonstva i oteti od prosvjete kranstva?72
Uz ovu je propovijed zanimljiva jo jedna pojedinost: urednitvo Katolikoga lista itateljima skree pozornost na to da se propovjednik nije u svemu drao povijesne istine te da su mnogi izreeni podaci legendarnoga karaktera. Zato upuuje itatelje na knjigu Franje Rakoga Viek
72
Katoliki list 9. srpnja 1863 god. XIV br. 28 str. 220221.
110
i djelovanje Sv. Cirila i Metoda koja je izala u dvama svescima 1857. i 1959. godine.73 Govor u slavu slavenskih apostola Sv. Cirila i Metoda koji je odrao Milko Cepeli 5. srpnja 1881. u sjemeninoj crkvi u akovu naglaava primjerice uz standardne pojedinosti iz ivotopisa Sv. Brae irilovo povlaenje u osamu koje se motivira pojavom Focija. Divna Zeevi kae kako se u sferi pukih knjievnih tekstova Focije sve do danas javlja i opisu je kao puki knjievni negativac prvog reda odnosno glavni knjievni krivac za crkveni raskol,74 a u Cepelievoj propovijedi on je termin indikator jednoga od temeljnih motiva nezaobilaznih u irilometodskim tekstovima crkvenoga jedinstva izmeu katolikih i pravoslavnih Slavena koji su podijeljeni utjecajem jednoga Grka. Pozivanjem na slavensku slogu prilikom slavljenja irila i Metoda neizravno se priznaje i govori o odsutnosti sloge, a o neslozi, jalu i mrnji pie se i govori izravno kao u ovoj Cepelievoj propovijedi. Usprkos poznavanju pravoga stanja stvari knjievni irilometodski tekstovi pisani i govoreni ispisuju idealizaciju slavenstva i junoslavenstva zato to je upravo to u hrvatskom 19. stoljeu nain ispisivanja idejnoga programa. U biljeci uz tekst Za sveanost Sv. Cirila i Metoda, slavjanskih apotolah, objavljenom u Katolikome listu75 stoji (a to vrijedi i za ostale tekstove takve vrste u drugoj polovici 19. stoljea):
Vriedni jedan upnik zamoljen od vie drugovah priobuje ovdje vei dio svoje drugom njekom prigodom reene propoviedi (to znai da su sveenici irila i Metoda uzimali za primjer i onda kada nije bio njihov blagdan op. M. L.) sadravajue kratak ivotopis slavjanskih apotolah Sv. Cirila i Metoda priobuje ga kao materijal na porabu sveenstvu za nastajuu tisuljetnu svetkovinu Sv. naih apotolah. Ostavlja svakomu na volju, da si prema posebnim okolnostima i duhovnim potrebama svojih sluatelja izvede iz ivota Sv. naih vjeroviestnikah uporavu na ivot; radi esa je taj dio svoje propoviedi izostavio.
Potpuno je jasno, to smo vidjeli i iz prethodnoga primjera, da su se svi propovjednici nakon 1859. godine koristili opirnim ivotopisom Sv. Apostola iz knjige Franje Rakoga Viek i djelovanje Sv. Cyrilla i Methoda, koja se mogla nabaviti preko Katolikoga lista za 2 forinte i u Jakievoj knjiari u Zagrebu.
Isto 221. D. Zeevi str. 208. 75 Katoliki list 14. lipnja 1863 god. XIV br. 24 str. 185187; Katoliki list 18. lipnja 1863 god. XIV br. 25 str. 193195.
73 74
111
Milica LUKI
Budui da je odran u godini enciklike Lava XIII. Grande munus 1. studenoga 1880. u crkvi Sv. Katarine u Zagrebu prigodom sveanosti u slavu Sv. Cirila i Metoda, Govor Josipa Berute, upnika i narodnog zastupnika76 posebno se osvre na encikliku Grande munus i odnos Svete Stolice prema Slavenima:
(...) najvia moralna mo zastupana u papinstvu die svoj glas da oslobodi i pridigne saviest slavenskih plemenah, da zatiti njihove tradicije njihov nain miljenja njihove stare povlastice pa u koliko je do nje da uzbudi u njih tenju za slogom ka zajednikomu duevnomu radu i cilju zovu im u pamet vremena kad jo vjerski razkol nije se bio ustalio kau na Sv. apotole Cirila i Metoda kano jednako drage i tovane svim nam karike vjerskoga jedinstva nabrajaju prijanje pape koji su i nakon nastanka razkola to vlastitom ponukom, to na pronju vladarah i savjetom i uplivom svojim spremno i odluno radili za dobro onih takodjer slavenskih narodah koji su od katolike crkve bili odciepljeni...77
U periodici smo druge polovice 19. stoljea zabiljeili i sljedee govore: - Govor u slavu Sv. slavenskih apostola Cirila i Metoda. (Govorio ga dr. Antun Kran u crkvi Sv. Marije 5. srpnja o. g.);78 - Slavenski hodoastnici pred Sv. otcem. Pozdravni govor biskupa Josipa Jurja Strossmayera (na latinskom jeziku);79 - Slavenski hodoastnici pred Sv. otcem. Govor Sv. oca pape Lava XIII. slavenskim hodoasnicima (na latinskom jeziku);80 - Posveta grko-katolike crkve s. Cirila i Metodija u Zagrebu. Govor dr. Gustava Barona.81 5. Molitve u ast Svetoj Brai Molitva se obino denira kao izraz zajednitva s Bogom; ona je jednako javni kao i osobni in. U kranskoj je tradiciji uobiajena podjela molitava prema vrstama i oblicima, pa tako razlikujemo molitve pronje, zahvalnosti klanjanja i zadovoljtine a kada je rije o oblicima Suvremena nas katolika enciklopedija82 upuuje na javnu molitvu Euharistiju Sveto pismo asoslov Tre Ore osobnu molitvu duhovno tivo ili lectio
Katoliki list 11. studenoga 1880 god. XXXI br. 46 str. 364368. Isto str. 368. 78 Katoliki list 5. srpnja 1881 god. XXXII br. 27 str. 211214. 79 Katoliki list 7. srpnja 1881 god. XXXII br. 28 str. 217218. 80 Katoliki list 14. srpnja 1881 god. XXXII br. 29 str. 227232. 81 Katoliki list (Prilog bez paginacije) god. XXXVII (1886) br. 50. 82 O molitvi vidi: Suvremena katolika enciklopedija Laus Split 1998 str. 620628.
76 77
112
divina sluanje unutarnju molitvu stavljanje u Boju prisutnost meditaciju uvstvenu molitvu kontemplaciju ispit savjesti i voenje molitvenog dnevnika. Molitveni nam obrasci zbog svoje strukture i stiliziranoga iskaza daju mogunost da ih promatramo i kao literarne/knjievne anrove. Molitve u ast Sv. Brae irila i Metoda iz druge polovice 19. stoljea ulaze u kategoriju javnih molitava uglavnom su integralni dio nekoga veeg iskaza primjerice propovijedi ili kakva drugog javnog obreda i najveim su dijelom ako moemo govoriti o tematici molitve u kojima se zajednica obraa Svetoj Brai kao posrednicima za jedinstvo krana. Budui da je rije o kratkim formama navest emo ih u cjelosti. Prvu meu njima zabiljeili smo u tekstu Franje Rakoga Nabone misli na dan Sv. Cirilla i Methoda od 25. oujka 1854. objavljenom u 12. broju zagrebakoga Katolikog lista.83 To je molitva za jedinstvo katolikih i pravoslavnih slavenskih naroda koje e biti obiljeeno i jedinstvenim crkvenoslavenskim jezikom u liturgiji, to nam sugerira ponavljanje misne formule Svet, svet, svet [Gospodin Bog Sabaot (...)] ostvarene crkvenoslavenizmom svjat. I ovdje je zanimljivo ono to smo ve u vie navrata naglaavali a ega ni molitveni obrasci nisu poteeni: iako se tei crkve nomu jedinstvu, ne proputa se naglasiti tko je zapravo krivac za raskol, odnosno tko je pravovjeran a tko se odmetnuo pa tako Raki Nabone misli zavrava molitvicom:
Da na molbu ire i Metoda U jedininstvo svoje crkve vrati Zabludive slovenskog naroda; Gd e pti: svjati svjati svjati!!
U istome tekstu nalazimo jo jednu molitvenu formulu koju Raki posuuje od slovenskoga biskupa Slomeka i koristi je kao moto svome tekstu; ona je takoer sroena kao molitva za jedinstvo84 a Rakijev je tekst dobio okvir koji pojaava sadraj jednoga od prvih njegovih tekstova o Svetoj Brai:
Kdo mi poda apostolsko trombo klicati razkroplene ovice po ledenih irjavah velike Rusie, po zelenih livadah mile Serbie, Moldavce, Bosnie in Vlahie moje odloene brate po austrijskih junih dravah naj bu se najenkrat sbrali pod edno bandero Kristusovo, si prijazno roke podali kakor vrni otroci edne matere Slave prave istine slave svete izvelianske crkve naj bode eden hlev in eden pastir. Kar je pri ljudih nemogoe je mogoe pri Bogu.
83 84
Katoliki list god. 5 (1854) br. 12 str. 91. Katoliki list god. 14 (1863) br. 12 str. 89.
113
Milica LUKI
Uz prvu obljetnicu Sv. Brae koja se slavila u 19. stoljeu napisani su brojni tekstovi i odrane mnoge propovijedi. Uz jednu takvu propovijed o ivotu i misiji Slavenskih Apostola iji su dijelovi objelodanjeni u Katolikome listu pod naslovom Za sveanost Sv. Cirila i Metoda, slavjanskih apotolah,85 a za koju se kae da je nainjena prema podacima iz knji ge Franje Rakoga Viek i djelovanje Sv. Cyrilla i Methoda, vriedni jedan upnik biljei i molitvu koja se uvelike razlikuje od ostalih irilometodskih molitava. Ona se tako prirodno uklapa u tkivo propovijedi da je neosporno autorsko djelo samoga propovjednika; strukturom je takoer drukija od ostalih molitava. Sastoji se od dvaju dijelova prvi je dio pohvalna molitva koja velia vrline Svete Brae kroz njihova djela ostvarena u razliitim misijama koje su im bile povjerene; taj dio predstavlja Slavenske Apostole u smislu u kojemu Andre Jolles86 tumai lik sveca on mora biti imitabilan, mora biti imago Christi pa u ovom sluaju Sveta Braa postaju pojava na kojoj opaamo doivljavamo i spoznajemo neto to nam se u svakom pogledu ini vrijednim stremljenja i oponaanja a ujedno su i pojava koja zorno prikazuje mogunost sudjelovanja u vrlini (navjeuju ljubav ne mrze nikoga odriu se u korist drugih strpljivo podnose nepravdu neustraivi su itd.). Molitve posveene Slavenskim Apostolima poput ostalih literarnih i neliterarnih irilometodskih tekstova zrcale aktualnu stvarnost toliko esto isticanu u Strossmayerovim tekstovima i cjelokupnom njegovu angamanu devizu Prosvjetom k slobodi! na to upozorava i Divna Zeevi kada pie o pukim prigodnim tekstovima 19. stoljea u slavu irila i Metodia,87 pa su u skladu s tim iril i Metod opjevani i kao najvei slavenski prosvjetitelji. Kako bi jasno razgraniio kraj prvoga dijela molitve njezin ju autor zavrava uobiajenim litanijskim zazivom Blagoslovljeno budi sveto ime njihovo! Drugi je dio molitve pronja upuena izravno Bogu od kojega se trai da moliteljima udijeli milost da budu poput Svete Brae odnosno da budu dostojni dionici plodova koje batine po Svetoj Brai pa je opet rije o prosvjeti, napretku, znanosti i sl.
Molitva Kojimi riemi da opiem ne samo dobro koje ste poinili ve i nain kako ste ga poinili Sv. slavjanski apotoli! U prostoj vaoj klotarskoj odjei ostavili ste domovinu svoju te s kriem i Sv. evangjeljem u ruci prolazili gore i ravnice rieke i more te navieali rie ljubavi rie Katoliki list god. 14 (1863) br. 24 str. 194195. Vid: A. Jolles Legenda. u: Jednostavni oblici Matica hrvatska Zagreb 2000 str. 37. 87 Slovo Zagreb 1986 br. 36 str. 210. Takoer i u knjizi: Prolost u sadanjosti. Popularnost pukog knjievnog miljenja Mala teorijska biblioteka Osijek 1991 str. 7487.
85 86
114
Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome... mira. Vi niste mrzili nikoga: Grk ili udaljeni Kozar Arapin ili Slavjan sve ste vi bratski ljubili, za sve ste se trudili. Vi niste od onih, koje ste pokrstili iskali koristi ve ste radi njih ostavili svoju otabinu i visoke asti. Vae srdce bilo je blago i krotko koje nije nikoga ucvililo koje je i krivice trpljivno podnaalo; ali ujedno neustraivo koje je smjelo branilo pravicu i istinu proti sili i lukavtini, te se nije bojalo nikakvoga truda, nikakove borbe, nikakvoga progona. Vi niste scienili, da je kranstvo samo nauk da stoji u samih rieih ve da ono mora prodrieti svegakolikoga ovjeka oitovati se u svem njegovom ivljenju: zato ste ga razlagali razumljivo. Vi ste bili uvjereni da je ovjek Bogu premudromu i sveznajuemu tim podobniji i da tim vie hasniti moe sebi i drugomu im vie zna: zato Vaa glavna briga bila je prosvietliti ljude; zato ste se sami neumorno muili; uili tekim naporom tudje jezike izumili slavjansko pismo, dugim trudom preveli Sv. pismo i ine Sv. knjige u slavjanski jezik. Tu vi stojite jedini nenadvladani. Poslie Krista i njegovih apotolah neima Slavjan veega dobroinitelja od slavjanskih apotolah Sv. Cirila i Metoda. Blagoslovljeno budi sveto ime njihovo! A Ti, koji si razapeo nebo i osnovao zemlju, koj stanuje u viinah pa prigleda i neznatna na zemlji, uslii poniznu molbu ovdje sakupljenih: podaj da budemo vriedni ljubavi truda i progonah koje su Sv. apotoli radi nas podnieli da nauk koga su nam oni navieali prodre cielo nae bie da se ukae u svakoj naoj misli svakoj riei svakom inu; podaj Sv. Boe da budemo ljubitelji prosvjete napredka znanosti narodne knjige koju nam njihova ljubav uvela da tako prosvieenim razumom budemo sve vie podobni Tvojoj premudrosti, da budemo sve vie mogli djelovati na Tvoju slavu, na korist iskrnjega po primjeru dananjih Sv. godovnjakah, te jednom vriedni s njimi zajedno Tebe po sve vieke slaviti. Amen.
U okviru teksta K tisunici Sv. apotolah Cirila i Metoda u Katolikome listu od 12. oujka 1863.88 u kojemu se donosi Poziv biskupa crkvene pokrajine eske duhovnitvu i svim vjernikom svojih biskupijah i Poslanica Pape Pija IX. Milom Naemu Sinu Miroslavu kardinalu-sveeniku Sv. rimske crkve, nadbiskupu prakom o pomicanju balgdana Sv. Brae na 5. srpnja stoji i jednostavna molitvena formula koju Miroslav kardinal i nadbiskup praki Karlo Boromejski biskup kraljogradaki Augustin Bartol biskup litomjeriki i Ivan Valerian biskup budjejoviki preporuuju kao podrku proslavi prve 19stoljetne irilometodske obljetnice:
Molitva. Svemogui vjeni Boe koji si nas kroz blaene biskupe i izpovjednike Cirila i Metoda k jedinstvu vjere kranske pozvati dostojao udieli nam, prosimo, da, koji se sa sadanje njihove slave radujemo, po njihovih zaslugah i vjenu slavu postii zasluimo. Po Gospodu naemu Isusu Krstu koji s tobom ivi i kraljuje u jedinstvu Duha svetoga Bog na vieke viekovah. Amen.
88
Katoliki list god. 14 (1863) br. 11 str. 85.
115
Milica LUKI
U okrunici iz 1885. godine u kojoj daje upute za obiljeavanje tisunice Sv. Metoda biskup Strossmayer svome sveenstvu i vjernicima nareuje da uz javne molitve za jedinstvo Crkava koje se sastoje od triju Oenaa i triju Zdravomarija mole i molitve na ast Sv. Apostola iz knjige Bog s oviekom na zemlji biskupa Ivana Antunovia.89 Strossmayerovi ivotopisci Pavi i Cepeli biljee kako se od toga vremena Antunovievu molitvu moglo nai na svim klecalima akovake katedrale jer je biskupova elja bila da svatko tko ue u njegovu crkvu posveenu jedinstvu moli za jedinstvo.90 Na naslovnici knjige Bog s oviekom na zemlji stoji da je to Djelo predstavljajuce trojedina Boga u doticaju s oviekom, u svih njegovih vjerskih i drutvenih odnoajih.91 Antunovi je molitvu inkorporirao u kratak ivotopis Sv. Brae SS. Cyrill i Methodia apotoli Slavena s uputom da: Svaka slavska mati neka ui svoja eda da se posli Blaene Djevice mile Bogorodice utiu SS. Cyrilu i Methodiu slavenskim apotolima (...).92 Molitve poput ove Antunovieve imale su jo jednu vanu zadau one su bile izvor temeljnih podataka o ivotu i djelovanju Sv. Apostola a budui da su bile namijenjene estom ponavljanju omoguivale su da se znanja o slavenskim blagovjesnicima proire i zadre u narodu. Molitva biskupa Antunovia povezuje Sv. Brau s velikim crkvenim autoritetom Sv. Jeronimom s kojim ih je povezivala i glagoljaka tradicija osobito od 13. stoljea kada je ta veza ujedno znaila opstanak staroslavenske liturgije na jednome dijelu hrvatskoga nacionalnog prostora. Posve je jasno zato je ta Antunovieva molitva iz 1879. godine bila omiljena molitva biskupa Strossmayera ona je sukus njegova irilometodskoga programa:
Hvala Tebi svemogui Boe koji si se umah u poetku smilovao naoj krvi pa si narod Slavenski ve u prvu crkvu katoliku uvadjao koja nam je rodila slavnog uenjaka diku i slavu svih Slavena u koga se ugledali, i kano da su mu duh upili, neumrla dva brata SS. Cyrill i Methodia grki redovnici koji su naim dragim milozvunim jezikom ne samo sveto evangjelie navieivali ve i svetu Misu odpivali. Bu-
Glasnik god. 13 (1885) br. 3 str. 58. Vidi: Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko-djakovaki i sriemski 18501900 akovo 1994. 91 U nastavku slijedi: napisao i izdao Ivan Antunovich Kalako-Bake Biskupije Sveenik uz sliedeu dozvolu duhovne oblasti. Laudandum hoc eximii auctoris opus ad typum admittitur. Budapestini, die festo Immaculatae Conceptionis B. V. Mariae, anno Salutis 1878. Ludovicus m. pr. Arhiepiscopus Colocensis. Ovo hvalevriedno, estitog pisca Djelo dozvoljava se tiskati, u Budimpeti o blagdanu Neoskvrnjena Zaea bl. dj. Marije 1879. Ljudevit v. r. Nadbiskup Kalaki. 1879. Tiskom s. Seredy Obrtna Zavoda Gluhoniemih. U Vacu. 92 Bog s oviekom na zemlji str. 489.
89 90
116
Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome... dite nam uviek u Slavenstvu ivi i po imenice poznati kao apotoli po Isusovu namjestniku na svetog Petra stolici sjedeem rimskom papi za Slavenstvo opunovlateni. Vas je odlikovala gorua ljubav prema Slavenstvu jerbo ste se iz silne daljine krenuli te djeluju apotolski u Bulgarii tja do Morovaca naih braa dospili a ondud vas neprocienjene vriednosti djelokrug na svu rimsku Pannoniu iztegli da dobrim Slavenom ueete velik svienjak uskrsnula Isusa neka bi im svietlilo sve do skonanja svieta.
U Dodatku Katolike Dalmacije br. 94 od 20. prosinca 1880. (str. 23) objelodanjen je tekst prethodno otisnut u Katolikome listu Enciklika Sv. otca Leona XIII od 30. rujna o.g. o Sv. Cirilu i Metodu. Plod prvi azmanskoga kanonika Josipa Lehpamera. U njemu se predlae osnivanje Bratovtine molitve po uzoru na bratovtinu koju je odobrio papa Pio IX. breveom od 12. svibnja 1852. sa svrhom moliti se bogu za milost: neka se iztona crkva opet sjedini sa zapadnom. Taj tekst govori o propozicijama osnivanja bratovtine dunostima njezinih lanova i sl. a zanimljiv je zapravo zbog molitve koja se donosi u dodatku; rije je o slubenoj molitvi Bratovtine koja je upuena Svetoj Brai kao zagovaraima crkvenoga jedinstva:
O Boe koji si nas po Sv. brai Cirilu i Metodu u jedinstvo vjere pozvao: sadrui opet nau razluenu brau i sestre sa svetom katoli kom crkvom da bude kako na nebu tako i na zemlji jedan pastir i jedno stado; to te molimo po zaslugah Isusa Krista po zagovoru Marije Bogorodice i svetac Cirila i Metoda te svih svetih. Amen.
Iz teksta Proslava tisugodinjice smrti Sv. Metodija93 anonimnoga autora (-a-) doznajemo kako e se i Hrvati pridruiti toj sveanosti 6. travnja i kod kue i u Velehradu a inae obina vijest dobiva na zanimljivosti zbog kratke molitve u dodatku proarane staroslavenizmima:
Ote sveti Metodije slii zvanie nae uitelju blagi ... Ot tebe divna dika slovjenskom erjeom vspominajuim tvoe uenie ... Izprosi nam takove ereje koji e tvoju batinu medju nami raziriti i u vieke utvrditi.
Naveli smo na poetku da je posebna vrsta molitve asoslov brevijar ili ocij. Rije je o kratkom (brevis) molitvenom obrascu koji je uz to to je vezan za posebnu prigodu vezan i uz tono odreeno (molitveno) vrijeme u danu (ili noi). Tako se u Katolikoj Dalmaciji94 1881. uz prigodnice pisane u povodu velikoga sveslavenskoga hodoaa u Rim nalazi i molitva iz ocija sroena kao pjesma pohvalnica (Ad Laudes) od 7 katrena za koju se kae da ju je sastavio sam papa Lav XIII koji je inae slovio kao
93 94
Vienac god. 17 (1885) br. 12 str. 188. Katolika Dalmacija 27. lipnja 1881 god. XII br. 47 str. 34.
117
Milica LUKI
izvrstan pjesnik.95 I ovdje se ponavljaju poznati motivi: dijelovi ivotopisa Sv. Brae i crkveni raskol:
SS. irilu Metodu Preslavna doma svjetlosti, prijatna slavskim narodom Zdravstvujte brao godinjim Vas emo pjevom slaviti. Rim Vas doeka sveano Ogrli majka sinove, Uresi krunom Vladika Novom utvrdi jakosti. Idete vjeru Kristovu Divljim narodom dieliti; Svjetlosti blagom punite Koje prevari zabluda. Duu im istu krivice Nebeska ega razgrije; Glagovja jad izmjenjuju Cvjetii blage svetosti. Stoje sred dvora nebeskog Primite smjerne vapaje; Da vjerni budu Gospodu inite slavski narodi. Razkola sliepce, Isusa Jedino stado grlilo; sliedei stope djedinske Vjera to bolje procvala. Ti nas presveta Trojice Nebeskim arom potii I daj nam divne primjere Svetaca vjerno sliediti. Amen.
Ista se pjesma nalazi u latinskom originalu i u prijevodu na slovenski jezik (Preveo logar u Ljubljani) u knjizi Ive Prodana Povijest glagoljice i nje izvori iz 1900. na stranici 191. Na istoj je stranici u Prodanovoj knjizi i molitva u ast Sv. Apostolima na latinskom jeziku:
Omnpotens sempitrne Deus qui Slavniae gentas per Betos Confessres tuos atque Pontices Cyrillum et Methdium ad agnitinem tui nminis venre tribusti: presta ut quorum festivitte glorimur erum consrtio copulmur. Per Dminum.
U Splitu je 1905. godine objelodanjena zbirka pjesama pape Lava XIII pravim imenom Joachima Peccija Pjesme Pape Leona XIII. u prijevodu kanonika Vladimira Bakotia.
95
118
Na prethodnoj se stranici (190) Prodanove knjige nalazi himna uzeta iz asoslova Za veernju (In I. Vesperis) na latinskom i slovenskom jeziku. U biljeci uz nju stoji: tiva o ivotu ss. irila i Metoda za asoslov uzeta iz Okrunice Grande munus i doisto su najprikladnija jer poviestniki vrlo tana a u formi klasina. Prigodne himne u koliko znamo izpjevao je sam Sv. O. Papa Lav XIII. (...):
Krstjani, pojte slavo zdaj Junakoma ki vzeta v raj Lepota kin in stebra dva Naroda sta slovenskega!
V ljubezni bratu brat udan Pusti z ljubezni samostan; Ob hitita urno tje Narodom dat zvelianje. Bolgr in eh in Moravn Nebeke lui viva dan; Netete trume, divje prej, Peljata v edo Petru zdej. Vaj vena venec nevenljiv Oj ujta pronje jk ginljiv; Slovnom nekdaj dani dar, Ohranita vidva vsikdar! asti rod Vaji plemenit Naj hrani vene vere svit Kar dal prvk je, dal bo Rim, ivljenje veno dal bo vsim. Oj Stvarnik, Reenik svet Ki vir si vsega dobrega, Naj se razlega hvala Ti, Naj vena slava Ti don. Amen.
6. Putopisni tekstovi Moda od svih navedenih irilometodskih tekstova umjetnikome izrazu najvie streme dva opsena putopisa napisana u povodu istoga dogaaja: velikoga zahvalnog sveslavenskog hodoaa u Rim 1881. godine. Jedan je iziao iz pera anonimnoga akovakog hodoasnikaputopisca (vjerojatno nekoga od sveenika iz pratnje biskupa Strossmayera) koji je izlazio u Glasniku Biskupija akovake i Sriemske 1881. godine a drugomu je autor Dragutin Jambreak i nosi naziv Rimsko hodoae. Slike o sla119
Milica LUKI
venskom hodoau u Rim godine 1881. Taj je tekst najprije objavljivan na stranicama Katolikoga lista 1881/2. godine a potom i u samostalnoj knjizi (Zagreb 1882). Njegovu je knjievnu vrijednost potvrdio i Adolfo Veber Tkalevi hrvatski knjievnik i jezikoslovac u svome kritikom osvrtu Sud o rimskom hodoau.96 Taj putopis spominje i Ante Frani u svojoj knjizi Hrvatski putopisi romantizma (Zadar 1983 str. 104).97 6. Zakljuna razmatranja Iako korpus irilometodskih knjievno(umjetnikih) tekstova iz druge polovice 19. st. nije ni izdaleka iscrpljen budui da su se u to vrijeme i brojni drugi asopisi98 (a potvrdili smo da su upravo oni izvor ovakvih tekstova) osim navedenih bar sporadino bavili irilometodskom problematikom dali smo jedan pregled koji potvruje da bismo spomenute tekstove, ako ne zbog drugih razloga, onda bar zbog brojnosti trebali uzeti u obzir registrirati i protumaiti kako bi nai zakljuci o tome dijelu hrvatske knjievnojezine povijesti bili obuhvatniji i vjerodostojniji. Iako su mahom razasuti po periodici 19. stoljea oni postoje vee ih zajednika poetika nit koja nam daje pravo da govorimo o irilometodskoj knjievnosti 19. stoljea i ne bi smjeli biti zaobilaeni ni kao konstitutivna sastavnica hrvatske knjievnosti ni kao graa za paleoslavistike studije koje promiljaju ukljuenost batine Slavenskih Apostola u 19. stoljee.
Izvori 1. Antunovi Ivan Bog s oviekom na zemlji, napisao i izdao Ivan Antunovich Kalako-Bake Biskupije Sveenik uz sliedeu dozvolu duhovne oblasti. Laudandum hoc eximii auctoris opus ad tyVidi: Katoliki list 1882 br. 46 god. XXXIII str. 362364. Pomalo udi to se spomenuti akovaki putopis iako literarnim vrijednostima ne zaostaje za Jambreakovim osim to je mnogo krai kod Frania uope ne spominje. 98 Primjerice: Hrvatska vila, Zagreb (1880); Slovinac, ilustrovani list za knjievnost, umjetnost i obrtnost Dubrovnik (1877); Iskra, knjievno-pouni listopad, Novi hercegovaki bosiljak, Mostar (1882); Hrvatska (prilog Katolike Dalmacije) Zadar (1883); Neven, Sombor; Pozor, list Neovisne narodne stranke (1859); Sriemski Hrvat, Vukovar (politika, pouka zabava) (1877); Sloboda, pravaki list (1877) Kvarner izlazi u Bakru 2 puta mjeseno; Narodni list, list Narodne hrvatske stranke u Dalmaciji Zadar (1861); Narod, Split izlazi 2 puta tjedno; Naa Sloga, gospodarstvo i politika Trst Ogranak istarskih Hrvata.
96 97
120
pum admittitur. Budapestini, die festo Immaculatae Conceptionis B. V. Mariae, anno Salutis 1878. Ludovicus m. pr. Arhiepiscopus Colocensis. Ovo hvalevriedno, estitog pisca Djelo dozvoljava se tiskati, u Budimpeti o blagdanu Neoskvrnjena Zaea bl. dj. Marije 1879. Ljudevit v. r. Nadbiskup Kalaki. 1879. Tiskom s. Seredy Obrtna Zavoda Gluhoniemih. U Vacu. 2. Dragoljub. Hrvatski kalendar za godinu 1863. Uredio Gjuro Stjepan Deeli. U Zagrebu. 3. Glasnik Biskupija akovake i Sriemske, akovo, 1882 br. 20 god. X. 4. Glasnik Biskupija akovake i Sriemske 1885 br. 3 god. XIII. 5. Hrvatska Bogu i Hrvatskoj asopis za zdravu prosvjetu za pouku i zabavu za hrvatski jezik 1893 br. 5 god. VIII. 6. Kapi Juraj Puke pisme (drugo izdanje) Split 1895. 7. Katolika Dalmacija Zadar 1880 br. 44 god. XI. 8. Katolika Dalmacija Zadar 1881 br. 47 god. XII. 9. Katoliki list Zagreb 1854 br. 12 god. V. 10. Katoliki list Zagreb 1863 br. 9 god. XIV. 11. Katoliki list Zagreb 1863 br. 11 god. XIV. 12. Katoliki list Zagreb 1863 br. 12 god. XIV. 13. Katoliki list Zagreb 1863 br. 24 god. XIV. 14. Katoliki list Zagreb 1863 br. 25 god. XIV. 15. Katoliki list Zagreb 1863 br. 26 god. XIV. 16. Katoliki list Zagreb 1863 br. 28 god. XIV. 17. Katoliki list, Zagreb 1880 br. 46 god. XXXI. 18. Katoliki list Zagreb 1881 br. 18 god. XXXII. 19. Katoliki list Zagreb 1881 br. 27 god. XXXII. 20. Katoliki list Zagreb 1881 br. 28 god. XXXII. 21. Katoliki list Zagreb 14. srpnja 1881 br. 29 god. XXXII. 22. Katoliki list Zagreb 1881 br. 30 god. XXXII. 23. Katoliki list, 1882 br. 46 god. XXXIII. 24. Katoliki list Zagreb 1885 god. XXXVI. 25. Katoliki list Zagreb 1886 br. 50 god. XXXVII. 26. Pjesme pape Leona XIII. (Joahima Pecci.) Tisak Leonove tiskare u Spljetu 1905. 27. Pozor Zagreb 21. listopada 1863 br. 240 god. IV. 28. Pozor Zagreb 22. listopada 1863 br. 241 god. IV. 29. Pozor, Zagreb 23. listopada 1863 br. 242 god. IV. 121
Milica LUKI
30. Prodan, Ivo, Povijest glagoljice i nje izvori, Zadar 1900. 31. Puki list Split 1893 br. 5 god. III. 32. Puki list Split 1893 br. 7 god. III. 33. Puki list Split br. 5 1894 god. IV. 34. Puki list Split br. 16 1894 god. IV. 35. Raki Franjo (ur.) Tisunica slovjenskih apostolah Sv. Cirila i Metoda, Zagreb 1863. 36. Vienac Zagreb 1874 br. 42 god. VI. 37. Vienac, Zagreb 1881 br. 31 god. XIII. 38. Vienac, Zagreb 1881 br. 37 god. XIII. 39. Vienac Zagreb 1882 br. 42 god. XIV. 40. Vienac Zagreb 1882 br. 43 god. XIV. 41. Vienac, Zagreb 1884 br. 51 god. XVI. 42. Vienac Zagreb 1885 br. 12 god. XVII. 43. Vienac Zagreb 1888 br. 8. 44. Vienac Zagreb 1894 br. 7. 45. Vienac Zagreb 1894 br. 17. 46. Vienac Zagreb 1895 br. 6. 47. Vienac Zagreb 1899 br. 27 god. XXXI. 48. Vraga tefan (Prema staroslavenskom tekstu i drugim prijevodima sastavio), ivot Sv. Konstantina irla i ivot Sv. Metoda, Matica slovaka 1991. 49. Vrhbosna 1. sijenja 1888 br. 24 god. II. 50. Vrhbosna 15. rujna 1896 br. 18 god. X. 51. Vrhbosna 15. sienja 1888 br. 2 god. II. 52. Vrhbosna 1897 br. 13 god. XI. 122 Literatura Bibo Itvan Raspad teritorijalnog statusa Srednje i Istone Evrope i nastanak jezinoga nacionalizma. U: I. Bibo T. Huszar J. Szucs, Regije europske povijesti Zagreb 1995 str. 1824. Bokovi Stulli Maja Divna Zeevi Usmena i puka knjievnost, Povijest hrvatske knjievnosti Knjiga 1 Zagreb 1978. Bratuli Josip Hrvatska propovijed Od svetoga Metoda do biskupa Strossmayera Erasmus Zagreb 1996. Cepeli Milko Matija Pavi Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko-djakovaki i sriemski 18501900 akovo 1994. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb / Cankarjeva zaloba Ljubljana 1987.
Frani Ante Hrvatski putopisi romantizma, Zadar 1983. Franievi Marin Povijest hrvatske renesansne knjievnosti, kolska knjiga Zagreb 1983. Gjurgjan Ljiljana Ina Mit, nacija i knjievnost kraja stoljea: Vladimir Nazor i W. B. Yeats NZMH Zagreb 1995. Jeli Dubravko Povijest hrvatske knjievnosti, Drugo, znatno proireno izdanje Naklada Pavii Zagreb 2004. Jeli Dubravko Povijest hrvatske knjievnosti. Tisuljee od Baanske ploe do postmoderne Naklada Pavii Zagreb 1997. Jei, Slavko, Hrvatskoj knjievnosti 11001941. Graki zavod Hrvatske Zagreb 1993. (prema prvom izdanju knjige: Naklada A. Velzek Zagreb 1944). Jolles Andre Jednostavni oblici Matica hrvatska Zagreb 2000. Klai Bratoljub Rjenik stranih rijei Zagreb 1968. Luki Milica irilometodske okrunice biskupa J. J. Strossmayera u Glasniku Biskupija Bosanske i Sriemske od 1873. do 1900. godine. U: Muka kao nepresuno nadahnue kulture Vukovar kao paradigma muke, Zbornik radova 4. meunarodnog znanstvenog simpozija / Jozo ike (ur.) Vukovar 2004 str. 146161 ili u: Republika mjeseniku za knjievnost umjetnost i drutvo br. 11 Zagreb god. LX studeni 2004 str. 97107. Luki Milica Crtice o sveslavenskom hodoau u Rim 1881. (Prilog za noviju povijest glagolizma). U: Zaviajnik, Zbornik Stanislava Marijanovia / Milovan Tatarin (ur.) Osijek 2004 str. 233251. Pavlii Pavao Knjievna genologija Liber Zagreb 1983. Prosperov Novak, Slobodan, Povijest hrvatske knjievnosti. Od Baanske ploe do danas Golden marketing Zagreb 2003. Prolost u sadanjosti. Popularnost pukog knjievnog miljenja, Mala teorijska biblioteka Osijek 1991. Sabli Tomi Helena, Intimno i javno, Suvremena hrvatska autobiografska proza Naklada Ljevak Zagreb 2002. Simeon, Rikard, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Matica hrvatska Zagreb 1969. Suvremena katolika enciklopedija Laus Split 1998. icel, Miroslav, Povijest hrvatske knjievnosti. Knjiga I. Od Andrije Kaia Mioia do Augusta enoe (17501881) Naklada Ljevak Zagreb 2004. 123
Milica LUKI
Vodnik, Branko, Povijest hrvatske knjievnosti, Knjiga I, Od humanizma do potkraj XVIII. stoljea. S uvodom V. Jagia o hrvatskoj glagolskoj knjievnosti. Izdanje Matice Dalmatinske Zagreb 1913. (Izdala Matica hrvatska). Zeevi Divna Puki prigodni tekstovi 19. stoljea u slavu slavenskih apostola irila i Metodija Slovo Zagreb 1986 br. 36 str. 203316. mega Viktor Suvremena zbilja kao knjievni problem. U: Batui / Kravar / mega Knjievni protusvjetovi, Poglavlja iz hrvatske moderne MH Zagreb 2001.
Milica LUKI THE POPULARIZATION OF CYRILLO-METHODIAN CONCEPT THROUGHOUT THE CROATIAN NATIONAL AREA OF THE SECOND HALF OF THE NINETEENTH CENTURY The text analyses literary (artistic) texts collected in Zagreb Catholic newsletter Katoliki List the herald of dioceses of Srijem and akovo Glasnik Biskupija akovake i Srijemske Katolika Dalmacija Zadar Catholic newspaper Puki list from Split Vienac and other numerous publications. The aim of the text is to draw attention to this respectable corpus of CyrilloMethodian texts mostly of occasional character and their part in popularization of CyrilloMethodian concept in the second half of the nineteenth century. It brings an outline for the genealogic division of CyrilloMethodian literature of that period: 1. occasional poems: a) occasional poems dedicated to the Holy Brothers, occasional poems dedicated to the great CyrilloMethodians of the nineteenth century (J. J. Strossma yer Franjo Raki Mihovil Pavlinovi Pope Leo XIII etc.) b) epic poems (small epics); 2. epistolary genres: a) circular letters b) addresses applications open letters; 3. rhetorical works: a) speeches b) sermons; 4. prayers in honour of the Holy Brothers; 5. autobiographical prose: a) travel writings. Key words: Cyrillo-Methodian legacy, nineteenth century, Cyrillo-Methodian
literature
124
Milo KRIVOKAPI (Podgorica) Filozofski fakultet Niki
UDK: 811.163.41367.625.44
TRANSPOZICIJA GLAGOLSKIH PRIDJEVA U JEZIKU STEFANA MITROVA LJUBIE

Radni i trpni glagolski pridjev ee u Ljubiinom jeziku registrujemo u pridjevskoj nego u glagolskoj slubi rjee samostalno nego u sastavu sloenih glagolskih oblika. Frekventniji je radni od trpnog glagolskog pridjeva. U sastavu sloenih glagolskih oblika uestvuju u njihovim sintaksikim situacijama. Narativni radni glagolski pridjev i narativni puni perfekat su semantikosintaksiki sinonimi. Sintaksiki sinonimi optativnog radnog glagolskog pridjeva su imperativni oblik (konstrukcija neka + prezent) i futur II permisivnog radnog glagolskog pridjeva imperativ i futur II trpnog glagolskog pridjeva u samostalnoj upotrebi puni perfekat u obliku pasiva dok je nepotpuni sintaksiki sinonim pasivnog oblika s trpnim pridjevom aktivni oblik s povratnom rjecom se.
Kljune rijei: transpozicija, sinonimi, semantiki sinonimi, sintaksiki sinonimi, jezik, frekvencija, radni glagolski pridjev, trpni glagolski pridjev
Glagolskim pridjevom radnim oznaava se da se neka radnja vrila ili izvrila u nekom vremenu u prolosti kada je u vremenskoj slubi ili se iznosi subjektivni stav govornog lica prema nerealizovanim radnjama (elja namjera gotovost uvjerenost sigurnost i sl.) kada je u modalnoj slubi.1 Glagolski pridjev trpni oznaava da je na neemu vrena i izvrena radnja. On pokazuje da je subjekat prethodno bio objekat nekog drugog subjekta.2 U Ljubiinom jeziku znatno je frekventniji glagolski pridjev radni od trpnog glagolskog pridjeva. Oba glagolska pridjeva ea su u pridjevskoj nego u glagolskoj slubi.
1 2
Mihailo Stevanovi: Savremeni srpskohrvatski jezik, II (Sintaksa) Beograd 1969 str. 694. Miodrag S. Lalevi: Sintaksa srpskohrvatskoga knjievnog jezika Beograd 1962 str. 9899.
125
Milo KRIVOKAPI
Transpozicija radnog glagolskog pridjeva Radni glagolski pridjev javlja se u Ljubiinom jeziku u sastavu sloenih glagolskih oblika dakle nesamostalno kad uestvuje u njihovim sintaksikim situacijama: Bijae sunce po neba prevalilo kad prispiju na obalu (Kanjo Macedonovi 103). Bio je Stevan navrio esnaestu godinu na cara Deanskoga, i ve poeo pasati ma (Skoidjevojka 109). U to uzme Tanovi noi pak pone opliti plee peciva to bijahu razrezali pri ruku (epan Mali, 30). Prospe se glas kao munja da se nalo nekakvo cjelokupno mrtvo tijelo, i da e ga Turci odrijeti pak saei (Skoidjevojka 176). Jedno vee na izmaku proljea, kad su dnevi najdui a pripek sunani najostriji, hladio se Spasoje pred kuom pod gustom vrbovinom (Gorde, ili kako Crnogorka ljubi 319). Cura bi se na tu pobuku prenula, obula i umila (Bog se brine sirotama 83). Ivanbeg bi se u mimograd esto zaustavljao i obazirao na one slatkarije, da ih ljepe razgleda (Svuda poi doma doi 20). Mijatu zabo u palac pod nokat, na obje noge, trnovu drau... da ne bi poem izlazio ako se bude naturio na edovnu ujevinu (Prokleti kam 279). U datim primjerima upotrijebljeni su oblici radnog glagolskog pridjeva i to u sastavu pluskvamperfekta (bijae prevalilo; bio je navrio; bijahu razrezali) perfekta (se nalo; hladio se), potencijala (bi se prenula, obula i umila; bi se zaustavljao i obazirao) i futura II (se bude naturio). U sloenim glagolskim oblicima glagolski pridjev je nosilac leksikog znaenja i sa pomonim morfemama sloenih glagolskih oblika oznaava radnju koja se (iz)vrila prije neke druge takoe prole radnje zatim radnju koja se (iz)vrila bilo kad u prolosti, radnju koja je uslov za vrenje neke druge radnje, koja je nerealizovana, koja je u pretpostavci govornog lica. Narativni radni glagolski pridjev Sam radni glagolski pridev je oblik krnjeg perfekta i upotrebljava se sa svim njegovim znaenjima3 stoga su im i sinonimi isti. Radni glagolski pridjev i perfekat bez glagolske kopule razlikuju se samo po tome to je prvi bezlini a drugi lini glagolski oblik. Ljubia ga rado upotrebljava u pripovijedanju:
ivojin Stanoji Ljubomir Popovi Stevan Mici: Savremeni srpskohrvatski jezik i kultura izraavanja, Beograd Novi Sad 1989 str. 372.
3
126
Transpozicija glagolskih pridjeva u jeziku Stefana Mitrova Ljubie
Jedan dan u Petrove posti pomuzli obani stoku kozju i ovju, pak donijeli igumanu pun kutao u eliju, da smie skorup (Ako lae koza ne lae rog 9). Doao jednom u sud neki Komanin, da se ali na susjeda ivka (Premudrostnemudrost 207). Poslao jednom na dar epanu rakije i suhijeh smokava njeki Ceko Stefanovi, rodom Podgorianin, a stojbinom Budvanin, ovjek provrtnik i pretrgarica (epan Mali 5152). U mesojee iste godine, jedno jutro u ruanje doba dnevi, sjedio epan na guvnu Vranetinu, pak pod sobom pazio tihu morsku puinu (epan Mali 27). Doli jednom da se sude u budljanskoga kneza vlastelin Primorac i seljanin s Braia (Sjedi krivo, al sudi pravo, 133). Umjesto radnog glagolskog pridjeva moe se upotrijebiti puni perfekat: Jedan dan u Petrove posti pomuzli obani stoku kozju i ovju, pak donijeli igumanu pun kutao u eliju, da smie skorup. = Jedan dan u Petrove posti pomuzli su obani stoku kozju i ovju, pak su donijeli igumanu pun kutao u eliju, da smie skorup. Doao jednom u sud neki Komanin, da se ali na susjeda ivka. = Doao je jednom u sud neki Komanin, da se ali na susjeda ivka. Poslao jednom na dar epanu rakije i suhijeh smokava njeki Ceko Stefanovi, rodom Podgorianin, a stojbinom Budvanin, ovjek provrtnik i pretrgarica. = Poslao je jednom na dar epanu rakije i suhijeh smokava njeki Ceko Stefanovi, rodom Podgorianin, a stojbinom Budvanin, ovjek provrtnik i pretrgarica. U mesojee iste godine, jedno jutro u ruanje doba dnevi, sjedio epan na guvnu Vranetinu, pak pod sobom pazio tihu morsku puinu. = U mesojee iste godine, jedno jutro u ruanje doba dnevi, sjedio je epan na guvnu Vranetinu, pak je pod sobom pazio tihu morsku puinu. Doli jednom da se sude u budljanskog kneza vlastelin Primorac i seljanin s Braia. = Doli su jednom da se sude u budljanskog kneza vlastelin Primorac i seljanin s Braia.
127
Milo KRIVOKAPI
Kao to se vidi, transpozicija4 narativnog radnog glagolskog pridjeva punim perfektom nije izazvala promjenu znaenja reenica ali je saetost i dinaminost to je odlika narativnog radnog glagolskog pridjeva odnosno krnjeg perfekta ustupila mjesto razvuenosti to sa stilskog aspekta nije beznaajno. U istoj slubi u relativnovremenskoj funkciji narativni radni glagolski pridjev i narativni puni perfekat su semantiko sintaksiki sinonimi.5 Optativni radni glagolski pridjev Radni glagolski pridjev Ljubia upotrebljava za izricanje elje i to pozitivne (blagoslov) i negativne (kletva). Takav radni glagolski pridjev ima modalni karakter. Modalnost proistie iz modalnog stava govornog lica: Dobro jutro u kuma Marka, na dobro mu Boi i Badnji dan, slavio ga on i porod mu dok trajalo svijeta i vijeka (Prodaja patrijare Brkia 69). Oni su oba dobri, dobro im Bog dao ka i hoe, blago njihovoj dui (Najtee je doi vragu traga 193). Hajde, keri, zbogom, s tobom mi vazda bila svaka dobra srea i Gospod Bog (Nekome na glas, a nekome na ast 169). Obradujte me, tako vas Bog obeselio u to vam je najdrae (Bog se brine sirotama 87). Mui, zla ti srea vazda bila, ka i hoe s tom pameu (Dok se vukovi kolju obani miruju 255). Prosjela se ona utroba koja raa takve ljude (enski donos prazan ponos 65). To ti je neko glavu napunio, da nam itak muti, smutila mu se krsna svijea (Ko se visi on se nizi a ko se nizi on se visi 80). ivjeli Mleci! (Skoidjevojka 151).
Transpozicija termin za oznaavanje semantike promjene (promjene znaenja) i sintaksike promjene (promjene funkcija); prenos premjetanje; promjena koja nastaje pri preuzimanju znaenja i funkcija. Sintaksika transpozicija termin za pojavu pri kojoj jedna gramatika kategorija preuzima sintaksike funkcije druge gramatike kategorije; transpozicija sintaksike funkcije koja izaziva promjenu znaenja date kategorije. Semantika transpozicija termin za oznaavanje pojave prenoenja znaenja jedne gramatike kategorije na drugu. 5 Sinonimija termin za lingvistiku pojavu uslovljenu spletom razliitih okolnosti semantike i sintaksike prirode koja se ispoljava u mogunosti meusobne zamjene jezikih sredstava uz ouvanje nepromijenjenog smisla onoga to se njima kazuje. Sintaksika sinonimika termin za oznaavanje oblasti sinonimike koja se bavi prouavanjem sinonimije na sintaksikom nivou; prouavanje sinonima i sinonimije na sintaksikom nivou (u sistemu reenica u sistemu glagolskih oblika).
4
128
Poto su zapovijest i elja vrlo bliski to se optativni radni glagolski pridjev moe zamijeniti oblikom imperativa (konstrukcijom neka + prezent) ali i futurom II: Dobro jutro u kuma Marka, na dobro mu Boi i Badnji dan, slavio ga on i porod mu dok trajalo svijeta i vijeka. = Dobro jutro u kuma Marka, na dobro mu Boi i Badnji dan, neka ga slavi on i porod mu dok bude trajalo svijeta i vijeka. Oni su oba dobri, dobro im Bog dao ka i hoe, blago njihovoj dui. = Oni su dobri, neka im Bog dobro da ka i hoe, blago njihovoj dui. Hajde, keri, zbogom, s tobom mi vazda bila svaka dobra srea i Gospod Bog. = Hajde, keri, zbogom, neka mi vazda s tobom bude svaka dobra srea i Gospod Bog. Obradujte me, tako vas Bog obeselio u to vam je najdrae. = Obradujte me, tako i vas Bog neka obeseli u to vam je najdrae. Mui, zla ti srea vazda bila, ka i hoe s tom pameu. = Mui, neka ti zla srea vazda bude, ka i hoe s tom pameu. Prosjela se ona utroba koja raa takve ljude. = Neka se prosjede ona utroba koja raa takve ljude. To ti je neko glavu napunio da nam itak muti, smutila mu se krsna svijea. = To ti je neko glavu napunio da nam itak muti, neka mu se smuti krsna svijea. ivjeli Mleci! = Neka ive Mleci! Pri transpoziciji se, kao to se vidi, gubi na intenzitetu pozitivne i negativne elje iskaz se optereuje novim rijeima to pisac nije elio. Stoga se posmatrano sa stilskog aspekta mora dati preimustvo optativnom radnom glagolskom pridjevu nad njegovim sintaksikim sinonimima. Permisivni radni glagolski pridjev Radni glagolski pridjev upotrebljava Ljubia i za izricanje doputenja. Permisivni radni glagolski pridjev Ljubia je upotrijebio tek jednom: Krili ga, ne krili, ja u ga nai, ako sve te vae gore uzrastu nad oblake (epan Mali 54). Ovaj radni glagolski pridjev u modalnoj upotrebi za iskazivanje doputanja koji je udvojen i vezan negacijom ispred moe imati i veznik ili. Dopunsko znaenje ima i kad ispred njega stoji dopunski veznik makar, ali toga u Ljubiinom jeziku nema. Permisivni radni glagolski pridjev moe se zamijeniti imperativom ili futurom II. Pri zamjeni ne gubi se modalnost znaenje ostaje isto: 129
Milo KRIVOKAPI
Krili ga, ne krili, ja u ga nai, ako sve te vae gore uzrastu nad oblake = Krijte ga, ne krijte, ja u ga nai, ako sve te vae gore uzrastu nad oblake = Budete ga krili, ne krili, ja u ga nai, ako sve te vae gore uzrastu nad oblake. Dakle sintaksiki sinonim radnog glagolskog pridjeva u relativnoj vremenskoj funkciji je relativni puni perfekat a u modalnoj konstrukcija neka + prezent futur II (optativnog) i imperativ i futur II (permisivnog). Transpozicija trpnog glagolskog pridjeva Trpni glagolski pridjev, koji se upotrebljava za tvorbu pasivnih oblika javlja se u Ljubiinom jeziku u pridjevskoj i glagolskoj slubi ali s tom razlikom to je u prvoj neuporedivo ei nego u drugoj. Frekventniji je u nesamostalnoj nego u samostalnoj upotrebi. Za izricanje glagolskih radnji Ljubia znatno ee upotrebljava aktivne nego pasivne oblike. Trp no stanje izrie i oblicima aktiva s povratnom rjecom se. Trpni glagolski pridjev u nesamostalnoj upotrebi Pasivne oblike Ljubia upotrebljava kad eli da istakne vezu glagolske radnje s onim ko tu radnju trpi. U sastavu sloenih glagolskih oblika upotreba trpnog glagolskog pridjeva prilino je ograniena. Evo nekoliko primjera: Bjasmo usidreni pod Krfom, kad na sami veliki petak pukne po galiji glas da je turska sila opsjela Carigrad (Ako lae koza ne lae rog 13). Nije zvono zaglavljeno, ali je oko njega ponova (Kraa i prekraa zvona 229). No poto je uveden obiaj, jo za Duana, da ena poe u po junake glave... ne smijemo mi jutros presuivati, ni zakonik lomiti, to su mudriji mozgovi usjekli i ustanovili (enski donos prazan ponos 65). Boe daj da se obrne rod i da vladiine molitve budu primljene na nebu (alu je Bog ostavio 237). No ima jot jedan uzrok za kojega u biti iskljuen pod terorizmom ljudi, to ih savjest titi (Govor zastupnika St. Ljubie 98). U navedenim primjerima oblici trpnog glagolskog pridjeva u sastavu sloenih glagolskih oblika (pluskvamperfekta perfekta futura II futura I) su leksike dopune pomonih glagola.6 Poto su oblici pasiva dvojaki:
6
Radoje Simi: Srpska gramatika za srednje kole, MH Aktuel Beograd 1996 str. 135.
130
s trpnim pridevom i recom se7 to se u datim primjerima umjesto oblika pasiva s trpnim pridjevom moe uzeti oblik aktiva s povratnom rjecom se: Bjasmo usidreni pod Krfom, kad na sami veliki petak pukne po galiji glas da je turska sila opsjela Carigrad. = Bjasmo se usidrili pod Krfom, kad na sami veliki petak pukne glas da je turska sila opsjela Carigrad. Nije zvono zaglavljeno, ali je oko njega ponova. = Nije se zvono zaglavilo, ali je oko njega ponova. No poto je uveden obiaj, jo za Duana, da ena poe u po junake glave... ne smijemo mi jutros presuivati, ni zakonik lomiti, to su mudriji mozgovi usjekli i ustanovili. = No poto se uveo obiaj, jo za Duana, da ena poe u po junake glave... ne smijemo mi jutros presuivati, ni zakonik lomiti, to su mudriji mozgovi usjekli i ustanovili. Boe daj da se obrne rod i da vladiine molitve budu primljene na nebu. = Boe daj da se obrne rod i da se vladiine molitve prime na nebu. No ima jot jedan uzrok za kojega u biti iskljuen pod terorizmom ljudi, to ih savjest titi = No ima jot jedan uzrok za kojega u se iskljuiti pod terorizmom ljudi, to ih titi savjest. Trpni pridjev u sastavu sloenih glagolskih oblika je izraajniji stilski funkcionalniji od povratnog glagola. Povratnim glagolom njegovim sinonimom istie se takoe trpnost.8 Znai ova dva sinonima razlikuju se stilski. Trpni glagolski pridjev u samostalnoj upotrebi Ljubia upotrebljava trpni glagolski pridjev i samostalno i to iz potrebe za ivljim pripovijedanjem. Sam glagolski trpni pridjev upotrebljava se i kao pasivni krnji perfekat.9 Njega Ljubia rijetko upotrebljava: Zakljueno na obinome mjestu od pravde, na Muenike, u proljee, i peaeno viseim peatom (Kanjo Macedonovi 102). Uinjeno i potvreno u dvoje, a da se sve izvri do Petrova-dnevi, koji prvi na zdravlje doe (Pop Androvi novi Obili 191). Podnu koulje poskue, i ono vezeno
Ibidem 127. Stjepko Teak: Pasiv u Krleinu Hrvatskom bogu Marsu Jezik br. 4 Zagreb 1971 str. 144. 9 ivojin Stanoji Ljubomir Popovi: Gramatika srpskoga jezika Beograd Novi Sad 1992 str. 394
7 8
131
Milo KRIVOKAPI
na lebrice, okanca i kosjerie (Nekome na glas, a nekome na ast 166). Ogrnula se mlada crnom strukom pri uim okrajcima resatom, a pri irim izvezena na zagrance i i zuberce (Nekome na glas a nekome na ast 168). Mjesto trpnoga pridjeva moe se uzeti povratni glagol.10 U takvoj reenici radnja se vri na subjektu kao i u reenici s trpnim pridjevom: Zakljueno na obinom mjestu od pravde, na Muenike, u proljee, i peaeno viseim peatom. = Zakljuilo se na obinom mjestu od pravde, na Muenike, u proljee, i peatilo se viseim peatom. Uinjeno i potvreno u dvoje, a da se sve izvri do Petrova-dnevi, koji prvi na zdravlje doe. = Uinilo se i potvrdilo se u dvoje, a da se sve izvri do Petrova-dnevi, koji prvi na zdravlje doe. Podnu koulje poskue, i ono vezano na lebrice, okanca i kosjerie. = Podnu koulje poskue i ono vezlo se na lebrice, okanca i kosjerie. Ogrnula se mlada crnom strukom pri uim okrajcima resatom, a pri irim izvezena na zagrance i zuberce. = Ogrnula se mlada crnom strukom pri uim okrajcima resatom, a pri irim izvezla se na zagrance i zuberce. Pri transpoziciji pasivnog oblika s trpnim pridjevom aktivnim oblikom s povratnom rjecom se, kao to se vidi, smisao iskaza bitnije se ne mijenja. Znai dvojaki oblici pasiva (s trpnim pridjevom i rjecom se) mogu se meusobno zamjenjivati a da se znaenje pri tome bitnije ne promijeni, pa su sinonimi. Naravno, u navedenim primjerima bolje odgovaraju oblici trpnog prideva.11 Trpni pridjev ima stilematsku vrijednost. Ovdje se povratnim glagolom ne istie toliko trpnost koliko bezlinost. Poto se glagolski trpni pridjev upotrebljava i kao pasivni krnji perfekat12 to se moe zamijeniti punim perfektom u pasivnom obliku: Zakljueno na obinom mjestu od pravde, na Muenike, u proljee, i peaeno viseim peatom. = Zakljueno je na obinom mjestu od pravde, na Muenike, u proljee, i peaeno (je) viseim peatom. Uinjeno i potvreno u dvoje, a da se sve izvri do Petrova-dnevi, koji prvi na zdravlje
Brabec Hraste ivkovi: Gramatika hrvatskosrpskog jezika kolska knjiga Zagreb 1965 str. 261. 11 Mihailo Stevanovi: Gramatika srpskohrvatskog jezika za gimnazije Obod Cetinje 1971 str. 211. 12 ivojin Stanoji Ljubomir Popovi: Gramatika srpskoga jezika Beograd Novi Sad, 1992 str. 394.
10
132
doe. = Uinjeno je i potvreno (je) u dvoje, a da se sve izvri do Petrova-dnevi, koji prvi na zdravlje doe. Podnu koulje poskue, i ono vezeno na lebrice, okanca i kosjerie. = Podnu koulje poskue, i ono je vezeno na lebrice, okanca i kosjerie. Ogrnula se mlada crnom strukom pri uim okrajcima resatom, a pri irim izvezena na zagrance i zuberce. = Ogrnula se mlada crnom strukom pri uim okrajcima resatom, a pri irim izvezena je na zagrance i zuberce. Trpni glagolski pridjev (pasivni krnji perfekat) i puni perfekat u pasivnom obliku u istoj funkciji istoznani su pa su sintaksiki sinonimi. Dakle radni (aktivni) i trpni (pasivni) glagolski pridjev ee u Ljubiinom jeziku biljeimo u pridjevskoj nego u glagolskoj slubi rjee samostalno nego u sastavu sloenih glagolskih oblika. Uestaliji je radni od trpnog glagolskog pridjeva. U sastavu sloenih glagolskih oblika uestvuju u njihovim sintaksikim situacijama. Narativni radni glagolski pridjev i narativni puni perfekat su semantikosintaksiki sinonimi. Sintaksiki sinonimi optativnog radnog glagolskog pridjeva su imperativni oblik (konstrukcija neka + prezent) i futur II a permisivnog radnog glagolskog pridjeva imperativ i futur II. Sintaksiki sinonim trpnog glagolskog pridjeva u samostalnoj upotrebi jeste puni perfekat u obliku pasiva dok je nepotpuni sintaksiki sinonim pasivnog oblika s trpnim pridjevom aktivni oblik s povratnom rjecom se.
Literatura 1. Mihailo Stevanovi: Savremeni srpskohrvatski jezik, II (Sintak, Sintaksa), Beograd 1969. 2. Miodrag S. Lalevi: Sintaksa srpskohrvatskoga knjievnog jezika Beograd 1962. 3. ivojin Stanoji Ljubomir Popovi Stevan Mici: Savremeni srpskohrvatski jezik i kultura izraavanja, Beograd Novi Sad, 1989. 4. Radoje Simi: Srpska gramatika za srednje kole, MH Aktuel Beograd 1996. 5. Stjepko Teak: Pasiv u Krleinu Hrvatskom bogu Marsu Jezik br. 4 Zagreb 1971. 133
Milo KRIVOKAPI
6. ivojin Stanoji Ljubomir Popovi: Gramatika srpskoga jezika, Beograd Novi Sad 1992. 7. Brabec Hraste ivkovi: Gramatika hrvatskosrpskog jezika, kolska knjiga Zagreb 1965. 8. Mihailo Stevanovi: Gramatika srpskohrvatskog jezika za gimnazije Obod Cetinje 1971.
Milo KRIVOKAPI TRANSPOSITION OF VERBAL ADJECTIVES IN STEFAN MITROV LJUBIAS WORK Verbal adjectives in Ljubias work mainly function as adjectives and not verbs. Active past participle is more frequent than passive participle. Narrative active past participle and narrative perfect are semantic syntactic synonyms. Key words: transposition, synonyms, semantic synonyms, syntactic synonyms, language, frequency, active past participle, passive participle
134
Sanja ETKOVI (Niki) Filozofski fakultet Niki
UDK: 811.163.41373.49:355
FENOMEN DVOSTRUKOG GOVORA U VOJNO-POLITIKOM DISKURSU U ENGLESKOM JEZIKU

Rad predstavlja pokuaj sagledavanja razliitih aspekata lingvistikog izraavanja koji pokazuju leksiku indirektnost i objanjenja stvaranja leksema koje se koriste u svrhu mijenjanja realnosti kada ona postaje nepodnoljiva, kada je ne bi trebalo prikazivati uobiajenim vokabularom. Namjera autora bila je da identikuje rijei i fraze koje slue ublaavanju nepreferiranih iskaza u konkretnom tipu diskursa i da analizira pragmatiku osnovu njihovog postojanja i efekat koji imaju na individualnu interpretaciju realnosti. Osnovna pretpostavka ovog istraivanja jeste da eufemistike fraze koje koriste ameriki masovni mediji i predstavnici amerike vlasti kada govore o svojim vojnim operacijama ne samo to ublaavaju surovu realnost ve i u velikoj mjeri mijenjaju percepciju stvarnosti kod onih koji takve poruke primaju. Istraivanje je obavljeno na materijalu prikupljenom iz amerikih novina asopisa s internetskih stranica koje su pruale mogunost da se doe do integralnih govora ili diskusija i intervjua sa predstavnicima vlasti.
Kljune rijei: vojno-politiki eufemizmi, dvostruki govor, diskurs, rat teroru In our time, political speech and writing are largely the defense of the indefensible. Things like the continuance of British rule in India, the Russian purges and deportations, the dropping of the atom bombs on Japan, can indeed be defended, but only by arguments which are too brutal for most people to face, and which do not square with the professed aims of political parties. Thus political language has to consist largely of euphemism, question-bagging and sheer cloudy vagueness. George Orwell
135
Sanja ETKOVI
Orvel je meu prvima uoio specian odnos izmeu politike i jezika. Tvrdio je da jezik umjesto da bude instrument za izraavanje misli postaje sredstvo za njihovo skrivanje ili ak spreavanje miljenja. Posljedice ovoga po Orvelovom miljenju sasvim su oigledne: ako misao kvari jezik onda i jezik moe pokvariti misao. Orvel nije izmislio termin doublespeak ali je doprinio njegovoj popularizaciji. Rije predstavlja amalgam dva termina koja je upotrijebio u svom najveem romanu 1984. On ovdje koristi termin doublethink kojim opisuje kontradiktoran nain miljenja koji dozvoljava ljudima da govore ono to je upravo suprotno od onoga to u stvari misle. Upotrijebio je i termin newspeak da opie rijei koje su smiljene u politike svrhe rijei koje ne samo da imaju politiku implikaciju ve su konstruisane da nametnu osobi koja ih koristi eljeni stav prema stvarnosti. Doba u kojem ivimo u velikoj je mjeri takvo da je jezik kakvim ga Orvel opisuje postao jezik javnog diskursa, jezik kojim se vode poslovi od sutinskog znaaja za svijet dananjice. Izgleda ak i da mi sami esto ne znamo ta jedni drugima govorimo. Javni jezik postao je kae William Lutz jezik obmane koji pod maskom otvorenosti kao glumac igra svoju ulogu sa ciljem da impresionira publiku i onda, kada je cilj postignut, silazi sa scene skida kostim i minku i ivi svojim ustaljenim ivotom (Lutz 1997:2). Podruje politikog ivota puno je takvog dvostrukog govora premda bi ono moda trebalo da bude najistije u tom pogledu. Jer malo toga moe biti vanije od jezika kojim se sluimo da bismo upravljali jednom dravom i vodili poslove koji su od ogromnog znaaja za njenu dobrobit. Priznati da e politika uvijek biti voena ovakvim jezikom kae Lutz znai i priznati da kontinuirano propadamo kao civilizacija i da je to propadanje neminovno. Ako elimo da spasimo jezik politike tj. nain na koji se vode poslovi od dravnog interesa neophodno je sauvati ga od tete koju mu konstantno nanosi dvostruki govor. Naravno ova pojava karakteristina je i za druge ive jezike ali kako je podruje naeg istraivanja engleski jezik koncentrisaemo se iskljuivo na negativne posljedice dvostrukog govora u sferi vojnopolitikog ivota u engleskom jeziku. Dvostruki govor moe se denisati kao jezik koji samo izgleda kao da prenosi neku poruku da neto saoptava a u stvari to nije. On ini da loe izgleda dobro, negativno je pozitivno a neprijatno postaje prijatno, ili makar takvo da se moe tolerisati. Dvostruki je govor jezik kojim se izbjegava ili prebacuje odgovornost na drugog, jezik koji je u suprotnosti 136
Fenomen dvostrukog govora u vojnopolitikom diskursu u engleskom jeziku
sa stvarnim, proklamovanim ciljevima. Sutina njegovog postojanja nije stvar slaganja subjekta i predikata nego slaganja rijei i injenica. Osnovna mu je osobina upravo neslaganje onoga to je reeno i onoga to je ostalo nedoreeno a to u stvari jeste. Neslaganje izmeu rijei i onoga to ona oznaava izmeu onoga kako neto izgleda i kako zbilja jeste izmeu esencijalne uloge jezika komunikacije i onoga to je cilj dvostrukog govora da prevari iskrivi obmane okolii uvea znaaj neega. Dvostruki govor pretvara lai politiara u neto to se imenuje kao strategic misrepresentations, reality augmentation, terminological inexactitudes ili economical with the truth; on pretvara obian kanalizacioni otpad u regulated organic nutrients taj otpad ne zaudara ve exceed the odour threshold (Lutz 1997:4). Oigledno je da dvostruki govor posljednjih godina dobija u kvantitetu ali i u kvalitetu. Iz dana u dan postaje sve suptilniji, kompleksniji i sve tee ga je prozrijeti. I to vie ovakav govor ispunjava sve pore javnog diskursa, mi smo, izgleda, sve tolerantniji prema njemu. Dok neki prostiji primjeri, poput sales credits za bribes i kickbacks (mito) mental activity at the margins za insanity (ludilo) ili transportation counselors za ljude iji je posao prodaja automobila danas podlijeu prezirnim opaskama, oni vjetiji i suptilniji oblici dvostrukog govora jo uvijek prolaze bez ikakve analize i preispitivanja. Kad god ljudi politiari graani televizijski voditelji i reporteri i ostali koji se bave javnim diskursom izjave ili napiu ono to ele da izjave odnosno napiu trebalo bi da znamo da to to kau ili napiu odraava samo realnost kakvom je oni vide a ne kakva ona zaista jeste. Njihove rijei su ipak samo rijei a ono to kau nije realnost ve njihova verzija te realnosti. Tada imamo pravo vjerovatno ak i obavezu da procijenimo to su ti ljudi saoptili da o tome razmislimo i da na kraju odluimo da li se sa njima slaemo. Rijei koje koristimo da bismo postavili neko pitanje ili kojima jednostavno imenujemo odreene stvari mogu uticati na nae odgovore na postavljeno pitanje ili izmijeniti nain na koji gledamo na stvarnost. Lutz navodi da je jedna anketa koju je 1990. godine sproveo Nacionalni institut za istraivanja Univerziteta u ikagu pokazala da svega 24% ispitanika smatra da se vie novca treba izdvojiti za welfare (socijalna pomo) ali 68% njih bili su spremni da uloe vie novca za assistance for the poor. Isto tako ispitanici su u velikom broju bili spremni da daju vie za national defence i assistance to other countries (nacionalna odbrana i pomo 137
Sanja ETKOVI
drugim zemljama) ali nijesu htjeli da to isto uine i za military i foreign aid. Takoe moemo imati mnogo problema sa nazivima koje dajemo stvarima i pojavama. Ako nuklearni otpad (nuclear waste) nazovemo valuable, important nuclear materials (vrijedan i vaan nuklearni materijal) ili kaemo monitored retrievable storage (pokretno skladite pod nadzorom) za skladite takvog otpada (nuclear waste dump) to nam moe donijeti lani osjeaj sigurnosti pri rukovanju takvim otpadom kao i veliki problem u vezi sa tim ta s takvim materijalom treba uiniti. U ovom smislu rijei postaju takorei pitanje ivota i smrti pa ne moemo dopustiti da se igramo njima. Postoje bar etiri tipa dvostrukog govora. Prvi tip ine eufemizmi tj. rijei ili fraze izmiljene da ublae neprijatnu i grubu realnost. Kada se eufemizam koristi iz saosjeanja prema sagovorniku iz razliitih razloga ili iz obzira prema kulturnim ili socijalnim tabuima, to nije dvostruki govor. Meutim kada se eufemizmi koriste da bi obmanuli ili zavarali sluaoca ili itaoca oni postaju primjeri dvostrukog govora. Recimo ameriki Stejt department je 1984. godine donio odluku da u svojim godinjim izvjetajima o statusu ljudskih prava u svijetu nee koristiti rije killing (ubijanje) ve frazu unlawful or arbitrary deprivation of life (nelegalno ili samovoljno liavanje ivota). Na ovaj nain izbjegava se svaka neprijatna diskusija o onim ubistvima koja su konstruisale i odobrele vlade zemalja koje uivaju zatitu Sjedinjenih Drava. Stoga je ovo jezik kae Lutz smiljen da izmijeni nau percepciju stvarnosti jer je njegova stvarna namjera kontradiktorna onom to je oigledno. D. J. Enright takoe pravi razliku izmeu pravog eufemizma koji je karakteristian za privatni ivot ljudi i takozvanog eufemizma obmane i propagande koji dominira u dvadesetom vijeku (pa tako i na poetku dvadeset prvog) a koji se javlja u javnoj sferi (politike vojske reklame) gdje moe da priini velike tete (Enright 1985:3). Ljudi danas ele da budu informisani a sile koje u svojim rukama dre te informacije iznalaze razliita jezika sredstva koja e omoguiti da informisanje javnosti usklade sa ciljevima koje ele postii. Robert M. Adams smatra da eufemizam cvjeta tamo gdje nepoeljna istina treba da se sakrije od drugih ili nas samih a pratei je inilac restriktivnih ideologija. U korijenu eufemizma lei zatakavanje i la pa on predstavlja korupciju jezika i njegov dezodorans (Adams 1985:44). 138
Hugh Rawson opet kae da je uloga eufemizama da stoje umjesto neeg drugog ali se pri tom svi pretvaraju da to drugo i ne postoji (Rawson 1981:3). Drugi tip dvostrukog govora predstavlja argon specijalizovani jezik trgovine razliitih profesija i slinih grupa ljekara pravnika inenjera edukatora ili automehaniara. Kada se koristi u okviru odreene grupe argon omoguava jasnu ekasnu i brzu komunikaciju jer se svi lanovi grupe meusobno savreno razumiju. Meutim kada neki lan grupe koristi argon da bi komunicirao sa nekim ko toj grupi ne pripada ini to svjestan da ga ta osoba nee razumjeti i to onda jeste dvostruki govor. Trei je tip dvostrukog govora birokratsko fraziranje gomilanje ri i i rijei i fraza kojima se hrani publika. Lutz daje primjer u kojem se Alen Grinspen lan predsjednikog Ekonomskog savjeta obraa Senatu:
Its a tricky problem to nd the particular calibration in timing that would be appropriate to stem the accelaration in risk premiums created by falling incomes without prematurely aborting the decline in the inflationgenerated risk premiums...
Da li su sluaoci uopte razumjeli ono to je rekao i da li je on zaista vjerovao u to da njegova izjava objanjava neto? Ovo je, dakle, jezik koji samo izgleda kao da prenosi neku poruku i saoptava neto, ali to u stvari ne ini (ak iako bi se moglo otkriti neko znaenje u svemu to je rekao to bi moralo potrajati). etvrti tip dvostrukog govora jeste visokoparan bombastian jezik koji ini da obino izgleda izuzetno da svakodnevne stvari djeluju impresivno da se uvea znaaj ljudi stvari ili situacija koje u normalnim okolnostima ne bi bile tako vane da ono to je prosto postane sloeno. Tako automehaniari (car mechanics) postaju automotive internists, polovna auta (used cars) nazivaju se pre-owned ili ak experienced cars. Isto tako kada Pentagon koristi frazu pre-emptive counterattack da oznai da su Amerikanci napali prvi ili izraz tactical redeployment pod kojim se krije povlaenje amerikih vojnih snaga to su primjeri tipinog dvostrukog govora (Lutz 1990:263). Dvostruki govor nikako ne predstavlja novinu dvadesetog vijeka u jeziku politike ili ekonomije. Ublaavanje iskaza u vojnopolitike svrhe postojalo je od samih poetaka istorije politikog djelovanja. Cezar je tako, svoj brutalni pohod na Gale i pobjedu svoje vojske nazvao pacifying Gaul (Rampton & Stauber 2003:118). 139
Sanja ETKOVI
Stari kineski lozof Konfuije na pitanje svog uenika to bi prvo uradio kada bi postao vladar odgovorio je: Prvo bih izmijenio znaenja rijei a zatim objasnio: Kada su imena pogrena govor ne zvui razumno a kad on nije razuman stvari se ne rade kako treba; kada se stvari ne rade kako treba struktura drutva je ugroena a kada je struktura drutva ugroena kazne za zloine nijesu odgovarajue; kada kazne za zloine nijesu odgovarajue ljudi ne znaju ta rade. (Pool 2006:1; prev. autora) Meutim i u savremenim drutvima koja sebe ponosno nazivaju demokratskim i otvorenim izgleda da je u prirodi svake vlasti da neto pokuava verbalno sakriti od javnosti. Ta skrivanja i manipulacije imaju i zaseban vokabular jer ako bi propaganda i uveliavanje bilo suvie upadljivo i njihova bi ekasnost dola u pitanje. Oni koji raspolau informacijama uglavnom i kontroliu ono to e mediji prenijeti i kako e to uiniti u svakom konkretnom sluaju ako se vijest uopte prenese javnosti. Dvostruki govor u modernoj amerikoj vojno-politikoj retorici Nakon teroristikog napada na SAD 11. septembra 2001. godine stvoreni su brojni eufemistiki izrazi koji bi se mogli klasikovati kao eufemi zmi u slubi nacionalne bezbjednosti. Jedan od njih je 9/11 eufemizam u vidu dviju vezanih brojki koji oznaava kobni datum napada na Ameriku 11. septembra 2001 u kom je ivot izgubilo oko 3000 ljudi. Izraz 9/11 svojom minimalistikom formom pokuava da koliko je mogue odagna asocijacije na uas i strah koji je obuzeo ovu naciju kao rtvu napada. Poto je dogaaj bilo teko opisati rijeima a da se ne prizovu bolne slike mehaniki se izgovara fatalni datum i to se nebrojeno puta ponavlja kao u ritualnom obredu. Osim toga 9/11 ima formu slogana koji je zbog toga to je kratak lako i zapamtiti. I jo neto mu daje uzbudljiv prizvuk broj se sluajno podudara sa brojem amerike slube hitne pomoi. Velianstvena i mona fraza War On Terror smiljena je iskljuivo za javnost dok se u vojnim i obavjetajnim krugovima koristi drugaiji naziv za istu stvar Global War on Terrorism ili GWOT. Za javnost je moralo biti smiljeno neto krae i impresivnije. Rat teroru objavljen je zvanino 20. septembra 2001. u istorijskom obraanju predsjednika Bua amerikoj naciji. Meutim terorizam predstavlja samo jednu pojavu tehniku ili taktiku u slubi nasilja a ne nekakvu dravu ili grupu ljudi pa sama ideja da se rat moe objaviti jednoj taktici djeluje apsurdno kao to bi bilo objaviti rat bombardovanju ili upotrebi snajpera. Sa terorizmom se, 140
na kraju ne moe ni sklopiti primirje. The New York Times objavljuje 17. septembra 2001. godine tekst iz kojeg se moe naslutiti ko e ustvari biti meta ovog rata:
Deputy Secretary of State Paul D. Wolfowitz spoke last week of ending states who sponsor terrorism. Ofcials say now that he misspoke, that he meant to say that the goal is ending state support.
U ovom primjeru vidimo i kako su strunjaci za odnose sa javnou doveli u red izjavu ending states who sponsor terrorism (unitavanje zemalja koje podravaju terorizam) izjavivi da se zamjenik dravnog sekretara pogreno izrazio (misspoke) i da je mislio da kae da je cilj ukidanje dravne pomoi tim zemljama (the goal is ending state support). Rat teroru ubrzo je dobio i konkretne potencijalne mete: drave koje bi ubudue mogle biti napadnute zbog sumnji da razvijaju ili ohrabruju teroristike aktivnosti u svijetu. Danas uvena fraza axis of evil prvi put je upotrijebljena u govoru predsjednika Bua u january 2002. godine. Ovim imenom predsjednik je obuhvatio tri zemlje: Iran Irak i Sjevernu Koreju:
States like these, and their terrorist allies constitute an axis of evil arming to threaten the peace of the world. By seeking weapons of mass destruction these regions pose a grave and growing danger. They could provide these arms to terrorists giving them the means to match their hatred. They could attack our allies or attempt to blackmail the United States. In any of these cases the price of indifferencee would be catastrophic.1
Pojam axis poznat je iz vremena Drugog svjetskog rata kada se frazom axis of power pripremala javnost za rat protiv zemalja koje su inile sile osovine. Upotreba ove rijei u drugaijem kontekstu bila je potpuno neprimjerena. Pod njom se podrazumijeva savez ili konfederacija zemalja pomenutih u govoru, koje predstavljaju ogromnu opasnost upravo svojim saveznikim vezama a ne toliko svojom samostalnom akcijom. Meutim Irak i Iran su decenijama bili estoki neprijatelji ali ne postoji nijedan argument koji bi doveo u vezu Sjevernu Koreju sa njima.
President Deliver State of the Union Address 29. januara 2002. http://www.whitehouse.gov/news/releases/2002/01/2002012911.html
1
141
Sanja ETKOVI
Amerika invazija Iraka dugo je u vladajuim krugovima nazivana osloboenje (liberation) mada su je brojni kritiari zvali okupacija (occupation) i pitali se kada e vlast konano priznati da se ne radi o oslobaanju ove zemlje ve o klasinoj okupaciji od strane SADa. Drugi primjeri dvostrukog govora za rat u Iraku, kojima se pobjeda eli poistovjetiti s osloboenjem irakog naroda jesu iroka zajednika kampanja (a broad and concerted campaign), gdje se pokuava stvoriti iluzija udruenih multinacionalnih napora da se postigne uzvien cilj zatim ruenje teroristikog dravnog aparata (tearing down the apparatus of terror), sukobljavanje sa diktatorima (confronting dictators) ili promjena vlasti (regime change), u pokuaju da se invazija opravda humanitarnim razlozima. U narednom citatu neke od ovih fraza ili njihove varijante imamo u jednom od mnogobrojnih primjera psiholokog inforata u vidu propagandnih radioemisija koji su prethodili bombardovanju. U njemu se takoe istie urgentnost vojne intervencije amerikih snaga u Iraku (if we must begin a military campaign...) uprkos brojnim protivljenjima raznih strana:
Many Iraqis can hear me tonight in a translated radio broadcast and I have a message for them. If we must begin a military campaign, it will be directed against lawless men who rule your country and not against you. As our coalition takes away their power we will deliver the food and medicine you need. We will tear down the apparatus of terror and we will help you build a new Iraq that is prosperous and free [...]The day of your liberation is near.2
Prethodno pomenuti primjer regime change zasluuje posebnu panju. Ve sama rije reim ima negativnu konotaciju iako je nekada imala neutralno znaenje i oznaavala svaku vlast neke zemlje. Danas nazvati neku vlast reimom znai rei da je ona na neki nain nelegitimna da je predvodi neki genocidni diktator ili da jednostavno nije demokratska, najee u smislu da nije otvorena za privatizaciju za strane zapadne kompanije. Tako izjaviti da je u nekoj zemlji na vlasti reim implicira da bi bilo dobro smijeniti ga na neki nain. Istraivanjem retorike predstavnika amerike vlasti iz ovog perioda pokazalo se da postoji vie tipova ublaavanja iskaza u vojnopolitikom
President Says Saddam Hussein Must Leave Iraq Within 48 Hours 17. marta 2003. http://www.whitehouse.gov/news/releases/2003/03/200303177.html
2
142
diskursu. Stil odreenog teksta odnosno nain na koji je formulisan zavisi od situacije u kojoj je izreen ili publike kojoj je namijenjen. Svijest o publici najbolje se oituje kroz metalingvistike iskaze kojima se politiari i vojna lica slue da opravdaju svoju terminologiju i ocrne iskaze suprotne strane. U oba sluaja govori se o potrebi da se upotrijebi pravi izraz pravian izraz precizan izraz odnosno netaan nepravedan itd. za suprotnu stranu.
But Paige Craig the West Point dropout and former Marine intelligence specialist who is the Lincoln Groups president says the practice is not propaganda. The word carries such baggage, such suggestions of mind control. So in the industry in which euphemism thrives, a more elegant word is deployed. We call it influence says Craig.3
Vojnopolitiki tekstovi nose u sebi mnogo odlika birokratskog naina izraavanja. Jedna od njih je vrlo esta upotreba pasiva (I was advised; As I was told; I was informed) ime vrilac radnje ostaje nepoznat ili se ograuje od moguih posljedica i itava situacija postaje neodreenija. Znaajno se u procesu ublaavanja nepreferiranih iskaza javljaju i rijei latinskog ili drugog stranog porijekla: perform duties umjesto do ones job; I had come into possession of umjesto I had; It was my understanding umjesto I knew; specified umjesto certain; attributable to umjesto caused by. Tu su i brojne pompezne rijei poput confidentiality, national security situation, to the best of my recollection (I remember); at that point of time (then); at what point in time (when); prior to (before previous). Ublaeno prikazivanje veoma negativnog stanja stvari ostvaruje se i opisnim sintagmama ili kovanicama (posebno sloenicama): [] not [] torture [...] debriengs kada se eli porei da je tokom ispitivanja zatvorenika primjenjivano muenje. to se samog muenja osumnjienih terorista tie nalazimo itavu lepezu eufemiziranih i apstraktnih novih fraza, poput repetitive administration of legitimate force, sleep management, stress positions, waterboarding, self-injurious behaviour, hanging gestures ili ghost detainees, za one zatvorenike kojima se gubio svaki trag a prema kojima je svaki tretman bio legalan jer nijesu postojali na zvaninim spiskovima.
3
The Word at War The Washington Post 26. marta 2006. D01.
143
Sanja ETKOVI
Pokazano je da je ublaavanje mogue vriti i upotrebom konstrukcija tipa negacija + pozitivan pridjev kao: not safe place to be (dangerous place); its not going to be bloodless (its going to be bloody); this is not a quick matter (this is going to be slow), ili konstrukcije negacija + prepoziciona fraza, kao not in conformity with UN Charter (illegal). Eufemizmi metafore i drugi naini ublaavanja iskaza u vojnopolitikom diskursu u znaajnoj mjeri omoguavaju lingvistiku indirektnost koja dominira ljudskom komunikacijom modernog doba. Sredstva za ublaavanje nepreferiranih iskaza imaju za cilj zamjenu jednog imena nekim drugim stvarajui tako poeljna konotativna znaenja. Osnovna uloga eufemizama jeste mijenjanje pejorativnog ili negativnog ali poznatog uobiajenog naziva za neto novim ublaenim terminom. Sutinska razlika izmeu dvostrukog govora kao posebnog tipa i ostalih eufemizama u tome je to se ovaj prvi koristi s namjerom da manipulie, obmane ili sakrije istinu stvarajui privlanije ili publici laskavije izraze. Cilj njegove upotrebe jeste uticaj na ljudsku imaginaciju, jer on ne stvara kompletnu sliku u glavi, niti u potpunosti denie dogaaje i stvari.
Literatura Adams Robert M. (1985) Soft Soap and the NittyGritty In: Enright D. J. (Ed.) Fair of Speech:the Uses of Euphemism: Oxford: Oxford University Press. Bugarski Ranko (1997a) Jezik od mira do rata Beograd: igoja tampa XX vek. Bugarski Ranko (1997b) Jezik u drutvenoj krizi. Beograd: igoja tampa XX vek. Enright D. J. (1985) Fair of Speech: The Uses of Euphemism, Oxford: Oxford University Press. Holder R.W. (2003) A Dictionary of Euphemisms, How Not to Say What You Mean Oxford: Oxford University Press. Lutz William (1996) The New Doublespek: Why No One Knows What Anyones Saying Anymore New York: Harper Collins Publishers. Lutz William (1999) Doublespeak Defined: Cut Through the Bull and Get the Point, New York: Harper Collins Publishers
144
Orwell George (1968) Politics and the English Language in The Collected Essays, Journalism and Letters of George Orwell ed. Sonia Orwell and Ian Gerge vol.2 New York: Harcourt Brace Jovanovich Pool Steven (2006) Unspeek; How Words Become Weapons, How Weapons Become a Message and How That Message Becomes Reality New York: Grove Press. Quirq Randolph (1985) Natural language and Orwellian Intervention In: Greenbaum Sidney (Ed.) The English Language Today Oxford: Pergamon Press. Rampton Sheldon and John Stauber (2003) Weapons of Mass Deception; The Uses of Propaganda in Bushs War on Iraq, London: Robinson Rampton Sheldon and John Stauber (2006) The Best War Ever; Lies, Damned Lies, and the Mess in Iraq New York: Penguin Group (USA) Inc. Rawson Hugh (1995) Rawsons Dictionary of Euphemisms and Other Doubletalk New York: Crown Van Dijk T.A. (2006) Discourse and Manipulation in Discourse and Society, vol. 17, 359383 London: SAGE Publications Van Dijk T.A. (2005) War Rhetoric of a Little Ally: Political Implicatures of Aznars Legitimization of the War in Iraq Journal of Language and Politics 4 (1) pp. 6592 Special Issue The Soft Power of War Legitimacy and Community in Iraq War Discourses edited by Lilie Chouliaraki London: Benjamins Publishing Company Wasserman Paul and Don Hausrath (2006) Weasel Words; The Dictionary of American Doublespeak Sterling Virginia: Capital Books Inc.
145
Sanja ETKOVI
Sanja ETKOVI THE PHENOMENON OF DOUBLESPEAK IN MILITARY AND POLITICAL DISCOURSE IN ENGLISH LANGUAGE This paper presents an attempt to gain insight into various aspects of linguistic expressiveness related to lexical indirectness and attempts at exploring the evolution of lexemes used to modify reality when reality is unbearable or unmentionable. My intention is to identify lexemes words and phrases that serve to tone down the unpreferable statements in this specic type of discourse and to analyze the pragmatic grounds on which these terms are used and their effect on individual interpretation of reality. The main argument of this paper is that words and phrases euphemistically used by American mass media and American Government representatives to refer to their military operations not only sugarcoat harsh reality but also deliberately and to a large extent alter the addressees perception of reality. The research is based on the material which has been collected from American newspapers, magazines, and internet sites that provide the transcripts of integral speeches discussions or interviews with the representatives of current American administration. Key words: military and political euphemisms, doublespeak, discourse, war on terror
146
Amira TURBI-HADAGI (Tuzla) Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
UDK: 811.163.41276367.627:34(497.6)11/14
DEKLINACIJA GLAVNIH BROJEVA U BOSANSKO-HUMSKIM PRAVNIM TEKSTOVIMA OD 12. DO 15. STOLJEA

U radu se analiziraju glavni brojevi u bosanskohumskim pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea tj. eli se pokazati grajsko biljeenje i deklinabilnost glavnih brojeva. U literaturi koja se bavi srednjovjekovnim pravnim tekstovima koji su pisani na pergamentu ili papiru brojevi nisu do sada obraivani izuzev rada Slavka Vukomanovia Leksika i gramatika znaenja u povelji Kulina bana gdje on samo navodi pojavnost dva glavna broja i jedan redni u istoj povelji, kao jedan od segmenata pri statistikoj obradi leksike.
Kljune rijei: brojevi, glavni brojevi, brojne imenice, deklinacija, bosanini

pravni tekstovi.
1. Uvod U staroslavenskim gramatikama nalazimo podjelu brojeva na osnovne (glavne), redne i zbirne brojeve. Kao i u drugim starim slavenskim tekstovima, u bosansko-humskim pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea brojevi se piu na tri naina: 1) slovnim grafemima koji su u funkciji brojne vrijednosti (npr. a = 1 tj. primjer iz korpusa: [] a [] (= 11) P 82); primjera ima jo ekscerpirali smo samo nekoliko: [] v [] (= 2) P 1018 t poroeni b(o)i lt [] t ks z [] 1 367) lto i naemu gospodstvu [] d [] (= 14) lto m()s(e)ca ijuna po kniz [] a [] (= 1) d()n P 81(= , t o e [] (= 1 375) P 96 v lteh po rodstv h(ristoso)v [] t o i [] (= 1 378) lto. m() 2 []
Npr. arapski se brojevi ne nalaze u bosaninim pravnim tekstovima ali su dopisivani pri transliteraciji radi lakega i brega praenja teksta.
1
147
Amira TURBIHADAGI
[] (= 10) d()n: P 1036 I [] v [] (=12) vrhovnih() ap(osto)l(o)v I [] d [] (= 4) o [] (= 70) izabranih() P 1121 [] v [] (=12) d()n thg(d)a lto ro[s]tva hrstova [] jevanelisti i. []
s(e)ca e apr(i)lja v []
: t : p [] (=1380) P 1122 na [] t p v [] (= 1 382) lto m()s(e)ca Dekembra v [] v [] (= 2) d()ni. P 1223 [] e [] st (= 500) Pi 24 [] t o i [] (= 1 378 ) m(se)ca aprla [] [] (= 8) d()n P 1417 itd.; 2) rijeima (npr. tisuka: i sto: i sm deset: i devet: lt: (=1189) dvadeseti: i deveti (=29) d()n P 12224 lita rova gospod(n)a isusa hrist(os)a mseca: avgusta u tisuno tri sta i devet deset i sedmo lito (= 1 397) miseca P 152325), 3) kombiniranjem slova u brojnoj vrijednosti i pisanjem cijelih rijei: [] th [] des[e]t (= 90) P 131, [] t [] (= 1 390) i drugo lt m(se)ca julja [] z [] P 1430. (= 17) d()n U ovome radu ukazat emo na osobitosti po kojima se brojevi pisani rijeima u korpusu razlikuju od stanja u staroslavenskome jeziku. 2. Deklinacija glavnih brojeva Broj jedan mu. i en. roda nalazi se u sljedeim padenim oblicima: Nom. Gen. Akuz. Lok.
b(o)g
edan P 373
edna strana drugoi P 3921

____________
ednoga do drugoga Pi 133334
ednoga l(o)v()ka P 3240 za hotne iednoga l(o)v()ka P 3244

ni za po
ni za
ednu stvar P 2332
ednm l(o)v()ku Pi 1337
____________
Svi primjeri imaju nepalatalnu zamjeniku deklinaciju. Pisari listina nisu dosljedni u biljeenju protetskoga j na poetku rijei. Glasovnu skupinu je grajski su realizirali na dva naina kao e ili ie. Broj jedin u gen. i akuz. imaju starobosanski gram. morfem oga, koji e biti prihvaen i u standardnome bosanskom jeziku pored oblika sa gram. morfemom og (jednoga/jednog). Korpus pokazuje iznimno rijetku pojavnost broja dva samo u nominativu mu. roda: pojana dva brata Pi 1328 da sluita ba edino i mirno g(o)spodaru Pi 1225 te u akuzativu sred. roda: i boda za dv godii Pr 1510. Broj trje trije ima oblik mnoine i deklinira se po imenikoj deklinaciji iosnova: d() tri msece P 3832. 148
Deklinacija glavnih brojeva u bosansko-humskim pravnim tekstovima...
Broj etyre (m. r.) ima oblike mnoine i deklinira se u stsl. jeziku po konsonantskoj r deklinaciji. U korpusu je potvren: - u gen.: t() etireh sudb reenih P 2036. - u akuz. i va etir evanelisti Po 116. - u lok.: poznano po vih etirh sudh ili P 2036. U bosanskohumskim pravnim tekstovima srednjovjekovnog perioda broj etyre pojavljuje se samo u akuzativu po r- deklinaciji, a u gen. i lok. gram. morfemi su iz pridjevne sloene deklinacije. Ekscerpirani primjeri na dobitie na pet po kentar Po 610, da mi daju peet po P 3015 pokazuju da bosanini pravni dokumenti imaju kantenar men voevodi radosavu oblike akuzativa jednake nominativu broja 5 (pet < pt). Pisari bosanskohumskih pravnih dokumenata od 12. do 15. stoljea broj 5 (pet < pt) biljee sa dva grajska rjeenja: pet ( ), daju peet po kantenar ( ).
Brojevi od 11 do 19 tvore se od promjenljivih brojeva za jedinice i nepromjenljivog oblika na deste i imaju zamjeniku deklinaciju. Iz korpusa je potvren oblik u akuzativu: i va etiri evaneliste i va dva na deste apustola P 394243. 3. Deklinacija brojnih imenica Od sloenih brojeva sa brojnom imenicom sto potvreni su brojevi: tri sta dukat() zlatieh() za dohodak Po 88 vie reenh pet st per() a s naiem() listm() vrovaniem() P 2541 toma srebra dvi sti i pet litar i sam una P 448 vsako godie po per() dinari pet sat (= 500) per()pr P 1610-11, davai si d dubrovnika pet st() per()per() dinari dubrovch P 2537. Glavni brojevi koji su potvreni u bosaninim pravnim dokumentima od 14. st. imaju starobosanske osobitosti: tri sta (< stsl. tri sta) pet st, pet sat (< stsl. pt st) dvi sti i pet litar i sam (< stsl. dv st i pt i osm). Brojna imenica tysi deklinira se po glavnoj palatalnoj deklinaciji imenica en. roda. Korpus pokazuje primjer u akuzativu jednine: i tisuu P 3610. dukat zlath 149
Amira TURBIHADAGI
U sljedeim primjerima uz broj dv brojna imenica tysi potvrena je u nominativu i akuzativu duala: NOMINATIV AKUZATIV
dv tisui I pet sat i pet deset (= 2 550) dukat P 1610, poslae po radsavu dku d()v tisui i pet sat i pet deset (= 2 550) dukat P 1612 dvie tisui perp(e)r d()vi tisui perper P 2215 dvi tisui pirper koe po biaju daete dinari Pi 106. 13, P 215 dvie na desete tisui dukaat zlath P 3045. Navedeni primjeri potvruju da se brojna imenica tysi kongruira sa brojevima koji su napisani poslije nje. Da brojna imenica tysi nije uvijek u dualu uz broj dv, pokazuje primjer genitiva jednine: d dv tisuki Pr 1510. U ovome primjeru broj dv zadrava staroslavensku dualnu deklinaciju, a brojna imenica tysi deklinira se po i-deklinaciji imenica en. roda. Drukija je deklinacija brojne imenice tysi uz broj tri: tri tisue perper P 2330. za Brojna imenica deklinirana je po palatalnoj a-promjeni imenica en. roda. Tako se ova brojna imenica deklinira i uz druge brojeve u listinama: - genitiv: d est tisu Po 689 da se razumije ere sta u komun dubrovaki dva na desete tisu dukat zlatieh P 3326 [] [] (= 10) tisu dukat Tu 189. - akuzativ: (t) vlaste prima tisuu i dvi sti perper P 438. Brojevi se prije i poslije brojne imenice tysi ne dekliniraju. U bosaninim pravnim tekstovima od svih deklinabilnih rijei brojevi su najmanje zastupljeni.
Izvori s kraticama 1. POVELJA KULINA BANA OD 1189. GODINE P 1 2. POVELJA BANA TVRTKA KOTROMANIA O POTVRI VANJU PRIJATELJSTVA DUBROVNIKU OD 1. 6. 1367. GODI NE P 8 150
3. POVELJA BOSANSKOGA BANA TVRTKA OD 9. 2. 1375. P 9 4. POVELJA KRALJA TVRTKA DUBROVANIMA OD 10. 4. 1378. PISANA U RNOVNICI I 17. 6. 1378. ZAVRENA U TRSTIVNICI P 10 5. POVELJA KRALJA TVRTKA VOJVODI HRVOJU VUKIU HRVATINIU OD 12. 3. 1380. P 11 6. POVELJA KRALJA TVRTKA DUBROVNIKU O UKIDANJU SLANICE U DRAEVICI OD 2. 12. 1382. P 12 7. PISMO KRALJA TVRTKA KNEZU SUDIJAMA I VLASTELI DUBROVAKOJ OD 19. 5. 1389. Pi 2 8. POVELJA KRALJA STEFANA DABIE DUBROVANIMA OD 17.7. 1392.P 14 9. POVELJA KNEZA PAVLA RADINOVIA DUBROVANIMA OD 25. 3. 1397. P 15 10. POVELJA KRALJA STJEPANA OSTOJE DUBROVNIKU OD 20. 11. 1398. P 16 11. POVELJA KRALJA STIPANA TVRTKA TVRTKOVIA DUBROVANIMA OD 20. 6. 1405. P 20 12. KRALJ STIPAN OSTOJA POTVRUJE DUBROVANIMA POVLASTICE PRETHODNIH KRALJEVA 4. 12. 1409. Po 1 13. POVELJA KRALJA STIPANA OSTOJE DUBROVNIKU OD 20. 11. 1414. P 21 14. POVELJA KRALJA STIPANA OSTOJE DUBROVNIKU OD 5. 3. 1419. P 22 15. POVELJA SANDALJA HRANIA I NJEGOVE BRAE OD 24. 6. 1419. P 23 16. POVELJA SANDALJA HRANIA I NJEGOVE BRAE VUKCA I VUKA TE SINOVCA STIPANA DUBROVNIKU OD 30. 5. 1420. P 25 17. POVELJA KNEZA RADOSAVA PAVLOVIA OD 31. 12. 1427. P 30 18. POVELJA STJEPANA KOSAE DUBROVNIKU OD 10. 10. 1435. P 32 19. PISMO TVRTKA II TVRTKOVIA DUBROVNIKU OD 26. 3. 1438. Pi 10 20. PRIZNANICA RADOSAVA PAVLOVIA DUBROVNIKU IZ SIJENJA 1439. Pr 1 151
Amira TURBIHADAGI
21. POVELJA STJEPANA KOSAE SA SINOVIMA VLADISAVOM I VLATKOM DUBROVNIKU OD 7. 5. 1440. P 33 22. POVELJA STJEPANA KOSAE JELENE I NJIHOVOGA SINA VLADISAVA DUBROVNIKU OD 1. 4. 1443. P 36 23. POVELJA KRALJA TOMAA DUBROVNIKU OD 3. 9. 1444. P 37 24. TRGOVAKI UGOVOR KRALJA TOMAA I TROGIRANINA KNEZA NIKOLE OD 3. 2. 1449. Tu 1 25. DRUGA POTVRDA HERCEGA STJEPANA KOSAE OD 5. 7. 1450. Po 6 26. POVELJA KRALJA TOMAA DUBROVNIKU OD 18. 12. 1451. P 38 27. MIROVNO PISMO HERCEGA STJEPANA KOSAE OD 19. 7. 1453. Pi 12 28. PISMO HERCEGA STJEPANA KOSAE OD 19. 7. 1453. Pi 13 29. POVELJA HERCEGA STJEPANA KOSAE DUBROVNIKU OD 11. 4. 1454. P 39 30. DRUGA POVELJA KRALJA STIPANA TOMAEVIA DUBROVNIKU OD 25. 11. 1461. P 43 31. TREA POVELJA KRALJA STIPANA TOMAEVIA DUBROVNIKU OD 25. 11. 1461. P 44 32. POTVRDA HERCEGA STJEPANA KOSAE DUBROVNIKU 17. 9. 1465. Po 8 Literatura Aneli Pavao 19601961. Revizija itanja Kulinove ploe Glasnik zemaljskog muzeja, Arheologija sv. 1516 Sarajevo. Babi Vanda 2000. Vpliv vzhodne cerkvene slovanine na hrvake glagolske tekste v 17. in 18. stoletju Ljubljana: Znanstveni intitut Filozofske fakultete. Beli Aleksandar 1960. Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika, Fonetika, knj. I, Beograd. Beli Aleksandar 1969. Istorija srpskohrvatskog jezika, Knj. II, sv. 1, Rei sa deklinacijom, Beograd: Nauna knjiga. Brozovi Dalibor Ivi Pavle 1988. Jezik, srpskohrvatski/ hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Izvadak iz 2. izd. Enciklopedije Jugoslavije Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea 120 str.
152
Gregor 1948. Bosanske i humske povelje srednjega vijeka u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, sv. III, Sarajevo. remonik Gregor 1950. Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka II u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, sv. IVV Sarajevo. remonik Gregor 1951. Bosanske i humske povelje srednjega vijeka u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, sv. VI, Sarajevo. remonik Gregor 1963. Srpska diplomatska minuskula Slovo, knj. 13 Zagreb. Damjanovi Stjepan 2003. Staroslavenski jezik. etvrto, popravljeno i dopunjeno izdanje, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. Damjanovi Stjepan 2002. Slovo iskona, Staroslavenska/ starohrvatska itanka Zagreb: Matica hrvatska. Damjanovi Stjepan Jurevi Ivan Kutovi Tanja Kuzmi Boris Luki Milica agar Mateo 2004. MALI staroslavenskohrvatski rjenik, Zagreb: Matica hrvatska. Danii . 1874. Istorija oblika srpskoga ili hrvatskoga jezika do svrezka XVII vijeka, Dravna tamparija u Biogradu. GabriBagari Darija 2005. Crkvenoslavensko i narodno u bosanskohercegovakim epigrafskim spomenicima od 12. do 18. st. u: DRUGI Hercigonjin zbornik / uredio Stjepan Damjanovi, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. Goi Nevenka 1989. Sto pedeset godina publikovanja i prouavanja Povelje bana Kulina u: Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina (1189-1989), ANUBiH Posebna izdanja Knjiga CX; Odjeljenje drutvenih nauka knj. 23 Sarajevo str. 4559. Grickat Irena 19611962. Divoevo jevanelje Junoslovenski lolog XXV Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik 227293. Grupa autora 1982. Pisana rije u Bosni i Hercegovini. Od najstarijih vremena do 1918. godine, Sarajevo: IRO Veselin Maslea 308 str. Grupa autora 1974. Starija knjievnost Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika 350 str. 153
Amira TURBIHADAGI
154
Grupa autora 2005. Jezik u Bosni i Hercegovini, (ur. Svein Mnnesland) Sarajevo: Institut za jezik u Sarajevu Institut za istonoevropske i orijentalne studije Oslo. Hadagi Amira 1999. Dui oblici genitiva, Bosanski jezik. asopis za kulturu bosanskoga knjievnog jezika Tuzla str. 8696. Hadagi Amira 1999. Dui oblici dativa i lokativa Didaktiki putokazi asopis za bosansku nastavu i praksu Zenica str. 6769. Hadijahi Muhamed 2004. Povijest Bosne u IX i X stoljeu, Sarajevo: BZK Preporod. Halilovi Senahid 1995. Pravopis bosanskoga jezika Sarajevo: KDB Preporod. Hamm Josip 1958. Staroslavenska gramatika Zagreb: kolska knjiga. Hamm Josip 1960. Staroslavenska itanka, Zagreb: kolska knjiga. Hercigonja Eduard 2004. Na temeljima hrvatske knjievne kulture: filolokomedievistike rasprave Zagreb: Matica hrvatska. Hrvatski enciklopedijski rjenik (HER) 2004. 112 Zagreb: EPH: Novi Liber. Jahi Devad 1999. Trilogija o bosanskom jeziku Sarajevo: Ljiljan. Jahi Devad Halilovi Senahid Pali Ismail 2000. Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe. JuriKappel Jagoda 2001. Rukopisi krstjanina Radosava u svjetlu dosadanjih istraivanja u: Zbornik radova, Drugi hrvatski slavistiki kongres Zagreb str. 225232. Kasumovi Ahmet 1995. Zato jezik bosanski Tuzla: Prava rije. Kuna, Herta 1987. Istorija srpskohrvatskog literarnog jezika u krugu dijahronih discplina serbokroatistike, Knjievni jezik, god. 16 br. 1 Sarajevo str. 3136. Kuna Herta 2001. Marginalije bosanskog Vrutokog evanelja u: Zbornik radova, Drugi hrvatski slavistiki kongres Zagreb str. 233236. Mali Dragica 1988. Povaljska listina kao jezini spomenik, Zagreb: Znanstvena biblioteka Hrvatskog lolokog drutva. Matasovi Ranko 2001. Uvod u poredbenu lingvistiku Zagreb: Matica hrvatska. Mihaljevi Milan 2002. Slavenska poredbena gramatika. 1. dio. Uvod i fonologija, Zagreb: kolska knjiga.
Mogu Milan 1993. Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Zagreb: Globus. Nazor Anica 1963. Jezini kriteriji pri odreivanju donje granice crkvenoslavenskog jezika u hrvatskoglagoljskim tekstovima, Slovo 13 Zagreb str. 6886. Peco Asim 1989. Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka u: Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, 11891989 ANUBiH Posebna izdanja knjiga XC Odjeljenje drutvenih nauka knjiga 23. Peco Asim 1985. Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd: Nauna knjiga. Pranjkovi Ivo 2003. Jezik i beletristika Zagreb: Disput. Raukar, Tomislav, 1973. O problemu bosanice u naoj historiograji Izdanja Muzeja grada Zenice, sv. 3, str.103144. Sili Josip Rosandi Dragutin 1979. Osnove morfologije i morfostilistike hrvatskoga knjievnog jezika, Zagreb. Sili Josip 1999. Hrvatski jezik kao sustav i kao standard u: Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika (priredio: Marko Samardija) Zagreb: Matica hrvatska str. 235245. Sili Josip Pranjkovi Ivo 2005. Gramatika hrvatskoga jezika : za gimnazije i visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga. Skok Petar 19711973. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika IIII Zagreb: JAZU. TurbiHadagi Amira 2005. Bosanski knjievni jezik (Prvi razvojni period od 9. do 15. stoljea) Bosanski jezik. asopis za kulturu bosanskoga knjievnog jezika 4 Tuzla 137161.
Amira TURBI-HADAGI DECLENSION OF CARDINAL NUMBERS IN THE LEGAL TEXTS OF BOSNIA AND HUM FROM THE 12TH TO 15TH CENTURY Cardinal numbers in the legal texts of Bosnia and Hum from the 12th to 15th century have been analysed in this article, i. e. the graphic recording of cardinal numbers and their faculty to decline are to be shown. In the literature that considers the medieval legal texts written on parchment or 155
Amira TURBIHADAGI
paper numbers were not analysed until now with the exception of Slavko Vukomanovis article The Lexicon and the Grammatical Meaning in the Charter of Ban Kulin where he only recounts the presence of two cardinal numbers and one ordinal number in the same charter as one of the segments in the statistical processing of lexicon. Key words: cardinal numbers, declension, medieval legal texts of Bosnia and Hum
156
Ivana KOVA (Niki) Filozofski fakultet Niki
UDK: 811.134.228
TEORIJSKI I EMPIRIJSKI MODELI JEZIKE POLITIKE I JEZIKOG PLANIRANJA U PANIJI

U tekstu koji slijedi predstaviemo teorijske i empirijske modele koji se mogu primijeniti na jeziku politiku u paniji kao primjeru drave koja je za relativno kratko vrijeme prela iz jednojezine i centralistike u modernu viejezinu i libe ralnu dravu ija jezika politika danas predstavlja dio evropskih tendencija u ovoj oblasti, zasnovanih, prije svega, na kulturnoj i lingvistikoj interakciji razmjeni saradnji i razumijevanju govornika razliitih jezika uz prepoznavanje i uvaavanje kulturne etnike rasne i druge razliitosti i specinosti.. Moda bi primjer ovakve jezike politike koja je velikim dijelom utemeljena na dravnim dokumetima mogao da poslui lingvistima i jezikim planerima u nas koji bi neke budue jezike politike mogli da usmjere ka pribliavanju evropskim tendencijama i omoguavanju svim graanima u naoj dravi kulturne i jezike interakcije tole rancije i potovanja pluralistike tradicije.
Kljune rijei: glokalizacija, ausbau jezik, jezika politika, jeziko planiranje,

viejezinost, regionalni ili manjinski jezik
1. Uvod Jezika realnost dananje panije rezultat je relativno brzog prelaska iz jedne jednojezine drave nametnute frankistikom diktaturom u jednu viejezinu modernu i liberalnu dravu. Sa druge strane masovna ekspanzija engleskog i ostalih velikih nacionalnih jezika, samim tim i panskog, i istovremeni dramatini nestanak regionalnih ili manjinskih jezika injenica je na kojoj konstantno insistiraju lingvisti i jeziki planeri iz cijelog svijeta. Inicijative koje se preduzimaju kako bi se ovi jezici esto samo folk157
Ivana KOVA
lorni ukrasi u pojedinim regijama izuavali koristili u nastavi medijima dravnoj administraciji odnosno kako bi se oivjeli i sauvali dio su pritisaka i mjera kojima lingvisti pribjegavaju izraavajui tako zabrinutost o ovoj alarmantnoj globalnoj temi. Jezika politika i planiranje (u daljem tekstu: JPP) koji danas nesumnjivo predstavljaju jednu multidisciplinarnu oblast svakako imaju udio u kreiranju ove globalne slike. Jedna od aktuelnih tema koja se nalazi u centru interesovanja sociolingvista i jezikih planera jeste i fenomen globalizacije za koji izvjesni autori (Tradgil [Trudgill] 2004) tvrde da nijesu karakteristini za novije vrijeme ve se vezuju za fenomen dravenacije. U tom smislu govorei o jezikoj politici u Evropi danas tendencije su usmjerene ka potvrivanju ravnopravnosti svih ljudi i jezika ka podsticanju subnacionalnog ka borbi za jezika ljudska prava ka njegovanju i potovanju razliitosti itd. Unutar tog evropskog konteksta nailazimo izmeu ostalih i na primjer panije u kojoj se upore do sa procesom globalizacije, kao oblikom kulturne homogenizacije, odvija i jedan sociopolitiki fenomen poznat pod nazivom glokalizacija odnosno jaanje lokalnih etnojezikih zajednica i ouvanje odreenih aspekata lokalnih etnikih ili nacionalnih identiteta (Filipovi 2009). Kao dio evropskog procesa JPP jezika politika u paniji kao aktivnost koju oito preduzima drava u namjeri da promovie sistematsku jeziku promjenu u nekim govornim zajednicama odravajui graanski red i komunikaciju i pomjerajui cijelo drutvo u onom smjeru koji ona smatra dobrim ili korisnim1 (Kaplan & Baldof [Kaplan & Baldauf], 1997: XI) djelimino se utemeljila na svojim dravnim dokumentima i usmjerenju cjelokupne organizacije k ouvanju viejezinosti i promovisanju i zatiti svojih regionalnih jezika koji su Ustavom drave panije iz 1978. godine nazvani panski jezici. Naime pomenutim ustavom konano je zvanino prihvaena viejezinost u paniji a uskoro nakon toga zapoete su i standardizacije2 regionalnih jezika katalonskog valensijskog baskijskog i galisijskog. Oni su dobili punu pravnu zatitu i status koocijalnosti dok aranski asturijski i aragonski meutim nijesu dobili staLanguage planning is an activity, most visibly undertaken by government with the intention to promote systematic linguistic change in some commuunity speakers for maintaining civil order and communication, and to move the entire society in some direction deemed good or useful by the government. (Prev: I.K.) 2 U terminologiji jezike politike i planiranja termin standardizacija podrazumijeva irok spektar znaenja koja obuhvataju kako sam proces tako i rezultate; znaenja osciluju i izmeu prepoznavanja i prihvatanja jednog standarda koji je postojao do stvaranja izbora i nametanja novog.
1
158
Teorijski i empirijski modeli jezike politike i jezikog planiranja u paniji
tus koocijalnosti ali im je na osnovu ovog dokumenta omogueno da u statutima autonomnih regija u kojima se govore guriraju kao zatieni ili jezici kojima je dat poseban status. Svi pomenuti regionalni jezici u paniji danas imaju status jezika iako su kroz istoriju prolazili kroz razliite etape. Takoe svi oni (osim baskijskog) predstavljaju dio jednog jezikog geografskog kontinuuma odnosno ako upotrijebimo Klosovu [Kloss] terminologiju svi su oni jezici na osnovu ausbau kriterijuma. Ausbau jezici, naime, predstavljaju standardne varijetete koji imaju svoju pisanu formu i smatraju se jezicima na osnovu politikih kulturnih socijalnih istorijskih a ne samo jezikih razloga (Tradgil 2004 2). Jedino baskijski na teritoriji panije predstavlja abstand jezik jer se od ostalih razlikuje na osnovu lingvistikih kriterijuma. panija je kao drava koju karakterie veliki broj ausbau jezika i istovremeni komplikovani mehanizam kojim se nastoji odrati i sauvati ta viejezinost postala predmet sociolingvistikih interesovanja onih koje zanima viejezinost i/ili kontakt jezika sa svim njegovim istorijskim strukturalnim socijalnim i politikim implikacijama. 2. Teorijski i empirijski modeli jezike politike i planiranja 2.1. Istorijski pregled razvoja jezike politike i planiranja Istorijski razvoj JPP kao multidisciplinarne oblasti koja ima za cilj organizovanu jeziku intervenciju od strane dravnih institucija mogue je sagledati sa razliitih stanovita ali mi emo ovdje predstaviti one modele koje smatramo meusobno komplementarnima a koji se ogledaju u razvoju JPP u paniji. Jedan od veoma prihvaenih modela o evoluciji JPP kao naune oblasti poev od kraja II svjetskog rata jeste model Tomasa Risenta [Tomas Ricento]. On dijeli razvoj JPP na tri faze od kojih svaka traje dvije decenije i svaku karakteriu procesi i makrosociolingvistiki dogaaji epistemoloke paradigme i strateki ciljevi unutar kojih, posredstvom kojih i zarad kojih se sprovode istraivanja u oblasti JPP. Svaki od ovih faktora bilo pojedinano bilo interaktivno imao je uticaj na vrstu razmatranih pitanja na usvajane metodologije i na ciljeve koje su imala istraivanja u JPP. Naime Risentova prva faza odgovara istorijskoj fazi dekolonizacije strukturalizma i pragmatizma druga propasti modernizma i kritike sociolingvistike a trea novom svjetskom poretku postmodernizmu i jezikim ljudskim pravima. Prve dvije faze u Risentovom modelu razvoja JPP mogue je povezati s rjeavanjima praktinih jezikih pitanja sa kojima se 159
Ivana KOVA
zapoelo u duhu optimizma i ideoloke neutralnosti a zavrilo tako to su prepoznati mogui negativni efekti i ogranienja modela u koje su prvenstveno bili smjeteni procesi JPP. Tolefson ([Tollefson] 1991) smatra da su se JPP razvili nakon kolapsa evropskog kolonijalizma i kao posljedica sociopolitikih promjena koje su vodile stvaranju novih nezavisnih drava i nacija. Potreba da se uspostavi nacionalni ili slubeni jezik u ovim dravama ili nacijama pokrenula je akademsko interesovanje za jeziki ininjering (Kaplan & Baldof 1997: 358). Jezik je vien kao sistem manje ili vie podesan za standardizaciju i modernizaciju a esto su samo jezici sa knjievnom tradicijom i razvijenim sistemom pisanja (dakle, jezici kolonijalnih sila) smatrani nacionalnim jezicima. Uprkos injenici da su jezika politika i planiranje primjenji vane vjekovima (Kalve [Calvet] 1998: 114) termin jeziko planiranje u akademskoj literaturi prvi put je upotrijebio Haugen ([Haugen], 1993) 1959. godine mislei pri tom na sam lingvistiki aspekt na elaboraciju normativne ortograje gramatike i rjenika te pisane i usmene upotrebe jezika u jednoj nehomogenoj jezikoj zajednici. Neto kasnije drugi autori, kakvi su Fiman [Fishman], Ferguson [Ferguson] i Rubin i Dernud ([Rubin i Jernudd] poinju da se interesuju za jeziko planiranje podrazumijevajui sada pod tim pojmom svjesne napore da se djeluje na strukturu ili funkciju jezika a da u realizaciji ovakvog planiranja treba da uestvuju i dravni organi. Klos ([Kloss], 1969) predlae dvije razliite faze o kojima bi trebalo voditi rauna u svakom procesu jezikog planiranja: - fazu u kojoj se razmatraju striktno jezika pitanja i koju on naziva planiranje korpusa (corpus planning) i - fazu u kojoj se razmatraju strukturalna pitanja nazvanu planiranje statusa (status planning). Prva faza podrazumijeva polje djelovanja lingvista dok je druga polje djelovanja politike i administracije unutar odreene jezike politike i unutar konkretnog pravnog okvira. Sedamdesetih i osamdesetih godina to odgovara drugoj fazi u Risentovom modelu autori su zapoeli otre kritike deskriptivnih modela koje su bili razvili ukazujui na potrebu za novim evolutivnim teorijskim okvirima o JPP. Nakon kritika racionalistikog modela jezikog planiranja osamdesetih godina nastupilo je nezadovoljstvo koje je reflektovalo pravu 160
sliku stanja u okviru ove naune discipline. Naime bile su potrebne nove teorijske i empirijske perspektive kako bi se napredovalo u ovoj oblasti. Poelo je da se uvia da pitanja jezikog planiranja ne mogu biti interpretirana i objanjena bez istorijskog i drutvenog konteksta; pravile su se paralele izmeu jezikih drutvenih ekonomskih ideolokih i drugih aspekata jezikog planiranja; objavljivale su se knjige i profesionalni lanci u kojima su dovoeni u vezu jeziko planiranje i dekolonizacija jeziko planiranje i nacija grupa ili lini identitet (Tolefson 1991). Uoena je i neophodnost nastanka sociolingvistike kao metodoloki i teorijski samostalne nauke. Kuper ([Cooper] 1989) polazei od Klosovih denicija shvata jeziko planiranje kao planiranu aktivnost kojom se utie na ponaanje govornika u domenu usvajanja strukture ili funkcije samih jezikih kodova. Aktivnosti vezane za usvajanje jezika sprovode se putem obrazovnog sistema; studijama o strukturi jezika ili planiranju korpusa (kodikacijom) bave se lingvisti dok je za funkcionalno odreenje ili planiranje statusa u odnosu na drugi ili druge jezike potrebna ozbiljna jezika politika. Dakle Kuper uvodi pojam jezike politike u obrazovanju (adquisition policy/ planning ili language educational policy/planning) koji predstavlja dio procesa JPP. On je uz Tolefsona jedan od glavnih predstavnika promjene u orijentaciji jezike politike koja je obiljeila devedesete godine dvadesetog vijeka budui da je otvoreno ukazao na potrebu za teorijom o drutvenoj promjeni koja bi omoguila napredak jezike politike. Grejb ([Grabe] 1993/1994) smatra da su upravo diskusije iz ranih osamdesetih imale za cilj uspostavljanje sistematskih pravila i principa jezikog planiranja. Politika pitanja vezana za planiranje statusa i planiranje korpusa obino su bila asocirana s problemima implantacije i obino su to bile studije koje su se bavile problemima na nacionalnom nivou dok su pitanja jezikog ouvanja oivljavanja difuzije promjene izbora i nestanka tretirana deskriptivno. Devedeste godine prolog vijeka znaile su poetak novih perspektiva. Poinju da se istrauju pitanja novog nacionalizma zatite raznolikosti strukture moi i nejednakosti globalizacije i modernizacije. Teme koje privlae panju specinije su i u objanjenjima je mogue uoiti interakciju razliitih faktora i odnosa. Grejb navodi sedam faktora koji pomau da se objasne razliitosti izmeu diskusija i shvatanja koja su vladala osamdesetih godina, sa jedne, i devedesetih, sa druge strane. Neke karakteristike studija, shvatanja i diskusija koje su obiljeile devedesete godine bile bi sljedee: 161
Ivana KOVA
1. Mnogo jasnije uoavanje da jezika politika i planiranje esto obu hvataju multilingvalne kontekste. 2. Vei broj diskusija o politikim pitanjima vezanim za JPP i prepoznavanje znaaja politikih odluka takoe odgovornih za samo planiranje. 3. JPP nijesu vie prvenstveno vezane za nivo nacionalnog intereso vanja ve i za korporacije lokalne grupe pa ak i pojedince. 4. Kompleksnost jezik i njihova primjena postaju glavni predmet interesovanja. Pitanja maternjeg jezika u nastavi, bilingvalna nastava, razvoj pismenosti i sl. postaju integralni aspekti na polju JPP. 5. JPP obuhvata kompleksnija istraivanja o ouvanju irenju zamjeni i nestanku jezik. Brojne su diskusije o pitanjima prava manjinskih jezika jezike adaptacije i pluricentrinosti jezika. 6. Teorije i modeli JPP predloeni devedesetih godina vie su prediktivni nego deskriptivni, kakvi su bili osamdesetih godina. 7. Prihvatanje injenice da politike odluke ne vode uvijek ekasnom planiranju i da ak nijesu uvijek ekasan instrument za njenu implementaciju. Naprotiv uvia se da je implementacija JPP esto sprovoena bez neke dosljedne politike tako da su mnogi procesi JPP sprovoeni lokalno bez koherentne inicijative u oblasti JPP. Grejb zakljuuje da su ovih sedam faktora i moda jo neki drugi uticali na promjenu orijentacije u procesu JPP devedesetih godina prolog vijeka. Iako je istina da ova razlika u orijentaciji djelimino reflektuje zrelost pristupa istraivanju i analiziranju tema zakljuuje da je na tu promjenu znatno uticala i promjena samog konteksta u kome su poeli da se izuavaju procesi JPP. Konano devedesete godine odnosno Risentovu treu fazu u razvoju JPP karakterie osim pomenutog i pojava paradigme jezike ekolo gije (BastardasBoada 2007; Filipson [Phillipson] 2000; SkutnabKangas [Skutnabb-Kangas] 2002 2005) kao odgovora na globalno irenje engleskog jezika koji je postao lingua franca novijeg doba. Jezika ekolo gija ne bavi se samo socijalnim kontekstom u kome se nalazi jezik ve i ekolokim kontekstom u kome se nalaze drutva. Naime, zagovornici ove paradigme koja povezuje bioraznolikost i kulturnu/jeziku raznolikost insistiraju na promociji i prihvatanju jezikih ljudskih prava na nivou drava i meunarodnih organizacija. Briga i zatita kulturne/jezike raznovrsnosti kao bogatstva tradicije podrazumijeva potovanje pluralistike demokratije 162
i poseban odnos prema manjinskim i regionalnim jezicima koji ine bogatstvo kontinenta. Zagovornici globalnog irenja engleskog jezika smatraju meutim da on ne predstavlja prijetnju ostalim jezicima jer nije jezik identikacije ve samo jezik komunikacije. U evropskom kontekstu u okviru Savjeta Evrope razvijena su dva mona instrumenta jezike politike za zatitu i promociju regionalnih ili manjinskih jezika Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (European Charter for Regional or Minority Languages) i Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina (Framework Convention for the Protection of National Minorities). Bugarski (2005) kao neko srednje rjeenje izmeu dvije oprene paradigme World English i jezike ekologije uvodi interaktivni model smatrajui da upravo taj model reflektuje JPP na evropskom kontinentu i da interaktivni model JPPa ima formalnu prezentaciju u dokumentima Savjeta Evrope. Bazini postulati ovog modela jezike politike su kulturna i lingvistika interakcija razmena saradnja i razumevanje govornika razliitih jezika uz prepoznavanje i uvaavanje kulturne etnike rasne i druge razliitosti i specinosti (Filipovi 2009 59). 2.2. JPP i viejezinost u paniji Ukupan broj jezika i ukupan broja drava u svijetu (6.912 ivih jezika3 i 192 drave lanice Ujedinjenih nacija)4 svjedoe o tome da je najea situacija da na teritoriji jedne drave koegzistiraju razliite jezike zajednice i da tavie veliki dio svjetske populacije ivi u viejezinoj realnosti. Tradicija zapoeta jo 1700. godine odnosno dolazak dinastije Borbon [Borbn] na vlast u paniji u XVIII vijeku i nametanje apsolutistikog i jeziki ujedinjenog modela koji je tada vladao u velikom broju evropskih drava moe se dovesti u vezu s onim to Bugarski (2005) naziva ekspanzionistikim modelom unutar jezike politike odnosno nametanje veeg ili monijeg jezika kakav je bio kastiljanski u odnosu na manje jezike esto smatrane nekorisnim kakvi su bili regionalni jezici koji su se govorili na teritoriji panije. Ekspanzionistiki model naroito je karakteristian za kastiljanski u njegovoj funkciji kolonizatorskog jezika. Proces dravne centralizacije panije zapoeo je svoje konsolidovanje u XIX veku na osnovu postulata Francuske revolucije i ideje o dravi-naciji, slijedei tako model koji je ve imao u samoj Francuskoj. Strukturiranje
Gordon Raymond G. Jr. (ed.) 2005. Ethnologue: Languages of the World. Dallas Tex.: SIL International. [ http://www.ethnologue.com] 4 Izvor: United Nations Organisation [http://www.un.org/members/list.shtml]
3
163
Ivana KOVA
dravenacije zapoeto je Ustavom iz 1812. i nastavljeno u XIX vijeku uporedo sa razvojem slobodne drave. Smatramo da je pojava moderne drave predstavljala jedan od glavnih dogaaja za istoriju JPP jer je upravo od vremena industrijskog razvoja i Francuske revolucije a zatim od vremena ekspanzije drava-nacija u cijelom svijetu XX vijeka postalo mogue tvrditi da sve drave sprovode odreenu jeziku politiku odnosno odreeni skup aktivnosti koje preuzimaju vlasti kako bi uticale na ponaanje pojedinaca u njihovom odnosu s uenjem strukturom ili utvrivanjem funkcija jezikih kodova. Naime od trenutka kada je drava dobila ulogu da sprovodi administraciju, odnosno kada se posredstvom administracije poela sprovoditi komunikacija sa graanstvom (to opet implicira da prije te komunikacije mora da postoji izbor odreenog jezikog koda dakle planiranje statusa) moemo da govorimo da je drava dobila udjela u jezikim pitanjima. Ovaj proces meutim tekao je paralelno sa jed nim novim i drugaijim procesom zapoetim 1868. godine. Romantizam kulturni i prvenstveno knjievni pokret bio je naroito specian za neke regije u paniji, kakve su Katalonija, Baskija, Galisija, a neto manje i za Valensiju i Balearska ostrva. Pokret je prvenstveno imao kulturni karakter da bi od 1890. prerastao u jedan politiki pokret. Trailo se socijalno i kulturno priznavanje regionalnih jezika i nova i drugaija teritorijalna organi zacija, odnosno autonomije za pomenute regije, a da se pri tom ne dovede u pitanje jedinstvo panije. Kao odraz opte drutvene situacije stvorila se osnova za model koji e obiljeiti mnoge evropske drave u XIX vijeku samim tim i paniju. Naime nacionalistiki model JPP u kome jezik drava i nacija predstavljaju neraskidivo jedinstvo (Bugarski 2005) reflektujui tako tekovine romantizma kao ireg socio-kulturnog pokreta tog vremena, imao je u paniji dvojako djelovanje: sa jedne strane kastiljanski jezik trebalo je da predstavlja jedinstvo nacije a sa druge strane buenje nacionalne svi jesti pokrenulo je i oivljavanje regionalnih jezika i funkcije koju su imali kao sredstva za identikaciju sa zajednicom. U terminologiji JPPa rije je o planiranju statusa, odnosno izboru jezika ili prihvatanju ili nametanju jednog jezika kao standardnog. panija je nakon gubitka svojih posljednjih kolonija krajem XIX vijeka zapala u krizu to se povezuje sa Tolefsonovim stavom o sociokulturnim promjenama koje su nastale nakon pada kolonijalizma, kada je dolo do stvaranja novih drava. Nacionalistiki model reflektovao se u ideji o dravinaciji i centralistikom dravnom sistemu a na isti nain obiljeio je 164
i regionalne jezike koji su poeli da se shvataju kao simboli pri utvrivanju identiteta jedne grupe i lojalnosti prema njoj. Ova dva procesa: jedan koji se odnosio na kastiljanski jezik, drugi koji se odnosio na regionalne jezike, neki autori (Geraerts [Geeraerts] 2002) analiziraju kao dva meusobno suprotstavljena procesa standardizacije od kojih prvi racionalistiki model podrazumeva upotrebu i optu prihvaenost standardnog varijeteta u svim drutvenim slojevima i na svim geografskim podrujima (Filipovi 2009 60) dok za drugi romantiarski model standardizovanje odreenih varijeteta na tetu drugih predstavlja represiju i marginalizaciju odreenog dela stanovnitva (Filipovi 2009 60). Dalji tok politikih deavanja politiki sukobi diktatura lingvistika recesija regionalnih jezika koji su trajali do sedamdesetih godina XX vijeka onemoguili su mirni prelazak iz centralizovane u decentralizovanu dravu. To se desilo tek kada je usvojen Ustav iz 1978. i kada je procesom JPP zvanino priznata viejezinost u ovoj dravi. Smatramo da u paniji kao i u ma kom viejezinom drutvu skup odluka koje se tiu jezikih pitanja neizostavno implicira politiki stav koji je veoma bitan za vlasti, prvenstveno zbog toga to gotovo da nema teme koja moe imati tako veliku pokretaku mo kao jezik pri strukturiranju kolektivnog identiteta. Strukturiranje viejezinosti unutar jedne drave moe biti orijentisano ka dvjema razliitim strategijama: asimilacionistikoj i pluralistikoj. Asimilacionistika strategija tei jednojezinosti jer se polazi od stava da jedna drava treba da ima jedan zajedniki jezik i da je on fundamentalan kako bi se sauvala politika jedinstvenost to svakako nije dovoljan element. U tom smislu takozvani nacionalni jezik zapravo je rezultat nametanja jezika dominantne grupe koja je uspostavila centralne dravne institucije za dobrobit stanovnitva. Od tog trenutka nacionalni jezik ispunjava diskriminatorsku funkciju unutar politike zajednice. Nametanje jednojezinosti obino je propraeno manje ili vie striktnim zabranama svih dogaaja koji bi ili u korist drugom jeziku koji se govori u tom drutvenom miljeu. Primjer za ovakvu vrstu jezike politike bila bi ona koja se sprovodila u Francuskoj u vrijeme revolucije: francuski je bio jedini jezik upotrebljavan u administraciji i u kolama. Kako smo ve istakli ovo je model koji je i panija manje ili vie sprovodila u svojoj jezikoj politici sve do 1978. godine. Klos smatra da asimilacionistika jezika politika moe da primijeni dvije strategije vezane za potinjene jezike polazei od razlike koja postoji meu njima: ako su jezici manje bliski dolazi do 165
Ivana KOVA
zamjene jezika a ako je bliskost vea primjenjuje se dijalektizacija (na primjer ako je rije o jezicima iz iste porodice jezika). Pluralistika strategija s druge strane polazi od ideje da je neizbjeno na neki nain priznati viejezinost ako se eli sauvati jedinstvo i vitalnost odreene politike zajednice. Etnojezika politiki dominantna grupa sprovodi politiku svoje grupe i dio zahtjeva ostalih grupa. Tako, u okviru pluralistike strategije postoje dvije velike grupe jezike politike: jedna koja tei jednojezinosti i druga koja tei viejezinosti. Prva grupa obuhvata tri tipa politika: 1) Jednojezinost bez asimilacije sprovodi se kada dominantna grupa prihvata postojanje jezikih manjina koje uivaju izvjesna prava sve dok ona ne dovode u pitanje politiku kojom se jezik dominantne grupe postavlja kao jedini slubeni u svim oblastima. 2) Postoji i model jednojezinosti zasnovan na manjinskom jeziku unutar jedne politike zajednice: manjine ne oseaju dominaciju vlasti jer imaju pravo da prime osnovno obrazovanje na svom jeziku a same vlasti nansiraju kulturni razvoj njihovih zajednica. 3) Trei tip jednojezinosti zastupljen je u dravama koje su za slubeni izabrale jezik nekadanje kolonijalne sile elei tako da pronau neutralan jezik za sve jezike zajednice u dravi i na taj nain pokuaju da depolitizuju jeziku politiku. Ni ovaj tip politike nijesu zaobili problemi kakav je recimo injenica da nove politike elite zasnivaju naciju na jeziku nekadanjih kolonizatora protiv kojih su se svojevremeno borili (u mnogim afrikim dravama engleski ili francuski koocijalni su sa nekim od autohtonih jezika). Druga grupa pluralistikih strategija obuhvata sve politike koje se zasnivaju na viejezinosti. Ove strategije biljee ogromnu raznovrsnost modaliteta: od viejezinosti zasnovane na koocijalnosti dvaju ili vie jezika kakva je po naem miljenju i jezika politika u paniji do centralnih dravnih institucija koje priznaju neka jezika prava manjina na dijelu dravne teritorije. Uprkos tome to je literatura o viejezinosti obimna pokuaji da se nae kategorizacija viejezinosti veoma su oskudni (ifman [Schiffman] 1990). Klos analizirajui jezike politike de facto, nabraja deset varijabli koje smatra fundamentalnim. To su broj i veliina zajednica u dravi (jednojezine umjereno viejezine i veoma viejezine) broj jezika koje koriste pojedinci (monolingvalni, bilingvalni i poliglote) na osnovu razliitog drutvenog okvira vrsta bilingvizma pravni status jezika specinost populacije tip i stepen bilingvizma kod pojedinaca presti jezika stepen udaljenosti meu jezicima autohtonost jezika ili ne i na kraju ponaanje u odnosu na jeziku stabilnost. 166
Jo jedan nain da se kategorizuje viejezinost zasniva se na jezikim pravima i obavezama postavljenim na osnovu dva principa: linom i teritorijalnom (Polston [Paulston], 2003: 476). U svojoj osnovi teritorijalni princip znai da e svi govornici na jednoj teritoriji ili u jednoj oblasti biti tretirani na isti nain dok druge oblasti ili teritorija unutar jedne drave mogu imati razliite jezike reime. Personalni princip s druge strane ukazuje na to da e se jezike norme postaviti u skladu sa karakteristikama govornika neke od njih su recimo maternji jezik lina jezika preferencija obrazovanje roditelja itd. Prava graana zavisie od toga da li e vlasti izabrati jedan ili drugi princip. Treba rei da ni trei princip nije iskljuen i da je esto pri konkretnoj primjeni neophodna kombinaciji oba ova principa to doprinosi stvaranju razliitih modela viejezinosti. Modeli viejezinosti stoga e zavisiti od veza koje se uspostave izmeu dominantne grupe i manjine u skladu sa eljama jednih i drugih: da li ele biti asimilovani ostati neutralni odbaciti drugu etniku grupu ili je asimilovati. Prema indeksu dravnih jezikih politika5 panija spada u grupu drava koje na dravnom nivou sprovode politiku valorizacije slubenog jezika (le politique de valorisation de la langue officielle), koja podrazumijeva favorizovanje samo jednog jezika na politikom pravnom drutvenom, ekonomskom itd. planu. Ako se ovakva politika primijeni na jezik veine rije je o nacionalnom jeziku koji ima status slubenog. Na regionalnom nivou meutim panija sprovodi politiku bilingvizma zasnovanog na linom teritorijalnom pravu (le bilingisme fond sur les droits personnels territorialiss). Ovakva politika bilingvizma primjenjuje se na sve lanove jedne jezike zajednice koji ive u odreenoj regiji i nikad ne obuhvata cijelu teritoriju drave ve samo jedan njen dio. Drava sprovodi takav restriktivni bilingvizam kada su odreene jezike zajednice koncentrisane na jednom geografskom prostoru. U tom sluaju regionalnim ili manjinskim jezicima dodjeljuje se odreeni geografski prostor ili pak oni postaju koocijalni sa veinskim jezikom koji se koristi na cijeloj teritoriji drave. Upravo ovakva jezika politika sprovodi se u est regija na teritoriji panije. 2.3. Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima Dva najznaajnija pravna instrumenta koja ulaze u oblast jezike politike u Evropi a koja se odnose na zatitu regionalnih i manjinskih jezika
5
Izvor: lUniversit Laval [http://www.tlfq.ulaval.ca/axl/index.shtml].
167
Ivana KOVA
jesu ve pomenuta Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (European Charter for Regional or Minority Languages) i Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina (Framework Convention for the Protection of National Minorities). Oba ova dokumenta usvojio je Savjet Evrope. Neophodno je naglasiti da Savjet Evrope ima za cilj zatitu ljud skih prava i pluralistike demokratije a da ga danas ini vie drava nego to je lanica Evropske unije. Kako bi se ukazalo na ozbiljnost situacije treba naglasiti da se rauna da oko 40 miliona stanovnika Unije redovno koristi jedan istorijski regionalni ili manjinski jezik i da danas, na osnovu izvjetaja UNESCOa u Evropi postoji vie od 30 ugroenih jezika zbog ega je znaaj pomenutih pravnih instrumenata u dananjim okolnostima krucijalan. Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (u daljem tekstu Evropska povelja/Povelja/EPRMJ) u osnovi predstavlja sporazum (CETS 148) koji je 1992. godine usvojio Savjet Evrope sa ciljem da zatiti i promovie manjinske i regionalne jezike unutar evropske jezike tradicije. Sporazum je stupio na snagu 1. marta 1998. godine kada ga je ratikovalo 5 zemalja. Osnovna obiljeja ovog dokumenta su: a) primjenjuje se samo na jezike koji se tradicionalno koriste u dravama potpisnicama ovog sporazuma; b) primjenjuje se samo na jezike koji se razlikuju od slubenog jezika, koji imaju teritorijalnu osnovu (i stoga se, dakle, govore na odreenom dijelu teritorije jedne drave) ili koje govore manjine unutar jedne drave (nezavisno od toga da li je ta manji na povezana odreenim geografskim kriterijumom). Analiza ova dva bitna obiljeja omoguava da se primijeti sljedee: injenica da se zatita primjenjuje samo na jezike koji se tradicionalno upotrebljavaju meu narodima drava lanica neophodno ukazuje na to da jezici koje govore stranci u pomenutoj dravi nijesu predmet zatite nezavisno od toga da li je ta populacija od bitnog znaaja za datu teritoriju. Zatim injenica da se zatita primjenjuje samo za one jezike koji se razlikuju od slubenog jezika dravepotpisnice sporazuma ukazuju na to da sama drava prosuuje i odreuje koji jezici na njenoj teritoriji predstavljaju dijalekte u odnosu na slubeni jezik a koji ne. 168
U uvodnom dijelu Povelje napominje se da su neki regionalni ili manjinski jezici eventualno ugroeni i da to predstavlja tetu za evropsku tradiciju i evropsko kulturno bogatstvo. Zbog toga se smatralo legitimnim i neophodnim da se preduzmu neki posebni koraci kako bi se ovi jezici sauvali i dalje razvijali. U uvodnom dijelu istie se i da je neotuivo pravo svakog jezika da se upotrebljava u javnom i privatnom ivotu. Zatim se u nastavku predstavlja veliki broj mjera koje mogu biti iskoriene kako bi se promovisala upotreba regionalnih ili manjinskih jezika u razliitim sferama drutvenog ivota. Posredstvom tih ponuenih opcija Povelja omoguava vlastima date drave neophodnu diskreciju prilikom primjene prava na javno korienje regionalnog ili manjinskog jezika. Meutim u ovom dokumentu prepoznaje se potreba da se oznae posebne mjere (odnosno neophodni minimum tih mjera) ijom bi se primjenom sauvali i razvijali manjinski jezici u Evropi i obavezuju se vlasti dravepotpisnice sporazuma da snose odgovornost za taj proces. Drugim rijeima Povelja nudi dva nivoa zatite: jedan koji je obavezni minimum za sve (II dio) i drugi opcionalni (III dio) u kome se moe izabrati izmeu 35 razliitih i specinih aktivnosti. Do 12. maja 2008. godine ukupno 23 drave bile su potpisale i ratikovale pomenuti dokument dok su ga preostalih 10 drava potpisale ali ga jo nijesu bile ratikovale. Kada drava jednom ratikuje sporazum alje izvjetaj u kome naglaava koji su regionalni ili manjinski jezici koje priznaje na svojoj teritoriji i koji stepen zatite ili podrke smatra adekvatnim i primjenjivim u datoj situaciji. U sluaju da drava prihvati samo zatitu iz II dijela (koji je obavezujui i primjenjuje se za sve jezike na datoj teritoriji nezavisno od toga jesu li pomenuti pri ratikaciji) to znai da je ona spremna samo na jedan opti kompromis da na konkretni jezik ili jezike primijeni principe predviene Poveljom. Zatita iz III dijela meutim obuhvata specine kompromise koji se nude sa ciljem da se primijene kako je ve reeno na veliki broj aktivnosti iz javnih oblasti ivota kakvi su: zakon obrazovni sistem administracija i javne usluge mediji kulturne aktivnosti drutveni i ekonomski ivot pogranine razmjene. U nastavku Povelje uoava se da uprkos tome to je odgovornost na dravi da odredi koje e jezike obuhvatiti svojim izvjetajem o manjinskim ili regionalnim jezicima koji se govore na njenoj teritoriji i da odredi stepen njihove zatite, ipak postoji sistem za nadgledanje primjene Povelje koji e biti analiziran u daljem tekstu. 169
Ivana KOVA
2.3.1. Principi Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Principi na kojima je zasnovan ovaj dokument su sljedei: Princip demokratskog pluralizma Ovaj princip razraen je u uvodnom dijelu Povelje, u kome je jasno izloeno da zatita i ouvanje regionalnih ili manjinskih jezika predstavljaju doprinos izgradnji Evrope s obzirom na to da je utemeljen na idealima Savjeta Evrope odnosno na principima demokratije i prava na razliitost.6 Princip pravde Razlozi koji su uticali da se jedan jezik nametne u odnosu na druge bili su sa take vienja istoriara prvenstveno politikog karaktera. Govorna zajednica koja je dominantna nametnue svoj jezik drugim govornim zajednicama posredstvom administracije politike moi osnovnog obrazovanja i medija. Kao posljedica toga stvara se elementarni osjeaj za pravdu i jednakost koji zahtijeva da se obavi istorijska ispravka u korist manjinskih jezika. Iako je dio teksta koji je sadrao izraz istorijska ispravka inio dio poetnog teksta on je eliminisan u sljedeoj reviziji obavljenoj na Stalnoj sjednici lokalnih i regionalnih vlasti koje ine dio Savjeta Evrope i koje su odgovorne za iniciranje Povelje. Evropska povelja polazi i zasniva se na principu pravde i u tom cilju usvojila je dvije vrste mjera: zabranila je bilo kakvu vrstu diskriminacije prilikom upotrebe regionalnog ili manjinskog jezika u svim oblastima drutvenog ili privatnog ivota i ponudila aktivnu podrku posredstvom serije posebnih mjera koje su izloene u njenom ve pomenutom II i III dijelu. Princip slobode Jo jedan princip sadran je u uvodnom dijelu Povelje a njime se podsjea da je neotuivo pravo svakoga da govori manjinski ili regionalni jezik i to na osnovu principa koji su sadrani u Meunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima. Nastojei da obezbijedi potrebne uslove kako se ovaj princip ne bi shvatao kao puka namjera ili puka deklarativnost, Povelja je meu svoje ciljeve i principe u okviru lana 7 ukljuila i one koji su obavezujui za sve dravepotpisnice. Meu njima dva imaju poseban znaaj:
6
Ratificacin espaola de la CELRM str. 9.
170
da se omogui i/ili promovie pisana i usmena upotreba regionalnih ili manjinskih jezika u javnom i privatnom ivotu (l.7.1.d); da se omogui i garantuje pravo na obrazovanje na regionalnim ili manjinskim jezicima i pravo da se isti istrauju.
Meutim smatramo a to emo kasnije analizirati da su ovi koncepti, uprkos naporu da se to vie preciziraju, ostali na nivou apela da se sprovedu, s obzirom na to da je jedan od bitnih djelova koji zapravo osigurava adekvatne uslove za sprovoenje ovog principa denisan pravom da se ona strana koja ne izvrava zahtjeve iz Povelje pozove na sud. Upravo u ovom dijelu sistemu nedostaje ekasnost. 2.3.2. Uslovi za primjenu Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Principe i norme ovog dokumenta karakterie to to se oni nalaze u okvirima njene primjenjivosti koja se uslovljava: a) potovanjem nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta drave. Kako u uvodnom dijelu tako se i u lanu 5 istie da cilj ovog dokumenta ulazi u okvire nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Nikakav kompromis, pod izgovorom da je u funkciji zatite koju predlae Povelja nee biti dovoljan da se preduzme bilo kakva aktivnost koja bi ila na tetu pomenutog suvereniteta i integriteta; b) primjenom adekvatnog pravnog reima koja dalje podrazumijeva primjenu najadekvatnijeg statuta o jezicima i manjinama. Povelja ne umanjuje prava i garancije koji su prihvaeni u internim zakonodavstvima ili u meunarodnim sporazumima ve se zasniva na tome da e se u sluaju mogunosti izbora primijeniti ono to je najadekvatnije za jezike; c) potovanjem Evropske konvencije o ljudskim pravima. Na taj nain iskljuena je mogunost da se ispunjavajui neke postavke iz Povelje povrijede prava garantovana ovom konvencijom.7 2.3.3. Struktura Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima A. Uvodni dio U uvodnom dijelu Povelje navodi se da e zatita istorijskih regionalnih ili manjinskih jezika u Evropi koji su iz nekog razloga u opasnosti
7
lan 4 .
171
Ivana KOVA
da mogu nestati doprinijeti ouvanju i razvoju kulturnog i tradicionalnog bogatstva kontinenta.8 Osim toga mogunost da se ovi jezici koriste u privatnim i u javnim sferama ivota predstavlja neotuivo pravo. Podvlai se da zatita i promocija jezika koji ine dio interkulturalnosti i plurilingvizma ne bi trebalo da se obavljaju na tetu slubenih jezika i potrebe da se oni ue.9 Upravo je ovo dio koji prouzrokuje otvoreno nepovjerenje dravapotpisnica koje su esto sueljene sa secesionizmom i fragmentizacijom unutar same drave to se primjeuje i u daljem tekstu u kome se kae: ...izgradnja Evrope zasnovane na principima demokratije i kulturne raznolikosti, u okviru nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.10 Logino je da je pri tom rije o suverenitetu i teritorijalnom integritetu drava a ne jezikih zajednica. Uvodnim dijelom Povelje u sutini se proklamuju vrijednosti pluralizma koje predstavljaju ideale Savjeta Evrope. Poveljom se nagovjetava da se meu principima na kojima dravepotpisnice zasnivaju svoju politiku nalaze: prihvatanje vrijednosti kulturne raznolikosti; potreba da se promovie upotreba ovih jezika kako u privatnom tako i u javnom ivotu. Suprotno onome to bi se moda moglo zakljuiti Evropska povelja nije u suprotnosti s interesima slubenih jezika. Ona ne postavlja vezu izmeu slubenih i regionalnih ili manjinskih jezika kao konkurentnu ili antagonistiku. Nijedna postavka iz Povelje ne moe biti interpretirana tako da predstavlja prepreku za poznavanje i upotrebu nacionalnih slubenih jezika. B. Definicija lanom 1 ovog dokumenta denisani su okviri koji e se primijeniti na jezike koje na teritoriji jedne drave tradicionalno upotrebljavaju one nacije koje ine grupu brojno inferiornu u odnosu na ostatak stanovnitva te drave i koji su razliiti od slubenog jezika. Ti jezici ne mogu biti kako smo ve istakli: a) ni dijalekti slubenog jezika; b) ni jezici imigranata.
...contribuyen al mantenimiento y al desarrollo de las tradiciones y la riqueza culturacontribuyen les del continente (prev. I. K.). 9 ...en detrimento de las lenguas oficiales y de la necesidad de aprenderlas (prev. I. K.). 10 ...la construccin de una Europa fundamentada en los principios de la democracia y de la diversidad cultural, en el marco de la soberana nacional y de la integridad territorial (prev. I. K.).
8
172
Teritorija na kojoj se govori regionalni ili manjinski jezik predstavlja geografski prostor na kome je pomenuti jezik nain izraavanja za odreeni broj osoba zbog ega je i opravdano da on bude predmet zatite i podrke predviene Poveljom. S druge starne jezici bez teritorije su oni jezici koje upotrebljava manji procenat stanovnitva na cijeloj teritoriji drave te se zbog toga ne mogu pripisati konkretnoj geografskoj oblasti unutar drave. C. Ponuena zatita C.1. Osnovni principi koji se mogu primijeniti na sve manjinske ili regionalne jezike u dravipotpisnici predstavljeni su u II dijelu lan 7 u kome se nalaze opti ciljevi i principi potrebni za voenje svake drave koja eli da promovie i zatiti upotrebu svakog regionalnog ili manjinskog jezika koji se upotrebljava na njenoj teritoriji u svim oblastima javnog ili privatnog ivota. Ovi ciljevi i principi ukljuuju u svojoj specinoj formi: a) Priznavanje manjinskog ili regionalnog jezika kao atributa zajednice; b) Priznavanje i potovanje geografskih oblasti u kojima se jezik govori; c) Olakavanje usmene i pisane upotrebe pomenutih jezika u javnoj socijalnoj i ekonomskoj sferi ivota; d) Ouvanje i razvoj veza izmeu grupa koje koriste regionalni ili manjinski jezik i drugih grupa u dravi koje govore druge jezike; to su na primjer kulturne veze uspostavljene sa drugim grupama koje upotrebljavaju razliite jezike; e) Promovisanje obrazovanja i studije o ovim jezicima u adekvatnim etapama; f) Obezbjeivanje sredstava koji e govornicima koji ive u datoj oblasti u kojoj se upotrebljava taj jezik omoguiti uenje regionalnog ili manjinskog jezika ako oni to ele; g) Promocija studija i istraivanja o manjinskim jezicima na univerzitetima ili ekvivalentnim centrima; h) Promocija adekvatnih oblika meunarodne razmjene. Prilikom ratikacije drava nije obavezna da identikuje regionalne ili manjinske jezike. Meutim u kasnijim fazama kada se Savjetu Evrope poalje periodini izvjetaj od drave e se zahtijevati da obezbijedi zavrnu informaciju o tome kako je svaki od ovih jezika zatien i da li se promovie njegova upotreba u skladu sa dijelom II. 173
Ivana KOVA
C.2 Napredna zatita U III dijelu dokumenta uvode se opti principi nabrojani u II dijelu u specinijoj formi. Drave moraju da pristanu da primijene predviene stavke iz III dijela za koje su se obavezale da e ih ispuniti. Najprije se mora specikovati jezik ili jezici na kojima su prihvatili da se pomenuti dio primijeni; nakon toga drave moraju da izaberu najmanje trideset pet aktivnosti koje e primijeniti na svaki jezik. Veina normi iz ove sekcije sadre razliite opcije koje meutim nijesu sve na istom nivou zahtjevnosti. Takoe se mora voditi rauna da se izabere ona opcija koja je prikladna za specinu situaciju svakog jezika. Strane se kasnije pozivaju da daju doprinos kompromisima, u onoj mjeri u kojoj to pravna situacija ili nansijske mogunosti dozvoljavaju (lan 3.2). Svaki lan iz III dijela iz koga se i biraju aktivnosti koje se moraju primijeniti odnosi se na jednu od sljedeih sfera iz javnog ivota: Obrazovanje; Zakonodavna vlast; Administracija i javne usluge; Mediji; Kulturne aktivnosti i zabava; Ekonomski i socijalni ivot; Pogranine razmjene. Poto su jednom izabarale nivo eljene zatite za odgovarajue manjinske ili regionalne jezike dravepotpisnice imaju obavezu da svake tri godine Savjetu ministara alju izvjetaj o statusu kompromisa usvojenih posredstvom Povelje i o preduzetim aktivnostima za njihovo izvrenje. D. Nadgledanje i rukovoenje Najznaajniji element za uspjeno funkcionisanje Povelje predstavlja mehanizam za kontrolu, postavljen kako bi se dala ocjena o njenoj realnoj aplikaciji u dravamapotpisnicama sporazuma kao i kada to bude bilo potrebno preporuile izvjesne korekcije kako u legislaciji i jezikoj politici, tako i u praksi. Za razliku od drugog pravnog instrumenta o manjinama koji je takoe ustanovio Savjet Evrope (Okvirna konvencija o zatiti nacionalnih manjina), u Povelji se ne govori o ljudskim pravima ve iskljuivo o kulturnim i jezikim. U njoj se meutim detaljno raspravlja o vezama i 174
kompromisima meu dravama to je jo jedan razlog na osnovu koga se vidi da je dokument sainjen zbog drava a ne zbog Savjeta. Ovo moe da ukae u nekim sluajevima da najbolji nain da se dravne obaveze primijene na nacionalnom nivou jeste da se to obavi putem legislacije, dodjeljujui prava govornicima jezik koji posjeduju izvjestan nivo relevantnosti. Povelja iju primjenu neprekidno nadgleda Savjet eksperata zahtijeva aktivno uee drave na taj nain to e ona usvojiti adekvatne zakone utemeljiti adekvatnu jeziku politiku implementirati dovoljan broj mjera omoguiti praksu na specinom jeziku itd. Sa ciljem da ispuni zahtjeve Povelje drava se poziva na djelovanje a ne na ulogu pasivnog posmatraa jezike situacije u zemlji. Nije dovoljno ratikovati dokument a zatim samo posmatrati tok dogaaja. Na kraju, Evropska povelja inkorporira u ono to se odnosi na kontrolu njene primjene nekoliko internih i nekoliko eksternih mehanizama za kontrolu drave. D.1 Interni mehanizmi za kontrolu drave Interni mehanizmi u dravama veoma su slabo razraeni. Rije je o organima koji su konstituisani da bi predstavljali interese regionalnih ili manjinskih jezika11 ili o organima koji su predvieni da vre kontrolu obrazovnog sistema.12 To su organi zadueni za savjetovanje vlasti o svim pitanjima koja utiu na regionalne ili manjinske jezike. Predstavljaju dakle konsultant ske organe ali budui i pravno konstituisani imaju pravo da pozovu Komitet eksperata o emu e biti rijei u nastavku. D.2 Eksterni mehanizmi za kontrolu drave a. Periodini izvjetaji: Strane se obavezuju da e Generalnom sekretarijatu Savjeta Evrope tri puta godinje podnositi izvjetaj o politici koju sprovode a koja je u skladu sa II dijelom Povelje, te izvjetaj o konkretnim mjerama koje su usvojile kako bi ispunile norme iz III dijela. Izvjetaji moraju biti javni.13 b. Savjet eksperata: Ovaj savjet koji je postavio Savjet ministara sastavljen je od po jednog lana iz svake drave koja je potpisala
Idem l. 7.4 Idem l. 8.1. i 13 Idem l. 15
11 12
175
Ivana KOVA
sporazum. Naime drava predlae kandidate a zatim se meu njima izabere jedan za svaku dravu. Njihova je obaveza da Savjetu ministara podnesu izvjetaj, elaboriran na osnovu podataka koje im dostavlja dravapotpisnica na osnovu podataka koje dobije na licu mjesta i onih koje dobije posredstvom asocijacija ili dravnih legalno konstituisanih organa. Izvjetaj treba da sadri sva pitanja vezana za kompromise koji su u skladu sa III dijelom. c. Izvjetaj Generalnog savjeta: Povelja predvia da Generalni savjet dva puta godinje predstavi Parlamentarnoj skuptini detaljan izvjetaj o tome kako se ona primjenjuje u dravama koje su je potpisale.14 Centralna gura u mehanizmu ove kontrole je Nezavisni komitet eksperata koji alje Savjetu ministara ocjenu o tome da li dravepotpisnice ispunjavaju zahtjeve Povelje. Uloga Komiteta je da d procjene o aktivno stima svake dravepotpisnice o postojeim pravnim injenicama regulacijama i trenutnim aktivnostima koje se primjenjuju na njenim manjinskom ili regionalnim jezicima. Komitet sakuplja informacije koje mu dostavljaju dravne vlasti i koje mu prosljeuju nezavisni izvori unutar drave a sve to da se dobije tana predstava o realnoj situaciji svakog jezika. Nakon preliminarnog ispitivanja izvjetaja koji je priloila drava potpisnica Komitet postavlja ako je potrebno izvjestan broj pitanja dravnim vlastima kako bi obezbijedio dodatnu informaciju o svim elementima za koje smatra da nijesu dovoljno razraeni u izvjetaju. Ova procedura obavlja se u pisanoj formi a zatim u veini sluajeva delegacija Komiteta posjeuje odreenu dravu. Tokom posjete delegacija dolazi u kontakt sa zajednicama i asocijacijama iji je rad usko vezan za upotrebu relevantnih jezika i obavjetava vlasti o rezultatima posjete. Ovakav nain sakupljanja informacija osmiljen je da bi omoguio Komitetu da objektivno procijeni primjenu Evropske povelje u datoj dravi. Po zavretku ovog procesa, Komitet eksperata sastavlja sopstveni izvjetaj o situaciji, koji se alje Komitetu ministara sa sugestijama za koje se smatra da bi mogle biti preporuene datoj dravi ako bude potrebe. 2.3.4. Kritike Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Prije svega, Poveljom se zadrava diskriminatorski status izmeu slubenog i manjinskih ili regionalnih jezika i tavie njom se taj status
14
Idem lan 16.5
176
potvruje i uvruje budui da se neslubenim jezicima dodjeljuje kategorija manjinski ukidajui time mogunost da se oni samopotvrde i razviju u jednom okruenju kao jednaki s ostalim jezicima. Izabrani jezici uvijek e biti manjinski nemajui druge opcije osim da koegzistiraju sa slubenim jezikom. Oni stoga gube mogunost da jednog dana dobiju status koocijalnih. Osim pomenutog, Povelja ne uspostavlja nikakav pravosudni ili slian sistem u sluaju da data drava ne ispunjava kompromis. Ne primjeuje se ak ni na nivou komentara namjera da se formira meunarodni sud za odbranu jezika. Upravo je to jedna od kritika koje upuuju akademici i organizacije za odbranu jezika. Sljedea kritika odnosi se na mehanizme koji su Poveljom predvieni za kontrolu njene primjene. Ti mehanizmi su kako se ve istaklo informativnog karaktera i osim toga sutinski slue da se drava samokontrolie jer ona alje periodine izvjetaje i predlae eksperte. Ipak treba naglasiti da mehanizmi koje Povelja nudi predstavljaju bitan napredak u odnosu na druge konvencije: ona naime omoguava da se ima objektivna informacija o situaciji regionalnih ili manjinskih jezika. Na kraju jedna od najslabijih taaka Povelje nalazi se u injenici da ona ne posjeduje dovoljnu pravnu snagu na osnovu koje bi traila pravosudnim putem da se njeni zahtjevi izvravaju. Takoe ne predvia nikakvu mogunost sankcija. U sutini ne postoji specian mehanizam da se intervenie u procesu evaluacije institucija koje predstavljaju ove jezike, nazvane manjinskim ili regionalnim a da to nije povezano sa slubenim jezikom. Kontradiktorno je da na osnovu jednog dokumenta koji ima funkciju zatite regionalnih ili manjinskih jezika ne postoji institucija koja e predstavljati iskljuivo te jezike. Jedini pomen o tome nalazi se u lanu 16 koji kae da organi ili asocijacije koji su pravno ustanovljeni moi e da privuku panju Komiteta eksperata u sluaju onih pitanja koja se odnose na kompromise koje je napravila ta strana u skladu sa III dijelom ove Povelje. Poto je konsultovao zainteresovanu stranu Komitet eksperata moi e da rauna na ove informacije prilikom pripreme izvjetaja koji se pominje u III paragrafu ovog lana. Ovi organi ili asocijacije moi e osim toga da iznesu svoje stavove o politici koju sprovodi ta strana u skladu sa II dijelom.15
...los organismos o a las asociaciones establecidas legalmente en una Parte podrn llamar la atencin del Comit de Expertos sobre cuestiones relativas a los compromisos
15
177
Ivana KOVA
Postoji zapravo mogunost intervencije kao i to da istu razmotri Komitet eksperata, ali uticaj ove intervencije na mehanizam za kontrolu iz Povelje prilino je slab. 2.3.5. Primjena Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima u paniji panija je ratikovala ovaj dokument i on je stupio na snagu 1. avgusta 2001. S tim u vezi Vlada panije napravila je dvije kategorije jezika: Jezici koji su slubeni u autonomnim oblastima (katalonski baskijski/euskera galisijski); Ostali jezici o kojima su i dalje otvorene debate da li se zapravo radi o jezicima ili o dijalektima (asturijski, aranski, valensijski, aragonski). U sluaju prve kategorije jezika drava se obavezala da primijeni razliite paragrafe iz III dijela Povelje, prvenstveno one koji se odnose na konkretne sporazume u oblasti obrazovanja pravosua administracije javnih usluga medija kulturnih aktivnosti itd. Kada je rije o jezicima navedenim u drugoj kategoriji panska strana obavezala se da e primijeniti sve norme iz III dijela Povelje koje su realno primjenjive u skladu sa ciljevima i principima postavljenim u lanu 7 (II dio Povelje), a to zapravo rezultira vie kao dobra volja nego kao realna i ekasna norma za zatitu pomenutih jezika s obzirom na nepreciznost kojom su tretirani principi u II dijelu. 2.3.6. Kritike i komentari o primjeni Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima u paniji Entuzijasti i pristalice viejezinosti u paniji naglaavaju (Romeu 2003 42) da se mnoge norme za koje se zaloila drava a koje se odnose na poglavlje II ili poglavlje III Povelje ne sprovode ili zbog toga to je rije o generalijama koje je teko precizirati, ili se, pak, radi o onim aspektima koji su ve predvieni razliitim autonomnim statutima tako da se ratikujui Povelju, panska vlada osigurala da ne prihvati previe novih kompromisa
que haya tomado esta Parte en virtud del captulo III de esta Carta. Una vez consultada la Parte interesada, el Comit de Expertos podr tener en cuenta estas informaciones en la preparacin del informe al que hace referencia el prrafo 3 de este artculo. Estos organismos o asociaciones podrn presentar, adems, declaraciones sobre la poltica llevada a cabo por una parte, de acuerdo con el Captulo II.
178
u korist ovih jezika. ak se naglaavaju neki lanovi koji su kontardiktorni uobiajenoj politikoj praksi u paniji. Primjer za to bio bi recimo lan 7.1b iz Povelje, koji se odnosi na administrativnu podjelu: ...vezano za geografsku oblast svakog regionalnog ili manjinskog jezika, tako da postojee administrativne podjele ili nove podjele ne pred stavljaju prepreku za promociju regionalnog ili manjinskog jezika.16 Realno sm Ustav panije (lan 3.2) predstavlja prepreku za promociju regionalnih ili manjinskih jezika u ovom aspektu jer namee restrikcije u koordiniranosti meu autonomnim oblastima i ograniava njihove teritorije. I upravo time se zabranjuje vea zatita i podrka ovim jezicima budui da se govorne zajednice esto ne podudaraju s administrativnim i autonomnim ogranienjima. Drugi primjer vezan je za lan 7.1.c Povelje: ...potreba za jednom odlunom aktivnou kojom se promoviu regionalni ili manjinski jezici u cilju njihove zatite.17 Meutim upravo oni jezici kojima je potrebna najvea zatita jer su ozbiljno ugroeni (sluaj asturijskog ili aragonskog) najmanje su zatieni i to na osnovu odluke panske vlade koja ih je iskljuila iz prve kategorije jezika zatienih III dijelom Povelje. Jo jedan prilino kontroverzan aspekt prije svega zbog nepreciznosti kojom je tretiran u Povelji jeste osposobljenost slubenika dravne administracije da mogu da uslue graane na njihovom jeziku kako bi ti graani mogli da ostvare pravo da se izraavaju na sopstvenom jeziku. Povelja se bavi time toliko to upotrebljava izraz koliko je to mogue18 to reflektuje terminoloku nepreciznost. S druge strane za one administracije koje paljivo primjenjuju sadraj Povelje ovo se moe smatrati dovoljnim da se recimo zahtijeva poznavanje jezika odreene autonomne oblasti za sve one koji se prijavljuju za radno mjesto u dravnoj administraciji ili bar, kao neki minimum, da se uvede posebno ili dodatno bodovanje za one koji poznaju pomenuti jezik. Tekst Povelje glasi ovako: zadovoljiti, koliko je to mogue, potranju za onim dravnim slubenicima koji poznaju neki
...respecto del rea geogrfica de cada lengua regional o minoritaria, de manera que las divisiones administrativas existentes o las nuevas no constituyan un obstculo para la promocin de la lengua regional o minoritaria. 17 ...la necesidad de una accin decidida de promocin de las lenguas regionales o minoritarias para salvaguardarlas. 18 ...en la medida de lo posible.
16
179
Ivana KOVA
regionalni ili manjinski jezik tako to e takvi slubenici biti slati tamo gdje se koristi taj jezik.19 Druge frakcije evidentno nacionalistike i prokastiljanske orijentacije kritikuju injenicu da se u Povelji nije razvilo ono to je izloeno u uvodnom dijelu a odnosi se na zatitu slubenog jezika (kastiljanskog/ panskog u paniji) niti su uspostavljene korektivne norme u sluaju da doe do previe viejezinosti. Tu se pravi paralela s Ustavom panije iz 1978. Naime ni Ustavom nijesu predviene adekvatne zakonodavne norme svojstvene autentinoj jezikoj politici koja bi titila i promovisala upotrebu i usavravanje kastiljanskog slubenog jezika drave panije20 (lan 3). Tako se recimo aktuelno zapostavljanje kastiljanskog/panskog slubenog jezika u Kataloniji a to ima velike politike prosvjetne drutvene i komunikativne posljedice moglo predvidjeti i izbjei. Zaustavlja nje tog procesa i kasnije pozivanje pred Ustavnim sudom mogli su biti izbjegnuti posredstvom konkretnih, dogovorenih normi koje bi prethodile zakonima o normalizaciji. lan 31 Osnovnog zakona o ocijalnosti istie obavezu da se poznaje i pravo da se koristi panski jezik, ali ne uvodi jedan zakonodavni dodatak kojim bi se zatitilo pomenuto poznavanje i upotreba. Sve to moglo bi biti sprovedeno a da ne ide na tetu statusa jezika autonomnih regija. Govorei i dalje o kritikama u uvodnom delu Povelje podvlai se vrijednost interkulturalnosti i plurilingvizma odnosno multilingvizma. U tom smjeru Evropski parlament donio je rezoluciju (11. 12. 1990) kojom se zastupa multilingvizam odnosno integralni plurilingvizam slubenih jezika Evropke unije. Na osnovu te rezolucije doneena je jo jedna koja se odnosila na katalonski i na osnovu koje bi on iz statusa interne koocijalnosti preao u status meunarodne ocijalnosti. Nakon katalonskog to bi se sprovelo i sa drugim evropskim jezicima. Pomenuta institucija prihvata meutim injenicu da nije mogue sprovesti jednu konkretnu primjenu principa jednakosti za sve jezike u dravama lanicama. Ekonomskim razlozima koji bi se multiplikovali ako bi se obavljali brojni prevodi meu razliitim slubenim jezicima pridru ili bi se i komunikacijski problemi nastali zbog neizbjenih greaka i ne...satisfacer, en la medida de lo posible, las demandas de agentes pblicos que conozcan una lengua regional o minoritaria al ser destinados a un territorio donde se usa esta lengua. 20 ...castellano, lengua espaola oficial del Estado.
19
180
odgovarajuih semantikih konstrukcija koje bi se proizvele u razliitim verzijama prevoda. Zbog svega toga multilingvizam ili integralni plurilingvizam slubenih jezika na meunarodnom planu bio bi neodriv. Ovo bi se desilo ak i kad bi se prihvatila sad vie ne samo nemogunost potpune jezike jednakosti ve i limitiranog integralnog multilingvizma koji osim contradiction in terminis koji izraz posjeduje ne bi mogao da se denie. Na osnovu nekih autora21 iz ove oblasti zakoni o jezikoj normalizaciji u paniji prevazilaze normative predviene Poveljom, i to u korist manjinskih jezika. Meutim u sluaju Katalonije Opti plan o jezikoj normalizaciji iz 1995. godine objavljen na katalonskom i Zakon o jezikoj politici iz 1998. godine nijesu u skladu s Poveljom zato to se u njima ne potuju prava govornika nacionalnog ili dravnog jezika. Primjer za to je jedna norma u Kataloniji na osnovu koje se osnovno obrazovanje obavlja iskljuivo na koocijalnom jeziku a na tetu dravnog za neke uenike maternjeg jezika. Takvi iako sporadini i manje zastup ljeni sluajevi deavaju se u nekim kolskim institucijama u Galisiji. Rije je o radikalnim jezikim regulativama koje su u suprotnosti s Evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava i sa samom Evropskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima. 3. Zakljuak Proces globalizacije kao proces kulturne homogenizacije obiljeio je poetak XXI vijeka. Meutim uporedo s pomenutim procesom odvija se jo jedan proces poznat pod nazivom glokalizacija odnosno jaanje onih aspekata koji se odnose na lokalni etniki i nacionalni identitet. U tom smislu panija kao drava koja njeguje evropske tendencije u oblasti JPP a koje se odslikavaju prvenstveno u dokumentima Savjeta Evrope jedan je od primjera drave u kojoj postoji i jo uvijek nije okonan proces proliferacije ausbau jezika, tj. onih jezika koji se smatraju jezicima ne na osnovu jezikih ve politikih socijalnih kulturnih i drugih razloga. Teorijski i empirijski modeli koji su komplementarni a primjenjivi na istorijske tokove u samom razvoju JPP u paniji okonavaju se do ovoga trenutka dokumentom Savjeta Evrope Evropskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima. Ovim dokumentom zatieni su regionalni jezici panije nekima je dat status koocijalnosti (katalonski valensijski galisijski baskijski) dok je drugima dat status zatienih jezika (aranski
Alfonso de Arza Zulaica.1998. La oficialidad linguistica segn la Constitucin Espaola, en conexin con la Unin Europea
21
181
Ivana KOVA
aragonski asturijski). Uprkos tome to proces proliferacije jezika na teritoriji drave oito nije dovren i uprkos prilino komplikovanim mehanizmima koji se moraju primjenjivati kako bi se ouvala viejezinost u paniji upravo je njena jezika politika primjer uspjene politike u ovoj oblasti koju bi mogle da slijede i mnoge druge drave ak i one koje nemaju tako komplikovanu jeziku situaciju meu kojima je i naa.
Bibliografija Ager Dennis. 2001. Motivation in Language Planning and Language Policy. Clevedon: Multilingual Matters Series. 210 str. Bargueo Jess. 2002. El mapa escondido: las lenguas de Espaa. U: Boletn de la A.G.E.N. 34. Universitat de Lleida. str. 171192. Bastardas Albert&Emil Boix (eds). 1994. Un estado una lengua? La organizacin poltica de la diversidad lingstica. Barcelona: Octaedro Universidad 167 str. Bossong Georg, de Aguilar Gonzlez & Francisco Bez (eds). 2000. Identidades lingsticas en la Espaa autonmica. Madrid: Iberoamericana. 189 str. Bratt Poulston Christina. 2003.(a) Language Policies and Language Rights. U: Christina Bratt Poulston & G. Richard Tucker (eds.) Sociolinguistics. The Essential Readings. Blackwell Publishing. str. 472483. Bratt Poulston Christina. 2003. Linguistic Minorities and Language Policies. U: Christina Bratt Poulston & G. Richard Tucker (eds.) Sociolinguistics. The Essential Readings. Blackwell Publishing. str. 395407. Bugarski Ranko (1992) Language Situation and General Policy. U: Ranko Bugarski C. Hawkesworth (eds). Language Planning in Yugoslavia. Slavica. Columbus. OH. str. 1026. Bugarski Ranko. 1996. Jezik u drutvu. Beograd: XX vek. 259 str. Bugarski Ranko. 1997. Lengua nacionalismo y la desintegracin de Yugoslavia. U: Revista de antropologa social. Madrid: Servicio de publicaciones Universidad Complutense. str. 1326.
182
Bugarski Ranko. 2001. Language Nationalism and War in Yugoslavia. International Journal of Sociology of Language. 151: 6987. Bugarski Ranko. 2001. Lica jezika. Sociolingvistike teme. Beograd: Biblioteka XX vek. 246 str. Bugarski Ranko. 2005. Jezik i kultura. Beograd: XX vek. 288 str. Bugarski Ranko. 2005. Jezik u kontekstu. Beograd: igoja. 298 str. Calvet Jean Louis. 1998. Language Wars and Linguistic Politics. Oxford: Oxford University Press. 212 str. ClimentFerrando Vincent. 2005. Lorigen i levoluci argumentativa del secessionisme lingstic valenci. Una anlisi des de la transici ns a lactualitat. Documents de treball 18. [www. ciemen.org/mercator/pdf] (stranici pristupljeno u oktobru 2008.) Cooper Robrt Leon. 1989. Language Planning and Social Change. Cambridge: Cambridge University Press. 216 str. Coucil of Europe. 2001. Common European Framework of Reference for Languages: Learning, teaching, assessment. Cambridge: Cambridge University Press. Crystal David. 1987. The Cambridge Encyclopedia of Language. Cambridge: Cambridge University Press. Echenique Elizondo Mara Teresa & Juan Snchez Mndez. 2005. Las lenguas de un Reino. Historia lingstica hispnica. Madrid: Gredos. 535 str. Filipovi Jelena Julijana Vuo & Ljiljana uri. 2007. Critical Review of Language Education Policies in Compulsory Primary and Secondary Education in Serbia. U: Current Issues in Language Planning, 8 (1). Filipovi Jelena. 2007. Ideoloki aspekti politike i planiranja nastave jezika U: J. Vuo (ed.) Savremene tendencije u nastavi jezika i knjievnosti. Beograd: Filoloki fakultet str. 375385. Filipovi Jelena. 2009. Mo rei. Ogledi iz kritike sociolingvistike. Beograd: Zadubina Andrejevi. 173 str. Fishman Joshua A. 2001. Reversing Language Shift. Clevedon: Multilingual Matters. 448 str. Garca Mouton Pilar. 2002. Lenguas y dialectos de Espaa. Madrid: Arco. 61 str. 183
Ivana KOVA
184
Garrote Bernal Gaspar. 1998. El conflicto lingstico en Espaa. Madrid: Universidad Europea de MadridCEES. 20 str. Grabe William (ed.). 1993/1994. Language Policy and Plan Planning. U: Annual Review of Applied Linguistics (ARAL). 14. Geeraerts D. (2002) Cultural Models of Linguistic Standardization. http://wwwling.arts.kuleuven.ac.be/gling/ Cultural%20models%20of%20linguistic%20standardization.pdf . Vebstrani pristupljeno decembra 2007. tampano u: Geeraerts D. (2003) Cultural Models of Linguistic Standardization. U: R. Dirven, R. Frank and M. Pitz (eds) Cognitive Models in Language and Thought: Ideology, metaphors and meanings (pp. 2568). Berlin: Mouton de Gruyter Cognitive Linguistics Research 24. Greenberg Robert D. 2004. Language and Identity in the Balkans. Serbo-croatian and its Distintegrations. Oxford: Oxford University Press. 186 str. Hale Ken. 1992. Endangered Languages. U: Language. 68 (1): 142. Haugen Einer. 1993. Planning for a Standard Language in Mo dern Norway. U: Antropological Linguistics. A Retrospective of the Journal Antropological Linguistics: Selected Papers 1959 1985. 35 (1/4): 109123. Hornberger Nancy H. 1995. Escrituralidad preservacin de la lengua y derechos humanos lingsticos: tres casos ilustrativos. U: Alteridades 5 (10): 6778. Hornberger, Nancy H. 1998. Bilingual Education and English Only: A LanguagePlanning Framework. U: International Communication Gazette: 60 (1): 2746. House Juliane. 2003. English as a Lingua Franca: A Threat to Mulilingualism. Journal of Sociolinguistics 7(4): 556578. Kaplan Robert B. & Richard B. Baldauf. 1997. Language Planning: From Theory to Practice : Clevedon: Multilingual Matters Series. 394 str. Kloss Heinz. 1966. Types of Multilingual Communities: A Discussion of ten variables. U: Sociological Inquiry. 36:135145. Kloss Heinz. 1998. The American Bilingual Tradition. Center for Applied Linguistics. 463 str. Koeing Matthias. 1999. Democratic Governance in Multicultural Societies. Social Conditions for the Implementation of Inter-
national Human Rights Through Multicultural Policies. [www. unesco.org/shs/most] (stranici pristupljeno u avgustu 2008.) Lodares Juan Ramon. 2002. Lengua y Patria. Sobre el nacionalismo lingstico en Espaa. Madrid: Santillana Ediciones Genera les. 214 str. Lpez Garca. Angel. 1997. Tres actitudes ante un mismo problema: Catalua Galicia, Pas Vasco. U: Revista de antropologa social. Madrid: Servicio de publicaciones Universidad Complutense. str. 87104. Mackey William F. 1994. La ecologa de las sociedades plurilinges. U: Bastardas Albert & Emili Boix (eds.) Un estado, una lengua? La organizacin poltica de la diversidad lingstica. str. 2554. Barcelona: Octaedro. Moreno Elda. 2001. La Charte Europenne des Langues Regionales ou Minoritaires: un instrument juridique au service du patrimoine linguistique europen. U: International Journal on Multicultural Societies (IJMS). UNESCO. 3 (1): 2632. Nahir Moshe.1984. Language Planning Goals: A Classication. U: Language Problems and Language Planning. 8.3: 294327. Petschen Verdaguer Santiago. 1997. Los principios reguladores de las lenguas en la Europa Contempornea. U: Revista de antropologa social. Madrid: Servicio de publicaciones Universidad Complutense. str. 7186. Ricento Tomas. 2002. Historical and Theoretical Perspectives in Language Policy and Planning. U: Journal of Sociolinguistics 4 (2): 196213. Ricento Tomas. (ed) 2006. An Introduction to Language Policy. Theory and Method. USA: Blackwell Publishing. 371 str. Robinson David. 2008. Language Policy and Planning. ERIC Educational Reports. [http://ndarticles.com/p/articles/mi_pric/ is_198812/ai_977427850] (stranici pristupljeno u septembru 2008.) Romeo Joseph. 2003. Aplicacin de la Carta Europea de Lenguas Regionales o Minoritarias en Espaa. U: Ao europeo de las lenguas. Situacin jurdica del euskera en Navarra. Pamplona: Euskara Kultur Elkargoa. str. 3351. Ruiz Richard. 1984. Orientations in Language Planning. U: NABE Journal 12: 97109. 185
Ivana KOVA
Schiffman Harold F. 1996. Linguistic Culture and Language Policy. London:Routledge. 351 str. Sigun Miguel. 1992. Espaa plurilinge. Madrid: Alianza Universidad. 355 str. Sigun Miguel. 1999. Conocimiento y uso de las lenguas en Espana: investigacin sobre el conocimiento y uso de las lenguas cooficiales en las Comunidades Autnomas bilinges. Madrid: CIS. 78 str. SkutnabbKangas Tove. 2002. Language policies and education: The role of education in destroying or supporting the worlds linguistic diversity. Izlaganje na Svjetskom kongresu o jezikoj politici 1620 aprila 2002 organizator Linguapax Institute u saradnji sa Vladom Katalonije Barselona panija. [http:// www. linguapax.org/congres/plenaries/skutnabb.html.] (stranici pristupljeno u oktobru 2006.) Spolsky Bernard. 1998. Sociolinguistics. Oxford: Oxford University Press. 128 str. Tollefson James W. 1991. Planning Language, Planning Inequality: Language Policy in the Community. New York: Long Longman. 234 str. Trudgill Peter. 2004. Glocalisation and the Ausbau Sociolinguistics of Modern Europe. U: Duszak Anna & Urszula Okulska (eds.). Speaking from the Margin: Global English from a European Perspective. Polish Studies in English Language and Literature. Vol. 11. Frankfurt New York Oxford: Peter Lang. Vernet i Llobet Jaume. 1994. Un estado, una lengua?La organizacin poltica de la diversidad lingstica. Barcelona: Octaedro universidad. 167 str. Zabaltza Xabier. 2006. Una historia de las lenguas y los nacionalismos. Barcelona: Ed. Gedisa S.A. 282 str.
186
Ivana KOVA THEORETICAL AND EMPIRICAL MODELS OF LANGUAGE POLICY AND LANGUAGE PLANNING IN SPAIN The linguistic situation of the minority languages in Europe and the world is that of imminent danger partially caused by the globalization process which highlights the beginning of the XXI century. However along with this globalization phenomenon a process of strengthening the national and ethnical traces, called the glocalization, can also be observed. The European council as part of the recent tendencies within the context of the European linguistic policy drafted a legal document which seeks he protection of the above referred category of languages considering them a key piece of the continents cultural heritage. So far this document represents the greatest legal effort within the context of the panregional language protection. It is the subject of this paperwork to evaluate both the academic and nonacademic literature related to the models of linguistic policy which has been formerly applied in the Spanish language policy and which are currently being applied in those Spanish provinces where the linguistic coofcial style is in force. Spanish language policy is mostly based in a number of public documents which determine it and which make possible the accomplishments of its aims and its full applying. As a multilinguistic nation endowed with a state level valorization policy of the ofcial language and a bilingual policy supported in territorially-based personal rights, applied in six provinces of the state the Spanish linguistic situation has as a matter of fact certain level of difculty. At the same time it partially shares the same tendencies of the European linguistic policy Spain aims to effectively protect its regional languages granting them the coofcial status within the regions where they are spoken or otherwise conferring them a protected language status. Ne vertheless it persist in the country a proliferation and spreading process of the ausbau languages which has not nished yet and that continuously modies the countrys linguistic situation. Key words: glocalization, ausbau language, language policy, language planning, multilinguism, regional or minority language 187
Milorad NIKEVI (Osijek) Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi
UDK: 821.163.41(497.16).02
RAZDOBLJE ROMANTIZMA, REALIZMA I MODERNE U CRNOGORSKOJ KNJIEVNOSTI*

U ovome radu koji predstavlja odlomak sinteze Istorija crnogorske knjievnosti od sredine XIX. vijeka do 1918. godine, autor ukazuje na temeljne karakteristike razdoblja romantizma realizma i moderne u crnogorskoj knjievnosti. U tom dugom razdoblju od ezdesetijeh godina XIX. vijeka pa do kraja Prvog svjetskog rata stvara se u Crnoj Gori, prije svega na cetinjskomu Dvoru i oko njega, ali i u drugijem sredinama, izuzetno povoljna duhovna klima. Otvaraju se osnovne i srednje kole formiraju mjesne i gradske itaonice organizuje dravno zakonodavstvo aktiviraju kulturnoumjetnika drutva otvaraju pozorita pokreu se brojni listovi i knjievni periodini asopisi i slino. Rijeju razvija se knjievni kulturni i nauni ivot. Uz to nakon etiri stoljea oivljava rad dravnijeh tamparija. Autor donosi sintetiki uvid u poetoloke anrovske i tipoloke pretpostavke ove epohe te ocrtava drutvenopolitiki i kulturni ambijent apostrorajui ulogu novopokrenutijeh tamparija periodinijeh publikacija te mjesto izvanjaca u kreiranju kulturnijeh prilika u Crnoj Gori druge polovine XIX. i poetka XX. vijeka.
Kljune rijei: crnogorska knjievnost, romantizam, realizam, moderna, Nikola I. Petrovi Njego, kultura, prosvjeta, tamparije, asopisi, izvanjci
Uvod Istorija crnogorske knjievnosti (od romantizma ka realizmu i moderna) obuhvata razdoblje od ezdesetijeh godina XIX. vijeka, pa do Prvog
Ovaj rad odlomak je Istorije crnogorske knjievnosti od polovine XIX. vijeka do 1918. godine. Priredio ga je i strukturi asopisa prilagodio Aleksandar Radoman.
*
189
Milorad NIKEVI
svjetskog rata. Uslovno reeno protee se u Crnoj Gori do sudbonosnoga 1918. godita kada nestaje crnogorska dravnost. U tome dugom periodu od priblino ezdeset godina ivi i stvara znatan broj crnogorskijeh pjesnika pripovjedaa putopisaca a sve vie se aformie dramska knjievnost i knjievna kritika. Ujedno je to vrijeme u kojem u Crnoj Gori djeluje kao vladar (prvo kao knjaz odnosno od 1910. kralj) Nikola I. Petrovi Njego (18411922). On nije bio samo svjetovni vladar Crne Gore ve spiritus movens svijeh stvari i zbivanja u svojoj dravi pa je nastojao biti i reprezentativnijem knjievnim stvaraocem svoga vremena; pisac poetskijeh dramskih i proznomemoarskijeh tvorevina. Stoga emo o njemu govoriti usputno kao o vladaru Crne Gore, a daleko vie o onome to je u direktnoj vezi s problematikom crnogorske knjievne istorije. Dakle predstaviemo ga kao pjesnika, dramskog i memoarskog stvaraoca. Svesti u ove vremenske koordinate crnogorske knjievne pojave romantizma i realizma te modernu kao stilsku formaciju potrebno je iz vie razloga. Ponajprije to se upravo razdoblje romantizma i realizma te moderne etabliralo u svijem evropskim knjievnostima gotovo istodobno pa tako i u crnogorskoj knjievnosti. Istina ti stilski pokreti nijesu se u svijem slovjenskim narodima manifestovali na isti nain i u isto vrijeme. Ipak jedno je sigurno: ti su se pokreti, kao stilska razdoblja, javili u pojedinijem evropskim zemljama u vremenu njihovijeh velikih drutvenijeh i nacionalnih previranja umjetnikijeh gibanja i promjena do kojih dolazi potkraj XVIII. i osobito u prvoj polovini XIX. i XX. stoljea.1 U Crnoj Gori ta gibanja, previranja i pokreti nijesu bili toliko dominantni i presudni kao kod suednijeh naroda. Ovo iz razloga to je Crna Gora bila u tome dugom razdoblju jedina slobodna oaza pritijenjena istina izmeu Istoka i Zapada. Romantizam, realizam i moderna javili su se u Crnoj Gori i sa neznatnijem zakanjenjem uljed stalnijeh ratova s Turcima i odbrane vjekovima sticane slobode od zavojevakijeh ekspanzionistikih naroda. Stilski periodi romantizma realizma i moderne armisali su se ipak u Crnoj Gori u drugoj polovini XIX. i poetkom XX. vijeka. U svijem knjievnim periodizacijama i prouavanjima ti stilski kompleksi tretirani su (kao uostalom i raniji) kao integralni djelovi stilskijeh razdoblja srpskoga romantizma, realizma i moderne ili kao prijelazno doba od romantizma ka realizmu.2 Upravo zbog takvoga neadekvatnog
1 Andre Jolles Jednostavni oblici Teka Prijevod biljeke i instruktivni pogovor Vladimir Biti Studentski centar u Zagrebu Zagreb 1978 89. 2 Dubravko Jeli Hrvatski knjievni romantizam, u knjizi Povijest hrvatske knjievnosti (Tisuljee od Baanske ploe do postmoderne) Naklada Pavii Zagreb 1997 1.
190
Razdoblje romantizma realizma i moderne u crnogorskoj knjievnosti
tretmana situiranja u korpus srpske nacionalne knjievnosti samo su usputno znaajniji najreprezentativniji predstavnici crnogorske knjievnosti romantizma realizma i moderne prouavani dok su brojne knjievno kulturne pojave i drugorazredne linosti pisane rijei ostajali previani neproueni studioznije i sistematinije u knjievnoistorijskoj dijahroniji i sinhroniji neobraivani. Ako su zapravo i prouavani o njima je pisano sasvijem sporadino uzgredno to e rei u sklopu tretmana drugijeh problema iz ivota i rada pojedinijeh reprezentativnijih stvaralaca ili pak na bazi zahvata u pojedinane elemente njihovijeh djela. To je uveliko onemoguavala i ondanja ocijelna i vodea srpska knjievna kritika. Naime poznato je u istoriji srpske knjievnosti da je Jovan Skerli kao i drugi knjievni istoriari prije njega tretirao knjievnokulturne pojave u Crnoj Gori kao djelove srpskoga knjievnog integralizma. Tako se crnogorska knjievnost uglavnom stvarala u izolaciji izvanj vodeijeh knjievnih centara onoga vremena Beograda i Novog Sada. A to je jo pogubnije Jovan Skerli (kao istaknuti kritiar i literarni autoritet) knjievne pojave u Crnoj Gori smatrao je iskljuivo lokalnijem pojavama koje se nijesu uklapale tematikom, izrazom, semantikom crnogorskog jezika i oblikom u ondanje tokove srpske knjievnosti. Proglasio ih je kao uostalom i crnogorski jezik na kome su nastale, arhaikom, pokrajinskim, regionalnijem, provincionalnim knjievnostima koje se tu i tamo pribliuju i spajaju s matinim (srpskijem?!) knjievnostima. Prema tome pojedine pojave knjievnoga ivota u drugoj polovini XIX. i u prvijem decenijama XX. stoljea u Crnoj Gori dosad su i u istoriji srpske knjievnosti naznaeni samo u optijem crtama globalno odnosno u neznatnim sluajevima. A oni moraju biti detaljno i cjelovito smjeteni u svoju dijahronu i sinhronu ravan, u autonomne komplekse i periode crnogorske knjievnosti situirani i proueni; zasluuju da budu u istorijskome panoramskom prijegledu cjelovito knjievnoistorijski knjievnoteorijski anrovski i estetski valorizovani; dakle receptivno priblieni savremenome naunom i italakom trenutku i njihovome receptivnom dosegu. Nije samo zbog ovakvoga tretmana bogati knjievnokulturni ivot u Crnoj Gori od ezdesetijeh godina XIX. vijeka do Prvog svjetskog rata ostao izvanj sfera naunog interesovanja. Razlozi takvom stanju svakako su mnogo sloeniji iri i dublji. Osim navedenoga ponajvie je preovladalo miljenje ne samo u crnogorskoj nauci o knjievnosti ve i ire u kontekstu istonoslovjenskijeh i junoslovjenskih literatura da je ingeniozni Petar II. Petrovi Njego bar to se tie poetskijeh i dramskih anrova 191
Milorad NIKEVI
na nedostian poetoloki i lozofski nain izrazio vrijeme prije i poslije sebe; da se u Njegoevu djelu u njegovijem poetskodramskim i lozofskijem sintezama slilo cjelokupno kulturno naljee rane i zrele crnogorske romantike i svijeh junoslovjenskijeh naroda u okruenju. Istina slilo se pjesniko dramsko istorijskoetniko etiko lozofsko i jeziko naljee Crnogoraca u Njegoevo djelo. Knjievna kritika takve sintetike teze nije pokuala osporiti sve do danas. Njego e zaista u velikom knjievnom i umjetnikom dosegu svog vremena u svome specinom opusu anticipirati i primiti u sebe sav taj raznovrsni svijet naljea tradicije i stvarnosti i vratiti ga ne samo svom crnogorskom narodu ve i svijem drugim junoslovjenskijem i istonoslovjenskim narodima u doticaju u obliku poetskih i lozofskijeh poruka i misaonodramskih premisa. Time je stvorio ono knjievno bogatstvo koje je V. Bjelinski (prouavajui Pukina) denisao enciklopedijom nacionalnog to jest narodnog i u ovom sluaju crnogorskog ivota!3 Takvo ustaljeno i dominantno miljenje imalo je zadugo i negativnijeh odraza i u vrijeme samoga Njegoa a osobito se reflektovalo u postnjegoevskom vremenu, i to na cjelokupnu literarnu produkciju. Naime od knjievnijeh stvaralaca u postnjegoevskom periodu nije se niko uputio niti po anru niti po estetici da dosegne Njegoev univerzalizam njegovu izuzetnu poetiku a kamoli da radikalno krene njegovijem estetikolozofskim stazama. Uza sve ovo knjievna kritika i istorija knjievnosti poslije Njegoeve smrti pasivno je posmatrala crnogorske knjievne pojave i njen kulturni ivot.4 Naravno, zbog svega toga velikijem su dijelom knjievnokulturne pojave brojni pjesnici pripovjedai i putopisci od Njegoa do Prvog svjetskog rata ostali u njegovoj stvaralakoj enci. Ostale su brojne knjievne i kulturne pojave prekrivene velom tame i zaborava. Problem izuavanja u ovom periodu oteavale su i neke neknjievne okolnosti. Naime, nakon dva i po vijeka, pa i danas, teko se dolazi do najstarijih knjievnokulturnih izvora do starijeh autentinih tekstova pjesnika pripovjedaa dramskijeh pisaca i putopisne proze; do periodinijeh asopisa almanaha kalendara listova i drugijeh serijskih i dnevnijeh publikacija. Prouavalac sm mora da do mnogijeh primarnih sekundarnijeh i tercijarnih izvora autentine literature i vrela stie uz velike istraivake
3 Boidar Pejovi Tokovi realizma u Crnoj Gori u doba njene samostalnosti, u knjizi Cjeline i detalji Svjetlost Sarajevo 1980 213218. 4 Milorad Nikevi Crnogorski jezik i knjievnost su svjetska realnost, u knjizi Komparativna filoloka odmjeravanja Osijek Cetinje 2006 229235.
192
napore zaobilaznijem i posrednim putevima a to nije ipak posao knjievnijeh istoriara nego specijalistikijeh institucionalnih zadataka i osobito bibliografa. Bilo je istina i takvijeh knjievnih prouavalaca koji su veoma rano u svojijem naunim radovima pokuavali da analitiki i sintetiki sagledaju naznaeno razdoblje u Crnoj Gori da prue cjelovite prijeglede knjievnokulturnijeh zbivanja i pojava na liniji preteno regionalnoga ali i nacionalnog crnogorskog pravca. Meu prvijema svakako treba pomenuti Trifuna ukia koji je u svome poznatom Pregledu knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia Njegoa do 1918. godine dao dragocjen preek knjievnoga ivota u Crnoj Gori duhovnog razvoja za punih sedam decenija. Iako je njegov prijegled knjievnosti Crne Gore koncipiran u duhu dogmatskoga knjievnoistorijskog stereotipa i lolokog pozitivizma XIX. vijeka dakle na faktografskom toposu i regionalnome lolokom principu on je ipak pod nacionalnijem knjievnim pokretom kako se iz konteksta njegove monograje moe razumjeti podrazumijevao tradicionalizam u izrazu i jugoslovensku ideju kao osnovicu politike orijentacije. A tek za knjievni rad Crne Gore na kraju XIX. vijeka kazae ispravno da predstavlja reformnu akciju u ostvarenju ka irim (kohezionim i jugoslavenskim) vidicima.5 Prouavajui u novije doba sistematski neto vie crnogorsku literaturu knjievni istoriar Milorad Stojovi u svome skromnom pokuaju periodizacije te literature razdoblje koje smo ksirali naslovom ovoga dijela Istorije, odredio je kao drugo i najvanije poglavlje crnogorske knjievnosti. Oznaio ga je zapravo kao period romantizma koji ove traje upravo do kraja XIX. vijeka. U taj vremenski okvir koji slijedi od Njegoa do Prvog svjetskog rata Stojovi je ukljuio samo pjesnika Nikolu I. Petrovia Njegoa Stevana Perovia Cucu ali i narativna ostvarenja Stefana Mitrova Ljubie i Marka Miljanova Popovia iako smatra da je taj period ostavio u naljee osim njih mnoga zanimljiva imena i djela. Koliko god u sjenci Njegoa, kao nedostinog ideala, i kralja Nikole od koga ,niko nije smio biti bolji, knjievni ivot u Crnoj Gori bio je dosta dinamian. Mnotvo listova i asopisa koji su izlazili u ovom razdoblju kao i zanimljiva prisutnost pisaca ,izvanjaca,6 uticali su na stvaranje izrazite knjievne klime koju
Duan Ivani Srpska pripovijetka izmeu romantike i realizma (18651875), Institut za knjievnost i umetnost Beograd 1976 332. 6 Termini izvanjci, nedomoroci, jabanci, inozemci uobiajeni su za ljude koji su iz raznijeh krajeva pristizali na Cetinje prevashodno iz politikijeh razloga pa i da rijeju i djelom pomognu knjievni kulturni i prosvjetni prosperitet Crne Gore. Prema tome u tijem izrazima ne bi trebalo da bude nikakvog prizvuka peorativnosti.
5
193
Milorad NIKEVI
karakterie epska, nacionalno-romantiarska raspjevanost, ali i interes za nove tokove u literaturi.7 Na tragu Stojovieva sintetikog i veoma znalakog odreenja savremeni knjievni teoretiar i knjievnik edo Vukovi piui podrobniji antologijski uvod o crnogorskoj pripovjedakoj prozi od Njegoa do 1918. godine tvrdi da ta literatura stoji na razmeu romantike i realizma: to se tie same pripovjedake proze, njene sutinske usmjerenosti, moglo bi se rei da je to bilo vrijeme dugog i laganog hoda od romantizma ka realizmu.8 Vukovievu odreenju u prilog ide i teza Vida Latkovia da je crnogorski period u stvaranju Sima Matavulja osamdesetijeh godina XIX. vijeka na Cetinju po primjenjivanom umjetnikom postupku tj. metodu osobena faza u razvitku ovoga proznog srpskog pripovjedaa i da po svoj sutini predstavlja takoe hod od idealizma ka realizmu.9 I u strogo selektivno-estetskom poetskom i antologijskom izboru grae iz druge polovine XIX. stoljea Pleme za oblakom knjievnik Branko Banjevi miljenja je da vrijeme devetnaestog vijeka (u crnogorskoj knjievnosti M. N.) traje do prvog svjetskog rata (...), ako pod vijekom podrazumijevamo odnose a ne kalendarsko vrijeme i da u tom vremenu dominira mnotvo pjesnika i pripovjedaa romantiarskog i realistikog estetskog usmjerenja. U svom antologijskom prijegledu Banjevi je sintetiki i diskurzivno dijelom obradio estetski ocijenio mnoge nepoznate pjesnike poslije Njegoa.10 Polazei od slinog suda Radoslav Rotkovi je takoe u sintetikom Pregledu crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918. godine razdoblja romantizma i realizma okarakterizirao usponom crnogorske knjievnosti odredio ih prema knjievnijem anrovima i njihovim najreprezentativnijim predstavnicima pisane rijei. Knjievne stvaraoce i njihova djela pa prema tome pjesnike pripovjedae dramske pisce i putopisce u drugoj polovini XIX. vijeka, pa sve do Prvog svjetskog rata, odnosno do
7 Milorad Stojovi O periodizaciji crnogorske knjievnosti Stvaranje br. 23 Titograd 1968 231232. 8 edo Vukovi Pripovjedaki koraci u Crnoj Gori, predgovor u knjizi Izvirije Crnogorska pripovjedaka proza od Njegoa do 1918 Graki zavod Biblioteka Lua Titograd 1973 11. 9 Vido Latkovi Prelazne forme od usmene ka pisanoj knjievnosti, u knjizi Narodna knjievnost I Nauna knjiga Beograd 1967 11. 10 Branko Banjevi Crnogorska poezija druge polovine XIX vijeka, predgovor u knjizi Pleme za oblakom Crnogorska poezija druge polovine XIX vijeka Graki zavod Biblioteka Lua Titograd 1973 11.
194
1918. godine Rotkovi je sveo pod period koji je metaforino nazvao romantinijem realizmom.11 Slino njemu knjievni kritiar Sreten Perovi iako se posebno nije studioznije bavio knjievnijem pojavama ovoga vremena intuitivno je za taj period crnogorske knjievnosti ponudio socioloku odrednicu etniki realizam. Smatrajui da u okviru toga stilskog perioda treba prouiti etnike etike i nacionalne crnogorske osobenosti i relikte Perovi je istakao da se ponajvie ispoljavaju u vrhovima crnogorske literature: u knjievnom opusu Nikole I. Petrovia Njegoa Stefana M. Ljubie Marka Miljanova Popovia te knjievnoj periodici druge polovine XIX. stoljea.12 Snimljeno vremensko odreenje i ponuene koncepcije periodizacije crnogorskijeh knjievnih pojava ezdesetijeh godina XIX. i poetkom XX. vijeka, iako je pokuano da se knjievnoistorijski anrovski i tipolo ki utemelji, promatrano iznutra u njegovom imanentno evolutivnom poetolokom i estetskoistorijskom razvoju ipak ne odraava u potpunosti pravo stanje stvari kako su to naznaili pomenuti knjievni prouavaoci. Ne odraava u potpunosti njeno tematskomotivsko anrovsko i jeziko stilistiko odreenje.13 Na taj je problem prvi put upozorio knjievni istoriar Boidar Pejovi: Ako se problem periodizacije knjievnosti XIX vijeka u Crnoj Gori posmatra u kompleksnosti svih njenih inilaca i stvaralaca, i Crnogoraca i izvanjaca, i u kontekstu razvoja realistike knjievnosti kod naih naroda, moe se doi do drugaijih stilskih odreenja te knjievnosti, i do drugaijih predstava o knjievnim shvatanjima njenih pisaca.14 Akceptirajui pluralistike sudove prijethodnijeh knjievnih istoriara Pejovievo je miljenje najispravnije. On ga je u svojoj sintetikoj studiji detaljnije ralanio aplicirajui svoje teze na cjelokupni knjievni opus toga vremena. Uzimajui u obzir najdominantnije knjievne anrove crnogorskog romantizma, realizma i moderne (poeziju, prozu i putopisnomemoarsku literaturu) ni mi ne poriemo knjievnopovijesne i socioloke postulate koji su naznaeni kao etnika etika ili pak kao romantina i
Radoslav Rotkovi, Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918, Stvaranje br. 4 Titograd 1979 587654. 12 Sreten Perovi Problemi periodizacije crnogorske knjievnosti Zbornik profesora i saradnika Nastavnikog fakulteta u Nikiu Niki 1982 315319. 13 U knjievnoj istoriji i drugi prouavaoci pokuavali su problematizirati ova razdoblja. O tome detaljnije vii u studiji: M. Nikevi Retrogradna poetika Vuka S. Karadia i postnjegoevska narativna knjievnost u Zborniku radova naunog skupa Vuk Karadi i Crnogorci ICJJ Cetinje 2005 5775. 14 Boidar Pejovi isto 149150.
11
195
Milorad NIKEVI
realistika vremenska stvarnost. Ovo stoga to u njima prepoznajemo i vidimo specine odrednice crnogorske nacionalne kulture pa samijem tim i knjievnosti; vidimo njezine specine komponente toga vremena. No mi, ipak, smatramo da te komponente nijesu tako dominantno presudne da bi se pod odreenijem oznakama romantinog ili etnikog/etikog realizma, mogli podvesti svi tematsko-motivski modeli, a jo manje brojne stilskojezike karakteristike toga dugog razdoblja. Prije bismo mogli rei da u najveem broju sluajeva kako poetskijeh tako pripovjednih i putopisnomemoarskijeh anrova ovoga vremena dominiraju elementi dokumentarizma faktografskofolklorna raznovrsna graa ekscerpirana i posvojeno posredovana iz (crnogorskog) narodnog ivota iz crnogorske prolosti i sadanjosti naravno velikijem dijelom transformisana i pretoena u sloenije poetske i beletristike individualne tekstove toga vremena. Daleko manje je knjievnost ovoga vremena obojena ideolokijem i drut venopolitikim znaajkama a mnogo vie posredovana onijem svojstvima koji se oznaavaju narodnim ivotom i folklorom. Upravo zbog takve dominantne stilske matrice prouavajui studioznije knjievnopripovjedno djelo Stefana M. Ljubie u interferentnoporedbenijem dodirima susretima i proimanjima s poetskim opusom Petra II. Petrovia Njegoa i njegovom tradicijom, upotrijebili smo u vie navrata za ovaj cjelokupni stilistiki kompleks sintagmatsku odrednicu folklorni realizam.15 Drimo zapravo da se brojne tvorevine crnogorske romantiarske poezije a daleko vie brojni anrovi pripovjedne proze: pripovijetke putopisne i memorske proze ovoga vremena mogu podvesti pod naznaenu sintagmatsku i stilistiku odrednicu nacionalnog poetikog romantizma a u prozi folklornog realizma. Ovo iz vie razloga: ponajprije to itavo razdoblje crnogorske knjievnosti druge polovine XIX. vijeka krije ne samo u svome tematskomotivskom nego mnogo vie u jezikom izraajnom svijetu obilje iznijansirane faktografske i folklornodokumentacione grae. Sve junoOdrednicu folklorni realizam upotrijebili smo za ovi vid proze. Nju je pod tijem terminom tumaio i obrazlagao u vie svojih radova Jovan Dereti najpodrobnije u monograji Almanasi Vukovog doba, Institut za knjievnost Vuk Karadi Beograd 1983 334 349 i u svojem djelu Istorija srpske knjievnosti, Nolit Beograd 1983 373377. Inae se u crnogorskoj kritikoj literaturi za ovi tip stilistiki zasnovane proze javljaju i drugi termini: romantiarski realizam (Dr. Radoslav Rotkovi Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918, Stvaranje br. 4 Titograd 587654; Isti Stara crnogorska knjievnost (Periodizacija), Zbornik profesora i saradnika Nastavnikog fakulteta u Nikiu Niki 1982 305309) i etniki realizam (Sreten Perovi Problemi periodizacije crnogorske knjievnosti, Isto 315319).
15
196
slovjenske knjievnosti na prijelazu romantike i realizma posebno srpska hrvatska i slovenaka knjievnost utemeljene su (kao i crnogorska literatura) na usmenijem modelima stvaralatva. Otuda poezija i proza ovoga vremena izrastaju prije svega iz ive poetske narodnosne rijei usmene epske narativne tradicije usmene poezije i proze; obiaja obreda kletve i tubalice anegdote i istorije pa kao rezultat transformacionijeh procesa dobijamo svojevrsnu narodsku poeziju folklornu pripovijetku i putopisno memoarsku prozu anrove koje istina u zakanjenju po stilskojezikoj orijentaciji dokumentarnosti faktograji imaju mnogo zajednikijeh crta sa poezijom i prozom istorijskoetnografske orijentacije najveijeh predstavnika toga vremena Ljubiinom pripovijesnom i putopisnom prozom ali dijelom i s prozom Marka Miljanova Popovia a osobito Vukove kole romantizma i realizma u srpskoj knjievnosti. Drugijem rijeima veliki broj predstavnika crnogorske poezije, pripovjedne i putopisne proze razvili su se donekle kao individualni stvaraoci zahvaljujui samo tome to su ponikli na tlu Crne Gore e je nedvosmisleno egzistirala usmena (narodna) knjievna tradicija ponajprije epska pjesma narodna pria predaja poalica i anegdota. Dakle egzistirali su oni poetski i folklorni narativni anrovi mikro i makro strukture u kojijema su kasnije srpski pa i crnogorski stvaraoci realisti nali osnovni predmet i oslonac svoga umjetnikog izraza i stvaranja. Istina, pisci ove orijentacije nijesu pretendovali da stvore visoke umjetnikoestetske tvorevine univerzalna i svevremenska literarna poetska i narativna ostvarenja zaokruene umjetnikoliterarne svjetove. Naprotiv teili su da svojom poetskom slikom naracijom faktom i dokumentom praktinijem savjetom tendencijom poukom narodskom leksikom crnogorskog areala deskriptivno obavijeste itaoca o davno minulijem svjetovima, ili svjetovima koje su oni svakodnevno susrijetali, doivljavali sagledavali i zapaali. Otuda u strukturi poetske deskripcije pripovjedne naracije i putopisnomemoarskog toposa perioda folklornog romantizma i realizma kod veine stvaralaca nema jaijeh estetskih prodora knjievnoestetske dubine ali zato ima ksacije poetskog detalja istoricizma, istinitosti folklornog dekora prosvjetiteljstva pouke empirijskog didaktizma i slinog. Knjigom Crnogorska pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti16 M. Nikevia prvi put je uinjen znaajniji pokuaj da se u dijahronijski
U podnaslovu je ova knjiga oznaena kao Knjievnoistorijsko i tipoloko odreenje pripovijetke od 60-ijeh godina 19. vijeka do prvog svjetskog rata. Ona predstavlja neznatno izmijenjen oblik doktorske disertacije to je odbranjena na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Vei dio poglavlja ovoga dijela knjievne istorije crnogorskog naroda zasnovan je upravo na rezultatima tijeh knjievnoistorijskih istraivanja.
16
197
Milorad NIKEVI
okvir smjeste cjelovitije ne samo do sada poznata literarna imena, nego prevashodno i odreene kulturnoistorijske pojave kulturno naljee i knjievni rezultati koji su i do sada zapaani ali nijesu u punoj mjeri i cjelovitije sagledavani odnosno malo su izuavani i knjievnoistorijski i sintetiki pribliavani kulturnoj javnosti Crne Gore. A u tom dugom razdoblju od ezdesetijeh godina XIX. vijeka pa do Prvog svjetskog rata, kako smo utvrdili, stvara se u Crnoj Gori, prije svega na cetinjskomu Dvoru i oko njega, pa i mnogo ire u drugijem sredinama, izuzetno povoljna duhovna klima. Crnoj Gori se nakon oslobodilakijeh ratova pripajaju njezine novoosloboene teritorije. U njima se otvaraju osnovne i srednje kole formiraju se mjesne i gradske itaonice organizuje se dravno zakonodavstvo formiraju se kulturnoumjetnika drutva otvaraju se pozorita pokreu se brojni listovi i knjievni periodini asopisi i slino. Rijeju razvija se knjievni kulturni i nauni ivot. Uz to nakon etiri stoljea oivljava rad dravnijeh tamparija. One svojom tampanom i pisanom rijeju daju snani impuls i zamah duhovnome i knjievnom stvaralatvu. Stvara se dakle neka vrsta specine dvorske (cetinjske) kulturne klime njeguje se knjievnost i lijepa umjetnost na Cetinju kao sredinjoj i kontinuiranoj dravnoj prijestonici. Takvom snanom knjievnokulturnom zamahu i razvoju svakako e doprinijeti i romantini impulsi brojnijeh knjievnih poslenika tzv. nedomorodaca izvanjaca i inozemaca doljaka iz: Vojvodine Srbije Dalmacije Bosne i Hercegovne Austrije Rusije i drugijeh krajeva junoslovjenskih naroda iz okruenja. Oni su zbog nedostatka domae (crnogorske) inteligencije poeli pristizati u Crnu Goru jo prije Petra I. i Petra II. Petrovia Njegoa a po brojnosti i kulturnoprosvjetnom aktivnosti naroito su pristizali i bili stvaralaki duhovno i drutveno aktivni u svijem institucijama crnogorskog kulturnog ivota u vrijeme vladavine knjaza Danila a osobito u periodu knjaza/kralja Nikole I. Petrovia Njegoa. Ostavimo li za sada po strani najvanije pisce u ovom razdoblju koji su udarili peat vremenu Nikolu I. Petrovia Njegoa Marka Miljanova Popovia i Stefana M. Ljubiu u Crnoj Gori se u tom razdoblju armisao ne mali broj drugijeh knjievnih stvaralaca pjesnika i pripovjedaa dramskijeh pisaca putopisaca i knjievnoistorijskih pruavalaca cjelokupnoga knjievnog ivota. Osim Stevana Perovia Cuce koji je vie svojijem traginim ivotom obiljeio ovo razdoblje spomenimo u prvoj stvaralakoj fazi do osamdesetijeh godina XIX. vijeka istaknutog vojvodu i pjesnika Mirka Petrovia pripovjedaa Marka Miljanova Popovia ideologa i pjesnika integracionalnog junoslovjenstva Jovana Sundeia 198
a poslije osamdesetijeh godina sazrijeva itava jedna grupa pjesnika, ali su najvie knjievno oformljeni i za taj period najkarakteristiniji Jovan Popovi Lipovac i Filip Kovaevi i drugi. Posluimo se kritikijem rijeima istoga autora: ovaj je period do osamdesetih godina dao najjae knjievne linosti, u ijem djelu emo nai najvie domete nae literature u drugoj polovini devetnaestog vijeka.17 Prema tome, upravo ovi pjesnici s najveijem proznim piscima stilske formacije realizma Stefanom M. Ljubiom Markom Miljanovijem Popoviem Nikolom I. Petroviem i Stevanom Peroviem Cucom ine razdoblje romantizma i realizma sloenijem u svom opsegu i bogatstvu raznovrsnosti i razgranatosti veoma kompleksnim. Njihovo stvaralatvo iako novijim kritikijem izdanjima do sada nije estetiki cjelovito valorizovano i prosueno znailo je u stvari i po irini i zamahu i po anrovima oblicima i strukturama i po tematskojezikijem rasponima izuzetni kvantitativnoknjievni rast crnogorske literature od Petra II. Petrovia Njegoa do pojave modernijeh knjievnih ostvarenja. Ona su se snanije armisala u osvitu XX. stoljea poput pjesnika Borislava Sl. Minia koji je modernije izrazio senzibilitet svoje epohe u pjesmi Borba sa akalom (1913)18 tvorevini koja e initi u stvari poetski temeljac izmeu romantizma i realizma prema stilskijem poetskim obrascima moderne i meuratne knjievnosti. Knjievna tradicija je dakle supstituisala u ovome dugom razdoblju i velike i male knjievne stvaraoce. A upravo kad se vremenu koje nas zanima pribliimo tako da svojijem pogledom moemo obuhvatiti ne samo velike nego i male pisce kao i sve ono to je inilo stvarni svakodnevni ivot knjievnosti tek tada e nam se knjievni reljef epohe pojaviti pred oima u svekolikome svom bogatstvu razgranatosti i meusobnoj isprepletenosti. U takvom okruenju i u takvoj knjievnoj tradiciji i ovi vrhovi nee izgubiti nita od svojih umjetnikih visina, nego e naprotiv izgubiti mnogo vie od svoje samoniklosti, usamljenosti i boanske nepristupanosti.19 Meu brojnijem i raznovrsnim tvorevinama ovog razdoblja u kojemu se dakle integrie i prelijeva i u svjetskoj i u crnogorskoj knjievnosti nekoliko razliitijeh stilskih formacija svakako je vrlo znaajna uz
Branko Banjevi isto, 11. Pjesma Borba sa akalom..., potpisana pseudonimom Sl. Gor., objavljena je u godinjaku Zeta 1913. godine. Premda je u nauci preovladalo miljenje da je njezin autor Borislav Sl. Mini postoje indicije koje upuuju na mogunost da se iza toga pseudonima krije pjesnik Miun M. Pavievi. Primjedba prireivaa. 19 Milorad Nikevi Crnogorka knjievnost na stramputici Bolonje (Pogledi i stavovi u matinoj zemlji) u knjizi Komparativna filoloka odmjeravanja Osijek Cetinje 2006 244.
17 18
199
Milorad NIKEVI
prigodnu rodoljubnu i romantinonacionalnu ekstatiku poeziju armacija crnogorske pripovjedne proze.20 Pripovjedna se proza ponajee kao najdominantnija narativna vrsta publikovala u ondanjijem zvaninim politikijem i serijskim listovima koji su izlazili u knjievnokulturnijem sreditima Crne Gore na Cetinju i Nikiu. Na ovom mjestu ih samo pomenimo: Crnogorac, Glas Crnogorca knjievni listovi almanasi kalendari i asopisi: Orli, Crnogorka, Zeta, Nova Zeta, Lua, Knjievni list, Prosvjeta i Dan. Njima se pridruuju glasila i publikacije koje su izlazile u drugijem novoosloboenim centrima Crne Gore: Nevesinje i Onogot, te asopisi iz primorskog dijela Crne Gore: Srpski magazin, Grlica, Zeta i Boka. Stvaralaka produkcija crnogorskijeh knjievnika je bila veoma respektabilna i vrlo zapaena za ono vrijeme. Poezija i proza je objavljivana i u kulturnijem centrima van Crne Gore, posebno u srpskijem, bosanskim i hrvatskijem glasilima: Delu, Brankovom kolu, Javoru, Bosanskoj vili, Sarajevskom listu, Srpsko dalmatinskom magazinu, Braniku, Srpskom knjievnom glasniku i drugijem. Na njihovim stranicama javili su se, pored priljenijeh i ve armisanih saradnika Vuka S. Karadia: Vuka Vrevia Vuka Popovia Stefana M. Ljubie Marka Miljanova Popovia i najnoviji stvaraoci crnogorskoga kulturnog kruga: Luka Jovovi Savo P. Vuleti Andrija Jovievi uro T. Perovi Marko Dragovi Jovan F. Ivanievi Radovan Perovi TunguzNevesinjski Ilija Zlatianin Nikola Kujai Korjeni Petar M. Luburi Simo obaji Milutin Tomi Risto M. Popovi upi Ilija N. Hajdukovi Borislav Sl. Mini Duan S. uki Nikola P. kerovi i mnogi drugi. U istijem asopisima su saraivali istina neto manje i predstavnici knjievnosti primorskog i pljevaljskog knjievnog kruga: Vicko TripkoviPodnopoljski Sreko VuloviPeratanin Niko . VuetiBokeljski Veljko Radojevi Dionisije Mikovi Aleksandar Lj. Mitrovi Marko Car (Primorci) zatijem Marko S. Popovi Stevan Samardi (Pljevljaci) Lazar Komari (Sandak) i drugi pjesnici i pripovjedai koji su s prijethodnijem piscima bez obzira na to to su djelovali u drugaijim kulturnoambijentalnijem uslovima inili jedinstveni literarni organizam korpus crnogorske nacionalne knjievnosti romantizma, realizma i moderne. Neki su se od spomenutijeh pisaca oglasili ak i zasebPod pripovijetkom podrazumijeva se sve ono to se ustalilo kao narativna prozna vrsta: propovijetka tj. novela kratka pria (crtica) poalica i anegdota kao najkrae prozne narativne vrste. U ovom posebnom poglavlju ovog temata dodirivaemo se i drugijeh prijelaznih narativnijeh formi anrova koji se nalaze na graninome podruju izmeu knjievnosti i drugijeh naunih disciplina (istorije i etnograje) kao to su: putopisi memoari i ostali diskurzivni oblici.
20
200
nijem zbirkama poezije i proze. No, gotovo svi ti poetski i pripovjedni anrovi koji su pojedinano objavljivani u periodinijem odnosno dnevnim publikacijama u Crnoj Gori i van nje, ponovno su sabirani u zasebne poetske i pripovjedne zbirke. Tako na ovom mjestu, osim poznatijeh zbirki poezije istiemo samo malo poznate autore i zbirke njihovih pripovjedaka: Marko Dragovi objavljuje Seobu gospodara crnogorskoga Ivana Crnojevia sa Rijekog grada na Cetinje 1485. godine (1885) Marko S. Popovi Sve za narod (1894) Luka Jovovi Pripovijetke iz crnogorskog ivota I (1895) i II (1906) Mihailo Vukevi Razgovori bezazlena svijeta sa crnogorskih posjedaka (1900) Risto M. Popoviupi Crnogorke (s. a.) Jovan F. Ivanievi Vragolije Vuka Zloevia (1902) Krsto V. Markovi Pjesme i prie (1903) Veljko Radojevi Pripovijetke iz bokeljske prolosti (1904) Savo P. Vuleti Proste due (1905) i Nai ljudi (1910) Stevan J. Samardi Iz nae nahije (pripovijetke i slike) I (1907) Radovan Perovi TunguzNevesinjski Gortakinje (1905) i Sa orlovskih kreva (1914) Ilija N. Hajdukovi U asovima odmora (1912) Simo obaji Iz krnog zaviaja (s. a.) Petar M. Luburi Jauci iz zemlje zlata (1916) Ilija Zlatianin areni svijet (1919) Milutin TomiNikac od Rovina Nagorkinje (Prie iz crnogorskog ivota) (1914) etii u parlamentu (s. a.) i Stradanje Isusa Nezareanina (s. a.) Marko Car S bojnog i ljubavnog polja (1904) Primorke (1911) i druge. Primjetan je dakle vei broj narativnijeh stvaralaca i njihovih tvorevina koji su se armisali u ovome dugom razdoblju ali osim Nikole I. Petrovia Njegoa St. M. Ljubie i M. Miljanova ne izdvaja se nijedan pjesnik ili pripovjeda koji bi ove mogao biti predmetom zasebnog prouavanja i knjievnoistorijskoga valorizovanja. No iako emo u Istoriji crnogorske knjievnosti pratiti u sintetikom dijahronijskom i sinhronijskom rasponu romantizma realizma i moderne brojne knjievne pojave i stvaraoce pokuaemo ipak da u knjievnoistorijskoj analitikoj i sintetikoj ravni sagledamo prvjenstveno knjievni ivot stvaralaca cetinjskog knjievnog kruga pjesnike, pripovjedae i stvaraoce putopisne proze predstavnike pisane rijei koji na neki nain svi zajedno svojijem tematskomotivskim i leksikosemantikijem rasponima u okviru crnogorskoga jezika ine autentinu i koherentnu homogenu literarnu cjelinu crnogorskog knjievnog korpusa romantizma realizma i moderne. Dakle bez obzira na kvantitet opusa pjesnika pripovjedaa i putopisaca ovoga perioda njihovo knjievno djelo zajedno e initi jedan literarni ivot duhovnu klimu i stvaralake pokuaje kako bi se u enci majstora pripovjedne 201
Milorad NIKEVI
rijei Stefana M. Ljubie Marka Miljanova Popovia Sima Matavulja i donekle pripovjedaa koji su prevoeni iz zapadnoevropskoga i posebno ruskog knjievnoga kruga tvoraki iskazali i drugi minorniji i manji sa eljom da odraze sebe i svoje vrijeme poetskom i pripovjednonarativnom formom. Otuda ovaj cjeloviti temat istorije knjievnosti sagledan u tom kontekstu i shvaen u tom svijetlu ima svoju naunu knjievnoistorijsku zasnovanost nauno opravdanje bez obzira na knjievnoumjetniki doseg i razvijenost poetskijeh, pripovjednih i putopisno-memoarskijeh tema, motiva i oblika tih stvaralaca. Nastojaemo da u svjetlosti pluralistikijeh metodolokih pristupa osvijetlimo najbitnije elemente knjievnokulturna i tipoloka svojstva strukturne kategorije kako poezije tako i pripovjedake knjievnosti ovog perioda. Drugijem rijeima elja nam je da knjievnoistorijskim interpretativnijem analitikokritinim i drugijem metodama ralanimo najvanije elemente poetskih pojava pripovjedaka i putopisnu prozu anrove koji su se u ovome dugom razdoblju razvijali i nametnuli kao dominantni u Crnoj Gori. To inimo tijem prije da bismo takvim metodolokijem postupcima i prouavanjima doli do pouzdanih sudova i primarnijeh zakljuaka sinteza o knjievnoestetskim vrijednostima kako same poezije tako i proze toga razdoblja. Prema tome pozabaviemo se prevashodno, genezom i tokovima razvoja nastanka crnogorske poezije i proze. Pokazaemo u knjievnoistorijskoj dijahroniji brojne autore i njihove poetske i pripovjedne tvorevine, odnosno njihove tematsko-motivske i donekle izraajne elemente i raspone te odnose susrete i dodire s usmenom knjievnou; anrovske strukture i oblikovni procd, tj. poetoloke i narativne postupke. Ovo sve radi toga da u zavrnici utvrdimo razvijenost, umjetniku prirodu i doseg crnogorske knjievnosti druge polovine XIX. i prvijeh decenija XX. stoljea. Poetski tokovi crnogorske knjievnosti se i u ovom periodu nadodaju na Njegoevu poetsku zbilju ali ne i na Njegoeve estetske lozofske domete. Njego je svakako i zaetnik struktura pripovjedne proze u crnogorskoj knjievnosti. Zapravo njene prve klice i osnovne narativne motive u Crnoj Gori srijetamo jo u prednjegoevskom periodu,21 u nadvremenPod prednjegoevskijem periodom podrazumijeva se cjelokupna knjievna produkcija koja je nastala na tlu Crne Gore do sredine XIX. vijeka odnosno do pojave Njegoa. U taj knjievnokulturni korpus ulaze poznati knjievni radovi autora iji su tekstovi sabrani u vrijednoj antologiji Prednjegoevsko doba (Graki zavod Biblioteka Lua Titograd 1963). Danas se s pravom istie da se itavo bogatstvo crnogorskog knjievnog naljea pod periodom prednjegoevskog doba ne moe imenovati ovom sintagmom. Ovo iz razloga to bi ta odrednica nuno upuivala na zakljuak da je sve ono to je ovdje (u Crnoj
21
202
skim glasovima kako ih nazva edo Vukovi22 u anrovskijem vrstama i strukturama koje se deniu prema teoretiaru Andre Jolesu (Andre Jolles) kao jednostavni oblici23. To su: kratke forme anegdota i legendi mitovi memorabile poslovice pisma poslanice i dr. epistolarne forme te razni zapisi javnoga i privatnog karaktera, testamenti, zavjetaji, zapisi o odmazdama dokumenti pravnog karaktera o suenjima i mirenjima iz kojijeh se tokom vremena zaela pripovjedna forma skaza; albe molbe edoanstva i prozni zapisi o sporovima zgusnute aforistike izreke dijaloke narativne konfrontacije poalice prialice i rugalice prijelazne i pretknjievne forme24 koje su bile integralni dio duhovne stvarnosti ratnikoherojske sredine crnogorskoga podruja. Prema tome iz takvijeh neoformljenih i amorfnih oblika na osnovama i u rasponima usmene narodne knjievnosti razvie se u drugoj polovini XIX. vijeka pisana tzv. umjetnika pripovijetka. Njenu genezu i strukturu srijetamo prvi put upravo kod Njegoa u njegovijem satirinosimbolinim naslovima itije Mrena Nesretnikovia (1837) i San na Boi (1837). Kako se u narednom vremenu oblikovno razvijala i sadrajno granala pripovijetka je sutinski tematski i motivski anrovski jezikostilski najvie vezana za period prijelaza knjievnosti od romantizma ka realizmu. Ponajvie je zapravo stvarana u zadnje dvije decenije XIX. i poetkom XX. vijeka. Otuda pripovijetka ovoga perioda ima sve odlike i tipoloka svojstva knjievnosti romantizma i realizma mada se unutar nje (tek krajem prve decenije XX. vijeka) uoavaju i izdvajaju elementi knjievnosti moderne o emu e takoe biti rijei u ovom istorijskom prijegledu. Preostaje nam, dakle, da crnogorsku pripovjednu prozu od ezdesetijeh godina XIX. vijeka do I. svjetskog rata kao najznaajniji knjievni fenomen ovoga razdoblja anrovski i tipoloki odredimo. Ali u isto vrijeme
Gori M. N.) stvarano prije Njegoa bilo samo priprema za njegovu pojavu, odnosno da je nedovoljno stvaralaki individualizirano i estetski vrijedno, te moe jedino da se odri kao hrestomatini mozaik na ijem tanunom fonu izrasta gorostasna figura pjesnika i mislioca Njegoa. A to ne bi bilo ni istinito ni pravo, ne samo zato to je evidentno da crnogorska knjievnost ne poinje Njegoem niti se njime zavrava... (Vii: Sreten Petrovi cit. lanak 317). No bez obzira na odrivost ove teze mi emo se ipak iz ve ustaljenijeh razloga sluiti i nadalje u ovoj istoriji tradicionalnim odreenjem prednjegoevsko doba. 22 edo Vukovi isto, 11. 23 Vido Latkovi isto, 11. 24 Milorad Nikevi Transformacije i strukture (Knjievne studije i metodiki prilozi) NIRO kolska knjiga Zagreb 1982 11.
203
Milorad NIKEVI
potrebno ju je u kontekstu njenoga knjievnoistorijskog razvoja posmotriti i u odnosu prema drugijem junoslovjenskim i nacionalnijem knjievnostima, prije svega prema srpskoj i hrvatskoj. Ovo radi toga, kako rekosmo, da se utvrdi ne samo stepen anrovske oblikovne jezikostilske i tipolokoumjetnike razvijenosti nego i da se vidi u kojoj je mjeri bilo dodira istorijskoga suodnosa susreta i proimanja meu tijem junoslovjenskim kontaktnijem literaturama istoga pravca i umjetnikoestetske orijentacije. Toga zbliavanja meusobnog dodira kontakata refleksa i proimanja svakako je bilo. A njima su doprinijeli meu ostalima stvaraoci pjesnici i prozaisti izvanjci npr. ideolog i pjesnik junoslovjenskog integralizma Jovan Sundei Simo Matavulj Simo Popovi Jovan Pavlovi Ljubomir Nenadovi Ivan Maurani Duan S. uki Borislav Sl. Mini i mnogi drugi koji su svojijem ostvarenjima u Crnoj Gori dali znaajni doprinos i poetskoj i pripovjednoj knjievnosti u periodu koji se ove obrauje. I ta pitanja kao i niz drugijeh problema ulazie u krug naih knjievnoistorijskijeh istraivanja u ovom tematu crnogorske knjievnosti. Naravno njima emo na kraju pridodati i one zaetke knjievne kritike pokuaje konstituisanja knjievne naune misli kroz iju se optiku nastojala sagledavati i estetski vrjednovati knjievnost ovoga dugog perioda. I na kraju: Istorija crnogorske knjievnosti ovoga perioda ne obuhvata samo literarne vrhove kakvi su S. M. Ljubia M. Miljanov i Nikola I. Petrovi ve i drugorazredne pisce. Takvi drugorazredni i mali pisci dominiraju periodom o kojemu je rije i stoga su ove morali nai mjesto. Njihovi anrovi su prisutni upravo onoliko koliko je u cjelokupnoj toj knjievnoj produkciji prisutan crnogorski jezik koji je bio dominantan i presudan kao vid nacionalnoga samoizraavanja crnogorskog naroda. U cijeloj toj crnogorskoj literaturi dominira, osim bogate crnogorske leksike i semantike i svijet tematskog istoricizma didaktizma folklorizma postulati koji vladaju duhom toga doba u Crnoj Gori. Svojijem sadrajima temama i motivima jezikijem izrazom i poezija i pripovijetka ovoga vremena je najue vezana uz sve bitne osobine crnogorskoga sveukupnog duhovnog i nacionalnog ivota u drugoj polovini XIX. i poetkom XX. vijeka pa ih je zbog toga ponajprije trebalo posebno izdvojiti prouiti i samostalno vrjednovati. A veliina malijeh stvaralaca ogleda se prevashodno u tome to su bili priprema za velike.
204
POLITIKI I DRUTVENI OKVIR NASTANKA KNJIEVNOSTI Knjievno-kulturna sredita U ovom poglavlju obratiemo panju na glavne inioce formiranja stvaralaca pjesnika pripovjedaa i putopisaca tj. na uslove iz kojijeh su oni ponikli. Daemo sumarnu skicu drutvenopolitikijeh prosvjetnokulturnih i knjievnijeh prilika u Crnoj Gori od ezdesetih godina XIX. vijeka do Prvog svjetskog rata. Ovo je nuno uiniti radi toga da bismo vieli s kakvijem su se drutvenim knjievnijem i kulturnim zbivanjima susrijetali. Stvaraocima poetske pripovjedne i putopisnomemoarske knjievnosti druge polovine XIX. i poetkom XX. vijeka nijesu bile nepoznate stvari ni oko organizovanja kolstva, pozorita, irenja kulture, poimanja nauke, izdavanja i tampanja periodinijeh publikacija prosvjeivanja uopte. Ujedno iskustva i saznanja koja su sticali stvaraoci morala su imati nekog dubljeg odjeka na njihovu prijemivost a mnogo vie je uticao drutveno istorijski kontekst ponajprije to je jedan dio stvaralaca pisane rijei ivio djelovao i duhovno se formirao u onome dijelu crnogorskog naroda koji se vie od etiri vijeka nalazio pod vlau raznijeh tuinskih gospodara a drugi je dio ivio i stvarao u crnogorskom zbjegu, vojnikom logoru, crnogorskom Araratu tj. sredini s drugaijim okolnostima; u dijelu Crne Gore koja je bila faktiki slobodna ali odasvud stijenjena. U sastavu Turske Carevine bili su zadugo djelovi Donje Zete Brda juni dio Crnogorskog primorja i dr. koji su pripadali Skadarskome sandakatu odnosno paaluku kao i djelovi Gornje Zete koji su ulazili u sastav Hercegovakoga sandakata docnije paaluka. U sastavu Mletake Republike jo od prvijeh decenija XV. vijeka, nalazili su se djelovi Crnogorskog primorja (Boke Kotorske) sve do 1797. godine a zatijem u sastavu Austrije kratko vrijeme Francuske, Crne Gore kao domicilne zemlje, pa opet Austrije, odnosno AustroUgarske. Stanovnitvo pod tuinom nije nikad kidalo i pored nasilne raz jedinjenosti asimilatorskijeh tenji od strane neprijatelja svoje prirodne istorijskoetnike veze s crnogorskijem narodom. Naprotiv graanstvo u Primorju, koje je bilo ekonomski dobro razvijeno, sve vrijeme prisustva tuinske vlasti bilo je snaan oslonac Crnogorcima a i samo je uz njih uestvovalo u odbrambenijem i oslobodilakim borbama. Taj je dio nae zemlje tokom nekoliko stoljea za Crnogorce znaio jedini prozor u svijet. Sa svijeh strana stijenjeni neprijateljem teko dostini u svojim klancima i planinama, Crnogorci su iz slobodnoga dijela jedino preko Primorja 205
Milorad NIKEVI
mogli odravati trgovake kulturne politike pa i prosvjetne veze i kontakte s mnogo razvijenijim zapadnoevropskijem narodima i civilizacijama mediteranskog tipa. Ali ne samo oni, nego i dio naeg stanovnitva koje je ulazilo u sastav Turske vodilo je gotovo stalne borbe s Turcima u elji za osloboenjem i ujedinjenjem u cjelovitu zajednicu. Cetinje je rano postalo a neto kasnije i Niki glavno sredite ne samo politikoga i administrativnog nego i kulturnoknjievnoga i prosvjetnog arita. Uz to postalo je mjesto okupljanja i dogovaranja za zajedniku borbu branskijeh hercegovakih i primorskijeh plemena. Uljed zajednikih potreba i interesa tijeh plemena kao upravnoadministrativnih teritorijalnopolitikijeh jedinica tokom vremena razvila se uzajamnost meusobna povezanost upuenost jednih na druge.25 To je jedinstvo naroito uzrijevalo i dolazilo do izraaja u periodu Petra I. i Petra II. Petrovia Njegoa odnosno snano se ispolja ispoljavalo sve do konanoga osloboenja i ujedinjenja crnogorskijeh plemena u vrijeme njihovih naljednika knjaza Danila i Nikole I. Petrovia Njegoa. Vrijeme druge polovine XIX. i prvijeh decenija XX. vijeka u Crnoj Gori gledano drutvenopolitiki karakteristino je po mnogo emu. Taj su postnjegoevski period ispunila svojom vladavinom dva crnogorska vladara: knjaz Danilo i knjaz/kralj Nikola I. Petrovi Njego. U prvom periodu (60ijeh i 70ih godina XIX. vijeka) optu politiku strategiju i peat vremenu u Crnoj Gori daju knjaz Danilo odnosno njegov brat otac knjaza Nikole veliki vojvoda Mirko Petrovi te pojedini njihovi plemenski glavari. Oni su se zalagali da se Crna Gora izbori za samostalnost za meunarodno diplomatsko priznanje i da najzad objedini svoje davno otrgnute krajeve. Ohrabreni vojnijem uspjesima, bitkom na Grahovcu (1858) i jo vie uspjenom suprotstavljanju prvom Omer painom pohodu (1862) knjaz Danilo i vojvoda Mirko Petrovi uspijevaju uz pomo velikijeh sila osigurati priznanje i nezavisnost svojih dravnijeh granica. Ujedno njihova su nastojanja usmjerena i na to da Crna Gora samostalno i politiki djeluje. Teili su dalje da se otrgnu i lie zavisnosti i dojueranjega krutog patronata Rusije i drugijeh sila koje su joj u prolosti vezivale ruke. Zbog toga se knjaz Danilo naslanja iskljuivo na one snage u zemlji koje su mu mogle najvie pomoi da uvrsti i ostvari svoje dravnike ciljeve. Takvu je politiku uz njega sprovodila i plejada plemenskijeh glavara koji su se ve u ratnim pohodima potvrdili kao vojskovoe i izdigli kao narodni pametari; ljudi koji su svoje pregalatvo iskustvo sve svoje duhovne i zike sposobnosti podvrgavali najviijem
25
Simo obaji Crna Gora i Crnogorci, u knjizi Cetinje i Crna Gora Beograd 1927 14.
206
ciljevima domovini narodu i slobodi. Njima je pripadao Marko Miljanov Popovi a i drugi manjevie poznati glavari ljudi koji e i svojom pisanom poetskom i proznom rijeju ostaviti spomen o svome vremenu i tijem istorijskim linostima. Da bi suzbio plemensku podijeljenost samovolju i ojaanu mo pojedinijeh plemenskih autoriteta knjaz Danilo sve vie jaa organe centralne vlasti. Znaajan doprinos tijem tenjama je i donoenje Opteg zemaljskog zakonika (1855). Prema tome uz stalne borbe s neprijateljem osnovne karakteristike drutvenopolitikoga ivota na unutranjem planu zemlje u vremenu od 80ijeh godina XIX. vijeka su: stvaranje modernoga dravnog organizma (umjesto dotadanje djelimine plemenske razjedinjenosti) modela u kojemu se ostvarivala mo potpuno svjetovne nad tradicionalnom vladavinom ranijih zborova, kakva je bila izraena za vrijeme Petra II. Petrovia Njegoa i njegovijeh prijethodnika. Zapoetu strategiju i osmiljenu politiku poslije ubistva knjaza Danila nastavlja njegov sinovac knjaz i kasnije kralj Nikola I. Petrovi Njego. On e ispuniti gledano istorijski vrijeme poslije 80ijeh godina sve do propasti crnogorske dravne samostalnosti 1918. godine. I on je kao i njegov prijethodnik ve od samog poetka vladavine suoen s neprestanijem napadima Turaka pod vostvom Omerpae Latasa. Zapravo zbog moralne i vojnike podrke i pomoi hercegovakijem ustanicima Crnogorci su protiv sebe ponovo izazvali Turke. Iako napadani s mnogo nadmonijom vojskom oni su uspjeno odolijevali napadima sve dok nije na intervenciju Rusije sklopljen mir izmeu Crne Gore i Turske na Rijeci Crnojevia septembra 1862. godine. Nedugo poslije toga, knjaz Nikola je sa reorganizovanom vojskom uao u otvoreni sukob sa Turskom. Crnogorci su tada izvojevali odluujue pobjede na Vujem Dolu Fundini Medunu Trijepi i kod Spua. Tijem vojnim operacijama konano su osloboeni Niki Bar a neto kasnije i Ulcinj. Ubrzo je od strane i onijeh velikih sila koje je do tada nijesu priznavale Berlinskijem kongresom (1878) Crnoj Gori priznata nezavisnost i teritorijalno je proirena osloboenim krajevima i gradovima: Podgorica Spu Niki Kolain abljak Bar i Ulcinj. Prema tome vrijeme knjaza Danila i Nikole I. Petrovia je lanac neprekidnijeh grozniavih borbi i pogibija. To je vrijeme kad se jedan mali narod razapinje izmeu velikih htjenja, napora i potreba, traei sebe i svoje mjesto pod oporim balkanskim suncem, udei ujedno za jugoslovenskim zajednitvom. Ujedno, to je vrijeme neto izrazitijeg raslojavanja crnogorskog drutva, osobito oko 207
Milorad NIKEVI
razmea dva vijeka.26 Ovaj period vladavine knjaza Nikole I. Petrovia kako pie Branko Banjevi predstavlja konsolidaciju steenoga i neku vrstu poetka unutranjeg drutvenoga raslojavanja na modernijim klasnim osnovama. Po njemu crnogorska buroazija tada pokuava da iskoristi opte raspoloenje balkanskijeh naroda protiv Turskog Carstva da ugled koji je Crna Gora imala u toj borbi iskoristi za dovoenje knjaza Nikole za cara Balkana. Te svoje balkanske pretenzije ona je kasnije svela na djelove Srbije Albanije i Hercegovine. U poetku su takve pretenzije mogle izgledati i realne, ali kako je vrijeme odmicalo, velike sile, zainteresovane za ovaj prostor, koje su Crnu Goru uzimale kao oslonac svojijeh interesa, sve vie su se udaljavale traei nova uporita svoje spoljne politike. I nalazile su ih. To je vrijeme poetka graanskog ivota u Crnoj Gori i opteg napretka, ali isto tako i vrijeme dubokog raskoraka izmeu njene moi i pretenzija vladajuih struktura, izmeu njenog stvarnog interesa i grandomanskih elja dvora.27 No, ipak, bio je to veliki period napretka i procvata Crne Gore! Napredak u privrednome ivotu zemlje ispoljio se u prvom redu u unaprjeivanju zaostale poljoprivrede zanatstva i sitne trgovine. Osvajanje novijeh podruja istovremeno je znailo i dobijanje novijeh obradivih povrina. Time su se sve vie stvarali i povoljniji uslovi za razvitak i unaprjeenje zaostale privrede i to ne samo zanatstva i trgovine nego donekle i industrije. Raaju se iako u povojima prva preduzea drvne industrije zatijem rudarstva tj. iskoriavanja sirovina rudnoga blaga. Uporedo s tijem, populacija stanovnitva sve vie raste, osobito se naseljavaju sela, uljed ega dolazi do sve vee prenaseljenosti. Stoga je dolazilo do estih socijalno-ekonomskih migracija stanovnitva. Te migracije su, s vremena na vrijeme bile izraajnije naroito krajem XIX. i poetkom XX. vijeka. Iseljavajui se u potrazi za blagostanjem rudom i hljebom Crnogorci sa enjom i tugom odlaze u pealbu ponajvie u prekookeanske gradove Amerike. Australije, Kanade i razna druga mjesta evropskijeh zemalja.28 Naravno, te pojave socijalno-ekonomske krize i nejednakosti, kao i druge (poput pljake prijevara gladi i zelenaenja) ksirae pojedini stvaraoci u svojoj prozi. Osobito se u tome istiu pripovijetke Petra M. Luburia Sima obajia i Borislava Sl. Minia.
Vukovi edo isto 8. Branko Banjevi isto 9. 28 orije oko D. Pejovi Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku Podgorica 2003.
26 27
208
Razvoj privrednoga ivota u drugoj polovini XIX. vijeka u Crnoj Gori omoguio je ubrzani prosperitet prosvjetnog i knjievnokulturnoga ivota od 60ijeh godina do Prvog svjetskog rata. To je vrijeme kada se otvaraju nove kole pokreu politiki struni i knjievni listovi almanasi i kalendari pa i druge periodine i knjievne i serijske publikacije. Rijeju Crna Gora se nakon proirenja granica sve vie uzdie na duhovnom planu. Cetinje nekad duhovna i svjetovna prijestonica Crnojevia drave postaje kao i neki drugi gradovi (poput osloboenog Nikia) ne samo politikoadministrativno sredite nego prosvjetni i knjievnokulturni centar zemlje pa ak u isto vrijeme i jedan od vodeijeh centara junoslovjenskih naroda.29 Poznato je u knjievnoj i prosvjetnoj istoriji da je knjaz Danilo iako u vrlo tekijem uslovima svoje kratke vladavine i stalnim napadima Turaka zapoeo preobraaj Crne Gore na prosvjetnome knjievnom i kulturnom planu. Polazei od ideje irenja i izgradnje narodnijeh kola koje je poeo otvarati njegov prijethodnik Petar II. Petrovi Njego knjaz Danilo je nastojao da tu ideju pretoi u stvarnost. Zato od prvijeh dana intenzivno radi na podizanju kola, irenju prosvjete u zaputenijem i zaostalim selima. Obustavljajui dijelom izvrenje Njegoeva testamenta knjaz Danilo se odluuje pie Vuk Popovi u pismu Vuku Stefanoviu Karadiu da iz sredstava namijenjenijeh ak rodbini pokrije i druge potrebe koje su zadunije i pree. Meu tijem preim potrebama navodi se prije svega stvaranje nekoliko novijeh etvororazrednih kola opravka postojeijeh puteva podizanje crkava i bogomolja i pomaganje nevoljnih familija u vrijeme gladi.30 Istie se nadalje i to da se knjaz Danilo zanosio da udari mali danak na sve Crnogorce prema imanju, kako bi od tijeh sredstava otvorio nove kole, a ujedno obnovio prelivenu tampariju, nabavio nova slova i ljude za taj posao, kao i da bi izradio nove puteve i po bezvodnijem plemenima vode. A na polasku za Rusiju on daje obeanje svojijem saplemenicima da e po povratku otvoriti viu kolu i muziku lijepu zavesti u njoj.31 U kratko vrijeme njegove vladavine otvorene su kole u Brelima Njeguima ekliima Prediu Crnojevia Rijeci Boljeviima Gluhom Dolu Ljubotinju i Ceklinu. Poznato je i to da je knjaz Danilo
Boidar Pejovi isto. Pismo Vuka Popovia Vuku Karadiu, u knjizi Vukova prepiska, knj. VII, Beograd, 1913 120122. 31 Isto 127.
29 30
209
Milorad NIKEVI
1856. pri Cetinjskoj maloj koli osnovao neku vrstu pitomakog zavoda (blagodjejanje) i to po ugledu na francuske pansionate. U zavodu je knjaz Danilo odreivao po jedno dijete iz svakog plemena, a iz veeg plemena ili nahije po dva uenika, uglavnom iz kua junaka i uopte uglednih porodica. U koli-pansionu vaspitavano je 30 uenika o dravnom troku.32 Nabavljajui s tekom mukom uitelje za rad u cetinjskoj i drugijem nahijskim kolama,33 odluio je da poput Petra I. Petrovia Njegoa alje pojedinu darovitu ecu na kolovanje u inostranstvu. ak je u vrijeme svoje poete Rusiji (1852) poveo sa sobom dvoje ece da ih metne u kolu tretinsku (transku M. N.) da ue.34 Osim toga angaovanjem ruskoga predstavnika u Crnoj Gori, pukovnika Kovaljevskog, Rusija je odobrila da se po tri uenika iz Crne Gore koluju svake godine u vojnijem inenjerijskim i drugijem potrebnim kolama. Mnoga su eca kolovana i o troku srpske vlade u Beogradu. Knjaz Danilo je sa energinou uspio da uvjeri Crnogorce u potrebe kolovanja mladia i bio je uporan u ostvarivanju ove elje za dobro Crne Gore. Otuda je shvatanje znaaja kole bilo znatno poraslo ... Uspjesi postignuti na vojnikom i diplomatskom polju jo vie su podsticali knjaza Danila, poslije pobjede na Grahovcu i razgranienja s Turskom, da radi na proirenju osnovnog obrazovanja naroda u Crnoj Gori, imajui namjeru da otvori osnovne kole u svim nahijama, ali je iznenadna smrt omela izvrenje njegovih planova.35 Danilovu misiju nastavie sa jo veijem arom i energinou njegov naljednik obrazovani i uporni knjaz/kralj Nikola I. Naime,
orije Pejovi Rad na prosvjeti za vrijeme knjaza Danila Stvaranje br. 6 Cetinje 1952 3738; Petar Popovi Postanak i razvitak kole u Crnoj Gori, u knjizi Cetinjska kola (18341934) Beograd 1934 95. 33 Uljed nedostatka domaijeh uitelja jo je Petar I. Petrovi Njego dovodio pojedine uene ljude sa strane koji su radili kao uitelji u kolama. Tako na primjer u njegovo vrijeme tu funkciju obavljaju ore Srdi i Lazar Vlahovi. Godine 1854. knjaz Danilo obnavlja kolu a cetinjskog arhimandrita Nikanora Ivanovia Njegua postavlja za nadziratelja-uitelja dok je za uitelja postavio Antonija Macuru iz Dalmacije ali je on ubrzo dignut s uiteljstva, kako se navodi u ljetopisu ove kole. Dvije godine kasnije, 1856 za uitelja je postavljen akon Stevan Petranovi koji je odmah otpoeo sa reformama. Trorazrednu kolu pretvorio je u petorazrednu, preradio raspored, nastavni plan i propisao raspored naunih predmeta za svaki razred. To je prvi sauvani nastavni plan, ali samo za etiri godine. Po nastavnom planu se vidi da kola nije bila u rangu osnovne, ve je smatrana kao prijelaz od osnovne ka srednjoj strunoj koli, jer je, pored osnovnih i bogoslovskih, imala i uiteljske predmete (orije Pejovi Rad na prosvjeti... 377; Milan Kosti kole u Crnoj Gori, Panevo 1876 1718). 34 Pismo Vuka Popovia... 127. 35 orije Pejovi Rad na... 379.
32
210
u njegovo je vrijeme broj osnovnijeh i srednjih kola znatno podignut u svijem krajevima Crne Gore. Radi ilustracije istiemo da su u periodu vladike Petra II. Petrovia Njegoa postojale samo dvije kole36 dok je pred Balkanske ratove u Crnoj Gori bilo 145 osnovnijeh kola. Ujedno postojalo je 27 kola na podruju pod turskom upravom koje je izdravala crnogorska vlada. Krajem toga perioda u Crnoj Gori je u svijem veim mjestima djelovalo vie srednjijeh kola sa 320 uenika i 44 srednjokolska nastavnika. Ekspanzija otvaranja srednjijeh kola uslijedila je naroito poslije Balkanskih ratova kad su otvorene gimnazije u Nikiu Pljevljima Beranama i Pei.37 Koliko je knjaz Nikola pridavao znaaja obrazovanju i prosvjeivanju svoga naroda govori podatak da je ve 1863. (tek to je doao na vlast) otvorio osnovne kole u svijem veim selima. Ukupno je te godine otvoreno 11 kola pa je otuda i razumljivo to se ubrzo oetio nagli progres u prosvjeti. A sedamdesetijeh godina XIX. vijeka osnovano je jo 30 osnovnijeh kola.38 Uvidom u programske sadraje dolazi se do saznanja da je osnovna kola koncipirana prvjenstveno kao narodna institucija, tj. kao vaspitalite, pa tek potom kao uilite. Sav ivot organizacija i programska orijentacija crnogorske osnovne kole bila je usmjerena ka idejno-politikijem stremljenjima vladajueg drutvenog sloja. Naime funkcija je kole bila usmjerena prevashodno da razvija umne i zike sposobnosti da oblikuje (kako je to uobiajeno u vrijeme stalnijeh borbi za opstanak i slobodu) linost krepku snane volje i jakoga moralnog zdravlja i karaktera. Otuda je
Mladi Njego je godine 1834. osnovao prvu malu kolu u Cetinjskom manastiru. U literaturi iz istorije kolstva postoje neslaganja razilaenja meu mnogijem autorima u pogledu godine osnivanja Njegoeve kole. Najvei broj autora dri da je ona s radom poela 1834. godine. O tome uvjerljivo pie dr. Vojislav Nikevi u lanku O razlozima upotrebe crkvenog i narodnog jezika, crkvene i graanske azbuke u nekim crnogorskim udbenicima iz Njegoeva doba (Zbornik radova povodom 140godinjice Njegoeve kole iz 1834. godine, Cetinje 1976 221231). Istovremeno on je ukazao i na neopravdanu tvrdnju da je to prva kola u Crnoj Gori. Pozivajui se na sud Rajka Cerovia on izriito pie da se takva tvrdnja ne moe prihvatiti stoga to ona razvoj Crne Gore ne sagledava u kretanju; zato to sugerira da Crnu Goru i do dan-danas ine samo njezini djelovi koji su ulazili u sastav Njegoeve drave (Isto 222). Druga kola u vrijeme Njegoevo osnovana je 1835. godine u Dobrskom selu. 37 Milan Kosti kole u Crnoj Gori; orije D. Pejovi Razvitak...; Dr Rade Delibai Razvitak kolstva i pedagoke misli u Crnoj Gori (18301918) Titograd 1980; Vukoman Dakovi Kralj Nikola u svom dobu, Prijepolje 1980 52. 38 Duan Vuksan, kole u Crnoj Gori Juni almanah Cetinje 1926.
36
211
Milorad NIKEVI
u programske sadraje njene nastave bilo vrsto utkana komponenta humanizma i vjere kao vane crte crnogorskog ovjeka i drutva. Vjera je bila ne samo prva i najvanija nauka nego i sredite oko kojega se sve ostale nauke moraju grupisati. Ta vjerska komponenta nastave i vaspitanja ece naglaavana je ne samo kao sadrajna idejnost nego se njen znaaj isticao i u svijem kolskim, zakonskijem dokumentima i programskim osnovama. Uz to je naglaeno i to da su kole i crkve veoma bliske po svom karakteru, u osobenom crnogorskom ivotu i da u toj uzajamnosti one jedna drugu krijepe postiui zajedniki cilj. Polazei od premisa da je religijsko-moralno vaspitavanje ece najglavniji zadatak narodne kole i da su religija i moral ekvivalentni, ukrasi svakog ovjeka posebice i cijeloga naroda ukupno kolske vlasti su ak i zakonski obavezale ecu i nastavnike da redovno poeuju crkvene ceremonije i vjerske obrede. Svakako je ovakvoj orijentaciji pogodovala neprosvijeenost i zaostalost u drutvenijem odnosima zemlje, a daleko vie sprema samijeh nastavnika, kao i neki drugi inioci koji su sputavali da nastava u narodnijem kolama poprimi iroko svjetovni karakter.39 Do 1878. godine na Cetinju je djelovalo Prosvjetno odjeljenje Crne Gore. Ono se zapravo staralo o prosvjeti izvoenju nastavnijeh sadraja primjeni adekvatnih metoda i kolskijeh propisa. Jo ranije godine 1869 donijeta je Uredba o obaveznosti nastave, po kojoj je svako vee selo moralo imati kolu. No i pored toga istie se da je znatandio seoskoga stanovnitva u pojedinijem djelovima Crne Gore a posebno u krajevima e je ivio albanski katoliki i muslimanski ivalj u dobroj mjeri ostao nepismen i neprosvijeen mada se i na tom planu dosta uradilo naroito poslije oslobodilakijeh ratova.40 Na Cetinju je 1869. godine osnovana Bogoslovsko-uiteljska kola. U njoj e se pripremati i obrazovati mladii za svjeteniki in i uiteljsko zvanje.41 Iste je godine otvoren i evojaki institut, koji je bio neka vrsta srednje kole u kojoj su se evojke pripremale za uiteljice. Zanimljivo je da su u prvijeh deset godina ovu kolu pohaale preteno uenice iz Srbije Srijema, Bosne, Dalmacije i Hrvatske.42
orije D. Pejovi Razvitak... 74; Radivoje ukovi Knjievna periodika u Crnoj Gori (18351914) Univerzitetska rije Titograd 1986 1823. 40 orije D. Pejovi Razvitak... 54. 41 Znatniji dogaaji u Crnoj Gori teajem 1869. godine Orli VI/1870 fototipsko izdanje Cetinje 1979. 42 Isto 70; Jaar Redepagi Razvoj prosvjete i kolstva albanske narodnosti na teritoriji dananje Jugoslavije do 1918 132/2 s.l. 1968 132.
39
212
Na irenju prosvjete i kulture kao uopte na unaprjeivanju knjievnoga ivota u Crnoj Gori umnogome je pored ostalijeh uticao i list Crnogorac koji je izlazio na Cetinju od 1871. do 1873. da bi se nakon njegova prestanka, pokrenuo Glas Crnogorca koji e istovremeno postati zvanini list Knjaevine Crne Gore. I on je donosio veliki broj podataka i informacija o prosvjeti kolama o knjievnokulturnijem zbivanjima kod nas i u zapadnoevropskome svijetu. Knjievni listovi kolski udbenici i druga periodina literatura naroito se publikovala u vremenu od 1878. do 1913. godine kao rezultat sve veijeh zahtjeva kola i stanovnitva da eca mogu uiti iz kolskijeh knjiga, tampanih na maternjemu jeziku. Osobito je tome doprinosio novopokrenuti pedagoki asopis Prosvjeta (18891901). On je donosio ne samo zakone naredbe pravila uputstva raspise nego i sva zvanina saoptenja Crnogorske pravoslavne crkve i Ministarstva prosvjete a naroito iz predmeta koji se tiu crkve i religije kole nastave i vaspitanja. Ovaj je period znaajan i po omasovljavanju kola naroito od sredine 80ijeh godina XIX. vijeka a i po primjenama savremenijeh nastavnih metoda i obezbjeenju strunoga nastavnog kadra koji je postepeno popunjavan iz domaijeh redova. Osim narodnih tj. osnovnijeh kola koje su bile otvorene gotovo u svijem veim mjestima Crne Gore sve se vie otvaraju i kole drugoga stepena, kao to je Gimnazija na Cetinju.43 Godine 1879. osnovano je i Ministarstvo prosvjete u Crnoj Gori. Poznato je pored ostaloga pregalatvo na irenju i unaprjeenju kolstva ne samo prvoga crnogorskog ministra prosvjete izvanjca Jovana Pavlovia koji je bio izuzetno darovit marljiv i obrazovan nego i drugijeh kolovanih izvanjaca i inozemaca kao i domae inteligencije. U Crnoj Gori, neposredno poslije Berlinskog kongresa, u vrijeme kad su pripojeni novoosloboeni gradovi integralnoj teritoriji Crne Gore donijet je i prvi
kolske 1880/81. osnovana je Knjaevska realna gimnazija na Cetinju. Otvaranje takve kole bilo je od velikog znaaja za Crnu Goru. Prije svega nastavnici i uenici Cetinjske gimnazije sa profesorima i uenicima drugijeh cetinjskih institucija Cetinjske bogoslovije i evojakog instituta postali su glavni nosioci cjelokupnog prosvjetnog i knjievnokulturnoga ivota Crne Gore. Osim toga iz te je institucije izlazio kolovan domai kadar; stvarana je domaa inteligencija koja je nastavljala svoje kolovanje u univerzitetskijem centrima inostranstva, pa je, po povratku, sve vie potiskivala izvanjce i samijem tim zauzimala vana mjesta u hijerarhiji Knjaevine Crne Gore (Niko S. Martinovi Knjievni i nauni rad u Cetinjskoj gimnaziji, 18811941, Posebni otisak iz Spomenice Cetinjske gimnazije Cetinje 1962 331; Dr orije D. Pejovi Cetinjska gimnazija u knjizi: Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 18521916, Obod, Cetinje, 1971 146159).
43
213
Milorad NIKEVI
Zakon o optoj kolskoj dunosti u Knjaevstvu Crnoj Gori 20. jula 1878.44 Po mnogijem regulativima on je bio vrlo napredan. lanom 1. kae se da opta nastava u knjaevstvu Crnoj Gori jest slobodna, niti se blagodati prosvjete smiju jednome njezinom dravljaninu uskratiti. Nadalje stoji da je nastava u osnovnoj koli obavezna, a vri se pod nadzorom i upravom knjaevske vlade i njenih organa. Po ovom Zakonu, eca su obavezna da pohaaju besplatno kolu kad navre sedam godina a ona eca koja stanuju daleko od kole, mogu imati devet godina. I kao danas, roditelji su bili obavezni da alju ecu u kolu. Koliko se strogo vodilo o tome rauna govori i podatak da je uitelj za neopravdan izostanak mogao tankijem prutom udariti dijete po dlanovima.45 Iako bez prijethodnika moe se konstatovati da je ovaj Zakon u cjelini proet progresivnijem stremljenjima i principima didatiko pedagoke misli, postulatima koji su sve vie prodirali u crnogorske kole. Gledano iz dananjega ugla, vrijednost je ovoga normativnog dokumenta, kao i Zakona za osnovne kole u Knjaevini Crnoj Gori koji je doneen kasnije u tome to je izriito istakao da je nastava u osnovnoj koli obavezna, da je dostupna eci svijeh vjeroispovesti i uz to besplatna. Interesantno je i to da se njima najstroe zabranjivalo ziko kanjavanje uenika jer se kako pie izmeu ostalog eca vaspitavaju i ue, a ne mue... U protivnom kao uostalom i za neopravdano zabranjivanje eci da idu u kolu predviene su bile visoke novane kazne pa ak i kazne zatvora. U vrijeme svestranoga preporoda Crne Gore od posebnog je znaaja za razvoj kulturnoga i knjievnog ivota osnivanje pojedinijeh kulturno umjetnikih drutava i institucija ponajprije na Cetinju pa u Nikiu. Godine 1868. osnovana je Cetinjska itaonica. Ona je, za sve vrijeme svoga dugog postojanja bila znaajna kulturna ustanova. Imala je izmeu ostaloga osnovni zadatak da njeguje budi i razvija rodoljubiva i nacionalna oeanja da radi neposredno na kulturnom izdizanju cetinjskih graana, da posredno, preko slinih ustanova koje je trebalo osnovati u drugim mjestima u Crnoj Gori, radi na kulturnom preporodu Crne Gore, na irenju panslavenskih ideja.46 Osnovali su je cetinjski intelektualci, svjeKasnije dolaskom ura Popovia za glavnog kolskog nadzornika sve se vie upotpunjavalo kolsko zakonodavstvo. On je kodikovao Zakon osnovne kole u Knjaevini Crnoj Gori (13. 09. 1884) koji je upotrebljavan sve do 2. februara 1907. godine kad je donesen Zakon o narodnim kolama (Duan J. Martinovi uro Popovi (18451902) u knjizi Portreti (Bio-bibliografski pregled) Cetinje 1983 105109). 45 Referat o kolama u Crnoj Gori od . padijera s.l. 1906 20. 46 Jago Jovanovi Razvitak pozorine umjetnosti u Crnoj Gori Stvaranje br. 78 Cetinje 1954 418.
44
214
tenici inovnici i trgovci dakle istaknuti prvaci drutvenoga ivota i to u vrijeme poslije neposrednoga uea mnogijeh od njih na sveslovjenskoj etnografskoj izlobi odranoj u Moskvi (1867) smotri koja je napajala svojijem emancipatorskim duhom.47 Cjelokupni kulturni i prosvjetni ivot itaonice odvijao se (iako u oteanijem nansijskim i organizacionijem uslovima) u etiri sekcije i to: pozorinoj sekciji za narodni ivot sekcija za novine i asopise i sekcija za popunjavanje biblioteke. itaonica je postala sredite okupljanja prosvjetnijeh, kulturnih i drugijeh naprednih intelektualnijeh snaga. Bila je mjesto na kojem su se u okviru sekcija odvijale kulturne manifestacije priredbe organizovane beede veernja sijela na kojijema se njegovala usmena pjesma ples muzika knjievna retorika govori i recitacije. Preko biblioteke sekcije nabavljane su raznovrsne knjige listovi i druge knjievne i periodine publikacije. Istovremeno ta je sekcija imala zadatak da pripremi pokretanje sopstvenoga knjievnog lista. Na inicijativu pozorine sekcije Cetinje poeuje u dva navrata mnogo ranije organizovano Pjevako drutvo Jedinstvo iz Kotora. Ono je izvelo nekoliko zapaenijeh koncerata. Sve je to davalo odreene duhovne impulse podsticalo da se knjievnokulturni i prosvjetni ivot na Cetinju razmahne. Otuda je ve 1871. godine svega nekoliko mjeseci od poljednje poete kotorskog Jedinstva, u krilu Cetinjske itaonice osnovano i prvo pjevako drutvo koje je pod upravom dirigenta ulca dalo u novembru iste godine i svoje prve koncerte.48 Iako je u okviru itaonice djelovala Sekcija za pozorite, u literaturi nema pisanijeh podataka da je do oslobodilakijeh ratova 1876 1878. ta sekcija izvodila ili organizovala bilo kakve pozorine predstave.49
Milan D. Milievi Etnografska izloba. Slovenski sastanak u Moskvi 1867, Godinjica Nikole upia VII Beograd 1885. 48 Jago Jovanovi isto 419. 49 Ovo ne treba shvatiti kao da u Crnoj Gori, pa i na samom Cetinju, nije bilo povremenijeh diletantskih predstava i prije nego je osnovano stalno diletantsko drutvo. Poznato je da su u Kotoru prikazivane predstave (preteno religioznog karaktera) jo u XVI. vijeku i to u Crkvi svetog Tripuna kao i u drugijem manastirima i salonima kotorskijeh plemia a najvie na Benovu e su za vrijeme poklada igrane razne viteke igre. Benediktinac Timotej isila kotorski istoriar druge polovine XVI. i poetka XVII. vijeka opisuje u svome djelu Bove doro takve predstave koje su izazivale umjetniki doivljaj. Poznato je i to da su Kotorani poetkom XIX. vijeka dobili i svoju pozorinu zgradu (1808). Istina podigle su je francuske vlasti kako bi u njoj izvodili predstave za svoje vojnike i ocire. Predstave su tada izvoene preteno na francuskome i italijanskom a neto kasnije 1814. godine (kada je Boka po drugi put pala pod Austriju) na njemakom i italijanskom
47
215
Milorad NIKEVI
Meutijem spominje se ipak da su se u stanu Maa Vrbice prilikom organizovanih knjievnijeh sijela recitovale pojedine pjesme izvodile replike i dijalozi rodoljubnog i nacionalnog poleta i zanosa. Sasvijem je sigurno da je u januaru 1873. godine davan Zmajev aran, istina ne cio, nego samo neke slike. To je prvi pokuaj za koji znamo da se, makar intimno, daju odlomci iz nekog (knjievnog M. N.) komada.50 Na organizovanijem knjievnim beedama (kojijema je ponekad prisustvovao i sam Knjaz) osim to su recitovani pojedini pjesniki odlomci voene su i ive diskusije o literaturi pripovijedalo se o ratovima politici panslavizmu o tenji da se Slovjeni konano oslobode i ujedine.51 Ovako skromno razvijeni kulturni, prosvjetni, pa donekle i knjievni zamah Cetinjske itaonice usporie ubrzo oslobodilaki ratovi 18761878. No bez obzira na iscrpljenost zamor i rtve uzrokovane ratom, Cetinjska itaonica ubrzo se oporavlja pa e u narednome vremenu postii najzrelije rezultate. Tako npr. ve 1879. godine predednik Jovan Pavlovi obnavlja rad itaonice. U isto vrijeme radi na osnivanju dravne biblioteke i muzeja ratnijeh trofeja i predmeta od neprocenjive istorijske vrijednosti, koji su bili sabrani kod pojedinaca i u Biljardi, a koji su propadali nemarnou onih kod kojih su se nalazili. Iako u tome u poetku nije uspio on 1898. godine organizuje godinju skuptinu Cetinjske itaonice, prvu poslije rata. Na njoj su utanaena nova pravila Drutva. Pravila su bila neka vrsta statuta kojijem se regulie cjelokupan organizacijski ivot a i
jeziku. Paralelno s tijem ve od 1860 davane su predstave i na narodnom jeziku. Ve od te godine Kotorani imaju svoju stalnu pozorinu zgradu, koja je sve to vrijeme bila znaajno kulturno sredite Crnogorskog primorja. U njoj su osim pozorinijeh i kulturnih sadraja odravani politiki sastanci i razna predavanja. U knjievnoj istoriji spominje se da su kotorski glumci izveli ak 1863. godine pojedine djelove Gorskog vijenca, u reiji istaknutog kulturnog poslenika Marina Stijepia koji je ujedno glumio ulogu vladike Danila. Osim u Kotoru, prikazivane su predstave i u drugijem krajevima Boke Kotorske, a time su provodili znaajnu ulogu na popularizovanju pozorine umjetnosti na itavoj teritoriji Boke (Jago Jovanovi isto 417418). 50 Jago Jovanovi isto. 51 Sredinom 80ijeh godina XIX. vijeka na cetinjskom Dvoru djelovao je jedno vrijeme tzv. Knjaev pjesniki savjet. Sainjavali su ga pored knjaza Nikole Petrovia izvanjci: Jovan Pavlovi Simo Matavulj i drugi a od domaijeh ljudi: vojvoda Stanko Radonji autant Blao Petrovi i vojvoda Mao Vrbica. Poznato je da je u tom sastavu pored ostaloga redigovan i tekst Knjaeve drame Balkanska carica. Osim to je na tijem Knjaevim veerima (kojijema su prisustvovali kako ree Matavulj gotovo svi pismeni Crnogorci) doerivan Knjaev tekst itane su i druge tvorevine usmeno prepriavani dogaaji i razne zgode. Istovremeno na njima je njegovano beednitvo kultivisan retoriki agon i stvarane anegdote.
216
dalja programska usmjerenja Cetinjske itaonice. Izriito se izmeu ostaloga kae da je njen osnovni cilj prosvjetnokulturna djelatnost koja e svojim udruenjem odgovoriti: nabavljanjem i itanjem (...) knjiga, naroito slavenskijeh.52 Dalje se istiu planovi kulturnoga djelovanja itaonice u koje se izmeu ostalijeh navodi i pokretanje novoga politikog lista koji e slobodno i samostalno zastupati interese crnogorske, suzbijati sve napadaje inostranih listova na Crnu Goru, njenog vladaoca i njene svetinje, i braniti ast i dostojanstvo zemlje, nainom koji prilii slobodnom i nezavisnom i vazda patriotskom duhu Crnogoraca.53 Ipak najvaniji oblici njene djelatnosti odvijali su se u okviru Knjievnog odbora. Njegovi zadaci bili su u pripremanju i ureivanju pojedinanijeh specijalizovanih asopisa izdavanju godinjijeh kalendara praenju savremene crnogorske i strane literature osnivanju pozorinog drutva i tamparije. Rijeju stvarani su uslovi koji bi omoguili ne samo prosperitet i razmah prosvjetnokulturnijeh manifestacija i drutava na Cetinju nego i stvaranje prije svega duhovnih vrijednosti i formiranje novoga kadra koji bi svojom aktivnou strunou i zalaganjem trebalo da proiri knjievnokulturne prosvjetne i duhovne horizonte na itavome podruju Crne Gore. Otuda njemaki naunik Bernard varc prisustvujui pojedinijem kulturnim manifestacijama i dogaajima istie da Lokanda (hotel), u kojoj se nalazila Cetinjska itaonica nije liila na gostionicu nego na kulturnu ustanovu koja poetiocima daje sadrajnu stranu i kulturnoprosvjetnu razonodu te mogunost da neto naue. U nastavku pie da je sa svojijem prijateljima esto odlazio u Lokandu gdje ima prilike za bilijar, ah ili karte i gdje se u svako doba, esto ak i u kasnim nonim satima, nailazilo na areno drutvo domaih ... I ustanova od veeg znaaja nalazi se u hotelu, koji se ba mora nazvati u svakom pogledu centrom male prijestonice. To je itaonica koja se nalazi odmah do sale za ruavanje, u koju stranac, uveden od nekog lana, ima slobodan pristup, to je za najveu pohvalu istie on. U Crnoj Gori, ak i u manjim mjestima, u kakvim se kod nas, u visoko obrazovanoj Njemakoj, na tako neto ne bi moglo ni pomisliti, postaje udruenja koja se brinu za nabavku dobre, zabavne kao i naune lektire. Ovdje na Cetinju, u zabaenoj prijestonici, kojoj se mnogi podsmijevaju, i koja je nesumnjivo u svakom pogledu veoma skromna, naao sam, pored mnotva srpskih,
Jago Jovanovi isto 419420. Dopis Cetinjske itaonice, tj. Crnogorskom ministru unutranjih djela. Dravni arhiv Cetinje MUD 1884 in. br. 806/2; 30godinjica Cetinjske itaonice Lua br. 2 Cetinje 1898 11.
52 53
217
Milorad NIKEVI
italijanskih, ruskih i grkih novina, i njemakih, to je doista prijatan znak uroene tenje Crnogoraca za obrazovanjem.54 U okviru Cetinjske itaonice 80ijeh i 90ih godina XIX. vijeka razvila se najplodnija i najrazvijenija knjievnokulturna i prosvjetna djelatnost. Tijeh su godina iz cetinjskog Dvora sa veernjih knjievnijeh beeda i sijela u odakliji knjaza Nikole potekle mnoge kulturne zabavne i prosvjetne ideje koje je valjalo sprovesti u ivot. Iz tzv. Knjaeva pjesnikog savjeta potekla je ideja o osnivanju pozorine diletantske trupe na Cetinju, koji bi s vremena na vrijeme pravila turneje po Crnoj Gori u cilju populisanja patriotske drame, u prvom redu srpske (treba: crnogorske!).55 Poneseni romantinopatetinijem motivima poetskoga sastava Balkanske carice, koju je u odakliji itao i redigovao uz pomo svojijeh savjetnika sm knjaz Nikola sluaoci pjesnik i putopisac rodoljub i ratnik Jovan PopoviLipovac formirali su neposredno iza toga diletantsku pozorinu trupu. Njen je zadatak bio da pripremi izvoenje pozorine predstave na osnovu predloka knjaeva djela. Ujedno taj je sastanak presudan u ostvarenju ideje da se te iste 1883. godine osnuje na Cetinju stalna pozorina trupa iz koje e kao to je poznato u prvoj deceniji XX. vijeka izrasti profesionalno pozorite (1910). U poetku je dobrovoljno diletantsko drutvo, pod neposrednijem nadgledanjem kralja Nikole, pripremilo pozorino izvoenje Balkanske carice. Amateriglumci su bili pored ostalijeh Jovan Pavlovi Simo Matavulj Toma Vukoti Knjaevi roaci a enske uloge tumaile su uenice evojakog instituta.56 Koliko je scensko izvoenje djela emocionalno oduevilo gledaoce saradnike a i izvoaeglumce rjeito govori zapis Sima Matavulja: Sumnjam da je u nae vrijeme drugi koji pjesnik slavio takvu pobjedu, da je doivio takve trenutke, u kojima dua cijele gomile tako potpuno vibrira s njegovom zajedno, u kojima, meu mnotvom, nema drugih misli ni osjeanja do onih koji su se u njemu zaeli i razvijali! Svakako, osim napomenutih prilika, mnogo je prinosio takom uspjehu i crnogorski dijalekt (crnogorski jezik! M. N.); samo Crnogorci i oni koji su meu njima due ivjeli, mogu, potpuno razumjeti ,so i tanine crnogorskih izreka, koje su gotovo nerazumljive ostalim Srbima, a ve u prijevodima postaju ,mrtvo slovo... Zamiljam da je takvo duevno stanje moglo nastati u srednjem vijeku, u nekom gradu talijanskom, u blizini kaDr Bernardt Schwarch, Montenegro Leipzig 1883 134. Jago Jovanovi isto 421. 56 . Pejovi Bibliografski podaci o prvim glumcima u Crnoj Gori Stvaranje br. 78 Cetinje 1954.
54 55
218
kvog malog vladalakog dvora, kad ono duhnu duh renesanse i probudi u ljudima umale tenje ka uivanju umjetnikom, ka radostima ivota, ka antikom pogledu na svijet i na ivot, nakon feudalne skolastike stege i sumornosti!57 Ponesena ajnijem uspjesima i dramatinopatetinom tenzijom Balkanske carice, stalna diletantska grupa zapoinje iako u oteanijm uslovima rada pripremati izvoenje ovoga djela u Podgorici e se sa nestrpljenjem oekivalo. Prije toga u junu 1884. godine Protieva pozorina trupa izvodi na Cetinju nekoliko uspjelijeh dramskih predstava. A krajem te godine prireeno je u sveanome ambijentu (uz prisustvo samoga Knjaza i mnogijeh uglednih zvanica) dramsko izvoenje Balkanske carice u Podgorici. Njen sadraj dramatska postava dekor a posebno izraajne moi njenijeh glumaca izazvale su kako o tome neskriveno piu ondanje novine a i sam njen uesnik Simo Matavulj prave ovacije i oduevljenje. I Crnogorci i muslimani oduevljeno su pozdravljali glumce u ulogama stare zetske vlastele koju je knjaz oivio u svom djelu. Svakomu je bilo jasno da je knjaz ovim djelom elio da istakne ulogu stare Zete u istorijskom razvitku Crne Gore i to ubrzo poto su svi krajevi poslije tek proteklog rata prisajedinjeni Crnoj Gori. Izrazito politika tendencija ,Balkanske carice, u kojoj ima i vrlo snanih stihova i mjesta koja djeluju impresivno, postigla je uspjeh kakav su eljeli i knjaz i glumci.58 Treba rei da je stalna diletantska trupa osim Knjaeva djela prikazivala i druge drame. U poetku je izvedena drama Laza Kostia Maksim Crnojevi, djelo koje je svojijem patriotskim duhom i tematsko-motivskijem svijetom vokacijom bilo donekle slino Knjaevoj drami pa je otuda moglo da se igra u istome dekorativnom ambijentu. Vremenom repertoar knjievnijeh djela postaje iri i bogatiji pa su se izmeu ostalijeh na pozornici nale mnoge tvorevine od kojih treba spomenuti Zmajeva arana, Sremevu Ivkovu slavu, Petranovievu Bitku kosovsku, Pola vina, pola vode i mnoga druga. Znaajno je i to to se stalna pozorina trupa sa proirenijem repertoarima dramskijeh djela nije ograniila samo na cetinjsku i podgoriku publiku. Cetinjska itaonica i diletantsko drutvo sve vie organizuju pozorine predstave u novoosloboenijem krajevima Crne Gore: u ljeto 1888. godine izveli su vie predstava u Podgorici Nikiu Baru i Ulcinju. U svijem mjestima drutvo je prikazivalo pored Balkanske carice i Maksima Crnojevia i Pola vina, pola vode.
57 58
Simo Matavulj, Biljeke jednog pisca Srpska knjievna zadruga Beograd 1939 214215. Isto 215.
219
Milorad NIKEVI
Ogromni uspjeh pozorine sekcije bio je presudan da se na Cetinju pokrene ira akcija izgradnje zgrade, u koju bi se smjestila ne samo Cetinjska itaonica i pozorite nego jo neke kulturnoumjetnike institucije i drutva koja su bila u fazi osnivanja. Ta je ideja potekla kao i mnoge druge iz Dvora od Knjaza i njegovijeh najbliih saradnika. Jovan Pavlovi predednik odbora upuuje jo u martu 1884. godine narodu apel kako bi se dobrovoljnijem prilozima sagradila pozorina zgrada koja bi postala kako je reeno centrom prosvjetnoga i knjievnokulturnog ivota na Cetinju. Uz prikupljena nansijska sredstva Josip Slade (18281911) poznati dalmatinski neimar sainio je nacrt za pozorite. Iako je izgradnja tekla vrlo sporo, pozorina je zgrada, ipak, kao impozantno zdanje, zavrena 1888. godine.59 Bljesnulo je zdanje elegantnih simetrinih oblika, sa vitkim stubovima i visokim romanskim prozorima. Konstrukcija i organizacija unutranjeg prostora pozorine zgrade je takoe zanimljivo koncipirana. Sa dosta smisla i umjetnikog ukusa rijeena je u dovoljnoj mjeri akustina dvorana sa balkonima; lijepo su oblikovani frizovi na zidinama....60 Otvaranjem Zetskog doma stvoreni su optimalni uslovi, ne samo za razvoj i napredak pozorine umjetnosti nego daleko vie za knjievno-kulturni, prosvjetni i estetski razmah. Ponovo se organizuju gostovanja Protieve pozorine grupe; gostuje istaknuti glumac i knjievnik Milo Cveti reditelj Beogradskog pozorita i pisac dramskog djela Nemanja. Gostovala je i poznata lanica Beogradskog pozorita Zorka Ostoji koja je izvela nekoliko veoma uspjelijeh koncertnih djela. U okviru Cetinjske itaonice ubrzo se nabavlja i tamparija. U njoj e se pod urednitvom Jovana Pavlovia tampati crnogorski knjievni list Crnogorka (1884). Ve 1885. knjievna sekcija Cetinjske itaonice pokree izdanje svoga asopisa za knjievnost i pouku pod naslovom Zeta. Te iste godine na Cetinju se osniva kulturnoumjetniko drutvo sa simbolinijem imenom Gorski vijenac koje je takoe bilo smjeteno u zdanju Zetskog doma. I ono pokree svoj knjievni asopis Luu. No, ubrzo, zbog materijalnijeh razloga, potpada pod Cetinjsku itaonicu, mada i dalje u pogledu svojijeh kulturnih knjievnijeh i prosvjetnih akcija djeluje kao zasebna kulturnoumjetnika organizacija. Jedino Lua ostaje zajedniki ureivan asopis i izlazi do kraja stoljea kad e se ujedno pokrenuti Knjievni list.
59 Milorad Nikevi U ozraju stvarateljskog rada Josipa Slade zaboravljenog hrvatskog graditelja u knjizi: Hrvatski i crnogorski knjievni obzori (Povijesni knjievno-kulturni kontekst) NZCH Zagred 1995 161179. 60 Dr Duan Martinovi Portreti (Biobibliografski pregled) Cetinje 1983 119.
220
Poetkom XX. vijeka u vrijeme kad se sve vie oeaju drutveno politika previranja rad Cetinjske itaonice (njenijeh armisanih sekcija) umnogome se reorganizuje. Ipak, njeni osnovni zadaci ostali su i dalje isti. Istina kulturnoumjetnika drutva sve se vie popunjavaju iz redova trgovakijeh i zanatskih stalea kojijeh je bilo najvie dok su ostale lanove inili prosvjetni i kulturni radnici slubenici i drugi inovnici Cetinja. Spominjemo da je u neposrednoj vezi sa knjievnokulturnijem ivotom na Cetinju uz pokretanje periodinih publikacija bio pokuaj osnivanja neke vrste udruenja knjievnika Crne Gore. O tome je svojevremeno Glas Crnogoraca objavio oglas 1886. godine ali on je po svoj prilici ostao bez ikakvoga odaziva u javnosti. I danas se uva projekat o organizaciji drutva knjievnika. Njega je 90ijeh godina XIX. vijeka sainio poznati pravnik i knjievni istoriar Baltazar Bogii koji je u vremenu od 18931899. boravio u svojstvu ministra pravde na Cetinju. Elaborat o osnivanju spomenutoga drutva sainjen je jo 1884. godine i predstavljao je organizaciju koja bi trebalo ne samo da prireuje knjievna sijela i knjievne veeri nego i da utie na tampanje vanijih knjievnijeh publikacija i pokretanje novih periodinijeh glasila kalendara i almanaha. Osim knjievnijeh stvaralaca organizacija je trebalo da okuplja itae i pripovjedae linosti koje bi svoje doivljaje i razne dogaaje usmeno kazivali. Knjievno drutvo ukljuivalo bi i znamenite ljude bez obzira na literarne ambicije dravnu crkvenu i vojniku hijerarhiju; vojvode i serdare. Tako se meu njima osim Marka Miljanova Popovia naao i vojvoda Boo Petrovi francuski ak i poznavalac francuske pravne i beletristike knjievnosti; crnogorski dravni inenjer Marko ukanovi organizator crnogorskijeh nansija Niko Matasovi general Mitar Martinovi inozemci vajcarac ari Pige (vaspita Knjaevih sinova) pukovnik carske ruske vojske Nikola S. Sumarkov i crnogorski mitropolit Mitrofan Ban. Drutvo knjievnika ukljuivalo je u svoje redove i ondanje profesore cetinjskijeh srednjih kola budue publiciste pripovjedae i javne radnike: dr. Lazara Tomanovia Filipa Kovaevia Pavla Popovia ivka Dragovia Mila Kovaevia Jova Ljepavu muziara Roberta Tolingera zatijem ljekare: dr. Kleonta Teodoridesa dr. Petra Miljania i druge.61 Ne vidi se da su prema sainjenom projektu Baltazara Bogiia odravane knjievne beede i literarne veeri. Naime funkciju drutva
Glas Crnogorca (prijedlog Marka Dakovia za osnivanje knjievnog drutva) Cetinje 1886 29; Boidar Pejovi isto 3237.
61
221
Milorad NIKEVI
knjievnika je po svoj prilici preuzeo knjievni odbor novoformiranoga kulturnoumjetnikog drutva Gorski vijenac osnovanoga jo 1894. godine. Radi cjelovitog sagledavanja i ocjenjivanja knjievnokulturnoga ivota u vrijeme knjaza/kralja Nikole mogli bismo u ovom poglavlju navesti jo poneki podatak. Na primjer, iako u skromnijem ekonomskim prilikama posebna je panja poklanjana razvitku izdavake djelatnosti. Osim periodinijeh publikacija i izdanja za potrebe dravne administracije (od kojijeh je najznaajnije djelo uveni Imovinski zakonik Baltazara Bogiia te raznih drugijeh uredaba naredaba pravilnika i zakona) posebno se istiu izdanja iz oblasti knjievnosti i udbenike literature. U knjievnoj istoriji navodi se da je u tome periodu izdato preko 130 knjievnijeh djela od kojih je samo na Cetinju 60ijeh i poetkom 70ih godina XIX. vijeka publikovano preko deset naslova. Navodimo samo neke: zbirku deseterakijeh pjesama na narodnu Junaki spomenik Mirka Petrovia (1864) pjesme i poeme Jovana Sundeia Niz dragocjenih bisera (1865) Petrovdan na Cetinju (1865) Vridba (1866) poemu Ljubomira Nenadovia Snaga naroda (1867) poetske tvorevine Petra II. Petrovia Njegoa Kula uriia i ardak Aleksia (1869) zbirku patriotskijeh lirskih pjesama Srbobranke Rista Milia (1870) itd. Obino su takva djela tampana u vie hiljada primjeraka pa su zbog toga i zbog svoje narodnosne tematike folklorne i narodnozaviajne motivike imala znaajnu receptivnu funkciju u narodu. Ako tome dodamo razmah likovnijeh i muzikih umjetnosti pokuaj da se osnuje licej ili via kola dravni arhiv uspostave diplomatski odnosi i uvedu inostrana predstavnitva Austrije Belgije Bugarske Grke Engleske Italije Njemake Rusije SAD Srbije Turske i Francuske mogue je stvoriti bar priblinu sliku prosvjetnoga i knjievnokulturnog razmaha na Cetinju krajem XIX. i poetkom XX. stoljea. Cetinje je, kao duhovna prijestonica, koja egzistira preko pet stotina godina u ovom periodu poelo bre da se razvija i da poprima obiljeja evropskog grada. Opisujui ga kao svojevrsnu istorijsku sintezu Isidora Sekuli je zapisala da Cetinje u Njegoevu vremenu nije jo grad a moda nikada nee ni biti. To je naselje. Nije ni naselje, nego istorijski spomenik od granita i od istorijske tiine. Promiu istorijske slike. Ako na Lovenu stojite, ini vam se da nazirete po granicama Uskoke, a po katunima crnogorske strae i zasede. Cetinje je svejednako, tako se ini, simbol borbi. Istorija, tiina, ali borbama moda i nema kraja.62
Isidora Sekuli Njegou knjiga duboke odanosti I Srpska knjievna zadruga knj. 315 Beograd 1951 129.
62
222
Rijei Isidore Sekuli kojijema skicira simbolino bogatstvo cetinjske istorije otkrivaju ga kao jedinstven i neprevazien kulturni spomenik. One u sutini tano oslikavaju njegovu prolost i sadanjost. U tome malom mjestu pustog i besputnog polja centru vjekovima opstojale drave u vremenu knjaza/kralja Nikole Petrovia razvija se grad ne samo s dravnijem i vojnim institucijama nego i sa znaajnijem kulturnim ustanovama. Dakle Cetinje se formira kao prijestonica i knjievnokulturni centar Crne Gore. Podiu se osim kulturnijeh zdanja pota i telegraf putevi prema Podgorici i Kotoru, hoteli i vojna zdanja, diplomatska predstavnitva, Bolnica Danilo I, vojna laboratorija i Crnogorska banka koja jo poetkom XX. stoljea (1906) emituje perper kao nacionalnu novanicu. Znai otvaraju se dotle uveliko zatvoreni protoci ka svijetu i iz svijeta.63 Ve krajem ovoga perioda pred Prvi svjetski rat Cetinje je bilo razvijeno mjesto sa svijem obiljejima administrativnoga politikog i kulturnoga sredita Crne Gore sa bitnijem oznakama moderne prijestonice. Ogroman napredak u njegovu razvitku jo je istaknutiji ako uporedimo njegov lik iz sredine XIX. vijeka, iz Njegoeva vremena kad je imalo samo dvadesetak kua i kad su u njemu mogae osjetiti vonj puanog dima. Bilo je mjesto e nije bilo lako privijati norme kulture i vaspitanja na duh ubojitog Crnogorca.64 A ve 70ijeh godina Cetinje vjekovima proslavljeno ratniko sredite mjesto je u kojemu su se poeli ispoljavati prvi znaci kulturnog centra, grada koji dobija konture i karakter urbanog naselja.65 U tome i takvom sreditu brzo je irena pismenost prosvjeta nauka i kultura a centar itavog toga ivota na Cetinju bio je dvor samog knjaza/kralja Nikole I. Petrovia Njego i njegov dom. Ovaj u istoriji veoma protivurjeni i sporni vladalac zadugo je sve do propasti Kraljevine, bio takorei centralna pjesnika figura neobine popularnosti, naroito u seljako-ratnikom sloju crnogorskog naroda, a on je bio izrazito brojno nadmoan ... Knjaz i kralj Nikola Petrovi ... neosporno je bio svojevrstan i savremen mecena,66 ovjek koji je ne samo bio pjesnik organizator vojskovoa nego i duhovni pokreta i inspirator svijeh kulturnoknjievnih i prosvjetnijeh akcija; poslenik koji je znao oko sebe okupiti bezbroj poznatijeh kulturnih radnika domae i strane inteligencije koji su svojijem radom i umjetnikim dosezima razmicali horizonte crnogorskom ovjeku i njegovoj kulturi.
edo Vukovi isto 8. Trideseta godinjica Cetinjske itaonice Lua br. 2 Cetinje 1898 54. 65 Dr Duan Martinovi Cetinje. Postanak, razvoj i turistike mogunosti Cetinje 1977 94. 66 Dr Slobodan Vujai Crnogorski knjievni tokovi izmeu dva rata Obod Cetinje 1981 24.
63 64
223
Milorad NIKEVI
Razmah prosvjetnoga kulturnog i knjievnoga ivota na Cetinju naao je svoje duhovne odjeke u novoosloboenijem krajevima Crne Gore a posebno u Nikiu. I u ovome se gradu 80ijeh i 90ih godina XIX. vijeka razvija ne samo privredni i drutveni nego i kulturni ivot. Osnivaju se kulturne ustanove i drutva. tampaju se i prvi primjerci pisane knjievnosti67 a pokreu se i prvi listovi Nevesinje i Onogot. S obzirom na to da se o knjievnom naljeu kulturnoprosvjetnijeh drutava i ustanova staroga Nikia pisalo u vie radova68, na ovome mjestu emo u sintetikome prijegledu naznaiti samo neke najvanije momente. Svega dvije godine nakon nastanka prve itaonice u Crnoj Gori formirano je Drutvo nikike itaonice, kako o tome pie u opirnom napisu Bekica obaji u Glasu Crnogorca (br. 15 1881). Osnovali su ga Maksim obaji ljubitelj knjievnosti i budui hroniar grada Nikia69 ondanji uitelj Osnovne kole (osnovana 1878) uro Popovi i knjiar epo Martinovi te ondanji napredni kulturni prvaci uro Vukoti i Bogdan Drobnjak (Memedovi). Impresivne zapise s osnivake skuptine o tenjama njenijeh osnivaa da Niki uvedu u kulturne prostore modernih kulturnih drava Evrope, ostavio je Bernard varc, koji je, sa ruskijem slavistom Pavlom Apolonoviem Rovinskim prisustvovao ovom sveanom inu.70 U svome dugom djelovanju u itaonici je cvjetala veoma plodna kulturna prosvjetna i knjievna djelatnost. Osim to su se pribavljali periodini i dnevni listovi lanovi itaonice su prikupljali, u vidu poklona i kupovinom (preteno iz Srbije i Vojvodine!) i druge publikacije i tampane knjige. Aktivnost itaonice iscrpljivala se i u drugijem knjievnim i duhovnijem manifestacijama: prikupljanju novanih priloga za kulturne proslave obiljeavanje vanijih godinjica knjievnijeh veeri i prijenos kostiju pjesnika srpskog romantizma Branka Radievia iz Bea u Sremske Karlovce. U njenom krilu po ugledu na cetinjsko diletantsko pozorino drutvo osnovano je 1884. Pozorino drutvo u Nikiu, koje je u vrijeVladimir Mujo M. Petruevi Bibliografija knjiga i broura tampanih i izdatih u Nikiu od 1898. do 1930 Bibliografski vjesnik br. 1 Cetinje 1977 6174. 68 Sedamdeset godina pozorinog ivota u Nikiu (18841914) Stvaranje br. 78 Cetinje 1954 481485; Veljko akoti Drutvo nikike itaonice Stvaranje br. 9 Cetinje 1955 562566; Veljko akoti Kulturno-prosvjetna drutva starog Nikia (18811914), Zajednica kulturnih ustanova Nikia Niki 1970; V. Luki Zahumlje po jednom izvoru Nikike novine br. 8283. 69 Maksim obaji U moje doba Beograd 1933. 70 Dr Bernardt Schwarch, isto 274278.
67
224
me svog postojanja izvelo niz predstava. Spomenuemo dramu Manojla oreviaPrizrenca Slobodarku, koja je u XIX. vijeku smatrana jednom od najboljih srpskih tragedija,71 dramu Jovana Subotia Krst i kruna, dramu Jovana Sterije Popovia Smrt Stevana Deanskog, dramu Balkanska carica knjaza Nikole, komediju Kir Janja Jovana Sterije Popovia i njegovu dramu Milo Obili, dramu Nikolaja Vasiljevia Gogolja Revizor, ijoj je reprizi 1892. godine u velianstvenoj areni trebjeke glavice, prisustvovao i knjaz Nikola Petrovi s grupom cetinjskijeh omladinaca;72 dramu Laza Kostia Maksim Crnojevi, te niz drugijeh aljivih komada. Od njih se istiu: estitam, Trifkoviev komad i Siligijetijevi Cigani. No, iako je Pozorino drutvo pred kraj stoljea (1898) tiho likvidirano njegovu e aktivnost preuzeti novoformirano pjevako drutvo Zahumlje. U tenji za raznovrsnijim i kulturnijim sadrajima raspjevana omladina, uz podrku Drutva nikike itaonice, Pozorinog drutva, uitelja i lanova redakcije Nevesinja izvanjca Nika Ivankovia osnovala je 1898. pjevako drutvo u Nikiu prema zahtjevima moderne kole. Nikiko pjevako drutvo Zahumlje pored svoje osnovne funkcije da njeguje, razvija i iri zabavu i veselje, u okviru pozorine sekcije okuplja mlade lanove kojijema su se pridruili pozorini umjetnici koji su djelovali u okviru dojueranjega Pozorinog drutva. Osim himni, recitacija, dramskijeh replika, pozorina sekcija je u svojemu repertoaru imala nekoliko uspjelijeh dramskih kreacija: Arvanit drama knjaza Nikole, Zulejka drama u pet inova M. Dimia aljive komade aran Jovana Jovanovia Zmaja Na Badnji dan Koste Trifkovia i dr. Dolaskom srpskog glumca i reditelja Jovana Markovia i njegove supruge u Niki sekcija Pozorinog drutva postaje umnogome ojaana pa e prikazati niz predstava i unekoliko udovoljiti pozorinim potrebama nikike publike.73 Markovievijem istupima repertoar se bogati novim pozorinijem komadima: Kubanski rob dramom od Cedlica, enski neprijatelj aljivom igrom sa pjevanjem od Kocebua i Jedan sluga a dva gospodara komedijom od N. Nedeljkovia. Izvodile su se i druge predstave mahom aljivoga karaktera: Opozicija, Pola vina, pola vode, to se ne enite, Gospoica Mila, Mi, Ciganska vraara i ciganin, Soljateja, Dva stara rasejana itd. Prikazane su i dvije domae drame: Balkanska carica i Boj na Grahovu. Djelujui sve do Prvog svjetskog rata pjevako drutvo Zahumlje sa svojijem sekcijama, bilo je
Zora br. 3 Mostar 1896. Veljko akoti Kulturno-prosvjetna... 37. 73 Isto 41.
71 72
225
Milorad NIKEVI
aktivno i u osvitu XX. vijeka. Tako su se u tome razdoblju nala na repertoaru mnoga djela: Jedna no u Berlinu od Knazla, Dva cvancika Milovana Gliia okica Ilije OkrugiaSrijemca. U gostovanju poznate pozorine druine Dragutina Krsmanovia prikazana su djela: ura Brankovi, posljednji despot smederevski Karta Obernika, Djevojaka kletva, slike iz narodnog ivota Ljubinka Petrovia Kako se ko rodi, crtice iz crnogorskog ivota Balkanska carica i Knjaz Arvanit knjaza Nikole Petrovia. Zaokret ka domaijem dramama ogleda se jo u izvoenju Opsade Nikia Sima obajia Kneza Iva od Semberije Nuieve istorijske drame Zle ene komedije Jovana Sterije Popovia a od stranijeh drama izveden je ekspirov Otelo. Kad se sagleda kulturnoknjievni ivot grada Nikia dolazi se do zakljuka da je bio veoma sadrajan i bogat. Na repertoaru pozorine sekcije nali su se kao to smo vieli knjievnodramski tekstovi ija se knjievnoestetska teina kree od jeftinijeh i zabavnih lakrdija do drama koje su svojijem literarnim svijetom premaivale diletantske mogunosti kao to je postavljanje ekspirova Otela.74 Ipak, treba kazati da je takav prosvjetni i knjievnokulturni razmah stvarao odreenu duhovnu klimu u kojoj su uestvovali pojedinci ne samo kao glumci pjevai kompozitori dirigenti horovoe nego i kao pravi umjetnicistvaraoci. ivei u posebnijem zaviajnoambijentalnim okolnistima u sredini koja se sve vie napajala epskom junakom stihovanom tradicijom mnogi uesnici su u sebi oetili stvaralake pobude duboku doivljajno unutranju stvaralaku tenziju sublimni siloviti naboj kojega su se nastojali osloboditi u pjesmi ili nekom drugom proznom obliku. Medu takvijem stvaraocima osobito su se isticali pjesnici i pripovjedai: Maksim i Simo obaji Nikola Kujai Ilija Zlatianin Petar M. Luburi Filip Kovaevi Novica Nikoli i drugi. I na kraju valja spomenuti osim u Nikiu i na Cetinju knjievno umjetniki ivot doivio je svoju pravu renesansu i u drugijem crnogorskim novoosloboenijem krajevima. U Podgorici je taj ivot vezan za drutvo Branko Radievi (osnovano 1892) i za Podgoriku itaonicu (otvorenu 1881). I u drugijem osloboenim gradovima Crne Gore formirane su sline kulturne institucije: Srpska narodna itaonica u Baru (1881)75 Srpska narodna itaonica u Ulcinju (1881) a zatijem itaonice u manjim gradovima Danilovgradu Pljevljima Virpazaru i Andrijevici.
Isto 51. Sto godina Barske narodne itaonice Kulturni centar Bar Narodna biblioteka i itaonica Ivo Vukovi Bar 1981.
74 75
226
Drutvenopolitiki i kulturni ivot u Boki Kotorskoj podrobno je prikazan u knjizi Crnogorski almanasi i kalendari i Knjievna periodika u Crnoj Gori Radivoja ukovia76 pa nema potrebe da se na tome zadravamo. Dodaemo samo da u ovome regionu crnogorskog naroda podruju koje se zadugo nalazilo pod tuinskom vlau osnovno obiljeje djelovanja bilo je u otporu prema tuinu ali u isto vrijeme i borba za narodni preporod suzbijanje dominacije italijantine u kulturnom i javnom ivotu. U takvijem su se okolnostima javljale ideje i klice prosvjetnoga i knjievnokulturnog ivota.77 Uloga i znaaj novopokrenutijeh tamparija Razvoj i razmah tampane rijei u vjekovima sputavanoj ratniko epskoj crnogorskoj sredini vezan je za opti napredak Crne Gore, za prosvjetni i kulturnoknjievni ivot ali i za drutvenoekonomski politiki i privredni prosperitet zemlje. Zaeci crnogorskog tamparstva seu do XV. stoljea jo prije pola milenija. Davnoga 1493. ili 1494. godita (to nauka jo do kraja nije rasvijetlila) Crna Gora je imala svoju prvu dravnu tampariju. Ona je bila druga irilska tamparija u Evropi.78 Prvobitno je bila smjetena na Obodu (Rijeka Crnojevia) a tek potom na Cetinju.79 U tampariji ura Crnojevia otisnuta je naa poznata knjiga Oktoih prvoglasnik.80 Prvi rukovodilac tamparije, jeromonah Makarije bio je ujedRadivoje ukovi Crnogorski almanasi i kalendari (18351914), Knjievnoistorijska obrada sa bibliografijom Cetinje 1980; Radivoje ukovi Knjievna periodika u Crnoj Gori (18351914) Univerzitetska rije Titograd 1986. 77 Don Antun Miloevi Prosvjetno-kulturna drutva u povijesti Kotora Stvaranje br. 9 Cetinje 1959 733734; Dr Slavko Mijukovi O nekim pitanjima kulturnog razvitka u Boki Stvaranje br. 23 Titograd 1968 220230. 78 Milorad Nikevi Temeljna ishodita Crnojevia peatnje (Iskon lokacija i etniko atribuiranje) u zborniku radova: Pola milenijuma Crnojevia tamparije NZCH Zagreb 1996 6782; Milorad Nikevi Filoloke rasprave (interkulturalni kontekst), Podgorica, 2002 1328. 79 Petar I Petrovi Njego Istorija Crne Gore Grlica za godinu 1835 6162. 80 Rijeima Petra I o podizanju tamparije na Obodu, gdje je za nju bila podignuta posebna kua, neki naunici (na primjer I. Ruvarac) nijesu vjerovali. Ali kad su sravnjeni otisci naenih slova na Obodu i kad je utvreno da su ona upotrebljavana pri tampanju Oktoiha prvoglasnika, na kojem inae ne stoji zapisano gdje je tampan, tada se djelimino povjerovalo tvrenju Petra I. Naime, povjerovalo se samo u tome da je na Obodu postojala tamparija i da su tamo naenim slovima tampane poznate knjige iz te tamparije (Toma Markovi Istorija kolstva i prosvjete u Crnoj Gori Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije Beograd 1969 170).
76
227
Milorad NIKEVI
no rodonaelnik junoslovjenskoga i rumunskog tamparstva.81 Brojnijem radovima prije svega ora Sp. Radojia Duana Vuksana Rista J. Dragievia Evgenija Ljvovia Njemirovskog82 i drugijeh, rasvijetljena je istorijska uloga i drutvenokulturni znaaj ove tamparije. Prestankom njezina rada na Obodu i Cetinju, u duhovnom okrilju Cetinjskoga manastira ubrzo e se razviti prepisivaka djelatnost. Istina pojedine su tampane knjige i u tome vremenu nabavljane i kupovane u drugijem zemljama: Rusiji i Veneciji a knjige svjetovnoga sadraja crnogorskijeh autora kao to je sluaj sa Istorijom Crne Gore vladike Vasilija Petrovia83 tampane su u pravoslavnoj Rusiji sa kojom je Crna Gora odavno odravala prisne uzajamne i prijateljske kontakte. Izuzmemo li u razvoju crnogorskog tamparstva tamparije Boidara Vukovia i njegovijeh sinova naljednika84 koji su radili u Italiji, te i raniju tampariju Kotoranina Andrije Paltaia u Veneciji moe se rei da naljee Crnojevia tamparije nijesu uspjele nastaviti crnogorske vladike sve do potanjega od njih Petra II. Petrovia Njegoa. Zahvaljujui upravo irokom samoobrazovanju i stvaralakijem porivima Petar II. Petrovi Njego je rano uvidio znaaj i mo tampane rijei. Jo 1834. on e nakon povratka iz Rusije nabaviti tampariju i tampara Mihaila Petrova. Njegova tamparija sa irilskijem tzv. crkvenoslovjenskim latinskijem i gotskim slovima bila je za ono vrijeme funkcionalna i veoma moderna. Time e Njego uiniti izvanredno znaajan korak u razvitku kulture u Crnoj Gori. U njoj e se tampati znaajan fond knjiga meu kojijema Njegoeve poetske tvorevine sastavi iz njegova ranog perioda: Lijek jarosti turske i Pustinjak cetinjski (1834) te tvorevine drugijeh autora: Simeona Milutinovia Dika crnogorska (1834) Vuka StefanoviaKaradia Narodne srpske poslovice (1836) Dimitrija Milakovia Srpski bukvar radi uenja mladei crkvenom i gradanskom itanju (1836) a dvije godine docnije (1838) prevedena je s ruskog jezika i u Knjigopeatnji pravitelja crnogorskoga objavljena
Dr Niko S. Martinovi Prednjegoevsko doba u naoj knjievnosti, predgovor u knjizi Prednjegoevsko doba Biblioteka Lua Graki zavod Titograd 1966 17; Dr Duan J. Martinovi tampar Makarije u knjizi: Portreti (Biobibliografski pregled) Cetinje 1983. 82 Toma Markovi tampanje na Obodu i na Cetinju u knjizi: Istorija kolstva... 159 179; Dr Evgenije Ljvovi Nemirovski Poeci tamparstva u Crnoj Gori (14921496), CNB ure Crnojevi Cetinje 1996 536. 83 Vasilije Petrovi Istorija o ernoj Gori Sankt Peterburg 1754. 84 Toma Markovi tampanje Boidara Vukovia i njegovih nasljednika u knjizi: Istorija kolstva... 1969 180207.
81
228
njegova Srbska gramatika sastavljena za crnogorsku mlade (I. dio), kao i Preprava za istoriju svijeta sastavljena lecerom (I. dio) to je takoe prijevod s ruskoga jezika (1839). U knjievnoj istoriji je poznato da je u Njegoevoj tampariji tampano i jo pet naslova preteno udbenika koji su bili namijenjeni za svjetovno mirsko i duhovno obrazovanje uenika maternjega jezika te knjige koje su osim knjievne imale i praktinu prosvjetiteljsku i pedagoku namjenu.85 Znaajnija svjetovna tvorevina tampana u Njegoevoj tampariji, je i kalendar crnogorski (kako u podnaslovu stoji) almanah Grlica. Ujedno je to prva crnogorska periodina publikacija. Izlazila je od 1835. do 1839. godine a ureivao ju je Njegoev sekretar Dimitrije Milakovi.86 Cjelokupni sadraj Grlice bio je usmjeren na armaciju Crne Gore njene istorije naroda i poezije na knjievnokulturno podizanje Crne Gore i prosvjeivanje njenoga naroda. Treba dodati i to da je Grlica donosila, osim pounijeh i didaktinih priloga tvorevine usmene i pisane tzv. umjetnike poezije autora: Petra II. Petrovia Njegoa Simeona Milutinovia i ruskog pjesnika Aleksandra Seregejevia Pukina te nekoliko tvorevina pripovjedne knjievnosti. Tijem anrom ona se pribliava ondanjim narativnijem vrstama srpske knjievnosti kakve su se objavljivale na stranicama Vukove Danice, Srpsko-dalmatinskog magazina i Uranije Dimitrija Milakovia. U njoj su objavljena tri ovea prozna teksta moralnijeh pripovjedaka: Miloje Cveti,87 Izis i Tira88 i Kallo,89 potpisane inicijalima G. N. iza kojijeh se krije Georgije (ore) Nikolajevi (18071906) kasniji urednik Srpsko-dalmatinskog magazina. Sve tri pripovijetke su, u stvari, prijevodi s njemakoga jezika adaptacije djela stranih pisaca koje su prilagoavane i modicirane (zbog nedostatka domae lektire) za nae literarne potrebe i prilike. Uz Nikolajevievu pripovijetku Miloje Cveti, u Grlici za 1837. god. objavljena je i originalna pripovijetka itije Mrana Nesretnikovia njim samijem spisano od Petra II. Petrovia Njegoa.90
Dr orije D. Pejovi Unapreivanje tamparstva izdavake publicistike i urnalistike aktivnosti u knjizi: Razvitak prosvjete... 180235. 86 Radivoje ukovi O Grlici njenim saradnicima i uredniku u knjizi: Crnogorski almanasi... 2147; Radivoje ukovi Knjievna periodika... 4156; Jovan Dereti Almanasi Vukovog doba 121127. 87 Georgije Nikolajevi Miloje Cveti ili primjer blagorodnosti, koja je dananjeg vremena izala iz mode Grlica 1837 98126. 88 Georgije Nikolajevi Izis i Tira Grlica 1837 98126. 89 Georgije Nikolajevi Kallo Grlica 1839 93112. 90 Petar II Petrovi Njego itije Mrana Nesretnikovia Grlica 1837 7397.
85
229
Milorad NIKEVI
Sve u svemu, Grlica predstavlja i sadrajnotematskijem svijetom i jezikim osobinama najvaniji izvor knjievnokulturolokijeh prosvjetnih i drutvenoistorijskijeh informacija toga perioda kojemu je upravo udahnuo duh i dah sam vladika i ingeniozni pjesnik Petar II. Petrovi Njego. Ona je stoga i veoma vaan spomenik crnogorske kulture ogledalo duhovnoga ivota prve polovine XIX. vijeka u kojemu se ocrtavaju ne samo prosvjetni knjievnokulturni i drutveni rasponi nego i dosezi savrenijeh tehnikih i tamparskijeh mogunosti i rjeenja Peatnje crnogorske, kako su je u to vrijeme nazivali.91 Grlica je bila poljednja periodina publikacija koja je izala u Njegoevoj tampariji jer su to bili dani agonije crnogorskog tamparstva. Malo je primjera u svjetskoj istoriji da se u jednome zlom vremenu, u sudbonosnijem trenucima, kakvi su tada bili u Crnoj Gori, kad se radi o opstajanju crnogorskog nacionalnog intergriteta, upotrijebe olovna slova tamparije i olovni krov Njegoeve rezidencije Biljarde za izradu municije kako bi se i ovoga puta odbranila vjekovima sticana i uvana crnogorska sloboda. To se desilo u vrijeme knjaza Danila u uvenom pohodu Omer pae Latasa na Crnu Goru. Iako je knjaz Danilo intenzivno radio na razvoju prosvjete, kulture i nauke u Crnoj Gori, zadugo mu nije polo za rukom da obnovi slova prelivene tamparije mada je to pokuavao nekoliko puta pomou svojijeh znanaca i prijatelja pomou Vuka StefanoviaKaradia Ilije Garaanina Ljubomira P. Nenadovia i drugijeh. Upravo zbog toga je i svoj uveni Zakonik (1855) tampao u Novom Sadu. Pred sam kraj njegove neduge vladavine 1858. godita knjaz Danilo ipak uspijeva. Uz pomo Ljubomira Nenadovia nabavlja tampariju u Beu koja e od tada raditi kao Dravna crnogorska tamparija u kontinuitetu koji uglavnom nee vie biti prekidan.92 U njoj e se tampati druga crnogorska periodina publikacija kalendar Orli. Danilov naljednik uporni i agilni knjaz Nikola I. Petrovi u startu svoje vladavine otvara novo poglavlje Knjaevskoj peatnji (tako se zvala u periodu 18641877). Uz novanu pomo hrvatskoga preporoditelja osobnog tovatelja knjaza Nikole J. J. trosmajera knjaz Nikola e dobiti
Njegoeva tamparija radila je od 1833. do 1852. god. Nazivala se razliitijem imenima: tamparija crnogorska, Mitropolitska knjigopeatnja, Narodna tamparija, Knjigopeatnja pravitelja crnogorskoga. 92 Dr orije D. Pejovi Unapreivanje... 235236; Dr orije D. Pejovi Rad na prosvjeti... 380.
91
230
na poklon tampariju.93 Tako e on rano udariti perspektive tamparstvu u Crnoj Gori. Od poetka 70ijeh godina do kraja samostalnosti crnogorske drave na Cetinju je djelovala (izuzimajui prekid od septembra 1877. do januara 1879. godine zbog ratnijeh dogaaja) Dravna tamparija, koja je ponekad zvana i Cetinjskom peatnjom.94 Uvrivanjem dravne samostalnosti otvaranjem novijeh kola i drugih dravnijeh i svjetovnih institucija oivljavanjem knjievnokulturnoga razvoja pokretanjem novijeh periodinih predstavnitava poslije pobjedonosnijeh ratova 18761878. oetila se snana potreba za proirenjem tamparskijeh djelatnosti na Cetinju. Pokuaji tadanjega predednika Drutva Cetinjske itaonice Jovana Pavlovia da poetkom 80ijeh godina XIX. vijeka nabavi novu tampariju i da u njoj tampa svoj novopokrenuti list Barjaktar nijesu urodili velikijem plodom. Tek 1884. godita Jovan Pavlovi je po Knjaevom ovlaenju nabavio novu tampariju. U stvari bila je to tamparija koju je sm Knjaz kupio i poklonio Cetinjskoj itaonici jer se ona pripremala da te iste godine pokrene novi knjievni list Crnogorku. Atmosferu i zanos u kojoj se rodila takva zamisao autentino je zabiljeio cetinjski hroniar Simo Matavulj. On navodi Knjaeve rijei: Eto u susjedstvu jednako govore da mi samo o zlu mislimo, o ratu! Tvrde jednako da ovijeh posljednjih godina u moju dravu nije nita uraeno za kulturni napredak, premda ima dokaza mnogo koliko je uinjeno! Naumio sam dat jedan dokaz vie! Gospodine predsjenie (obratio se J. Pavloviu u svojstvu predednika itaonice M. N.), odmah sjutra poruujte jednu dobru tampariju, koju poklanjam drutvu itaonice. U tu e se tampariju tampati jedan knjievni list, u koji u i ja, koliko budem mogao, sudjelovati. Ima ve, fala Bogu, dosta koji umijete perom vladati i lijepe stvari prikazivat, da se narod na i prosvijetli i oplemeni! Ja sam vazda vjerova da je pero silnije nego ma; da to nijesam vjerova ne bih ga se ni laa.95 U toj tampariji ija su slova bila moderna i fino rezana tampae se narednijeh godina Crnogorka, kao i cjelokupna druga crnogorska periodika: mnogi knjievni listovi kalendari i almanasi te druge publikacije
Mirko Cepeli Josip Juraj trosmajer Zagreb 19001904 931; Marko Dragovi kole u Crnoj Gori, Zagreb 1888 27; Milorad Nikevi Kulturnopovijesna scena i izvori korespondencije J. J. Strossmayera i Nikole I. Petrovia Njegoa u knjizi: Hrvatski i crnogorski knjievni obzori (Povijesni knjievnokulturni kontekst) NZCH Zagreb 1995 117141. 94 Dr orije D. Pejovi Unapreivanje tamparstva izdavake publicistike i urnalistike aktivnosti u knjizi: Razvitak prosvjete... 1971 236. 95 Simo Matavulj, Biljeke jednog pisca (Redakcija i predgovor Marka Cara), Srpska knjievna zadruga Beograd 1939 209210.
93
231
Milorad NIKEVI
i skoro svi knjievni sadraji. No ni ona nije bila dovoljno iskoriena pa je tokom 1886. godita pripojena Dravnoj tampariji. Budui da je J. Pavlovi jo ranije imenovan za upravnika Ministarstva prosvjete Dravna tamparija na Cetinju prijela je u njegovo nadletvo. O programu njenoga rada nansijskome poslovanju sistematizaciji radnijeh mjesta i radnom vremenu starao se sam J. Pavlovi i ljudi njegova Ministarstva. U Pavlovievu duhu nastavie s radom i njegov naljednik ministar prosvjete i knjievnik Simo Popovi koji je dao propise o ureenju tamparije i pravila za radnike.96 Iz njegovijeh sauvanih biljeaka vidi se da je Dravna tamparija bila znatno opremljena da je poedovala irilska latinska crkvenoslovjenska i grka slova odnosno moderne grafeme te knjigoveznicu i maine za otiskivanje zlatotiska.97 Poslije donoenja Ustava u Crnoj Gori (1905) modernizovani su ureaji Dravne tamparije na Cetinju. ljedee godine nabavljena je iz inostranstva velika i moderna tamparija, koju je pokretao benzinski motor. Uz nju je nabavaljena i druga mnogo manja tamparija. Zbog nedostatka grakog kadra u Crnoj Gori tamparije nijesu bile iskoriene do svoga punog kapaciteta pa je bilo potrebno traiti pomo u kadru i van Crne Gore. Pred sami poetak Balkanskijeh ratova Dravna tamparija je imala dvije velike i jednu malu mainu za tampanje, dosta raznih slova i dovoljan broj potrebnijeh joj radnika.98 I u drugijem novoosloboenim centrima Crne Gore postojala je izrazita potreba za tampanom rijeju. Pokuaji da se 1887. godine osnuje tamparija u Baru, radi izdavanja lista Jugoslavija, nijesu urodili plodom. Iz prepiske Jovana Sundeia i barskog biskupa imuna Milinovia u vezi sa osnivanjem tamparije u Baru ne vidi se da je itava akcija dovedena do kraja. Osloboenjem Nikia 1877. godine kao i niza drugijeh suednih gradova: Podgorice Kolaina Spua Bara i Ulcinja preteno podruja s razvijenom trgovinom i trgovakozanatskom privredom stvoreni su povoljni uslovi za razvoj niza kulturnoprosvjetnijeh drutava manifestacija i kulturnih ustanova, pa, samijem tim, i tamparskih djelatnosti. Po svoj prilici kratko vrijeme u prvoj polovini 1906. godine radila je Akcionarska tamparija Vojvoda Boidar Vukovi u Podgorici. Osnovana je s ciljem da
Ustrojstvo i pravila za radnike u K. C. Dravnoj tampariji, Cetinje 1901. Dr Niko S. Martinovi Prednjegoevsko doba u naoj knjievnosti, Predgovor knjizi Prednjegoevsko doba Biblioteka Lua Graki zavod Titograd 1966 46. 98 Dr orije D. Pejovi Unapreivanje... 238.
96 97
232
se u njoj tampa list politikog sadraja Slobodna rije, koji je aspirirao da svojijem napisima suzbije propagandne tonove nekih beogradskijeh i zagrebakih listova i pisanje ondanjega opozicionog nikikoga lista Narodna misao. Meutijem taj je list poeo izlaziti tek 1907. godine. Neto ranije godita 1898. nabavljena je tamparija u Nikiu radi toga kako istiu njeni osnivai da doprinese kulturnoprosvjetnome razvitku grada i okoline, a manje da se putem nje ostvari bilo kakva materijalna dobit. tamparija je radila do 1903 a njom je rukovodio odbor koji je, ujedno, izradio i posebna pravila o njenom radu i upravljanju, tzv. Ustav akcionarskog drutva nikike tamparije.99 Akcionarsko drutvo je prvo takvo drutvo u Crnoj Gori. U njoj e se tampati poznati nikiki listovi s kraja XIX. stoljea Nevesinje (18981899) i Onogot (18991900)100, koji e njegovati poetske i prozne pripovjedne vrste te putopisnu i memoarsku prozu. Poslije nekoliko godina prekida u Nikiu je ponovo (1906) osnovan inicijativni odbor za obnovu tamparije. U literaturi se istie da je knjaz Nikola, nakon obnovljene Dravne tamparije na Cetinju poslao Nikiu jednu runu tamparsku mainu i izvjesnu koliinu srpskih slova (treba irilskih M. N.) radi tampanja novina u kojima je trebalo da se pie protiv Austro-Ugarske koja sve vie aspirira na crnogorski dravni suverenitet i njenu teritoriju.101 Vjerovatno se taj podatak odnosi na nikiku akcionarsku tampariju, u kojoj se tampao i opozicioni list Narodna misao (19061907) zbog ega e tamparija biti rasturena i demolirana.102 Potrebno je napomenuti i to da su postojale i djelovale i druge tamparije u Crnoj Gori. Osim Dravne tamparije na Cetinju je jo od 1903. godine postojala i tamparija Ministarstva vojnog. Ona nije sluila samo za tampanje vojnijeh potreba, nego je u slobodno vrijeme davala usluge i privatnim licima a posebno kulturnijem radnicima. Preureena je i modernizovana novim ureajima 1906. godine a njena tamparska aktivnost bila je prisutna sve do kraja samostalnosti crnogorske drave tanije do 1915. godine.103
Mireta urovi Pokuaji slamanja akcionarskih drutava u Crnoj Gori do kraja XIX vijeka Istoriski zapisi Cetinje 1958 131132; M. Kavaja Privredno-kulturni Niki, imatizam Zetske banovine Sarajevo 1931 288; Glas Crnogorca, Cetinje 1898 9. 100 VladimirMujo M. Petrui Bibliografija knjiga i broura tampanih u Nikiu od 1898. do 1930., Bibliografski vjesnik br 1 Cetinje 1977 39. 101 Dr orije D. Pejovi Unapreivanje... 238. 102 Marko Dragovi kole u Crnoj Gori, Zagreb 1888 39. 103 Dr orije D. Pejovi Unapreivanje... 237.
99
233
Milorad NIKEVI
Uz ve spomenute dravne tamparije na Cetinju je od sredine 1914. do kraja 1915. godita radila i privatna tamparija Obod A. Rajnovajna, u kojoj su tampane Dnevne novosti i Dnevni list, jedini dnevnici koji su u to vrijeme izlazili u Crnoj Gori.104 A u vrijeme austrijske okupacije Crne Gore zamire svaki tamparski rad. Olovni grafemi irilske tamparije preliveni su za potrebe okupatora u latinine. Pred kraj austrijskog povlaenja okupator je demontirao tamparske maine, ali ih nije uspio odnijeti dalje od Kotora. Sve u svemu tamparska djelatnost u Crnoj Gori imala je izuzetan znaaj ne samo radi zamaha kulturnoga ivota ve i radi prosperiteta cjelokupne duhovnosti crnogorskog naroda. Knjievni asopisi, almanasi, kalendari i druge periodine publikacije Knjievni listovi asopisi i druge periodine publikacije predstavljaju ogledalo knjievnog ivota svoga vremena. Preko knjievne periodike moemo upoznati sav nauni knjievnokulturni ivot koji je u Crnoj Gori pulsirao osobito u drugoj polovini XIX. i prvijem decenijama XX. stoljea do Balkanskih ratova odnosno do Prvog svjetskog rata kad e taj razbuktali zamah splasnuti i biti naglo prekinut. U crnogorskome kulturnom prostoru u knjienoj istoriji od druge polovine XIX. vijeka do Prvog svjetskog rata, registrovano je vie knjievnijeh asopisa almanaha i kalendara te drugih periodinijeh i dnevnih publikacija. Uzimajui ve utvrenu naunu podjelu crnogorske periodike na knjievne asopise almanahe kalendare i listove105 na dananjoj teritoriji Crne Gore izlazili su uz ve spomenutu Milakovievu Grlicu, i asopisi: Crnogorka (1871) i (18841885) Zeta (1885) Nova Zeta (1889 1891) Lua (18951900) Knjievni list (19011902) Dan (19111912) te crkvenokolski asopis Prosvjeta (18891901) koji je takoe donosio osim didaktikopedagoke grae poetske pripovjedne i druge tvorevine. asopisnoj periodici pripadaju i godinjaci koji se razvrstavaju na almanahe: Orli (18651880. i 1885) Boka Kotorska (18821883) Srpski magazin (18961897) almanah literarnog smjera Boka (1909 1914) i kalendare: Grlica (18891893 18961897) Zeta (19081914)
Duan Vuksan, Pregled tampe u Crnoj Gori 18341934. o stogodinjici svoga postanka izdala Banovinska tamparija Obod Cetinje 1934 5758. 105 Radivoje ukovi Almanasi i kalendari u crnogorskoj asopisnoj periodici u knjizi: Knjievna periodika... 516; Jovan Dereti Almanasi Vukovog doba.
104
234
Zahumlje (19081909) i Loven (1902). Spominjemo i listove: Crnogorac (18711873) i Glas Crnogorca (18731914) koji su izlazili na Cetinju te Nevesinje (18981899) i Onogot (18991900) koji izlaze u Nikiu. Radi preglednosti zadraemo se sintetiki na naznaenijem periodinim publikacijama. Orli predstavlja drugi crnogorski knjievni almanah. Pokrenuo ga je i ureivao svijeh sedam godita Jovan Sundei. Tek to je doao za sekretara knjaza Nikole 1865. godine izdao je kalendar almanah Orli jedinu periodinu publikaciju 60ijeh godina na Cetinju i uopte u Crnoj Gori. Programski i koncepcijski asopis je elio da svojijem izrazito nacionalnooslobodilakim sadrajima podupire politiku knjaza Nikole. On je znaajna literarna publikacija pouzdan izvor za prouavanje kulturnoknjievnijeh prilika izmeu 60ih i 80ijeh godina XIX. vijeka u Crnoj Gori. U Orliu Crna Gora postaje prvorazredni pjesniki motiv, zemlja ostvarenih pjesnikih snova106 i romantiarskijeh ideala i zanosa. U njemu je najvei broj poetskih priloga iz pera Jovana Sundeia i Nikole I. Petrovia Njegoa. Godita 1867. objavio je Nikola Petrovi Njego svoju uvenu pjesmuhimnu Onamo, onamo, pod pseudonimom Mladi Drago Dragovi. Uz ove javljaju se i drugi pjesnici: Risto Mili Risto Kovai i Savo Raeta. Svojijem su prilozima mnogo vie zastupljeni izvanjci: Mihovil Pavlinovi Matko Batijan Jovan Dragaevi Nika Gradi Aleksej Homjakov i Franjo Turi. Uz poetizovanu prozu saradnika iz Dalmacije Mihovila Pavlinovia (1867 1868 1870) sa motivima o Crnoj Gori (izlazila u nastavcima) Orli je donio i dvije istorijske pripovijetke istog autora tobonjeg S. Zdravkovia: Osvetnici, ili nevina rtva (1868) te istorijsku pripovijetku Junak vladika (1869). To je bez sumnje kako je primijetio i Duan Vuksan najslabiji dio almanaha.107 Godita 1871. Sundei je pokrenuo i list Crnogorac, koji je ureivao Vojvoanin Simo Popovi. Ovaj prvi crnogorski list osim to je zvanino tumaio crnogorsku politiku orijentaciju kako je naznaeno i u podnaslovu donosio je i literarne priloge. U njemu je objavljeno malo originalnijeh knjievnih tvorevina. Nepodesan zbog ogranienog prostora list nije zadugo njegovao proznu vrstu. Uz poetske priloge Jovana Sundeia u podlistku lista za 1872. objavljene su pripovijetke domae i prevedeRadivoje ukovi Pogovor fototipskom izdanju Orlia crnogorskog godinjaka 18651870. i 1885 Cetinje 1979 V. 107 Duan Vuksan, Pregled tampe u Crnoj Gori, 18341934, o stogodinjici svoga postanka izdala Banovinska tamparija Obod Cetinje 1934 58.
106
235
Milorad NIKEVI
ne. Poblie to su prozni sastavi pod naslovom Tanasije Vorkapi, autora . Stankovia iz Velikog Bekereka (1872); proza Ljeenja u Mont Doru nepoznatoga autora i prijevod s francuskog jezika Srea i novac (1871). Sve pripovijetke vee istovjetna tematskoanrovska orijentacija: didaktika i tendencija, pa se nadovezuju na narodnu pripovijetku koju su ponajvie njegovali almanasi iz prijethodnog perioda. To su pripovijetke adaptirane i raene po modelima i anrovima strane proze. Bez obzira na to to je Crnogorac svojijem knjievnim vrstama i strukturama ogranien i siromaan i na tom je planu znaajan jer se u njemu kao prilog pojavio prvi specijalizovani knjievni asopis Crnogorka. Crnogorka je pokrenuta 1871. godine sa podnaslovom Prilog Crnogorcu za zabavu, knjievnost i pouku. U pogledu njene literarne zionomije u knjievnoj istoriji postoje neslaganja. Duan Vuksan je tretira kao prvi knjievni asopis. Takvu tipologiju odredio joj je u Pogovoru fototipskoga izdanja i dr. Miroslav Luketi.108 Niko S. Martinovi pridodao joj je kvalikativ knjievnog lista. Sudei po prilozima a i svojom tematskom usmjerenou Crnogorka je predstavljala knjievno orijentisani asopis. I nju je ureivao knjievnik Simo Popovi. Veina priloga u Crnogorki su poetski sastavi. Svojom tematikom i motivikom usmjereni su na buenje nacionalnijeh rodoljubivih oeanja. Autori takvijeh tvorevina su protagonisti poznate platforme Ujedinjene omladine srpske: Jovan Sundai Vladislav Kaanski Lazar Teleki ore Srdi pa i sam knjaz Nikola I. Petrovi. Prozni sastavi iako su prigodnoga karaktera mnogo su rjei ali ipak ponekad zastupljeni. Svojijem narativnim sadrajem istiu se pripovijesti (nijesu vrsto ukomponovane u narativnu pripovjednu strukturu) o znamenitim Crnogorkama, pod naslovom Crnogorske junakinje (1871). Po svoj prilici kako tvrdi Miroslav Luketi potekle su iz pera Jovana Sundeia. Iako je Crnogorka bila vie orijentisana na istorijskofolklornu grau njene stranice su ipak bile otvorene i za narativnoputopisne forme i prevedenu pripovijetku. Tako srijetamo putopis Vladislava Kaanskog Sa ravnog mora u vrletnu Crnu Goru (1871) u kojemu armie perifrastini opis puta kroz Boku Kotorsku do Cetinja i poetu Petru I. Petroviu Njegou. Detalji opisa ukazuju na to da je pisac prvi put poetio Crnu Goru, da je prisustvovao sveanostima povodom roendana prestolonaslednika Danila. On oduevljenom, zanosnom i suptilnom opservacijom
Dr Miroslav Luketi Crnogorski knjievni asopisi 18711891 (bibliograja) Cetinje 1978.
108
236
pie o Crnoj Gori. Svojom romantinoglorikatorskom notom istie se i narativno-ritmizirana proza Slava crnogorstva, poznatoga romanopisca Jakova Ignjatovia (1871). U Crnogorki susrijeemo i dvije prevedene pripovijetke ruskog pripovjedaa Ivana Sergejevia Turgenjeva Nesretnica i to se dogodilo poruniku Jergunovu. Iako prevodilac nije naznaen pretpostavlja se (na osnovu uporedne analize tekstova) da ih je preveo izvanjac Milan Kosti ondanji rektor Cetinjske bogoslovije pripovjeda i revnosni saradnik novosadskog asopisa Danica. Knjievnu tradiciju zapoetu prvjenstveno u krugu cetinjskijeh beeda (priredaba koje su organizirala kulturnoumjetnika drutva kotorsko Jedinstvo i cetinjski Omladinski odbor), nastavie Crnogorka 70ijeh godina. U mnogo iremu opsegu i intenzitetu proznu literarnu tradiciju njegovae i list za knjievnost i zabavu s istoimenijem naslovom Crnogorka, koja je poslije dvanaest godina ponovo pokrenuta. Izlazila je za 1884. i 1885. godine na Cetinju a ureivao je takoe Jovan Pavlovi. Uz didaktinopounu i prigodnu poeziju izvanjaca i domaijeh autora Crnogorka je njegovala pripovijetku iz crnogorskog ivota. Iz toga inspirativnog vrela nastale su pripovijetke Sima Matavulja Milo od Pocerja i Uskok Janko, koje je Crnogorka objavljivala u oba godita. Gradei tu prozu na motivima iz crnogorske prolosti, s elementima romantike i realizma, Matavulj je snano podsticao i stvaralaki inspirisao druge nae pripovjedae. U anru prie sa naglaenom istorijskom komponentom pie svoju prozu i crnogorski istoriar i pripovjeda Marko Dragovi. On je objavio istorijsku pripovijest Seoba Ivana Crnojevia na Cetinje, napisana povodom etrdesetogodinjice preseljenja crnogorske prijestonice sa Rijeke Crnojevia na Cetinje. Posebno se u asopisu istie i njegova nauna proza Mitropolit Crnogorski Vasilije Petrovi Njego, u kojoj progovaraju istorijske datosti velianje i idealizovanje crnogorskog vladara ali se po strukturi pripovijedanja ova proza ne moe smatrati umjetnikijem beletristikim tivom. U Crnogorki je objavljena i njegova crtica Misli o novoj godini (1884) te prie iz svakidanjeg ivota Filipa J. Kovaevia Srea prosjaka, Utjeha pri oskudici novca i Jovan nije mogao ivjeti ije je autorstvo otkrio dr. Miroslav Luketi. Proznijem putopisnim sastavom javio se i Jovan PopoviLipovac: Ahal Tekinci ili Turkomani (187980). Osim proze iz crnogorskoga ivota Crnogorka je slijedila svoju prijethodnicu iz 1871. godita. Ona je na svojijem stranicama donosila pripovijetke iz zapadnoevropske i ruske knjievnosti. Zapoetu putopisnu 237
Milorad NIKEVI
prozu u Orliu,109 Crnogorka je nastavila. U istom anru objavljeno je pet priloga: dva autora Lazara Tomanovia i tri priloga Filipa J. Kovaevia. Prva dva su pod naslovom Na povratku s Brankove sveanosti u strukturi: (II Novi Sad, III Po Frukoj Gori, IV Od Vukovara do Trijea, V Trijee, VI Zakljuak) i Pod Ostrogom. A druga tri su: Murin-grad, Rijeki grad i Ganovo selo Ganova voda opisi u kojijema progovara istorija o gradu Ivana Crnojevia (mjestu e se porodila prva naa tamparija) i legendarne datosti. Orijentisana ka domaijem knjievnim izvorima obogaena novijem knjievnim vrstama i oblicima Crnogorka J. Pavlovia predstavlja najvaniji zbornik literarne grae u drugoj polovini XIX. vijeka u Crnoj Gori. U jedinstvu s Crnogorkom treba posmatrati i asopis Zetu neeljni glasnik za knjievnost i pouku koji se pojavio 1885. godine u urednitvu Filipa J. Kovaevia. U odnosu na prijethodni asopis Zeta nije donijela niti po broju stranica niti u terminu izlaenja nikakve promjene. Promijenjen je samo naziv donekle format asopisa i ime urednika. Taj posao obavljao je sad Filip J. Kovaevi. Zeta, zapravo, koncepcijski i sutinski, nastavlja literarnu tradiciju koju je njegovala Crnogorka. U njoj su izlazili knjievni prilozi koji su ve zapoeti da se tampaju u Crnogorki. U njoj je tako zavrena pripovijetkaroman Uskok Janko Sima Matavulja (1885) i istorijska pripovijest Marka Dragovia Seoba Ivana Crnojevia na Cetinje (1885). Od pripovjedaka koje se prvi put javljaju u Zeti, treba svakako spomenuti priu iz maloruskog ivota Nikolaja Vasiljevia Gogolja: Kova Vukalo. Zeta, upravo zbog svoga kratkog daha, i nije mogla da se razmahne u objavljivanju sloenijih i raznovrsnijih knjievnijeh anrova pa tako ni poetskih ni narativnijeh. Pretpostavlja se da je njen kratak ivot izlaenja uzrokovan pored ostaloga i time to je njen faktiki urednik Jovan Pavlovi ubrzo imenovan za upravitelja Ministarstva prosvjete i crkvenijeh djela. Nova Zeta i kasnije dva asopisa Lua i Knjievni list, predstavljaju (kako je to naznaeno u njihovijem podnaslovima) novi tip knjievnih asopisa a ne listova. Dok prijethodni asopisi u podnaslovu nose odrednice knjievnosti, zabave i pouke, koje upuuju na prigodnost pounost i didaktinost Nova Zeta je od poetka izlaenja naznaena kao mjeseni knjievni list. No bez obzira na takvu oznaku uvidom u sadrajnotematsku i motivsku strukturu asopisa nije teko utvrditi da su urednici knjievnom odrednicom smatrali knjievnost u irem smislu. Poblie pod pojmom knjievnosti smatrale su se ne samo tvorevine usmene i pisane
109
Niifor Dui Putopisne crte u septembru 1865 Orli III/1867 3256.
238
(beletristike) literature nego i sve ono to je ire ulazilo u duhovnu riznicu jednoga naroda: istorijskoetnografska folklorna kulturoloka jezika i druga graa. U elji da se po svome formatu spoljanjoj i unutranjoj strukturi priblii vodeem beogradskom asopisu Otadbina i vojvoanskijem asopisima Strailovu i Javoru, Nova Zeta se orijentisala (kako je to i u programu naznaeno) preteno na sadraje literarnog smjera. Razlog takvoj orijentaciji je i u tome to su potrebe vremena drutvenopolitikoga i kulturnog ivota nametale da se krajem 80ijeh godina XIX. vijeka u crnogorskoj periodici provodi tematsko i anrovsko specijalizovano periodino diferenciranje asopisne problematike. Tako se moe objasniti i pojava osim poluslubenoga organa za politiku i knjievnost Glasa Crnogorca (koji je u to vrijeme ureivao Lazo Kosti) dviju novijeh publikacija: Prosvjete, kao mjesenika za kolska i crkvena pitanja mada je ujedno donosio i beletristiko tivo i godinjaka Grlice. Iako je Nova Zeta programski bila orijentisana da podstie knjievno stvaralatvo kod mladih u Crnoj Gori,110 u svome osnovnom programskom opredjeljenju ona je teila zbliavanju literarnijeh pojava i teila da na irem podruju postane vjesnikom onijeh koncepcija i stvaralakih ideja koje e se ostvariti u asopisu Dan, to je izlazio u vrijeme pred Balkanske ratove. O tome posebno edoi programski tekst Nae knjievno jedinstvo. Ve je u njemu urednik asopisa izriito naglasio da Nova Zeta tei da postane organ junih Slovena bez razlike vjere,111 zapravo, da postane smotra knjievnoga jedinstva svih koji govore srpsko-hrvatskim jezikom.112 Polazei od vrsto opredijeljenijeh ureivakih koncepcija i teza (koje su bile vrlo rairene kod veine kolovanijeh ljudi) da su Srbi i Hrvati jedan narod urednik asopisa Lazar Tomanovi okupio je u tome jedinstvu ne samo knjievne saradnike iz Hrvatske i Srbije nego i druge stvaraoce iz Vojvodine Crne Gore Dalmacije Hercegovine itd. U elji da asopis uhvati vre korijene u junijem krajevima, u dijelu crnogorskog naroda koji se vjekovima nalazio pod tuinskom vlau on okuplja i stvaraoce iz Crnogorskog primorja. Drugijem rijeima Nova Zeta postaje glasnik na ognjitu Njegoeve poezije ali i duhovna veza svijeh junoslovjenskih
Dr Miroslav Luketi Crnogorski knjievni asopisi 18711891 (bibliograja) Cetinje 1978 29. 111 Trifun uki Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia Njegoa do 1918, Narodna knjiga Cetinje 1951 83; Trifun uki Godinjaci i knjievni listovi u Crnoj Gori, Misao XXV 12 Beograd 1929. 112 Dr orije D. Pejovi Razvitak prosvjete... 251.
110
239
Milorad NIKEVI
naroda. Tako se svojijem programskim opredjeljenjima, Nova Zeta nala na pozicijama narodnog pravca u knjievnosti. Pola je od naela poetike koja je izvirala prvjenstveno iz Ljubiine proze ali i Vukova stvaralakog procda, pa se nadovezala na onu struju romantike koju po jezikijem, poetskim i idejnijem odlikama ine Simo Milutinovi Branko Radievi Matija Nenadovi Petar II. Petrovi Njego Stefan M. Ljubia i dr. Unutranja strukturiranost asopisa Nova Zeta podreena je koncepciji knjievnog, a ne knjievno-zabavnog usmjerenja. Stoga je asopis imao vrsto odreenu literarnu strukturu sa denisanijem rubrikama: Pjesme (umjetnike narodne junake narodne enske) Narodne prie, Pozorine igre, Razni lanci, Knjievnost, Nauni lanci (o jeziku, o istoriji), Putopisi i sveanosti, Mozaik, Knjievni pregledi, Umjetnost, Starine i na kraju Javna prepiska. Ovako vrsto opredijeljene odrednice nijesu se znatnije mijenjale sve do kraja izlaenja asopisa. I samo globalni spoljanji opis postojeijeh rubrika ovoga asopisa upuuje na njegovu tematsku i motivsku usmjerenost. asopis je teio da kultivie one forme literarno-naunog stvaralatva koje odgovaraju njegovim osnovnim programskim idejama, vezanijem prvjenstveno za crnogorsku epsku batinu. U takvoj epskoj orijentaciji u asopisu su posebno mjesto zauzeli programski intonirani tekstovi. Uz to osobito je prisutna usmena narodna i umjetnika epska knjievnost. Epskoj narodnoj tradiciji kakva je bila u Crnoj Gori odgovarali su brojni folklorni anrovi poput: zapisa opisa obiaja pripovjedaka iz narodnoga ivota pa i putopisne proze. I uz veliki broj iz saradnikog sastava mladijeh pisaca koji su u svoje poetsko tkivo unosili nove tonove i forme izraza lirika nije dobila ono mjesto koje je imala u ranijim asopisima. Tako su se javili uz ve armisane pjesnike knjaza/kralja Nikole Jovana PopoviaLipovca Filipa Kovaevia Jovana Sundeia mnogi drugi mladi i novi pjesnici: Radoje RoganoviCrnogorac Savo Raeta ivko Dragovi Milan Mirkovi. Iz drugijeh sredita priloge su davali pjesnici: Jovan Dui Jovan Jovanovi Zmaj Josip Bersa Ljubomir Nenadovi Lazo Kosti i Aleksa anti koji je objavio ak petnaest poetskijeh priloga a potpisivao se najee Aleksa ili Aleksa Ristov. U devet nastavaka asopisa objavljen je i epski spjev Sima Popovia Osvojenje Bara. U stvari epska poezija usmena narodna i pisana sa pripovijetkama iz narodnoga ivota osnovni je anr izvorne umjetnike knjievnosti. Proza je zastupljena u djelima autora: Sima Matavulja koji je objavio dvije pripovijetke Milana Savia Filipa Kovaevia T. K. Popovia 240
V. Zoria (ena) Ravia Milivoja Srbinia Sava St. Radulovia V(ia) Trifkovia Mihaila St. Riznia M. V. Ivanova Marka Cara Ivana evia i drugijeh. Veina pripovjedaka ovih autora je ve u samom podnaslovu odreena kao crtica ili slika iz narodnoga (crnogorskog) ivota to izriito upuuje na folklornu usmjerenost njihove grae. Od prevedene proze treba spomenuti pripovijetku Lava Nikolajevia Tolstoja ivi mrtvac, te priloge E. L. Markova putnike crtice A. N. Krasnova i drugijeh. Posebno je mjesto u asopisu zauzela i putopisna proza sa izrazitijem etnografskoistorijskim folklornijem i biografskim elementima. Po brojnosti objavljenijeh priloga istie se urednik asopisa Lazar Tomanovi koji je publikovao ak deset priloga Jovan F. Ivanievi dva a Nikola Vuini Luj Vojnovi Uicki i S. . P. (Senjo akovi) po jedan. U ukup nome asopisnom sadraju pa i u prisustvu pripovjedne proze tvorevine crnogorskijeh autora su, kao to se vidi, skoro neprimjetne. No, ipak, osnovni je sadraj asopisa Nove Zete proet programskijem opredjeljenjem o razvitku i napretku crnogorske knjievnosti i kulture na narodnoj osnovi. Ve je istaknuto da je 90ijeh godina XIX. vijeka osnovano Drutvo Gorski vijenac na Cetinju (1894). Drutvo je, kako su to naveli u svome programu imalo za cilj da unaprjeuje duhovni ivot Cetinja i cijele Knjaevine; da razvija i popularizuje kulturu i prosvjetu da izdaje prije svega knjievni list; organizuje neku vrstu retorikog agona u organizovanijem veernjim beedama da podupire zabavu solo pjesmu i muziku pa ak i gimnastiku koja je trebalo da snai i podie ratniki moral sredine epsku muevnost crnogorskoga ovjeka. Upravo tri i po godine poslije Nove Zete u okviru ovoga drutva pojavio se novi knjievni mjesenik asopis Lua. Za razliku od prijethodnijeh publikacija koje su ureivali pojedinci Lua je ispoetka izlazila u ureivanju knjievnog odbora113 a potom pod urednitvom Lazara Petrovia. Devedesetijeh godina XIX. vijeka kad je pokrenut asopis Lua, u knjievnostima kontaktnih naroda sve su se vie ukrtale proimale i sueljavale razliite knjievne orijentacije: literarna strujanja koja su dopirala iz zapadnoevropskijeh modernistikih izvora prije svega iz francuske
Lua je u stvari prvi crnogorski knjievni asopis u izdanju institucije Drutva Cetinjske itaonice Gorski vijenac, koje je osnovano 1894. godine. Drutvo je imalo odreene zadatke: da podstie stvaralatvo mladijeh da razvija viteke vrline i da iri prosvjetu i knjievnost. Predednik drutva Gorski vijenac bio je Ilija Plamenac, a odbor je okupljao poznate knjievne poslenike: ivka Dragovia Mila Kovaevia Jova Ljepavu Filipa Kovaevia Lazara T. Perovia dr. Lazara Tomanovia Radoja Roganovia muziara Roberta Tolingera Miloa Kapia i ura padijera.
113
241
Milorad NIKEVI
i njemake literature. Realizam kao vodei stilski model u drugoj polovini XIX. vijeka, razarale su upravo te nove avangardne orijentacije i tendencije. I na tematskome i motivskom planu ali mnogo vie na jezikome morfolokom sintaksikome i stilistikom planu dolazi do niza promjena. No uprkos takvijem snanim stilistikodezintegracionijem prodorima prije svega u srpskoj hrvatskoj i slovenakoj knjievnosti crnogorska literatura krajem osme i devete decenije XIX. vijeka ostala je kao vrsti rezervat i bastion prijethodne stilske formacije romantizma. Romantika upravo u tome vremenu dostie u Crnoj Gori svoj zenit. Poblie u romantiarskom zanosu na Cetinju je vladalo uvjerenje da e se u toj knjievnosti sauvati prije svega narodno obiljeje (prolost naroda, ivot narodni) jezikosemantiko obiljeje naroda (oeanje plemenske zajednice junatvo bistra prirodna emanacija duhovnosti crnogorskoga nacionalnog ivota). Upravo na toj liniji knjievni asopis Nova Zeta slui kao dokumenat takvog knjievnog raspoloenja a knjievni asopis Lua ostaje kao edoanstvo prevazilaenja i splanjavanja takvijeh ustaljenih i okamenjenijeh orijentacija i tendencija. U takvom ali ne uvijek otrom sueljavanju idealizma tj. romantizma, realizma i estetizma modernijeh pravaca, jo dalje je otiao Knjievni list a asopis Dan nastavie izrazitu tenji da se tradicionalizam potpuno savlada prevazie i da se crnogorsko knievno stvaralatvo ukljui u moderne stilske tokove i procese ne samo kontaktnijeh junoslovjenskih literatura, nego mnogo vie u zapadnoevropske, to jest svjetske knjievne krugove.114 U poreenju s prijethodnijem crnogorskim asopisima Lua je imala drugaiju anrovsku strukturu tematski raznovrsniju i mnogo iru. Dominantni knjievni anr je lirska pjesma a umjetnika tj. pisana epika i epskolirska poezija sasvijem je iezavala sa stranica ovoga asopisa. Lua je objavila oko 250 lirskijeh pjesama to je zapravo mnogo vie nego u svijem prijethodnim knjievnijem asopisima. U lirskoj su poeziji izraavani sveani i emocionalnoprigodni trenuci. Osim lirike pripovijedna knjievnost je dominantna knjievna vrsta. U njoj je objavljeno oko ezdeset raznovrsnijeh pripovjedaka i crtica. Veina pripovjedaka je tematikom i motivikom vezana za domai crnogorski ivot. asopis Lua armisao je nove crnogorske pripovjedae: osim Luke Jovovia i Nikole Kujaia propovjedae koji su se prvi put javili u Prosvjeti s pripovijetkama iz narodnog ivota. Lua je armisala: Andriju P. Jovievia Marka S. Popovia Pera
Radivoje ukovi Knjievna periodika u Crnoj Gori 18351914), Univerzitetska rije Titograd 1986 166.
114
242
Vukia a povremeno i druge preteno ondanje uitelje. Folklorna tzv. seoska pripovijetka iz crnogorskohercegovakoga ivota osnovno tivo crnogorske periodike obogaena je u Lui jo jednom vrstom pripovijetke: sentimentalnodidaktikom prozom malo poznate beogradske spisateljice Milke Grgurove. Ona je objavila vei broj pripovjedaka koje su svojom motivikom vezane za urbani ivot i ambijent grada. Ovamo ubrajamo pripovjedae koji su ivjeli van Crne Gore: ura M. Dimovia Vasa Kondia Rista V. Popovia Mladena Smiljania Sava Senia Novicu Kovaevia Grahovskog te predstavnike mostarskoga knjievnog kruga Svetozara orovia i Aleksu antia. Kao i u prijethodnom asopisu zapadnoevropska proza nije dovoljno prevoena i zastupljena. U Lui je, ipak, dominantna sentimentalnoromantiarska ruska pripovijetka Mihaila Garina Mihaila Jurevia Goldstajna Nikole Mihailovia Karamazina pa ak i pripovijetke Aleksandra Sergejevia Pukina. Prema tome ruska pripovijetka i domaa folklorna proza osnovni su tipoloki sadraji asopisa Lue. Zauuje da asopis koji je izlazio u vrijeme intenzivnog prodora modernistikijeh pravaca, ne donosi prozu aktuelnih ruskih spisatelja Tolstoja, Gorkog, Dostojevskog ehova evenka i drugijeh koji su sve vie bili prisutni u knjienoj periodici ostalih kontaktnijeh naroda. Osim lirike i pripovjedne knjievnosti Lua je njegovala naroito narodne umotvorine. Odlomke iz drama i dramskijeh spjevova nije objavljivala. Bez obzira na to to je izlazila u vrijeme snanoga prodora modernistikijeh pravaca orijentacija i tendencija svojim je osnovnijem sadrajem Lua ipak ostala okrenuta tradicionalnoj knjievnosti i crnogorskoj narodnoj prolosti. Rijeju ostala je asopisom literarnofolklornog usmjerenja. S tijem se asopisom povezuje izlaenje novoga knjievnog mjesenika Knjievni list. Pokrenulo ga je programski i ekonomski objedinjeno drutvo Gorski vijenac i Cetinjska itaonica. I ovaj mjesenik kao i prijethodni imao je kolegijalni uredniki odbor: Luka Tomanovi ivko Dragovi Danilo Gatalo Mirko Mijukovi i Savo P. Vuleti. Iz Pravila Drutva Cetinjske itaonice i Gorskog vijenca vidi se da je izdava vodio rauna o zadacima Knjievnog odbora u izdavanju asopisa. Odbor je morao da prati savremeni razvitak literature, na prvom mjestu nae i slovenske, po mogunosti i strane. Opredijelivi se, dakle, za savremenije koncepcije u ureivanju lista oetila se ujedno i tenja da se izae iz stanja umalosti, da se otvore novi i iri knjievni horizonti. Bez obzira na to to je jo uvijek naglaavana knjievna tradicija linija narodnoga pravca koju je sintetizo243
Milorad NIKEVI
vao u svom Gorskom vijencu veliki na pjesnik, vladika Rade, istaknuta je i potreba otvorenosti lista prema duhovnome stvaralatvu velikijeh naroda, posebno na uspostavljanju vrijeh dodira i veza sa Slovenstvom, osobito sa svjetskom ruskom knjievnou.115 Ipak, u programskome uvodniku naglasak je na domaem stvaralatvu. Knjievni list je pokrenutu osvitu XX. stoljea u vrijeme kad su se u knjievnom ivotu junoslovjenskijeh naroda sve vie vodile une rasprave o perspektivama i usmjeravanjima crnogorske periodike. Glasnija struja okupljena oko vodeijeh knjievnih asopisa iz drugijeh kulturnih sredina naroda u okruenju ispoljavala je miljenje o povezivanju svijeh vanijih knjievnijeh periodinih publikacija. Druga malobrojnija bila je orijentacija koja je tvrdila da uz vodee asopise treba osnovati i regionalnu knjievnu periodiku pogotovo u knjievno nerazvijenijim podrujima. Takvijem sueljavanjem obojena je i knjievna periodika u Crnoj Gori pa je i Knjievni list kao i mnogi drugi (dubrovaki Sr, zadarska Zora i dr), svrstan u pokrajinske asopise. U urednikome krugu Knjievnog lista vodeu rije imale su novajlije (poetnici u literaturi): Mirko Mijukovi pripovjeda Savo Vuleti i Danilo Gatalo. Njih trojica odredili su strukturu asopisa. vrsto su utvrene rubrike: Nauka i beletristika, Umjetnost, Nove knjige i listovi, Ocjene i prikazi, Prosvjetno-knjievne biljeke i Razne biljeke koje govore o sadrajnoj orijentaciji Knjievnog lista. U stvari umjesto literarno-folklorne Lue, veoma malo vezane za vitalna pitanja u knjievnoj i kulturnoj stvarnosti Crne Gore, prireena je publikacija nauno-literarnog smjera, programski vre vezana za istorijsku prolost i savremeni ivot u Crnoj Gori.116 lanovi ureivakog odbora ujedno su i glavni saradnici i nosioci knjievnijeh orijentacija i sadraja asopisa. Vie od ezdeset najvanijih literarnijeh priloga koji su tampani u asopisu potiu iz pera urednika Sava Vuletia Mirka Mijukovia ivka Dragovia Lazara Tomanovia i Danila Gatala. Ako se autorizovanijem radovima pribroje i njihovi nepotpisani tekstovi te prilozi koji su preuzeti iz drugijeh periodinih publikacija (prilog Iva ipika Aleksandra Sandia Jovana ivojinovia) moe se rei da je vie od polovine literarnijeh tekstova vezano upravo za imena iz ureivakog odbora.
Pravila drutva Cetinjska itaonica i Gorski vijenac, Cetinje 1900. Pravila su potpisana od sekretara Filipa Kovaevia predednika Gorskog vijenca Ilije Plamenca i sekretara Mirka Mijukovia. 116 Radivoje ukovi Predgovor knjizi Sonje LadenekMunda i dr Miroslava Luketia Lua, Knjievni list Dan (Bibliografija) Cetinje 1978 19.
115
244
Lirska pjesma kao osnovni anr i izraz mladijeh pisaca toga vremena nije dobila sredinje mjesto u ovome asopisu. U toku dvogodinjeg izlaenja objavljeno je svega dvadeset i est pjesama od kojijeh su neke ak pretampane iz druge periodike. Po prvi put su se javili novi saradnici svojim poetskijem prilozima: Stevan Petrovi Njego Sekula Drljevi i pjesnici izvan Crne Gore: Spasoje Ili koji je objavio pjesme i pripovijetke i Mihajlo Milanovi autor zbirke pripovjedaka pod naslovom Bosanke, izdate u Sarajevu 1902. godine. Narativni anrovi: novele, pripovijetke i crtice mnogo su vie zastupljene u Knjievnom listu. Posebno se istie pripovjeda Savo Vuleti koji je u to vrijeme vie saraivao u vojvoanskom Brankovom kolu, beogradskom Delu i sarajevskoj Bosanskoj vili. Meutijem ove je ipak objavio pet pripovjedaka, od kojijeh je neke uvrstio u svoju poznatu zbirku Proste due (1905). Uz njega svakako treba spomenuti pripovijetke Luke Jovovia i prozu ve spomenutog pjesnika Mihaila Milanovia Spasoja Ilia Novice KovaeviaGrahovskog Andrije Jovievia Ivana Stojanovia Iva ipika i dr. Zauuje da Knjievni list nije, kao to su to radili prijethodni asopisi publikovao niti jedan putopisni prozni tekst mada je poznato da su se pojedini crnogorski pisci upravo u to vrijeme javljali s putopisnom i memoarskom prozom izvan Crne Gore. Osim pripovijetke s folklornijem sadrajima asopis je kultivisao istorijske rasprave s motivima iz politikog i kulturnog ivota i istorije crnogorskog naroda. Dodamo li ovome naunopopularno i zabavno tivo i neto rjeu usmenu narodnu lirsku i predajnu knjievnost te prijevode ruske francuske i njemake literature iscrpili smo gotovo sve knjievne sadraje asopisa koji se javio i ugasio u osvitu XX. vijeka. Cetinjski asopis za nauku i knjievnost, Dan, predstavlja ogledalo periodine publikacije (naalost trajao je svega dvije godine (19111912) i nestao u predveerje Balkanskijeh ratova). U knjievnoj istoriji smatra se najboljijem i najmodernijim knjievnonaunijem asopisom nezavisne Crne Gore. Preko njega su se transportovala i objedinjavala knjievna nauna i kulturna stremljenja koja su se prelamala ne samo u crnogorskom kulturnoprosvjetnome prostoru nego i mnogo ire pojave koje su dopirale iz junoslovjenskijeh zapadnoevropskih i istonoevropskijeh tj. ruskih literarnijeh izvora i kulturnih centara. Preko asopisa Dan, njegove literarne zionomije i unutranje strukture moemo pratiti ponajprije njegovu sadrajnu stranu ali otkriti znaaj i doprinos pojedinijeh saradnika ponajvie doprinose i znaaj njihovih urednika koji su svojijem prilozima 245
Milorad NIKEVI
i koncepcijom ureivanja dali znaajan doprinos tome da asopis dobije moderniji sadrajni prol i savremeniju periodinu zionomiju. Knjievni asopis Dan pokrenut je 1911. godine na Cetinju pod urednitvom dvojice mladih, kolovanih ljudi, koji su tek trebali da se predstave javnosti,117 dr. Nikole kerovia i izvanjca pjesnika i pripovjedaa Duana S. ukia. asopis je u prvom redu imao zadatak da zadovolji jedan prosvjetni nedostatak u Crnoj Gori, pa tek onda da bude smotra knjievnijeh naunih i drugijeh dostignua. Drutvene naune i kulturne prilike uslovile su da on postane zajedniki arhiv svim granama naunog i strunog ispitivanja. U ondanjoj Crnoj Gori bez obzira na visoke estetike i literarne domete koje su svojijem tvorevinama ostvarili Petar I. i Petar II. Petrovi Njego Stefan Mitrov Ljubia i Marko Miljanov Popovi knjievni i nauni ivot u vrijeme spomenutijeh prijethodnika nije se razgranao do te mjere da bi svaka njegova grana mogla pretendovati na poseban organ tj. asopis s posebnijem ogranienim specijalistikijem zadatkom. Upravo su zbog toga urednici uki i kerovi u svome programskom oglasu zionomiju asopisa Dan prilagodili potrebama drutvenoga, naunog i prosvjetnokulturnoga trenutka zemlje. Pri tome su kao vano naelo u poslu oko njegova ureivanja istakli svoj tolerantan stav prema slobodnom nainu naunog raspravljanja i knjievnoga stvaranja: Svako zalaenje u stranaki ivot u oblasti klizavih politikih aluzija iskljuivali su namjenom svog asopisa. Dan je morao da zadovolji i drugu potrebu: da bude produetak napora literarnijeh tendencija i orijentacija koje su zapoete u ranijim cetinjskijem asopisima i dnevnim listovima. S obzirom na to da je u novije vrijeme u knjievnoj periodici bilo vie rijei o analizi knjievnog sadraja asopisa Dan,118 neemo se opirnije zadravati na tijem problemima. Dodaemo samo to da su za razliku od kriterijuma i mjerila koja su primjenjivana u ureivanju ranijih crnogorskijeh asopisa urednici dr. Nikola kerovi i Duan S. uki u odabiranju knjievnijeh priloga polazili najprije od estetikih kriterijuma. eli su zapravo povienjem umjetnikoestetikog kriterijuma da podignu svoj asopis na vii ureivaki nivo. Takva je orijentacija uslovljena prije svega estetikom diferencijacijom do koje je u crnogorskom knjievnom ivotu dolo poetkom XX. vijeka.119 Naime, u krugu pisaca ovoga vremena jo
117 118
Vojislav Nikevi Analiza knjievnog sadraja asopisa Dan, Stvaranje, br. 10 Titograd 1968.
Milorad Nikevi Koncepcije i literarne tenje Duana S. ukia u asopisu Dan, Revija br. 3 Osijek 1987 262271.
119
Dr Nikola kerovi Kako je Dan dobio ime Zapisi knj. VI sv. 3 Cetinje 1930 185.
246
uvijek su snano ispoljavane prijethodne tendencije: ponajprije iz zaviajne nacionalnofolklorne epskodidaktike tradicije iz romantinoegzaltirane knjievnosti Nikole I. Petrovia Jovana Sundeia Sima Popovia pripovjedaa Luke Jovovia Andrije Jovievia i Sima Matavulja. Drugi refleks je bio intenzivniji u odjeku vojislavizma duievskorakievskog estetizma i novijih knjievnijeh izama, orijentacija, smjernica i tendencija. Znai onijeh poetskih struja koje je u zapadnoevropskom knjievnom krugu armisao pokret moderne. Zahvaljujui irokom obrazovanju urednika kerovia i ukia znalaca nekoliko svjetskijeh jezika asopis Dan je dobrim djelom zatvorio stranice piscima koji su stvarali pod uticajem crnogorske folklornoepske i romantiarskonacionalne tradicije. On je nastojao da u domae knjievne prilike unese snanije modernije i svjeije literarne tonove; savremenije struje i forme. Otvaranje asopisa novijem zapadnoevropskim literarnijem prodorima ruskim modernijim sferama podsticajima i dodirima dolo je kao poljedica njegova nastojanja oko kulturnog zbliavanja naroda slovjenskog porijekla. Budui da su se uoi balkanskijeh ratova u vrijeme nacionalnih previranja traila rjeenja knjievnog i jezikog jedinstva Srba Hrvata i Crnogoraca Dan je tom jedinstvu (zahvaljujui upravo ukiu i keroviu!) davao svoj puni doprinos objavljujui priloge hrvatskijeh srpskih slovenskijeh i crnogorskih pisaca. Uz to je koliko je prostor dozvoljavao redovno obavjetavo svoje itaoce i pretplatnike o literarnijem pojavama i knjievnim zbivanjima u svijem kontaktnim nacionalnijem knjievnostima. Kako su domae knjievne prilike bile veoma skuene anrovski nerazvijene urednici su bili svjesni da se asopis moe jedino armisati ako se orijentie na objavljivanje literarnijeh priloga avangardnih pisaca sa strane. Stoga su prilozi iz zapadnoevropskoga knjievnog kruga posebno iz ruske literature veoma prisutni na njegovijem stranicama. Za dvije godine svoga neredovnog izlaenja ovaj je asopis objavljivao preteno prijevode narativnijeh pisaca iz svjetske knjievnosti. Pripovijetkama su se predstavili: Maksim Gorki L.N. Tolstoj Leonid Andrejev A. Kuprin Oskar Vajld Jan Neruda Teneromo Karlo Anderle i dr. Domai pripovjedai mnogo su manje zastupljeni. Od crnogorskijeh autora Dan je objavio deset poslanica Petra I. Petrovia Njegoa120 i dvije pripovijetke Nikole kerovia: ivot i Prvi put. Obje pripovijetke se i svojijem tematsko-motivskim svijetom i svojijem izrazom umnogome izdvajaju u poseban krug savremene narativne proze, ali po psihologiji i moralu
120
Filip Radievi Grahovske starine. Pisma Sv. Petra Dan br. 34 I/1911.
247
Milorad NIKEVI
ostaju u sferi tradicionalnoga ivota i svijeta. Urednik Duan S. uki po vokaciji vie pjesnik, predstavio se samo s jednom impresivnom crticom i s jednijem proznim tekstom Okovane due, a Milorad M. Petrovi je pod zajednikijem naslovom Senke, objavio dvije kratke impresionistike crtice Jastreb i Bor. Bez obzira na to to je Dan izlazio neredovno, u toku dvije godine ipak je dao izuzetan doprinos razvoju knjievnokulturnoga ivota Crne Gore. U situaciji kad su domae knjievne prilike bile umnogome skuene, uprkos mnogim materijalnim nedaama koje su ga pritiskale, uspio je izrasti u moderan asopis ... Dan je meu ostalim crnogorskim periodinim publikacijama do Prvog svjetskog rata mogao postati najugledniji, najbolji ureivani nauno-beletristiki asopis zahvaljujui vanrednoj obavijetenosti i pouzdanom estetskom mjerilu njegovih urednika kerovia i ukia.121 Uz asopise i listove knjievne orijentacije koji su svojijem literarnim prilozima, tematikom i motivikom, doprinosili ukupnom razvoju crnogorske knjievnosti svakako treba pribrojiti asopis za prosvjetnopedagoka pitanja Prosvjetu. U trinaest godita izlaenja Prosvjeta je stekla glas jedne od najvanijih i najarmativnijih strunijeh i naunih publikacija, registratora i regulatora crnogorskijeh prosvjetno-pedagokih i crkvenijeh kretanja. Pokrenuta kao list za crkvu i kolu u ureivanju ondanjega ministra prosvjete i crkvenijeh djela Jovana Pavlovia Prosvjeta je u odreenim periodima mijenjala i svoju zionomiju strukturu a i svoje urednike. U knjievnoj istoriji istie se da je svoje najvee struno i stvaralakoumjetniko zrenje dobila pod urednitvom pjesnika i rodoljuba Jovana Sundeia dok su program i zionomija asopisa ostali gotovo isti u vremenu kad ga je ureivao prof. Jovo Ljepava. Letiminijem prijegledom nije teko ustanoviti da je uz svoju ustaljenu sadrajnu strukturu u ureivanju J. Pavlovia u Sundeievom ureivanju Prosvjeta postala anrovski i tematski ira i sadrajno razgranatija. Osim ustaljenijeh i ve od poetka ksiranih rubrika koje su se sadrajem preteno odnosile na crkvu i kolu Sundei je proirio tematiku asopisa na naunom i umjetniko knjievnom planu. Zbog toga je Prosvjeta danas znaajan izvor ne samo za prouavanje dosega pedagokodidaktike i crkvene misli i literature nego prije svega predstavlja znaajnu panoramu lozofskodidaktikijeh psiholokih i etikijeh lanaka istorijskih priloga i biljeaka. A uz to i smotru literarnobeletristikijeh radova usmene i pisane knjievnosti. Orijentisana u periodu Sundeieva ureivanja na reprezentiranje i objavljivanje folk
121
Vojislav Nikevi isto 10821083.
248
lornoliterarne grae prevashodno na objavljivanje narodnoga usmenog blaga: lirskijeh enskih i djeijih kao i epskijeh (junakih) pjesama narodnijeh pria poslovica izreka i zagonetki122 Prosvjeta je znaajna po tome to je publikovala tvorevine domae umjetnike knjievnosti. U njoj je objavljeno oko trideset lirskijeh pjesama ponajvie iz pera J. Sundeia Radoja Roganovia Filipa Kovaevia Marka Popovia i dr. Pripovijetka je srazmjerno manje njegovana. Objavljeno je svega deset pripovjedaka koje su svojom tematikom i motivikom usmjerene, kao i u drugijem naim publikacijama na narodne sadraje i etnografske elemente. Posebno se svojom tematikom istiu prie Nikole Kujaia (pod pseudonimom N. P. Korjeni) Luke Jovovia Toma A Bratia Marka S. Popovia i na kraju pripovijetke nepoznatijeh autora Ko s nepravde strada utjehi se nada i Novo vino (1894) te putopisna crtica Filipa Radievia Posjeta manastira Morae Mitropolitom Mitrofanom (1890). Ocjenjujui knjievne priloge autora u asopisu Prosvjeta, Duan J. Martinovi je izrekao kritiki sud da veina naznaenijeh pisaca u svojim radovima pokazuju vie ambicije nego predispozicije i knjievne darovitosti.123 Svoju posebnu knjievnu misiju u drugoj polovini XIX. vijeka i u prvijem decenijama ovoga stoljea odigrae poput Crnogorca i Crnogorke, i zvanini politiki list crnogorske vlade Glas Crnogorca. Iako su njegove stranice bile namijenjene tumaenju zvanine politike upravo zbog toga to su ga ureivali veoma obrazovani kulturni poslenici i ljudi od pera on nije mogao a da ne apsorbuje neponovljivo knjievno raspoloenje, kada je pjevalo cijelo Cetinje kako ree Simo Matavulj.124 Egzistirajui u dugome razdoblju, Glas Crnogorca je unio uz ostalo i obilje literarne grae. Prema sudu Nika S. Martinovia ovaj list ne sadri samo izvanrednu politiku grau, ve dragocjenu grau iz istorije nae knjievnosti. Svi dragocjeni intelektualci, koji su se bavili knjievnou i novinarstvom, saraivali su u njemu. Osim Crnogoraca, u njemu su saraivali, takoe, i najeminentniji jugoslovenski knjievnici i naunici.125
U Prosvjeti, u redakciji J. Sundeia objavljeno je 86 lirskijeh pjesama 5 epskih i 63 prie zatim 707 narodnijeh poslovica i izreka i peko 300 zagonetki. Ove knjievne stranice u asopisu Prosvjeta su bez sumnje i najvaljanije, predstavljaju one, neosporno, doprinos poznavanju crnogorske narodne knjievnosti (Dr Duan J. Martinovi Knjievnost u asopisu Prosvjeta 18891901, Bibliografski vjesnik br. 23 Cetinje 1977 3234). 123 Dr Duan J. Martinovi isto, 35. 124 Simo Matavulj, Biljeke jednog pisca Srpska knjievna zadruga Beograd 1939 95. 125 Dr Duan J. Martinovi isto 46.
122
249
Milorad NIKEVI
Glas Crnogorca je od svoga starta, uz niz drugijeh literarnih vrsta i anrova sporedno njegovao poeziju a daleko vie pripovijetke. Ve 70ijeh godina XIX. vijeka u njemu srijetamo pripovijetku Stefana Mitrova Ljubie Pop Androvi novi Obili, pripovijest patrovska druge polovine osamnaestog stoljea. Godita 1873. i 1879. Glas Crnogorca objavio je dvije pripovijetke Vuka Vrevia Rinjanina Narodna presuda vjerne pa razvjerene evojke i Jedan mu a dvije ene. Osamdesetijeh i devedesetih godina XIX. vijeka publikovano je ak sedamnaest njegovijeh pripovjedaka. uro T. Perovi saradnik i drugijeh periodinih publikacija objavljuje u Glasu Crnogorca tri pripovijetke: Put u pakao, Hajduk Nikac Strahinja i Srea iznenada. I poznati pripovjeda druge polovine XIX. vijeka Luka Jovovi objavljuje u G1asu Crnogorca pripovijetke: Osveta, Otmica, Ko nee epom on e vrnom, od kojijeh je zadnja ula u njegovu zbirku Pripovijetke iz crnogorskog ivota, knjiga I (1895). I Jovoviev savremenik pripovjeda Savo Vuleti jedan od urednika i glavnijeh saradnika Knjievnog lista, objavljuje u Glasu Crnogorca svoju pripovijetku Neka jezik slua srce, koju e kasnije uvrstiti u zbirku pripovjedaka Nai ljudi (1910). Marko Dragovi opredijeljen vie istoriji nego literaturi objavljuje u Glasu Crnogorca dvije pripovijesti Posmrtna slava i Carstvu snova, a M. urii se javlja s pripovijetkom Cetinjski etnici laari. Nikac od Rovina (pseudonim Milutina Tomia) objavljuje dvije crtice Prie bez naslova i Kopile. Poznati hercegnovski folklorista Veljko Radojevi publikuje pet pripovjedaka: Na vratlu, Prevareni mladoenja, ena ga izvela na pravi put i sauvala od smrti, Niko bez grijeha, udnovato pismo i Dva prijatelja, a od dvije pripovijetke Sava St. Radulovia Glas Crnogorca objavljuje jednu: I drevna masla ne pomau. Nikola KujaiKorjeni poetkom XX. stoljea objavljuje pripovijetku pod simbolinijem naslovom Rz. Dakle, Glas Crnogorca predstavlja vaan izvor za praenje i upoznavanje ne samo politikijeh prilika u Crnoj Gori ve i literarnih pojava: sagledavanje crnogorske pripovijetke, rast i doseg drugijeh duhovnih proizvoda kulturnoumjetnikoga ivota Crne Gore. Valja svakako spomenuti i to da je na Cetinju u prvijem decenijama XX. vijeka izlazilo vie dnevnijeh i neeljnih listova. Meu njima je najznaajniji ve spomenuti Crnogorski vijesnik (19081914). I on je poput Glasa Crnogorca poedovao u svojoj ureivakoj koncepciji kulturnu rubliku. U njoj su osim tvorevina usmene i pisane knjievnosti domaijeh autora objavljivani i prilozi prijevodne narativne knjievnosti zapadnoevropske i ruske najee. Tako izmeu ostalijeh srijetamo na njego250
vim stranicama priloge: Turgenjeva Tolstoja ehova Gorkog J. Nerude Ripena, Hamsuna, Bajrona, Mopasana i drugih. Godita 1914. pojavio se na Cetinju i Dnevni list (19141915). To je, uz Dnevne novosti, jedina dnevna publikacija, novine koje su naglaeno izraavale antiaustrijski i antimilitaristiki stav protiv njemakog imperijalizma i talijanske iredente. Osim saradnika sa strane, za ovaj list je znaajna i saradnja hrvatskoga pjesnika AugustinaTina Ujevia. U njemu je objavio i svoje uvene novinskopolitiki intonirane tekstove iji je Trst, Slavenska Austrija, Italija i Dalmacija, da bi se, docnije, daleko vie vezao za mladu knjievnu Crnu Goru126 I pjesnik Plave grobnice, Milutin Boji javlja se kao saradnik ovoga solidnog i potonjeg cetinjskog dnevnika. Osim Cetinja kao znaajnoga knjievnokulturnog centra slobodne Knjaevine poslije oslobodilakijeh ratova i denitivnog priznanja Crne Gore kao nezavisne drave vieli smo da izrastaju i drugi nai gradovi ne samo u vana drutvenopolitika i ekonomska sredita nego i u centre prosvjetnokulturnog i knjievnog ivota. Posebno se meu njima istiu Niki i Podgorica te gradovi u Boki Kotorskoj. Oni su se razvijali u specinim istorijskodrutvenijem a donekle i u posebnim ambijentalnokulturnijem uslovima. Nikiki listovi Nevesinje (18981900) i Onogot (18991900) pokrenuti prevashodno iz politikijeh pobuda postae i znaajne knjievnokulturne tribine svoje sredine. Ureivani su od iskusnoga knjievnog poslenika Steva Vrevia127 sina poznatog sakupljaa narodnog usmenog blaga saradnika Vuka StefanoviaKaradia i Baltazara Bogiia Vuka Vrevia Rinjanina. Ti su listovi osim politikijeh lanaka i priloga iz ekonomije, privrede, prosvjete, religije i drutvenijeh nauka, objavljivali u Podlisku i tvorevine usmene narodne i pisane knjievnosti. Tako Nevesinje u svojijem prvim brojevima objavljuje poeziju prigodnoga i rodoljubnopatriotskog karaktera brojnijeh autora: Novice Nikolia Sima obajia Radoja Roganovia (Crnogorca) Cena Raovia Ljubomira Bulatovia Ibrijskog Boa Milatovia Krsta V. Markovia Mila Jovovia Radomira Krivokapia aka Petrovia i drugijeh. Iako ne njeguje pripovijetku i druge ire prozne anrove ipak na njegovijem stranicama srijetamo reportersko-memoarski napis Utisci sa Otroga Nika . Ivankovia i putopisnu prozu Pismo ,Nevesinju s puta po Bosni i Hercegovini autora ukanovia.
Dr Slobodan Vujai Crnogorski knjievni tokovi izmeu dva rata, Obod, Cetinje, 1981 25. 127 Glas Crnogorca, br. 45 Cetinje 1907; Novak Miljani Novinar i knjievnik Stevan Vrevi Boka br. 67 Herceg Novi 1975 221240.
126
251
Milorad NIKEVI
Onogot koji je i tematski i koncepcijski znaio nastavak i produetak Nevesinja, nije na svojijem stranicama donosio poetske tvorevine. Okrenut vie prozi donio je etiri pripovijetke ve armisanoga folkloriste i pripovjedaa Ilije N. Zlatianina i jednu proznu crticu s potpisom S, pod naslovom Pravda (Skaska). I prozni sastav Nikole Korjenia odnosno pripovjedaa Nikole Kujaia Pabirci iz Grahovske prolosti i Crtice iz uskokog ivota objavljene su u Onogotu, te dva prozna teksta Dvije crtice, I Demon, II U zagrljaju i Zafila (istinit dogaaj u Hercegovini 1875. godine) autora sa pseudonimom P. L. M. Omladinski. Bekica obaji je autor memoarskoga spisa Odziv prijatnim uspomenama, a Ivan KalueroviSarap i Lazo Popovi objavljuju putopise Potonji dani u Krimu i prijatne uspomene i Nekoliko dana po srpskim zemljama Mrvice iz Lazove Torbice. Izuzevi pojedine biljeke i sitnije anotacije i informacije o kulturnijem dogaajima sa strane odnosno iz zapadnoevropske i ruske knjievnosti Nevesinje i Onogot nijesu donosili prijevode originalne literature. Samo je Onogot u nekoliko brojeva publikovao pripovijest Marina Milijeija pod naslovom Osveta Pria iz crnogorskog ivota u prijevodu s italijanskog jezika Filipa St. Vrevia. U prvoj deceniji XX. vijeka u Podgorici je izlazio kalendaralmanah Zeta (19081914). To je prva periodina publikacija ove osloboene regije mada je godinu dana ranije u istom gradu izlazio prvi politiki list pod simbolinijem naslovom Slobodna rije. Za razliku od ostalijeh crnogorskih godinjaka, Zeta je koncepcijski i sadrajno bila veoma neujednaena periodina publikacija. Naime od obinoga depnog kalendara bez zabavnopounog dijela u prvijem godinama svoga izlaenja izrae pred kraj svog djelovanja u omanji zbornik literarnijeh strunih i naunijeh radova.128 Ona je izlazila sve vrijeme u realizaciji dotada nepoznatog mladoga knjievnog poslenika Gligorija (Gliga) N. Pejanovia. Osnovni anr u Zeti bila je prigodna pounodidaktika i patriotska lirika ponajee iz pera Miuna Pavievia kasnije tvorca hipertroranijeh anegdota u brojnim knjigama. Osim njegovijeh pjesama javljaju se i poetske tvorevine refleksivnoga i eleginog tona: Nikole Berberovia Gavrila Gorinovia Stevana Duia Mitra Drecuna Mila Jovovia Jova Zagore Filipa Kovaevia Jovana Sundeia i Nikole I. Petrovia. Meu prosjenim poetskim vrijednostima posebno istiemo refleksivnu poeziju
Radivoje ukovi Kalendar almanah Zeta (19001914) u knjizi: Crnogorski almanasi..., 111.
128
252
modernog izraza Sl. Gortakovia pod ijim se pseudonimom vjerovatno krije ime pjesnika i pripovjedaa Borislava Sl. Minia.129 Na drugom mjestu po prostoru i znaaju istiu se pripovijetke iz narodnoga ivota. Jovo Zagora pretenduje da u crtici rtva jedne ljubavi impresivno opie ivot Podgorice u tursko doba. Na taj nain godinjak je postao prva crnogorska publikacija sa prozom iz varokog podgorikog ivota iji poetak se nalazi u Pejanovievoj crtici Bjegunac, objavljenoj u somborskom Golubu. Svojom tematikom istie se i pripovijetka poznatoga skupljaa narodnijeh umotvorina Ilije Zlatianina Pop junak, Ko dobro ini zlu se ne nada. Posebno se izdvajaju i dvije pripovijetke Borislava Sl. Minia Moja milovanja, Otpor jednog roba i Osvetnik i lirski prozni zapisi Na izvoru, To je bila no i U pustinji, Miuna Pavievia koji tematski ine poseban ciklus. Radovan Perovi Tunguz pripovjeda veoma obimnog opusa, objavio je pripovijetku Rodni kamen, a pop R(isto) M. Popovi upi pie pripovijetku sa simbolinijem naslovom Ratnikova pjesma. To je iva slika iz sadanjosti. Dodamo li novelu Sava P. Vuletia ta je negda bilo, prevedenu pripovijetku iz zabavnog ivota Maksima Gorkog Boleslav, Bodlerovu crticu ovjek i more i lirski obojenu prozu nepoznatog autora Pjesma starog vojnika, iscrpili smo sve narativno-pripovjedne forme kalendaraalmanaha Zeta. I na kraju treba rei da je taj godinjak i sadrajnotematski i stilskojeziki bio vezan uz svoju zaviajnu podgoriku i zetsku problematiku. Knjievni godinjaci u Boki Kotorskoj pokretani su zato to je trebalo da poslue kao znaajne kulturne edicije u otporu i prevlasti strane preteno italijanske kulture i dominacije stranijeh jezika koji se sve vie udomaivali u javnome i svakodnevnom ivotu. Prvi zaeci i planovi o pokretanju takvijeh periodinih knjievnijeh publikacija javili su se u kotorskim kulturnoumjetnikijem drutvima prije svega u Jedinstvu (1838) i Slovjenskoj itaonici (1839). Tako ve poetkom 70ijeh godina XIX. vijeka srijetamo prve planove i projekte pokretanja godinjaka koji su trebali da se usredsrijede na domau tematiku da ire kulturu i pismenost na narodnom (crnogorskom) jeziku. Po svoj prilici, takva je orijentacija postala mnogo intenzivnija u vrijeme poslije gaenja Srpsko-dalmatinskog magazina 1873. godine koji je sve vrijeme obavljao znaajnu narodnosnu misiju na cijelom Dalmatinskom i Crnogorskom primorju. Upravo e iz tijeh
Branko Banjevi Crnogorska poezija druge polovine XIX vijeka predgovor u knjizi: Pleme za oblakom (Crnogorska poezija druge polovine XIX vijeka) Graki zavod Biblioteka Lua Titograd 1973 3133.
129
253
Milorad NIKEVI
projekata izrasti tri znaajna godinjaka koja su izlazila u Boki Kotorskoj zabavnik Boka Kotorska (18821883); Srpski magazin (18961897) i Veliki ilustrovani kalendar Boka almanah literarnonaunoga smjera koji izlazi od 19091914. godine. Zabavnik Boka Kotorska za oba godita 1882. i 1883. godine izaao je u Boki Kotorskoj u redakciji svjetenika Jovana aria.130 Orijentisan na irenje puke prosvjete, njegovanju literarne i kulturne tradicije, povjesnice narodnog jezika vjerske tolerancije urednik Jovan ari dao je ton i obiljeje tom almanahu. Polazei od tijeh opredjeljenja shvatajui trenutak nacionalnih potresa u bokokotorskom regionu ari je koncepcijski i sadrajno podredio svoj kalendar upravo tom trenutku. Stoga nije udno to je elio na reprezentativnijem primjerima proze S. M. Ljubie i V. Vrevia da prui obrasce istog narodnog jezika naglaavajui i zahtijevajui od mladei da Ljubiina i Vrevieva djela danomice iz ruku ne izmeu iz razloga to su ti zaviajni pisci ponajprije svjei jezikoslovci i ljudi od pera.131 Uz naunopopularne i zabavnopoune priloge koji su ujedno osnovni sadraj zabavnika Boka Kotorska je na svojijem stranicama donijela nekoliko lirski intoniranijeh pjesmica Petra Sundeia urednika Jovana aria i po jednu pjesmu najlirinijih i najsublimnijih pjesnika srpske romantike: Branka Radievia i Jovana JovanoviaZmaja. Ipak osnovno tivo zabavnika inile su narodne pripovijetke basne i pitalice te nekoliko priloga umjetnike proze. Piui o zabavniku Radivoje ukovi utvrdio je da su svi prilozi narativne knjievnosti imali osim zanimljivog sadraja izrazito naglaenu pounu komponentu. Otuda su prireivana tiva pisana po ugledu na ondanje didaktikopoune itanke.132 Svakako, osim narodne prie u kojoj je pouka ksirana naslovom zgusnute narodne izreke Dobar glas daleko se uje, svojom sadrajnom vrijednou istie se i pripovijetka prevedena sa slovenakog jezika Srea i nesrea, potpisana inicijalima A. M. Takoe se istiu i crtice nepoznatijeh autora sa naslovom Siderland: Iz ivota jednog bankara, Rastanak, Marija i Draginja, te crtica Moja Ema, za koju je reeno da je napisana po italijanskom. Ovamo se mogu pridodati i prevedene crtice sa italijanskog jezika, nepoznatog autora, Dan na Meden i Na moru. Istiu se i prevedene crtice J. aria iz lista Vrtec, sa naslovom Jovan Stojkovi i njegova smrt. Treba naznaiti i crticu autora J. Varijaia Prekasno, pa smo iscrpili sve pripovjedne forme ove znaajne publikacije.
131
Radivoje ukovi Zabavnik Boka Kotorska u knjizi: Crnogorski almanasi... 145146. Nai knjievnici Vuk Vrevi i Stefan Mitrov Ljubia Boka Kotorska Kotor II/1883 17. 132 Radivoje ukovi isto 152.
130
254
Sredinom 90ijeh godina XIX. vijeka Ljubiin saplemenik Dionisije Mikovi pokrenuo je u Risnu godinjak pod nazivom Srpski magazin. Risanski godinjak trebalo je da svojom pojavom nadomjesti omiljeni knjievni almanah Srpsko-dalmatinski magazin najistaknutiju periodinu publikaciju na cijelome mediteranskom jugu asopis koji je izlazio s prekidima vie od tri i po decenije (18361873). Uplivisan tradicijom svojeg prijethodnika, Srpski magazin je pripadao revijama istorijskofolklorne orijentacije. O tome najbolje edoi njegova struktura u kojoj je graa rasporeivana u dvanaest korpusa: Srpske pjesme, Pripovijetke iz srpskog ivota, Istorijski dio, Razni spisi, Srpski narodni obiaji, ivotopisi, Putopisi, Stara pisma, Srpske narodne pjesme, Srpske narodne pripovijetke, Knjievni prikaz i ocjene i Privreda. Ujedno sve ovo ukazuje da je godinjak poput Srpsko-dalmatinskog magazina njegovao srpsku folklornu knjievnu produkciju ali i izvorno knjievno tivo prevashodno umjetniko: rodoljubnopatetinu i egzaltiranu poeziju i rjee prozu. Navodimo samo neka poetska imena: Aleksu antia Steva P. Beevia Andra Gavrilovia Osmana ikia Dragutina Ilia Stevana Lukovia Dionisija Mikovia i druge. U dva svoja godita Srpski magazin je objavio svega etiri pripovijetke. U pripovijesti Bez kue i kuita, bokeljski pripovjeda Milivoje Srbini tj. Aleksandar Mitrovi u alegorino-simbolinoj slici prikazuje porobljenu Boku.133 I u pripovijetkama Marka S. Popovia Staro i novo doba i Kavedija idealizuje se (slino kao u nekijem pripovijetkama Janka Veselinovia) stari tradicionalni ivot etika i moral toga svijeta. I u crtici Dobro se svrilo Bogdana R. Milanovia istie se moralna pouka. Sve ove pripovijetke u osnovi nose patriotske sadraje s naglaenom moralnom poukom i tendencijom. Treba rei i to da je Srpski magazin bio iroko otvoren za narodno stvaralatvo i po brojnosti objavljenijeh priloga pribliava se cetinjskoj Lui. Okrenut regionalnoj duhovnoj tradiciji nastavljajui program narodnog prosvjeivanja i njegovanja domaeg jezika Srpski magazin je predstavljao periodinu publikaciju u kojoj se odslikava narodna dua; revija koja je pomogla da se Boka ouva Bokelju, da procvjetaju bujnim ivotom napretka, ali ne napretka istroena ili tuintinom uvuena, ve onog jedinog kulturnog napretka koji se svojom snagom postie.134 Opredijeljen takvijem programom urednik i idejni zaetnik emotivno intoniranoga godinjaka Dionisije Mikovi poslije jedne decenije pokree ilistrovani godinjak Boku (19091914). Veliki ilustrovani kalen133 134
Radivoje ukovi Srpski magazin (18961897) u knjizi: Crnogorski almanasi... 170. Dionisije Mikovi Malo predgovora i odgovora Boka Kotor I/1909 1.
255
Milorad NIKEVI
dar Boka almanah literarnoga smjera predstavlja kao i prijethodni kalendar, zlatnu knjigu za narod. Izlazio je krajem prve i poetkom druge decenije XX. stoljea u Kotoru. Ureivao ga je do kraja izlaenja iguman Dionisije Mikovi. Njegovom zaslugom kalendar je i dobio svoju literarnu zionomiju. Strukturu Boke ine sadraji iz pisane i usmene knjievnosti. Iako nije imao vrsto ksirane rubrike u njemu su zastupljeni: poetski i prozni sastavi umjetnike knjievnosti narodne umotvorine prigodno pouni tekstovi rasprave i lanci naunog i strunog karaktera originalni istorijski dokumenti slike znamenitijeh linosti topografski crtei s iscrp nim podacima itd. Lirsko pjesnitvo je dominantan sadraj ove publikacije. To je kako je ve ocijenjeno u knjievnoj kritici patriotska poezija nacionalnoromatiarske sadrine. U njoj se glorikuje i uznosi uzavreli duh naroda. Prema tome, kalendar je ostao kao svjedoanstvo da je romantiarska lirika sa jako izraenom patriotskom tendencijom u ovim krajevima trajala sve do prvog svjetskog rata. Otuda ne iznenauje to se u Boki javljaju pjesnici koji su, ujedno, bili i glavni saradnici cetinjske Lue: Dionisije Mikovi Radomir KrivokapiOrlinski Vid VuletiVukasovi Milo Jovovi ore Dragoviurikovi Stevan Beevi i mostarski pjesnik Aleksa anti. U kalendaru su objavljeni i odjeljci Heroide, pjesnika Radomira KrivokapiaOrlinskog epski spjev koji je 1910. godine objavljen kao posebno izdanje na Cetinju. U nacionalno-romantiarskim stihovima Boke upadljivo se istiu dvije teme: glorifikacija Crne Gore i Boke u svim znaajnim istorijskim trenucima.135 Pripovijetke i crtice, objavljene u Boki vezane su za dogaaje blie i dalje prolosti Crnogoraca, odnosno Bokelja. Nastale u susretima, dodirima i proimanjima usmenoga narodnog i pisanoga stvaralatva one su u svojemu narativnom tkivu nosile realistike elemente. Takve su dvije pripovijetke crnogorskog pripovjedaa Rista Popoviaupia sa naslovom U vrijeme rata pripovijetka iz crnogorskog ivota, i Bog brani nevinost. Pripovijetka Vida VuletiaVukasovia I ovako su se odgajali nai ljudi karakterie likove mornara i prikazuje etiku i tradiciju bokeljsko-pomorske prolosti. Svojom ekspresivnou istie se i crtica Mali doboar, nepoznatog autora, u kojoj je pionir Rinjanin, svojijem kurirskim podvigom, izrastao u simbol herojstva. U krug pripovjedaka vezanijeh za ratne dogaaje ide i crtica Marka Cara Kapetan Latoner (La Tonerre) crtica iz bojeva na Jadranu. Posebnom tematikom istie se pripovijetka Dionisija Mikovia
Radivoje ukovi Veliki ilustrovani kalendar Boka almanah literarnonaunog smjera (19091914) u knjizi: Crnogorski almanasi... 195.
135
256
Popih svoju krv, posveena uspomenama na lik prota Petra Midora. Boka je donijela jo dvije crtice nepoznatijeh autora: prva je sa naslovom Pripovijetka ljubavi, a druga je poentirana u izreci ovjek snuje a bog odluuje, crtica iz Krajikog ustanka. Pripovjeda Simo Matavulj javlja se kao saradnk Boke pripovijetkom Prvi boi na moru a Ivo ipiko impresionistikom pripovijetkom Na sunevoj egi. Predstavnik mostarskoga kruga pisaca pripovjeda Svetozar orovi objavio je u Boki Bogojavljensku no. Dodamo li uz pripovijetke naijeh autora i dva prevedena prozna teksta, iscrpili smo sve pripovijetke na stranicama velikog ilustrovanog kalendara Boka almanaha literarnonaunoga smjera. Svi drugi kalendari koji su izlazili u Crnoj Gori i Boki krajem XIX. i poetkom XX. vijeka na primjer Grlica (18891893. i 18961897) i Loven (1902) nemaju bitnoga znaaja za armaciju i doprinos crnogorskoj knjievnosti. Istina u Lovenu je objavljena pripovijest M. Pavlovia Duvan ili rat, koja predstavlja sliku iz crnogorskog narodnog ivota, anegdotu o seljaku-verceru duvanom.136 I na kraju u zakljuku moemo rei da je bez obzira na izuzetne okolnosti i razliita (preteno nepogodna) vremena u kojijema su radile i djelovale tamparije crnogorski graanin eljan znanja nastojao uvijek da tampanom rijeju javnijem glasom proiri svoje horizonte. Nastojao je da tampanom porukom dopre do javnosti, da putem dnevnijeh izdanja, periodinih asopisa knjievnijeh kalendara i almanaha te drugih publikacija podigne knjievnokulturni nivo svoje sredine. Stoga je prisustvo tamparstva i pisane periodine rijei u Crnoj Gori od prvorazredne vanosti za njezin duhovni razvoj i prosperitet koji e se naroito oploditi knjievnom produkcijom koja je objelodanjivana u asopisima almanasima kalendarima, novinama i drugijem brojnim serijskijem publikacijama. Izvanjci, inozemci i knjievno-kulturni / interferentni dodiri s drugijema U mozaiku crnogorskoga kulturnog naljea, u njegovijem trajnim istorijsko-drutvenijem procesima i stvaralakim tokovima, kroz XIX. stoljee i u osvitu XX. vijeka, sudjelovale su brojne i istaknute knjievne, prosvjetne pravne muzike pozorine prostornourbanistike tampar ke ke ne ne urbanistike tamparurbanistike tamparke ke, , ske, crkvene i druge kulturne osobnosti iz drugijeh zemalja i naroda, osobito predstavnici iz Srbije Vojvodine i Dalmacije/Hrvatske. Dugotrajno prisus /Hrvatske. Hrvatske. . prisustvo tijeh duhovnih poslenika u politikome, drutvenom, ekonomskome,
136
Radivoje ukovi Kalendar Loven u knjizi: Crnogorski almanasi... 226.
257
Milorad NIKEVI
a naroito u kulturnom ivotu Crne Gore, uticalo je umnogome, ne samo na organizaciono-politiko i konstitutivno ustrojstvo crnogorske drave i njene uprave u drugoj polovini XIX. vijeka, ve daleko vie je uticalo na izmjenu istorijske, socioloke, sociolingvistike i ukupne kulturoloke slike Crnogoraca i njihova identiteta. Brojni pojedinci i odreene skupine kulturnijeh poslenika, ponajvie iz srpskog naroda, nali su se izvanj svo, e e , li li jega dravotvornog i matinoga okruenja dakle izvanj svog etnikog kor avotvornog avotvornog noga noga enja enja kog korkog pusa i izvanj svoga autohtonog istorijskokulturnoga, jezikog i duhovnoga prostora i ambijenta. Nali su se u novome, njima samo donekle bliskom, ali velikijem dijelom po ambijentalnosti, jeziku, kulturi, etici, obredima i obiajima, sasvim novom socio-etnikome i demografskom kulturnom okruenju.137 Upravo takve linosti u kulturologiji knjievnoj istoriji i sva nosti nosti evnoj evnoj svakodnevnome ivotu i narodnom argonu Crnogoraca nazivani su izvanjcima nedomorocima pridolicama doljacima jabancima i slino. A ta licama ljacima licama ljacima no. tano. . kvi isti ljudi iz inostranstva nazivani su inostrancima/inozemcima.138 Taj se fenomen u novije vrijeme u crnogorskoj istoriji i kulturologiji sve vie povezuje sa tzv. crnogorskijem srpstvom. Problem importovanoga tzv. crnogorskog srpstva preko izvanjaca, inozemaca, udbenika i ire literature koja je pristizala u Crnu Goru, nuno je sagledati, kao i svaku drugu istorijskokulturnu pojavu, u okviru nauno-teorijskijeh saznanja i modaliteta. Ve je odavno poznato da je Johann Gottfrid Herder (17441803) u svom zname znamenitom djelu Ideen zur Philosophie der Geschichte der Menschlieit (Ideja o lozoji povijesti ovjeanstva) inaugurirao teoriju kulturnoga identiteta u Evropi. U pojam kulturnog identiteta/naljea on je ukljuio kao bit . /naljea naljea ljea ljea a a io io bitMilorad Nikevi Kulturna klima i opti rast u knjizi: Crnogorska pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti NIO Univerzitetska rije Titograd 1988 103126. 138 Termini izvanjci, inostranci i inozemci upotrebljavaju se u knjievnoistorijskoj literaturi dvojako. U starijoj literaturi tijem se imenom nazivaju oni knjievnokulturni poslenici uopte umjetnici koji su sa prostora izvanj ondanjijeh crnogorskih granica doli da ive i rade u Crnoj Gori. Zapravo kako je do Berlinskog kongresa (1878) dananja Crna Gora bila drutvenopolitiki pravno i administrativno razjedinjena tijem su imenom nazivani i oni ljudi koji su doli iz Boke Kotorske i onijeh krajeva koji su ulazili u sastav Hercegovakog sandaka odnosno kasnije paaluka Turske Carevine. Otuda je Trifun uki (Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia Njegoa do 1918., Narodna knjiga Cetinje 1951 103126) tretirao pisce iz Boke Kotorske (Stefana M. Ljubiu Vuka Vrevia Vuka Popovia i Nikolu Ljubiu) kao pisce izvanjce. U novijoj knjievnoistorijskoj literaturi termin izvanjci upotrebljava se kao oznaka za one javne knjievnokulturne radnike naunike i politiare koji su doli iz krajeva izvanj dananjijeh granica Crne Gore koji nijesu Crnogorci, a termin inozemci upotrebljava se za takve radnike koji potiu iz stranoga naroda.
137
258
nu odrednicu nacionalnu dimenziju. Ukljuenje nacionalne komponente u tom vremenu istorijski je uslovljeno i dijalektiki opravdano. Herderovo duhovno vrijeme je, dakle, vrijeme stilske formacije romantizma u literaturama i idealistikijem lozofskim nazorima Zapadne Evrope, pa e se i kod junoslovjenskijeh naroda usloviti pojmovi narodnoga i nacionalnog identiteta: nacionalne kulture nacionalne istorije, nacionalne crkve, nacio : kulture, , istorije , crkve nacio, nalnoga jezika, nacionalnoga bia i sl. Tako je vrlo rano nastupio snaan zaokret u poimanju kulture svakoga naroda, pa samijem tim i crnogorskog. Do Herderove pojave, stilska formacija romantizma/romantike/idealizma, temeljila se, prije svega, na kategorijama kosmopolitizma, univerzalizma, neutraliteta i svevremenosti. Tek od Herderove romantike, pa sve do da. , nas, u pojam kulturnoga identiteta jednog naroda ukljuuje se nacionalna kultura (kultura posebnijeh naroda), njihovih potencijalnijeh i evidentnih postulata i stvaralaca. Nacionalna kultura vezuje se od toga trenutka uz odreeni narod, kulturni ambijent i geo-politiki kulturni prostor. A upravo dolaskom izvanjaca/inostranaca u Crnu Goru (koji obavljaju najsloenije poslove u prosvjeti, kulturi i crkvi, politikom ivotu, muzikoj, naunoj, lmskoj i upravnoj djelatnosti), naruava se velikijem dijelom kulturna slika crnogorskog identiteta. To jest, dolaskom izvanjaca/inostranaca, u Crnoj Gori se otvora proces intenzivnijega transformisanja, degenerisanja i rastakanja autohtonoga crnogorskog ivota. Dolo je do procesa narua ivota. . lo lo naruaaavanja nacionalnoga i kulturnog prostora, do transformisanja i nastajanja odreenog vjetakog oblika transformisanoga kulturnog identiteta naroda u dijaspori, kako bi se ta pojava nazvala s aspekta dananjijeh migracionih kretanja. Nije nam namjera da nauno osporavamo da duhovni, prosvjetni, crkveni, knjievno-kulturni ivot u Crnoj Gori, tokom druge polovine XIX. i u osvitu XX. vijeka ne bi bio mogu bez doprinosa naunijeh, knjievnokulturnih i prosvjetnijeh radnika, koji su pristigli iz Srbije, Vojvodine, Dalmacije/Hrvatske i drugih krajeva u Crnu Goru. No, ipak, sagledan u iremu kontekstu, ovaj izuzetni i sloeni fenomen u Crnoj Gori, sve se vie problematizuje: na istorijskijem, sociolokim, socio-lingvistikijem, teolokim knjievnoteorijskijem knjievnoistorijskim jezikijem pros kim kim evnoteorijskijem evnoteorijskijem evnoistorijskim evnoistorijskim kijem proskijem, , vjetnim, pa i u najirijem kulturolokim aspektima. Stoga je nuno, bez optereenja, objektivno i egzaktno izuiti i odgovoriti na kljuno pitanje: Koliko su pojedini izvanjci u Crnoj Gori uticali na razvoj prosvjetnoga, naunog, pravnoga, drutveno-politikog, crkvenoga i kulturnog ivota? Isto tako otvara se ove i drugi eksplicitni problem koji bismo saeli u pitanju: U kojoj su mjeri brojni izvanjci i inostranci doprinijeli da se au : au259
Milorad NIKEVI
tohtoni crnogorski nacionalni kulturni, crkveni i duhovni razvoj zemlje, njegova osobita vievjekovno-amalgamirana kultura izraena u razliitijem formama obiaja etike, obreda, vjerovanju, u crnogorskome jeziku i drugiaja etike obreda vjerovanju aja, , , , , drugi jem kulturnim agensima rastoi transformie novijem ivotom i impor i i e e ivotom importovanim jezikom neutralizuje, a velikijem dijelom da se raznim putevima i oblicima importovanoga djelolovanja (putem udbenika/bukvara, kolske lektire kolskijeh ocijelnih planova i programa intenzivno uvezene eks kolskijeh ocijelnih programa, , zene eksene panzivne srpskopravoslavne literature i slino) smjesti i situira u necrno pravoslavne pravoslavne no) no) ) necrnogorsku, to jest srpsku kulturu i njezin nacionalni korpus? Naravno da je sve to u posebnijem istorijskim okolnostima i kulturnijem procesima vodilo postepenome gubitku nacionalnoga autohtonog, vjerskoga i kultur, nog identiteta crnogorskoga naroda. Rijeju, vodilo je emocionalnome i duhovnom neutralitetu, potiranju i rastakanju crnogorskijeh nacionalnih atributa obezvrjeivanju crnogorske kulture do apsurda do vlastite nacio ivanju ivanju apsurda, , nacionalne negacije i negacije svoga onoga to se podvrgava pod crnogorski kulturni, etiki i etniki identitet. U knjievnoj istoriji i kritici posebno u njegoologiji poznato je da je Petar I. Petrovi Njego (oko 17471830) na temeljima svojijeh prijethodnika postavljao osnove Cetinju kao knjievnokulturnome vjerskom i drutvenom sreditu zemlje. Taj kongenijalni, iskusni, obrazovani i za ivota nazvani Sveti vladika i sm opinjen (iz dravnikijeh pobuda) literarnim stvaranjem u nedostatku domae inteligencije dovodi u svoju besudnu zemlju Crnu Goru prve izvanjce odnosno kulturnoknjievne radnike; ponajprije radi toga to je Crna Gora jo uvijek bila nedovoljno prosvijeena onemoguena u irenju kontinurane pismenosti i kulture zbog stalnijeh borbi i ratova. Tako je u svoje vrijeme Petar I. gajio prisne kontakte s Hrvatskom. Njegove sekretarske dunosti obavlja knjievnik i kulturolog Hrvat Fran Doli. Kako je ve poznato na Cetinju u njegovom periodu boravi i srpski pisac Dositej Obradovi (17421811). On je u manastiru Stanjeviima boravitu cetinjskijeh vladika nadomak Budve u tamonjoj improvizovanoj koli uio crnogorsku ecu srpskom jeziku i pismenosti.139 Osim toga na Cetinju je boravio od 25. septembra 1827. do polovine marta 1831. godine140, kao sekretar pravitelju crnogorskome Petru I. Petroviu i uitelj mladome Njegou Simeon/Simo Milutinovi Sarajlija (17811847). O njegovu doprinosu Crnoj Gori prije svega o njeMilorad Nikevi Transformacije i strukture (Knjievne studije i metodiki modeli), NIRO kolske novine Zagreb 1982 33. 140 Risto Dragievi Njegoevo kolovanje u knjizi: lanci o Njegou Cetinje 1949 43.
139
260
govoj ulozi uitelja i knjievnog podsticaja mladom Njegou u knjievnoj istoriji i kritici uveliko je pisano. Smatra se da je taj problem u potpunosti rijeen.141 Veina istraivaa tijeh odnosa slau se u tome da je on mladome Radu Tomovu osim to je pruao nesistematsko i nepotpuno obrazovanje budio stvaralaku klicu rasplamsavao duhovnostvaralaku imaginaciju i intelektualnu radoznalost davao misaone i pjesnike impulse. Simo je u mladom Njegou razvijao ljubav za poeziju lozoju retoriku uopte za etiku i estetiku za litetraturu domau i stranu. Dolazak Sima Milutinovia na Cetinje je najznaajniji dogaaj u istoriji knjievnog stvaranja u Crnoj Gori prije Njegoa: Ovo iz toga razloga to se knjievni i kulturni rad u Crnoj Gori odvijao prije toga dogaaja, i pored povremenih dodira s vodeim srpskim piscima, Dositejom i Vukom Karadiem, u skrajnutim predjelima izvan matinih tokova i strujanja u srpskoj knjievnosti ... Jo prije dolaska u Crnu Goru, on je u tri pjesme ,Srbijanke pjevao o slavi crnogorskih boraca i neprekidnosti crnogorske slobode (naroito u pjesmi ,Neprekid). Na istoj ideji zasnovana su tri njegova glavna djela o Crnoj Gori: ,Pjevanija crnogorska i hercegovaka (18331837), ,Istorija Crne Gore (1835) i ,Dika crnogorska (1835) od kojih je svako djelo uticalo na Njegoevu koncepciju i pjesniku razradu crnogorske teme.142 Pravi prosvjetni kulturni samijem tim i knjievni ivot poinje da se planski i sistematski organizuje i razvija u periodu stvaranja savremene crnogorske drave u vrijeme trajanja uprave Petra II. Petrovia Njegoa (18131851). U njegovo doba Dvor Cetinjski manastir nekada jedina arita i stjecita svjetovne, vjerske i duhovne vlasti, postaju glavna sredita prosvjetnoga i knjievnokulturnog ivota. Tome su ponajvie doprinijeli osim samog Petra II. Perovia Njegoa vladara vladike i pjesnika njegovi saradnici izvanjci Milorad Medakovi kao istoriar i budui pisac interesantne (nedovoljno pouzdane knjige o Njegou),143 njegov sekretar i urednik crnogorskog knjievnog kalendara i almanaha Grlice Dimitrije
Vojislav P. Nikevi Simo Milutinovi Sarajlija u ulozi uitelja i knjievnog podsticaja mladom Njegou u knjizi: Mladi Njego (Pjesnikovi putevi ka sintezi), Obod, Cetinje, 1978 105122. 142 Isto 29. 143 V. M. G. Medakovi P. P. Njego, posljednji vladajui vladika crnogorski, Novi Sad, 1882. U Cetinjskom arhivu uva se Uvjerenje (Svideteljstvo) koje je izdao Njego M. Medakoviu. U njemu se navodi da je M. Medakovi slubovao u Crnoj Gori etiri godine i osam mjeseci kao uitelj ondanje mladei tano i priljeno izvravajui svoju dunost i estno vladajui se (Petar Popovi Postanak i razvitak prve kole u Crnoj Gori u knjizi: Cetinjska kola... 78).
141
261
Milorad NIKEVI
Milakovi (18051858) te Petronije Lujanovi144 i ore Srdi (1820 1887) koji su doli iz Dalmacije. Srdi je najprije obavljao poslove kao uitelj u Kastel Lastvi (Patrovii) potom u eliji Dobrskoj i na kraju vri poslove pisara u Njegoevoj dvorskoj kancelariji. Petar II. Petrovi Njego stvara povoljnu duhovnu klimu i razvija duh hrvatskoga narodnog i kulturnoga preporoda/ilirizma u Crnoj Gori. On je u svojijem idejno usmjerenim prilozima u Danici i Kolu hrabrio Hrvate nudio im oruanu pomo (1848) i stavljao do znanja da nijesu sami. Stalne kontakte odrava preko njihovijeh kulturnih elnika i politikijeh voa: bana Josipa Jelaia Ivana KukuljeviaSakcinskog Ljudevita Gaja Mata Topalovia Ivana i Antuna Maurania Fridriha Orekovia i drugijeh. Neki od njih u romatiarskome zanosu poeuju Njegoa na Cetinju. Najznaajniji pjesnik iliraca i dravnik Ivan Maurani u takvom romantinom zanosu pie ep Smrt Smaila-age engia (1846). To je apoteoza Crnoj Gori i Crnogorcima, njezinome nacionalnom programu i otporu protiv tuina. Poslije revolucionarnijeh zbivanja u Hrvatskoj 1848. godine Njegoa i njegovo djelo sve vie tampaju hrvatski listovi serijski asopisi i publikacije. U njima se ogleda ne samo sveslovjenska uzajamnost nego i ouvanje njegovoga optejunoslovjenskoga opredjeljenja. Njego i njegovo djelo postaju inspirativna tema ilirskijeh pisaca: Ivana Trnskog Petra Preradovia Meda Pucia Ognjeslava Utjeinovia Stanka Vraza Niccola Tommasea i drugijeh. Budvanin Stefan M. Ljubia (18221878) poslanik u Dalmatinskom vijeu u Zadru i njegov predednik; napisao je spjev Boj na Visu (1868) i za Maticu dalmatinsku u Zadru objavio prvo latinino izdanje Gorskog vijenca (1868). I kasniji hrvatski kulturolozi znanstvenici i umjetnici pokazuju zanimanje za Njegoa i njegovo umjetniko djelo: lolog Milan Reetar vie od pedeset godina (18901940) bavi se izdavanjem prouavanjem i komentarisanjem Njegoeva Gorskog vijenca te i drugijeh njegovih djela. Isto to radi i Antun Barac koji na podsticaj Matice hrvatske izdaje Gorski vijenac (1947) u Zagrebu. Takoe knjievni povjesniar Tomo Mati pie atipinu i recentnu studiju naslovljenu Osnovne misli Njegoeve Lue mikrokozma (1920). Svaki e od njih kulturnoknjievnijem i organizatorskim poslovima bitno doprinijeti da se na Cetinju veoma rano formira sistem obrazovanja tj. prosvjete kulture pa i crkvenoga i knjievnog ivota. Nedovreni knjievni kulturni i crkveni zamah cetinjskog Dvora u periodu Petra I. Petrovia i njegova sinovca Petra II. Petrovia Njegoa
144
Petar Popovi isto 27.
262
nastavie se jaijem intenzitetom u vrijeme vladavine knjaza Danila (18261860) i Nikole I. Petrovia Njegoa (18411921). U sveoptemu duhovnome preobraaju i razvoju zemlje poslije ajnijeh oslobodilakih ratova nastupa pravi preporod na kulturnoknjievnome polju. Za procvat takvoga duhovnog razvoja svakako su najzasluniji (pored domaijeh intelektualnih snaga koje sve vie stasaju!) mnogi izvanjci i inozemci. Istiemo u ovome periodu neznatnu ulogu kao prosvjetnog radnika, Dalmatinca Antonija Macuru, koji je ubrzo zbog smionijeh i avangardnih pogleda, postupaka i radnji, dignut s uiteljstva; reformatora cetinjske kole Stevana Petranovia koji je trorazrednu kolu izdigao na petorazrednu preradio nastavne planove i programe propisao raspored nastavnijeh asova i uveo nove pedagokodidaktike metode; Nikolu Musulina (18271903) uitelja koji radi prvo u Dobrskom selu, a zatijem na Cetinju. Osim toga, poznati su njegovi stvaralaki pokuaji na poetskome planu u ijim se tvorevinama prepoznaju refleksi Njegoeva pjesnitva. Neosporno je da su knjievnokulturni doprinos Crnoj Gori i Crnogorskom primorju davali u vrijeme vladavine knjaza Danila saputnici Petra II. Petrovia Njegoa Vuka StefanoviaKaradia i knjaza Danila Petrovia Vuk Vrevi (18111882) Rinjanin njegov savremenik i sugraanin Vuk Popovi (18061876) pjesnik Nikola St. Ljubia (18681919) i pripovjeda Stefan M. Ljubia (18221878). To u stvari nijesu knjievnici izvanjci kako ih je oznaio Trifun uki u studiji Knjievne ideje i pisci izvanjci,145 ve stvaraoci istoga crnogorskog naroda zajednikoga literarnog ishodita bez obzira na to to su Crna Gora i njezino Primorje bili u to vrijeme dravno pravno razjedinjeni. U vrijeme knjaza/kralja Nikole I. Petrovia broj izvanjaca postaje sve vei i prisutniji u svijem sferama dravnoga crkvenog i duhovnoga ivota a esto su vrili i povjerljive zadatke politike (nepodobne!) prirode. Njihov broj se poveao u predasima i pauzama crnogorskijeh bojeva u odecima mirnih vremena u kojijema je knjaz Nikola nastojao nadoknaditi zaostalost zemlje na prosvjetnome kulturnoknjievnom crkvenome i drutvenom planu. Potrebno je na ovome mjestu bar u obrisima knjievnoistorijski osvijetliti glavne razloge, odnosno motive njihova dolaska na Cetinje i u Crnu Goru. O razlozima i motivima dolaska izvanjaca i inozemaca u knjievnoj istoriji i kritici pisano je sporadino ponajvie u sklopu isticanja drugijeh problema a u nekim publicistikijem i naunim radovima dosta
145
Trifun uki Pregled... 108113.
263
Milorad NIKEVI
neuvjerljivo mutno pa ak i nenauno. Trifun uki istie da su pojedini poslenici a prije svega knjievni stvaraoci dolazili u Crnu Goru prvjenstveno zbog simpatija i ljubavi prema njoj njenome narodu kulturi i ve stvorenoj herojskoepskoj tradiciji. Potkrijepivi svoje sudove navoenjem brojnijeh stihova i citata romantiarskih pjesnika i proznijeh realistikih pisaca on zakljuuje: Crna Gora je jo kod prvijeh naih pjesnika u XIX. vijeku postala kult i predmet romantiarskog oduevljenja za mnoge knjievne i javne radnike.146 U takvoj sveoptoj poetskoj vokaciji glorikaciji i apoteozi izreenoj najee u srpskom pjesnitvu o Crnoj Gori i njezinijem epskim junacima stvarale su se veoma esto nerealne predstave i mistikacije, legende i bajke o njenijem uzvienim ljudima kao natprirodnijem, mitolokim i boanskonestvarnijem junacima. Zapis takvog karaktera navodi T. uki ostavio je srpski pripovjeda i romanopisac Jakov Ignjatovi. U romantiarskome zanosu glorikaciji i ushitu pie o kultu crnogorskog stijenja u kojemu je bilo prvo sjedite bogova. Tu je Neptun svoje vetrove uzapene drao. O tu je stenu Mars svoj ma otrio. I poto su se boginje koje ne trpe ujanje morskih vetrova otselile na Olimp, ovde je ostao samo Mars, koji je dozvao ljude, po izboru junake, snane, koji ropstvo ne trpe, te ih naini polubogovima...Eto to je poreklo Crnogoraca.147 Naravno da je ovakva nestvarna, mitsko-irealna, romantiarska i epska etnogeneza Crnogoraca palila romantiarsko-poetsku imaginaciju i ujedno privlaila mnoge rodoljube da je ee pohode, kako bi se tamo oduevljavali junatvom i ojstvom proslavljenih gortaka; da se u Crnoj Gori nadive karakterima oba pola; da tamo ostanu due ili krae vrijeme i da sudjeluju na knjievnom i prosvjetnom pokretu Crne Gore kae Trifun uki. Neto ranije, Vido Latkovi se u svojoj disertaciji Simo Maravulj u Crnoj Gori148 zadrao usputno i na motivima dolaska izvanjaca na Cetinje. I on smatra da je Crna Gora, prevashodno njena minijaturna prestonica Cetinje snano privlaila nacionalne idealiste. Cetinje uopte Crna Gora bili su pogodno tle za rad i uspeh na raznim poljima kulturnog poslovanja. Navodei za dokaz rijei Marka Cara koji je neto ranije za sebe i Sima Matavulja utvrdio da im je ideal, poetski zanos i inspirativno vrelo bila Crna Gora, u kojoj su tada gledali proverbijalni balkanski pijemont, a u popularnom knjazu pjesniku neto nalik na novog Riarda Lavljeg Srca. Latkovi u produetku istie da su zapravo glavni motivi dolaska izvanjaca na Cetinje poticali
Isto 93. Isto 94. 148 Vido Latkovi Simo Matavulj u Crnoj Gori Juna Srbija Skoplje 1940.
146 147
264
od samoga knjaza Nikole I. Petrovia. On je elio da cijelome knjievno kulturnom i prosvjetnom preporodu toga vremena dadne nacionalno iri izgled i mnogo vei kulturni i politiki znaaj. Knjaz je iz tijeh razloga pie Latkovi u zakljuku gledao da na ovom poslu okupi to vie i to istaknutijih intelektualaca i iz ostalih delova srpstva.149 I Savo Vukmanovi se u lanku Zmaj i Crna Gora uzgredno dotakao Zmajevijeh podsticaja i motiva koji su ga doveli da poeti zemlju ovjenanu vijencem slobode ali i faktora koji su dijelom uticali da izvanjci i inozemci poete ili due vremena ive na Cetinju. Kao i V. Latkovi i on tvrdi da je u tome zasluan sm knjaz Nikola. On je teio da kao knjievni i kulturni zatitnik i organizator drave okupi oko sebe intelektualnu svitu, najznaajnije linosti svoga vremena kako bi ih to vre vezao uz sebe i prosperitet svoje crnogorske domovine.150 U uvodnome dijelu studije Matavulj i Crno Gora, Mihailo Ranatovi izriit je kad tvrdi da je izvanjcima pripala najvanija uloga na planu duhovnoga izrastanja Crne Gore odnosno na njenom pribliavanju kulturnijem tekovinama Evrope. Izvanjci, kao dragocjeni doljaci sa strane, pristizali (su) na Cetinje da, i rijeju i djelom potvrde svoje rodoljublje, da doprinesu sebe, ili dio sebe, za uspon Crne Gore. Prosvjetni, knjievni i kulturni razvoj ove zemlje uglavnom je njihovo djelo.151 Jovan aenovi u radu Romantizam kao dugotrajna stilska formacija u crnogorskoj knjievnosti pie kako je Crna Gora bila u doba romantizma predmet nacionalnoga oduevljenja epska sredina i pjesnika inspiracija. Izvanjci preteno i sami romantiari bili su zaenjeni Crnom Gorom njenom glorikacijom i poetskom slavom pa su kao prijemivi stvaraoci prihvatili njezin romantini milje. Crna Gora je posve podizala stvaraoce od prizemnog realizma ka uzvienijem sferama romantike. Ona je privlaila one pisceizvanjce koji su u sebi nosili doivljaj romantiarske vizije ivota i svijeta poput Ljubomira Nenadovia Laza Kostia i Jovana Jovanovia Zmaja. Tome krugu pripada i pripovjeda Simo Matavulj pisac koji je po svojoj stvaralakoj prirodi bio realista ali je ipak u ranoj fazi svoga stvaranja crnogorskijeh pripovjedaka utkivao dosta romantiarskih elemenata. Dalje aenovi izriito kae: Ova mala zemlja bila je piscima uzor, oni su htjeli da lie na njene heroje, to je ponekad dobijalo komine forme, da oponaaju njen izraz. Sve to govori o meusobnoj ljubavi utiIsto 913. Savo Vukmanovi Zmaj i Crna Gora Stvaranje br. 6 Cetinje 1978 383. 151 Mihailo Ranatovi Matavulj i Crna Gora Stvaranje br. 6 Cetinje 1955 253.
149 150
265
Milorad NIKEVI
canju i proimanju pisaca iz drugijeh krajeva i duhovnog miljea Crne Gore koji je takoe na njih stvaralaki i podsticajno uticao.152 Ne poriemo u cjelosti prijethodno navedene razloge zbog kojih su mnogi romantiariizvanjci pjevali i pisali o Crnoj Gori mahom je u svome romantiarskom zanosu slavili veliali i izdizali do svjetlonosnoga simbola; isticali i hvalili njene borce i njihove herojskoetike vrline i podvige. U tome zanosu oni su stvarali posebnu agonalnu tradiciju ne samo kod srpskijeh romantiara ve mnogo vie kod neslobodnih junoslovjenskijeh naroda. S ushienjem su pjevali o toj maloj i nepokorenoj Crnoj Gori i njenoj vjekovima uvanoj i sticanoj slobodi. Ne samo da su pjevali romantine tirade ekstatike spjevove nego su mnogo vie o njenoj iskri slobode i muevnim Crnogorcima pisali u stranijem i naim listovima brojne memoare i putopise. Strani poetioci su Crnu Goru iako slobodnu doivljavali kao usamljenu zemlju, kao bastion slobode koji je preputen sam sebi. Nazivali su Crnu Goru vojnikijem logorom crnogorskim a vrlo esto u srpskoj tampi srpskijem Pijemontom koji odolijeva premonoj turskoj sili. Uz to o podvizima crnogorskijeh junaka njihovome pregalatvu i herojici ojstvu i junatvu pjevane su junake epske pjesme ispredane herojske anegdote legende mitovi bajke i drugi literarni anrovi koji su se po zakonitostima i modelima usmene knjievnosti najee transformaciono mijenjali upotpunjavali uobliavali i pretakali u nove knjievne forme i strukture. Sigurno je sve to uticalo na pojedine kulturnoknjievne radnike iz drugijeh krajeva da se odlue da dou da ive u crnogorskoj prijestonici da stvaraju i rade u Crnoj Gori. Dolazili su da bi kako ree Ranatovi rijeju i djelom potvrdili svoje rodoljublje, da bi dali sebe ili dio sebe za crnogorski razvoj i uspon. I pored naznaenijeh motiva postojali su i neki drugi moda znatno suptilniji i neuhvatljiviji razlozi koji su mnogo vie privlaili antejski vezivali kulturne i drutvene radnike stvaralake poslenike ne samo da poete Cetinje ve da krae ili due vrijeme ive u njemu a i radi obavljanja odreenijeh poslova u tajnim i diplomatskijem misijama. Vjerovatno su kod velikoga broja izvanjaca osim naznaenih stvaralakoduhovnijeh razloga bili nerijetko prisutni i motivi politike prirode o emu je u dosadanjoj literaturi bilo veoma malo govora. Ostaje da se ispita, prije svega u istorijskoj literaturi, koliko su knjievni izvanjci i inozemci dolazili u
Jovan aenovi Romantizam kao dugotrajna stilska formacija u crnogorskoj knjievnosti u Zborniku radova profesora i saradnika Nastavnikog fakulteta u Nikiu br. 56 Niki 1982 343.
152
266
Crnu Goru iz politikijeh (obavjetajnih (pijunskijeh) i agentskih) pobuda. Tek kad se ta dimenzija egzaktno proui, moi emo stvoriti pravu sliku o motivima dolaska i boravka kulturnijeh, vojnih i drugijeh poslenika u Crnoj Gori. Svakako treba istaknuti i to da je Crna Gora i njena sloboda za mnoge izvanjce osobito za one knjievnokulturne radnike koji su se ve ranije stvaralaki ogledali i potvrivali u kontaktnijem zemljama bila ne samo zemlja nade i obeanih ideala romantiarskijeh zanosa i snova kolijevka pravde i slobode ve prevashodno zemljaizazov utoite pred naletima i progonima tuinske prvjenstveno turske i austrougarske vlasti s onijeh podruja u kojima je uporno guena sloboda poricano ljudsko dostojanstvo a samijem tim guen i svaki stvaralakoumjetniki impuls. Potcrtavajui ovu tezu, Novak R. Miljani napisao je da su razlozi dolazaka izvanjaca u Crnu Goru bili isto prozaini, bezbjednosni i politiki ... Simo Popovi pravnik, knjievnik i novinar, bio je primoran policijskim progonima u Austriji i Srbiji da ih napusti i da se uputi u Crnu Goru, gdje je doekan sa uvaavanjem, zbog ve steenog ugleda i potreba za tako obrazovanim ovjekom. Stevan Petranovi je zapisao o sebi da je morao bjeati iz rodne Dalmacije od progona austrijske policije i enerala Lazara Mamule. Jovan Pavlovi je osuivan est puta kao novinar i preao je u Srbiju, odakle je protjeran, pa je poao put Cetinja, jedinog pribjeita Kao oni, istu sudbinu su doivjeli Vasa Pelagi koji je osuivan od turivan ivan skih vlasti u Bosni, progonjen iz Srbije i Austrije, pa je i on morao da bjei u Crnu Goru, Jovan Ljepava koji je ranije uiteljevao u Mostaru, dr. Lazar Tomanovi koji je morao da se opredijeli za odlazak iz rodne Boke Kotorske u Srbiju ili Crnu Goru, tragini Mitar Iveli i mnogi drugi.153 Crna Gora je bila: morska pjena i snijena praina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pijanstvo ratova. ... Zemlja nade oajanja, snova i snovienja.154 Bila je zemlja stjecita, inspirativnoga miljea i arela zanosa i ispunjenijeh snova. Zbog toga je mogue objasniti da je velik broj izvanjaca uenijeh ljudi umjetnika i naunika iz Vojvodine Srbije Dalmacije Hrvatske Austrougarske eke Slovake Rusije i drugih krajeva pohrlio u Crnu Goru u periodu vladavine knjaza/kralja Nikole I. Petrovia Njegoa. Svi ti knjievnokulturni radnici u slobodnoj su Crnoj Gori vieli prije svega ostvarenje svojijeh duhovnih elja stvaralako
Novak R. Miljani Povodom priloga Crnogorska narativna proza, Stvaranje, br. 89 Titograd 1984 11431144. 154 Moto Veljka Vlahovia u knjizi: Crna Gora, ernagorija, Montenegro, Organizacioni odbor Dana crnogorske kulture Titograd 1981 4.
153
267
Milorad NIKEVI
umjetnikijeh nagona i planova a istovremeno zapoljavajui se u sigurnim (iako do kraja nedenisanijem) institucijama i drutvenodravnim ustanovama i organima vlasti, osiguravali su sebi egzistenciju, privremeno ili na due vrijeme. U tome kontekstu interesantno bi bilo detaljnije prouiti i problem: koliko je stepen postignute slobode demokratinosti i samostalnosti zemlje bolje rei koliko je ostvareni model svjetovne drave Crne Gore u vrijeme knjaza/kralja Nikole I. u Crnoj Gori zaista uticao na prisustvo izvanjaca i inozemaca i ujedno na razmah njihovijeh tvorakih i inspirativnijeh moi i ostvarenja tj. na njihov ukupni doseg i doprinos na prosvjetnome crkvenom i kulturnoknjievnome planu. Isto tako potrebno je sagledati odnose izvanjaca i knjaza Nikole, s jedne strane, i izvanjaca i crnogorske epsko-herojske sredine, koja nije bila ponekad naklonjena strancima i izvanjcima,155 s druge strane. Potrebno je naime vieti koliko je sm knjaz/kralj Nikola I. Petrovi kao obrazovan vladar koji je ujedno imao i literarnijeh pretenzija odista uticao svojom osebujnom linou pogledima i demokratskijem duhom, na razmah i podsticaj ukupnoga stvaralatva i duhovnog napretka Crne Gore. Zasigurno je jedan od razloga bio taj da se Crnoj Gori u razdoblju kralja Nikole I. Petrovia organizovano nametne prodor srpskijeh izvanjaca i pravoslovlja. Stoga bi bilo veoma dobro istraiti: koliko je knjaz/kralj Nikola I. Petrovi Njego bio svjestan da svojom prosrpskom politikom neprimjetno rui temelje svoje drave i vlasti koja e ga na kraju krajeva dovesti do tragine pozicije i gubitka svoje teko steene Kraljevine i njezine slobode! Posmatrajui iz ksiranoga ugla spomenute probleme moemo kazati i to da je knjaz Nikola I. Petrovi upravo svojijem otvorenim i demokratskijem duhom eljan da ubrzanim hodom premosti zaostalost svoje zemlje okupljao oko sebe irok krug izvanjaca onijeh knjievnokulturnih naunijeh i prosvjetnih poslenika koji su svojom umjenou i organizatorskijem sposobnostima vlastitom tvorakom vokacijom a donekle i praktinim radom, doprinosili da se Crna Gora na duhovnome planu razvije do znatnijeh kulturnih knjievnijeh prosvjetnih crkvenijeh i drugih naunijeh i tehnikih visina. Prvi vei krug izvanjaca u vrijeme knjaza Nikole oformio se na Cetinju jo 60ijeh i poetkom 70ih godina XIX. vijeka. Prvjenstveno su obavljali dunosti uitelja i nastavnika u osnovnijem i srednjim kolama bili prosvjetni inspektori urednici periodinijeh serijskih dnevnijeh i druMilorad Nikevi Jovan Sundei kao pripovjeda Zadarska revija br. 56 Zadar 1986 385392.
155
268
gih publikacija; pokretali i rukovodili kulturnoumjetnika drutva i institucije na Cetinju i u drugijem slobodnim krajevima Crne Gore. Crnogorci su vrlo brzo uoili da im pridoli ljudi mijenjaju obiaje navike unose novine u vjerske obrede obiaje rastau im njihovu etiku nameu ekavski srpski jezik i kojeta drugo. Osim Jovana Sundeia (18251900) doljaka iz Dalmacije koji je inae bio porijeklom Crnogorac potomak undia156 potrebno je pomenuti one kulturne i javne radnike, izvanjce, koji su doli iz krajeva koji su se nalazili pod austrougarskom vlau iz dalmatinskog tj. hrvatskog i bosanskohercegovakog i vojvoanskog podruja. To su: Niifor Dui (18321900) Mihailo Mri Boo Novakovi i piro Kovaevi. Njima su se ubrzo pridruili i izvanjci koji su doli iz Vojvodine i Srbije, npr. Simo Popovi (18461921) koji se istakao kao prosvjetni, kulturno-knjievni, nauni i drutveni radnik; Vaso Pelagi socijalista i vodea gura Ujedinjene omladine srpske; Gavro Pei i drugi. Njihovome krugu pripadao je povremeno, kao najmarkantnije ime, pratilac Petra II. Petrovia Njegoa kroz Italiju i tvorac uvenijeh Pisama s Cetinja, Ljubomir P. Nenadovi (18261895) koji je po trei put boravio u Crnoj Gori od 21. novembra 1874. do 1875. godita.157 Ti su izvanjci davali svojijem stvaralakim organizatorskijem a posebno pragmatinijem programkim kim nijem program nijem skonastavnikim publicistikijem i knjievnoumjetnikim radom zna nastavnikim nastavnikim kim kim kijem kijem evnoumjetnikim radom, znaevnoumjetnikim umjetnikim umjetnikim kim kim , ajan peat crnogorskoj kulturi. Ipak, neki od njih, ve na samome startu, ili neto kasnije, utopie se u vodama blijedo-umale crnogorske sredine ili e bezmalo demonstrativno i razoarano naputiti Cetinje i Crnu Goru. Ve 80ijeh godina XIX. vijeka na njihova mjesta dolazi ekspanzivnija kolovanija sposobnija i poletnija grupa izvanjaca. Oni e ujedno ostaviti vidnije i mnogo dublje tragove u svijem sferama crnogorskoga ljudskog duha: u kulturi prosvjeti nauci zakonodavstvu muzici lmu knjievnosti i drutvenopolitikome ivotu crnogorske sredine. Iskre toga poletnog duhovnog razvoja na Cetinju 80ijeh godina XIX. vijeka autentino je zabiljeio sudionik tijeh zbivanja izvanjac Simo Matavulj u svojim memoarskijem i impresivnim Biljekama jednog pisca. Pored toga to je u njima prikazivao (iako ne uvijek doljedno i pouzdano) pojedince dao je autentine izvore knjievnokulturnijeh prosvjetnih i politikijeh prilika crnogorskih toga vremena. Istovremeno je ispisao stranice dragocjene knjievnomemoarske literature. U njoj se ponajprije govori o dvorskoj (cetinj156 157
Branko Banjevi isto 2225. Jovan Vukmanovi isto 169182.
269
Milorad NIKEVI
skoj) atmosferi prosvjetnoknjievnome ivotu o brojnijem knjievnim i Matavuljevijem saputnicima i sabeednicima koji su zajedniki sudjelovali na veernjim sijelima u odakliji knjaza Nikole. Govori se potanko i o onijem kulturnoknjievnim poslenicima koji su kao stranci davali svoj vrijedni doprinos toj sredini, ne samo kao organizatori prosvjete, animatori kulture nauke zakonodavstva ve i kao autentini i nadareni umjetnici i stvaraoci. Mnogi od njih su zapravo u takvijem okolnostima svoje tvorake i inspirativne pobude nastojali transponovati u poetskijem, prijevodnim, dramskijem pripovjednim ili nekijem drugim anrovima formama i strukturama. Ukratko svoj su umjetniki i stvaralaki duh i credo, pokrenut u novoj sredini stvaralakijem podsticajima nastojali pretoiti u autentini literarnoumjetniki i nauni izraz. Pogledajmo koje poslenike spominje Simo Matavulj na Cetinju: A evo koje (doljake domoroce i izvanjce M. N.) zatekoh gore. Tri Vojvoanina: Dra M. Jovanovia Batuta, efa saniteta; Jovana Pavlovia, urednika Glasa Cmogorca; Sima Popovia, vojvodu. Od Hercegovaca naoh: ljekara Miljania (iz Banjana everozapadna Crna Gora M. N.), apotekara Drea, uitelja Ljepavu, sva trojica u Rusiji kolovana. Primoraca, ve razumije se, bjee najvie, a po imenu: arhimandriti Ljubia i Ban, docnije oba vladike, (iz Crnogorskog primorja M. N.); dvorski ljekar Dr Mieti, profesor Beara i Novakovi, uitelj Brkanovi, dva ili tri inovnika i toliko uiteljica u osnovnoj i vioj enskoj koli.158 I sm Simo Matavulj je izvanjac u Crnoj Gori. On je ibenianin ali je porijeklom iz Uskoka u Crnoj Gori a kao uitelj boravi na Cetinju 18811888. i objavljuje djela iz crnogorskoga ivota: roman Uskok, pripovijest Sveta osveta i druga djela. Svaki od naznaenijeh izvanjaca kao to je reeno davao je svoji enijeh enijeh to eno eno, , svojijem radom znaajan doprinos prosvjetnome i knjievno-kulturnom ivotu Crne Gore. Osobito su se u tome istakli Jovan Pavlovi (18431892) i Jovan Ljepava (18501916). Prvi je jo 1884. nakon smrti Visariona Ljubie po e, poe, , stao prvo v. d. ministrom, pa ministrom prosvjete i crkvenijeh djela u Crnoj Gori, a poznato je, pored ostaloga, i njegovo pregalatvo na irenju i unaprjeenju kolstva nauke i drugijeh duhovnih oblasti. Jovo Ljepava se najvi enju kolstva . najvie istakao kao nastavnik cetinjskih kola, rektor Bogoslovsko-uiteljske kole i naelnik Ministarstva prosvjete i crkvenijeh poslova. Za potrebe svojih uenika pisao je kolske udbenike od kojijeh su najtrajnije ostali da se primjenjuju Teorija knjievnosti (1896) (stilistika, retorika, poetika) i
158
Simo Matavulj, isto 86.
270
udbenici ruskoga jezika.159 Svi ti udbenici bili su napisani u duhu srpske kulture i srpskoga jezika. Oni su, istina, popunjavali udbeniku prazninu, ali su svojijem sadrajima i srpskim jezikom bili nedovoljno primjereni za crnogorsku sredinu i njenu rodoljubnu mlade. Ovom krugu pridruio se 80ijeh godina XIX. vijeka proslavljeni srpski pjesnik Lazo Kosti (18411910). On je prvi put boravio na Cetinju kao izaslanik vojvoanskijeh Srba jo 1871. godita na proslavi krtenja prijestolonaljednika Danila Petrovia. Drugi put je boravio u Crnoj Gori mnogo due od 1884. do 1891. Tu je izmeu ostaloga ureivao Glas Crnogorca. Brojni radovi knjievnijeh istoriara kritiara i memoarista kao i najnovija knjievnoistorijska ispitivanja Duana Ivania160 pokazuju u emu je njegov stvarni knjievnokulturni doprinos Crnoj Gori. Uz to brojnom istorijskobibliografskom graom Ivani je pokazao ta je sve taj veliki pjesnik objavio u crnogorskoj periodici, dnevnijem glasilima i listu koji je ureivao. Krajem XIX. stoljea na Cetinju su boravili i radili Primorci to e rei opet Crnogorci pjesnik i pripovjeda Filip Kovaevi (18601922) visoki funkcioner cnogorske vlade dr. Lazar Tomanovi (18451932) te Mitar Iveli Niko Ivankovi AntonijeAnton Koblika. Ovaj poljednji radio je u crnogorskoj slubi u zvanju dravnog veterinara od novembra 1886. do aprila 1899. godine. Autor je nekoliko strunijeh lanaka koji su publikovani u crnogorskoj periodici.161 Preduzimani su i odreeni koraci (od samoga knjaza Nikole I. Petrovia!) da se krajem 80ijeh godina XIX. vijeka na Cetinju naseli proslavljeni pjesnik i iskreni ljubitelj Crne Gore Jovan Jovanovi Zmaj (18831904). I pored toga to je prijethodno u mnogijem svojim stihovima ekstatino i ljupko pjevao o Crnoj Gori iako je pratio kao ljekar knjaza/kralja Nikolu na putu za Rusiju uprkos tome to je bio odlikovan najviijem crnogorskim odlijima (Danilovim ordenom), bez obzira na to to mu je, iz naklonosti i ljubavi, poklonjen dvorac u Novom Baru i veliko kompleks dobre orae zemlje sa dvjesta korijena maslina u Ulcinju Zmaj se nije doselio u Crnu Goru. Zapravo on je svega dva dana 1888. godine boravio u njenijem krajevima. Poetio je
Prva ruska itanka za I i II raz. Cetinjske gimnazije tampani su na Cetinju 1904. bez potpisa autora. 160 Duan Ivani Knjievno djelo Laze Kostia Institut za knjievnost i umetnost Beograd 1982 141176. 161 Novak R. Miljani Prilog pitanju nekoliko pseudonima u crnogorskoj periodici XIX vijeka Bibliografski vjesnik br. 12 Cetinje 1978 121.
159
271
Milorad NIKEVI
Podgoricu Skadarsko jezero Bar Ulcinj i Kotor a odatle je ponovo otputovao za Be. Iako su ga Crnogorci s potovanjem i sveanijem gostoprimstvom doekali on nije mogao da se pomiri sa tamonjim ivotom. Njega su po rijeima Sima Matavulja pomalo zbunili i more i crnogorski krevi: Bee u tome, dabome, i uivanja, ali pomeana s neim neprijatnim, neoekivano surovim, emu se iznenaen ovek instinktivno odupire, a u isto vreme to ga neobino drai. Verujemo da je Zmaj u Crnoj Gori oekivao patrijarhalnu (bolje: tradicionalnu M. N.) ,prostotu i starinsku toplinu a ,naiao na nametenu pompu i dvorski ceremonijal, ali isto tako on nije mogao da udobnosti i mogunosti beke sredine zameni sa cmogorskom, oskudnom i surovom.162 To su ujedno, vjerujemo, glavni razlozi zbog kojih se J. J. Zmaj i pored solidno obezbijeenijeh uslova ivota i crnogorske naklonosti, nije za stalno naselio u Crnoj Gori. Due vrijeme na Cetinju je boravio Baltazar Baldo Bogii (18341908). Doao je poetkom 1873. i boravio uz due i krae prekide do 1888. godita. U tome je razdoblju radio na uvenom Imovinskom zakoniku i drugijem zakonskim propisima. Po drugi put boravi od 1839 1899. u svojstvu crnogorskog ministra pravde. Ovaj veoma obrazovani Cavtaanin znalac ne samo pravnijeh nauka ve i izvanredni sociolog lolog i knjievnik te prouavalac istorije slovjenskih drava i prava uao je u istoriju crnogorske kulture kao etnograf sakuplja usmenoga narodnog blaga i izvanredni poznavalac crnogorskoga duhovnog i obiajnoga ivota. I danas je aktuelna njegova zbirka Narodne pjesme iz starijih najvie primorskih zapisa s opsenom studijom o bugarticama. Uz Bogiievo ime spominjemo i hrvatskoga istaknutog slikara Vlaha Bukovca (18441922) jednoga od najveijeh slikara druge polovine XIX. i prvih decenija XX. stoljea takoe Cavtaanina koji je jedno vrijeme proveo kao profesor likovne umjetnosti na Cetinju. Uz njih istiemo i poznatoga dalmatinskog neimara Josipa Slade (18281911) ije e ime ostati trajno zapisano u istoriji crnogorskoga graevinarstva urbanizma i arhitekture. Ovaj ve ranije potvreni projektant ostavio je (u vrijeme poslije Berlinskoga kongresa) niz znaajnijeh graevinskih projekata (put od Kotora do Cetinja kolski put od Cetinja do Rijeke Crnojevia i dalje do Podgorice zatijem put od Bara do Virpazara i dr.); projektovao je niz arhitektonskijeh spomenika i prostora-eksterijera (pozorinu zgradu Zetski dom, zdanje Austrougarskog poslanstva na Cetinju urbanistiki plan Nikia Dvorac knjaza Nikole Carev most u Nikiu) i drugo.163
162 163
Savo Vukmanovi isto 384388. Milorad Nikevi U ozraju... 181204.
272
Prikaz knjievnokulturnijeh poslenika na Cetinju i Crnoj Gori u drugoj polovini XIX. vijeka ne bi bio iscrpan ako ne spomenemo i doprinos nekoliko inostranaca odnosno inozemaca kako su ih Crnogorci obinije nazivali. Meu njima su se naroito istakli: Pavle Apolonovi Rovinski (18311916) Bernard varc (18441901) i Jozef Holeek (18531929). Sva su trojica dali iako su krae vrijeme boravili u crnogorskoj sredini izvanredan doprinos kulturnoknjievnoj istoriji Crne Gore doprinijeli boljem upoznavanju i predstavljanju njezinijeh materijalnih i duhovnijeh tekovina evropskijem narodima. Najznaajniji meu njima jeste Pavle Apolonovi Rovinski. Ovaj poznati ruski etnolog geograf bibliograf lucidni i radoznali prouavalac i publicista, pedagog kojega spominje i F. M. Dostojevski u svojoj prozi, zasluuje posebnu monografsku obradu. Proveo je u Crnoj Gori nakon mnogo godina stranstvovanja i progonstva (od maja 1879. godine) neto vie od 27 godina ivota. Poljednji put napustio je Crnu Goru poetkom 1907 ali samo ziki jer kako je znao esto govoriti u Rusiji je ivio tijelom, a duh mu je bio u Crnoj Gori. Uporan i radoznao u istraivanju crnogorskoga materijalnog i duhovnoga naljea Pavle Apolonovi bavio se preko trideset godina (sve do smrti) arheologijom geograjom folkloristikom usmenom knjievnou dijalektologijom etnograjom lozojom speleologijom botanikom i istorijom knjievnosti. Ovaj izuzetni i monako priljeni istraiva objavljivao je svoje naune i strune radove u jugoslovjenskoj i svjetskoj periodici. Osim toga rezultate svojijeh istraivanja publikovao je u svojim obimnijem analitiko sintetikim radovima od kojijeh su najpoznatiji p (Crna Gora u prolosti i sadanjosti), knjievnoistorijska studija pod naslovom Rovinski o Njegou, koja je prevedena i na na jezik 1967. godine. Istiemo i njegov vrijedni doprinos na istraivanju retrospektivne bibliograje Crne Gore. I eki publicista i novinar putopisac romanopisac i pripovjeda prevodilac i prouavalac knjievnosti Jozef Holeek dao je crnogorskome kulturnoknjievnom naljeu vidne rezultate. Zadojen poput svojijeh prijethodnika Jana Kolara i Ljudevita tura idejom i ideologijom uzajamnosti slovjenskijeh naroda tj. panslavistikim idejama putuje po mnogijem junoslovjenskim zemljama. O njima pie vei broj publicistikijeh putopisnih i naunijeh radova. U periodu poznatih ratova 18761878. naao se kao dopisnik ekog Narodnog lista, u Hercegovini i Crnoj Gori, te u drugijem naim krajevima. Kao dobar poznavalac odreenoga knjievnog stvaralatva junoslovjenskijeh naroda prevodi sa crnogorskoga i 273
Milorad NIKEVI
srpskog jezika narodnu epiku poeziju Petra II. Petrovia Njegoa radove Ljubomira Nenadovia poeziju J.J. Zmaja i dr. Osobito se istakao napisima o vojvodi Marku Miljanovu Popoviu koje je objavio kao integralnu studiju u poglavlju Marko Mijanov, u drugoj svesci poznate knjige Crna Gora u miru.164 I njemaki naunik geograf putopisac etnograf profesor univerziteta, Bernard varc, ostavio je niz dragocjenijeh zapisa i djela o Crnoj Gori i drugim zemljama u kojijema je boravio. Susret s naim krajevima i ljudima, svoje nauno i publicistiko vienje Crne Gore i njezinoga stanovnitva s mnogo pohvala i simpatija, iznio je u veoma iscrpnome djelu Montenegro (1883). Djelo je koncipirano iz dva dijela pri emu prvi ima vie reportersko-narativni karakter, svojstva pripovjedne proze i obiluje interesantnijem opservacijama o Crnoj Gori i Crnogorcima u drugoj polovini XIX. vijeka. Drugi dio sadri geografskodemografsku dokumentacionu grau. Razrijeeni donekle potisnuti od sve brojnije crnogorske inteligencije koja je vremenom sve vie stasavala i bila uenija i pripremljenija te zauzima odreene poloaje u prosvjeti kulturi crkvi nauci drutvenijem i dravnim institucijama Crne Gore izvanjci i inozemci postepeno gube dominaciju krajem 90ijeh godina XIX. i u prvoj deceniji XX. Veina njih nezadovoljni i razoarani poput Laza Kostia S. Matavulja dr. M. JovanoviaBatuta naputaju Crnu Goru. Veoma omiljenoga i uenog J. Pavlovia prof. Bearu crnogorskoga arhimadrita Ljubiu muziara R. Tolingera ljekara Miljania otre smrt iz crnogorske sredine ostavljajui za njima prazninu ali i brojna umjetnika i struna djela te velike rezultate u sferama crnogorske materijalne i duhovne kulture. Manji dio izvanjaca (poput uitelja Brkanovia i Nika Ivankovia) koji su bili pristalice socijaldemokratskijeh ideja bivaju proerani iz crnogorske sredine kao nepoudni politiki prekrioci i opasni sljedbenici Pelagievih, odnosno marksistikih ideja.165 Jedan od poznatijih javnijeh radnika koji se u Crnoj Gori samo krae vrijeme zadrao jeste pjesnik Dragutin J. Ili brat uvenoga srpskog pjesnika Vojislava Ilia. I nekoliko novopridolica, domorodaca i izvanjaca koji su se u prvoj i poetkom druge decenije XX. vijeka nali u crnogorskoj sredini poput pjesnika i pripovjedaa Borislava Sl. Minia (18791929) pripovjedaa Veljka Milievia (18861929) pjesnika Bogdana Milanovia
Joef Holeek erna Hora v miru. Prag 1883. Preveo s ekog Savo Orovi. Milorad Nikevi Na tragu polemike Ivana Miletia i Stefana Mitrova Ljubie (I) u Zborniku o Ivanu Miletiu Hrvatski studij Sveuilita u Zagrebu Zagreb 2002 101112.
164 165
274
Krajinika prof. Bogdanovia i publiciste Stevana Radosavljevia bili su u stvari poljednji proplamsaji knjievnokulturnoga ivota tog vremena. Spomenemo li uz njih prof. Miha Broza katolikoga svjetenika i pjesnika dr. Frana Kuluia i lologa Luku Zoru (18461906) prof. dr. Frana Milobara, autora povijesno-pravne studije Dukljanska kraljevina, iscrpili smo gotovo sve kulturne poslenike koji su svojijem doprinosom ostavili trajne tragove i rezultate u knjievnome kulturnom prosvjetnome naunom pravnome graevinskom muzikome i svakom drugom ivotu i naljeu Crne Gore. Josip Juraj trosmajer nije boravio u Crnoj Gori ali je ponajvie uticao na razmah duhovnoga i konfesionalnog suivota u Crnoj Gori uobliujui ga s kraljem Nikolom I. Petroviem Njegoem i nadbiskupom barskijem imunom Milinoviem u ire mediteranske prostore i evropske razmjere. Sa Svetom stolicom uspostavljaju Konkordat (1886) za potrebe katolikoga stanovnitva u Crnoj Gori te tampaju glagoljski Misal (1893) Antuna Paria iju je upotrebu sprijeila AustroUgarska Monarhija.166 trosmajer odrava prijateljske odnose s Jovanom Sundeiem i Stefanom Mitrovijem Ljubiom predstavnikom austrougarske vladavine za Dalmaci ju u bekom Carevinskom vijeu. Sudjelovao je i na otvaranju JAZU 1867. i tom prigodom odrao zapaenu Napitnicu. Franjo Raki imao je prisne odnose s kraljem Nikolom I. Petroviem. Poljednji izdanci takvoga doprinosa bili su dvojica kulturologa iz Like: prof. Duan S. uki (18831927) Duan S. Vuksan (18811944) prvi poetkom XX. vijeka a drugi ponajvie u periodu izmeu dva rata. Obojica su se inae intimno oeali (kao i Jovan Popovi Jovo Ljepava Borislav Sl. Mini i neki drugi) zbog prisne sraslosti s crnogorskom sredinom i zbog svojega burnog i veoma plodonosnoga stvaralakog rada u Crnoj Gori pravijem crnogorskim umjetnicima i domorocima te cetinjske sredine.
Milorad Nikevi Staroslovenski jezik u funkciji bogosluenja katolika Barske nadbiskupije i o (ne)rijeenom pitanju Parieva Misala, 1893, Prvi hrvatski slavistiki kongres. Zbornik radova Hrvatsko loloko drutvo Zagreb 1997. Isto u knjizi Na civilizacijskim ishoditima (Knjievni suodnosi i interferencije) CKD MM Osijek 1999.
166
275
Milorad NIKEVI
Literatura Banjevi Branko. Crnogorska poezija druge polovine XIX vijeka, Predgovor knjizi Pleme za oblakom (Crnogorska poezija druge polovine XIX vijeka) Graki zavod Biblioteka Lua Titograd 1973. Cepeli Mirko. Josip Juraj trosmajer Zagreb 19001904. aenovi Jovan. Romantizam kao dugotrajna stilska formacija u crnogorskoj knjievnosti u Zborniku radova profesora i saradnika Nastavnikog fakulteta u Nikiu br. 56 Niki 1982. Delibai dr Rade. Razvitak kolstva i pedagoke misli u Crnoj Gori (18301918), Titograd 1980. Dereti Jovan. Almanasi Vukovog doba, Institut za knjievnost i umetnost Vuk Karadi Beograd 1979. Dopis Cetinjske itaonice, tj. Crnogorskom ministru unutranjih djela. Dravni arhiv Cetinje MUD 1884 in. br. 806/2; 30godinjica Cetinjske itaonice Lua br. 2 Cetinje 1898. Dragievi Risto. Njegoevo kolovanje u knjizi lanci o Njegou Cetinje 1949. Dragovi Marko. kole u Crnoj Gori, Zagreb 1888. Dui Niifor. Putopisne crte od Niifora Duia u septembru 1865 Orli III/1867. Dakovi Vukoman. Kralj Nikola u svom dobu, Prijepolje, 1980. uki Trifun. Godinjaci i knjievni listovi u Crnoj Gori, Misao XXV 12 Beograd 1929. uki Trifun. Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia Njegoa do 1918., Narodna knjiga Cetinje 1951. urkovi ivko. Knjievno djelo Ljubomira P. Nenadovia, Niki 1985. urovi Mireta. Pokuaji slamanja akcionarskih drutava u Crnoj Gori do kraja XIX vijeka Istoriski zapisi Cetinje 1958. Glas Crnogorca (prijedlog Marka Dakovia za osnivanje knjievnog drutva) Cetinje 1886. Glas Crnogorca, br. 45 Cetinje 1907. Glas Crnogorca, Cetinje 1898. Holeek Joef. erna Hora v miru. Prag 1883. Preveo s ekog Savo Orovi.
276
Ivani Duan. Knjievno djelo Laze Kostia, Institut za knjievnost i umetnost Beograd 1982. Ivani Duan. Srpska pripovijetka izmeu romantike i realizma (18651875) Institut za knjievnost i umetnost Beograd 1976. Ivoevi Vaso. Prvi knjievni asopisi u Boki Kotorskoj. Povodom ezdesetogodinjice pojave Srpskog magazina, Susreti, br. 910 Titograd 1956. Jeli Dubravko. Hrvatski knjievni romantizam u Povijest hrvatske knjievnosti (Tisuljee od Baanske ploe do postmoderne) Naklada Pavii; Zagreb 1997. Jolles Andre. Jednostavni oblici Teka Prijevod biljeke i instruktivni pogovor Vladimir Biti Studentski centar u Zagrebu Zagreb 1978. Jovanovi Jago. Razvitak pozorine umjetnosti u Crnoj Gori, Stvaranje br. 78 Cetinje 1954. Kavaja M. Privredno-kulturni Niki imatizam Zetske banovine Sarajevo 1931. Kosti dr Milan P. Bibliografija dr Lazara Tomanovia, Stvaranje br. 5 Titograd 1962. Kosti Milan. kole u Crnoj Gori, Panevo 1876. Latkovi Vido. Prelazne forme od usmene knjievnosti ka pisanoj knjievnosti u Narodna knjievnost I Nauna knjiga Beograd 1967. Latkovi Vido. Simo Matavulj u Crnoj Gori Juna Srbija Skoplje 1940. Luketi dr Miroslav. Crnogorski knjievni asopisi 18711891 (bibliograja) Cetinje 1978. Luki V. Zahumlje po jednom izvoru Nikike novine br. 8283 Niki 1970. Markovi Toma. Istorija kolstva i prosvjete u Crnoj Gori, Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije Beograd 1969. Markovi Toma. tampanje Boidara Vukovia i njegovih nasljednika u knjizi Istorija kolstva i prosvjete u Crnoj Gori Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije Beograd 1969. Markovi Toma. tampanje na Obodu i na Cetinju u knjizi Istorija kolstva i prosvjete u Crnoj Gori Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije Beograd 1969. 277
Milorad NIKEVI
Martinovi dr Duan J. Knjievnost u asopisu Prosvjeta 1889 1901, Bibliografski vjesnik br. 23 Cetinje 1977. Martinovi dr Duan J. Portreti (Biobibliografski pregled) Cetinje 1983 Martinovi dr Duan J. tampar Makarije u knjizi Portreti (Biobibliografski pregled) Cetinje 1983. Martinovi dr Niko S. Prednjegoevsko doba u naoj knjievnosti, Predgovor knjizi Prednjegoevsko doba Biblioteka Lua Graki zavod Titograd 1966. Martinovi dr Niko S. Razvitak tampe i tamparstva u Crnoj Gori 19431945, Beograd 1965. Martinovi dr. Duan. Cetinje. Postanak, razvoj i turistike mogunosti Cetinje 1977. Martinovi dr. Niko. Prvo crnogorsko drutvo knjievnika, Stvaranje br. 1 Cetinje 1955. Martinovi Duan J. uro Popovi (18451902) u knjizi Portreti (Bio-bibliografski pregled) Cetinje 1983. Martinovi Niko S. Knjievni i nauni rad u Cetinjskoj gimnaziji, 18811941., Posebni otisak iz Spomenice Cetinjske gimnazije Cetinje 1962. Matavulj Simo. Biljeke jednog pisca (Redakcija i predgovor Marka Cara) Srpska knjievna zadruga Beograd 1939. Medakovi V. M. G. P. P. Njego, posljednji vladajui vladika crnogorski Novi Sad 1882. Mijukovi dr Slavko. O nekim pitanjima kulturnog razvitka u Boki Stvaranje br. 23 Titograd 1968. Mikovi Dionisije. Malo predgovora i odgovora, Boka, Kotor, I/1909. Milievi Milan D. Etnografska izloba. Slavenski sastanak u Moskvi 1867. Godinjica Nikole upia VII Beograd 1885. Miloevi don Antun. Prosvjetno-kulturna drutva u prolosti Kotora Stvaranje br. 9 Cetinje 1959. Miljani Novak R. Povodom priloga Crnogorska narativna proza Stvaranje br. 89 Titograd 1984. Miljani Novak R. Prilog pitanju nekoliko pseudonima u crnogorskoj periodici XIX vijeka Bibliografski vjesnik br. 12 Cetinje 1978.
278
Miljani Novak. Bibliografija radova dr Lazara Tomanovia, Boka br. 5 Herceg Novi 1973. Miljani Novak. Novinar i knjievnik Stevan Vrevi, Boka, br. 67 Herceg Novi 1975. Miljani Novak. Porijeklo i ivot dr Lazara Tomanovia, Boka, Herceg Novi br. 9 1988. Miljani Novak. Putopisac dr Lazar Tomanovi, Stvaranje, br. 78 Titograd 1966. Moto Veljka Vlahovia u knjizi Crna Gora, ernagorija, Montenegro, Organizacioni odbor Dana crnogorske kulture, Titograd 1981. Nai knjievnici Vuk Vrevi i Stefan Mitrov Ljubia, Boka Kotorska Kotor II/1883. Nikevi Milorad Crnogorski jezik i knjievnost su svjetska realnost u Komparativna filoloka odmjeravanja Osijek Cetinje 2006. Nikevi Milorad Crnogorska knjievnost na stranputici Bolonje (Pogledi i stavovi u matinoj zemlji) u Komparativna filoloka odmjeravanja Osijek Cetinje 2006. Nikevi Milorad Petrovi Petar II. Njego (Sinteza) u Hrvatskoj knjievnoj enciklopediji) u Komparativna filoloka odmjeravanja Osijek Cetinje 2006. Nikevi Milorad. Crnogorska pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti Univerzitetska rije Titograd 1988. Nikevi Milorad. Filoloke rasprave (interkulturalni kontekst) Podgorica 2002. Nikevi Milorad. Jovan Sundei kao pripovjeda Zadarska revija br. 56 Zadar 1986. Nikevi Milorad. Koncepcije i literarne tenje Duana S. ukia u asopisu Dan Revija br. 3 Osijek 1987. Nikevi Milorad. Kulturna klima i opti rast u knjizi Crnogorska pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti, NIO Univerzitetska rije Titograd 1988. Nikevi Milorad. Kulturnopovijesna scena i izvori korespondencije J. J. Strossmayera i Nikole I. Petrovia Njegoa u knjizi Hrvatski i crnogorski knjievni obzori (Povijesni knjievnokulturni kontekst) NZCH Zagreb 1995. 279
Milorad NIKEVI
Nikevi Milorad. Na tragu polemike Ivana Miletia i Stefana Mitrova Ljubie (I) u Zborniku o Ivanu Miletiu Hrvatski studij Sveuilita u Zagrebu Zagreb 2002. Nikevi Milorad. Staroslovenski jezik u funkciji bogosluenja katolika Barske nadbiskupije i o (ne)rijeenom pitanju Parieva Misala, 1893, Prvi hrvatski slavistiki kongres. Zbornik radova Hrvatsko loloko drutvo Zagreb 1997. Isto u knjizi Na civilizacijskim ishoditima (Knjievni suodnosi i interferencije) CKD MM Osijek 1999. Nikevi Milorad. Temeljna ishodita Crnojevia tamparije (Iskon lokacija i etniko atribuiranje) u Zborniku radova Pola milenijuma Crnojevia tamparije NZCH Zagreb 1996. Nikevi Milorad. Transformacije i strukture (Knjievne studije i metodiki modeli) NIRO kolske novine Zagreb 1982. Nikevi Milorad. U ozraju stvarateljskog rada Josipa Slade zaboravljenog hrvatskog graditelja u knjizi Hrvatski i crnogorski knjievni obzori (Povijesni knjievno-kulturni kontekst), NZCH Zagreb 1995. Nikevi Vojislav P. Simo Milutinovi Sarajlija u ulozi uitelja i knjievnog podsticaja mladom Njegou u knjizi Mladi Njego (Pjesnikovi putevi ka sintezi) Obod Cetinje 1978. Nikevi Vojislav. Analiza knjievnog sadraja asopisa Dan, Stvaranje br. 10 Titograd 1968. Nikolajevi Georgije. Izis i Tira, Grlica 1837. Nikolajevi Georgije. Kallo Grlica 1839. Nikolajevi Georgije. Miloje Cveti ili primjer blagorodnosti, koja je dananjeg vremena izala iz mode Grlica 1837. Njemirovski dr. Evgenija Ljvovi. Poeci tmaparstva u Crnoj Gori (14921496) CNB ure Crnojevi Cetinje 1996. Pejovi Boidar. Tokovi realizma u Crnoj Gori u doba njene samostalnosti u knjizi Cjeline i detalji Svjetlost Sarajevo 1980. Pejovi dr orije D. Rad na prosvjeti za vrijeme knjaza Danila Stvaranje br. 6 Cetinje 1952. Pejovi dr orije D. Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori, Obod Cetinje 1971. Pejovi dr orije D. Unapreivanje tamparstva, izdavake, publicistike i urnalistike aktivnosti u knjizi Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori (18521916), Obod Cetinje 1971.
280
Pejovi dr. orije D. Cetinjska gimnazija u knjizi Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 18521916. Obod Cetinje 1971. Pejovi . Bibliografski podaci o prvim glumcima u Crnoj Gori Stvaranje br. 78 Cetinje 1954. Pejovi orije oko D. Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku Podgorica 2003. Perovi Sreten. Problemi periodizacije crnogorske knjievnosti u Zborniku profesora i saradnika Nastavnikog fakulteta u Nikiu Niki 1982. Petrovi Petar I. Njego. Istorija Crne Gore (1835) Grlica za godinu 1835. Petrovi Petar II. Njego. itije Mrana Nesretnikovia, Grlica, 1837. Petrovi Vasilije. Istorija o ernoj Gori Sankt Peterburg 1754. Petrui VladimirMujo M. Bibliografija knjiga i broura tampanih u Nikiu od 1898. do 1930., Bibliografski vjesnik br 1 Cetinje 1977. Pismo Vuka Popovia Vuku Karadiu u knjizi Vukova prepiska, knj. VII Beograd 1913. Popovi Petar. Postanak i razvitak prve kole u Crnoj Gori u knjizi Cetinjska kola (18341934) Beograd 1934. Pravila drutva Cetinjska itaonica i Gorski vijenac, Cetinje, 1900. Radievi Filip. Grahovske starine. Pisma Sv. Petra, Dan, br. 34 I/1911. Ranatovi Mihailo. Matavulj i Crna Gora Stvaranje br. 6 Cetinje 1955. Redepagi Jaar. Razvoj prosvjete i kolstva albanske narodnosti na teritoriji dananje Jugoslavije do 1918 132/2 s.l. 1968. Referat o kolama u Crnoj Gori od . padijera s.l. 1906. Rotkovi Radoslav. Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918. Stvaranje br. 4 Titograd 1979. Rotkovi Radoslav. Stara crnogorska knjievnost (Periodizacija) Zbornik profesora i saradnika Nastavnikog fakulteta u Nikiu Niki 1982. Schwarch dr Bernardt. Montenegro Leipzig 1883. Sedamdeset godina pozorinog ivota u Nikiu (18841914), Stvaranje br. 78 Cetinje 1954. 281
Milorad NIKEVI
Sekuli Isidora. Njegou knjiga duboke odanosti 1, Srpska knjievna zadruga knj. 315 Beograd 1951. Sto godina Barske narodne itaonice, Kulturni centar Bar Narodna biblioteka i itaonica Ivo Vukevi Bar 1981. Stoji V. ezdesetogodinjica radova dr Lazara Tomanovia, Letopis Matice srpske knj. 318 Novi Sad 1928. Stojovi Milorad. O periodizaciji crnogorske knjievnosti. Stvaranje, br. 23 Titograd 1968. akoti Veljko. Drutvo nikike itaonice Stvaranje br. 9 Cetinje 1955. akoti Veljko. Kulturno-prosvjetna drutva starog Nikia (18811914), Zajednica kulturnih ustanova Nikia Niki 1970. kerovi dr Nikola. Kako je Dan dobio ime Zapisi knj. VI sv. 3 Cetinje 1930. obaji Maksim. U moje doba Beograd 1933. obaji Petar. Crna Gora i Crnogorci u knjizi Cetinje i Crna Gora Beograd 1927. ukovi Radivoje. Pogovor fototipskom izdanju Orlia crnogorskog godinjaka 18651870. i 1885 Cetinje 1979. ukovi Radivoje. Almanasi i kalendari u crnogorskoj asopisnoj periodici u knjizi Knjievna periodika u Crnoj Gori (1835 1914) Univerzitetska rije Titograd 1986. ukovi Radivoje. Grlica, najstarija crnogorska publikacija literarnog smjera, Stvaranje br. 910 Titograd 1963. ukovi Radivoje. Kalendar almanah Zeta (19001914) u knjizi Crnogorski almanasi i kalendari (18351914). Knjievnoistorijska obrada sa bibliografijom Cetinje 1980. ukovi Radivoje. Kalendar Loven u knjizi Crnogorski almanasi i kalendari (18351914). Knjievnoistorijska obrada sa bibliografijom Cetinje 1980. ukovi Radivoje. Knjievna periodika u Crnoj Gori (1835 1914) Univerzitetska rije Titograd 1986. ukovi Radivoje. O Grlici, njenim saradnicima i uredniku u knjizi Crnogorski almanasi i kalendari (18351914). Knjievnoistorijska obrada sa bibliografijom Cetinje 1980. ukovi Radivoje. Predgovor knjizi Sonje LadenekMunda i dr Miroslava Luketia Lua Knjievni list Dan (Bibliograja) Cetinje 1978.
282
ukovi Radivoje. Srpski magazin (18961897) u knjizi Crnogorski almanasi i kalendari (18351914). Knjievnoistorijska obrada sa bibliografijom Cetinje 1980. ukovi Radivoje. Veliki ilustrovani kalendar Boka almanah literarno-naunog smjera (19091914) u knjizi Crnogorski almanasi i kalendari (18351914). Knjievnoistorijska obrada sa bibliografijom Cetinje 1980. ukovi Radivoje. Zabavnik Boka Kotorska u knjizi Crnogorski almanasi i kalendari (18351914). Knjievnoistorijska obrada sa bibliografijom Cetinje 1980. Tomanovi Lazar. Nae knjievno jedinstvo, Nova Zeta 1/1889. Trideseta godinjica Cetinjske itaonice Lua br. 2 Cetinje 1898. Ustrojstvo i pravila za radnike u K.C. Dravnoj tampariji, Cetinje 1901. Vujai dr Slobodan. Crnogorski knjievni tokovi izmeu dva rata Obod Cetinje 1981. Vukmanovi Savo. Ljubomir Nenadovi u Crnoj Gori, Bibliografski vjesnik br. 12 Cetinje 1982. Vukmanovi Savo. Zmaj i Crna Gora Stvaranje br. 6 Cetinje 1978. Vukovi edo. Pripovjedaki koraci u Crnoj Gori, Predgovor u knjizi Izvirije Crnogorska pripovjedaka proza od Njegoa do 1918 Graki zavod Biblioteka Lua Titograd 1973. Vuksan Duan. Pregled tampe u Crnoj Gori, 18341934, o stogodinjici svoga postanka izdala Banovinska tamparija Obod Cetinje 1934. Vuksan Duan. kole u Crnoj Gori, Juni almanah Cetinje 1926. Znatniji dogaaji u Crnoj Gori teajem 1869. godine Orli VI/1870. (urednik Jovan Sundei). Korieno fototipsko izdanje Orlia Cetinje 1979. Zora br. 3 Mostar 1896.
283
Milorad NIKEVI
Milorad NIKEVI ROMANTICISM, REALISM AND MODERNISM IN MONTENEGRIN LITERATURE In this article which presents an excerpt from the synthesis History of Montenegrin Literature from the middle of XIX century to 1918, the author points out basic characteristics of romanticism realism and modernism in Montenegrin literature. In this long period from the middle of XIX century to the end of World War I very positive spiritual climate is created in Montenegro, especially around Cetinje. New elementary and high schools are being opened town readingclubs are formed state legislature is organized, new theatres are opened, numerous dailies and weekly literary magazines are published etc. In short literary cultural and scientic life is developed. Besides public printing houses are reopened after four centuries. The author writes about general social-political and cultural situation and stresses the importance of newly opened printing houses and periodical publications in creation of cultural ambient in Montenegro in the second half of XIX and beginning of XX century. Key words: Montenegrin literature, Romanticism, Realism, Modernism, Nikola I Petrovi Njego, culture, education, printing houses, magazines
284
()
UDK: 821.163.41.09 .

. . . . .
I. : (. . .) ? . . , , . . . 285
. . . . . : . : . : . (...) . . . . . 286
. . . . XIX . : . . . ! ! . : . . : . (...) . . . : . (...) 287
. . . . . . . . . : ; . . : . . . . 288
, : . (...) , , . . . ( ). . 6 . ! . ! , ! . . . , . ! de gustibus est disputandum, .
289
II. XX . . . . 1961. . . , : . . ! . . . . . 290
: . . . . . (...) . . XV . . : / ! 291
. . . ! . ! . , . ! ! . . ! , . : ? . 292
. (...) ( . ). : . . . . : . (...) . . . : . . . . 293
. . . , . . . . licentia poetica-e , . ! 294
. ! . : . . . : . . . . . . : ... . ( . .) . . 295
. . . : . . : ( 1914. . .) . : . . , . . 296
. (...) . ! . . . ( ) . : . . . . ! . . 297
. . , . . . . . , : . . . . . . . . . ! . . . ! . 298
! . .
Novak KILIBARDA ANDRIS NARRATIVE STYLE IN RELATION TO HIS ETHNIC AND LINGUISTIC BACKGROUND This review of Andris prose especially stories is developed along two main lines. The rst line is about what Andri himself said about his literary work, and it is developed in accordance to what scientists and critics not influenced by socalled modern literary criticism said about Andris work. The second line is related to recent distressing time in Bosnia, time of wars and genocide when Andri was attacked as an author humiliating Islam and Bosnia. Since Montenegro is a multiethnic state where Bosnians alias Muslims are domicile population attacks launched against Andri should be explained so that they do not interfere with readers understanding of his texts.
299
()
UDK: 821.163.41.09 .

. . . . .
: , , , , ,
. . .1 . .
1
1976 . 166.
301
in loco . . . . . . . . . . . . 302
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : ( . .) . 303
. . . . . : : . ... : () : ; . . . . : . ! 304
. . . . . . . . . . . . . . . 305
. . . . . . . . : : ? () . : . 306
. . . . ( ). . : : . . : . . . . . . . . 307
. . : ! . . . . . . : ; . : ! : . . . . . . 308
. . : . . : . : . : . ; . : ! . . . . . . 1571 . 309
. . . : . . . . ; . : ! . . . . . . . . 310
. ( ) . . .
Krsto PIURICA POEMS IN ANDRIS NOVEL THE BRIDGE ON THE DRINA Andris novel The Bridge on the Drina included poems as well, as Andri attempted to soften and embellish the prose with occasional verses. The author of this article shows how verses are indeed appropriate to the structure of works such as the chronicle on the Drina bridge. Verses are easily included in the flow of the work and they shape the novel as a whole. The poems in the Bridge on the Drina are of milder tone tting in perfectly into the surrounding in which they were created. Some of them are brighter, more optimistic, whereas others are sevdalinka-like. Key words: Ivo Andri, poem, gusle, Montenegrins, sevdalinka
311
() . I
I . , . XX . . je ao : . .
UDK: 821.163.4.09-31 I
: I , , , , I 313
( ) ( ...). a a. I . O 1937. ( . ). . I 1 1927. . 1916. 1923. . , . .2 : . .3 . .

4 I 1927 222226. 2 I 1935 4146. 3 46.
1
314
4 .5 .6 I ! , . I !?7 I . ( I a) / . . . . . .
: I II 2006 211213. 5 III 2007 317322. 6 1918, 1951 214; . I I 1969 464; I XII XIX 1996 39; : . I 2003 72; I 2005 94. 7 I I 1969 510.
4
315
. . 101 ( . 208) 44 . . . 19. 1900. .8 .9 . . . . 1907. .10 XX . (...) (...) .11 . .12 1904. . 41. . 318. 10 . 21 636637 109 3. 11 . 214. 12 . . 464.
8 9
316
.13 . 1907. . . . () . ( ) . ( ) . . . .14 . XIX .15 13 I I 1969 585. 14 1977 68; . 18001950 1980 145. 15 ( 1995).
317
. . . : (...) ... .16 . . . . . . . ( ) .17

16 17
1995 58. 1976 313.
318
/ . , .18 . (...) 19 . ,20 a ( ), , , , , ...21 XIX . . () . : .22

. . . 1972 75. . 34 . 34 1968 208. 20 . . . ( ), 1962. 21 . Lingua Montenegrina . 1 2008 257258. XII (. . : IIIXIV 2006 388390). 22 . 321.
18 19
319
1883. 23 . 1891. .24 . XVIII . 1776. . . 1996. .25 1996. .26 1880. .27
. ; : 18832000 . 123 2001 148. , 178 131 (. 1883). 24 1996. 25 . XII XIX 14 1996. 26 . , Lingua Montenegrina 3 2009 355360. 27 ( 18801882 1889) (1887) (1893) (1893) (1901) (1902) (1905) (1907).
23
320
.28 1885. .29 . I . : . .30 . I .31

(. 1987 101. ). (. 1839 1909 1970 VIII). 29 . , 10 14. 1885 74. 1885. . ( 1892. 1902). . 1988 253254. 30 . 91 3. 1921 4. 31 . II 1998 127; , II 1998 389390; I I 1969 514.
28
321
1921. .32 . : I .33 . . XV . I : .34 : [] , , , , ! , [] :

. 464. I XII XIX 1996 7. 34 . 2003 21.
32 33
322
, ? , ? ? , , , ! , , [] [] ? , - [] [] , [] , . , (...) , , , , , , , , . , , , [] , ? , ! , .35 . : , , , , , , , [] . , , , , [], , [], [] . [] [] . , , . (...) . , , , . , , . ; . .36

35 36
I 2008 5657. 57.
323
( ) .37 : .38 : ! ? ? ?... , ! ? ! ? ! ? ! ? ! , , ! , ! ! , , , , , !...39 .40 : . ( ) . .41 .42

1976 117. 122. 39 I 2008 118. 40 1989 154. 41 159. 42 .
37 38
324
III ( III ). . .43 : , , , [][] . [] . , [] . , , [] , (...) (...) [] (...) [] (...) ...44 XV XX . .

43 44
1987 127. I 2008 47.
325
.45 I : (18581921) .46 .47 . ( ?) ( ?) .48 .49 / (histoire) (rcit). 1987 132. . 3738. 47 I : . : , 1989 1364. . I. , II 2002 . 5168. 48 . , 2000 141. 49 . 2007 119.
45 46
326
.50 , () 51 . . .52 . .53 . .54 .55 . 2003 67. (. . 120). 52 . 120. 53 92. 54 ( , ) : (. 174). (. 2000 124 126). 55 . 124.
50 51
327
56 . . . : , , , . , .57 . : . , , , . , , . ; . . , . , [ ] , [] . , . . . , !
: ... 57 I . 79.
56
328
. .58 . . . . : : , [] , [] [...] ; , ...59 . :60 , [], , , - [] , [] [] , [] [] , , [] . , , [] , . [] ; [], . ! [] (...) [...] (...)

I . 5758. 124. 60 1987 23.
58 59
329
[...] (...) ; [...] (...) , , , .61 : , , [], , , , , , , , , . , , , [].62 : [] , [] [] [] , [] [] [], [] [] , .63 .64 () : , , , [] , ,
I . 9293. 90. 63 . 64 2006 71.
61 62
330
[ , . ; , .65 . ; . . .66 . : [] ...67 XV . : III ... ( III ...). . . ( ) ( ).68 ( )

I . 113. . 193194. 67 I . 35. 68 . 107.
65 66
331
. . . : .69 . , . . . ( ). . . : , , . . , , , , , ...70
69 70
137. I . 91.
332
. . ( ) 71 . . : , , , . , (...) . [] [] [] . [] (...) (...) . (...) [...] (...) [] (...) [...] (...) , (...) . , [] , , [] , [.]72 : , , , , , , , (. . 167). 72 I . 3132.
71
333
, , ... ! , ! , ... ! , , [] (...) ... [] (...) [] (...) , , ... , ?73 ( ) . . . .74 . .75 . ( ): ( ) . ( ). . . :
I . 60. . 110. 75 111.
73 74
334
, , , . , (...) . [] [] [] . [] (...) (...) .76 .77 : , , , [] [][] . [] [] [] . .78 . : , , , , : ! , III , . . , .79
.
I . 3132. . 113. 78 I . 60. 79 112.
76 77
335
.80 . : , , , , , , , [] . , , , , [], , [], [] . [] [] .81 : . .82 : . (...) [...] . , (...) (...) . , [], . [] [] [] [...] (...)83 .
. 50. I . 57. 82 . 99. 83 I . 3637.
80 81
336
.84 . . .85 . . . : ? , , , . , , ; [] , , , , . . (...) , , , .86 . : [][]. [] [] [] []. (...) , (...) , [] [] . . [] [] (...) , (...) .87
. 108. 103. 86 I . 8990. 87 40.
84 85
337
.88 . . . : - , , , , , , [,] , , , , [] . , [] , [] , [], [], , . - [ ] ? - [], , , (...). - [], ? - [] . [] , (...) [...] [...] (...), [][] (...) , [...] (...) (...) (...) , , , ? ? ? ? , ? , . , , , (...) [] [].89 . . . 88 89
. 107. I . 4445.
338
( ...) . ( ). ( ). : ( ) I . I . , . XX . . : . . . XV . () . . 339
. e . . . . . . . . .
I . & . 2008. 110 23/1907. 21 XIII1907. I, 1935. 1918 1951. . : I
340
. XII XIX 1996. . I 2003. , III 2007. : I II 2006. . : I I VI 1969. I 2005. I - I VI 1969. - 2000. 1989. 2006. , 2000. 1995. 4 I 1927. 91 3. 1921. 1800-1950 1980. , II 1998. : , 1989. 1987. 341
342
. . ( ) 1962. . . 1972. , . 34 . 34 1968. 2003. . ; : 1883-2000 . 123 2001. 1988. . I. II 2002. . : IIIXIV 2006. 1977. Lingua Montenegrina . 1 2008. Lingua Montenegri Montenegrina 3 2009. , 1987. 2007. 1976. 10 14. 1885. , II 1998. 1987.
Aleksandar RADOMAN LITERARY-HISTORICAL IMPORTANCE AND POETICS OF THE NOVEL DESPA BY NIKOLA I PETROVI Complete literary work of Nikola I Petrovi belongs to poetics of Romanticism. The novel Despa, published just recently, one hundred years after it was written is no exception in this sense. Written in the rst decade of XX century the novel remained quite unknown to the general public. Among reasons for such attitude towards King Nikolas rst novel is the fact that the manuscript was pretty damaged as well as the rather negative recension written by his rst critic Savo Vukmanovi. In this article, the author attempts to resolve certain dilemmas related to the manuscript: its date of origin genre and literaryhistorical value. Starting from modern narratology premises the author analyzes narrative structure segments narrator and characters pointing out that from an aesthetic point of view Despa is not a text of superb value and that its importance is mainly literary-historical. Key words: Nikola I Petrovi, novel, Montenegrin literature, Romanticism, narratology
343
Sava ANELKOVI (Pariz) Universit Paris IV Sorbonne
UDK : 821.163.41.09-13 Petrovi Njego P. II
GNOSTIKE NASLAGE LUE MIKROKOZMA

U radu se istrauju gnostiki elementi Lue mikrokozma, daje se pregled intertekstualnih uticaja, kako u religioznom nasleu tako i u knjievnoj tradiciji. Panja je usmerena na dualistiku herezu prilikom prelaska iz paganskog verovanja u hriansku veru. Evidentiraju se postojanja suprotstavljenih principa i stavova opozicionih ortodoksnoj teolokoj misli. U spevu se konstatuje da vizija prakosmosa u pojedinim segmentima odgovara savremenim naunim saznanjama i da se autor iskazuje kao nadahnut pesnik sa sopstvenom vizijom, ija religioznost nije dovedena u pitanje i pored gnostikih naslaga Lue mikrokozma.
Kljune rei: teologija, dualizam, bogumilstvo, intertekstualnost, Sima Milutinovi, praegzistencija
Njego, kao autor Lue mikrokozma izgleda ima prilino razloga da izazove podozrenje italaca vernika jer Vladika je oevidno bio mnogo manje religiozan nego to su to hteli neki njegovi potonji tumai?1 Interesantna je reenica Nikolaja Velimirovia koji je itavu knjigu posvetio religiji ovoga pisca: Njego je u verskim stvarima izlazio dobro na kraj ne izazivajui nikad i ni od koga podozrenje ni jeretika ni skeptika.2 Sastavljena od 200 stihova uvodne pesme i est pevanja sa 2010 stihova, Lua mikrokozma predstavlja pesnikov pokuaj spoznaje o mestu oveka u kosmikom poretku. Lua je duhovno naelo dua odnosno ideja dok je mikrokozma ovek kao nebesko i zemaljsko bie mikrokosmos u makrokosmosu. Posveta (Simi Milutinoviu) je neka vrsta pes1 2
V. uri 1964: 38. N. Velimirovi 1994: 157.
345
Sava ANELKOVI
nikove duhovne autobiograje3 ali moe se smatrati i prologom Njegoeve kosmike drame. U ostalim pevanjima izdvajuju se celine o letu ovekove misli u kosmos i pria o praegzistencionoj pobuni Satane protiv Boga o ovekovom padu zbog protivljenja boijoj svevlasti (Adam kao aneosko bie koji se stavlja na pogrenu stranu) i njegovom kanjavanju. Njegoev kosmos koji je iri pojam od Boga (jer Bog ga sreuje nije ga jo uvek savladao) zasnovan je na dinaminoj slici vasione sa est krunih (I 121) i est4 nepokretnih nebesa (I, 131), od kojih je jedno centralno nebo, i iz ije blizine ga pesnik posmatra (Kratke moje obratim poglede / u prostore nebesne ravnine II 3132). Ovakva Njegoeva slika vasione odgovara strukturi speva od est pevanja. Obratiemo panju na neobini mistini sloj Lue mikrokozma i tim povodom izdvajamo miljenja da je uraena [...] s mravim hrianskim simbolima [...]5 i da pesnik [u] svom razmatranju prvobitnog greha ne sledi teologiju pa se ak udaljava i od Biblije.6 Pored stavova, suprotnih ortodoksnoj teolokoj misli, u njoj dominira postojanje uvek dva vrlo jasno suprotstavljena principa: Bog i ovek dobro i zlo telo i dua nekad i sad kreacija i ruiteljstvo kosmos i priroda... a iznad svega carstvo svetlosti i carstvo mraka. Pregled intertekstualnih tragova Ma koliko usmeravali pogled na jednu knjievnu epohu na jedan kulturni prostor jednog autora i najue na jedno delo namee se potreba ireg sagledavanja, bez obzira na to da li se, i koliko, autor oslanjao na prethodnu knjievnu tradiciju. Ovakva vizura naroito se namee u ispitivanju radova kakvih ranije nije bilo u nacionalnoj knjievnoj tradiciji to je sluaj sa Njegoevim spevom. Najpouzdaniji ali ne i jedini putokaz jeste pregled lektire autora. Meutim lozofska dimenzija Lue mikrokozma nalae da intertekstualne slojeve ne treba traiti samo u knjievnim delima odnosno u opserviranom i proitanom ve i u slojevima usmenog narodnog naslea u Njegoevom iskustvu doivljenog kao i u postojeim religioznim shvatanjima u usmenoj i u pisanoj tradiciji.
J. Dereti 1983: 259. Interesantna je upotreba brojeva etiri i est u spevu: broj etiri kada opisuje centralno nebo: etiri su gore od almaza [...] iz njih biju etiri fontana (II 161164); etiri nebesne granice (II 173) a kada iri svoj pogled upotrebljava broj est: est hiljadah kolah svijetlijeh (II 202). 5 V. uri 1964: 37. 6 M. Pejovi 1993: 44.
3 4
346
Gnostike naslage Lue mikrokozma
Budui da je Njego pisao Luu mikrokozma u vremenu kritinom po Crnu Goru i njegov narod (nastala je u vreme uskrnjeg posta 1845. godine na Cetinju) kao vid mogue inspiracije uzet je u obzir i drutveni momenat stvarnosti u kojoj je pesnik stvarao. Uz opasku da se ovo delo moe posmatrati i kao politika alegorija7 ne liavamo se miljenja koje objanjava uticaj drutvene stvarnosti i ideje u Lui mikrokozma. Pero Slijepevi je utvrdio analogije izmeu nekih motiva u spevu i Njegoevog politikog dela (borba za harmoniju vlasti u Crnoj Gori i u Njegoevom kosmosu, to odgovara prirodi vlasti vladike Njegoa i Boga iz Lue).8 Pozivanje na bogomrske Srpstva otpadnike (D 198) i elja [...] da postavi u plamtee vrste (D 192) uz imenovanja tri negativne i tri pozitivne linosti nacionalne istorije potvruje vezu Njegoa pesnika autora Lue, i Njegoa dravnika sa drutvenom stvarnou pred oima Srpstva i Slavjanstva (D 193). Mada nam smisao i drutvena funkcija religioznih i metazikih simbola zbog vremenske udaljenosti moe biti tee dokuiva smatramo da je ova komponenta vana za tumaenje Njegoeve Lue mikrokozma, ali ne i presudna za nau temu. Neknjievni uticaj i bogumilstvo istakla je Anica SaviRebac. Pomenimo i da u molitveniku manastira Sveta Trojica (kraj XIV poetak XV veka) kod Pljevalja pominju se Zli heretici prokleti babuni.9 U ovom manastiru postoji slovenska redakcija spisa Dioptra Mihaila Psela iz XIV veka (demonologa iz V veka iji su sledbenici bili osuivani kao jeretici) to ukazuje da je na prostoru srednjovekovne Zete Pselovo uenje bilo predmet pomne panje kao i mogunost da su jeresi i paganstvo bili karakteristika ispovedanja veine stanovnitva10 i pored injenice da je u XI veku osnovana Barska ahiepiskopija. U razmatranju domaih izvora istraivai Njegoevog dela isticali su apokrifnu knjievnost kao Njegoev izvor inspiracija naroito Knjigu o Enohu11 i Otkrivenije Varuhovo.12 Ne samo pisana ve i usmena narodna predanja imala su uticaj na primarni karakter ideja u Lui. Biografska istraivanja pokazuju da je Njego itao ruske i francuske pesnike u originalu italijanske engleske i grke u prevodima da je
M. Aubin 1972: 175. P. Slijepevi 1972: 142146. 9 A. Prljinevi / Lj. Stojanovi 1922: 2230. 10 Nikevi Vojislav 1999: 82. 11 S. Mati 1952: 214 i 221. 12 N. Banaevi 1930: 48.
7 8
347
Sava ANELKOVI
i sam prevodio Ilijadu i Lamartina (Himnu noi prepevao je u slobodnijoj formi). Njegova Biljenica pored beleki misli i zapaanja sadri prepise Lamartinovih i Igoovih stihova na francuskom.13 Osim uticaja nacionalnih autora klasicistikog pesnika Muickog i njegovog pesnikog uitelja (boravivi na Cetinju u periodu 18271830) Sime Milutinovia kao i autora Fisike Atanasija Stojkovia14 posebnu panju istraivaa zbog tematske srodnosti od svih Njegoevih uzora privlae Dante i Milton.15 Lua mikrokozma razlikuje se od Miltonovog Izgubljenog raja, kao i od same Geneze najvie po praegzistencijalnom postojanju sveta oveka i svih dua uopte kao i po tome to je Zemlja stvorena da bi na njoj ovek ispatao kaznu praroditelja. Njego je itao Miltona u ruskom prevodu a na marginama te knjige pisao je beleke; naalost ta knjiga je nestala. Zato je u biblioteci Narodnog muzeja na Cetinju16 sauvan ruski prevod Putovanja Dimona dIrvila francuskog pomorca iz 1836. u kojem se nalazi i jedno inspirativno poglavlje o indijskoj religiji pobuna duhova protiv Brame i njihovo kanjavanje zatvaranjem u tela ljudi i ivotinja. injenica je da je uticaj Njegoeve lektire bio neznatan i da je on u stvari primao samo idejni a ne i umetniki uticaj velikih pesnika koje je itao.17 Interesuju nas upravo ti idejni uticaji. Uzlet i putovanje due na nebo kakav postoji u Lui mikrokozma motiv je indoiranskog porekla i postoji u grkorimskim hebrejskim kao i u hrianskim varijantama. Stoga su verovatno traeni Njegoevi uzori na vrlo irokim geografskim i vremenskim prostorima. Izmeu ostalih vladika Nikolaj je istakao slinosti Njegoeve estetike i moralnih stavova Zaratustre podvlaei da Njego je vrlo slian velikom persijskom vero osnivau Zaratustri ;18 maus19 i Flaar20 da su na njega uticali Platon,
Objavljena tek 1956. u izdanju Istorijskog instituta Cetinje a potom u asopisu Stvaranje 1993. (910 god. XLVIII). 14 S. Mati i S. Tomovi 1990. 15 Izmeu ostalih: maus istie Danteovu Boanstvenu komediju kao Njegoevu inspiraciju za putovanje due (s. 46) a Miltonov Izgubljeni raj za pad anela (Njegoeva Lua mikrokozma Beograd (s. 126)); na Miltonu insistiraju Skerli 1922: 126 i Ostoji 1923: 240 dok Velimirovi 1994. (s. 6877 i fusnota 112.) nalazei razlike porie uticaj Miltona i insistira na Danteu kao i Slijepevi 1972: 141. 16 N. Banaevi 1930: 48. 17 A. S. Rebac 1966: 104. 18 N. Velimirovi 1994: 42. 19 A. maus 1950: 150. 20 M. Flaar 1968/a i 1968/b (Jer iza Lue stoje stolea platoniarskog predanja s. 222).
13
348
dok Pero Slijepevi dodaje Oregona21 hrianskog teolokog mistiara (185254) koji je prihvatio Platonovo uenje o praegzistenciji due a Anica SaviRebac pridruuje jevrejskog platoniara Filona Aleksandrinca i kabalistiko uenje istiui da je motiv kosmike katastrofe (u stvari kabalistiko uenje o propasti prasvetova) zajedniki Njegou i Bajronovom Kainu.22 Postoji i verovanje da se u Lui iitava uticaj masonstva sudei po naslovu poeme23 i na ispitivanju simbola slobodnih zidara u pesnikom delu to je ispravnije od tvrdnji koje poivaju na kontaktima Njegoa s masonima (Milutinovi Antip om Njegoev uitelj francu skog u periodu 18381840 kao i neki Njegoevi prijatelji iz Kotora). Dualistiki principi Od najstarijih vremena svakodnevica i iskustvo navodili su oveka da razmilja na dualistiki nain da svodi prirodu na pozitivne i negativne principe na tamu i svetlost stud i vrelinu a ljude na dobre i zle. Zlo je suvie vidljivo i prisutno tako da ni sam Bog ni nebeska bia nisu bili poteeni kvalikacije dobro i zlo pri emu su se zanemarivale osnove hrianskog uenja. Dualistika ili (novo)manihejska hereza prelazila je duge puteve iz verovanja u veru iz paganskog verovanja u hriansku veru. Najpre izraen u doktrini Zaratustre zatim u mitraizmu i maniheizmu dualizam, s elementima gnosticizma, postoji u judaizmu i platonizmu. Ostavljajui na stranu ranije pominjane mogue uticaje konstatujemo da se u okviru velikog registra misli i oseanja ime je bogata Lua mikrokozma lako iitava dualistiko poimanje pesnikove vizije. Njego ve u Posveti nagovetava postupak koji e biti zasnovan na opozicjama izborom antoniminih pojmova koji ne bi postojali jedni bez drugih. Nau sferu da no ne polazi / Bi l ovako lice neba sjalo? / ostrijeh zubah ledne zime / Bi l toplote blagost poznavali? / Bez budalah tupoga pogleda / Bi l umovi mogli blistat svjetli? (D 163168) ili mi smo iskra u smrtnu prainu / mi smo lua tamom obuzeta24 (D 139140). Meutim namera je Njegoa ne da istakne ve da umanji suprot nosti da ih izravna u ime ostvarenja to vee harmonije a radi savladavanja haosa. ovek samim svojim ivotom treba da pomiri suprotnosti naroito pojmove dobra i zla. Materija i energija u spevu ve su izmireni
P. Slijepevi 1990: 120. A. Rebac 1952: 102103. 23 PL. Thomas 1999. 24 Kurziv je na.
21 22
349
Sava ANELKOVI
pojmovi jer su to dva vida jedne iste prasupstance. Kosmika materija u viziji pesnika stalno prelazi u energiju, i ova u materiju. I pored otre granice izmeu neba i zemlje duhovnosti koja boravi u prvom i materije u drugom prostoru: Sve to blatnoj zemlji prinadlei / to o nebu ponjatija nema; / duhovni je ivot na nebesi / materije u carstvu gnjilosti (I 197200) duh i telo besmrtno i smrtno u biu oveka ve su se pribliili jedno drugom jer je boanska iskra u svakom oveku. I najduhovniji od svih Bog koristi materiju kao oruje da bi savladao legione odmetnika: Puti strjelu sjajnu i krilatu (V 391) [...] tek strijelu gromoglasnu baci / iz silnoga i zveanoga luka (V 432433) dok su uasni zvuci u nebeskoj bici i haos antonimije glasima besmrtne muzike prijatne tiine speva i harmoniji. U Njegoevom spevu telo oveka i njegova dua i pored dijaloke tekstualne odvojenosti: poj mi dakle besamrtna tvari (I 41) i poziva na pripovedanje: povedi me u nebesna polja (I 81) nisu u izraenoj opoziciji. Miljenje da je dua, kao besmrtni duh postojala pre tela, pre stvaranja Zemlje nalazimo u srednjovekovnom tekstu jednog bogumila iz arhiva JAZU na latinskom jeziku gde stoji: Kau da su ljudske due demoni koji su pali s neba koji e poto ispune ispatanje u telu u jednom ili vie njih sukcesivno vratiti se na nebo.25 Kao i inioci prethodne opozicije tama i svetlost nisu nastale istovremeno. Tama je, prema autoru Lue mikrokozma ontoloki mlaa od svetlosti i nije postojala u vreme prvih nebesa poetne kosmike situacije kada je svako vie bie vladalo svojim svetom podjednake veliine kada lica tame nie bilo nije (IV 103). Svemirska katastrofa prema reima Satane potedela je jedino prostor Boga i tek posle ovog sluaja nastao je mrak: Ovo strano padanje nebesah / naalo mu u tmine unese / tme vjekovah vjeno neprohodne / oko njega nagomila krugom. (IV 96100) Kao to vidimo, i kada su u pitanju svetlost i tama, pojmovi koje distinktivno predstavljaju i zastupaju Bog i Satana, oni nisu nosioci samo jednog ili samo drugog suprotnog principa. Bog se prema Satani okruuje mrakom dok se Satana zalae za obnovu prvih nebesa koja nisu poznavala mrak: i nebesa pala vozdignemo (IV 157). Znai ni Njegoev Satana nije toliko crn koliko mu ime nalae jer se i on buni u ime praosnovne svetlosti, dok Bog brani svetlost vlastitog poiezisa.26 Ipak, svetlost
Dicunt quod animae hominum sunt demones qui de caleo ceciderunt qui peracta poenitentia in corporibus uno vel pluribus succesive reverteuntur in caleum. D. Kniewald 1949: 164. 26 M. Lompar 2002: 74.
25
350
je neprestani predmet glavne preokupacije Boga: to se vie tvorenijem pruam / sve se njino carstvo umaljuje; / vrijeme e i k toj cjelji doi / da se bezdne mrane osvijetle (III 8790) ne samo zato [...] jer nema Boga bez mranog carstva koje on svojim stvaranjem umaljuje27 ve i zato to mu nalae tematika speva. I pored ogromne koliine svetlosti koja isijava iz speva (Kroz valove nebesne svjetlosti milijarde leahu kometah (I 250251) tama zauzima znaajno mesto u njemu ([...] lopte tmaste i bezrane / to su sunca vodi sozvjezdijah: / izbjeaju iz mranoga njedra I 273275) i [...] pruaje crnokrake lue28 (I 284). Svetlost i tama proteu se vremenom i prostorom Njegoeve poeme. Ni posednik tamnog carstva nije bez svetlosti: polu carstva smolnim i plamenim / polu carstva mraznim i ledenim (V 236237). Osim vizualnog postojanja svetlo i tama odreuju neke aktere nebeske drame ili nevidljivo u oveku kao i njegov um: pomraene osvjetli umove (VI 150). Dugogodinji prouavalac Lue mikrokozma Anica SaviRebac povodom mraka je podvukla uenje Maniheja (215 276): Frapantan je za poznavaoce manihejstva opis prodiranja mranih sila u nebesnu oblast u spevu, jer u potpunosti odgovara Manihejevom uenju o tom poetnom momentu kosmike borbe.29 Na nivou strukture Njego u poemi dri do ravnotee: Bog u III pevanju saoptava arhangelima (imaju ulogu glasnika i posrednika) razloge i motive Satanine pobune a Satana isto radi u IV. Postoji jasno izraena jednakost sabesednika arhangela Mihaila i Gavrila i Satane to potvruje Mihail: Ah Satano ravnoini brate (IV 11) dok je miljenje o Satani Gavril izrekao pred Bogom: Satana je na drug blistatelni (III 217). Usput ovim povodom, pominjemo da je i Origon u delu De principiis smatrao da je avo bio najpre blaeni duh slobodne volje koji se pobunio protiv Boga pa ga je ovaj odbacio. Sukob Boga i Satane i Satanin razlog za pobunu poivaju u razliitim interpretacijama praegzistencije. Povodom sudbine prvijeh nebesa u Lui mikrokozma postoje dve ontoloke istine Boija i Satanina. Sataninu istinu o preuzimanju vlasti Boga zahvaljujui svemirskoj katastro ve smo pomenuli. Nju Bog niti negira niti pominje. Njegova istina je drugaija i nedovoljno je jasno izraena. Bog koji je [...] sam po sebe bio
M. Lompar 2002: 46. Viktor Igo e takoe kasnije imati slian opis crnog Sunca u Ce que dit la bouche dombre (1855) i u Quatre jours dElciis (1857) 29 A.S. Rebac 1951: 82.
27 28
351
Sava ANELKOVI
(III 142) kae da je Satanu njegova ruka na tron gordi iz nita popela (III 245) i ne daje nikakvu verziju pradogaaja ve iznosi samo negativne kvalikative Satane redovno na poetku novog stiha: Rob gluposti vrag poretka opteg (III 251); Duh lukavi i zlom nadojeni (III 271) Osljepljena dua zloestijem (III 291); Otrovnou nadojena dua (III 321). Bog eka na Satanino kajanje (V 176) i njemu je od izuzetne vanosti ovo pokajanje. Satana bi pokajanjem svoju pobunu liio osnova dok e porazom pokazati da je njemu nedostajala mo ali ne i istina [...] Jer Sataninim odustajanjem od pobune ostaje skrivena antinominost istine koju objavljuje Bog30 dok cilj Satane nije da Boga ukloni ve samo da ukine njegovu prevlast, da vlast bude ravnomerno podeljena. Kao lik, Njegoev Satana je ubedljiviji od Boga, upravo zato to svoju pobunu zasniva na zahtevu za slobodu. Bog insistira da je jedini kreator: Ja sam jedan koji stvarat mogu / i koji sam svemogustvom vjean (III 4546). On je i veiti kreator koji prostor puni mirovima (III 339) ija je delatnost u okviru sopstvenog plana da carstvo mraka nestane. Zbog Satanine pobune taj plan je osujeen i Bog ga izmenjuje: mrak koji nee transformisati i koji e imati pravo opstanka u neprekidnom boijem stvaranju svetova jeste mrano carstvo stvoreno izmeu njegovog i Adamovog boravita: da su mogli besamrtni dusi / tvoga plana posti velianstvo / ada ime bi vjeno ostalo / nitonou nijemom zasuto (II 3942). Sukob je izrodio nastanak nove planete za privremeni ovekov boravak. Zbog udaljavanja od Boga Adam i njegovi potomci kanjeni su smrtnou. Seanje na oveka kao anela iz praegzistencije nije sasvim nestalo jer ovek u svom zemaljskom ivotu on se sjea prve svoje slave (D 11). Kao slobodno bie tokom itavog ivota on stoji pred dvojnou izbora. Nainom sopstvenog ivota na Zemlji on je pre svoje smrti izabrao povratak u prvo blaenstvo (VI 157) ili u ad [...] u mrakama vjenog ridanija (VI 159160). Zapaanja Gnostiki potencijal Lue mikrokozma ini jedan znaajan sloj pesnike vizije naroito to su due oveije aneli koji su otpali od Boga a on ih je nastanio u oveije telo. Isidora Sekuli31 naglasila je da Njego nije bio ni teoretiar ni religiozni ideolog ve religiozno nadahnut pesnik koji je nehotice izukrtao detalje razliitih mitova. Pesnik (= kreator
30 31
M. Lompar 1998: 50. I. Sekuli Isidora 1951.
352
pesnikog dela) iz speva kao povlaen u stanju je da sagleda uzroke ovekovog pada u preistoriji i da uje davnanje dijaloge Boga (= kreator sveta). Na izvestan nain pesnika kreacija moe se porediti sa kreacijom Boga i obrnuto. Bog u spevu je autokrata koji insistira na zakonima, na pravdi: svete pravde strogi su zakoni (III 238) Gnjev pravedni oruje je pravde! (III 230). U VI pevanju speva Njego iznenada pominje biblijski mit o Evinom grehu zanemarujui da je ve ukazao na praegzistencijalni greh Adama. Da li je to svestan postupak, koliko je uslovljen Njegoevom religijom, ne moemo znati. Jedino je sigurno da taj motiv neveto nalazi svoje mesto u spevu, da deluje nakalemljeno i da je sasvim suprotan optoj zamisli iz prethodnih pevanja. U istom pevanju Njego jo daje pregled lutanja oveka izmeu dobra i zla koja su u njemu pominjui Kainov greh mnogobotvo i idolopoklonstvo kao i pojavu Boijeg sina. U itavom spevu Bogorodicu ne pominje nijednom, a Hrista samo dva puta.32 I zaista, [n]ikad ni jedan svetenik hrianski nije manje rekao o Hristu nego ovaj cetinjski prvosvetenik33 kako je rekao Nikolaj Velimirovi. Ne moemo da zanemarimo uticaj njegovog pesnikog uitelja Sime Milutinovia Sarajlije koji je bio jaka linost vrlo sugestivan i udan. Duboko potovanje koje je gajio prema njemu ita se u Posveti iji prvi stih moe da se tumai kao evokacija nekog njihovog razgovora da svagda mi dragi nastavnie (1). Njego je upravo njemu poslao rukopis da ga objavi u Beogradu. Podatak da je Sima Milutinovi od 1819. do 1825. proveo u Besarabiji (dva meseca u Odesi) moe navesti na misao da je bio iniciran u lozofsku mistiku tada rairenu u Rusiji. Profesor Oben u studiji Istorijske i politike vizije u delu P. P. Njegoa navodi pretpostavku Andrea Vajana da je Milutinovi najverovatnije inicirao Njegoa u polutajnu doktrinu koja je odnedavna bila u modi u Rusiji.34 Postoji tvrdnja da je Milutinovi postao slobodni zidar35 u Lajpcigu 1826. god. Uoi svog dolaska na Cetinje Milutinovi je pominjao patarensko poreklo jedne prie koju je zabeleio u Vidinu.36 Materijalistiko tumaenje i neobina vizija prakosmosa u spevu i dogaanja u njemu sa potporom na drevnoj mitologiji sa jedne strane i
M. Aubin 1972: 221. N. Velimirovi 1994: 155. 34 M. Aubin 1972: 220. 35 V. Nedi 1959: 153. 36 S. Milutinovi 1993: VIII.
32 33
353
Sava ANELKOVI
savremena nauna saznanja sa druge (kosmos koji je neprestano u procesu stvaranja, planete koje imaju svoj vek trajanja, itd.) nimalo ne umanjuju Njegoevu apsolutnu veru u Boga uprkos velikom raskoraku izmeu Njegoa pesnika i Njegoa crkvenog poglavara. Ve je primeeno da je njegova [...] vera izuzetna, svoja, samostvorena, samoosnovana, za razliku od vere kominalne zajednike akceptirane i predavane s kolena na koleno37 ali ona je neosporna i istinska. Navedimo jo podatak, koji ne govori mnogo, ali nije nezanemarljiv, da je Njego [...] promiljao i da kuje novac, zlatnik je trebalo da se zove Perun po starom slovenskom boanstvu38 i da je na portretima njegovih savremenika prikazan u istoj svetenikoj odedi sa verskim i dravnim atributima ali razliitim kamilavkama. Na radu J. Tominca on ima crnu kamilavku a na portretu Uroa Kneevia belu. Najnovija itanja istiu da veliki znaaj u strukturi Lue mikrokozma ima gura obrta koja se moe prepoznati na razliitim nivoima pesnikog teksta i da se [...] unutranji obrt pesnikog teksta moemo sagledati kao preokret neortodoksnih slojeva, koncepcija, elemenata i detalja u ortodoksna uenja kao psiholoki obrt proistekao iz pesnikove podlonosti obavezama vladike i vadara.39 I pored injenice da je autor bio vrhovni verski poglavar moemo utvrditi se u Lui mikrokozma vie nego u bilo kom knjievnom delu napisanom na tokavskim knjevnim jezicima iitavaju gnostiki stavovi dijametralno razliiti od zvanine teoloke misli ali i da je poema rezultat pesnikovog sveta sveta njegove mate i talenta.
37 38
Literatura Aubin Michel 1972: Visions historiques et politiques dans luvre potique de P. P. Njego, Publications de la Sorbonne, Universit de Paris IV ParisSorbonne. Banaevi Nikola 1930: Oko Njegoeve Lua mikrokozma Godinjak srpskog filozofskog fakulteta I, tamparija Krajnimanac, Skoplje. Dereti Jovan 1983: Istorija srpske knjievnosti, Nolit, Beograd.
N. Velimirovi 1994: 154. V. Latkovi 1949: 75. 39 M. Lompar 2002: 1415.
354
uri Vojislav 1964: Njegoeva poetika P. P. Njego, Pjesme, Lua mikrokozma, Gorski vijenac MS / SKZ Novi Sad / Beograd. Flaar Miron 1968/a: O primarnim folklornim i literarnim komponentama Lue mikrokozma P. P. Njego, Lua mikrokozma, Prosveta, Beograd. Flaar Miron 1968/b: Anica Savi Rebac i izuavanje geneze Lue mikrokozma Knjievnost br. 9 knj. XLVII Beograd. Kniewald Dragutin 1949: Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim kristijanima Rad JAZU Odjel za lozoju i drutvene nauke knj. 270 Zagreb. Latkovi Vido 1949: Petar Petrovi Njego, Novo pokolenje, Beograd. Lompar Milo 1998: Njego i moderna Filip Vinji Beograd. Lompar Milo 2002: Lua mikrokozma i pitanje due u: P.P. Njego, Lua mikrokozma Njegoeva zadubina / Slubeni list SRJ Beograd. Mati Svetozar 1952: Prilog prouavanju izvora Lue Zbornik radova knj. XVII Institut za prouavanje knjievnosti knj. 2, SANU Beograd. Mati Svetozar / Tomovi Slobodan 1990: Komentari Kultura / Narodni muzej Crne Gore Veljko Vlahovi Beograd / Cetinje / Beograd. Milutinovi Sima 1993: Serbijanka SKZ Beograd. Nedi Vladan 1959: Sima Milutinovi Sarajlija, Nolit, Beograd. Nikevi Vojislav 1999: Gnostika kultura u Crnoj Gori, Narodna biblioteka Radosav Ljumovi Podgorica. Ostoji Tihomir 1923: Istorija srpske knjievnosti Izdavaka Knjiarnica Gece Kona Beograd. Prljinevi A. / Stojanovi Lj. 1922: Trebnik manastira sv. Trojice kod Pljevalja. Spomenik SKA, sv. LVI Beograd Sr. Karlovci. Rebac Anica Savi 1951: Njego i bogomilstvo u: (priredila) Darinka Zlii 1984. Rebac Anica Savi 1952: Njego, Kabala i Filon u: (priredila) Darinka Zlii 1984. Rebac Anica Savi 1966: Helenski vidici SKZ Beograd. Sekuli Isidora 1951: Njegou knjiga duboke odanosti SKZ Beograd. Schmaus Alois 1927: Njegoeva Lua mikrokozma, Beograd. 355
Sava ANELKOVI
Skerli Jovan1922 : Istorija nove srpske knjievnosti, Beograd. Slijepevi Pero 1972: Odraz ivota u Lui mikrokozma Ogledi Matica srpska / SKZ Novi Sad / Beograd. Slijepevi Pero 1990: Stvaranje sveta i slika vasione u Lui mikrokozma u (priredio) Rizvi Muhsin 1990: P. P. Njego, Lua Mikrokozma, Svjetlost, Sarajevo. maus Alojz 1950: Glasnik SAN 2, SAN, Beograd. Thomas PaulLouis 1999: Njego Patrimoine Litteraire europeen 11a De Boeck Universit Bruxelles p. 247. Velimirovi Nikolaj 1994: Religija Njegoeva Oktoih / Unireks Podgorica / Pe. (priredio) Vukadinovi Predrag 1966: Anica Savi Rebac: Helenski vidici SKZ Beograd. (priredila) Zlii Darinka 1984: Anica Savi Rebac i Njegoeva Lua mikrokozma Knjievna zajednica Novog Sada Novi Sad.
Sava ANELKOVI LES COUCHES GNOSTIQUES DE LA LUEUR DU MICROCOSME Larticle tudie les conceptions gnostiques diamtralement opposes celles de la pense thologique ofcielle. Lide chez le prince vque Njego dune prexistence de lme est en dsaccord avec lenseignement chrtien orthodoxe et trouve appui sur lantique vision dualiste du monde. Linterprtation matrialiste et la vision de ce qui prcde le cosmos dans le chant correspondent en certains points aux connaissances scientiques actuelles. Loin dtre un thoricien et encore moins un idologue, Njego apparat comme un pote inspir avec sa vision propre, chez qui la religion nest pas mise en doute. Motscls: thologie, dualisme, bogomilisme, intertextualit, Sima Milutinovic, prexistence
356
Sanja VOJINOVI (Podgorica) Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi
UDK: 821.163.41.09 Peki B.
PARALELNO ITANJE TEKSTOVA USPENJE I SUNOVRAT IKARA GUBELKIJANA I ODBRANA I POSLEDNJI DANI
U radu Paralelno itanje tekstova, koji je dio magistarskog rada kroz pet segmenata ukazuje se na tematske i poetike srodnosti tekstova Borislava Pekia Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani. Prvim segmentom Citatnost knjievni postupak u tekstovima objanjen je ovaj postupak njegovo porijeklo i korijeni. Tumaei Pekieve tekstove zakljueno je da su intertekstualnost i citatnost polazni okvir pri tumaenju njegovih tekstova. Peki koristi citat kao dijalog sa tradicijom, a tekstovi posmatrani na ovaj nain dobijaju sasvim novo znaenje. U ovom dijelu rada komparativnom metodom ali i semiotikim strukturalistikim i poststrukturalistikim postupcima analize autorka je ukazala na kljune strukturalne i kompozicione karakteristike koje ukazuju na tematsku i poetiku srodnost ovih tekstova ali i na njihova razlikujua svojstva
Kljune rijei: citatnost, intertekstualnost, pripovjeda, hronotop, groteska Citatnost knjievni postupak u tekstovima Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani U drugoj deceniji XX vijeka u ruskoj knjievnosti nastupa prelomni trenutak. Naime nakon simbolista i akmeista na knjievnu scenu stupa avangarda sa kubofuturistima. Novi stihovi koje predlau kubofuturisti se parodijski izvru, razlau tradicionalnu strukturu teksta.1 Na temeljima ovako koncipirane avangardne knjievnosti ponikle su prve ideje na kojima je kasnije izgraena teorija ruskog formalizma. Poetna taka gledita
1
Moderna tumaenja knjievnosti, Sarajevo str. 77.
357
Sanja VOJINOVI
koju su ruski formalisti zauzeli bila je pomjerena; oni su iskosa gledali na knjievne injenice i vidjeli ono to je obinom pogledu skriveno. Kako je poznato korijeni postmoderne nalaze se u poetici ruskog formalizma naroito u Bahtinovoj tezi o dijaloginosti. Ova teza najpotpunije je primijenjena u knjizi Problemi poetike Dostojevskog. U polifonijskom romanu Dostojevskog nije u pitanju obina dijaloka forma obrade materijala shvaenog u monolokim okvirima na vrstoj osnovi jedinstvenog predmetnog sveta. Ne, re je o fundamentalnoj dijaloginosti, to jest o dijaloginosti fundamentalne celine knjievnog dela.2 Avangardnu knjievnost odlikovale su dvije knjievnonaune orijentacije: sredinji model sa poetikom velike citatne polemike koji svoju teoriju pronalazi u poetici ruskog formalizma i periferni koji se ostvaruje u Bahtinovoj teoriji o dijaloginosti. Nakon zavretka avangarde kao razdob lja stila i kulture u 70im i 80im godinama XX vijeka svoj puni zamah u knjievnosti dobijaju poetike citatnosti i intertekstualnosti.3 I u crnogorskoj knjievnosti u manjem obimu ove dvije poetike ostvaruju se u knjievnim djelima dvojice tada najuticajnijih pisaca Danila Kia i Borislava Pekia. Kritiari su malo posveivali panju pristupu djelima sa pozicije citatnosti i intertekstualnosti. Termin intertekst dugujemo francuskom poststrukturalizmu, a uvela ga je Julija Kristeva polazei od Bahtinovog poimanja dijaloginosti rei. Kao to, po Bahtinu, znaenje svake rei nastaje tek iz dijaloga, tako je i svaki tekst zapravo dijalog sa drugim tekstovima.4 Krajem ezdesetih godina XX vijeka, o tekstu se raspravljalo, pa je zanimljivo i stanovite Rolana Barta koji smatra da tekst zapravo proizvodi razliita znaenja to je suprotno stavu aka Deride koji smatra da ne postoji nita izvan teksta. Ovdje se moramo vratiti na dekonstrukcionistiku tezu koja glasi: Znaenje je vezano za kontekst, ali je kontekst neogranien.5 Iz Deridine dekonstrukcije razvio se pojam tekstualnosti. Sferi tekstualnosti svakako da pripada i pojam intertekstualnosti, koji je, kako smatra Bart, tekst sam po sebi izmeu drugog teksta. Da se zakljuiti da je iz dijalogizma proistekla intertekstualnost kao sloeni knjievni fenomen. Ne postoji precizna denicija intertekstualnosti. Uslovno bi se mogla denisati kao proimanje odnosno povezivanje tekstova u cilju nastajanja novog teksta.
Mihail Bahtin, Problemi poetike Dostojevskog, Beograd: Zepter Book World 2000 str. 19. Vidi: Dubravka OraiToli Teorija citatnosti, Graki zavod Hrvatske Zagreb 1990. 4 Dubravka OraiToli Teorija citatnosti, str. 145. 5 Novica Mili Tekst i tekst u kontekstu: dekonstrukcionistika teza, u: Tekst u kontekstu, Institut za knjievnost i umetnost Izdavaka radna organizacija Rad Beograd 1989. godine str. 85.
2 3
358
Paralelno itanje tekstova Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani
Dakle na postojeim knjievnim tekstovima sasvim je mogue izgraditi nove tekstove pa cjelokupna svjetska knjievnost postaje kulturna batina iz koje se crpi i na kojoj se izgrauje. Svojstvo savremene literature literature druge polovine XX vijeka, i jesu intertekstualni odnosi. Obnavljanje, inoviranje starog reinterpretacije vode ka jednom: neposrednom navodu odnosno citatu. Postupak unoenja tueg teksta u vlastiti tekst jeste intertekstualnost, ali se metod na kojem se zasniva naziva citatnost. Kao to je poznato, citati su svojina knjievnosti stari koliko i ona sama ali je citatnost novijeg datuma. Naime, od teorije avangarde citatnost kao i intertekstualnost postaje knjievni postupak. Korijeni citatnosti nalaze se i u djelima Viktora klovskog koji se ovim terminom sluio u dva osnovna znaenja to se mogu razumjeti u okviru teorije ouenja. klovski smatra da tue djelo u citatnom odnosu postaje predmet odnosno graa vlastitog teksta nekog autora. U tom pogledu motivacija postupka je dvosmjerna. Naime u jednom sluaju ona ide od tueg djela prema vlastitom a u drugom obratno od vlastitog ka tuem. S obzirom na to moe se rei da graa uslovljava postupak i da postupak uslovljava grau. Prevedemo li ta implicite prisutna znaenja na jezik teorije ouenja, dobit emo u sustavu klovskoga dva tipa citatnosti: citatnost kao prepoznavanje ili automatizaciju i citatnost kao novo vienje ili ouenje tueg teksta u okviru svoga.6 Treba praviti razliku izmeu plagijata i pozajmica s jedne i citata s druge strane. Citat ne mora da bude oznaen navodnicima kurzivom ili nekim drugim znacima. On jednostavno moe biti preuzet a posao je istraivaa da ga prepozna. Autor svjesno upotrebljava citate kao sredstvo kojim se uspostavljaju intertekstualne veze sa tekstovima koji su izvan onoga teksta koji se posmatra. Dubravka OraiToli u knjizi Teorija citatnost razlikuje u teorijskom pogledu: citatnost u uem smislu, odnosno interliterarne citate (citiranje iz nekog teksta knjievnog djela u drugo knjievno djelo prototekst je drugi knjievni tekst) zatim autocitatnost (citiranje samog sebe, prototekst je vlastiti tekst), metacitatnost (kada se u teorijskom tekstu citiraju iskazi iz knjievnosti manifesta programa eseja...) citate iz drugih medija, intermedijalne citate (na relaciji knjievnostslikarstvo ili knjievnost-muzika) i faktocitatnost ili izvanestetski citati (kada se u literarnom tekstu citiraju izvanestetski tekstovi na primjer iz novina ili kakve dokumentarne grae). Najcitiraniji tekst svih vremena, svakako je Sveto pismo
6
Dubravka OraiToli Teorija citatnosti, str. 10.
359
Sanja VOJINOVI
starog i novog zaveta. Sveto pismo, i samo bazirano na ilustrativnoj citatnosti Boje rei, u svim se knjievno-istorijskim periodima javlja kao prototekst iz kog se ili uzimaju direktni citati, ili koji slui kao izvor aluzija, reminiscencija i drugih oblika intertekstualnih veza.7 Ve smo rekli da postoje dva tipa citatnosti ilustrativna i iluminativna citatnost. Kad autoru tui tekst slui kao uzor da stvori vlastiti onda je rije o ilustrativnoj citatnosti. Meutim postoje i sluajevi kad tui tekst autoru nije posluio kao uzor za nastajanje novog teksta pa je ovaj tip iluminativna citatnost. Prema njihovoj semantikoj funkciji citati mogu biti referencijalni kada upuuju na smisao teksta iz kojeg su preuzeti i autoreferencijalni kada upuuju na smisao teksta u koji su ukljueni. Citat ne mora da bude oznaen navodnicima znacima ili kurzivom. On jednostavno moe da bude sadran u naslovu citiranog teksta ili pominjanjem autora u njegovom kontekstu. Navedene odlike ine ifrovani tip citatnosti. Za razliku od ifrovanog pravi tip citatnosti izdvojen je signalima navodnicima drugim tipom slova Oblik pravog citata predstavlja moto. Uzet kao natpis ispred teksta svojom sadrinom nagovjetava smisao odnosno svrhu teksta na koji se odnosi. U pogledu podudarnosti citata i pseudocitata citati mogu da budu potpuni i nepotpuni, a kao posebna vrsta izdvajaju se vakantni citati, u kojima je relacija podudaranja izostala. Vakantni citati se mogu javiti kao pseudocitati, kada postoji realni prototekst, ali je citatni dodir izmeu vlastitog i tueg, odnosno sam citat, laan, i paracitati, gde su i citat i prototekst lani.8 Najee se u beletristici koriste upravo paracitati jer u knjievnom djelu ne postoji jasna granica izmeu stvarnosti i kcije realnog i imaginarnog pa je paracitat mogue posmatrati i kao citat. Razlika je u tome to ne postoje veze izvan vlastitog teksta i citata. Prototekst stvaran ili ktivan predstavlja dijelom prodiranje nauke u knjievnost. S obzirom na to citate moemo podijeliti prema vrsti prototeksta na: intrasemiotike citate u kojima protekst pripada drugim umjetnostima i transsemiotike citate gdje protekst uopte ne pripada umjetnosti (korienje novinskih isjeaka tkanine itd.). S obzirom na citatnost kao knjievni postupak veoma je vano objasniti izvanestetske citate. Njih ine tri vrste citata: interverbalni citati (nauni tekstovi dokumenti novinski lanci klasine mudre izreke i sl.) interlingvalni citati (tekst je na prirodnom jeziku knjievnosti ali je mogu7 8
Milena Stojanovi Pogled na piev radni sto, str. 30. Isto str. 46.
360
a upotreba i stranih ili drevnih jezikih kodova) i citati ivota faktocitati (unoenje stvarnih civilizacijskih predmeta). U knjievnim djelima najee se srijeu interliterarni citati. Njihovo inkorporiranje u vlastiti tekst autoru je olakano jer je u pitanju ista umjetnost knjievnost. Tako interliterarni citati mogu da budu pravi ili ifrovani potpuni ili nepotpuni vakantni ili autocitati. to se tie upotrebe interverbalnih i interlingvalnih citata u knjievnosti moe se rei da je razlog za njihovu upotrebu sadran u potrebi za povezivanjem knjievne kcije sa stvarnou i tradicijom. Posmatrajui upotrebu citata u strukturi knjievnoumjetnikog djela a imajui na umu teoriju Romana Ingardena o slojevima knjievnog teksta prema kojoj italac prepoznajui svaki detalj djela kroz slojeve moe doi do samog sredita djela zakljuujemo da je kroz intertekstualne veze odnosno citatne postupke i na kraju kroz citat mogue ui u tekst. Dalje tumaenje uslovljeno je samim tekstom kao i njegovim karakteristikama. Ovdje je neophodno objasniti zato se vraamo terminima intertekstualnost i citatnost. Naime, smatramo da su polazina osnova pri analizi Pekievih tekstova Uspenje i Odbrana, intertekstualnost i citatnost. Ako krenemo najprije od pojma interteksta kao teksta ili dijela nekog ve postojeeg teksta koji se unosi u drugi novi tekst zapaamo da su u oba Pekieva teksta (Uspenje i Odbrana) inkorporirani tekstovi, djelovi postojeih tekstova mita o Dedalu i Ikaru kao i Platonove Odbrane Sokratove. Za potvrdu navedene teze uporediemo mit o Dedalu i Ikaru sa tekstom Uspenje, kao i Platonovu Odbranu Sokratovu sa Odbranom i poslednjim danima: Brzi let zabavlja Ikara, on sve smelije uzmahuje krilima. (Dedal i Ikar u: N.A.Kun, Legende i mitovi stare Grke, Deja knjiga Beograd 2001 str.26.) U skladu sa tom pretpostavkom, moji su koraci bili sve mnogovrsniji, bri, skokovi sve snaniji, smeliji, arabeske (kamilji obrti) sve lue, a vrteke vrtoglavije... (Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/ Odbrana i poslednji dani Solaris Novi Sad 2001 str.33.) Kakav su utisak, graani atinski, uinili na vas tuioci moji, to ja ne znam. Ja, evo, od njihovih beseda gotovo ne poznajem sam sebe: tako su ubedljivo zvuale njihove besede. Pa ipak, rekao bih, nikakve istine nisu kazali. A meu mnogim laima to su ih izneli najvie sam se zaudio jednoj, i to onoj gde su vas opominjali da se morate uvati da vas ne prevarim, jer sam vet besednik... (Platon, Odbrana Sokratova Dereta Beograd 2008 str.7.) 361
Sanja VOJINOVI
Kakav su utisak, gospodo drugovi, uinili na vas tuitelji moji, to ja ne znam. Od njihovih beseda, ja, evo, gotovo i ne poznajem sebe: tako su ubedljivo zvuale njihove rei. Pa ipak, rekao bih, nikakve istine nisu kazali. A meu mnogim laima to su ih izneli, najvie sam se zaudio to su vas upozorili da se morate uvati da vas ne prevarim, jer sam vet govornik. (Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str.85.) Dakle zapaa se da je u Uspenju variran motiv iz mita o Dedalu i Ikaru motiv bogotakmaca neustraivog Letaa. U Odbrani je pak situacija neto drugaija. Ovdje je citiran uz izvjesne razlike poetak Platonove Odbrane Sokratove. Intertekst se moe javiti u razliitim oblicima poput citata aluzije. Takav postupak Peki koristi u datim tekstovima ostvarujui intertekstualne veze motivom ili pak elementom strukture. Na taj nain ostvarena je intertekstualna veza izmeu u ovom sluaju dva teksta mita i teksta Uspenje kao i lozofskog spisa i teksta Odbrane, prepoznavanjem pojedinih segmenata drugog teksta u tekstu koji itamo. Peki svjesno uspostavlja intertekstualne veze u cilju proirivanja znaenja sopstvenih tekstova. Intertekstualna veza meutim ne uspostavlja se samo sa detaljima koji su prisutni u tekstu. Ona je mnogo ira i obuhvata kako tematske, tako i poetike elemente. Tema problem kolaboracionizma prisutna je u oba odnosno etiri teksta. Ova knjievna tema postupkom intertekstualnosti reinterpretirana je i povezana sa originalnim i savremenim tekstom/tekstovima. Postupak podraavanja prenoenje tue rijei i tueg kazivanja u pisani tekst ima za posljedicu odstupanje od uobiajene forme pripovijedanja. Uvodnim napomenama Peki je itaocu ukazao na smjer praenja ispovijesti. Ikar Gubelkijan i Andrija Gavrilovi imaju motiv za ispovijedanje - sudbinu. Ikar Gubelkijan, potomak slavnog umjetnika i majke umjetnice i sam nekadanji ampion u umjetnikom klizanju nakon jednog traginog pada lei u bolnici polomljene kime. Svoju ispovijest diktira asnoj sestri dokazujui da je on prije svega borac protiv faizma a ne kolaboracionist. Meutim pozadina ispovijesti je problem umjetnika zapravo umjetnosti a pozadinu umjetnosti ini istorija. Veza izmeu njih ostvarena je u Gubelkijanovim igrama Ikarov let i Ikarov pad. Iza svega toga stoji sukob Ikara Gubelkijana i Arnima von Saksendrofa. Okvir ovog teksta sadran je u mitu o Dedalu i Ikaru u kojem je takoe poentiran problem umjetnika, odnosno umjetnosti. 362
Kao i Ikar Gubelkijan Andrija Gavrilovi osuen je za kolaboraciju i njegova ispovijest sastoji se od izjave pred sudom, odbrane koja je ispreplijetana sa znaenjima iz Odbrane Sokratove. Autobiografski elementi ine drugi dio ispovijesti Andrije Gavrilovia. Kroz odbranu Gavrilovi nastoji da se s jedne strane opravda od optubi da je ratni zloinac i kolaboracionist u oima Njemaca a s druge strane da dokae svom narodu kako je dolo do toga da bude osuen za kolaboraciju. Kao i Sokrata Andriju Gavrilovia odreuje traginost. Iz sukoba u kojem sudjeluju Sokrat i Andrija Gavrilovi ponikla je njihova istinska traginost. Motivi i teme prisutni u Pekievim tekstovima ostvaruju intertekstualne veze proimanjem razliitih tekstova dajui na znaenju tekstu u koji se intertekst inkorporira. Kada je rije o Pekievim testovima zapaa se da on svjesno mijenja opseg citata i preureuje ih u skladu sa originalnim potrebama vlastitoga teksta. Sa gledita podtekstova iz kojih su preuzeti u Pekievim tekstovima najee se srijeu interliterarni citati i autocitati. On citira birane tekstove. U njegovim tekstovima nije vana samo injenica da je pisac citirao razliite knjievne izvore kao to su Biblija, Sokratove reminiscencije, grki mitovi ve je vano to da je on sve pojedinane podtekstove citirao stoga to pripadaju ili mogu pripadati riznici neprolaznih vrijednosti. Borislav Peki se u tekstovima Uspenje i Odbrana, pojavljuje kao tuma i izdava tekstova umjetnika Ikara A. Gubelkijana i Andrije A. Gavrilovia. Oba Pekieva djela sastoje se iz tri tipa teksta: samoga djela Ikara Gubelkijana odnosno Andrije Gavrilovia koji se sada posthumno objavljuju; citata u sklopu Pekievih umjetnikih tekstova; autorovih odnosno prireivaevih komentara u vidu pogovora i predgovora. Svi oni tekstovi koji nam pomau da prodremo u onaj unutranji prostor u pesniku ili piscu i da pratimo procese nastajanja arhiteksta ulaze pod pojam metatekst (koji se inae koristi takoe i za tumaenje ve fiksiranog teksta). On je sadran ne samo u nekom celovitom tekstu u kome pesnik ili pisac govori o tome kako je nastajalo neko njegovo delo ve se ovakav metatekst sastavlja iz pojedinih beleki, izjava, seanja drugih ili mesta iz prepiske.9 U oba teksta Uspenje i Odbrana kao i u ostalim djelima Peki se poigrava mitovima lizofskim spisima... Dva su mita kao i jedan lozofski spis zanimljiva u kontekstu uspostavljanja intertekstualnih veza: grki mitovi o Dedalu i Ikaru i mit o Prometeju kao i Platonov lozofski spis Odbrana Sokratova. Sva tri djela pripadaju razliitom vremenu a Peki svojim djelima pokazuje njihovu neodrivost. Reinterpretacija mita od9
Zoran Konstantinovi Komparativno vienje srpske knjievnosti str. 132.
363
Sanja VOJINOVI
nosno rekontekstualizacija lozofskog spisa u njegovim tekstovima ima i funkciju oneobiavanja. Peki svoje prie (konkretno tekst Odbrana i poslednji dani) ispisuje na palimpsestu Odbrani Sokratovoj. Djelimino koristei u tekstovima antiku retoriku on je izdvojio lik Andrije Gavrilovia kao sponu izmeu antikog i sadanjeg vremena. U kontekstu reenog slijedi i konstatacija da Peki antiki stil ouuje dovodei ga u ravan sa savremenim nainom razmiljanja. Osim to uspostavlja intertekstualne veze izmeu vlastitih tekstova i mita odnosno lozofskog spisa Peki korieni mit i spis viestruko povezuje. Ikar Gubelkijan odnosno Andrija Gavrilovi veza su izmeu grkog mita i spisa s jedne i sadanjeg vremena s druge strane. Ako posmatramo citatnost kao knjievni postupak u tekstovima Uspenje i Odbrana, moramo se osvrnuti i na upotrebu citata u njiima. Za moto teksta Uspenje Peki je uzeo citat iz Biblije (Knjiga propovjednikova) i on je pravi interliterarni citat jer je preuzet iz jednog knjievnog djela. Meutim ako Bibliju posmatramo kao hrianskoreligijsko djelo onda je u pitanju pravi interverbalni citat. U Odbrani za moto je preuzet citat iz Platonove Odbrane Sokratove, to znai da je u pitanju pravi interverbalni citat. Prema tipu citatnosti oba Pekieva teksta pripadaju ilustrativnom tipu citatnosti jer su autoru tui tekstovi (mit o Dedalu i Ikaru i Platonova Odbrana Sokratova) posluili da stvori vlastite tekstove. Prema semantikoj funkciji citati u Pekievim tekstovima veinom su autoreferencijalni. Meutim ovdje se ne moe povui jasna granica pa su ovi citati dijelom i referencijalni. Od citatnih naslova (a rekli smo ve da su oba naslova Pekievih tekstova citatna) preko citata koji ini moto tekstova do inkorporiranih citata da se primijetiti da su oni prema semantikoj funkciji autoreferencijalni i referencijalni da pripadaju ilustrativnom tipu citatnosti i da su uglavnom vakantni paracitati. Budui da je citat sadran i u naslovu teksta, te da se Platon kao autor Odbrane Sokratove pominje i u samom tekstu Pekieve Odbrane, moe se govoriti i o ifrovanom tipu citatnosti. Citati u funkciji motivacije oba teksta nagovjetavaju smisao ili svrhu itavog teksta na koji se odnose. U Uspenju, kao i u Odbrani, moto utie na osnovni tekst tako to usmjerava tok radnje ali i osnovni tekst utie na moto uslovljavajui novo itanje izvornog teksta prototeksta. Tako, moto Uspenja glasi: Jer to biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i ovjek nije nita bolji od stoke, jer je sve tatina.10 Njegovo znaenje usmjereno
10
Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 9.
364
je na tekst koji slijedi jer Peki slojevito gradi priu o tatini kao ljudskom grijehu. Meutim postoji i povratno znaenje koje je sadrano u pitanju: da li je tatina ljudski grijeh? Peki je ispovijest Ikara Gubelkijana smjestio izmeu okvira koji ine misao iz Knjige propovjednikove uzeta kao moto teksta i ifrovanog citata baziranog na ovoj misli: Jer, sve je tatina, veli Propovednik, tatina nad tatinama.11 Ili ispovijest Ikara Gubelkijana smjetena je izmeu igara Ikarov let i Ikarov pad. To je ispovijest o umjetnosti, sopstvenoj, o njenoj mogunosti da se priblii savrenstvu. S druge strane izjavu Andrije Gavrilovia oblikuje misao iz Platonovog spisa Odbrana Sokratova: Ali ve je vreme da odlazim, ja u smrt, vi u ivot. A ko od nas ide boljem spasenju, to niko ne zna osim Bog.12 Znaenje ovog citata takoe je dvosmjerno usmjereno je na tekst i obratno. Ispovijest Andrije Gavrilovia usmjerena je na njegov ivot na okolnosti koje su uticale da se tok njegovog ivota promijeni. Motivi smrti i ivota prisutni u dijelu teksta koji nas uvodi u dalje itanje okvir su ovoga Pekievog djela. Za ostvarivanje citatnosti vidjeli smo neophodno je postojanje tri inioca: vlastitog teksta u koji se citat unosi; tueg citiranog teksta ili inteksta i podteksta ili prototeksta (tueg teksta iz kojeg je preuzet citat). Dakle polazei od teksta posredstvom citata odnosno inteksta dolazi se do prototeksta. S obzirom na to za oba Pekieva teksta moe se rei da su graeni od vakantnih pseudocitata. To podrazumijeva postojanje realnog prototeksta, mita o Dedalu i Ikaru i spisa Odbrana Sokratova. Meutim citatni dodir izmeu vlastitog i tueg teksta je laan bolje rei citat je laan. Pomalo van oekivanja Peki uvodi mit o Dedalu i Ikaru pravei izvjesnu simbiozu mita i vlastitog teksta, prototeksta i vlastitog teksta. Iz te simbioze nastaje vakantni pseudocitat: Moj Ikarus, meutim, ne bi potonuo. (Ikarus mojih roditelja je, naravno, tonuo, ali on je imao samo da ponovi drevnu priu, a ne da njome dananjim ljudima neto porui.)13 Peki svjesno itaoca usmjerava na vlastiti tekst ali i na mit. Ili obratno svjesno usmjeravajui itaoca na mit Peki zapravo stvara lani dodir inteksta i prototeksta. Ako je u Uspenju Pekiu mit posluio kao oslonac ili graa za stvaranje vlastitog mita o Ikaru moe se rei da je u Odbrani, ispreplijetanou interverbalnih i vakantnih citata on povukao paralelu izmeu antikog
Isto, str. 74. Isto str. 81. 13 Isto str. 22.
11 12
365
Sanja VOJINOVI
ovjeka i ovjeka dananjice i dotakao vjeiti problem kamijevski motiv krivicu. Pojedina mjesta Odbrane graena su kolanom tehnikom montaom brojnih citata inteksta preuzetih iz Platonove Odbrane Sokratove. Ovim postupkom zapoet je tekst Odbrane: Stvar je u ovome. ezdeset mi je godina i prvi put izlazim pred sud.14/ Stvar je u ovome. Ovo danas je prvi put kako izlazim pred sud kad mi je ve sedamdeset godina.15 U tumaenju Pekievih tekstova Uspenje i Odbrana sa pozicije citatnosti zapaa se da je inkorporiranje mita odnosno spisa u tekstove uslovilo lanu citatnost, nastalu u dodiru inteksta i prototeksta. Naslovi oba teksta referencijalni su upuuju na znaenje prototeksta ali i na znaenje vlastitog teksta tj. teksta u koji su inkorporirani. Zatim oni su intermedijalni jer potiu iz drugih umjetnosti. Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana / mit o Dedalu i Ikaru citirana je rije Ikar, dok je u Odbrana i poslednji dani / Odbrana Sokratova citirana rije odbrana. Zatim u Uspenju Peki navodi da je na ostrvu Krit stolovao bikoliki bog Minotaur16 , a u mitu je to kralj Minos koji je zatvorio sina svoje ene Pasifaje, uasnog Minotaura, udovite s ljudskim telom i bikovom glavom.17 Za pomenute Pekieve tekstove vano je istai da bi citati zastupljeni u njima, pojednostavljeno, mogli biti grupisani u tri vrste. Prva vrsta bi bili oni citati koji upuuju na smisao tekstova koji se citiraju kao i na smisao novonastalih tekstova zatim druga vrsta bi bili djelimino pravi citati oni citati koji u veoj ili manjoj mjeri odstupaju od originala Odbrane Sokratove. I na kraju trea vrsta su pravi citati podudarni citati zastupljeni opet u tekstu Odbrana, a njih ine cjeline preuzete iz Platonove Odbrane Sokratove, a Peki ih najavljuje rijeima: Evo ta je Grk Sokrat tim povodom izjavio ili: Da prekinem malo i da vam prepiem ta o tome Grk Sokrat veli.18 Tako je preuzeti dijalog izmeu Sokrata i sudije Meleta pravi citat a obiljeen je kao i drugi ovakvi citati navodnicima. Uvoenjem imena Miloa uria poznatog srpskog heleniste kao i Platona i njegovih djela Peki je postigao metatekstualnost ali i uspostavio metacitat u ovome tekstu. Porodini krugovi iz Pekievih djela pomenuti su u tekstovima Uspenje i Odbrana i oni ine autocitate. U Uspenju zapaa se variranje motiva iz Knjige propovjednikove. Najprije se ovaj motiv kao moto teksta
Isto, str. 85. Platon, Odbrana Sokratova, Dereta Beograd 2008 str. 8. 16 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 22. 17 Dedal i Ikar u: N.A.Kun Legende i mitovi stare Grke, Deja knjiga, Beograd 2001 str. 205. 18 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 157/169.
14 15
366
pojavljuje u ulozi pravog citata, da bi njegovo dalje pojavljivanje zapravo bilo parafraza biblijskog teksta. Naime isti motiv uz odstupanje od originala, pojavljuje se u autorovoj uvodnoj napomeni, kao i njegovom pogovoru. Ovdje je on u funkciji interliterarnog citata. Ali, i to bee samo tatina, Tatina nad tatinama. / Jer, sve je tatina, veli Propovednik, tatina nad tatinama.19 U oba teksta uoeno je umetanje pojedinih rijei i sintagmi preuzetih iz njemakog jezika poput gtlich, erklrung, am folgeden Tage i drugih, koje predstavljaju interlingvalne citate i doprinose povezivanju knjievne kcije sa stvarnou i smjetanju tekstova u vremenski okvir Drugog svjetskog rata. Ovakvim postupcima Peki proiruje funkciju i znaenje mita odnosno spisa. Dominanta njegovih tekstova upravo je citatnost. Korienje citata kao dijaloga s tradicijom u tim tekstovima dobija funkciju ouenja. Citati su, kao to smo rekli, u tekstovima Uspenje i Odbrana najizrazitiji u poziciji vakantnih pseudocitata i paracitata irei svoje znaenje kao podtekst ili palimpsest. Tako sama pria postaje okvir a citati posmatrani u jednom drugom svijetlu dobiju znaenje onoga to se pripovijeda. Struktura pripovjedaa i sistem taaka gledita Komparativno tumaenje tekstova Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani ukazuje na injenicu da postoji tematska srodnost izmeu njih zatim srodnost u pogledu aktiviranih kodova i uspostavljenih znaenja kao i slinost siejne konstrukcije. Nagovjetavajui tragiku okosnicu naslovom u kojem su rijei uspenje i sunovrat Peki je dalje itanje motivisao pominjanjem takoe u naslovu mitskog letaa Ikara. I naslov drugog teksta ukazuje na dramatinost bezmalo prometejskog tipa kao i u Uspenju, apostrorajui u naslovu rijei odbrana i poslednji. Stavljajui u okvire antikih motiva oba teksta Peki je zauzeo poziciju autora/prireivaa tekstova Ikara Gubelkijana i Andrije Gavrilovia. Zapravo Pekievi tekstovi izgraeni na modelativnim dostignuima i iskustvima romana sloma moderne i postmoderne, u sebi su objedinili raznorodne diskurse i njihova formativna naela ostvarujui polifonijske strukture sa priama koje se granaju u niz naporednih tokova a sistemom aluzija asocijacija citata i pseudocitata ostvaruju znaenja palimpsestnog niza. Unutar tog niza ispreplijetani su teorijskolozofski i prozni diskursi. Bazirana na identinim priama i kulturolokolozofskom nasljeu narativnost tekstova obogaena je dramskim elementima.
19
Isto, str. 11/74.
367
Sanja VOJINOVI
Ako je fabularna okosnica Uspenja kako kae Petar Pijanovi zatvorena poetkom dominantan je lajtmotiv udnje ovjekove za beskonanim i nepoznatim za slobodom. Zato i nije sluajno poreenje sa mitskim Letaem Ikarom. U tom sukobu mitskog i savremenog naziru se dva rjeenja a samo jedno ishodite sunovrat i pad. U Ikarovoj sudbini simbolino je predoen ovekov poriv za slobodom, to se ispoljava u razliitim vidovima njegove ograniene moi.20 Analogija zapoeta naslovom uspenje sunovrat produbljena je u tekstu u Ikarov let Ikarov pad. Izmeu ove dvije ravni pripovijedanja smjetena je okosnica zbivanja pria o mitskom Letau Ikaru njegovom ocu Dedalu kao i pria o stvarnom Ikaru njegovom ocu Aramu Gubelkijanu umjetniku ali i metapria sa kiovskim motivom holokausta majke koja je zbog poluidovskog porijekla deportovana u Bergen Belzen. Ishodite Ikarove sudbine isto je jer smrt je neminovna u sukobu sa Nemoguim i Svemoguim. Nadovezujui se na moto romana metacitat iz Knjige propovjednikove lajtmotiv borbe sa Nemoguim ostvaren je u jednom traginom ishodu padu Ikarovom sunovratu i smrti. Nije sluajno Peki odabrao da se s rijeju tatina o ijem znaenju smo ranije govorili zaokrui Ikarova povijest da ona oznai poetak i kraj teksta i ujedno objasni traginost. Za razliku od ispovesti Leteeg Jermenina, u kojoj se elaborira egzistencijalna situacija bogalja-bogotakmaca, iji je sluaj logian po svojoj oslobaajuoj tragici, Izjava Andrije Gavrilovia takoe je u znaku sluaja, ali onog koji podrazumeva tragiku obine i ojaene linosti.21 U Odbrani Peki je oivio vjeitu dilemu je li spasenje ivjeti ili umrijeti koja datira od Platonovog spisa Odbrane, preko ekspirovog Hamleta i dileme biti ili ne biti do Pekieve Odbrane. Poseban odnos pripovjedaa i autora/prireivaa prema itaocu primjetan je u oba Pekieva teksta. S obzirom na to da je pria teksta/tekstova zapravo pokuaj odgonetanja pitanja zato se moralo dogoditi onako kako je u uvodnim napomenama i biljekama predstavljeno nuno je na scenu pripovijedanja stupio novi pripovjeda pripovjeda interpretator i prireiva tuih tekstova. Pripoveda vie ne moe uzeti re sluajno, zato to mu se neto dogodilo, ili je neto uo pa to eli da saopti. On mora da bude poetiki spreman da pronae priu zaturenu u mnotvu okolnih dokuPetar Pijanovi Poetika romana Borislava Pekia, Beograd: Prosveta: Dosije; Gornji Milanovac: Deje novine; Titograd: Oktoih 1991 str. 46. 21 Petar Pijanovi Poetika romana Borislava Pekia, str. 52.
20
368
menata, ivota i sudbina. Zato je on poetiki pripoveda.22 Pekiev pripovjeda zauzeo je poziciju poetikog i dokumentarnog znanja dedukcije i statusa stvarnosti u pripovijedanju. U tom pogledu oba teksta (Uspenje i Odbrana) su zapravo tekst koji pretae itav ivot i smisao postojanja. Svoje mjesto u tekstovima pronali su Ikar Gubelkijan i Andrija Gavrilovi dakle oni ije se puno ime i prezime nije nalo ni u jednom drugom zapisu. itava proza Borislava Pekia u znaku je prireivanja pronaenog rukopisa. Zato je dedukcija preputena oblikovanju kataloga velikih dela zapadnoevropske filozofije.23 Moe se rei da u Pekievoj prozi tipino postmodernistiki pripovijedanje ima pragmatiku prevlast nad priom (za razliku od moderne u kojoj je sintagmatski postojala vlast prie nad pripovijedanjem). Takoe u oba teksta zapaa se da se pria kazuje da bi se pripovijedalo jer u uvodnoj napomeni biljeci autor/prireiva otkriva kraj prie dakle pripovijedanje nije dovreno u prii ve je dato na poetku stvarajui fabulu zatvorenu poetkom ali priu otvara tenja da se iznutra dokui i spozna mehanizam ovekovog sunovrata24, odnosno odbrane. Status pripovijedanja u Pekievim tekstovima mijenja granice izmeu narativnih vrsta i pokazuje pripovjedne osnove sve to je ispripovijedano zapravo potie od nekog ko pripovijeda to stvara iluziju da pripovjedaev glas prethodi tekstu. Prie u tekstovima protiu u pretvaranjima dogaaja koji su u obinom ivotu beznaajni i mogli bi ostati takvi kakvi jesu u dogaaje ija neobinost nagovjetava sudbinu. Neobinost je uslovljena nainom pripovijedanja i izreenim komentarima. Dogaaji kada su ispriani dobijaju sasvim drugo znaenje razliito od stanja u kojem dogaaji ostaju neispriani. Pekievi junaci govore u prvom licu jednine i pojavljuju se pred itaocima kao stvarni kazivai. Njihov poloaj u svijetu ima dva mogua razrjeenja. To znai da e oni ili pobijediti sudbinu ili e sudbina pobijediti njih. Nagovijeten autorovom kratkom napomenom u Uspenju i prireivaevom biljekom u Odbrani, konstatuje se da je Ikar Gubelkijan preminuo od pneumonije25 a Andrija Gavrilovi umro 1960. godine kao i da je sahranjen na zatvorskom groblju u Mnchenu.26 Kraj predoen samim poetkom teksta u logikoj je vezi s tokom prie u oba teksta. Nije sluajno da ishod prie saoptava autor odnosno prireiva. To znai da autobiograja
Aleksandar Jerkov Nova tekstualnost, str. 30. Isto str. 32. 24 Petar Pijanovi Poetika romana Borislava Pekia, str. 54. 25 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 11. 26 Isto str. 83.
22 23
369
Sanja VOJINOVI
prethodi autorovoj/prireivaevoj napomeni/biljeci o smrti ali i da daje odgovor na pitanja podstaknuta fabulom. Narativni subjekt pripovijeda priu u prvom licu jednine u oba teksta. Stoga je bilo nemogue dati ishod prie jer je podatak o smrti krajnja taka te naracije, koja je izvan kazivaeve optike i moi da je sam obznani, to e uiniti autor/prireiva ne na kraju ve na poetku dela.27 Uspostavljanjem takvog odnosa izmeu autora/prireivaa i pripovjedaa uvodna napomena odnosno biljeka postala je sastavni dio tekstova. U tom pogledu moe se rei da autor odnosno prireiva zauzima spoljnu taku gledita a ona je ujedno poetak i kraj s njom zapoinju tekstovi u njoj se zavravaju prie njoj se italac neprestano vraa tokom itanja. Uoava se da uvodna napomena i biljeka zapravo saima autorovo/prireivaevo vrijeme u oba Pekieva teksta. Elementi dati u napomeni/ biljeci navode nas na zakljuak da je vremenski plan kao i taka gledita koju zauzima autor/prireiva iri od take gledita naratora. Takoe zapaa se i ispreplijetanost i njihova povezanost u pogledu vremenskih planova a taka njihovog spajanja je upravo uvodna napomena/biljeka. Iz sadanjosti retrospektivno sagledavamo prolost i saznajemo zato se dogodila sadanjost. Oba teksta su zapoeta obratnim smjerom od Ikarovog pada odnosno posljednjih dana do Ikarovog leta odnosno odbrane. U tom pogledu moe se rei da ne postoji hronologija ni u pogledu vremena ni u pogledu fabule. U oba teksta prva poglavlja iznose podatke o kojima e se tek kasnije govoriti. U Uspenju je to zaboravljena utakmica sa Svemoguim, a u Odbrani ve zapoeti proces koji se vodi protiv Andrije Gavrilovia. Tokom daljeg itanja otkriva se ishod utakmice odnosno razlog zbog kojega je zapoet postupak. Reklo bi se da je Pekiev knjievni postupak provokativan jer se njegovi likovi ponaaju opreno stavovima koje zastupaju. Iza ideje o pravdi slobodi i jednakosti za koje se zalau kriju se vlastiti interesi kao i proklamovanje onih ideja koje su ekstremno totalitarne. Takoe postoje i oni likovi koji iskazuju sklonost ka samodestrukciji. Dakle Pekieva proza je u sebi duboko polemina. U Uspenju, ba kao i u mitu, na jednoj strani je racionalnost, proraunatost ovjekova sposobnost da leti visoko oliena u mitu u liku Dedalovom, a u Uspenju, u Ikarovom letu, na drugoj strani, je pobuna protiv boga predstavljena u mladom Ikaru, zapravo Ikarovom padu. Traginost nagovijetana naslovom Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana potvrena je rijeju sunovrat, ali i kratkom napomenom na
27
Petar Pijanovi Poetika romana Borislava Pekia, str. 54.
370
poetku teksta u kojoj je ponuen jedini mogui rasplet koji upuuje ne toliko na fabulu koliko na razvijanje lika Ikara Gubelkijana. U borbi s Nemoguim u tenji za savrenstvom dokazano je da se ne moe pobijediti niti postii savrenstvo da je zapravo sve to velika iluzija koja vodi ka porazu. ovjekova udnja za nepoznatim zavrava se sunovratom padom. Sve Ikarove borbe borba protiv ogranienosti borba za slobodu borba protiv lanog borba protiv osrednjosti zavravaju se porazom padom. Analogije s mitskim Letaem i grkim lozofom ine ove tekstove mnogoznanim. U njihovim sudbinama simbolino je predstavljena ovjekova tenja za slobodom stavljena u kontekst Drugog svjetskog rata. U Ikarovom usavravanju promaaja skriveno je omalovaavanje umjetnosti. Meutim Ikar e se preobraziti u umjetnika eljnog dostojanstva. Sukob s Nemoguim olien u prometejskoj upornosti ovjeka predoen je u citatu iz Knjige propovjednikove, kao i u posljednjem poglavlju teksta koji podsjea na pohvalu tatini. O citatnosti kao knjievnom postupku ve smo govorili. S te pozicije jasno je da je potreban unutranji pripovjeda kojem e narator prepustiti pripovijedanje. Takav postupak je prisutan u oba Pekieva teksta. Autor/ prireiva po rijeima Petra Pijanovia odnosno narator u oba teksta nakon uvodne napomene, odnosno biljeke, pripovijedanje preputa unutranjem pripovjedau. Moe se rei da postoje dva pripovjedaa spoljanji i unutranji. Unutranji pripovjeda je Ikar odnosno Andrija Gavrilovi lik okvirne prie. Citirana unutranja pria u Pekievim tekstovima obiljeena je drugaijim kurzivom istaknuta je u odnosu na okvirnu priu (uvodnu napomenu i biljeku) i nju pripovijeda unutranji pripovjeda bez obzira na to o kojem tipu fokalizacije je rije. To znai da je ne moe pripovijedati neko drugi u ime unutranjeg pripovjedaa jer bi to bilo prepriavanje. Narator citiranjem unutranjeg pripovjedaa prikazuje itaocu unutranju priu vjerodostojno pa sve izneseno u citiranoj unutranjoj prii biva pripisano liku koji je pripovijeda bez mogunosti pripisivanja naratoru koji se od tog problema distancirao citiranjem. U knjizi Tipine forme romana, tancl navodi razlikovanje u nainu pripovijedanja saeto izvjetavanje i prikazivanje tog zbivanja odnosno pravo pripovijedanje i scensko pripovijedanje. Prva podjela potie od Kvintilijana a druga od Ota Ludviga koji dodaje i treu mjeovitu formu to sadri elemente obje prethodne forme. Tako tancl smatra da se razlika u toku pripovedanja, kakva postoji izmeu osnovnih formi, opie terminima panoramsk za pripovedanje-izvetaj i mimetik za scenski 371
Sanja VOJINOVI
prikaz.28 Prva forma podrazumijeva da se dogaaj posmatra s vremenske i prostorne distance dogaaje i njihov tok italac zamilja kao dio prolosti dok u drugoj formi italac postaje oevidac dogaaja. S obzirom na to za Pekieve tekstove prije bi se moglo rei da su ispripovijedani formom scenskog pripovijedanja sa elementima saetog izvjetavanja. Dakle saeto izvjetavanje odnosno pravo pripovijedanje prepoznajemo u uvodnoj napomeni/biljeci a prikazivanje toka zbivanja u prii koja slijedi. To je uslovilo i pojavu dvije pripovjedake situacije. U oba teksta u uvodnoj napomeni/biljeci auktorijalna je pripovjedaka situacija u kojoj pripovjeda kao posrednik u prii stoji takorei na pragu izmeu fiktivnog sveta romana, s jedne, i autorove i itaoeve stvarnosti, s druge strane.29 To znai da je pripovjedaka situacija uvodne napomene u Uspenju takva da je autor (pripovjeda) posrednik izmeu lika i itaoca odnosno njihovih stvarnosti. U Odbrani je ista pripovjedaka situacija kao i u Uspenju, s tim to se ovdje u ulozi auktorijalnog pripovjedaa javlja prireiva teksta koji posreduje izmeu ktivnog i stvarnog svijeta izmeu lika i itaoca. Dakle sve se odvija na relaciji autortekstitalac. U prii koja slijedi dominantna je pripovjedaka situacija u prvom licu. Pripovjeda pripada svijetu likova zapravo je jedan od likova. Auktorijalnu pripovjedaku situaciju odlikuje i jedan lini pripoveda, koji stoji izvan prikazanog sveta.30 Pripovjeda se trudi da ostane u pozadini javljajui se sa nekim bezlinim komentarom. Recimo u Uspenju uvodna napomena je koncipirana tako da pripovjeda u njoj iznosi samo bitne podatke o Ikaru Gubelkijanu Letau ampionu u umjetnikom klizanju dajui i komentar o njegovoj smrti. Na slian nain u Odbrani, pripovjeda kroz bezline komentare o rukopisnoj zaostavtini jednom reenicom iznosi podatak o smrti Andrije Gavrilovia. U prii koja slijedi pripovjeda se pojavljuje kao lik koji pripada prikazanom svetu.31 Za razliku od auktorijalnog pripovjedaa koji se u Pekievim tekstovima tj. uvodnoj napomeni/biljeci pojavljuje ak i kao sveznajui u daljem tekstu prii koja slijedi u oba teksta pripovjeda je u prvom licu jednine to uzrokuje poistovjeivanje pripovjedaa i lika. Ako ove tekstove odredimo kao kvaziautobigrafske, pripovjeda je u sreditu prie i sve se odvija izmeu dva Ja doivljajnog Ja i
Franc K. tancl, Tipine forme romana, Knjievna zajednica Novog Sada Novi Sad 1987 str. 23. 29 Isto, str. 30. 30 Isto str. 35. 31 Franc K. tancl, Tipine forme romana, str. 48.
28
372
pripovjedakog Ja. Vreme koje se prostire izmeu doivljajne sadanjice i ina pripovedanja, izmeu samog doivljaja jednog Ja i njegovog pripovednog vraanja na taj doivljaj motivie tenziju izmeu doivljajnog i pripovedakog...32 Formi teksta kojoj pripadaju Uspenje i Odbrana svojstveni su subjektivnost spontanost. Stvarajui utisak refleksije svijesti Peki je to postigao pripovjedaem u prvom licu koji zapravo ne pripovijeda. Pripovjeda je istovremeno i junak. Reeno terminologijom strukturalistike teorije koju zastupa enet33 pripovjeda je junak svoje prie homodijegetiki pripovjeda a narativna situacija takvog pripovjedaa naziva se homodijegezom. Dakle ono to se u tradicionalnoj teoriji knjievnosti oznaava kao pripovijedanje u prvom licu u enetovoj terminologiji oznaeno je kao homodijegeza. To znai da je u prii tekstova Uspenje i Odbrana, prisutan homodijegetiki pripovjeda a u uvodnoj napomeni i biljeci ekstradijegetiki pripovjeda jer pripovjeda ne pripada kcionalnom svijetu. S obzirom na to narativna situacija u kojoj se javlja ekstradijegetiki pripovjeda je ekstradijegeza. Dakle, uporedimo narativne situacije. Autor izjavljuje da ovom zadivljujuem ispoljavanju vere u Umetnost, koju on lino, ni najmanje ne deli, nema ta da doda, osim skromnih zaupokojenih poasti ovom velikom nastranom i zaboravljenom Letau. / Shvatajui ih, meutim, kao neodvojive delove i ove Izjave i duevnog stanja njenog autora, prireiva je uzeo slobodu da se, u interesu istine, Gavrilovievoj volji ne povinuje.34 Narativna situacija u ovim odlomcima tekstova Uspenje i Odbrana, uvodnoj napomeni i biljeci, je ekstradijegeza. Pod dijegezom enet podrazumijeva ukupan kcionalni svijet nekog djela koji pored prie obuhvata i elemente pripovjedaa likove itd. to znai da je pripovjedna situacija ekstradijegeza takva da pisac postupkom reije koncipra svoje izlaganje. Pripovjeda je shodno tome ekstradijegetiki pripovjeda on se distancirao i od uloge junaka i od svijeta prie dokazujui svoje romansijersko Ja. Nasuprot tome, homodiIsto str. 6162. erar enet (1930) jedan od vodeih predstavnika poststrukturalistike kritike. U svojim djelima, Figure I, Figure II, Figure III, Figure IV, Figure V koje ine tekstovi: Metakritika uvertira, O anrovima i delima, Da umre od smeha, Umetnost dovedena u pitanje, atobrijan i nita, erar enet ispituje knjievnost XX vijeka u domenu kritiko teorijskih doprinosa u tumaenju i razumijevanju knjievnosti umjetnosti funkcije kominog humora anra kritike. 34 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 11/83.
32 33
373
Sanja VOJINOVI
jegetiki pripovjeda i homodijegeza kao narativna situacija ukazuje da je u prii tekstova pripovjeda prisutan i da pripovijeda u prvom licu jednine. Pre nego to se, stisnuta srca, otisnem u prolost, jer tamo moram potraiti razloge svom sadanjem poloaju pristojnost me obavezuje da se predstavim. / Nisam pristao. Da takvu izjavu potpiem sve bi se strunilo. Ovako se sve sloilo, ne moe biti bolje.35 Za Uspenje, kao i za Odbranu, moglo bi se rei da protagonista pripovijeda sopstvenu priu a takvo pripovijedanje po enetu naziva se i autodijegezom. U pogledu perspektive odnosno pripovjedake take gledita (point of view) mora se uzeti u obzir stanovite Mike Bal ali i erara eneta u razlikovanju onoga ko vidi od onoga koji kazuje. U razlikovanju termina navedeni teoretiari odabrali su termin fokalizacija. Fokalizacija je odnos izmeu vizije, instance koja to vidi, i onoga to se vidi.36 S obzirom na to pripovijedanje u ovim tekstovima je (ne)fokalizovano. Tako u uvodnoj napomeni/biljeci prisutno je nefokalizovano pripovijedanje jer nije uslovljeno takom gledita jednog lika pa se stie utisak da pripovjeda uslovno reeno zna sve. Rije je zapravo o on-fokalizatoru. U daljem tekstu pripovjeda zauzima perspektivu odnosno taku gledita jednog lika fokus lika pa je takvo pripovijedanje ogranieno i fokalizovano ja-fokalizator. Meutim pripovijedanje je ogranieno i doivljajnim Ja lika koji pripovijeda u prvom licu pa je rije o (ne)fokalizovanom pripovijedanju. Dakle moe se rei i da je u uvodnoj napomeni/biljeci pripovijedanje sa spoljanjom fokalizacijom a u daljem tekstu Uspenja i Odbrane, pripovijedanje je sa unutranjom fokalizacijom. Prema ovakvoj tipologiji pripovijedanja mogli bismo da kaemo da je u tekstovima Uspenje i Odbrana u uvodnoj napomeni i biljeci narativna situacija nefokalizovano heterodijegetiko pripovijedanje ono to se u tradicionalnoj teoriji proze zove sveznajue pripovedanje u treem licu, odnosno ono to je tancl nazvao auktorijalnom pripovedakom situacijom.37 Kada je dominantna pripovjedaeva taka gledita kao u oba Pekieva teksta u kojima se retrospektivno pripovijeda u prvom licu ali uz ogranienje na perspektivu doivljajnog Ja narativna situacija je takva da je u njoj (ne)fokalizovano homodijegetiko pripovijedanje. Na osnovu reenog da se zakljuiti da je u tekstovima narativna instanca podijeljena na dva Ja: Ja o kojem se pripovijeda i Ja koje pripovijeda. U Odbrani je ova podvojenost naglaenija nego u Uspenju. Recimo,
Isto str. 16/87. Mike Bal, Naratologija, Narodna knjiga Alfa Beograd 2000 str. 123. 37 Adrijana Mareti Figure pripovedanja, str. 51.
35 36
374
u Odbrani prisustvo dijaloga uslovljava premjetanje take gledita koja oscilira izmeu dva Ja. Malo kasnije, ipak, ree da u konzulatu FNRJ ima mnogo ljudi. Moram poznavati bar jednog, kada sam im-sve oni znajupragove obijao.38 Dakle jasno je da je razlika izmeu dva Ja svedena na Ja koje pripovijeda i koje je u ovom sluaju dominantnije nad onim Ja o kojem se pripovijeda. Pripovijedanje jeste u prvom licu, uz pomenutu oscilaciju. Ja pripovijeda o tome da je u konzulatu FNRJ mnogo ljudi ali da Ja mora poznavati nekoga od njih. Taka gledita je na trenutak prela sa jedne pozicije na drugu pripovjeda je postao onaj o kome se pripovijeda. Uspenje i Odbrana u naelu pripadaju retrospektivnom pripovijedanju u prvom licu. Na trenutke u oba teksta narativna retrospekcija prelazi na taku gledita junaka Arnima von Saksendorfa odnosno Ozrena Zembu Julijanu koja postaje taka gledita doivljajnog Ja; predoavaju se junakovi trenutni doivljaji. Iako italac zna kakav je ishod dogaaja o kojima se pripovijeda Peki je stavljanjem u prvi plan take gledita i znanja junakovog u trenutku zbivanja na neki nain sakrio znaenje pojedinih situacija. U tom pogledu a slijedei tanclovu teoriju romana mogli bismo zakljuiti da se pripovjedna situacija u tekstovima u pojedinim situacijama pribliava pripovjednoj situaciji personalnog romana. Tumaei tekstove sa pozicije tipologije tancla razlikujemo dvije take gledita pripovjedaku i doivljajnu tri narativne situacije pripovjednu situaciju u prvom licu auktorijalnu i personalnu. Rekli smo ve da Peki osim iz perspektive pripovjedakog i doivljajnog Ja na nekim mjestima u tekstovima pripovijeda i iz perspektive drugih, sporednih likova. U oba teksta zbivanja su predoena iz perspektive doivljajnog Ja u onim epizodama kada iz pojedinih opisa saznajemo o mislima i osjeanjima sporednih likova Arnima von Saksendorfa i/ili Julijane. U okviru norme pripovedanja u prvom licu, u kojoj je narativna informacija ograniena na ono to zna ja, takav postupak je devijantan, jer nam prua informacije koje su pripovedau nedostupne.39 Prelaenje sa pripovjedake take gledita na doivljajnu zatim na taku gledita sporednih likova u oba Pekieva teksta ukazuje na pripovijedanje u prvom licu ali sa svijeu sveznajueg pripovjedaa. Uvodni dio tekstova Uspenje i Odbrana, u kojima se najavljuje da e se ispriati pria tua Ikara i Andrije Gavrilovia jeste okvirna pria a prema enetovoj terminologiji to je osnovno ili prvo pripovijedanje.
38 39
Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 90. Adrijana Mareti Figure pripovedanja, str. 55.
375
Sanja VOJINOVI
Pripovjeda u osnovnoj prii je neko ko je sluajno doao do rukopisa autobiograja Ikara Gubelkijana i Andrije Gavrilovia koje sada prireuje i objavljuje. Sadraj autobiograja zabiljeen je i ponuen itaocima. On predstavlja uokvirenu priu ili sekundarno pripovijedanje ali predstavlja i glavne prie ovih tekstova. Svaka od ovih pria ini poseban narativni ili dijegetiki nivo a pripovjeda osnovne ili okvirne prie u tekstovima Uspenje i Odbrana u toj funkciji su uvodna napomena i biljeka je ekstradijegetiki pripovjeda a nivo na kojem se naracija odvija je ekstradijegeza. Autor odnosno prireiva tekstova je ekstradijegetiki pripovjeda jer se nalazi na istom nivou kao i italac kojem se obraa i (ne) pripada realnom svijetu za razliku od ktivnog svijeta junaka. Dogaaje ispripovijedane u uokvirenoj prii a koji se odnose na biografske podatke Ikara Gubelkijana u Uspenju, nazvaemo intradijegetikim pripovijedanjem; dogaaj o kojem se pripovijeda umetnut je u prvu osnovnu priu. U Odbrani je situacija malo drugaija. Rekli smo ve da je pripovjeda prve osnovne ili okvirne prie ekstradijegetiki. S obzirom na to da je u daljem tekstu uokvirenoj prii kao i u Uspenju intradijegetiko pripovijedanje kao i da su u okviru te umetnute prie opisani narativni inovi koji se odnose na fragmente iz Platonove Odbrane Sokratove, rije je o metadijegetikom pripovijedanju. Dakle ekstradijegetiki pripovjeda osnovne prie u uvodnoj napomeni i biljeci javlja se u ulozi homodijegetikog pripovjedaa na intradijegetikom nivou. To znai da su pripovjeda osnovne prie i lik sekundarne prie ista osoba Ikar odnosno Andrija. Meutim postoje odstupanja u pogledu pripovjedaa. Na mjestima gdje se pripovijeda sa pozicije take gledita nekog od likova, kako je neko neto pripovijedao (ovakav postupak je ei u Odbrani) pripovjeda i glavni lik nijesu ista osoba pa je takav pripovjeda heterodijegetiki pripovjeda. Kompozicija Pekievih tekstova Oba Pekieva teksta zasnovana su na svojevrsnom palimpsestnom formativnom obrascu koji utemeljuju poetiku mita i mimetiku strategiju. Tematika Pekievih tekstova nuno ukazuje na odnos grae i stvarnosti odnos mita i lozofskog spisa sa knjievnim djelom. Na osnovu jednog mita on gradi novi mit iz knjievnolozofskog nasljea on crpi grau za tekst. Reinterpretacija je postupak kojim su sagraena oba Pekieva teksta. Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani sastoje se od tri tipa teksta: samoga djela Ikara Gubelkijana u prvome i Andrije Gavrilovia u drugome tekstu koji se sada posthumno objavljuju 376
autorovog predgovora u prvome i prireivaevog u drugome tekstu i njihovih pogovora. Tekstovi su smjeteni u sedam cjelina, sa izuzetkom autorovog i prireivaevog predgovora koji djeluje kao samostalna cjelina. U Uspenju je kompoziciono postignuta zaokruenost koja se ogleda u poetnom citatu preuzetom iz Knjige propovjednikove koji je Pekiu posluio za moto teksta: ...jer sve je tatina.40 Veza sa mitom ostvarena je i u naslovu teksta gdje samo pominjanje Ikara upuuje itaoca na mit o Dedalu i Ikaru. Osim toga tekst je kako smo utvrdili na poetku rada postmodernistika parodija mita, to ukazuje na dublje veze teksta i mita. Analogije koje postoje izmeu mitskog Letaa i leteeg Jermenina predstavljaju spoj ukrtanje mitskog i ovovremenog, borba za slobodu u svakom pogledu imanentna je u razliitim vremenima i okolnostima. Vremenski udaljeni mit o Dedalu i Ikaru i Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana ostvarili su simbiozu u jednoj moguoj taki porivu za slobodom ili otporu prema neslobodi. Ovaj poriv praen je u oba djela borbom sa Nemoguim i Svemoguim koja ima tragian ishod. Nezadovoljstvo postojeom postignutom slobodom samo je podsticaj za jaanje tenje za apsolutnom slobodom. U nastojanju da se priblii Suncu Ikar je konano, sunovratom potvrdio meru i prirodu ljudskog.41 U III cjelini ostvarujui citatne veze sa mitom pokazana je sutina povezanosti oba djela i tatina kao ljudski grijeh. Usuujem se da kaem da sam taj, u najveoj meri vratoloman sastav, obogatio sa nekoliko zastraujuih figura (...) u nameri da interpretaciju drevne antike legende o ambicioznom nesmotrenom Dedalusovom sinu Ikarusu, po kome sam dobio ime, to vie pribliim njenom praizvoru, i tako,(...) ispriam svojim prvim ratnim i okupacijskim gledaocima pounu priu, kako je, da bi sa sinom jedincem utekao iz kritskog lavirinta, u kome je na krvi devica stolovao bikoliki bog Minotaur, graditelj i kipar Dedalus od ptiijih pera nainio krila, kako ih je voskom uvrstio uz svoje i sinovljeve lopatice, pa se zajedno otisnuli sa negostoljubivog Minojevog otoka, i zatim, kako se neobuzdani mladac Ikarus, koji je, po svoj prilici nadmen i neiskusan, u zao as pomislio da se sa priteaocima neba moe takmiiti u visini leta, pa ih, zato ne, uz malo odvanosti i neto sree ak i nadmaiti, (...), kako se, dakle, taj Ikarus neoprezno pribliio suncu, te se vosak, koji je celu konstrukciju spajao sa telom, usled ognjene vreline rastopio, krila otpala, a mladi bezumnik za svoju besprimernu drskost bio
Knjiga prpovjednikova, 319 u: Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/ Odbrana i poslednji dani, str. 9. 41 Petar Pijanovi Poetika romana Borislava Pekia, str. 47.
40
377
Sanja VOJINOVI
kanjen sunovraivanjem u okean.42 Tako je mit o traginom Letau postao parabola ovjekove tenje za beskrajnim. Ali Dedal je simbol razumnog racionalnog njegova je elja za slobodom usklaena sa njegovim unutranjim porivima. Nasuprot njemu nalazi se Ikar ija elja za nedostinim ne poznaje granice. Zato je Ikarov sunovrat i u mitu i u tekstu nuan ishod takve elje tatine. A ta sam ja uinio? Popustio sam neka je prokleta tatina umetnika!43 Ali Ikarov pad nee ostati nezapaen. Arnim von Saksendorf odae priznanje Ikarovom padu dugim monologom koji poinje pohvalom: Bilo je izvanredno, gospodine Gubelkijan kazao je, vrsto mi steui ruku sjajno, ubernaturlich! Ubernaturlich, to je prava re! Natprirodno!44 U njegovom monologu sadrano je mnogo vie od same pohvale jer se iz njegovih rijei prepoznaje jedan krug koji povezuje Ikara Gubelkijana sa mitskim Letaem. Nain na koji pokuavaju da se dokau i suprotstave je umjetnost prikazana kroz let, Ikarov let. Oni koji su ih videli kako visoko lete nad zemljom, mislili su da ta dva boga jure po nebeskom plavetnilu.45 Zato se Ikar Gubelkijan u svom Ikarovom letu postavio zapravo kao bogotakmac zapoevi utakmicu sa Nemoguim bez obzira na to to je ishod njen ve odavno poznat. Poistovjetivi se sa mitskim Letaem Ikar Gubelkijan je inom klizanja na ledu ije je znaenje viestruko za date okolnosti i vrijeme Drugog svjetskog rata, kroz igru, umjetnost, pokazao da je sam naspram totalitarnog sistema iji je predstavnik Arnim von Saksendorf. Poput Andrieve Aske koja je simbol umjetnosti borbe za slobodu Ikar e kroz igru izraavati bijes i oaj zbog svoje sudbine sudbine roditelja majke koja je zbog idovskog porijekla nestala u vrtlogu logora, zbog svih koji su bili ugnjetavani i robljeni tokom rata. Ovog puta sam morao da domaim i premaim sunce. Da Ikarusu izborim pobedu. Da ponizim bogo-takmaca.46 Izvodei Ikarov pad, Ikar Gubelkijan je namjeravao da ispravi mit da dokae da se iz mita moramo sjeati i Dedala kao simbola ivota jer on je nastavio svoj let i pobijedio u trci za slobodom a ne samo Ikara iji je kraj tragian. Meutim tatina kao pokreta mitskog
Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 2122. 43 Isto str. 39. 44 Isto str. 40. 45 Dedal i Ikar, u: N. A. Kun Legende i mitovi stare Grke, Djeja knjiga Beograd 1990 str. 206. 46 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 68.
42
378
Ikara i Leteeg Jermenina pokrenula ih je i oni su postigli uspenje dotakli sunce i sunovratili se u stravinom padu. Nema Ikara.47 Usavravajui promaaje i pad, Ikar Gubelkijan je prisilio sebe da se okrene protiv umjetnosti, u cilju zauzimanja odbrambenog stava protiv generala Saksendorfa protiv ismijavanja i na kraju protiv sopstvene linosti. Poput Prometeja koji se pobunio protiv Zevsa i bio surovo kanjen Ikar Gubelkijan e nosei u sebi prometejski duh svakim pokretom svog tijela nastojati da se odupre sramnom poniavanju zakoraivi u sigurnu smrt. Meutim kazna je neminovna i onima zbog kojih su stradali mnogi. Ali Prometej zna da nee veno stradati. On zna da e zla sudbina stii i monog gromovnika.48 Krug stradanja zatvara se i smru Arnima von Saksendorfa koji e 8. avgusta 1944. godine, biti zadavljen zaralom icom, pod, uostalom, verodostojnom optubom da je ve godinama uestvovao u zaveri protiv svog Vrhovnog komandanta Adolfa Hitlera.49 Meutim pad nije konaan ishod za Ikara Gubelkijana. Nekadanji ampion i ismijani bogotakmac prometejskog duha nakon pada leei nepokretan pokuavae da u mislima usavri pokrete za Ikarov let, pokuae da u mislima pobijedi i opovrgne mit o traginom Letau. Ustupajui mjesto tatini razum se povlai ostavljajui prostor jedinoj i sigurnoj smrti. Za one, meutim, koji polau na injenice, neka je dovoljno ako kaem da je Ikar A. Gubelkijan protavorio u koritu od gipsa, kao u nekom izopaenom modelu svog umrtvljenog tela, pune dve godine, i da je, decembra 1946. godine preminuo od pneumonije, po svedoenju sestre Valerije, uvebavi, u mislima, jer udovima da mie nije mogao, svoje Ikarovo uspenje do savrenstva dostupnog smrtnicima. Ali, i to bee samo tatina, Tatina nad tatinama.50 Posmatrajui tekst Uspenje, zapaa se postojanje ciklinih motivskih krugova, unutranjih i spoljanjih, koji se otvaraju i zatvaraju poetkom. Spoljanji krug predstavlja borba Ikarova sa Nemoguim borba usmjerena protiv Arnima von Saksendorfa borba za slobodu iskazana kroz uzlete i padove Ikarove igre. Unutranji krug je Ikarova borba za umjetnost borba protiv tatine koja ga obuzima. Krugovi se zatvaraju zajednikim ishodom sunovratom i smru. Oba Pekieva teksta disidentski su postavljena prema aktuelnom vladajuem diskursu kojeg produkuju okupacione vlasti Njemake. Iako je sporadino prisutna u Pekievim tekstovima istorija je veoma bitan
Dedal i Ikar, u: N.A.Kun Legende i mitovi stare Grke str. 207. Prometej, u: N. A. Kun Legende i mitovi stare Grke, str. 103. 49 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 74. 50 Isto, str. 11.
47 48
379
Sanja VOJINOVI
njihov segment. Istorijski kontekst u kojem su smjeteni tekstovi Uspenje i Odbrana ideoloku ravan podreuje jednom antiutopijskom kontekstu. Peki je otvorio put parabolinom govoru, a parabola postaje temeljna narativna gura ovih tekstova koji se metaforizacijom opiru diktatu ideolokog i utilitarnog duha. To se postie junakom apsurdnog iskustva koji je ujedno i deheroizirani junak Ikar Gubelkijan odnosno Andrija Gavrilovi. Ostvarujui intertekstualne veze sa knjievnou ali i istorijom Peki je reinterpretirao brojne motive i teme mitove legende spise stvarajui sopstvena djela. Ve smo ukazali na ovakav postupak u obimnom Pekievom opusu kojem pripada i tekst Odbrana i poslednji dani. Slinost sa Platonovom Odbranom Sokratovom Peki je postigao kako naslovom tako i brojnim citatima koji ukazuju na vezu ovih tekstova. Paralelizam tekstova ostvaren je ve naslovom koji upuuje itaoca da je Platonov spis samo graa za stvaranje novog teksta. Ukazujui ve u prireivaevoj biljeci da Gavrilovievi navodi iz nemakog prevoda Platonove Apologije, prevedeni su po srpskom izdanju Kulture iz Beograda 1970. godine, pod naslovom PLATON DIJALOZI, u redakciji u prevodu po.g.dr Miloa N. uria i g.dr Albina Vilhara,51 Peki je kao i u Uspenju, i ovdje naglasio priu o ovjekovom stradanju o neprestanoj borbi da se opovrgne krivica. Meutim kao to u Andrievoj Prokletoj avliji, svi su krivi52 jer nevinih nema i u Pekievim tekstovima Gubelkijan i Gavrilovi nijesu nevini njihova je krivica upravo u tenji da se odbrane da vode borbu koja je unaprijed izgubljena. Ako je u Uspenju ostvarena srodnost autorovog i pripovjedaevog stava na frazeolokom planu odnosno njihove take gledita su srodne jer autor u uvodnoj napomeni prelazei sa jedne take gledita na drugu ostvaruje vezu sa pripovjedaem u Odbrani je pomenuta srodnost izostala. Naime u uvodnoj napomeni se uoava mijenjanje take gledita na frazeolokom planu: Nenaslovljena ispovest Ikara A. Gubelkijana, biveg viestrukog evropskog ampiona u umetnikom klizanju na ledu, () (taka gledita autora) (Autor izjavljuje da () (taka gledita lika pripovjedaa u daljem tekstu) Za one, meutim, koji polau na injenice, neka je dovoljno ako kaem da je Ikar A. Gubelkijan (taka gledita autora). Mijenjanje taaka gledita na frazeolokom planu izmeu prireivaa i lika pripovjedaa u Odbrani rekli smo ve nije uoljiva. Ono to se zapaa jeste autorova (prireivaeva) spoljna taka gledita koju on zauzima u uvodnoj
51 52
Isto str. 83. Ivo Andri Prokleta avlija, Biblioteka Vijesti 2003 str. 29.
380
biljeci teksta Odbrane: Reenice koje su u zagradama Andrija Gavrilovi je svojeruno precrtao () (taka gledita prireivaa) Shvatajui ih, meutim, kao neodvojive delove i ove Izjave i duevnog stanja njenog autora, prireiva je uzeo slobodu da se, u interesu istine, Gavrilovievoj volji ne povinuje. (spoljanja taka gledita prireivaa). Na osnovu ovakvih odnosa da se zakljuiti da su uvodna napomena i biljeka usko povezane sa priom teksta kao i da moto tekstova citati iz Knjige propovjednikove i Platonove Odbrane Sokratove nijesu sluajno odabrani. Veze izmeu njih ostvarene su kroz tatinu kao ljudski grijeh i vjenu dilemu da li je smrt bolja nego ivot. Moe se rei da oni ine lajt motiv tekstova Uspenje i Odbrana. Kroz tekst Uspenja razvijena je dramatina i pritajena rasprava Ikara Gubelkijana i Arnima von Saksendorfa uz osvrtanja na mitskog Letaa. U Odbrani dramatinost je ostvarena u dvojnosti Andrije Gavrilovia u njegovom sukobu sa samim sobom a fragmenti iz Platonovog spisa koji se odnose na Sokratov ivot samo su argumenti stava jednog ili drugog Andrije Gavrilovia. Fragmenti iz Platonovog spisa upotrijebljeni u dijaloguodbrani reinterpretirani su na relaciji tuitelj i optueni: Uzmite, dakle, i vi da su se protiv mene podigle dve vrste tuioca, i to jedni koji su me sada tuili, i oni preanji to sam ih malopre pomenuo, i uzmite na um da se na prvom mestu od starih valja braniti.53/Uzmite, dakle, i vi da su se, kao to kaem, podigle protiv mene dve vrste tuilaca, i to jedni koji su me sada tuili, pa onda oni preanji to sam ih maloas napomenuo; i uzmite na um da mi se na prvom mestu valja odbraniti od starih!54 Citati preuzeti iz Pekieve Odbrane i Platonove Odbrane upuuju na povezanost ovih tekstova na planu tematike, to se vidi iz naslova djela, i na organizovanje oblika rasprave zbog onoga to se zove sudski sluaj. Razlika izmeu tekstova sadrana je u kraju koji je u Platonovom spisu logian slijed radnje a u Pekievom tekstu Odbrane logini kraj je u uvodnoj biljeci pa italac saznaje o smrti Andrije A. Gavrilovia na poetku teksta. Vraanje na sudbinu Sokrata za itaoca je podsticaj jer je njegova motivacija pobuena da prati sudbinu Gavrilovia. Uvodna biljeka vie je od prireivaevog teksta. Ona ukazuje da je prireiva doradio biograju da e se u tekstu nai segmenti prevedenih Platonovih spisa i na kraju ukazuje na smrt i neispunjenu elju Andrije Gavrilovia u pogledu mjesta vjenog poivalita. Zajedniko tekstovima
53 54
Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 107. Platon, Odbrana Sokratova, str. 10.
381
Sanja VOJINOVI
je i to to su i Andrija Gavrilovi i Sokrat u svojoj odbrani i izjavama odmjereni smireni na nain dostojan ovjeka osuenog na smrt a svjesnom da je iznad nje. Korespondirajui Platonovom spisu i Sokratovoj sudbini Peki je jednom lozofu suprotstavio malog spasioca sa plae osuenog za kolaboraciju. Ipak rei e Andrija Gavrilovi: Ja uevan nisam. Nisam Sokrat.55 Fragmente Platonovog spisa Peki inkorporira postupkom montae dajui ih u izvornom obliku sa izvjesnim izmjenama ili ih pak parafrazira. Ipak moe se rei da je sve u funkciji voenja paralelne prie. Rije odbrana u naslovu teksta, osim to korenspondira sa Platonovim spisom, ukazuje i na dijalog stvarni ili imaginarni koji vode oba optuenika sa sudijama. Tuba Sokratova glasi: Sokrat krivo radi i predaleko ide kad ispituje ono to je pod zemljom i to je na nebu, i kad loiju stvar pravi boljom, i kad druge to isto ui.56 Nju je izrekao sudija Melet, a Sokrat u vidu odbrane vodi eksplicitan dijalog s njim. Gavrilovi je optuen je za KOLABORACIJU, to vam je, kao, saradnja sa okupatorom.57 Odbrana njegova zbog posljednjih je dana zbog budueg ivota njegovog sina. Ona je implicitna Odbrani Sokratovoj. U istorijskim koordinatama Platonov spis Odbrana Sokratova i Pekiev tekst Odbrana i poslednji dani veoma su udaljeni. Ipak, pojavni oblici u kojima ova dva pisca smjetaju svoje svjetove podudarni su u simbolici. Na razliite naine dva pisca su ostvarila svoje simbole i likove. To ne znai da itaoce privlai Pekiev tekst Odbrana i poslednji dani zbog njegovih paralela sa Platonom ve zbog onih sprega koje postoje izmeu postmoderne organizacije jednog cjelovitog imaginativnog svijeta i antikih motiva. Konstituisana na istim nivoima unutranja kompozicija Pekievih tekstova sloena je. U njenom sreditu nalazi se u oba teksta individualni poraz. Dogaaji u tekstovima hronoloki su poreani sa uzronoposljedinim vezama. Tumaei Pekieve tekstove sa pozicije Bahtinove teze o polifonom romanu denisanom na djelima Dostojevskog gdje mnotvo samostalnih i neslivenih glasova i svesti, stvarna polifonija punopravnih glasova,58 moe se rei da u ovim tekstovima ritmino smjenjivanje monolokih cjelina sa dijalokim doprinosi polifonijskom uglu gledanja na te tekstove. Monoloko i dijaloko kazivanje smjenjuje se u pripovjedaevom hronolokom vezivanju iskaza. U ovim tekstovima koji su zapravo ispoBorislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 98. Platon, Odbrana Sokratova, str. 11. 57 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 108. 58 Mihail Bahtin, Problemi poetike Dostojevskog, Zepter Book World Beograd 2000 str. 8.
55 56
382
vijest, odnosno izjava junaka dijalog je ve ostvaren. Jer monoloke forme nijesu usamljeni solikoviji junaka ve pozivi na dijalog koji zapoinje unutranjim glasom samog junaka. Vrijeme prie i vrijeme pripovijedanja Smjestivi radnju tekstova Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani u vrijeme Drugog svjetskog rata Peki je zanimanje za istoriju pomjerio u pozadinu. Vrlo precizno odreene vremenske koordinate u ovim tekstovima doprinose dvojnosti u pogledu vremenske perspektive. Kod Pekia je vrijeme udvojeno uz koordinaciju sa vremenski udaljenim mitom o Dedalu i Ikaru i Platonovom Odbranom Sokratovom. Ovakvo usvojenoj temporalnosti doprinose intertekstualnost i metatekstualnost kao temelji narativne strukture tekstova. Shodno tome moe se rei da postoje dvije vremenske dimenzije mita o Dedalu i Ikaru, kao i dvije vremenske dimenzije teksta Uspenje dimenzija prie dogaaj o kojem se pripovijeda u mitu i dogaaj o kojem se pripovijeda u Uspenju, odnosno pad Ikarov i sunovrat Ikara Gubelkijana, te dimenzija pripovijedanja narativnih tekstova, mita i Uspenja. U Odbrani je ovakav tip temporalnosti ostvaren s Platonovom Odbranom Sokratovom. Vrijeme prie i vrijeme pripovijedanja mogu da se podudaraju ili razilaze. Meutim u Pekievim tekstovima prisutna je i vremenska pozicija iz koje pripovjeda rekonstruie autobiograju a ona je okrenuta prolosti. Dakle uvodna napomena i biljeka nijesu samo komentari prie koja slijedi ve taka iz koje se polazi i u koju se vraa. Ve smo rekli da takav narativni postupak doprinosi otvorenosti i zatvorenosti fabule. Osim toga one saimaju autorovo vrijeme u oba teksta. Tako autor i prireiva tekstova znaju mnogo vie od samog pripovjedaa. Ovo ukrtanje razliitih vremenskih planova nije odlika koju otkriva samo odnos uvodne napomene i autobiografije; tu razliitost otkriva sama ispovest narativnog subjekta. To pokazuje da spajanje razliitih vremenskih planova moe u naelu da doe i onda kada su subjekt koji opisuje i opisivani subjekt objedinjeni u jednom istom licu u sluaju Ich-Erzahlunga (pripovedanja u prvom licu).59 Vremenske odrednice u tekstu Uspenje istaknute su na nekoliko vidljivih mjesta. Uvodna napomena daje precizan vremenski period nastanka autobigraje oktobar mjesec 1945. godine kao i datum smrti Ikara Gubelkijana decembar 1946. godine. Dakle vrijeme nastanka autobiograje obuhvata nepunih godinu dana preciznije deset mjeseci od oktobra
59
383
Sanja VOJINOVI
1945. do decembra 1946. Ovo vrijeme oznaiemo terminom dijegetiko vrijeme i ono je hronoloko. To je zapravo vrijeme prie vrijeme dogaaja o kojem e se u tekstu Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana pripovijedati. Druga vremenska dimenzija jeste vrijeme samog narativnog teksta, vrijeme pripovijedanja, pseudovrijeme, koje u tekstu obuhvata period od dvije godine od 1942. do 1944 period koji je omeen i dogaajima: prvim javnim nastupom Ikara Gubelkijana, zapravo Ikarovim letom, i posljednjim nastupom Ikarovim padom. Hiljadu devet stotina etrdeset i druge godine imao sam u onom gradu jo jednom molim da se uvae ozbiljni razlozi zbog kojih ga ne imenujem prvi javni nastup posle osvajanja evropskog ampionata.../Februara meseca hiljadu devet stotina etrdeset i etvrte godine snimljen je po elji generalmajora Arnima von Saksendorfa dokumentarni film o mom stvaralatvu. (...) Predviao sam da gledaoci nee odmah popustiti i bez otpora se saiveti sa ovim besprekornim izdanjem IKAROVOG PADA...60 Iz teksta saznajemo i o preciznom datumu smrti Arnima von Saksendorfa 8. avgust 1944. Dvostruka temporalnost teksta Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana doprinijela je kombinovanju ova dva vremena vremenu prie i vremenu pripovijedanja u okviru kategorije redosljeda. To znai da smo u tekstu posmatrali hronoloki slijed dogaaja uzronoposljedino nizanje dogaaja koje se u tekstu Uspenje odvija u retrospekciji siejne konstrukcije narativnog teksta. Nakon autorove uvodne napomene to nudi itaocu uvid u kraj dogaaja koji se namjeravaju pripovijedati vraanjem u prolost hronoloki se prati niz dogaaja koji dovode priu do kraja odnosno vraaju nas na poetak teksta tj. uvodnu napomenu. Dakle, vremenski okvir Uspenja bio bi sadran u trouglu: sadanjost prolost sadanjost. Na taj nain ostvaren je u uvodnoj napomeni teksta Uspenje nulti stepen temporalnosti. U pogledu narativnih anahronija odnosno odstupanja hronolokog vremena prie od vremena pripovijedanja u tekstu Uspenje zapaa se prisustvo analepsi kao tipa anahronije. Ako je uvodna napomena osnovni vremenski plan teksta Uspenje, jer ona djeluje kao autonomna temporalna pozicija na kojoj se zasniva dalja naracija pria koja slijedi nakon toga u temporalnom pogledu je zavisna od uvodne napomene i retrospektivna je u odnosu prema poetnoj narativnoj situaciji. Dakle rije je o subjektivnoj retrospekciji odnosno subjektivnoj analepsi jer se lik pripovjeda Ikar Gubelkijan prisjea prolih dogaaja. Takoe ovdje je rije i o mijeanim
Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 21 66 69.
60
384
analepsama, kao tipu analepsi, jer objedinjuje unutranje i spoljanje analepse tako to lik (Ikar Gubelkijan) pripovijeda priu koja je umetnuta u okvirnu priu i na taj nain se vraa u prolost ali se zavrava u analepsi odnosno momentu kada je naracija poela u uvodnoj napomeni. Narativna situacija teksta Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana je retrospektivno pripovijedanje u prvom licu. Retrospekcija predstavlja garanciju pripovedaeve sveprisutnosti i u prostoru i u vremenu prie...61 U tekstu Uspenje postoji preklapanje razliitih vremenskih planova retrospekcija u retrospekciji (prisjeanje Ikara Gubelkijana na oca Arama Gubelkijana i njegove nastupe vanije 1920, u Antwerpenu i 1924. u Chamonix-u, upravo kao i u St. Mortizu 1928. i na Lake Placidu 1932, da bi, na poslednjoj Olimpijadi u Garmisch-Partenkirchen-u 1936, bilo odreeno kao trajno obeleje njegove klizake sudbine.62). Ovo je i analepsa na drugom stepenu. Kao sekundarna anahronija, ovaj dio teksta Uspenje u temporalnom smislu je zavisan i od vremenskog plana prie kao i od osnovnog vremenskog plana pripovijedanja pripovjedaevog vremena iz kojeg poinje retrospekcija. Meutim u tekstu postoje i epizode koje su u temporalnom smislu ambivalentne, ne mogu se hronoloki situirati u neposrednom fabularnom kontekstu i nijesu datirane u vremenu prie. Takva je recimo epizoda iz teksta: Ne verujem da je u vidu imao Gigante, uprkos tome to su bili dovoljno moni da u opasnost dovedu red i granice vaseljene; u Ikarusovo vreme oni su, u Gigantomahiji ve davno bili uniteni; vetrotvorac sa severa, Borej, bio je mali, lokalni bog, bez obzira na svoju unitavajuu snagu; iako Zevsova ki, Heba Kallisphyros bee tek autoritativnija vrsta slukinje, u svakom sluaju samo domoupraviteljka Olimpa, a povrh svega, moda je, ve u to doba, bila zamenjena Ganimedom; zlatokrili Eros, jo dete, neozbiljni deran, bio je sasvim nedostojan izazivanja.63 Ova epizoda sa glavnom priom romana nema vrste uzronoposljedine veze. U kreiranju vremenske situacije u tekstu Peki se koristi smjenom prologa sa sadanjim vremenom. Sadanje vreme, u kojem se na kraju romana susree opisivani trenutak i trenutak opisivanja, upuuje na sinhronu pripovedaevu poziciju.64 Posmatrano sa stanovita ritma pripovijedanja, moe se rei da je u tekstu Uspenje zastupljeno izohrono pripovijedanje. To podrazumijeva da je u tekstu ostvarena ista brzina, odnosno tokom trajanja
62
Adrijana Mareti Figure pripovedanja, str. 154. Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 16. 63 Isto, str. 3233. 64 Petar Pijanovi Poetika romana Borislava Pekia, str. 5758.
61
385
Sanja VOJINOVI
pripovijedanja u tekstu odrava se ista brzina. U pogledu forme pripovjednog ritma naina organizacije pripovjednog ritma ovdje je u pitanju forma saetog pregleda jer je odnos vremena prie i vremena pripovijedanja elastian. Pripovjeda rezimira dogaaje koji su trajali dugo pa se moe rei da je forma neka vrsta poluelipse. Precizna prostorna odrednica izmakla je Pekiu u tekstu Uspenje: Moja umetnika karijera (...), otpoela je (...), u drevnoj srednjeevropskoj prestonici, ije ime odustajem da obznanim, jer je sasvim nehotino bila izabrana...65 Korespondirajui sa mitom uspostavljena je vremenska distanca (povezanost) duga hiljadama godina. S druge strane, veze koje su ostvarene izmeu Platonove Odbrane Sokratove i Pekievog teksta Odbrana i poslednji dani upuuju na dvije vremenske dimenzije: Platon je ivio u periodu od 427 347. god. p.n.e. a Sokrat je bio njegov uitelj a svoju odbranu dao je Sokrat na dan roita 399. godine pred komisijom sudija...66 Vremenska perspektiva u tekstu Odbrana razlikuje se u pojedinim dimenzijama od vremenske perspektive u Uspenju. Prireivaeva uvodna biljeka razlikuje se od izjave Andrije Gavrilovia u pogledu vremena. Dakle u njoj je vrijeme prie dijegetiko vrijeme o emu svjedoi i naglaena hronologija dogaaja. Rukopis Andrije Gavrilovia je odtampan odlomci su rekonstrisani i prevedeni da bi na kraju prireiva u biljeci dao naznake poetka ali i zavretka pseudovremena pripovijedanja jednom reenicom u kojoj se iznosi da je Andrija A. Gavrilovi 1960. godine umro, i da je (...), sahranjen na zatvorskom groblju u Mnchenu.67 I ovdje je vrijeme prie izjave u pogledu temporalnosti pseudovrijeme pripovijedanja koje sa vremenom prie zasniva vremenski okvir redosljeda. Dakle retrospekcija u siejnoj konstrukciji Odbrane u okvirima je redosljeda i date hronologije. Meutim postoje izvjesna odstupanja od hronolokog vremena odnosno od pseudovremena pripovijedanja. Vremenske amplitude u prii teksta izjavi Andrije Gavrilovia zapoinju od vremena kada je on ve osuen za kolaboraciju dakle neko sadanje vrijeme da bi retrospektivnim pogledom bio obuhvaen cijeli njegov ivot. Zovem se Andrija Gavrilovi, od oca, poiveg Andrije, zvanog onaj vodni, jer u naem kraju bee i ovek istog imena i prezimena, koga su zvali zemni, i matere, po. Bojane, (...), a ovu izjavu piem iz gradskog zatvora u Mnchenu Nemaka, Zapadna gde ivim od jeseni 1944. godine, to e rei, etrnaest leta, pet meseci i
Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/odbrana i poslednji dani, str. 13. Platon, Odbrana Sokratova, str. 67. 67 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani str. 83.
65 66
386
kusur dana, raunajui i ovaj.68 Temporalna gura anahronija esta je u tekstu Odbrane. Pripovijedanje u prii teksta Odbrana poinje epozodom koja nije precizno datirana u vremenu prie (uvodnoj biljeci). Od ove epizode pripovijedanje u tekstu tee manjevie pravolinijski a dijegetiki i narativni redosljed se poklapaju. Zapravo vrijeme umetnute i glavne prie poklapaju se pa je rije o unutranjoj analepsi. Andrija Gavrilovi prvi put izlazi pred sud sa ezdeset godina to ukazuje na podatak o ivotnoj dobi likapripovjedaa. U Odbrani Sokratovoj navodi se da je Sokrat imao sedamdeset godina kada mu je sueno. Proces suenja Andriji Gavriloviu zapoeo je u toku rata a na petnaest godina osuen je Andrija Gavrilovi. Igra godinama vremenskim distancama nije sluajna u tekstu. Jer sve ukazuje na 1960. godinu godinu smrti Andrije Gavrilovia kao i godinu isteka zatvorske kazne. Izjava i kratka biograja Andrije Gavrilovia nastala je neto ranije 1959. MNCHEN. WEST DEUTSCHLAND.69 Dakle vrijeme nastanka izjave i kratke biograje obuhvata period od godinu dana od 1959. do 1960. Ovo vrijeme je vrijeme prie dijegetiko vrijeme. Vrijeme prie i vrijeme pripovijedanja odnosno vrijeme oznaenog i vrijeme oznaitelja omoguavaju temporalne distorzije poput saimanja vremena u II poglavlju teksta Odbrana. U jednom pasusu saet je ivot Andrije Gavrilovia dati su iscrpni podaci o njegovom porijeklu a turo je iznijet podatak da ovu izjavu piem iz gradskog zatvora u Mnchenu Nemaka, Zapadna gde ivim od jeseni 1944. godine...70 U tekstu je vremenska dimenzija ostvarena kroz smjenjivanja ubrzanog i usporenog ritma pripovijedanja, a odstupanje od iste i konstantne brzine pripovijedanja oznaeno je temporalnim gurama anizohronijama. Pojednostavljeno odnos godina u tekstu odbrane bio bi jedna godina naspram ezdeset godina. To je odnos vremena nastanka izjave sa vremenskom dobi Andrije Gavrilovia. U tih ezdeset godina saeto je i ratno iskustvo njegovo. Utisak vremena u tekstu postignut je upravo promjenom brzine pripovijedanja. Ako bismo pokuali da odredimo tekst Odbrane prema jednoj od etiri enetove kanonske forme pripovjednog ritma s obzirom na odnos vremena prie i vremena pripovijedanja koji je u tekstu elastian da se zakljuiti da je ovdje zastupljena forma saetog pripovijedanja. Ipak pripovjeda relativno brzo rezimira dogaaje koji su realno dugo trajali pa je taj oblik pripovjednog ritma poluelipsa.
Isto str. 104. Isto str. 83. 70 Isto str. 104.
68 69
387
Sanja VOJINOVI
Retrospektivni narativni in u pogledu temporalnosti u tekstu Odbrana zavisan je od osnovnog vremenskog plana jer je u njemu sadran kraj. Ovdje je rije o subjektivnoj retrospekciji odnosno subjektivnoj analepsi, kao i u tekstu Uspenje. Slinost izmeu tekstova u pogledu temporalnosti ostvarena je i u tome to je vremenski poetak kao i kraj tekstova u uvodnoj napomeni i biljeci, u datumu smrti. Oba teksta imaju vrijeme prie i vrijeme pripovijedanja a temporalne gure anahronije prisutne su u oba teksta u obliku unutranjih analepsi. U Uspenju je tokom pripovijedanja odrana manjevie ista brzina pa je pripovijedanje izohrono dok je u Odbrani zapaeno izvjesno odstupanje od nultog stepena trajanja pa je takvo pripovijedanje anizohrono. Forma pripovjednog ritma u tekstovima je poluelipsa. Na osnovu toga moe se govoriti o paralelizmu pojedinih elemenata postupka kojim su graeni Pekievi tekstovi. Meutim postoje i oni elementi postupka koji su osobeni svakom pojedinom djelu. Oblikovanje likova Tekstovima Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani Peki je otvorio put parabolinom govoru i to junakom apsurdnog iskustva koji je u neprestanoj potrazi za slobodom. Takav junak koji se opire diktatu ideolokog uma prerasta u deheroizovanog junaka koji se najpotpunije ostvaruje upravo u ovim Pekievim tekstovima. Istorija se u njima ispituje iz perspektive individue koja nema mogunost da ostvari herojski in. U tom pogledu pravi deheroizovani junaci su Ikar Gubelkijan i Andrija Gavrilovi koji parabolino kroz igru odnosno odbranu govore o totalitarnim ideologijama. Herojske vizije prolosti nestale su u identikaciji Ikara Gubelkijana s mitskim Letaem i Andrije Gavrilovia sa Sokratom u metaforikoj viziji neminovnog ovjekovog poraza. Poraeni ovjek postaje dominantan iskaz Pekieve paradigme. Dramatinost koja dominira tekstom Uspenje doprinosi istom takvom poimanju lika, a Odbrana je tragikomian iskaz o sudbini glavnog lika Andrije Gavrilovia. Nasuprot Ikarovoj prometejskoj enji, koja e bogotakmacu podariti sunovrat, Andrijin je ivot obeleen drugom vrstom usuda. Voen udnim nitima sudbine, upravo postajui objekt svog tajnovitog dvojnika, Andrija e gotovo sasvim dovesti u pitanje moralni smisao svoga postojanja.71 Pojavljivanje udvojenog lika u Odbrani je razlikujue svojstvo ovoga teksta. Andrija Gavrilovi je u nesporazumu sa svojim dvojnikom
71
388
a iz tog nesporazuma proistekla je njegova odbrana za nepostojeu krivicu. Kazna je vid iskupljenja za Andriju Gavrilovia ba kao to je Ikaru Gubelkijanu nastojanje da u mislima usavri Ikarov let vid samortvovanja. Usavravanje promaaja i Ikarovo samokanjavanje vid su omalovaavanja umjetnosti. Preobrativi se u umjetnika eljnog dostojanstva Ikar Gubelkijan kao vjernog saputnika dobija tatinu, koja zapravo ukazuje na njegovu potrebu da se sukobi sa Nemoguim. Taj sukob je potvrda za ovjeka prometejske upornosti, ali i dokaz njegove nepotpunosti i neispunjenosti. Prema tome obje linosti prelaze granice semantikog i siejnog polja u koje su smjetene i postaju glavni nosioci radnje, jer se njihovim djelovanjem razvija sie. Zato reeno terminologijom Lotmana ovakve linosti oznaavamo kao junake djejstvovaoce ili junake pregaoce. Smjeteni u okvire jednog totalitarnog ustrojstva Ikar i Andrija e nastojati da ih prevaziu da preu granicu siejnog (semantikog) polja i zakorae u antipolje. U siejnom polju razvijena je opozicija dobro zlo krivica nekrivica osuda odbrana. U okviru ovih opozicija razvijaju se likovi junaci pregaoci Ikar i Andrija. Granica koja im je postavljena a simbolizuju je Arnim von Saksendorf i Erich von Rchter prevaziena je. Dalji razvoj siea onemoguen je smru junaka pregaoca. Neoekivanost u postupcima junaka tekstova paradigmatina je. To znai da su oba Pekieva lika izgraena kao skup mogunosti jedinstven na nivou idejne strukture, varijativan na nivou teksta.72 Pekievi junaci pregaoci ispoljavaju se u dva plana: u odnosu prema istoriji i u odnosu prema svojem stvaralakom zadatku. Upadljivo je Pekievo nastojanje da junakovim stavom provocira mo jedne vladajue sile totalitarni reim koji nastoji da postane zakon. Uprkos Ebeneazarovom protivljenju dobri ovek se bojao da e okupaciona vlast moj klizaki program protumaiti kao izazivanje, to je on, zacelo i bio naumio sam da kao stoernu taku mog nastupa izvedem IKAROV LET73 U plejadi pekievskih likova kojoj svakako pripada Ikar Gubelkijan izdvaja se junak Odbrane kao neko ko se razlikuje po intelektualnoj i sociokulturnoj paradigmi od ostalih junaka njegovih. Uzimajui za junaka teksta Uspenje lik umjetnika pobunjenika koji nastoji da postane antipod mitskom letau Peki je zapravo stvorio lik lakrdijaa i komedijaa klizalita bijednog zabavljaa zaleenih arena. Po porijeklu polujevrejin, sin majke idovskog porijekla nestale u sjenci jevrejskih logora i oca koji
72 73
J. M. Lotman Struktura umetnikog teksta, Nolit Beograd 1976 str. 329. Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 21.
389
Sanja VOJINOVI
se utopio u Dunavu sa naslijeenim darom za klizanje Ikar Gubelkijan e nastojati da kroz klizanje pokua da se odupre i izae iz poniavajueg poloaja u koji su ga dovele navedene okolnosti. Meutim Peki je na psiholokom planu u pogledu moralnih i etikih stavova oscilirao razvojnu amplitudu ove linosti. U toj psiholokoj evoluciji Pekiev junak prihvata svoj status poniene linosti dospijevajui u stanje lucidnosti koja psihiki ekvivalent pronalazi u nastojanju da, iako nepokretan, u mislima usavri Ikarov let. Nasuprot ovom liku Peki gradi lik jednostavne i priproste osobe Andrije Gavrilovia. Ipak bez obzira na intelektualni kod po kojem ga prepoznajemo, junak Odbrane je na psiholokom i jezikom planu individualna linost. Karakterna crta ove linosti je humor. Istorijske okolnosti u koje Peki smjeta svog junaka presudno su uticale na njegov psiholoki i ideoloki kod. Ideoloka slika svijeta ovoga junaka uslovila je psiholoku putanju njegovu kulminirajui u statusu koji mu je dodijeljen statusu rtve. Odluka da prihvati krivicu za nepoinjeno djelo posljedica je kako intelektualnog i socijalnog stanja, tako i psiholokog i ideolokog pogleda junaka Odbrane. Osim toga, stavovi ostalih likova teksta u mnogome su uticali na formiranje linosti Andrije Gavrilovia. Opredelivi se da uzme na sebe odgovornost za ubistvo biveg pukovnika, zakleti spasilac nije udovoljio ni odbrani ni optubi, a ni fenomenalnom drugu Ozrenu, nego nekoj samo njegovoj udnji za iskupljenjem.74 ivot ovih likova Ikara i Andrije odvija se u krugu prolosti i istorije anoniman je bezlian i prazan. Pojava anonimnosti se manifestuje na razne naine. Prezimenima junaka recimo kao i neprimjeivanjem od strane drugih. Oba junaka postoje jedino na fonu dogaaja iji su neosporni dio. Na taj nain pitanje ljudske egzistencije kao i problem vjenosti i smrti u ovim tekstovima dobijaju na znaaju. Dakle oba junaka bitiu izmeu katergorija nita i neto postojanja i nepostojanja. Fenomen egzistencije je socijalno denisan. Socijalne razlike izmeu predstavnika visoke i niske klase oigledne su a Peki nastoji da ih neutralie ili ak zaobie isticanjem slinosti meu pripadnicima dviju socijalnih klasnih i politikih grupa. Te slinosti se otkrivaju u nekim zajednikim obiljejima prije svega u njihovoj apsolutnoj bezlinosti i anonimnosti o kojoj svjedoe njihova prezimena ili pak odsustvo njihovih prezimena (npr. Zemba Obren) kao elementarne spoljne oznake linosti. U ovom kontekstu zanimljivi su primjeri naslovnih junaka Ikar Gubelkijan u naslovu Uspenja,
Nikola Miloevi Borislav Peki i njegova mitomahija (I), u: Knjievnost 45 1984 str. 620.
74
390
a prvobitni naslov Odbrane sadrao je i ime i prezime drugog junaka Andrije Gavrilovia. Slina je i funkcija izgleda portreta. Zapravo primjetno je njihovo odsustvo u tekstovima Uspenje i Odbrana. Veoma su este u tekstovima ideolokopolitike sentence koje ukazuju na stav(ove) linosti junaka pregaoca. Pomoglo mi to sam znao da me ne biju izistinski, to jest i ako su to bile batine, i to poteke, nisu me bili to me mrze, nego da se uvere. isto administrativna stvar.75 Metaforino znaenje uvodnih redova teksta proireno je na tekstove na sudbine glavnih junaka. Surovost ivota i njegova nepredvidljiva putanja u nesrenom i iaenom vremenu u neveselim okolnostima na sintagmatinoj osi pokazae da je smrt jedino pravo rjeenje ishodite za linosti poput Ikara Gubelkijana i Andrije Gavrilovia. Nasuprot Ikaru Gubelkijanu klizau na ledu koji vodi borbu sa imaginarnim protivnikom sa Svemoguim i Nemoguim a zapravo dokazuje sebi svoju slabost i nemo da pobijedi stoji Andrija Gavrilovi zakleti spasilac davljenika emigrant koji osuen za djelo koje nije poinio prihvata krivicu kao jedinu moguu datost ivota. Nimalo sluajno Peki u uvodnoj napomeni Uspenja navodi da je to nenaslovljena ispovest Ikara A. Gubelkijana, a u Odbrani da je Andrija A. Gavrilovi umro 1960. godine. Osim slinosti u srednjem imenu i poetnom slovu prezimena Peki se odluio za likova obine pomalo nervozne ljude opsjednute strahovima mitsku guru Ikara udaka Andriju koji e skonati u biblijskom iskuenju patnje straha i bola smru. Prometejsko stradanje naglaeno je prilikom oblikovanja lika Ikara Gubelkijana; kod Andrije Gavrilovia akcenat je na moralnom proienju katarzi koju on ostvaruje kroz kaznu za krivicu koju nije poinio iji nije nosilac. Moe se govoriti o izvjesnoj udvojenosti ovih linosti. Uslovnoj udvojenosti lika Ikara Gubelkijana doprinosi Arnim von Saksendorf i njegov monolog pohvale Ikarovoj igri. Ikar postaje drugi lik istrajniji u borbi motivisanoj udnjom ka slobodi. Vidljivija je dvojnost Andrije Gavrilovia. To je ona druga strana linosti koja je u svakom kupau prepoznavala davljenika: Eto, gospodin Avakumovi, apotekar, pokrupan ovek, pa jo trom, pihtije kao da si zemljom izasuo, tako izgleda kad se na pseku izvali. Voda bi lako mogla da ga prevari i zanese. Samo da se hoe kupati, smetenjak. () I gospoa okrunog sudije g. Veljkovia bila je kao stvorena da se davi.76
75 76
Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani str. 149. Isto str. 119.
391
Sanja VOJINOVI
Dok je Ikar Gubelkijan siguran u sebe i svoju pobjedu, Andrija vjeruje u svoju krivicu i kaznu. O razliitosti njihovih temperamenata govore i biografski podaci odnosno ton kojim su one date. Ja, Ikar Gubelkijan, sin Jermenina Arama, izbeglog iz Erzeruma i uguenog u smrzloj struji Dunava, i Debore, poluidovke, izbegle iz Joppe, i uguene u vreloj struji gasa Ciklon-B, u Bergen-Belzenu, kliza kome je ve od kolevke bilo dosueno da bude prvi umetnik epohe/Zovem se Andrija Gavrilovi, od oca, poiveg Andrije, zvanog onaj vodni (), i matere po. Bojane, roene Krstuki77 Uoava se da je ton biograje Andrije Gavrilovia smireniji da ima istu razvojnu nit za razliku od tona biograje Ikara Gubelkijana u kojem se osjea napetost i uzlazna putanja. Nastajanju junaka pregaoca doprinosi i postojanje tzv. sporednih likova. Oblikovanju lika Ikara znaajno je psiholoko portretisanje Arnima von Saksendorfa. Iz datih suprotnosti u poziciji smo da oblikujemo lik Ikara Gubelkijana imajui u vidu njegov odnos sa Arnimom von Saksendorfom njihove sukobe i protivrjene stavove. Tekst Odbrane nudi oblikovanje lika Andrije Gavrilovia uspostavljanjem veza sa vie likova. Dakle svi likovi su meusobno uslovljeni. Na osnovu datih razlika i razlikujuih svojstava oblikuju se likovi koji obiljeeni datim svojstvima postaju junaci pregaoci jer iskoraavaju iz unaprijed zadatih okolnosti; oni su zapravo deheroizovani junaci Ikar Gubelkijan i Andrija Gavrilovi. Humor i parodija kao estetike kategorije tekstova Termini koji se upotrebljavaju u tumaenju Pekievih tekstova poput ironija, parodija, humor, satira, groteska, zahtijevaju dodatna pojanjenja neophodna u tumaenju Pekieve slike svijeta. Humor i parodija u tekstovima Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani zauzimaju znaajno mjesto. U razgranienju termina ironija parodija i satira teko je povui jasnu granicu. Jer ironija je sastavni dio parodije i satire. Ali, ironija je trop i intratekstualni fenomen, dok je parodija knjievni anr i intertekstualni fenomen.78 Prepoznatljivi su tekstovi koje Peki ovdje parodira. To su mit o Dedalu i Ikaru i Platonova Odbrana Sokratova. U toj vrsti parodije ispoljava se problem umjetnika i umjetnosti kao i mogua ivotna situacija pristajanje na krivicu zbog moralnog proienja.
Isto str. 48/104. Radoman Kordi Tumaenje knjievnog dela Gornji Milanovac Deje novine 1988 str. 130.
77 78
392
U razlikovanju tri naina odnosno postupka parodiranja: verbalnog kominog i ironinog te tematskog parodiranja za Pekieve tekstove moe se rei da je korien tematski postupak parodiranja. Ovaj postupak podrazumijeva transpoziciju teme mita o Dedalu i Ikaru i Platonove Odbrane Sokratove djelimino formu ovih djela uz korienje satire. Parodiranje je u tom sluaju humoristino i satirino. Pekiev tekst Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana za tematsku pozadinu ima poznati grki mit na ijoj osnovi Borislav Peki gradi priu o Leteem Jermeninu uz humor parodiju ironiju i grotesku negirajui idealistiki smisao umjetnosti. Tako je stvoren lik Ikara Gubelkijana klizaa na ledu borca za slobodu na jednoj strani i Arnima von Saksendorfa borca za jedino mogue rjeenje. Parodirajui grki mit Peki je pokazao kako se zavrava svaki pokuaj takmienja sa bogovima. Nasuprot Dedalu Ikarovom ocu simbolu racionalnosti ali i nesposobnosti da leti visoko suprotstavljen je Ikar simbol pobune ovjeka protiv stvarnosti i ogranienja pobune protiv bogova. Ikar Gubelkijan pobunjenik protiv ogranienja podstaknut tatinom kao ljudskim grijehom skonava slomljene kime pokuavajui da u mislima usavri pokrete. Djelimino komino i ironino parodiranje pozadina je tematskom parodiranju u tekstu Odbrana i poslednji dani. Motivacijski sistem Platonove Odbrane Sokratove ovdje je dat u parodijskom kljuu uz neprestanu upotrebu humora, groteske i satire. Idejno-estetska sutina djela koje se parodira, Odbrane Sokratove inkorporirana je u Pekiev tekst Odbrane. Peki je ostvario svojevrstan dijalog sa Platonom a sokratovski dijalog utkan je u stranice teksta. Borba za slobodu, stavljena u kontekst Drugog svjetskog rata u oba Pekieva teksta dobija i druga znaenja. Jer Ikarova taka na ledu provokativno poziva publiku na borbu kao to Andrijino prihvatanje nepostojee krivice izaziva osjeaj nepravednosti nepravde koja mora biti ispravljena. Zato je njegov pad na ledu tragian a generalov govor naglaeno sarkastian kao to je tragina Andrijina ljubav prema vodi a sarkastina injenica da je upravo zbog te ljubavi i osuen. Pojaavajui ironini efekat do groteske Peki isto realistiki saoptava o smrti Ikara Gubelkijana i Andrije Gavrilovia. Optuba i osuda Andrije Gavrilovia ba kao i Sokrata nuna je jer princip subjektivne refleksije razjeda vaei objektivni princip na kojem u tom asu navodno jo poiva atinski duh.79 Znaenjska intencija je ono to povezuje to stoji na razmei teksta Uspenje i mita o Dedalu i Ikaru kao i izmeu teksta Odbrane i Platonove
79 Dragan Stojanovi Ironija i znaenje, Zavod za udbenike i nastavna sredstva Beograd 1984 str. 29.
393
Sanja VOJINOVI
Odbrane Sokratove. Pekieva parodija tekstova je takva da su ovdje prepoznatljivi tekstovi koji su parodirani, oni su naglaeni, njihov smisao je istaknut. Peki svjesno navodi Ikarovo nastojanje da interpretaciju drevne antike legende o ambicioznom i nesmotrenom Dedalusovom sinu Ikarusu, po kome sam dobio ime, to vie pribliim njenom praizvoru80 Za Andriju Gavrilovia Sokrat je sabrat u nevolji. Optuen na pravdi boga.81 Rekli smo ve da je teko povui jasnu granicu izmeu ironije parodije humora i groteske. A to nam doputa da u Pekievom parodijskom prevratu vidimo satiriku otrinu ironijski podtekst i grotesku. Njihovim ukrtanjem nastali su tekstovi Uspenje i Odbrana. Ironiju Peki upotrebljava za razaranje mita i istorijskog miljenja. To postie komentarima parafraziranjem jezika i govora svojih likova. Ironija kod Pekia ima i funkciju vrednovanja ona nije prikrivena ve direktna. Vjeto kombinujui rijei Peki je u oba teksta nastojao da ove kategorije i njihov smisao nau pravi put do itaoca. Ironija izvire iz Pekievih reenica a mjestimino je i tamparski naglaena odvojenim slovima: Kasnije se po varoi govorilo da sam krila s t v a r n o dobio, jer se bez njih ne bih mogao onako sunovratno, krilato premetati iznad leda/Odjedared vidim knjigu, po naslovu bih rekao sudski sluaj. ODBRANA I POSLEDNJI DANI SOKRATOVI, od nekog Platona. Uprepastim se. Nije mogue! Platon je bio moj prota iz Novog Slankamena. Da je za pevnicom skladno pevao, i da je kod ena na glasu bio, znam. Ali, knjige da je pisao, nisam uo. I nije, dabome.82 Ove epizode ne sakrivaju ironiju ve je istiu. Granica izmeu humora i ironije tanka je. Oba teksta su humoristina ali je linija humora jaa u tekstu Odbrane. Zahvaljujui humoru prevaziena je patetika koja je izazvana sudbinom likova Ikara Gubelkijana i Andrije Gavrilovia. Treba napomenuti da se ovaj humoristinoironini zaokret uglavnom sprovodi preko formalnih rjeenja iako ima pragmatiki karakter. Peki recimo uspostavlja ironinu distancu depersonalizacijom i projekcijom pripovjedakog stanovita u Uspenju (Da, Ikar Gubelkijan protiv svih! Ikar Gubelkijan protiv dvadeset hiljada robova! Ikar Gubelkijan protivu Arnima von Saksendorfa, nemakog hiljadugodinjeg Reicha, ali i protiv svog naroda, svojih sugraana i sapatnika! Vie nije bilo razlike meu njima, ako je ikada i bilo. Postojao
Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 21. Isto str. 96. 82 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 25/95.
80 81
394
sam samo ja, ja na ledu, i moji smrtni neprijatelji unaokolo.)83 U Odbrani nije uspostavljena ovakva ironina distanca. Sve se odvija u ravni pragmatike. Pekiev humor u tekstovima esto je cinian i sarkastian. Njegov humor trai intelektualnu domiljatost i dovitljivost. U pogledu kategorije humora zapaa se da je u tekstu Odbrana ova kategorija zastupljenija nego u Uspenju. Unutranji svijet teksta Odbrana humorno je obojen. Humor Andrije Gavrilovia izvire iz dubine njegove linosti. Pripovijedanje Andrije Gavrilovia moe se oznaiti kao humoristino isprekidano je digresijama a obiluje aluzijama koje upuuju na dijalog s itaocem. Putevi parodije u Pekievim tekstovima polazei od mita odnosno lozofskog spisa vode u neizvjesnost slobode smijeha i sumnje. Ove ironine parabole izraavaju Pekiev doivljaj svijeta i ivota. Nije sluajno preobraeni umjetnik borac za slobodu Ikar postao gura poruge i smijeha. S druge strane traginost jednog ivotnog puta ironino je predstavljena pronaavi svoje olienje u tragikominoj guri Andrije Gavrilovia. Humor u ovim parodijama zapravo je nain vrednovanja mita i lozofskog spisa. Iz uzajamne komine modulacije mita lozofskog spisa i iskustva Peki gradi imaginativna i beskrajna paradoksalna intelektualna i moralna nijansiranja. Paradoksalnom doivljaju svijeta doprinosi sueljavanje mitskog i stvarnog lozofskog i stvarnog istinskog. Iz tog sukoba izrasta knjievni prosede koji izraava jedno od osnovnih svojstava ljudske svijesti: ivot je tragika. Upotrebljavajui poznati grki mit kao i Platonov spis u tekstovima Pekiu ta pozadina omoguava stalne paralele izmeu sadanjeg i prolog, stvarnog i imaginarnog. Na toj osnovi on parodira moderno vrijeme u svjetlosti grkog mita i lozofskih reminiscencija. Pekievi junaci pokazuju unutranju ubjedljivost, pa izgledaju plemenitiji u komediji u kojoj ih sagledavamo. Tako, Ikar Gubelkijan nakon ubjedljivog pada izrasta pred naim oima i preobraava se u plemenitog borca za slobodu ne samo svoju. Pozadina njegovog pada je zaista komina. Andrija Gavrilovi ne prevazilazi svoju parodinu dimenziju dostojanstva i plemenitosti. U tom smislu i Ikar Gubelkijan i Andrija Gavrilovi pojavljuju se istovremeno i kao apoteoza i kao parodija onoga to predstavljaju. Groteska kao stilska figura Ostavljajui u svojim djelima tekstualne signale pa i cijele slojeve znaenja koja doputaju da se njegova djela samoobjanjavaju, Peki je
83
Isto str. 72.
395
Sanja VOJINOVI
ostvario poetinost koja je najpotpunije iskazana upravo u ovim tekstovima. Stilski postupak u njima uslovljen je temom vremenom i ovjekom koji se prenose iz epohe u epohu. Dugim reenicama on stilizuje tematske okvire tekstova. Pekievom osobenom stilu doprinosi upotreba gura ali i drugih stilskih oblika. Sasvim opravdano se moe tvrditi da je Pekiev knjievni svijet groteskan. Za razumijevanje ove teze pokuaemo da deniemo pojam grotesknog.84 O nekoj preciznoj deniciji groteske ne moe biti govora jer se njeno znaenje mijenjalo kroz smjenu pravaca stilskih formacija i epoha. Groteska je umjetnika struktura koja sadri apsurdno ali to apsurdno ne prevazilazi svoje okvire i ne prevladava nad groteskom. Meutim groteska podrazumijeva i kategorije fantastinog traginog smijenog natprirodnog... S obzirom na to moe se rei da su ove kategorije specifina forma i struktura, posebno karakteristina za svaki sluaj grotesknog izraza.85 Ispovijest Ikara Gubelkijana nije samo povijest o njegovom ivotu ve i povijest o ljudskoj tatini. Razarajui okvire mita Peki je parodirao mitsku svijest i stvorio modernog Ikara, Ikara koji se buni, koji nije lakomislen i nepromiljen. Peki je pokuao da ovakvim postupkom izmijeni svijest o mitu. On je stvorio pobunjenika koji se takmii sa bogovima koji osmiljava svoj let. Ironija Gubelkijanove situacije sastoji se, meutim, u tome to je ovaj moderni Ikarus u stvari sve vreme na kolenima. Pobuna o kojoj je re, postoji samo u njegovoj mati za razliku od svog antikog pretka, on se nije odvaio na izazov bogovima ak ni u jednom trenutku nepromiljenosti.86 I upravo u pokuaju Ikara Gubelkijana da od ponienog postane onaj koji poniava da u porazu vidi pobjedu da u padu vidi uspjeh izbija groteska kao stilska odlika ovog Pekievog teksta. Ikarov
84 Groteska (ital. grottesco od grotta spilja) Karikaturalno fantastina i iskrivljena slika stvarnosti koja ne izaziva komina ve zastraujua osjeanja. (...) Naravno u raznim epohama i kod raznih pisaca oblici g. se mijenjaju kao to je razliita i njena funkcija u djelu. Ipak za g. je karakteristino da otvara svoje posebne uvide u prirodu realnosti tako to na alogian i paradoksalan nain dovodi u vezu obino nespojive disparatne elemente naroito komino i jezivo ili komino i tragino te tako depatetizira ono to predstavlja i otkriva u tome neki sarkastini nesklad. U postizanju takvog umjetnikog dejstva g. se esto slui i fantastinim pretjeranim karikiranjem koje dovodi oblik do izoblienja a smisao do besmisla. (V(eselin) K(osti) Groteska Renik knjievnih termina Romanov Banja Luka 2001 str. 248249) 85 Zoran Gluevi Groteska, Knjievne novine 26 (1985) 700701 str. 20 u: Petar Pijanovi Poetika romana Borislava Pekia, str. 221. 86 Nikola Miloevi Borislav Peki i njegova mitomahija (I) u: Knjievnost 1984 45 str. 613614.
396
let postaje ktivni vid uspjeha imaginarni bunt. U tom ktivnom svijetu Ikar Gubelkijan je usamljen. Smijeh publike vratie ga stvarnom svijetu ali i pretvoriti u lakrdijaa. Smisao Ikarovog leta izgubljen je i pretvoren u besmisao. Grotesknoj situaciji doprinosi i nastojanje Ikara Gubelkijana da ispravi svoj poraz i sunovrat pretvarajui igru Ikarov let u Ikarov pad i usavravajui promaaje. Moja samoubilaka zahuktana uobrazilja bila je neumorna u iznalaenju neiskoriavanih posrnua, u otkrivanju bezmalo nemoguih padova, i fiziki neverovatnih naina padanja. Padao sam iz svih pravaca i uglova, u sve pravce i uglove.87 Tako je Ikar Gubelkijan, usavravajui pad predodredio lini poraz pad u smrt. Cijeli jedan semantiki raspon sadran je u grotesknom Ikarovom padu. Kombinujui komine i uasne smijene i tragine momente Ikarovog pada Peki je postigao potpuni besmisao njegove pobune. Na planu semantike igra simbolima predstavlja jedan vid metonimijskog znaenja. Ikar igra Sunce let svjetlost led muzika imaju svoja znaenja koja upuuju na novi prostor novu istoriju, novog Ikara. Ipak, sve se zavrava na ledu koji simbolizuje granicu prelazak u onostrano ili pak smrt. Meutim i smijeh onaj gromoglasni smijeh publike u svom znaenjskom smislu okrenut je ka jedinom moguem ishodu lakrdijakog plesa u slavu besmisla i ktivne pobune najveem moguem ponienju padu koji za posljedicu ima trajnu vezanost za bolesniku postelju. Ipak grotesknosti u ovom djelu jo uvijek nije kraj. U spoju sarkazma ironije i parodije svoje mjesto pronalazi i groteska u onom smislu koji izvire iz epizode koja nam nudi saznanje da Pekiev junak, ak i tako zauvek nepokretan, sanja kako uspeno izvodi svoj Ikarov let. Svestan istovremeno i da je to tatina, kao to je tatina i sve drugo to se s njim u ivotu zbiva.88 Birajui za glavnog junaka teksta Odbrana lik jednostavne osobe, Peki je ve u prireivaevoj napomeni dodao posve grotesknu odrednicu zanimanja Andrije Gavrilovia: ZAKLETOG SPASIOCA DAVLJENIKA...89 Dogaaj oko kojeg e se i razviti sluaj Andrije Gavrilovia u sutini je paradoksalan. Upravo iz te paradoksalnosti izvire grotesknost ovog Pekievog teksta. U ivotu jedne posve neuspjene osobe kakav je Pekiev Andrija Gavrilovi kome je bio potreban davljenik90 jedan dogaaj moe da promijeni ivot. Taj dogaaj u ivotu Andrije Gavrilovia bio je spaBorislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/odbrana i poslednji dani, str. 52. Nikola Miloevi Borislav Peki i njegova mitomahija (I) u: Knjievnost 1984 45 str. 614615. 89 Borislav Peki Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana/Odbrana i poslednji dani, str. 83. 90 Isto str. 123.
87 88
397
Sanja VOJINOVI
savanje pukovnika Ericha von Rihtera. Prvi jedini i posljednji sluaj u karijeri zakletog spasioca jeste spasavanje pukovnika Rihtera. Ali to spasavanje ili sluaj kako ga naziva Gavrilovi postaje determinanta za odreivanje sociopsiholokog koda junaka. Proglaen za kolaboranta Gavrilovi e dijeliti sudbinu emigranta i na kraju biti osuen za smrt svog dobrotvora pukovnika Rihtera kod kojeg je bio zaposlen. Dakle ivot jednog prosjenog ovjeka Pekievog Andrije Gavrilovia izgubio je smisao ostavljajui prostor besmislu iz kojeg izvire groteska. Takva je gura Andrije Gavrilovia komina i tragina u pokuajima da opstane u vrtlogu Drugog svjetskog rata. Ne pronaavi sebe ni na jednoj strani, niti okupatorskoj, niti svojoj sopstvenoj, jer je za obje on samo kolaborant, Andrija Gavrilovi prihvatie krivicu za nepoinjeno zlodjelo stupie u plejadu grotesknih Pekievih likova. Za tekstove Uspenje i Odbrana moe se rei da u cjelini nijesu ostvarene groteske. U ovim tekstovima groteskno se prepoznaje u odreenim aspektima ili slojevima. Razlike koje u tom pogledu postoje meu tekstovima svode se na nain ispoljavanja grotesknog i ujedno ukazuju kako na razliitost tako i na srodnost tekstova. anrovska prepletenost i razglobljenost omoguila je piscu upotrebu velikog broja stilskih sredstava iz registra kominog, tako da su elementi i motivi groteske najee u sprezi sa ironijom, sarkazmom i parodijom.91 Tekstovi Uspenje i Odbrana ostvareni su kao realno-psiholoke prie u ijem sreditu se nalazi groteskno jezgro glavni junak/junaci sa svojim povijestima oko kojih se opet grupiu dogaaji i likovi uklapajui se u tip deheroizovanog junaka koji je Pekiu pogodovao za ruenje okvira mita i legendi. Ikar Gubelkijan i Andrija Gavrilovi simbol su otuenog ovjeka, Pukinovog suvinog ovjeka, a na planu groteskne stilizacije ishod su ludilo i izopaenost. Tragikominost postaje osnovno svojstvo grotesknog izraza glavnih junaka. Ikar Gubelkijan i Andrija Gavrilovi ne pripadaju svijetu stvarnosti na koji su osueni da ive a uz brojna sredstva kominog izraza postignuta je stilizacija grotesknog. Oba teksta variraju istu temu ludilo nastalo usljed podvajanja linosti. I upravo je ovdje skoncentrisano groteskno jezgro ovih tekstova. Meutim groteskno je i u destrukciji mita i legendi ono se nalazi i u strukturnim i u formalnim obiljeima ovih tekstova. Groteskno je posluilo Pekiu kao pozadina da d kritiki osvrt na ovjekov poloaj u svijetu.
91
Lidija Mustedanagi Groteskni brevijar Borislava Pekia, Stylos, Novi Sad 2002 str. 169.
398
Sanja VOJINOVI PARALLEL READING OF THE RISE AND FALL OF ICARUS GUBELKIAN AND THE DEFENCE AND THE LAST DAYS In the article Parallel Reading of Texts which is an excerpt from a Masters thesis thematic and poetic similarities in Borislav Pekis texts The Rise and Fall of Icarus Gubelkian and The Defence and the Last Days are shown through ve segments. The rst segment explains Quotations as a literary technique in texts, as well as the nature and origin of this technique. Through studying Pekis texts the author came to a conclusion that intertextuality and quotations are the basis for interpreting Pekis texts. Peki uses quotations as a dialogue with tradition and the texts interpreted in this way get a completely new meaning. In this part of the thesis through comparative as well as semiotic, structuralist, and post-structuralist methods of analysis the author identies key structural and compositional characteristics illustrating both thematic and poetic similarities and the dif ferences between the texts. Key words: Quotations, intertextuality, narrator, chronotope, grotesque
399
Milica LUKI (Osijek) Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera
UDK: 27-36:929 Ozana Kotorska, Bl. UDK: 821.163.4-97
KULT BLAENE OZANE U KNJIEVNOM STVARALATVU (nacrt)

U radu se aktualizira knjiga don Nike Lukovia Blaena Ozana Kotorka. Jubilarno izdanje povodom 400. godinjice smrti (15651965) objelodanjena u Kotoru 1965. godine. Rije je o nepravedno zaboravljenu izvoru u kojemu je na do sada najsustavniji nain prikazan ivot i djelovanje sestre dominikanke (recluse) i bokokotorske blaenice simbola ekumenizma Bl. Ozane iji se kult ubrzo nakon njezine smrti proirio po Europi (posebice Italiji panjolskoj Njemakoj Nizozemskoj) te povijesne i kulturne prilike vremena u kojemu je ivjela u Kotoru kao i brojna dokumenta bilo knjievna bilo historiografska. Uz pomo toga i nekih suvremenih izvora (Stara knjievnost Boke, Hrvatska knjievnost Boke Kotorske do preporoda i dr.) registrira se kult Bl. Ozane zabiljeen u knjievnoumjetnikome stvaralatvu od vremena njezine smrti tj. druge polovice 16. stoljea do naih dana.
Kljune rijei: Bl. Ozana Kotorska, knjievnoumjetniko stvaralatvo, don Niko Lukovi Ti, Ozano, slavo Crne Gore, radosti Kotora, uzore pokornikih djevica pomozi nam u borbi s neprijateljem due i brini se za sve slabe, koji se uzdaju u tvoj zagovor.1
Dio antifone na ast Bl. Ozane koju je pjevao Kaptol stolne crkve i sveenstvo ulazei u crkvu Sv. Pavla, a kasnije Sv. Marije za vrijeme procesija prosnih dana.
1
401
Milica LUKI
I. Vrijeme u kojem ivimo vie od svega vapi za udom za intervencijom koja dolazi izvan svijeta pojavnosti. U takvim trenucima na pozornicu stupaju sveci i blaenici oni ije je posrednitvo izmeu ovoga i onoga svijeta ve prokuano i dokazano. Iako bi i to bio dovoljan motiv da se pozabavimo naslovljenom temom, stvarni su nam motivi aktualizirati nepravedno zaboravljen izvor a zapravo najsustavniji prikaz ivota i djelovanja Bl. Ozane te povijesnih i kulturnih prilika vremena u kojemu je ivjela u Kotoru kao i brojnih dokumenata bilo knjievnih bilo historiografskih knjigu don Nike Lukovia objelodanjenu u Kotoru 1965. godine u povodu 400. obljetnice smrti Bl. Ozane Blaena Ozana Kotorka. Jubilarno izdanje povodom 400. godinjice smrti (15651965).2 Budui da je Ozana blaenica Katolike crkve (tuje se na itavom hrvatskom i crnogorskom katolikom podruju osobito kao zatitnica svetog sjedinjenja) ponikla iz pravoslavlja i s crnogorskoga nacionalnog prostora iz takozvanoga Zaljeva svetaca3 njezin je ivotopis posebice u kontekstu knjievnoumjetnikih obrada tema to se uklapa u projekt Kulture u doticaju: Stoljetni hrvatski i crnogorski knjievni identiteti kojemu takoer elimo dati prilog. II. Blaena Ozana Kotorska (Katarina Kosi) roena je u Relezima kod Cetinja (Ljeanska nahija) u Crnoj Gori 25. studenoga 1493. u pravoslavnoj obitelji a umrla u Kotoru 27. travnja 1565. Zapoinjui tekst njezina ivotopisa don Niko Lukovi4 zapisuje:
Blaena Ozana je kerka krne Crne Gore koja je krvlju svojih sinova prolivenom za Krst asni i slobodu zlatnu napisala istoriju koju vrijeme nee izbrisati kao ni uspomenu maratonskih i
U izdanju Dominikanske naklade Istina (Zagreb 2007) objelodanjena je knjiga Marijana Bikupa Blaena Ozana Kotorska (1493.1565.) : razmatranja o prvoj hrvatskoj blaenici s kratkim ikonografskim dodatkom do koje naalost nismo mogli doi ime je vjerujemo, ovaj nacrt bitno osiromaen. 3 Boka kotorska poznata je i pod nazivom Zaljev (hrvatskih) svetaca jer su u njoj osim Bl. Ozane roeni jo neki sveci i blaenici Katolike crkve koji su poput nje simboli ekumenskoga sjedinjenja npr. Hercegnovljanin ispovjednik Sv. Leopold Bogdan Mandi (18661942) te Bl. Gracija iz Mula (14381508) poznat kao svetac euharistije pomiritelj ljudi zatitnik ribara radnika neenja vrtlara pokornika i pomoraca. Svaka kotorska crkva ima sliku ovoga blaenika. I njima se kao i Bl. Ozani utjeu i pravoslavni i katolici. Vidi: www.kotorskabiskupija.net (stranica posjeena 6. srpnja u 11:35). 4 Blaena Ozana Kotorka. Jubilarno izdanje povodom 400. godinjice smrti (15651965) (dalje: Blaena Ozana Kotorka) Kotor 1965 str. 11.
2
402
Kult Blaene Ozane u knjievnom stvaralatvu
Ta se pastirica vrlo rano poela zanimati za Boga i boansko a u svojoj je potrazi u 14. godini dola u Kotor traei Boju sliku. Slike iz kotorskih crkava toliko su djelovale na mladu pastiricu da je odluila Bogu u potpunosti posvetiti ivot kao reclusa u strogoj klauzuri u samostanu Sv. Pavla. Ondje se obukla u redovniko odijelo dominikanskih treoredica s imenom Ozana. Sedam je godina provela u eliji Sv. Bartola a zatim Sv. Pavla. U svom dragovoljnom zatvoru provela je 50 godina molei radei i inei pokoru a oko nje su se okupile i mnoge djevojke elei nasljedovati njezin primjer kao dominikanke treoredice. Ozanu su jo za ivota njezini suvremenici tovali kao sveticu, a odmah poslije smrti njezino se tovanje proirilo po Italiji panjolskoj Njemakoj Nizozemskoj. Moi su joj u staroj Gospinoj crkvi (Kolegijalna crkva Collegiata) u Kotoru. Kult joj je potvren 1927. U ikonograji se prikazuje kao dominikanka s kriem u ruci i bievima po strani.5 Budui da je potekla iz pravoslavlja i postala katolika redovnica blaena je Ozana Kotorska i svojevrstan simbol sjedinjenja istonih krana s Rimskom crkvom. Sveta Kongregacija obreda objavila je u Rimu 1927. na 460 stranica velikog formata (30 x 20 cm) dokumente o stoljetnom tovanju Bl. Ozane (Sacra Rituum Congregatione Emo ac Revmo Domino card. Andrea Frhwirt ponente relatore Catharensis seu Ordinis praedicatorum Confirmationis cultus ab immemorabili tempore praestiti servac Dei Hosannae de Catharo etc.) koji su sluili kao dokazni materijal u procesu za postizanje potvrde javnog i crkvenog tovanja blaenice od strane Sv. Stolice.6
Vidi: Mitar Dragutinac Ozana Kotorka u: Anelko Badurina (ur.) Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva Sveuilina naklada Liber Kranska sadanjost Institut za povijest umjetnosti Zagreb 1979 str. 444 i str. Josip Antolovi DI Ozana Kotorska (14931565) u: Michael Glazier Monika K. Hellwing (ur.) Suvremena katolika enciklopedija Laus Split 1998 str. 693. 6 Zanimljivo je i znakovito to je tijelo Bl. Ozane koje se danas nalazi u kotorskoj cr crkvi Sv. Marije tzv. Koleati 450 godina nakon njezine smrti velikim dijelom sauvano. Prilikom premjetanja tijela Bl. Ozane iz staroga u novi sarkofag 24. lipnja 1930. struna je komisija sastavljena od trojice lijenika (dr. Vicko Galvani dr. Josip Korlaet dr. Filip Lazarevi) utvrdila: Kostur lei u drvenom sarkofagu i odjeven je u svilenoj dumanjskoj odori koja je potpuno sauvana. Vidljivo lice koje je na nosu obraznicama i podbratku prevueno sa jednim pergamentnim tkivom koe drugo nije nego osuena konzervirana
5
termopilskih heroja. To plemenito stijenje koje nam je dalo Njegoa odnjihalo je i nju veliinu ne na bojnom ni knjievnom polju nego u kranskim krepostima i portvovanju. Ona je opjevano ziko junatvo svojih zemljaka pretvorila u jedno drugo po kojemu je ona pobjeda najvea kada je izvojevana nad samim sobom.
403
Milica LUKI
Prvi poznati ivotopis Bl. Ozane pripisuje se njezinu anonimnom suvremeniku Kotoraninu i pisan je na talijanskom jeziku. U prvoj polovici 18. st. na latinski ga je preveo dubrovaki dominikanac Seran (Cerva) Crijevi. Nakon njega slijedi dr. Ivan Bolica takoer suvremenik Bl. Ozane kotorski plemi po zanimanju lijenik koji je napisao njezin ivotopis pod nazivom Vita della Beata Osanna da Cattaro. Dubrovanin benediktinac biskup u Stonu i poznati teolog te vrstan poznavatelj grkoga jezika takoer blaeniin suvremenik Bazilije Gradi pie 1566/7. prvi literarni prikaz ivota Bl. Ozane Libarce od djevstva. Gradi je tu svoju knjigu kasnije preveo na talijanski i objavio u Rimu 1584. godine a prevedena je i na poljski jezik.7 Prvi strani knjievnik koji se pozabavio ivotopisom Bl. Ozane je Firentinac dominikanac P. Seran Razzi (15311613) uveni teolog i autor brojnih znanstvenih djela s podruja lozoje i teologije. On je bio korizmeni propovjednik u Kotoru 1589. godine tj. 24 godine poslije Ozanine smrti kada je uo mnogo oduevljenih pria o toj kotorskoj blaenici to ga je ponukalo da napie njezin ivotopis Vita della reverenda serva di Dio, la Madre Suor Osanna da Cattaro, koji je objelodanjen u Firenci 1595. godine. Krajem 16. st. taj je Razzijev tekst preveden na hrvatski jezik. Meutim kako to nalazimo u Staroj knjievnosti Boke, vjerojatno se Razzi inspirirao danas naalost izgubljenom pjesnikom obradom ivota Blaene Ozane pisanom latinskim jezikom autorom koje je kotorski pjesnik Ivan Bona (de) Boliris, podrijetlom iz stare patricijske obitelji kojoj su grana dubrovaki BoneBunii. Nije poznato kada je de Boliris roen ali se pouzdano znade da je studirao u Padovi te da je bio sucem u Kotoru 1552. godine.8 Hrvatsku je knjievnu povijest ovaj pjesnik obogatio spjekoa. Pomenuta koa dri na svome mjestu obadvije nosne kosti koje kako je poznato inae otpadaju sa kostura lica. Prednji zubi su dobro ouvani toliko u gornjoj koliko u donjoj vilici a fale 45. Izmeu redaka zuba vidi se u usnoj upljini jedno ouvano tkivo koje izgleda kao mumicirani jezik. Ruke prekrtene preko trbuha potpuno su ouvane i prekrivene sa istim pergamentnim tkivom (koom) kao i obraz. Svi su prsti itavi ak su i nokti sauvani. Ruke su gibljive u svom zglobu a isto tako i u zglobovima metakarpalnofalangealnim i interfalangealnim. Stopala fale obostrano. Potkoljenice se vrsto dre u zglobu koljena i prekrivene su kao lice i noge sa gorespomenutim tkivom. Na stranjoj strani potkoljenice moe se dobro napipati osuena mekana tkiva (koa muskulatura). aica je na svome mjestu na kojoj ima suha sabrana koa. Muskulatura nadkoljenice sauvana je i u stanju osuenja. Pri prenosu tijela iz staroga u novi sarkofag vidi se da se cijelo tijelo dri vrsto u svim zglobovima. Vidi: Blaena Ozana Kotorka str. 132133. 7 Prema podacima don Nike Lukovia obje se knjige nalaze u knjinici Male Brae u Dubrovniku. 8 Ivo Banac, Slobodan Prosperov Novak, Branko Sbutega, Stara knjievnost Boke: Antologija (dalje: Stara knjievnost Boke) Slon Zagreb 1993 str. 24.
404
vom od tristo trideset i jednog heksametra Opis grada Kotora (Descriptio Ascriviensis urbis per D. Joannem de Boliris Nobilem Catharensem ad Heliam Zagurium concivem) koji je nastao izmeu 1538. i 1551. godine i to upravo kako tvrdi Lukovi prema opisu Kotora koji je Seran Razzi uvrstio u svoju povijest Dubrovnika (La storia di Raugia). Tako da je izmeu ove dvojice autora dolo do razmjene kulturnih dobara. Pretpostavlja se da je na temelju Razzijeva teksta 1628. godine nastao spjev u dvostruko rimovanim osmerakim katrenama Vicka Bolice Kokoljia (roen potkraj 16. stoljea umro sredinom 17. stoljea) Naslovnica ivotopisa Bl. Ozane koji ima 188 stihova ivot blaene Serana Crijevia iz 1736. koju je Ozane sloen po gospodinu Viencu autor sam izradio (Prema: N. Lukovi Bolici vlatelinu kotorskom prikazan Blaena Ozana Kotorka. Jubilarno mnogo potovanoj gospoi Suor Ka- izdanje povodom 400. godinjice smrti tarini Buia, priuri manastira sve- (15651965), Kotor, 1965. Prilozi.) toga Pavla reda svetoga Dominika. Gospoi Suor Katarini Buia, svojoj bratuedi, Vicko Kokoli prikazuje i posveuje. Bolica Kokolji je kotorski plemi roen potkraj 16. st. uio je u Padovi, a rodni je grad, u kojemu je bio sucem i rektorom kole, zastupao u Mletakom senatu. Bolica Kokolji svoje je djelo posvetio neakinji Katarini Bui koja je u to vrijeme bila nadstojnica samostana Sv. Pavla koji je osnovala i u njemu ivjela B. Ozana u vrijeme kada se oekivalo Ozanino posveivanje. V. Babi dri kako je Bolicin ivot blaene Ozane, ispjevan u osmerakim katrenama tipinoj formi hrvatske barokne poezije prvo vanije umjetniko knjievno djelo na hrvatskom jeziku u bokokotorskom kulturnom krugu.9
Vidi: Hrvatska knjievnost Boke kotorske do preporoda (dalje: Hrvatska knjievnost Boke kotorske) Erasmus naklada Zagreb 1998 str. 9. Kokoljiev se rukopis danas uva u arhivu u Perastu.
9
405
Milica LUKI
Gospoi N. uti e sestrice od pisma ovoga one tvoje druice za zvanje od Boga hou rijet OZANE ka meu zvijeri plahe gori u Komane rodi se u Vlahe; kako Boga vidi na svoju svu volju na kami gdje sidi s krunicom u polju kako k njemu hrli i kako potee da ga prije zagrli kako on tad utee; i kako se spravi iz vlakoga sela ovi svijet ostavi mlada i nezrela; kako se obea vijek Boga da dvori kako se zavijea ako se zatvori.10 Osamdesetih godina 17. stoljea o udesima Bl. Ozane u osmercima je pisao dominikanac Kotoranin Dominik (Vinko) Ceci profesor teologije i jedno vrijeme provincijal Dalmatinske dominikanske provincije. O njemu je zabiljeeno da je postigao najvii znanstveni stupanj dominikanskog reda te da je uivao velik ugled teologa i govornika. Sauvana su samo dva prijepisa11 njegove pjesme (spjeva) ivot svete Hosane Crnogorkinje koludrice reda svetog Dinka o kojoj N. Lukovi kae da je iako ima samo kulturnopovijesnu vrijednost dokaz da se u Kotoru u jeku mletake vladavine pjevalo naim jezikom i da se stvarala narodna knjievnost.12 Pjesma se sastoji od 60 osmerakih katrena s rimom ABCB. Ceci posebnu pozornost u svome spjevu usmjeruje na uda koja su se pripisivala Bl. Ozani. Da bi potkrijepio te neobine dogaaje iz Ozanina ivota V. Babi istie kako se Ceci slui raznim biblijskim citatima i navodi ih na marginama svoje pjesme.
Prema: Stara knjievnost Boke str. 34. Pjesmu je objavio Josip Djeli pod nazivom koji je dao Antonin Zaninovi Pjesma kotorskog dominikanca o. Cecija o udesima blaene Ozane Kotorske u Hrvatskoj prosvjeti god. XVII 1930 Zagreb br. 6 str. 148151. Jedan stariji prijepis uva se danas u arhivu u Perastu i neznatno se razlikuje od Djelieva prijepisa. U Hrvatskoj knjievnosti Boke kotorske donose se dijelovi pjesme iz peratanskog arhiva a kod N. Lukovia dijelovi inaice objavljene u Hrvatskoj Strai. Vidi: Hrvatska knjievnost Boke kotorske str. 65 i N. Lukovi Blaena Ozana Kotorka str. 107. 12 Blaena Ozana Kotorka str. 107.
10 11
406
O, kolici gori u raju Uivaju i jo njima Naa Reda meu ostale Suor Ozana Kotorkinja A velika koliko je Naa Joe tko e znati Ka udesa ona uini Potrebno je sad sluati _____________ Sada Joe u kraljevstvu Slavi Boga i Mariju, Ku je i na svjet sve hvalila U svetomu Rozariju Proslavimo i mi Jou Svi zajedno i prosimo, Da moli se i izmoli, Da se i mi sahranimo.13 Splianin Jeronim Kavanjin14 u svom spjevu Bogatstvo i ubotvo, velepjesan u 30. pjevanja (1861) ili Poviest vanelska bogatoga a nesrena Epuluna i uboga a estita Lazara (Bogatstvo i ubotvo) velopiesna Jerolima Kavanjina (prema izdanju iz 1913. godine) kotorskoj blaenici u XV. pjevanju posveuje strofe 131134:
Prema: N. Lukovi Blaena Ozana Kotorka str. 106107. Jeronim Kavanjin (4. 2. 1641 Split 29. 11. 1714 Split). Potomak doseljenike talijanske plemike obitelji doktor prava odvjetnik i pjesnik. Najpoznatije mu je djelo Povijest vanelska, poznato u znanosti pod nazivom Bogatstvo i ubotvo, kako ga je u XIX. stoljeu prekrstio Ivan Kukuljevi. To je velepjesan u trideset pjevanja s biblijskom motivikom ali s originalnim pretenzijama: npr. uz didaktiku notu pjesnik je unosio i vlastita razmiljanja i dogaaje iz povijesti Splita. Bio je lan splitske Akademije slovinske (ilirske). Djela: Bogatstvo i ubotvo, velepjesan u 30. pjevanja. Izd. trokom J. J. Strosmajera U Zagrebu 1861; Poviest vanelska bogatoga a nesrena Epuluna i uboga a estita Lazara (Bogatstvo i ubotvo) velopiesna Jerolima Kavanjina Stari pisci hrvatski knj. 22 JAZU Zagreb 1913; Oporuka Jerolima Kavanjina. Rodoslovlje. Pismo Petru Velikom, Priredio iro iin ain Split 1951. Vidi: Ivo Frange Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb / Cankarjeva zaloba Ljubljana 1987 str. 470.
13 14
407
Milica LUKI
Blaena je i Joana dominika koludrica blagoshranje Kotorana, er njihova kotarnica (zemljakinja) sveta Pavla u skrovie lei grajsko utoite. Nu, Kotore, ki na kraju negde nae kraljevine miran sjedi u potaju, meu visoke dvi planine, dno risanske metnut luke, ko u dragi sd jabuke. ______________ ______________ U tebi bo sveta Osana cvit istoe uzgoji se plod triju brae Kotorana Zagurovi kojeh smlatie blaen Adam Maren Gracija kih ispusti van Dalmacija. Ali i prem da ti nima neg Osanu od tvojizih joter dare Boje prima po kreposti od tujizih, stat u tebi ki obrae, da te od zla svega mae.15 Potkraj 17. stoljea kotorskoj je muenici osmeraki spjev posvetio dominikanac Vicko Dudan (16601703) rodom Splianin koji je za ivota bio cijenjen kao teolog a slavu mu je donio njegov propovjedniki dar. Obnaao je dunost provincijala Dominikanske provincije Dalmacije.16 U zbirci svojih himni za sve kranske blagdane na hrvatskom jeziku velia i Bl. Ozanu. U sreditu njegova zanimanja nije Ozanin ivotopis nego njezina osobnost; ona je za njega olienje najvrednijih kranskih vrlina i kao takva uzor koji treba slijediti i s njim se poistovjeivati:
15 16
Blaena Ozana Kotorka str. 107108. Stara knjievnost Boke str. 84.
408
Dobra, brza, hitra, stidna, bogoljubna nad sve bijae, prava prudna ista vrijedna za grijeh smrtni ne znadijae. Mirna, krotka, trijezna, sudna, od svakoga pofaljena vele zvrsna mnogo udna a do neba uzviena. Bistra, bijela i rumena, svak od kud je znat eljae tako lijepa i sunena da joj se svijet veseljae. Mudra, vjerna, tiha, umna, od svakoga bi poznana, mila draga esto trudna kako sveta bi drana.17 U tri pjevanja (1204 stiha 301 strofa osmerakih katrena tipa AB AB) Dudan je obradio cjelokupni ivot Bl. Ozane ali se posebno zadrava na detaljima koji po svojoj prirodi nose iroke mogunosti slikovitog izraavanja u baroknim kontrastima (mistina vienja asketski ivot prirodne nepogode i sl.).18 U 18. stoljeu o Ozaninu je ivotu prije ulaska u dominikanski samostan na talijanskom jeziku i u proznom obliku progovorio Peratanin Andrija Balovi (17211784).19 Donosimo dio o Ozaninim mistinim i ekstatinim doivljajima koje je imala kao mlada pastirica prije nego je stupila u samostan i zavjetovala se na redovnitvo:
(...) I tako kada je vodila stado svojoj kui imala je milost da na oblinjoj livadi a u blizini jednog velikog kamena vidi prekrasno Djetece kako je promatra vedra i smirena lica. A u trenutku
Prema: Stara knjievnost Boke str. 85. Hrvatska knjievnost Boke kotorske str. 57. 19 Peratanina Andriju Balovia u Zadar je doveo nadbiskup Vinko (Vicko) Zmajevi. kolovao se u Loretu a jedno je vrijeme obnaao dunost opata opatije Sv. Jurja u Perastu. Njegovi prijevodi i propovijedi su izgubljeni a sauvana je Historia della valorosa nobile nazione Pirustina. Vidi: Stara knjievnost Boke str. 220.
17 18
409
Milica LUKI
kada je htjela da ga njeno zagrli najedanput ieznu pred njezinim oima dok je ona ostala ispunjena radou i blaenstvom. Kada je o udesnom sluaju priala majci ona to ipak nije povjerovala. Malo vremena kasnije razmatrajui boanske stvari bila je ponesena ekstazom i najednom osnaena i utjeena novom vizijom ovjeka koji je lebdei u zraku bio prikovan na kriu lijui krv na sve strane. Takav je neoekivan dogaaj izazvao u njoj nezadriv izljev suza. Uvrsti se izmeu ostalog u uvjerenju da je to bio pravi Bog krana. I nikada nije mogla zadrati jecaje uzdahe molitve i udaranje rukom u grudi zbog boli uvrijeena Otkupitelja, sve dok je majka, poslije neprestanih molbi i navaljivanja nije dovela u Kotor. (...)20
Na poetku smo ve spomenuli da je dominikanac Dubrovanin Seran Crijevi (16861759) glasoviti pisac povijesti dubrovake Crkve preveo s talijanskog na latinski jezik ivotopis Bl. Ozane nepoznata njezina suvremenika (De rebus gestis Beatae Osannae a Cattaro, virginis ordinis praedicatorum commentarius ignoti authoris, ex vulgari Itala in linguam latinam translatus et notis illustratus a fratre Seraphino Maria Cerva, Ragusino, ordinis praedicatorum, anno Domini MDCCXXXVI) i sam iluminirao naslovnu stranicu. Rukopis se danas nalazi u biblioteci Dominikanskoga samostana u Dubrovniku. Povodom proslave potvrde tovanja Blaene Ozane 1930. godine pjesnici iz Boke i Dalmacije ispjevali su nekoliko prigodnih pjesama meu kojima je najbolja bila ona hrvatskoga knjievnika Velimira Deelia starijeg, koja se do danas pjeva u Kotorskoj biskupiji i po crkvama u Hrvatskoj na isti napjeva kao i himna Sv. Tripuna stoga je ovdje donosimo u cjelini: BLAENOJ OZANI Anele bijeli s gordih crnih gora Sala si k alu talasnoga mora Sjajnom da svijetli duom svojom bijelom Narodu cijelom. Lomljava groma njean ubor vrela Olujni vihor ovica bijela Vrletne hridi i leptiri mali K Bogu te zvali.
20
Prema prijevodu Miloa Miloevia u: Stara knjievnost Boke str. 222.
410
Ti si Ozano ubirala rue Krista da Kralja miloduhom krue Ponizna keri svetog Dominika Rodu si dika. Svetosti tamjan ivot ti je bio Najbolji ti si odabrala dio, S Kristom na kriu stekla vjenog pira Palmu si mira. Sjaji nam svijetlom s neba u visini, Daj da se narod vjerom ujedini, Krni nam kamen svaki blagoslovi, Sve nas obnovi. Tvojim nam arom Kotor daj da plane Bokeljske nae i sve roda strane, Ruama pospi brda nam i doli Za sve nas moli. Tu je Deelievu himnu na talijanski jezik preveo dr. Hermenegildo Pelegrinetti pa je mogue da se pjevala i u talijanskim crkvama.21 Iste je godine dakle 1930 u Zagrebu objelodanjen deseteraki spjev od gotovo 1000 stihova povjesniara i narodnog prosvjetitelja Antuna Rossija ivot bl. Ozane Kotorke, rodom Crnogorke, te u Hrvatskoj Strai himna Baltazara Vijolia u ast blaenice dok je u Almanahu Gospe Lurdske 1931. tiskana pjesma Hercegnovljanina Jeronima Kornera Rastanak bl. Ozane od majke i zaviaja. Spomenuti nam je da i u suvremenoj hrvatskoj knjievnosti postoji tekst posveen Bl. Ozani. Godine 1994. hrvatski publicist dramski i prozni pisac, dramaturg, kazalini producent i pedagog te ravnatelj kazalita i festivala autor brojnih zapaenih dramskih tekstova Darko Luki oivljuje uspomenu na Bl. Ozanu u dramskome tekstu pod nazivom udo Ozane Kotorske. Rije je o dramskome tekstu koji je na natjeaju u sklopu Festivala Marulievi dani te godine dobio glavnu nagradu. anrovski je poblie odreen kao dramsko sjeanje i miraculum na slavu Boki i njezinoj
21
Prilozi u: Blaena Ozana Kotorka str. 131.
411
Milica LUKI
najveoj keri, Blaenoj Ozani Kotorskoj. Andrijana Car Mihec22 taj tekst karakterizira kao povijesnu dramu (tri dijela) u koju je interpoliran dramski mirakul o udima Ozane Kotorske. Prva slika prologa Lukieve drame zbiva se 27. travnja 1565. godine na dan kada se Blaena Ozana Kotorska na samrtnikoj postelji ispovijeda Sv. Ocu Tomi Basku; druga se slika odvija 3. srpnja 1930. godine kada Sveta Stolica kanonizira Ozanu Kotorsku te se tim povodom u Kotoru priprema velianstvena proslava; meutim to je ujedno i povod iskazivanja sukoba monarhistikoga Beograda i katolikog Zagreba oko sustavnoga plana potiskivanja Hrvata iz Boke kotorske; trea je slika pod naslovom udo smjetena u 1539. godinu tj. u vrijeme kada zazidana djevica Ozana uspijeva spasiti mletaki Kotor od turske najezde. Preteiti se dio radnje (prva i trea slika) upuuje CarMihec vezuje uz mletako razdoblje bokeljske povijesti koje je po sudu veine povjesniara jedan od relativno stabilnijih perioda u kojem je stvoren moderni bokeljski regionalizam. To je vrijeme bilo obiljeeno velikim sukobima od kojih je za Lukievu dramu najvaniji napad Turaka 1539. pod vodstvom slavnoga Hajruddina Barbarosse i postupnim integriranjem u junohrvatsku kulturnu zonu s mletakom Dalmacijom i slobodnim Dubrovnikom kao i asimiliranjem crnogorskih pridolica u Kotoru, kao to je, primjerice, upravo blaena Ozana te razvojem trgovine i brodarstva. Tridesete pak godine iz druge dramske slike doba su velikosrpskog ekspanzionizma karaorevievske Jugoslavije kada zapoinje sustavno svojatanje hrvatske kulturne batine u Boki i tihi egzodus bokeljskih Hrvata. U Lukiev su dramski tekst ukljuene i povijesno provjerljive osobe: biskup Nikola Dobrei arhibiskup barski i primas srpski Antun Brajovi lan odbora za proslavu general Panta uki zapovjednik Boke Alessandar Buchia kotorski vijenik i sudac Ivan Marija Bembo mletaki providur i rektor te ve spomenuti kotorski pjesnik Ivan Bone de Boliris ivotopisac Blaene Ozane. CarMihec dri kako je dramski mirakul o udima Ozane Kotorske u radnju interpoliran da bi kroz metaforu muke te zazidane djevice kao svojevrsnoga simbola ekumenskog zbliavanja koji se naim prostorima protee kroz etiri duga i krvava stoljea proveo analogiju izmeu prolih i dananjih zbivanja.23 Blaena je Ozana u ovoj drami prikazana kao tipina srednjovjekovna muenica koja nepogreivo prorie i koja je doivjela velike milosti vienja. Kako tvrdi otac Vincencije ukazali su joj se do sada
udo Ozane Kotorske Darka Lukia u: Andrijana CarMihec Mlada hrvatska drama (Ogledi) Osijek 2006 str. 177194. 23 Andrijana Car-Mihec, o. c. str. 181.
22
412
i sveti Pavao i sveti Tripun sveti Vincencije Ferreri a esto sam Isus Blaena Djevica i angjeli. Trpi svjesno za vie ciljeve jede kleei odjevena u kostrijeti i privezana o pasu eljeznim pojasom koji joj esto otvara ive rane. Tijelo biuje zauzlanim konopcima katkad i veriicama. Na svom ivotnom putu izloena je kojekakvim iskuenjima...24 Podatke o Blaenoj Ozani nalazimo i izvan knjievnoumjetnikoga konteksta kod brojnih europskih autora primjerice povjesniara Farllatija (Illyricum Sacrum 1800) mletakog senatora Flaminiusa Corneliusa (Catharus Dalmatiae civitas 1759) Francesca Marie Appendinija (Memorie spettenti ad alcuni uomini illustri di Cattaro 1811) Vuka Stefanovia Karadia (Srpske narodne poslovice 1900) Paska Guerinija (Succinta relazione geografica, storico-politica ed ecclesiastica delle Bocche di Cattaro e del suo territorio oko 1870) Vjekoslava Klaia (Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati 1881) Josipa Djelia (Memorie storiche sulle Bocche di Cattaro 1879) Bonaventure da Masera (Il giglio del Montenegro, ossia la Beata Osanna da Cattaro 1882) Anela Mikova (Rosario-memorie Domenicane 1880. i u glasniku Gospina krunica 1900) Iva Matkovia (ivot blaene Hosanne Kotorkinje 1888) Reinharda E. Pettermanna (Fhrer dursh Dalmatien 1899) Antona Miloevia (Schematismus seu Status prosonalis et locis Doecesis Catharensis pro anno Domini MCMVII 1907) Mitra Vukievia (Vladika Mardarije Korneanin u asopisu Lua 1901) Boka Dumovia (Blaena Jovana (Ozana) Kotorka crtice iz narodnog predanja u asopisu Crna Gora 1929) Innocenza Taurisano (Beata Osanna da Cattaro 1929) Nika Lukovia (ivot Blaene Ozane Kotorke 1929) Ante imika (Blaena Ozana u knjievnosti u Almanahu Gospe Lurdske 1931) P. Marcusa Antoniusa Van den Oudrina (De Witte Heilige Van Tsrna Gora u asopisu De RozenkransVonHetSt. DominicusCollege br. 2 4 6 8 11 12 1933) Ranke Andri (Boja Pastirica 1946) I. Vitezia (Buchberger, Lexikon fr Theologie und Kirche 1962) u brojnim lancima posebice povodom proslave potvrde tovanja Blaene Ozane 1930. godine u Hrvatskoj Strai25f a u najnovije vrijeme leksikonsku je natuknicu o Bl. Ozani napisala Milica Luki (Slobodan Prosperov Novak Milovan Tatarin (ur.), Leksikon Marina Dria Leksikografski zavod Miroslav Krlea Zagreb 2008).
24 25
Andrijana Car-Mihec, o. c. str. 188. Blaena Ozana Kotorka str. 110115.
413
Milica LUKI
III. Svrha je ovomu kratkom razmatranju na slavu Boki i njezinoj najveoj keri, Blaenoj Ozani Kotorskoj kako je kotorsku blaenicu u svojoj drami nazvao Darko Luki bila dati nacrt i poticaj za ozbiljno promiljanje o knjievnoumjetnikim (i inim) obradama njezina ivotopisa ali i ponovno vrednovanje tih tekstova (a don Niko Lukovi svjedoi o njihovoj brojnosti kroz povijest) u knjievnopovijesnom knjievnoteorijskom i kulturolokom smislu u okrilju dviju kultura hrvatske i crnogorske te povezati knjievnoumjetniki izraz s onim u likovnoj umjetnosti koja takoer i u hrvatskoj i u crnogorskoj kulturi biljei brojna djela na temu Bl. Ozane.
Literatura Babi Vanda (pr. i predgovor napisala) Hrvatska knjievnost Boke Kotorske do preporoda Erasmus naklada Zagreb 1998. Badurina Anelko (ur.) Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva Sveuilina naklada Liber Kranska sadanjost Institut za povijest umjetnosti Zagreb 1979. Glazier Michael Monika K. Hellwing (ur.) Suvremena katolika enciklopedija Laus Split 1998. Banac Ivo Slobodan Prosperov Novak Branko Sbutega Stara knjievnost Boke: antologija, Slon Zagreb 1993. Frange, Ivo, Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb / Cankarjeva zaloba Ljubljana 1987. Lukovi Niko Blaena Ozana Kotorka. Jubilarno izdanje povodom 400. godinjice smrti (15651965) Kotor 1965 str. 11. Prosperov Novak Slobodan Milovan Tatarin (ur.) Leksikon Marina Dria Leksikografski zavod Miroslav Krlea Zagreb 2008.
Internetski izvori www.kotorskabiskupija.net (stranica posjeena 6. srpnja 2009. u 11:35)
414
Milica LUKI THE KULT OF BLESSED OZANA IN LITERARY WORKS (outline) This work actualizes the book by Father Niko Lukovi published in Kotor in 1965 Blessed Ozana from Kotor. A Jubilee Publication Celebrating the 400th Anniversary of Death (15651965). This is an unfairly neglected and forgotten source which most systematically describes the life and work of this dominican nun (recluse). Blessed Ozana from Boka Kotorska is the symbol of ecumenism whose cult spread fast after her death throughout Europe (especially in Italy Spain Germany and the Nether lands). The book also brings the description of historical and cultural circumstances during her life in Kotor together with numerous documents both literary and historiographical ones. With the help of this source and other contemporary sources (Old Literature of Boka Croatian Literature of Boka Kotorska until the time of revival and others) the cult of Blessed Ozana is registered in literary and artistic writings from the time of her death in the second half of the sixteenth century until today. Key words: Blessed Ozana from Kotor, literary and artistic works, Father Niko Lukovi
415
Marjana UKI (Podgorica) Institut za strane jezike Podgorica
UDK : 821.133.1.09.318.7 Ruse .
RUSEOV FORMALIZAM
Tekst analizira knjievnokritiarski rad ana Rusea kao poseban oblik formalistikog metoda bliskog naratologiji. Strukturalistiki metod omoguio je Ruseu analize i na formalnom i na tematskom nivou. Epistolarni roman bie primer Ruseovog pristupa.
Kljune rei: oblik, strukturalistiki metod, epistolarni roman
vajcarski kritiar i profesor knjievnosti an Ruse u svom gotovo etrdesetogodinjem radu razvio je sasvim poseban kritiarski metod. U oblasti narativnog anra pretea je naratolokih analiza Todorova i eneta pa se njegov rad na romanu moe posmatrati i kao jedna apartna naratologija. Naime, Ruse je studiju o strukturama romana, znamenito delo Oblik i znaenje objavio jo 1963. godine u vreme kada strukturalistiki metod u prouavanju knjievnosti jo nije prihvaen u Parizu. Njegova knjiga tada je predstavljala svojevrstan dogaaj. Najpre prvi put se pominju knjievne strukture u podnaslovu ovog dela, a zatim, primenjena je interna metoda u prouavanju knjievnosti. Oblik i znaenje bie podsticajno tivo za itavu generaciju koja e izneti talas zvani nova kritika. Nakon 1966. godine koja se smatra godinom pobede strukturalizma nad univerzitetskom kritikom, Ruse ostaje van dominantnog strukturalistikog pristupa knjievnosti ali nastavlja sa naratolokim istraivanjima paralelno pariskoj naratologiji. Upoznat sa razliitim metodama prouavanja Ruse e pratiti i enetov rad pa u predgovoru Narcisu romanopiscu (1973) sa aljenjem konstatuje da su enetove Figure III dole do njega kada je knjiga o prvom licu u romanu ve bila zavrena i da e 417
Marjana UKI
enetov rad preusmeriti i precizirati rad na analizi narativnog diskursa.1 enet s druge strane Ruseova dela Oblik i znaenje i Narcis romanopisac ubraja u znaajne naratoloke studije. Ruseov strukturalizam shvaen je u deniciji LeviStrosa kao metoda a ne kao lozofska doktrina. Usmeren najpre na pronalaenje struktura Ruse nakon toga posmatra njihove odnose i pravi teorijske modele preko tipologija (narater epistolarni roman) shema (scena prvog vienja u romanu) ili denicija (struktura u dvostrukoj ravni sa zamenom pripovedaa). Ono to je neobino jeste da Ruse primenjuje strukturalistiki metod i kada prelazi na nivo tzv. tematske naratologije. Nakon predstavljanja osnovnih principa Ruseovog kritiarskog postupka pokazaemo primenu strukturalistikog metoda na izuavanju epistolarnog anra. Poznato jedinstvo forme i znaenja nije prisutno samo u romane sknom anru; meutim otvorenost i nekanoninost romana nisu dozvoljavali primenu preskriptivnih poetika tako da je ovaj odnos inae nerazdvojnih konstituenata dela naroito problematizovan prevlau romana u knjievnosti. Pozitivistika kritika utvrdila je razliku izmeu sadrine i forme, pa su se kritiari bavili ili sadrinom ili formom dela. Poznato je da su stare teorije vezivale odreenu formu za odreenu sadrinu pa su postojali kanoni sve do klasicizma. Preskriptivne poetike odreivale su odnos forme i sadrine sledei Aristotelova pravila tragedije. Naravno roman se zbog svoje prirode nije mogao ukljuiti u sistem unapred postavljenih pravila. Romantiari su se nadovezali na antiko jedinstvo forme i sadrine govorei o organskoj formi, koja podrazumeva povezanost i zavisnost svih aspekata dela, delova i celine kojoj pripadaju. Ruski formalisti napravili su novu opoziciju u delu fabula i sie, gde je fabula vanknjievni tok zbivanja pria koja moe postojati i van knjievnog dela materijal a sie nain na koji je fabula organizovana u knjievnom tekstu konstruktivni postupak oblikovanja. Kljuni pojam Ruseovog rada pojam oblika klovski denie kao sumu svih oblikovnih postupaka pomou kojih je knjievni tekst sainjen; za Ejhenbauma forma je pojam organizovanog naela u umetnosti to Tinjanov naziva konstruktivnim principom. Ruski formalisti posebno su se interesovali za nastajanje knjievne forme odnosno za umetniki postupak. Kako navodi Cvetan Toan Ruse Narcis romanopisac, prevod Jelena Novakovi Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia Novi Sad 1995 str. 11.
1
418
Ruseov formalizam
dorov, forma je kod ruskih formalista pojam koji pokriva sve vidove sve delove umetnikog dela ali samo kao odnos delova u celini kao skup funkcija.2 Takvo denisanje nije daleko od romantiarskog shvatanja organske forme. Predstavnik kopenhake lingvistike kole Hjemslev analizira formu izraza i formu sadraja, ime prevazilazi prostu podelu izmeu rei i stvari izmeu jezika i ivota. Formalizam tretira forme u ovom znaenju. Naime enet smatra da se formalizam ne zasniva na tome to bi davao prednost formama na tetu znaenja ve to samo znaenje posmatra kao formu ukljuenu u jedinstvo stvarnosti.3 enet je pokuao da prevazie ove postojee dihotomije u delu pa je napravio razliku izmeu prie (histoire), to znai narativne sadrine oznaenog (signi) pripovesti (rcit), oznake (signiant) narativnog teksta i pripovedanja (narration), samog narativnog ina. Naratologija koju je ustanovio enet bavi se analiziranjem i teorijskim promiljanjem pripovesti (rcit), ili narativnog diskursa, odnosno vezama izmeu prie i pripovesti vezama izmeu pripovesti i pripovedanja i izmeu prie i pripovedanja. A kako Ruse posmatra ovu relaciju? On pojednostavljuje ovaj problem tvrdnjom da se umetnost posmatra kao stvaranje oblika to oslobaaju svoje znaenje4 te da je svako delo oblik, u meri u kojoj je delo5. Dakle, delo ne moe da postoji bez oblika pa ak i kada umetnik trai ukidanje forme on to ini posredstvom neke forme jer se forma prema Ruseovom shvatanju ne moe svesti na neki plan shemu ili skup postupaka i sred stava.6 Ovim reima u programskom predgovoru za knjigu Oblik i znaenje Ruse istie svoju nameru da istovremeno prati i formu i sadrinu te dve nerazdvojne dimenzije knjievnog dela prikljuujui se tradiciji onih poetika koje su prihvatale to jedinstvo (antika poetika romantiarska poetika Hegelova i Kroeove teorija). Ruseovo suptilno vezivanje oblika i znaenja u nerazdvojiv spoj jeste za kritiara mogunost da istovremeno prati postupke i vri analizu sadrine. Prema Ruseovom miljenju delo postoji samo u simbiozi neke forme i nekog sna nae iitavanje e se truditi da bude jednovremeno
Tzvetan Todorov L hritage mthodologique du Formalisme Potique de la prose, Seuil Paris 1971 str. 10. 3 G. Genette Raisons de la critique pure Figures II Seuil Paris 1969 str. 19. 4 an Ruse Oblik i znaenje, prevod Ivan Dimi Sremski Karlovci Novi Sad Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia 1995 str. 14. 5 Isto, str. 19. 6 Isto.
2
419
Marjana UKI
hvatajui san kroz formu.7 Ovaj Ruseov kapitalni stav umnogome miri dve tendencije koje su se bavile ili samo sadrinom fabulom ili samo postupkom. Ruseov formalizam u isto je vreme kritika formalizma onako kako je prihvaen posle Propa.8 Njegov je stav da forma nije shema ni kostur; ona je umetnikovo najintimnije iskustvo i jedino sredstvo spoznaje i radnje. Ruse ne prihvata praznu formu formu bez smisla ili formu koja moe da primi ma kakav smisao. Formu uvek posmatra kao punu ona ima svoje znaenje. Njegova metoda izvlai znaenja iz oblika; nije svejedno da li je u pitanju roman u prvom ili roman u treem licu da li u prolom ili u sadanjem vremenu, da li je u pitanju deseterac ili aleksandrinac. To su sve formalni znaci koji vode Rusea do nekog posebnog znaenja kroz oblike uhvatiti neka znaenja. Uvodni deo Oblika i znaenja Ruse posveuje ovom sredinjem pojmu pojmu oblika koji vidi kao pojam koji povlai protivureja i neslaganja vie od svih drugih. Na poetku ovog programskog uvoda Ruse priznaje autonomiju dela; umetniko delo tretira kao drugi svet nekakav zatvoreni svet koji ipak ima vrata i omoguava ulazak a u njemu je i tajna i klju njegove tajne.9 I pored priznanja autonomije dela, Ruse smatra da stvarnost nije strana umetnosti, ali da umetnost pribegava stvarnom samo da bi ga ponitila i da bi na njegovo mesto stavila novu stvarnost.10 Pomenuti ulazak u delo podrazumeva prelazak iz nereda u red prisustvo organizovanog jezika prisustvo duha u nekom obliku.11 Umetnik je okrenut delu a ne spoljnjem svetu jer u umetnosti postoji samo forma koja je proivljena i obraena iznutra12 te je stvaranje za Rusea uvek jedan unutranji postupak. Podseajui na liniju koja ide od Delakroe Malarmea i Valerija a na koju se nadovezuje Kami Ruse podsea da pre no to e biti proizvod ili izraz delo je za stvaralakog subjekta sredstvo da se samom sebi otkrije;13 dakle umetnik ne stvara da bi neto kazao ve da bi sebe iskazao. Ideja da pisac postaje piscem dok stvara delo, dok nastaju njegovi oblici jeste novina cele moderne umetnosti i razlikuje se od, na primer,
Isto, str. 18. Ovaj kritiki stav Ruse je izloio na kolokvijumu u Seriziju. Rad se nalazi u: Les chemins actuels de la critique colloque de Cerisy Union gnrale dEditions 1968 str. 90101. 9 Oblik i znaenje, str. 8. 10 Isto, str. 9. 11 Isto. 12 Isto str. 12. 13 Isto, str. 13.
7 8
420
Ruseov formalizam
teoretiara renesanse koji su pretpostavljali postojanje ideje oblika koje umetnik pokuava da izrazi. Ruse to divno pokazuje u eseju o Floberu, gde je upravo ono to je u najveem stepenu floberovsko zapravo nastalo u toku pisanja romana i da nije postojalo u poetnim planovima.14 Navodei rei Gaetana Pikona Ruse prihvata stav da je umetnost izraza zamenjena umetnou stvaralatva. Delo je dakle za umetnika sredstvo da se iskae i povlaeni instrument istraivanja. Svaki umetnik poseduje tajnu koju mu samo stvaranje otkriva. Nastavljajui se na razmiljanja svojih prethodnika da umetnost lei izmeu nekog mentalnog sveta i oseajne konstrukcije izmeu neke vizije i nekog oblika Ruse nam daje deniciju umetnikog dela: jednovremeno rascvetavanje jedne strukture i jedne misli amalgam jednog oblika i jednog iskustva iji su raanje i rast solidarni.15 Kao polazite za svoje stavove o umetnikom stvaranju Ruse se oslanja na rei samih stvaralaca: Balzaka Flobera Malarmea V. Vulf Kamija Valerija i drugih. Prihvatajui njihove stavove o stvaranju Ruse istie vanost mate odnosno kako kae osetljivost mate to znai da je to jedan unutranji, mentalni posao. Rusea kao predstavnika nove kritike interesuje samo delo, ta neobina simbioza forme i sna ali sam postavlja pitanje kako uhvatiti te oblike i potom daje odgovor: uhvatljivog oblika ima samo tamo gde se ocrtava neko saglasje ili odnos, neki pravac sila, opsesivni lik, potka prisustava ili odjeka neki splet konvergencija; nazvau strukturama te oblikovne konstante, te veze koje odaju neki mentalni svet, i koje svaki umetnik ponovo izmilja prema svojim potrebama.16 Dakle, posao nije nimalo lak za kritiara jer forma je posebna za svako delo tako da posao kritiara u hvatanju oblika ini pravu avanturu. Prema Ruseu kritika je imanentna delu i ne postoje aprioristike kategorije koje bi vaile za sve pisce; ni kritiar ni autor ne znaju unapred ta e nai na kraju poduhvata i ne postoje kritiarske alatke pre analize. Metod e zavisiti od autora ali i od kritiara. Ovi Ruseovi stavovi bliski su ranim tvrdnjama ruskih formalista; naime njih je manje zanimalo stvaranje posebnog metoda a vie sama knjievnost kao predmet prouavanja kojem treba podesiti metod. Prihvatajui picerov postupak Ruse smatra da italac treba da vreba stilistiki znak neoekivanu i otkrivalaku strukturnu injenicu
Gospoa Bovari ili knjiga ni o em Oblik i znaenje str. 154182. Oblik i znaenje, str. 17. 16 Isto, str. 19.
14 15
421
Marjana UKI
ime se otvara hermeneutiki krug. Put do prodiranja u delo do otkriva nja pieve tajne jeste itanje: plodno itanje trebalo bi da bude celovito itanje osetljivo na istovetnosti i saglasja na slinosti i suprotnosti na ponovna zapoinjanja i varijacije kao i na ona vorita i one raskrsnice gde se tkanje zgunjava ili iri.17 Budui da knjiga ima sukcesivnu prirodu mora se voditi rauna o dvema kategorijama kategoriji vremena i kategoriji prostora: odnosi anteriornosti i posteriornosti trenuci pojavljivanja ili nestanka nekog motiva razvlaenje ili nagomilavanje podataka dejstva brzine, tempa... Takvo kritiarevo itanje dovodi do sredita konvergencija ognjita odakle zrae sve strukture i sva znaenja.18 Pominjui u ovom kontekstu teme, Ruse se odvaja od predstavnika tematske kritike, koji teme vezuju samo za plan sadrine za prouavanje grae stavom da one mogu biti i oblikovne sheme po funkciji koja im je namenjena optom organizacijom po njihovom poloaju u razvoju po njihovim fazama izranjanja ili uranjanja zgunjavanja ili naizmeninosti po njihovom doprinosu skupnim ritmovima njihovim pojedinanim odnosima.19 Kod Rusea tema prelazi sa semantikog na formalni nivo i kako navode Moris Delkroa (Maurice Delcroix) i Fernan Alen (Fernand Hallyn) u knjizi Uvod u knjievne studije,20 Ruse tematizuje formu to je po njima od znatne teorijske vanosti. Ruseovo obuhvatanje i dimenzije sadrine oznaenog, ako tekst posmatramo kao znak i dimenzije forme oznake ini njegov metodoloki postupak bitno razliitim od metoda Pulea i Riara koji su indiferentni prema formalnim strukturama dela. Ruse daje kritiarevom postupku toliki znaaj da veruje da bi delo bez toga bilo dovedeno u opasnost da ostane nevidljivo. Meutim iako se kritika predstavlja u Bartovoj tradiciji kao delo dela, Ruse smatra da nam ipak izmie ulni dodir koji ini to delo. Kritiar je dakle posrednik izmeu dva odvojena sveta: sveta stvaraoca i zanesenog posmatraa. Delo je ipak nadmono u odnosu na kritiarev posao; Ruse priznaje da i kad iupa sva znaenja i sve strukture deo tajne ostaje u delu. Na kraju ovog teksta on istie da odnos izmeu dela i njegovog itaoca [...] moe samo da se pojmi na nain nekog beskonanog tamoamo kretanja i neIsto str. 20. Isto, str. 23. 19 Isto. 20 M. Delcroix et F. Hallyn, Introduction aux tudes littraires, mthodes du texte, Duculot Paris 1995. str. 106.
17 18
422
Ruseov formalizam
kog troenja koje jedino delo moe da zadovolji.21 Ovo njegovo priznanje nadmoi umetnosti umetnikog dela nad sekundarnom izradom dela tj. kritikom dela, nalazi se u komplementarnom odnosu sa stavom o neophodnosti kritike za postojanje dela. Fleksibilnost Ruseovog postupka ne dozvoljava shematine prikaze ve svakom autoru delu ili anru koje tretira prilagoava svoje kritiarske alatke. Jedan roman Gospoa Bovari moe biti dovoljan predmet njegovih dubinskih analiza, ali za roman Princeza de Klev konstantu koju trai dobija tek kad pogleda i prethodni roman Ge de Lafajet Zaidu; da bi doao do konstante dvostrukog registra potrebno mu je celo Marivoovo delo, i roman i pozorite; za roman u pismima i njegovu morfologiju potrebni su mu mnogi autori. Ruseov je postupak, prema njegovom priznanju, vanistorijski (trans-historique) to ne znai da je neistorijski (an-historique), jer njega interesuje samo jedan stalan oblik jedna stalna elija prividno sauvana od promene u promenljivom tkanju narativnih postupaka. Tek kada izdvoji taj stalan oblik postoji mogunost da se posmatraju varijacije. Njega interesuje samo delo kome je kritika imanentna: Delo postoji najpre kao prisustvo osloboeno svoje prolosti.22 Kako sam kae on se bavi kritikom a ne istorijom knjievnosti. Meutim dodaje dalje istorija knjievnosti neophodna je kada se govori o delima iz prolosti kao dui uvod i vrsta zatite; ona je samo sredstvo u slubi kritike i tumaenja. Istorija erudicija biograja dela (ne autora) mogu se primenjivati jedino u ulozi pomonih nauka i samo u onoj meri u kojoj analizovano delo to zahteva.23 Kada Ruse pravi analizu pripovedanja u prvom licu, ne izvodi ga istorijski; istorijski jeste okvir ali metoda nije. Ne pravi Ruse priznaje i sam, istoriju Ichromana ve daje prilog istoriji jednog narativnog oblika. On ne sledi hronologiju javljanja nekog oblika ve ide logikim redom npr. govorei o autobiografskim oblicima od monologa ka dijalogu. Takve nehronoloke tipologije svojstvene strukturalistikom metodu pravi i kada govori o epistolarnoj formi ili o intimnom dnevniku pratei samo red od jednostavnog ka sloenom. Pomalo je paradoksalno njegovo itanje Prevoove Povesti jedne Grkinje kroz savremenu Rob-Grijeovu Ljubomoru.
Oblik i znaenje, str. 32. Une oeuvre existe dabord comme prsence libre de son pass (prevod M. .) Jean Rousset, Leurs yeux se rencontrrent, J. Corti Paris 1981 str. 12. 23 Oblik i znaenje, str. 18.
21 22
423
Marjana UKI
Tragajui za analogijama ali i za razlikama suprotnostima u izuavanju nekog oblika on koristi tekstove svih epoha ne pridajui vanost hronolokim nizovima. Stav da je svako delo oblik u meri u kojoj je delo istie nadmo samog oblika u odabiru analizovanih romana. Drugih kriterijuma Ruse nema osim da delo pripada formalno temi koju tretira odnosno da je tema manifestovana na neki nain u nekom delu. Priznajui hronoloki nered autore i dela bira i smeta na mesto odreeno logikom izraenog teorijskog modela. Zanimljivo je da u teorijskom modelu koji nudi ostavlja prostora za mogua jo nenapisana dela. Posebnost Ruseovog postupka, njegova ambicija da pomiri suprotne kritiarske tendencije dovodi do toga da trpi kritike kako pred stavnika tematske kritike tako i formalista. . Rikardu sa pozicija formalista prebacuje Ruseu da nije dovoljno precizan u svojim formalistikim istraivanjima. Drugi vid zamerki iao je na raun njegove metode zbog iskljuivanja prolosti dela. Takoe kritikovan je njegov teorijski model koji je na primer u posmatranju scene prvog vienja sveden na jednu shemu: smatrano je da takav ist teorijski model ne moe postojati. ak Derida (Derrida) upuuje kritike celoj tematskoj kritici a govorei o Ruseu smatra da pojmovi tema ili oblik jesu operativni da bi se stvorila konguracija dela, ali da su sporni metoda i rezultati koje daje.24 Epistolarni roman Svako pismo, [...], ima svojstvo dnevnika, pisanja u sadanjem vremenu: neku kratkovidost krajnju panju ak uveliavajuu poklonjenu neprimetnim dogaajima svemu to nema znaaja za daljinski pogled retrospektivnog vienja govori Ruse istraujui morfologiju epistolarnog oblika u Obliku i znaenju.25 Poput memoara i intimnih dnevnika, i pismo karakterie obavezna upotreba ja, odnosno svako sam govori o sopstvenoj situaciji. Upotreba prvog lica povlai za sobom i izbor glagolskih vremena i ogranienje na taku gledita linosti koja pie. Pismo kao svaki monoloki oblik ima homodijegetikog pripovedaa pripovedaa koji je lik u radnji. Iako postoji jo od antike, od Ovidijevih Heroida, procvat epistolarnog oblika kree od XVII veka da bi u XVIII stoleu ovaj knjievni oblik sasvim prokrio sebi put budui da je ovaj vek bogato koristio prvo
24 25
J. Derrida La dissmination Seuil Paris 1972 str. 282. Oblik i znaenje, str. 110.
424
Ruseov formalizam
lice tako da mu po Ruseovim reima gotovo svi romanopisci tada pribegavaju a najee ne koriste nijedno drugo (Le Sa Marivo Krebijon Prevo Didro Ruso Laklo u Engleskoj Defo Riardson Stern). Moe se rei da upotreba prvog lica u XVIII veku postaje romaneskna konvencija jer su dominantni anrovi epistolarni roman memoari ispovesti. Slino intimnom dnevniku autor pisma zatvoren je u sadanjosti koju proivljava osea i promilja osuen na neznanje svoje budunosti. Ne postoji dakle ona razliitost junaka koji doivljava i istog junaka koji govori kao u memoarima. Aktuelnost epistolarne forme pored toga to saoptava aktuelne dogaaje i senzacije i u tome je to je pismo dogaaj sam po sebi. Pored toga njihova je zajednika odlika upotreba prvog lica. Ta slinost sa dnevnikom navodi Rusea da kae da je krajem XVIII veka roman u pismima samo prerueni dnevnik epistolarni oblik sauvao je samo svoj spoljni izgled.26 Naravno, misli se na ispitivanje autora pred samim sobom prikazivanje proivljenog oseanja pored upotrebe ja, sadanjosti i ograniene perspektive. Bitna razlika meu njima jeste to u pismu postoji italac onaj drugi u odnosu na tvorca pisma neko kome su te rei upuene ak i kada je taj drugi odsutan. Pismo se moe kretati prema dnevniku (Pamela, Verter i njihove imitacije) ali njegov put ee je okrenut dijalogu. Taj strani pogled bitno menja prirodu teksta, a primalac postaje lik u istoj meri u kojoj je to i autor pisma. Ova stalna primaoeva prisutnost na horizontu menja monolog u dijalog ispovest u akciju a korenito preinauje svest koju ovek ima o sebi kao i nain komunikacije.27 Monolog je zamenjen duetom ili polifonijom to ima za posledicu umnoavanje taaka gledita. Ruse pronalazi slinost izmeu pisma i romana XX veka jer oba oblika romana zagnjuruju i linosti i itaoce u jedno sadanje vreme koje se upravo gradi s tim to savremeni roman pismo zamenjuje dnevnikom ili unutranjim monologom.28 Ovakav nain pripovedanja uzrokuje da svako sam izvetava o sopstvenoj situaciji ili o bliskoj prolosti, to, smatra Ruse ima dve posledice: prvo obuhvatanje oseaja i afektivnih kretanja a drugo ovaj vremenski poloaj ini da sama naracija postaje dogaaj.29 Ruse pravi jednu okvirnu tipologiju epistolarnog romana upravo koristei ovaj put od jednostavnog ka sloenom od solistikog glasa do velikih simfonijskih organizacija.
Isto. Isto, str. 111. 28 Isto, str. 111. 29 Narcis romanopisac str. 75.
26 27
425
Marjana UKI
U jednoglasnoj sviti imamo sluaj kada veza sa primaocem nije uspostavljena, kada prisustvujemo jednom solilokviju kao u Portugalskim pismima. Meutim iako bez rei bez odgovora bez glasa taj odsutni primalac ini da su ova pisma upuena nekome pa je bolje rei kao to Ruse govori da je to pseudomonolog jer zadrava znake koji su odlika dijaloga: pitanja zahtevi molbe prebacivanja line zamenice ja i vi, sadanje vreme, upotreba demonstrativa ovaj papir, ovo pismo.30 U Portugalskim pismima postoji samo jedan segment u preanjem svrenom vremenu priseanje na prvi susret a dominantno vreme je sadanjost. Radnja romana savremena je u odnosu na naraciju. Ovo je jedan oblik vrlo blizak linom dnevniku prema analizama sopstvenih strasti koje na kraju postaju cilj pisanja: vie piem za sebe nego za vas na jednom mestu kae portugalska redovnica. Meutim samim tim to su te rei upuene nekom drugom postojanje primaoca makar on bio odsutan, odvaja pismo od dnevnika. Drugi vid jeste uspostavljena veza sa primaocem ali je itaocima predstavljena samo jedna strana te razmene uje se samo jedan glas. itaocu je prikazan deo stvarnosti iji je deo i ono to nije ukljueno u delo. Ruse taj sluaj naziva epistolarna monodija.31 Takav je Krebijonov roman Pismo Markize de M. grofu od R. Ovde imamo samo Markizine rei samo njena pisma, ali kroz njih vidimo da razmena postoji, i kroz njih se daje grofu da govori: uzalud mi hvalite ljubav i njene slasti nazivate me nezahvalnicom. Dakle na itaocu je da kroz Markizinu prizmu preko njene take gledita sazna njihovu priu. Za razliku od iskrenih strasti portugalske redovnice Markiza je neiskrena ona skriva oseanja a pismo je pogodno sredstvo i za jedno i za drugo. U Narcisu romanopiscu Rusea interesuje ovaj neisti monolog u kome se neprestano pojavljuje odsutni sagovornik. Oba su navedena dela epistolarne monodije dva enska glasa od kojih prvi govori vie za sebe jer primalac je odsutan pa to omoguava introspekciju a drugi je jedan glas dueta sagovornik postoji ali to menja junakinjin nain prikazivanja sebe: umesto da bude ispovest pismo ovde postaje oruje. Ruse na vie mesta govori o prirodnoj srodnosti izmeu pisma i strasti izmeu stila pisma i stila strasti. Pismo kao neposredni izraz spontanosti i beleenja srca pogodan je instrument za prenoenje promenljivosti kolebljivosti i protivurenosti strasti. Pisma jedne linosti pokazuju krivulju njegovog unutranjeg ivota. Diskontinuirana struktura romana
30 31
Isto str. 7879. Isto str. 146162.
426
Ruseov formalizam
u pismima kada su pisma kratka i esta odgovaraju ritmu burne strasti govori Ruse povodom Krebijonovih monodija. Ruse s pravom zapaa da je najloginija formula u epistolarnom obliku duet ujedno i najrea u knjievnosti. Navodi nam dva primera: Bursoova Pisma Babeti i Balzakove Memoare dve mlade neveste.32 U prvom postoji pisanje iz dana u dan dvoje zaljubljenih mladih ljudi, to povlai kao posledicu zapisivanje brojnih detalja iz svakodnevnog ivota. Kod Balzaka epistolarni dijalog dve mlade ene prijateljice iz samostana slui da bi povezao suoavajui ih dve suprotne prirode dve vokacije dva tipa strasti dva sveta. Zahvaljujui tim pismima dve prijateljice dopunjuju svoj ivot ivotom one druge. Logian sled Ruseove tipologije jesu vieglasni epistolarni oblici simfonijska dela sa mnogobrojnim dopisnicima.33 Stil linosti postaje tako deo portreta linosti pa imamo mnotvo vienja odnosno umnoavanje taaka gledita U simfonijskom epistolarnom romanu postoji onoliko taaka gledita koliko ima i likova. Vienje svake linosti menja se prema karakteru poloaju koji zauzima trenutku u kome pie. Raznovrsnost perspektiva bitna je odlika ovog tipa romana. Rasparavanje perspektive na mnogobrojne ie omoguuje nova dejstva: uzastopno osvetljavanje jednog istog dogaaja ili linosti od strane vie likova i to da primalac menja sadraj onoga to mu se pria. Mogunost neprekidnog pomeranja take gledita dovodi do jedne nove estetike ije su odlike digresivni hod iseckan stil promene planova prekidi tona: sve odlike vijugave linije. Kao najpoznatije primere polifonog tipa Ruse navodi Riardsonovu Klarisu Harloi, Rusoovu Novu Eloizu i Lakloove Opasne veze. Opasne veze predstavljaju sumu svih poznatih epistolarnih sredstava i metoda; postoje u njoj pisma bez odgovora (na poetku veze izmeu Valmona i Ge de Turvel) razmena pisama u kojoj se uje samo jedan glas (Sesilina pisma prijateljici iz pansiona) dueti (Valmon Markiza de Mertej Valmon Ga de Turvel Sesila Danseni)34 te tako ini jedan od najlepih primera polifonog dela u knjievnosti. Sve to se govorilo o romanu u pismima ovde se moe nai: karakterizacija likova preko pisama uloga primaoca na sadrinu pisma pismo kao sredstvo za izliv iskrenih oseaja ali i sredstvo za borbu.
Oblik i znaenje str. 122124. Isto, str. 127128. 34 Jean Rousset Le lecteur intime J. Corti Paris 1986 str. 85.
32 33
427
Marjana UKI
U epistolarnom romanu romanopisac se odrie prava da pripoveda neki dogaaj. Dogaaj su same rei i dejstvo koje proizvodi nain na koji su izgovorene proitane i protumaene dogaaj je i razmena i raspored pisama. Romanopisac ukida sebe kao pripovedaa ali sebi daje ulogu izdavaa onoga koji je sakupio i rasporedio pisma u knjigu. Obaveza romanopisca postaje raspored pisama, sklop romana u pismima. Da podsetimo da je u XVIII veku jo uvek postojao prezir prema romanesknoj kciji pa su romanopisci hteli da dokumentima, kao to su pisma ili memoari, uvere itaoca u verodostojnost i ozbiljnost to Ruse naziva kcijom nektivnog. Monteskje e za svoja Persijska pisma rei da je prevodilac svojih persijskih prijatelja; u Novoj Eloizi su pisma dvoje ljubavnika, koje je sakupio i objavio . . Ruso mada se Ruso poigrava svojom ulogom u predgovoru: Iako sam ovde samo izdava i sam sam radio na ovoj knjizi i to ne krijem. Da li sam sve ja napisao da li je sva korespodencija jedna kcija? Ljudi ta se to vas tie? Za vas je svakako kcija. Kod Lakloa imamo izdavaa koji sumnjajui u autentinost ove zbirke ima jakih razloga da veruje da je to samo roman dok redaktor smatra da zbirka predstavlja mali deo ukupne korespondencije. Balzak priznaje ulogu autora u ispravljanju sreivanju i izboru pisama.35 Ruse smatra da se autor ukidajui sebe kao pripovedaa unapreuje u gospodara dela. Epistolarni roman posebnu funkciju daje stvarnom itaocu pribliavajui ga proivljenom oseanju onoga koji pie. italac postaje savremenik radnje. U sluajevima kada samo ujemo jedan glas italac rekonstruie deo koji mu nije dat a koji takoe ini deo ukupne pripovesti. Posebnu ulogu italac ima u vieglasnim romanima jer je upoznat sa svakom linou. On prelazi iz jedne svesti u drugu znajui ta se deava u svakoj od njih. On jedini moe da ita sva pisma te tako zna vie nego linosti. Ruse navodi kod Lakloa povredu ovog naela jer libertenski par Valmon Ga de Mertej ita pisma koja im nisu namenjena te imaju povlasticu koju imaju itaoci. Tako se uspostavlja kae Ruse neka jednakost pa i neko sauesnitvo izmeu italaca i libertenskog para.36
35 36
PierreLouis Rey Le roman Hachette Paris 1992 str. 4042. Le lecteur intime Merteuil et Valmont lecteurs indiscrets str. 8394.
428
Ruseov formalizam
Literatura Delcroix M. et Hallyn F. Introduction aux tudes littraires, mthodes du texte, Duculot Paris 1995. Derrida J. La dissmination Seuil Paris 1972. Genette G. Raisons de la critique pure Figures II, Seuil, Paris 1969 str.19. Rey PierreLouis. Le roman Hachette Paris 1992. Rousset Jean. Le lecteur intime J. Corti Paris 1986. Rousset Jean. Leurs yeux se rencontrrent, J. Corti Paris 1981. Ruse an. Les chemins actuels de la critique colloque de Cerisy Union gnrale dEditions 1968. Ruse an. Narcis romanopisac, prevod Jelena Novakovi Izdavaka knjarnica Zorana Stojanovia Novi Sad 1995. Ruse an. Oblik i znaenje, prevod Ivan Dimi Sremski Karlovci Novi Sad Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia 1995 str. 14. Todorov Tzvetan. L hritage mthodologique du Formalisme Potique de la prose Seuil Paris 1971.
Marjana UKI LE FORMALISME DE JEAN ROUSSET Le critique suisse Jean Rousset a analys pour la premire fois les structures littraires par une mthode interne, structuraliste. Il a cre sa propre mthode en abordant les diffrentes structures romanesques y compris les thmes. Le texte dcrit lapproche critique de Rousset et son travail sur le roman pistolier. Motscl: forme, mthode structuraliste, roman pistolier
429
Marija KNEEVI (Podgorica) Filozofski fakultet Niki
UDK: 821.811.82.09-32 erman A. UDK: 821.111(73)-32
ERMAN ALEKSI VARALICA URBANE DIVLJINE

Autorka razmatra pripovijetke amerikog starosjedilakog pisca ermana Aleksija u kontekstu starosjedilake proze i diskursa varalice koji se u njoj razvija i prenosi u postmoderni tekst kao kompleksan pripovijedni i simboliki koncept. I kao stvarna gura i kao semiotiki znak varalica podrazumijeva liminalnost pa pripovijetke koje sadre varalice ili su gu rirane kroz trop varalice karakterie hibridnost i polivalentnost. U postkolinijalnom diskursu i diskursu dekonstrukcije varalice funkcioniu kao agenti u borbi protiv monolokih sistema, invertovanju kulturnih stereotipa, te artikulaciji kulturne arbitrarnosti. U hermeneutikoj igri savremene proze varalica se oblikuje i kroz pripovjedaa i itaoca ali i kroz tekst ime se njegova implikacija viestruko pojaava i onemoguavaju statini standardi itanja. Preuzimajui lik varalice Aleksi aludira na toksinost istorije i kroz komian obrt vizionarske forme i amanskih ritmova ulazi u sr svoje kulture i mitologije izvlaei na povrinu istinu o indijanskom iskustvu u urbanom meteu svakodnevice.
Kljune rijei: starosjedilaka usmena tradicija, diskurs varalice, reduktivna antropologija, liminalnost, parodizacija, karnevalizacija, anrovska hibridnost, interaktivna pripovijest, akretivni metod, proleptini metod i prefiguracija
Predstavljajui ermana Aleksija kao Ludog Konja masovnog trita i postmodernog varalicu Kenet Linkoln se poziva na Luisa Hajda koji u knjizi Ovaj svijet stvara varalica kae: Ako je aman koji je u
1
1 Kenneth Lincoln On Sherman Alexie in Modern American Poetry http://www.english.ui uc.edu/maps/poets/a_f/alexie/onalexie.htm 14. 08. 2008.
431
Marija KNEEVI
dodiru sa viim duhovima prorok starosjedilake Amerike onda je varalica njegova nasmijana sijenka prorok sa razlikom.2 erman Aleksi roen je 1966. godine u rezervatu indijanskoga plemena Spokan u dravi Vaington. Ovaj politiki prostor postao je okosnica ivota i identiteta kako ljudi koji su svakodnevno okruivali mladog pisca tako i onih koje e sam knjievno oblikovati. I njegov prvi susret s literaturom odigrao se u skromnim ivotnim uslovima rezervata koje je Aleksijev otac pokuao prevazii troei neveliku zaradu na knjige. Kau da je iz ljubavi prema ocu sin poeo itati klasike sa svega pet godina ivota. Iako ga je ovaj hobi uinio metom poalica meu djecom iz rezervata ljubav prema knjizi obezbijedila mu je stipendiju za studije najprije medicine a onda knjievnosti na Dravnom univerzitetu u Vaingtonu. Na studijama poinje Aleksijevo knjievno stvaranje. Ve se naslo vima njegovih ranih radova, kao to je zbirka pjesama Postau konjokradica (I Would Steal Horses) najavljuje njegova sredinja tema borba protiv politike dominacije bijelog ovjeka sa jedne ali i drutvene rezignacije njegovih ljudi, sa druge strane. Kulturna hrabrost i pronicljivost, ali najvie od svega knjievna vrlina ine Aleksijevo pismo vinovnikom prestinih nagrada ali i odvode pisca u svijet lma. Njegova pripovijetka ta znai kada kae Finiks, Arizona (This is What it Means to Say Phoenix, Arizona) postaje scenario za lm Dimni signali (Smoke Signals 1998) koji se zbog armacije najviih vrijednosti ljudskog duha3 penje u vrhove amerike kinematograje. Za to vrijeme Aleksi dobija profesuru na Univerzitetu u Vaingtonu kao predava Amerikih etnikih studija dok su ga Univerzitet u Sijetlu i Kolumbija koled u ikagu odlikovali titulom poasnog doktora. Ali kae on iako sam stekao slavu i privilegije moji roaci nijesu. Moje pleme nije. Aleksiju slava znai mogunost borbe za kulturni i politiki identi tet onih ljudi koji su kako smatra u zamci neije tue ideje o tome ta znai biti Indijanac. Postoji toliko ideja o Indijancima od kojih nijednu nijesu stvorili Indijanci protivi se on situaciji u kojoj kolonizator uvijek denie kolonizovanog. Zbog toga to se za njega knjievnost ravna sa
If the shaman in touch with higher spirits is the prophet of Native America then trickster his laughing shadow is a prophet with difference. Kenneth Lincoln Sing with a Heart of Bear: Fusion of Native and American Poetry (18901999) University of California Press 2000 p. 239. 3 which afrm the highest values of the human spirit Biography Falls Apart http:// www.fallsapart.com/biography.html 10.08.2008.
2
432
erman Aleksi varalica urbane divljine
bijesom i matom zadatak umjetnika uvijek je bio da bude glasan poetian surov i nepodoban4 drugim rijeima da podriva mitove. Na tom putu Aleksi o sebi govori kao o Indijancu dodajui da se koristi politiki korektnim konceptom sjevernoamerikog starosjedioca jedino u ironinim obrtima.5 Kada govori o starosjediocima Aleksi ih izvlai iz tradicionalnog prirodnog okruenja i postavlja na ulice savremenog grada u pabove i kancelarije. On smatra da je vanije da se Indijanac nae u Njujorkeru nego u muzeju jer se na taj nain potvruje u optoj kulturi a ne otuuje od nje. Iako vie od ezdeset procenata Indijanaca ivi u urbanim sredinama mali dio njihove knjievnosti tematizuje gradsko iskustvo. Takvom praksom podravaju se kulturne konstrukcije koje ometaju njihov osjeaj sopstvene savremenosti. Lijepo je govoriti o tradiciji navodi on vidjeti je predstavljenu u knjievnosti stei osjeaj istorijskog razvoja ali vanije je razviti svijest o raznolikim mogunostima koje Indijanac moe ostvariti.6 Iako ga zbog nepokolebljivog realizma njegov narod ujedno cijeni i odbacuje Aleksi uspijeva da mu podari jedinstven glas kojim e se obraati savremenom svijetu. Zbirku Najjai Indijanac na svijetu (The Thoughest Indian in the World 2000) Aleksi otvara priom koju nemilosrdno naslovljava latinskom rijeju Asimilacija a zavrava pitanjem ta je Indijanac? Iako se ovo pitanje provlai cijelim tekstom zbirke Aleksijevi likovi Indijanaca nijesu stoini plemeniti ili tragini kakvim ih slika romantiarska knjievnost. Oni su oblikovani i kao depresivni, dosadni, homoseksualci, intelektualci, propali koarkai novinari srednje klase otueni zidari alkoholiari apstinenti Nigdje u Aleksijevoj prozi neemo naii na lik onog stereotipnog Indijanca koji su zabiljeile fotograje Edvarda erifa Kurtisa poetkom dvadesetog vijeka na kojima Indijanac izgleda onako kako treba: omotan ebetom okien perjem i perlama s obaveznim trostrukim oukerom mokasinama od jelenske koe ili na konju naoruan lukom i strijelom
Its our job. Were artists. Were supposed to be loud and poetic and crass and inappropriate. Katherine H. Wyrick Interview with Sherman Alexie Crossing Cultures: Sherman Alexie Explores the Sacred and the Profane http://www.bookpage.com/0306bp/ sherman_alexie.html 14.08.2008. 5 Ibid. 6 I think its much more important for an Indian like me to be in The New Yorker magazine than it is for me or an Indian to be in a museum [so that] we join the culture rather than become a separate part of it. Its great to talk about traditions and to see them represented and to get a sense of history but I think its more important to change the possibilities of what an Indian is and can be right now. Ibid.
4
433
Marija KNEEVI
dugog lica, isturenih jagodica, krivog nosa, sjedi zamiljen nad prostorom, utljiv mudar vizionar. Za Aleksija i njegove savremenike kao to su Norman Skot Momadej ili Derald Vajzenor autori ija su pera iznijela tzv. renesansu sjevernoamerikih starosjedilaca7 u knjievnosti druge polovine dvadesetog vijeka, ova kulturna konstrukcija, ovaj izmiljeni Indijanac koji stoji za svu raznolikost uroenikog kontinenta ini autentinost problemom savremenog Indijanca.8 Da bi bio politiki prepoznat on mora da se povinuje stereotipima. U rezervatima se prepriava jedna ala. Na pitanje: Koliko lanova broji tipina indijanska porodica? odgovor je: Pet: majka otac dvoje djece i antropolog.9 Negdje usput ogoreno izvodi Tomas King, prestali smo da budemo narod i nekako postali [ne samo predmet studiranja ve] zabavljai na uroenikim predstavama za Bijelu Ameriku.10 Kako je ovjek uvijek proizvod svojih sjeanja i ubjeenja Derald Vajzenor zakljuuje da je Indijanac postao proizvod klieiziranih romantiarskih fraza kao to su one koje izrie Beladona iz njegovog romana Mrak u Sen Luis Bearhartu (Darkness in Saint Louis Bearheart) dok denie plemenske vrijednosti: Pripadamo plemenu i to znai da smo djeca snova i vizija. [...] Naa tijela povezana su sa majkom zemljom a nae misli pripadaju oblacima. [...] Nai glasovi ivi su dah divljine. Ovakva redukcionistika denicija onemoguava prilagoavanje plemenskog bia novom prostoru. Zbog nje uspjean Indijanac u bjelakoj kulturi postaje lani Indijanac. Stekne univerzitetsku diplomu zabavno kae King i puf! nijesi vie Indijanac. Ode u vojsku i abrakadbra nijesi vie Indijanac. Postane svjetenik ili advokat i presto nema vie Indijanca.11 Da li je, pita se stoga King pravo identiteta jednostavno privilegija moi?12 Poslije prvog itanja ini se da Aleksijeve pripovijetke imaju malo ili nimalo veze s tradicionalnom indijanskom pripovijesti. U njima
Autor ovog termina je Kenet Linkoln. Cf. Kenneth Lincoln Native American Renaissance BerkeleyLos Angeles: University of California Press 1983. 8 Thomas King, The Truth About Stories: A Native Narrative Toronto: Anansi 2003 p. 79. 9 Traditional Fine Art Association Text and Texture: Narrative in Contemporary Southwest Native American Art Resource Library October 12 December 16 2006 http:// www.tfaoi.com/aa/6aa/6aa459.htm 13. avgust 2008. 10 Somewhere along the way we ceased being people and somehow became performers in an Aboriginal minstrel show for White North America Thomas King op. cit p. 68. 11 Get a degree and poof youre no longer an Indian. Serve in the military and abracadabra, youre no longer an Indian. Become a clergyman or a lawyer and, presto, no more Indian. Ibid p. 132. 12 So is the right of identity simply a privilege of power? Ibid 149.
7
434
prepoznajemo tek nekolika tradicionalna simbola uvedena postupkom parodiranja. Nezaobilazna je i pojava varalice kojota, avaj, objeenog kraj benzinske pumpe stereotipnog amerikog hronotopa. Uz eksploataciju estog plemenskog totema lososa arhetipa koji objedinjuje roenje i smrt kao suprotstavljena polja ivotnog iskustva slijede nemilosrdna istorijska i politika zapaanja sraunata na podrivanje stereotipa kao kada u pripovijeci Najjai Indijanac na svijetu otac kae sinu: Voljeli te ili mrzjeli bijelci e te upucati u srce. ak i nakon svih ovih godina namirisae lososa na tebi mrtvog lososa i to e ih uiniti opasnima.13 Ipak, Aleksi dosta crpi iz usmene tradicije svoga naroda, ali, poput Vajzenora, ne smatra da je treba prevesti odnosno pokuati izraziti tuim jezikom ve nanovo ispisati u novom kontekstu tako da zadri sutinske usmene karakteristike.14 Kao u legendama, dakle, njegovo pripovijedanje je jednostavno, direktno, krto u opisima ali bogato humorom. Ono prati melodinost i stare pripovjedake ritmove esto modikovane ritmovima bluza ili deza prizivajui anaforom akumulativnu snagu usmene tradicije. On isto tako zbunjuje itaoca banalizovanjem izraza na nivo svakodnevne proze i njegovim istovremenim neoekivanim ouenjem uz upotrebu tehnike stripa. Dok pokuavaju da razbiju mree predrasuda i pronau sopstvene puteve u lavirintu moder ne kulture Aleksijevi protagonisti jednako bivaju ukljueni u neprekidno traganje za ritualima ceremonijama i autentinim vezama. Kako je najei fokus tradicionalne indijanske pripovijesti tema prihvatanja i ljubavi u njoj se sazrijevanje prati prihvatanjem ljudske slabosti i potrebe za krhkom, maginom zastraujuom ljubavlju.15 Varalica se javlja kao neizbjena gura u ovom kontekstu starosjedilake proze. Figura varalice razlikuje se od plemena do plemena kao i od vremena do vremena. U starijim pripovijestima to su obino kojot, zec ili gavran, ali u novijim tekstovima varalica se javlja i u ljudskom obliju. Kao kontradiktorno bie koje se neprestano ponaa protivno drutvenim normama (budalasto, provokativno, promiskuitetno), varalica je ipak bie koje zasluuje ljubav. Budui dvostrukog porijekla ljudskog
Love you or hate you white people will shoot you in the heart. Even after all these years, theyll still smell the salmon on you, the dead salmon, and that will make white people dangerous. Sherman Alexie The Toughest Indian in the World The Toughest Indian in the World New York: Grove 2000 p. 21. 14 Cf. Elizabeth Blair Text as trickster: postmodern language games in Gerald Vizenors Bearheart MELUS Winter 1995. Dostupno na: http://ndarticles.com/p/articles/ mi_m2278/is_n4_v20/ai_18486948/pg_2?tag=artBody;col1. 15 Love is shaky and magical and terrifying Katherine H. Wyrick op. cit.
13
435
Marija KNEEVI
i boanskog sposobno za stalne transformacije identiteta i pola varalica je liminalno i polimorfno bie. Zbog toga se najee denie kao negacija koja nudi mogunost [...] margina zbrke16 kognitivna disonanca17 speculum mentis.18 U usmenoj tradiciji varalice ive na granicama nase lja i na rubovima uma metaforiki dakle na marginama kulture pa ih ne ograniavaju drutveni propisi slobodni su da prelaze granice i razbijaju tabue. Ova karakteristika obezbjeuje im pak i estu identikaciju sa pozitivnim promjenama. U pripovijestima razliitih plemena varalice se javljaju kao kradljivci sunca i mjeseca ili kao pronalazai vatre pa su i direktno povezani sa prirodom spoznaje kao sile semiotikog preporoda i kreativnosti koje lie evropskom Hermesu ili Prometeju. U jednoj prii takoe varalica je pauk koji tka niti iz ambivalentne inteligencije. Meutim jedna od njihovih bitnih karakteristika jeste lukavstvo i sposobnost prilagoavanja promjenljivim vremenima dok prevazilazei granice neprestano potvruju ljudsku volju za opstankom.19 Margaret Etvud zapaa kako se varalice javljaju kada tradicije postanu isuvie apolinijske. Sjetivi se kraja Dojsovog romana Portret umjetnika u mladosti (preciznije, raunajui na razliku koju neodreeni lan proizvodi u naslovu: Jedan portret jednog umjetnika u mladosti), u kojem se lukavstvo priziva u svijet kao vrlina opstanka Etvudova zakljuuje da svaki pravi umjetnik mora biti va ralica.20 Interesantno je primijetiti da u jednoj legendi Veliki Duh odaje kojotu tajnu da je on bie pravila odnosno dekonstrukcionistikim argonom bie koje umije da se igra unutar pravila. Izazivajui i prikazujui uvijek drugu stranu ivota varalice konano najjasnije artikuliu ideju o arbitrarnosti kulture. Prema miljenju Deralda Vajzenora varalica se ne javlja kao stvarna gura ve kao nain drutvene signikacije kao satirina crta koja
...the negation offering possibility [...] margin of mess Barbara BabcockAbra hams A Tolerated Margin of Mess: The Trickster and His Tales Reconsidered Journal of the Folklore Institute vol. 11 no. 3 1975: 147186. Dostupno na: http://www.faculty. de.gcsu.edu/~mmagouli/trickbab.htm 17 ...a cognitive dissonance Blair A. Moffett Mind: Trickster Transformer. Dostupno na: http://www.theosophynw.or/theosnw/world/america/mymott2.htm. 18 A mirror of the mind (lat.). Paul Radin, The Trickster: A Study in American Indian Mythology with commentaries by Karl Kerenyi and C. G. Jung New York: Philosophical Library 1956. 19 Cf. Jeanne Rosier Smith Writing Tricksters: Mythic Gambols in American Ethnic Literature, BarkleyLos AngelesOxford: University of California Press 1997 p. 8. 20 Margaret Atwood Trickster Makes This World: Mischief, Myth and Art by Lewis Hyde L.A. Times Dostupno na: http://www.owtoad.com/trickster.pdf 15. 8. 2008.
16
436
izranja iz magijske povezanosti s usmenom tradicijom [koja] krije centralnu, sutinsku tihu istinu od urednika i sociologa, ali dozvoljava plemenskom biu da spozna sebe.21 Poto odriu racionalno objanjenje varalice nikada ne moemo konano znati pa i ne moe biti pravilnog ve samo prijatnog itanja ove gure. Budui da polivalentnost diskursa varalice predstavlja izazov zapadnjakom kolonizatorskom diskursu i jasnu paro diju monolokih sistema mnogi kritiari u varalici prepoznaju strategiju opstanka22 koja oslobaa starosjedioce reduktivne antropologije koja se gradi na liku stoikog divljaka. Naslovi Aleksijevih pripovjedaka otkrivaju energiju kojom on pregovara s izdavakom industrijom prilagodivi pismo savremenom kodu. Najjai Indijanac na svijetu ili Usamljeni render i Tonto: obraun na nebu (Lone Ranger and Tonto Fistght in Heaven) aludiraju na ironiu inverziju romantiarskih oekivanja. Budui da je starosjedilaka knjievnost postala itana pripovijest nudi popularne naslove ali varljivog sadraja usmjerene na rekonstituciju i izmjetanje stereotipa kojim se ogoljavaju posljedice drutvenog besmisla. Pored toga budui da pripovijetka (odnosno kratka pria; engl. short story) nije starosjedilaka pripovjedna forma Aleksi artikulie indijansko iskustvo kroz stranu ali adaptiranu formu. On to ne ini da bi stiao drutveni bunt ve da bi njegov glas prestao da bude drugi vjeno nijemi glas. Aleksijeve pripovijetke razvijaju se problematizovanjem gure varalice postupcima parodizacije i karnevalizacije. One zauzimaju dva prostora istovremeno: obraajui se bijelcima one najprije pomau da se rekonstruie mit o objektivnosti sugeriui uvijek jo dublju divljinu nesigurnosti. U knjizi Drugost i pripovijest Ketlin Glenister Roberts zakljuuje da upravo ovdje vidi sistem u ludilu varalice te u gomili njegovih gluposti uje neku jasnu retoriku.23 Pripovijesti u kojima se varalice javljaju u likovima ili su gurirane kroz trop varalice razumiju pripovijedanje kao drutveni proces interakcije. On se obavlja izmeu pripovjedaa prie i publike i slui uspostavljanju
...sprung from magical connections with oral tradition [that] conceals the central essentially silent truth from editors and social scientists but allows tribal people to know themselves Smith op. cit. p. 165. 22 Cf. Joseph Zornado Tricksterism in TurnoftheCentury American Literature MELUS Fall 1997. Dostupno na: http://ndarticles.com/p/articles/mi_m2278/is_n3_v22/ ai_20452385 unsettle static notions of canon and culture. 23 ...a clear rhetoric in his jumble of nonsense Kathleen Glenister Roberts. Alterity and Narrative: Stories and the Negotiation of Western Identities New York: State University of New York Press 2007 175.
21
437
Marija KNEEVI
drutvenih odnosa prije nego pruanju pouke tako da je znaenje pripovi jesti otjelovljeno u pripovijedanju a ne u zakljuku. Za Vajzenora sve take gledita ukljuujui autora pripovjedaa likove i itaoca ili sluaoca zajedno uestvuju u kreiranju znaenja pripovijesti. Pripovijedanje je prema tome relacioni dogaaj u kojem je uloga itaoca krucijalna. Aktivni italac implicira autora kae Vajzenor zamilja narativne glasove inspirie likove i pozdravlja plemenske varalice u kominom diskursu.24 Sve vrijeme dakle pripovijest varalice sadri svjesnost sopstvene articijelnosti tj. konstruisane prirode sopstvenog porijekla, koja zahtijeva da se preispita sve to italac i autor znaju25 jer kao uesnici u procesu oni pretpostavljaju sopstvenu pogreivost. Starosjedilaka usmena tradicija razumije pripovijest kao metaforu stvarnosti. Njena logika, kako objanjava Momadej, oslanja se na kosmogoniju u kojoj svijet postoji kao delikatna ravnotea bia povezanih u kruni tok Kreacije koji prema tome nema poetak i kraj.26 Kao to su vrijeme i stvarnost fluidni i neuhvatljivi pa ne mogu biti zaustavljeni tekstualno zahvaeni kolonizovani ili ostvareni unutar neke slike mehanikog univerzuma tako ne moe ni pripovijest. Pored toga nelinearna perpecija svijeta stvara nelinerano i ritualno oznaavanje pa se fabula ne razvija hronoloki ve uz dramu koja konstantno proiruje znaenje kae Pola Gan Alen. Za razliku od evroamerikog pripovjednog ablona u plemenskoj pripovijesti znaenje dogaaja prvenstveno zavisi od zakonitosti ritualnog reda i tek sporadino se vezuje za rjeenje konflikta i motivaciju. Umjesto da se povezuju sa spoljanjim silama kao to su linost politika i tradicija ova pravila odnose se na interakciju misli duhova i tradicije. Osim toga, akretivni metod usmene pripovjedne tradicije, kako elaborira Alen ima tendenciju da dogaaje predstavi na nekolika istovremena nivoa i kroz veze otjelovljene u plemenskim ritualnim tradicijama.27
The active reader implies the author imagines narrative voices inspires characters and salutes tribal tricksters in a comic discourse. Vizenor Gerald Trickster of Liberty: Native Heirs to a Wild Baronage University of Oklahoma Press 2005 p. x. 25 Cf. Ian Turner Changing the Subject: Objectivity, Trickster and the Transformation of the Western Academy Ontario Institute for Studies in Education University of Toronto 2000 p. 70. 26 N. Scott Momaday, Foreword to Native American Stories told by Joseph Bruchac Colorado: Fulcrum 1991 p. vii. 27 ...to do with the interaction of thoughts spirits arcane forces and tradition than with external elements such as personality politics or history. Paulla Gunn Allen American Indian Fiction 19681983 dostupno na: http://www2.tcu.edu/depts/prs/amwest/html/ wl1058.html.
24
438
S druge strane kao eho vjene ali promjenljive stvarnosti pripovi jest ne moe imati denitivan poetak niti kraj. Otvara se obino podrazumijevajui dugu usmenu tradiciju i plemensko iskustvo a zavrava se arbitrarno bez pouke nekada sasvim sluajno jednostavno prestane. Takva je pria o kojotu koji u tri navrata pokuava da imitira druge ivotinje ali uvijek izvue deblji kraj. Pripovijedana kroz tri dijela koja su istog narativnog kvaliteta i ne uzdiu se ka klimaksu slijed primjera naglo se zavrava rijeima: I tako je kojot odluio da ne imitira druge ivotinje. Iako nesvodivost savremenih tekstova ponekad djeluje frustrirajue na itaoca ednog znaenja tanije dogaaja koji imaju vrijednost znaenja u indijanskoj mitologiji dogaaji dobijaju znaenja jedino dok se odnose i reflektuju cijelu Kreaciju iz koje arbitrarna razlika izmeu dobra i zla izostaje onemoguavajui suenje. Znaaj ovog manevra postaje jasan u cirkularnoj asocijativnoj progresiji dogaaja dok ga hronoloke linearne strukture ne mogu prepoznati.28 Uz to otvorenost i nesvodivost pripovijest esto vode nadrealnom. U Najjaem Indijancu na svijetu na primjer najjai Indijanac upoznaje varalicu koji ga naui ljepoti homoseksualne ljubavi i onda iznenada nestane u zvjezdanom nebu. Dok se moe itati i kao tipian primjer savremenog starosjedilakog maginog realizma ovaj dio predstavlja vara licu kao guru koja egzistira izmeu dva svijeta ali i izmeu gurativnog i bukvalnog pripovjedaa i itaoca ujedinjujui sveto i profano na nain neprihvatljiv zapadnjakoj averziji prema paradoksu i neredu.29 Razmatrajui prirodu i logiku usmene pripovijesti Erik A. Havelok30 objanjava kako je u usmenim knjievnostima informacija uvijek uvana ponavljanjem pripovijesti. Da bi bile zapamene prie nijesu bile optereivane materijalom koji nije bio od neposrednog znaaja u formulativnom procesu razvoja opisa ve je bio ispunjen ritualnim scenama epizodama tipinim za odreena drutva u odreenim okolnostima dok je akcija dominirala naracijom. Naracija se oslanjala na ksirane koncepte ritualizovane forme tradicionalnog jezika i mogla se lako ponavljati zahvaljujui odreenim standardizovanim ritmovima dok je tematski postepeno mijenjao akustini eho. Zauzimajui udoban mada nepretenciozan poloaj Aleksijev pripovjeda paljivo oslukuje reakcije publike da bi ustanovio scenu koja je njoj prihvatljiva. U njegovom tekstu mimika se najprije odCf. Ibid. ...western aversion to paradox and disorder Smith op. cit. 8. 30 Erik A Havelok Muza ui da pie (razmiljanja o usmenosti i pismenosti od drevnosti do danas) prev. Gorana Krklju Svetovi Novi Sad 1991.
28 29
439
Marija KNEEVI
nosi na prepoznatljive slike i ritmiku reenice kojima se ostvaruje eljena atmosfera ali i ustanovljuje odnos sa publikom. Zbog toga se pripovjedau ne uri ve se esto zaustavlja i ponavlja pripovijedane pasae koji zadobijaju istu funkciju koju direktno pitanje upueno publici ima u usmenom kazivanju. Pored toga proleptinim pripovijedanjem naglaava se intere sovanje tipino u usmenoj starosjedilakoj knjievnosti za preguraciju umjesto suspenzije. Kako obrazlae Kimberli Bleser ovo interesovanje dolazi iz prihvatanja injenice da se prie uvijek prepriavaju pa vaan dio prie veliki dio publike uvijek zna unaprijed tako da preguracija postaje sredstvo kojim se sluaocu omoguava da se ponovo kreativno i egzistencijalno ukljui u priu koja se pripovijeda omoguava njegovoj mati da ponovo oblikuje ono to se za nju ve dogodilo. Poto je pripovijedanje uvijek ponavljanje autentinog dogaaja unutar pripovijesti preguracija ima funkciju analognu cjelokupnom pripovjednom inu.31 Na primjer, sve djelove Aleksijeve prie Jugozapad-Jug (South by Southwest), publika unaprijed zna. Ova pripovijest sadri stereotipne sjevernoamerike likove klieizirani pulpup poetak slike puste zemlje proteste protiv rata u Vijetnamu samoizgnanstvo sugestiju vitmanovskog ivota na otvorenom drumu kojota. Ipak njihovim ponovnim ustanovljenjem postie se pojaana implikacija teksta te pomae da se pria nanovo zamisli preivi oblikuje i proiri znaenje prezenta. Zbog toga prva reenica u zbirci Najjai Indijanac na svijetu podrazumijeva dvije tradicije i sugerie hibridnost teksta: Kada su u pitanju ljubav brak i seks i ekspir i Bik Koji Sjedi znali su jedinu istinu: sporazumi se kre. Humor je od velikog znaaja u starosjedilakoj prozi. U prolosti je dovijanje varalice sluilo da osvjei plemenski duh dok savremeni varalica inspirie otvoreni podsmijeh destruktivnim stereotipima. Kao to Kenet Linkoln pie u knjizi Indin Humor (iji naslov nije mogue prevesti niti treba zbog teine semantikog potencijala koji sadri jeziki lakrdijaki obrt crvenokoca kojim se konano ujedinjuju razliita plemena) indijanski humor uvijek je predstavljao borbu protiv asimilacije. Indijanci se grohotno smiju meu sobom i krevelje bijelcima. Smijeh im slui kao egzorcizam bola preusmjeravanje patnje da bi se ujedinili protiv zajednikog neprijateja kulturnog neznanja.32 Figura varalice koju Linkoln naziva
31 Kimberly Blaeser The Way to Rainy Mountain: Momadays Work in Motion in Ge rald Vizenor (ed), Narrative Chance: Postmodern Discourse on Native American Indian Literatures Norman and London: University of Oklahoma Press 1992 pp. 3233. 32 Indians [...] laugh hard and deep among themselves and grimace around whites exorcising pain redirecting their suffering drawing together against the common enemy
440
antiherojskim uiteljem lakrdije i svetom budalom33 pomae oblikovanje lika Indijanca koji opstaje kao umjetnik komedije prije nego kao tragina rtva ozbiljno duhovita u domorodakoj sri.34 Aleksi ne djeluje smijeno bijelom itaocu naviklom na ideju da smijeh indicira manjak ozbiljnosti. Meutim plemenski humor udruen sa postmodernim sredstvima relativizacije rui granice njegovih sumornih pripovijesti intenzivirajui njihov polimorfni karakter. Razumijevajui alu kao igru sa formom35 koja decentrira i razbija monoloke strukture, strukture Aleksijevih pripovijesti organizuju se takoe kao igra. Aleksi je istovremeno zapitan nad subverzivnim humorom savremenog kojota, odjevenog po modi dvadesetog vijeka, to izgleda kao reklama za Gap a koja je za njega savremeni izraz tradicionalne zamke urbane divljine i plai se da novo doba donosi nove transmutacije i novi repertoar trikova. Kao to Linkoln kae: Kojot koji se suoava sa katastrofom [...] moe se pojaviti kao opasna maska odvojena od plemenskog konteksta. Prava opasnost koja dolazi od neoprezne aproprijacije varalice lei u prljanju drugih kultura ktivnom ueu u bolu istorije cijeenju masakra raznih vrsta etnikoj pozi. Postoje pitanja kulturnog ukusa ak i meu Kojotima kae Linkoln jer Indijanci u njemu vide jednog skoro svetog oevica njihove prolosti pogotovu njihove patnje. Meutim osjeaj zabranjenih granica i plemenskog respekta ulazi u igru kada se invertovano ponaanje Kojota suprotstavi plemenskim kodovima. U ovom smislu ko garantuje varalici pravo na nepotovanje? Postoje li umjetniki standardi varanja? Ili se sve broji?36 Ovdje dostiemo granicu krajnje arbitrarnosti kada kako Helen Lok zakljuuje samosvijest i samorefleksivnost varalice dovodi u pitanje ak i ono to je trik i ono to je stvarno i
cultural ignorance. Kenneth Lincoln Indin Humor: Bicultural Play in Native America, OxfordNew York: Oxford University Press 1993 p. 5. 33 ...an antiheroic comic teacher and holy fool Ibid. 34 ...surviving Indian as a comic artist more than a tragic victim seriously humorous to the native core Ibid. 35 ...joke [as] a play upon form Ibid. p. 64. 36 Coyote facing disaster [...] may prove an opaque totemic mask removed from tribal context. One danger in cavalierly appropriating Trickster lies in slurring other cultures, indulging the hurt of history ctively milking the massacres playing ethnic. There are issues of cultural taste even among Coyotes. Indians observe an almost sacred witness of their past particularly their suffering. Here a sense of permitted boundaries and tribal respects comes into play, as Coyotes inverse behaviour turns on tribal encodings. In this regard who grants Trickster permissions of disrespect? Are there artistic standards of trickery? Does anything go? Ibid. p. 153.
441
Marija KNEEVI
na kojoj strani lei istina pita se ona zaista ako uopte vie ima strana i istina.37 Opisujui politropan karakter postmodernog varalice Luis Hajd sugerie da nema stvarnog bia iza pokretnih maski ve da pravo bie lei upravo u pomjeranju maski.38 Ovo moda i jeste krajnja granica ili krajnja mogunost taka u kojoj su sve mogunosti istovremeno ukljuene i iskljuene iz igre ime varalice postaju neuhvatljive i nestaju u dvosmislenosti teksta. Na ovo Linkoln dodaje da istroena tema slobode daje prozi [novi] raison dtre i postavlja pitanje koje danas esto ujemo: Slobodan za ta? Da eksploatie indijanska pitanja? Da vara varalice? Da tripuje interkulturalne uvrede?39 Pravdajui lakrdiju Martin Luter King podsjea nas da strah ukljuuje zloupotrebu mate i da se strahovima moemo smijati tek kada ih izbacimo na otvoreno.40 O tome pripovjeda Gozbe grehova (Sin Eaters) svjedoi na potresan nain. Ova se pripovijest razvija po apokaliptikom ablonu u kojem se lo san ostvaruje zbog ega Indijancima prijeti konano istrebljenje. Kao to u usmenoj tradiciji specina situacija uvijek motivie pripovijedanje ova pripovijest ispriana u praskozorje novog vijeka ironina je i istovremeno alegorina pripovijest indijanskog opstanka. Naime prihvatajui bijelu civilizaciju Indijanci prihvataju bijele grehove i prema tome uivaoci su na ovoj gozbi. Njihova najvea greka jeste prihvatanje bjelakog koncepta alosnog vremena koje se svrava apokalipsom. Indijance, dakle, treba da uniti njihov Tvorac, tj. bijelci, ali samo ako ne budu posluni. Sutinska potresnost ove pripovijesti odnosi se i na zloupotrebu nekolicine vanih plemenskih tajni kad nezajaljivi varalica dobija opasnu destruktivnu formu. Ali ko je ili ta je varalica u ovoj prii? Da li je to san o unitenju Indijanaca koji sanja djeak Jona ili je to levijatanska metafora koju san otjelovljava veliki bijeli kit koji e
37 ...where the tricksters selfawareness and selfreflexivity call into question even what is a trick and what is in earnest or on what side of the boundary truth lies if indeed there are any more sides or any unequivocal truths. Helen Lock Transformations of the Trickster dostupno na: http://www.southerncrossreview.org/18/trickster.htm 38 ...it is possible that there is no real self behind the shifting masks or that the real self lies exactly there in the moving surfaces and not beneath Lewis Hyde Trickster Makes This World: Mischief Myth and Art North Point Press 1999 p. 54. 39 ...[a] hackneyed theme of freedom proffers the novels raison detre raising a question asked these days: Free to what? To exploit Indian issues? To rip off Tricksters? To trip through intercultural insult? Lincoln op. cit. p. 158. 40 ...fear involves the misuses of imagination. When we get our fears into the open we may laugh at some of them Turner op. cit. p. 95.
442
progutati indijansku kulturu? Da li je to Jona koga odvode od njene majke i paljivog oca koji je imao udotvorne ruke? Da li su to vojnici koji zarob ljavaju crvenokoce i zatvaraju ih u ograene departmane za istokrvne i mjeance pod pijeskom neke nepregledne pustinje, niz lavirint stepenica cyberpunk prostora kubine bijele zgrade u kojoj ih takoe peru briju oblae u identine kombinezone i na kraju tjeraju da vode ljubav radi prokreacije iako nikada nijesmo sigurni da e izai vani? Ili su to Indijanci koji prihvataju prevaru svijeta u kojem se tehnologija razvija ad absurdum, kao to prihvataju i brisanje sopstvene autentinosti? Da li je to odrasla Indijanka koja ui Jonu kako da sakrije sram dok vode ljubav...? Da li je italac varalica koji dozvoljava da mu mata bude prevarena bolje reeno uslovljena tako da oekuje nasilje? I pripovjeda je varalica zbog lakovjernosti koja ga navodi na zamiljanje ove forme. itajui prie o kojotu kao to je Kako je kojot iao na zapad Tomasa Kinga uimo da kojot ini da se stvari materijalizuju ve samim pomiljanjem na njih. U ovoj mimikriji romantizovanog pohoda na Zapad kojot zamisli greku koja se stvori pred njim i ba kao u crtanom lmu juri ga do kraja prie tj. dok se pripovjeda umori. U romanu Slavlje cijeli pohod na Zapad predstavlja se kao proizvod moi zamiljanja i ime novanja koja kao najstranija magijska mo koja se ne moe porei pobjeuje na jednom takmienju vjetica. Osim toga pripovjeda je varalica i zbog toga to je oigledno preivio ovaj levijatanski mrak zahvaljujui trikovima posebno zahvaljujui onim plemenskim tajnama koje italac ne smije saznati pronaavi druge mogunosti ljubavi i odgovornosti prema majci Zemlji. Sam tekst pretvara se u varalicu koji se svemu ovome smije, ponavljajui i mijeajui istroene popularne anrove koji vie nita ne mogu izmisliti, a koji daju televizuelnu41 gustinu naoj praznini, u kojoj vie nijesmo sami jer nema ni drugog ni nas ni istine ni lai... Eksploatiui tehniku stripa (poto je naraciji doao kraj42 i poto su nai identiteti nita drugo do vizuelne naracije kae Nenad Dakovi)43 i sad ve
Cf. Daniel Grassian, Understanding Sherman Alexie Columbia: University of Carolina Press 2005 p.11. 42 U svojoj knjizi Varalice: ogledi iz postfilozofije Nenad Dakovi sudi: Naracija je zaustavljena i zastarela. [...] Ona je redukovana na strip. U sluaju da je Razlika ili Praznina koja postoji odnosno za koju verujemo da postoji izmeu oznaitelja i oznaenog u kloniranju postala virtuelna i nae naracije postaju virtuelne i mrtve. (Plato Beograd 2005 str. 111.) 43 Ibid. str. 15.
41
443
Marija KNEEVI
romantiarsko iekivanje kojota u svemiru! dodajui svemu besciljno nasilje i degradirajui seks ova pripovijest konano stvara namjernu neukusnu parodiju. Varalica kao bie koje se igra pravilima i rui norme ini to i ovoga puta pod uslovima koje mu ovaj svijet nudi. Naime, pravi varalica narativne dvosmislenosti nudi korumpiranom i sadomazohistikom svijetu dobru lekciju o neizvjesnosti kraja, na ta se odnosi bitan elemenat naeg straha. Usljed mogunosti beskrajnog repliciranja kraja alosnog vremena moda uopte nee biti budui da kako kae Dakovi ne pripadamo vie onom postreligioznom svijetu u kojem je ivot bio pretvoren u mainu nego novijem antropotehnikom svijetu u kojem se ivot pretvorio u informaciju i moda zaista poslednjoj generaciji koja e umreti.44 Ipak na kraju ove prie pripovjeda poziva majku doista prihva tajui postmoderne modikacije velike Blejkove elje koju je Dim Morison ve izrekao pjesmom Kraj. Ovaj poziv jo jedan je znaajan ele menat prie o varalicama. One uvijek adresiraju potrebu da se ovjek situira u svijetu i ostvari puni odnos s ostalim ivim biima to nije samo duhovni imperativ ve i imperativ opstanka. Originalno ove prie koje problematizuju ponos i specino evropsku megalomaniju kae Tarner podravaju domorodaki duh otpora i podsjeajui narod na sve ono to ne moe biti kolonizovano sadre poruku nade ak i radosti i prema tome funkcioniu kao specina proslava ljudskog duha.45 Na kraju teksta U zamci apetita: kradljivci mamaca Luis Hajd ukazuje da mit kae [...] da postoje ogromne prodrljive sile u ovom svijetu i da se inteligencija varalice budi iz potrebe ne samo da sebe nahrani ve da prevari sve druge apetite.46 Moda se moj najnoviji italaki hir ili pak ozbiljna kritiarska mana, krije u intenciji da u svakom tekstu otkrijem postupak slavljenja potresne slabosti ljudskog bia. ini se da prie o varalicama svojom logikom ne bi trebalo da izrastaju iz nihilizma niti njemu da se vraaju. One su oslobaanjem libidonoznih energija i kroz hedonistiko ushienje u kontroverzi uvijek invertovale drutvene norme ali i ukljuivale vjeto pripovijedanje koje kae Benjamin nastaje samo ako pripovjeda zna da slua i zna kako da svoj autoritet pozajmi od jedine sigurne injenice ovog
Ibid str. 121. Sustaining the indigenous spirit of resistance also contain a message of hope even joyfulness and therefore serve as a special celebration of human spirit. Turner op. cit. p. 74. 46 [t]he myth says [...] that there are large devouring forces in this world and that tricksters intelligence arose not just to feed himself but to outwit these other eaters. Lewis Hyde Slipping the Trap of Appetite: The Bait Thief dostupno na: http://www.times. com/books/rst/h/hydetrickster.html.
44 45
444
ivota smrti.47 Moda i ova pria neoekivano prizivajui domorodaku ideju saodnoenja nosi sa sobom i domorodaki lijek za egzistencijalnu usamljenost u postvarenom svijetu u kojem obitavamo.
Bibliografija Alexie Sherman: The Toughest Indian in the World The Toughest Indian in the World New York: Grove 2000. Allen Paulla Gunn: American Indian Fiction 19681983 http://www2.tcu.edu/depts/prs/amwest/html/wl1058.html. Anon. Biography Falls Apart http://www.fallsapart.com/biography.html 10. 8. 2008. Atwood Margaret: Trickster Makes This World: Mischief Myth and Art by Lewis Hyde L.A. Times http://www.owtoad.com/ trickster.pdf 15.08.2008. BabcockAbrahams Barbara: A Tolerated Margin of Mess: The Trickster and His Tales Reconsidered Journal of the Folklore Institute vol. 11 no. 3 1975: 147186. Benjamin Walter: Storyteller Modern Criticism and Theory: A Reader ed. David Lodge. Edinburgh: London 2000. Blaeser Kimberly: The Way to Rainy Mountain: Momadays Work in Motion in Gerald Vizenor (ed) Narrative Chance: Postmodern Discourse on Native American Indian Literatures Norman and London: University of Oklahoma Press 1992. Blair Elizabeth: Text as trickster: postmodern language games in Gerald Vizenors Bearheart MELUS Winter 1995. http://findarticles.com/p/articles/mi_m2278/is_n4_v20/ ai_18486948/pg_2?tag=artBody;col1 Dakovi Nenad: Varalice: ogledi iz postlozoje Plato Beograd 2005. Grassian Daniel: Understanding Sherman Alexie Columbia: University of Carolina Press 2005. Havelok Erik A: Muza ui da pie (razmiljanja o usmenosti i pismenosti od drevnosti do danas), prev. Gorana Krklju, Svetovi, Novi Sad 1991.
Walter Benjamin Storyteller Modern Criticism and Theory: A Reader, ed. David Lodge Edinburgh: London 2000 p. 19.
47
445
Marija KNEEVI
http://www.faculty.de.gcsu.edu/~mmagouli/trickbab.htm Hyde Lewis: Slipping the Trap of Appetite: The Bait Thief http://www.times.com/books/rst/h/hydetrickster.html. Hyde Lewis: Trickster Makes This World: Mischief Myth and Art North Point Press 1999. Judith Hamera: Text and Texture: Narrative in Contemporary Southwest Native American Art Traditional Fine Art Association Resource Library October 12 December 16 2006 http://www. tfaoi.com/aa/6aa/6aa459.htm 13.08.2008. King Thomas: The Truth About Stories: A Native Narrative Toronto: Anansi 2003 p. 79. Lincoln Kenneth: On Sherman Alexie in Modern American Poetry http://www.english.uiuc.edu/maps/poets/a_f/alexie/onalexie.htm 14. 08.2008. Lincoln Kenneth: Indin Humor: Bicultural Play in Native America OxfordNew York: Oxford University Press 1993 p. 5. Lincoln Kenneth: Native American Renaissance BerkeleyLos Angeles: University of California Press 1983. Lincoln Kenneth: Sing with a Heart of Bear: Fusion of Native and American Poetry (18901999) University of California Press 2000. Lock Helen: Transformations of the Trickster http://www. southerncrossreview.org/18/trickster.htm Moffett A. Blair: Mind: Trickster Transformer. http://www. theosophynw.or/theosnw/world/america/mymott2.htm. Momaday N. Scott: Foreword to Native American Stories told by Joseph Bruchac Colorado: Fulcrum 1991. Radin Paul: The Trickster: A Study in American Indian Mythology with commentaries by Karl Kerenyi and C. G. Jung New York: Philosophical Library 1956. Roberts Kathleen Glenister Roberts: Alterity and Narrative: Stories and the Negotiation of Western Identities New York: State University of New York Press 2007. Smith Jeanne Rosier: Writing Tricksters: Mythic Gambols in American Ethnic Literature BarkleyLos AngelesOxford: University of California Press 1997 Turner Ian: Changing the Subject: Objectivity Trickster and the Transformation of the Western Academy Ontario Institute for Studies in Education University of Toronto 2000.
446
Vizenor Gerald: Trickster of Liberty: Native Heirs to a Wild Baronage University of Oklahoma Press 2005. Wyrick Katherine H: Interview with Sherman Alexie Crossing Cultures: Sherman Alexie Explores the Sacred and the Profane http://www.bookpage.com/0306bp/sherman_alexie.html 14.08.2008. Zornado Joseph: Tricksterism in TurnoftheCentury American Literature MELUS Fall 1997 http://ndarticles.com/p/articles/mi_m2278/is_n3_v22/ai_20452385
Marija KNEEVI SHERMAN ALEXIE TRICKSTER OF URBAN WILDERNESS This paper reads Sherman Alexies short stories included in the collection The Toughest Indian in the World (2000) as exemplary material of contemporary Native American trickster narrative. These narratives are regarded as trickster narratives not only for the fact that they contain frequent native trickster as one of their protagonists but also because of their hybrid nature that embodies both traditional oral and postmodern narrative manoeuvres. Trickster as a ubiquitous gure that introduces chaos and changes is perceived as a creative force that transforms the world and survives thanks to his/her cunningness and an instinct to adjust to the changing times. In a postmodernist text trickster is a powerful semiotic sign because reflecting always the other side of life tricksters most clearly ac eflecting accentuate the idea of the arbitrariness of culture. Blending genres mastering exchange and blurring borders, trickster narrative succeeds in speaking to both the old and the new audience. Thus it helps deconstructing the dominant power structure as well as an unending transformation of culture. Key words: Native American oral tradition, trickster discourse, reductive antropology, liminality, parody, carnivalization, genre hibridity, interactive narrative, accretive method, proleptic method, prefiguration
447
Vasko RAIEVI (Podgorica) Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi NEKI ASPEKTI SARTROVE DRAMATURGIJE
U odnosu na tradicionalnu dramaturgiju koja polazi od situa cije i preko nje dakle posredno razvija odreenu ideju an Pol Sartr ide suprotnim smjerom. Ideja kod njega lozofsko naelo unaprijed je zadata a zadatak pisca je da obezbijedi odgovarajuu situaciju na osnovu koje e to naelo biti naj bolje prikazano. Prol njegovih likova nije odreen njihovom prolou mislima ili eljama jer Sartr ne vjeruje da je to ono to denie ovjeka oni se izgrauju na sceni, na osnovu izbora koji ine. Jedan od kljunih pojmova Sartrove lozoje pojam situacije ovjeka on pretvara u estetsku formu koju je nazvao teatar situacije. Taj teatar pokazae se pogodnim da se u njemu saeto prikau osnovne premise lozoje egzistencijalizma.
UDK: 821.163.1.09 Sartr . P.
Kljune rijei: Sartr, filozofska drama, teatar situacije, egzistencijalizam, angaovanost, tjeskoba (Angst), pozorite ideja Nakon to je u romanu Munina (1938) iz perspektive pasivnog junaka opisao svoju viziju svijeta svijeta beznadeno utonulog u materijalizam an Pol Sartr (19051980) u okolnostima Drugog svjetskog rata svojim djelom poziva na otpor angaman akciju. Pojmu akcija on e dati metaziko znaenje u svojim prvim lozofskim radovima1 i, istovremeno, na osnovu svog dramskog opusa uvesti ga u estetske kategorije. U svom kljunom lozofskom djelu Bie i nitavilo (1943) on ljudsku svijest ili nitavilo suprotstavlja biu ili bivstvu: svijest je nematerijalna i tako izmie svakom determinizmu. U predavanju objavljenom poslije Drugog svjetskog rata Egzistencijalizam je humanizam, a nastalom kao odgovor
1
Svojom lozojom Sartr se oslanja na fenomenoloki metod Edmonda Huserla.
449
Vasko RAIEVI
na sve glasnije kritike egzistencijalizma, Sartr svoj radikalni pristup slobodi opisuje kao izbor odgovorne linosti koja vodi rauna i o dobrobiti drugih. Svojim lozofskim uvjerenjima dao je estetsku formu u dramama napisanim etrdesetih i pedesetih godina XX vijeka: avo i gospod Bog, Muve, Prljave ruke, Iza zatvorenih vrata, Zatoenici iz Altone. U knjizi Bie i nita Sartr razraujui pojam egzistencijalne psihoanalize, kao jedne od baza individualne uslovljenosti, dolazi do pojma situacije ovjeka. Pojam situacije bie vaan ne samo kao lozofski pojam ve i kao temelj za estetsku formu koju Sartr isprobava jo za vrijeme rata: teatar situacije. Taj teatar pokazae se pogodnijim od romana da se saeto prikau angaovane ideje lozoje egzistencije. Do prvog pokuaja dolazi jo u zarobljenikom logoru (tada neobjavljeni komad Bariona): zarobljenik je pisao zarobljenici su igrali za zarobljenike bio je to interesantan teatarski eksperiment (tj. teatarska situacija). Pored ideja o ovjekovoj prednosti nad bogom slobodi i izboru kao odreenju linosti Muve (1943) iznijele su gotovo providno situaciju u porobljenoj Francuskoj Sartr je vidio stid zbog pasivnosti i straha od Njemake. U situaciji preuzetoj iz grke mitologije pozivao je Francuze na pobunu i nametao im slobodu izbora (to je shvatila i njemaka cenzura). On se pokazuje kao vjet dramski pisac, koji zamilja originalne pozorine i egzistencijalne situacije i koji ima dar za udarnu formulu koja zamjenjuje dugake i teke strani ce lozofskog traktata. Ta udarna formula iako eksplicira njegovu ideju dramaturki je ukomponovana u cjelinu komada, djeluje u trenutku kad je komad na vrhuncu i ne remeti njegovu metaforiku irinu. Trenutak u kom bismo u psiholokom komadu otkrili kljuni dogaaj iz prolosti nekog lika kod Sartra je trenutak u kome otkrivamo lozofsku premisu na kojoj je zasnovan komad: u Muvama to je mjesto na kome Jupiter govori kako je narod ipak slobodan, u Iza zatvorenih vrata trenutak kada Garsen kae: Nije potreban rotilj pakao su drugi. Iza zatvorenih vrata moda najpoznatija Sartrova drama napisana je takoe za vrijeme rata 1944. godine. Dok je roman Munina objanjavao pakao tonjenja u materijalizam i usamljenost, u drami Iza zatvorenih vrata pakao se konstituie u pogledima drugih, u dodiru sa drugima (prvobitni naslov drame bio je Drugi). Pakao je naravno metafora za odnose na zemlji, a drugi jesu pakao za pojedinca, ali u uslovima koji su prikazani u komadu: u uslovima zaaurenog zaustavljenog ivota u kome vie kao ni poslije smrti nema mjesta za ovjekov projekat, za izbor, za slobodu. ovjek je zbir svojih inova njegova sutina proizlazi iz njegovog 450
Neki aspekti Sartrove dramaturgije
ivljenja iz izbora i opredjeljenja u njegovo odreenje ne ulaze propale namjere samo konanost djela i izbora. Pisan u uslovima i sa pozadinom rata (u nekim replikama postoje aluzije na tadanju situaciju), ovaj komad prevazilazi prigodu i u svakoj epohi moe izgledati aktuelan. Uslovi rata omoguili su Sartru da stavi na scenu svoju opsesivnu temu atmosferu zatvorenosti: junaci su zatvoreni u etiri zida suoeni jedni sa drugima ali i s istinom o sebi. U komadima Iza zatvorenih vrata i Prljave ruke junaci su u situaciji kada im vie nikakva akcija i ne preostaje, a to je, prema Sartru, najgora situacija u koju ovjek moe doi zato njima ostaje jedino bolno preispitivanje. U odnosu na tradicionalnu dramaturgiju koja polazi od situacije i preko nje dakle posredno razvija odreenu ideju anPol Sartr ide suprotnim smjerom. Ideja kod njega lozofsko naelo unaprijed je zadata a zadatak je pisca da obezbijedi odgovarajuu situaciju na osnovu koje e to naelo biti najbolje prikazano. Karakter nije zasnovan na psiholokom prolu tako da se ini da su njegovi likovi ponekad nedosljedni. Gec u avolu i gospodu Bogu moe u jednom trenutku biti olienje zla a ve u sljedeem odluiti da ini samo dobro bez ikakve line koristi. Dakle akcija nije psiholoki motivisana. Drama je izgraena na lozofskim postulatima. To ne znai da ima pomjeranja u njenoj formi ve da su elementi te forme denisani osnovama jednog lozofskog sistema. Drama je dakle ilustracija uvjerenja koja joj prethode. Ipak, termin filozofska drama koji je uglavnom prihvaen ne odgovara sasvim ovoj vrsti drame. U njoj se ne razrauje neki lozofski sistem (inae bi imale formu poput npr. Platonovih dijaloga). Sartr je to radije zvao teatrom situacije a termin koji nudi Hanifa KapidiOsmanagi pozorite ideja2 djeluje kao najtaniji jer se u sutini radi o sukobu razliitih ideja a ne karaktera. Moda bi se moglo pomisliti da su to komadi sa tezom s obzirom na lozofsko uporite ali Sartr izbjegava tu zamku tako to metaforikim situacijama ostavlja prostor za razliita tumaenja. Sartr za predmet fenomenoloke analize uzima ljudsku situaciju i nalazi da ovjeka odlikuje izuzetno visok stepen slobode. On smatra da je ovjek sposoban da bira svoje ciljeve i naine na koje e ih ostvariti pa ak i da bira svoju individualnu ljudsku prirodu. Zakljuuje da ljudska sloboda nema granice, a oni koji, na primjer, zagovaraju psiholoki determinizam, nastoje jedino da izbjegnu odgovornost za svoje izbore. Kada
Hanifa KapidiOsmanagi: an-Pol Sartr (Francuska knjievnost 3/II) Svjetlost/Nolit Sarajevo Beograd 1982 str. 163.
2
451
Vasko RAIEVI
Gec izgovara: Bog ne postoji! to znai da ovjek vie ne moe u bojoj volji da otkriva vrijednosti i naela kojima treba da se rukovodi u ivotu. Poto je slobodan i poto nema Boga, on mora slobodno da izmisli vlastite vrijednosti. ovjek svojim postupcima stvara samog sebe. Zato Sartrovi likovi ne lozoraju na sceni jer se ovjek ostvaruje prije svega kroz akciju. Ono to nas odreuje jeste ono to inimo a ne ono to mislimo ili bismo htjeli. Odatle proizlazi da je aktivni angaman uvijek dobar mada esto i veliki teret za ovjeka. ini se da je vrijednosni stav s kojim Sartr najradije raspravlja stav povlaenja iz ivota. Povlaenje je konformizam. To je sr sukoba izmeu Elektre i Oresta u Muvama ili izmeu Olge i Igoa u Prljavim rukama. Neprestano propitivanje smisla akcije obiljeava i Gecovu potragu za dobrom. Upravo e odustajanje od akcije biti posljednji stadijum te potrage. Po Sartru ovjek je projekat. On projektuje sebe u udaljene ciljeve i vrijednosti. Njegov ivot je neprestano kretanje nastojanje da postane ono to nije.3 Gec pokuavajui da svoje ideje sprovede kroz akciju doivljava poraz za porazom jer apsolutnog dobra nema to e on uvieti tek na kraju. Na svom putu Gec prolazi kroz niz promjena koje je nemogue objasniti psiholokim kategorijama. Sartr smatra da ovjek sm denie svoju prirodu pa kada se jedan projekat dovri ovjeku je potreban drugi. On je uvijek u prolazu. ovjek denie sebe pomou izbora koji pravi u tjeskobi. Termin tjeskoba (Angst) veoma je bitan za Sartra. ovjek je osuen na tjeskobu kao to je osuen na slobodu. Moglo bi se rei da je tjeskoba (ne ulazei u egzistencijalistiko tumaenje tog pojma) u formalistikom smislu oneobiavajui faktor koji Sartr koristi da bi svoje junake podstakao na akciju. Bavei se grkim mitom u Muvama, Sartr polazi od motiva zaraze u gradu (kao i Eshil). Meutim on ga prilagoava svojim lozofskim postulatima. Zarazu on opisuje kao strah od mrtvih strah od suoavanja sa svojim zloinakim postupcima. Jupiter u tom komadu objanjava tajnu bogova i kraljeva: ljudi su slobodni ali se pritiscima i manipulacijama mogu sprijeiti da to saznaju. Ove kao i u drugim dramama Sartr jasno saoptava svoj stav. Postoji opasnost da replika u tim situacijama zazvui pomalo vjetaki i nametnuto ali ove okvir mita dozvoljava takve replike. I u ostalim dramama Sartr dovodi likove u takve situacije u kojima njegovi lozofski stavovi kada bivaju izgovoreni tako jasno ne djeluju
Sartr smatra da je nita bazina kategorija kao i bie. Naa neostvarena oekivanja daju naem iskustvu ukus nitavila.
3
452
Neki aspekti Sartrove dramaturgije
neprirodno. Mada se njegovu likovi ne razlikuju znaajnije po govoru jer su graeni na idejama. Mit svakako dozvoljava uzvieniju retoriku nego to je to mogue u neposrednijem obliku. Ali ovim komadom Sartr na izvjestan nain polemie i sa hrianskom doktrinom. Kao to Jevreji u Starom zavjetu oekuju mesiju u vidu ratnika koji e maem unititi neprijatelje svog naroda i Elektra oekuje takvog Oresta. Ipak Orestove rijei su blage on kae: Da li je moja greka to ne liim na onog goropadnog grubijana koga si oekivala? Kod njega dolazi do promjene, pa odbacuje mirenje i gnusnu poniznost. Svojim inom on preuzima na sebe grijehe graana Argosa i donosi im slobodu. Ali slobodu koja nosi veliki teret odgovornosti, jer Orest izabirui sebe izabire sve ljude.4
Primarna literatura Sartr anPol: avo i gospod Bog; Prosveta Beograd 1963. Sartr anPol: Iza zatvorenih vrata; www.tvoracgrada.com Sartr anPol: Muve; www.tvoracgrada.com Sartr anPol: Prljave ruke; www.tvoracgrada.com Sekundarna literatura KapidiOsmanagi Hanifa: an-Pol Sartr (Francuska knjievnost 3/II) Svjetlost Sarajevo Nolit Beograd 1982. Sartr anPol: Egzistencijalizam je humanizam u knjizi: an Pol Sartr, Izabrana dela knjiga 8 Nolit Beograd 1984. Seleni Slobodan: Dramski pravci XX veka Univerzitet umetnosti u Beogradu Beograd 1979. Vilijams Rejmond: Drama od Ibzena do Brehta, Nolit, Beograd, 1979.
anPol Sartr: Egzistencijalizam je humanizam u knjizi: an Pol Sartr Izabrana dela, knjiga 8 Nolit Beograd 1984.
4
453
Vasko RAIEVI
Vasko RAIEVI ON ASPECTS OF SARTRES DRAMATURGY In comparison to traditional dramaturgy which starts from a situation and develops an idea from it in an indirect manner JeanPaul Sartre takes the opposite direction. An idea is set in advance and the writers task is to develop a situation in which the idea will be best expressed. Proles of his characters are not determined by their past thoughts or wishes because Sartre does not believe that this is what constitutes a person they are developed on the scene, depending on the choices they make. Sartre transforms a notion of situation of a man into an aesthetic form he calls theatre of situation. Key words: Sartre, philosophical drama, theatre of situation, existentialism, anxiety (Angst), theatre of ideas
454
Rajko VUJII (Kotor) Crnogorska akademija nauka i umjetnosti
UDK: 271.222(497.5 Ston)-523.4 UDK: 726.54.71
O CRKVI SV. MIHAILA U STONU

Budui da su tragovi najranijih perioda crnogorske kulturne prolosti rijetki crkva Sv. Mihaila u Stonu zadubina dukljanskog kralja Mihaila, kako po svojoj arhitekturi i kamenoj dekoraciji tako i po sauvanim freskama predstavlja dragocjen spomenik ove epohe. Autor ukazuje da crkva u arhitektonskom smislu pripada tipu jednobrodnih kupolnih crkava junodalmatinskih i crnogorskih spomenika preromanikog perioda. Kada je rije o freskoslikarstvu ova crkva predstavlja sasvim osoben spomenik. Po svemu sudei freskopisac je dolazio iz reda benediktinskih monaha a na osnovu fresaka koje je izradio pretpostavlja se da je boravio u srednjoj ili junoj Italiji ili pak djelovao u nekom skriptorijumu na istonoj obali Jadrana. Od sauvanih fresaka izdvajaju se ktitorski portret kralja Mihaila Vojislavljevia te freske Sv. Jovana Krstitelja Sv. ora Sv. Ivana te u fragmentima ouvane kompozicije Prvog grijeha i Stranog suda.
Kljune rijei: Ston, crkva Sv. Mihaila, ktitorska kompozicija, kralj Mihailo, preromanika arhitektura, maketa crkve, Prvi grijeh, Strani sud, benediktinsko slikarstvo Jedan od najtamnijih perioda iz crnogorske kulturne prolosti, to paradoksalno zvui jeste vrijeme njene prve dinastije Vojislavljevia. Iako su vladali oblau znatno veom od dananje Crne Gore i to u relativno dugom razdoblju od sredine 11. do osamdesetih godina 12. stoljea kada su imali znaajnu ulogu na irim balkanskim prostorima materijalni tragovi o njima vie su nego oskudni. Uzroci to istoriograja nije poka455
Rajko VUJII
zala vie interesovanja za jednu od najstarijih slovenskih kraljevina vrlo su razliiti te se ovom prilikom na njima ne bismo zadravali. Zanimljivo je, ipak, napomenuti da jo nije ubicirana njihova prijestonica Prapratna, da nijesu poznate njihove krunidbene ni grobne crkve, te da postoje jedino nesigurne hipoteze gdje su se nalazili njihovi (kraljevski) grobovi.1 Iz pripovijedanja tzv. Popa Dukljanina doznaje se da je Vojislav bio sahranjen u crkvi Sv. Andrije u Prapratnoj. Iako je kult Sv. Andrije bio u to doba dosta rijedak mogao je to biti dobar razlog da se pokua ui u trag jednom moda vanom otkriu.2 Desilo se tako da se za period Vojislavljevia u Crnoj Gori moe vezati svega nekoliko spomenika kao to je Martinika gradina Sv. ore u Podgorici (restaurirana) Sv. Toma u Kutima (sauvan dio osnove), a najvjerovatnije i crkvica Sv. Ilije u Dobroti.3 Utoliko veu naunu panju privlai jedan rijetko zanimljiv spomenik crkva Sv. Mihaila (hrv. Sv. Mihajlo) kod Stona zadubina dukljanskog kralja Mihaila kako po svojoj arhitekturi i kamenoj dekoraciji tako i jo vie po ouvanim freskama meu kojima posebno mjesto pripada liku kraljaktitora sa modelom crkve u ruci. Crkva se nalazi na jednom breuljku, koji narod zove Gorica, ili Sveti Mihajlo, udaljenom nekoliko kilometara od utvrenog gradia Stona (antikog Stagnuma). Sudei po kupastoj konguraciji breuljka kao i po grubo obraenim velikim kamenim blokovima koji se tu i tamo naziru na njegovim padinama, reklo bi se da je tu nekada postajala omanja gradina. Meutim kulturni sloj na tom mjestu sa sigurnou se moe pratiti tek od 11. vijeka. Spomenik je na sebe skrenuo posebnu panju sredinom 20. vijeka kada je u jednom grobu ispred crkve pronaen u sekundarnoj upotrebi,
1 Uglavnom je usvojeno miljenje da je veina kraljeva Vojislavljevia sahranjena u SveSve tom Sru i Vakhu na lijevoj obali Bojane gdje se nalazila uvena benediktinska opatija. Da li se u samoj opatiji nalazila njihova funeralna crkva ili su pak u njenoj blizini sagradili sebi mauzolej ostalo je u granicama nagaanja. Rijeka Bojana potkopala je itavi lokalitet, tako da je od nekadanjih objekata vidljiv jo samo omanji zid, ali ni on nije iz doba Vojislavljevia ve iz faze opravke koju je izvela Jelena Kurtnejska i njezini sinovi Dragutin i Milutin. O ostacima Sv. Sergija i Vakha na Bojani do sada je najiscrpnije posao V. Kora Sv. Sergije (Sr) i Vakh na Bojani, Starinar XII Beograd 1961. 2 Ovdje navodimo da se jedna crkva posveena Sv. Andriji nalazi u crmnikom selu Dupilu, a da se nedaleko od nje nalazi mjesto Popratnica. Autor ovih redova u vie navrata pokuao je da zainteresuje nadlene slube kako bi se arheoloki istraio ovaj lokalitet ali su ta nastojanja do sada ostala bez rezultata. 3 Ta crkvica, smjetena na jednoj monolitnoj stijeni iznad samog mora, gotovo je u cjelosti sauvala prvobitni izgled. Prema rustinosti kojom je graena i rasporedu masa mogla bi biti izgraena krajem 11. ili u 12. vijeku i to vjerovatno kao memorijalni objekat. Up. R. Vujii Srednjovjekovna arhitektura i slikarstvo Crne Gore, Podgorica 2007 str. 6061.
456
O crkvi Sv. Mihaila u Stonu
nadvratnik crkve s natpisom na latinskom jeziku s pomenom izvjesnog MI(C)HAELUSa. Taj tekst koji sadri brojne ligature bio je predmet najrazliitijih interpretacija vie uglednih epigraara koji su se trudili da datiraju natpis i identikuju pomenutog Mihaila navodei da se radi o Arhanelu Mihailu knezu Mihailu Vieviu neidentikovanoj osobi s tim imenom ili, pak, o nekom dukljanskom vladaru te se konano ispravno dolo do zakljuka da se radi o kralju Mihailu.4
Natpis na crkvi Sv. Mihaila u Stonu Crkva je inae poput brojnih spomenika na ovim prostorima imala neobinu i turbulentnu prolost. Valja pomiljati da je crkva kada ju je izgradio kralj Mihailo zatim dao da se oslika njena itava unutranjost a on sam prikae na fresci kao njen ktitor bila u okviru nekog utvrenja ili pak u sklopu neke benediktinske opatije, s kojim redovnicima su Vojislavljevii imali veoma bliske odnose. Crkva je oito uivala posebni ugled i nakon to je Ston pripojen Rakoj dravi i postao centar pravoslavne humske
Natpis je pronaao Frano Vlai arheolog amater i o nalazu obavijestio naunu javnost u lanku Biljeke uz tri stonska spomenika, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 10, Split 1956 str. 96. Tu on ispravno dri da se radi o nekom vladaru a ne svecu jer nedostaje pridjev sanctus. Tu tezu preuzima i Lj. Karaman koji ide jo dalje smatrajui da se natpis odnosi na dukljanskog kralja Mihajla koji je vladao izmeu 1077. i 1081. godine. Up. Lj. Karaman O vremenu gradnje Sv. Mihovila u Stonu, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske IX br. 3 Zagreb 1960 str. 81. Meutim B. Gabrievi iznosi brojne dokaze da se radi o arhanelu Mihailu (u njegovom prevodu itavi tekst glasio bi: (Ja) arhaneo Mihovil hrabro odozgo sijeem i donosim mir svim Rimljanima (Objavljeno u Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku, LX za god. 1958 str. 9396). Njegovu interpretaciju preuzimaju jo neki naunici poput M. Vega (u: Glasniku Zemaljskog muzeja XIV Sarajevo 1959 str. 195). Konano zagonetni tekst najubjedljivije je razrijeio Jovan Kovaevi Marginalije uz probleme arheologije i umetnosti, Zbornik Fil. fakulteta (Spomenica Mihaila Dinia) knj. VIII Beograd 1964 str. 118. Tu on precizno ita latinski natpis kao: MI(C)HAELVS FORTITER (ET) SVPER PACIFICO C(I)V(ITATES) OM(NES) ROMANO(S) to u prevodu znai Mihailo snano smiruje i vlada nad svim rimskim gradovima. Ali sasvim neoekivano Kovaevi nastanak natpisa vezuje za 10. vijek mislei da se radi o knezu Mihailu Vieviu. Takvu dataciju argumentuje prije svega, pojavom romboidnog slova O. Meutim kako se pokazalo takav oblik slova O zadrao se vie vjekova jer su klesari teko izvodili okrugli izgled pojedinih grafema. S druge strane na otkrivenoj fresci u crkvi radi se o vladaru s kraljevskom krunom to automatski negira Kovaevievu tvrdnju.
4
457
Rajko VUJII
episkopije. O tome govori i injenica to je mnogo kasnije nakon ukidanja te eparhije i njenog prenoenja u Bijelo Polje 1255. godine5 ktitorska kompozicija kralja Mihaila veoma slino interpretirana samo to ovog puta bjelopoljsku crkvu Sv. Petra, kao svoj legat, prinosi zahumski knez Miroslav. U 18. vijeku tada ve zacijelo oronula crkvica ulazi u sastav samostana dominikanki. One je tom prilikom preureuju rue zapadnu fasadu i na tom dijelu podiu novu baroknu crkvu. U takvom stanju doekala je Drugi svjetski rat. Zbog strateke vanosti poloaja njemaki vojnici utvrdili su vrh breuljka i pored cementnih bunkera upotrijebili materijal sa starijih objekata. Savezniki avioni bombardovali su postojee utvrenje, pored ostalog sasvim poruili barokni dio crkve, ali je stari preromaniki dio igrom sluaja ostao poteen razaranja. ezdesetih godina 20. vijeka Konzervatorski zavod za Dalmaciju izvrio je obimne restauratorsko-konzervatorske radove na crkvi pri emu je ona izuzev zapadne fasade dobila priblino prvobitni izgled. Tom prilikom je do crkve osnovan mali lapidarijum u koji su, pored pomenutog natpisa, smjeteni sitni nalazi kamene dekoracije pojedinih arhitektonskih djelova, ostaci ciborijuma, oltarne pregrade i ulomci s euharistinim simbolima.6 U arhitektonskom smislu crk va pripada dosta estim primjercima tipa jednobrodnih kupolnih crkava preromanikog perioda sa razuenim Sv. Mihailo u Stonu, vanjskim i unutranjim zidnim plopogled sa jugoistone strane hama. Da je prvobitno imala kupolu nad centralnim dijelom, poput one na crkvi Sv. Petra u Priku kod Omia i Sv. ora u Podgorici vidi se to na modelu koji ktitor dri u ruci. Uza
R. Ljubinkovi Humsko eparhijsko vlastelinstvo i crkva sv. Petra u Bijelom Polju, Starinar 1958/59; Crte ktitorske kompozicije kneza Miroslava donosi Dragan Nagorni u: Die Kirche Sv. Petar in Bijelo Polje, Miscellanea Byzantina Monacensia 23 Muenchen 1978 Abb. 381. 6 O kamenoj dekoraciji iz Stona i komparativnim vezama sa skulpturom dubrovakog popo druja i Boke Kotorske pisala je Jovanka Maksimovi u: Istorija Crne Gore, 2/1 Titograd 1970 str. 201 et passim.
5
458
zapadnu fasadu podizao se kvadratni zvonik sa etvorovodnim krovnim zavretkom. Njegovi tragovi uoeni su u supstrukturi kasnije barokne crkve u vidu prvobitne proprate na kojoj se uzdizao zvonik. Kako je taj dosta prostrani zvonik zaklanjao vei dio zapadne fasade to se ona nakon njegovog uklanjanja, pojavila u veoma skromnom izgledu. Osim jednostavnog portala i omanjeg rasteretnog luka oko njega, najvjerovatnije nije bilo drugih stilskih detalja koji bi inae bili nevidljivi dok se zvonik nalazio uz nju to se kao injenica ispotovalo rekonstrukcijom same fasade. Crkva ima naglaenu vertikalnu vizuru. Time se, s jedne strane, nadoknadila njena skromna prostorna dimenzija u tlocrtu a s druge strane eljelo se naglasiti njeno posebno znaenje kao kraljeve crkve koja vie strijemi k nebu nego svakidanjoj prizemnosti. Taj vertikalizam, kako s vanjske, tako i s unutranje strane oivljen je lezenima s polukrunim zavrecima. Na taj nain ostvarena je ritmika s prostornim i svjetlosnim efektima. Na bonim zidovima u unutranjosti rasporeene su lezene s pojasnicama ali i vie plitkih i dubokih nia koje su zacijelo znatno oteavale posao freskisti koji je nastojao da itav protor povee u jedan ikonografski korpus.
Osnova crkve Sv. Mihaila (Mihajla) u Stonu Treba naglasiti da se slikar nije u svim detaljima pridrao modela crkve koji prinosi kraljktitor. On na primjer prikazuje polukrunu apsidu iako je taj dio crkve u stvari bio samo iznutra polukruan dok je 459
Rajko VUJII
spolja imao kvadratnu formu. Rjeenje za takav slikarev postupak valja traiti ne samo u likovnom nego i simbolinom znaenju. Naime spoljanji kvadratni oblik apside bio bi na modelu gotovo nevidljiv, sasvim bi se utopio u vanjski korpus crkve. Kao ueni teolog majstor je bez Osnova crkve Sv. Tome u sumnje, znao simbolinu vrijednost Kutima kod Herceg Novog apside koja uz kupolu spada u najsakralniji dio hrianskog hranajsakralniji hra ma koji je jo od ranog hrianstva bio polukruan dok se u njenoj unutranjosti nalazila biskupska katedra, svetenika subselija a nerijetko i sarkofag sa svetiteljskim motima. Zato je on sasvim racionalno ispraispra ispraOsnova crkve Sv. Petra vio arhitektu i apsidi dao polukru polukru u Priku kod Omia nu vanjsku formu. Dok se crkva Sv. Mihaila po svojim arhitektonskim i dekorativnim elementima sasvim uklapa u preromaniku skupinu junodalmatinskih i crnogorskih (tada dukljansko-zetskih) spomenika 11. vijeka, dotle je njeno freskoslikarstvo jedna sasvim nova i neoekivana pojava na ovim prostorima. Iako zvanino na teritoriji vizantijske teme Dalmacije sa centrom u Zadru stonske freske imaju sasvim drugaiju provenijenciju. Nakon to je kralj Mihailo sedamdesetih godina 11. vijeka zavrio radove na svojoj crkvi traen je slikar koji bi kroz freskodekoraciju ukrasio njenu unutranjost. ini se da taj posao nije bio sasvim lak. Freskotehnika nakon opteg procvata mozaike tehnike na vizantijskom i zapadnom podruju bila je veoma zanemarena a esto i zaboravljena. Pionirski posao u freskopisu povjeren je po svemu sudei nekom benediktinskom slikaru koji je boravio u srednjoj ili junoj Italiji ili je to je vjerovatnije ve djelovao u skriptorijumu neke opatije na istonoj obali Jadrana.7 Da se na zidovima stonske crkve ispod krenog namaza nalaze freske otkriveno je u treoj deceniji prolog vijeka. Nakon preliminarnog
Ovo se moe zakljuiti pratei analizu stonskih fresaka. Njihov autor je dobar crta to ukazuje da je bio aktivan u nekom benediktinskom skriptorijumu koji se izraava linearno a ne slikarskoprostorno. On se uopte ili sa strahom uputa u koloristike valere to ukazuje da je prije svega bio ilustrator a ne slikar monumentalnih scena.
7
460
ienja zidnih ploha koje sreom nijesu bile oteene udarcima kesera kao to je bio sluaj sa mnogim drugim spomenicima dio tada otkrivenih fresaka akribino je opisao Lj. Karaman i dao njihovu osnovnu ikonografsku analizu.8 Nakon to su 1960. g. sve preostale freske otkrivene i konzervirane od strane Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju, detaljno ih je prouio C. Fiskovi i priloio k tome fotograje koje predstavljaju dragocjene dokumente poto su neki tada vidljivi slikani djelovi u meuvremenu propali.9 Stonsko slikarstvo spada meu najranije freske na istonojadranskoj obali, te kao svojevrsni unikum predstavlja jo uvijek izazov za nauku, ostavljajui mjesta za razliita tumaenja i zagonetnosti posebno o njegovom ishoditu. Meutim mi emo ovdje usmjeriti panju samo na neke njegove najkarakteristinije crte. Svakako da tu, prije svega, spada lik ktitora za kojega se sa sigurnou zna da se radi o kralju Mihailu. Kralj-donator je naslikan u prvoj nii na sjevernom zidu do ulaznih vrata. Tijelo mu je predstavljeno u prolu a glava u tri etvrtine prola. Slikarski gledano to je najloginija poza, jer tako dolazi do izraza dostojanstvena odeda u svim njenim elementima, a liku se daju portretne karakteristike. Kralj je prikazan u muevnom dobu s riom bradom brkovima i dugom kosom. Vrat mu je snaan i izduen. Energian pogled uzdignute obrvice i blago povijeni orlovski nos nedvojbeno ukazuju na Ktitorska kompozicija sa kraljem Mihailom Ston oko 1075. izvjesne realistine portretne crte.
Lj. Karaman Crkvica sv. Mihaila kod Stona, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, n. s. XV Zagreb 1928 str. 81116. Isti autor se jo u par navrata vraao na problem stonske crkve i njenih fresaka; id. Deux portraits des souverains yougoslaves sur les monuments dalmates du Haut Moyen age, Byzantion IV ParisLiege 1929 pp. 321336; id. O vremenu gradnje Svetog Mihovila u Stonu, Vjesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, IX, 3, Zagreb 1960 str. 81. 9 C. Fiskovi Ranoromanike freske u Stonu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 12 Split 1960 str. 3349 i sl. 111.
8
461
Rajko VUJII
Kralj nosi tamnocrveni plat s mreastim utim i plavim ukrasima koji mada vrlo gracizirani treba da predstavljaju drago kamenje i potenciraju rasko tog dijela reprezentativne odjede. Plat je na prsima zakopan okruglom agrafom kako je to bio obiaj u sveanoj nonji srednjega vijeka, a i kasnije. Ispod plata je kratka tunika svijetloplave boje s gusto izvedenim naborima koji u odnosu na teak plat djeluju vrlo mekano i njeno. Ona se donjim rubom kao i na narukvicama zavrava crvenom bordurom ukraenom biserima. Kralj na glavi nosi crvenu krunu u ijem centru su tri tirkizna dragulja. Kruna se zavrava sa tri jedva vidljiva krsta, dok njenom itavom ivicom do uhobrana tee friz bisernih ukrasa. Ovakav tip krune na prvi pogled prilino neobian ima svoje analogije kod zapadnih dinasta srednjeg vijeka prije svega Francuske ali i nekim bliim primjerima poput reljefa sa hrvatskim kraljem na splitskoj krstionici.10 Interesantan je jo jedan detalj u kraljevoj odjei. On je naime prikazan kako na nogama ima samo arape sa romboidnim mreastim ukrasima. Zbog ega je slikar tako skromno obuo jednog uglednog dinasta, a mogao je postupiti sasvim drugaije mislimo da se radi ne samo o originalnom slikarevom razmiljanju ve i o njegovoj visokoj teolokoj naobrazbi. Naime, sam prizor da ktitor preko svog posrednika predaje Hristu crkvu koju je izgradio svojim sredstvima predstavlja ve po sebi jedan sveti in. Nadalje samo pribliavanje Hristu mada se to direktno ne dogaa znai za ktitora da se on nalazi na svetom tlu gdje bi se neka sveanija obua poput izama s mamuzama i sl. mogla tumaiti kao izraz hrianske neskromnosti.11 Kralj svoju zadubinu dri dosta visoko u ravni glave predajui je svom sada nevidljivom posredniku. Pri tome pogled ne upuuje direktno liku koji prihvata njegov dar a to je bez sumnje Arhanel Mihailo nego ga vie usmjerava adorantima koju e tu scenu posmatrati. O samom modelu crkve ve je bilo govora kada smo raspravljali o arhitekturi. Zapadna fasada crkve kako smo vidjeli bila je sruena a time unitene i freske koje su se na njoj nalazile. No neki pokazatelji pomau nam da se i to donekle odgonetne. Naime, iznad kralja-ktitora, pored nekoliko
M. Abrami, Jedan doprinos k pitanju oblika hrvatske krune, iiev zbornik Zagreb 1929 str. 212; Sv. Radoji Portreti srpskih vladara u srednjem veku, Skopje 1934 str. 11. 11 Za ovakvo razmiljanje nijesmo nali oslonca u poznatoj nam literaturi te ga zbog toga treba shvatiti kao naunu hipotezu. Uzgredno da napomenemo da primjera radi ktitori manastira Duljevo u Patroviima Stefan Deanski i Duan u ktitorskoj kompoziciji imaju na nogama izme sa mamuzama to svakako nije izuzetak. O tome up. D. Vojvodi Srpski vladarski portreti u manastiru Duljevo, Zograf 29 Beograd 1902/03 str. 143160.
10
462
gura koje se ne mogu identikovati sauvan je jedan zapravo samo rubni, detalj kompozicije koja je dominirala zapadnim zidom. Radi se o ovjeku koji gura u pakao nagog grenika u lancima. To je dovoljan dokaz da je na zapadnom zidu bila prikazana upravo scena Stranoga suda. U njoj je, naravno, Hristos, glavni lik, ali vanu ulogu ima i Arhanel Mihailo kao mjera dua i osoba koja suodluuje da li e grenik poi s desne ili lijeve Hristove strane. To nas, zapravo pribliava zakljuku kome kralj-ktitor predaje crkvu da bi dospjela do Hrista. Bez sumnje se radi o Arhanelu Mihailu imenjaku ktitora i veoma popularnom svetitelju posebno meu benediktincima ije Ktitorska kompozicija s poetka 14. v. je svetite na Monte Garganu imalo Knez Miroslav predaje crkvu apostolu znaajan uticaj da taj red postane je- Petru, Bijelo Polje, crkva Sv. Petra dan od vodeih vjerskih prosvjetnih (rekonstrukcija prema M. Nagornom) i kulturnih podsticaja na istonojadranskoj obali i njenom zaleu. Na ostalim djelovima zidnih ploha uoavaju se detalji svetitelja (to se moe zakljuiti po oreolima djelimino ili u cjelosti sauvanim). Zbog prirode ovog prikaza na tome se neemo zadravati. Od likova koji su raspoznatljivi zanimljivo je pomenuti jevanelistu Ivana koji je smjeten u gornjoj zoni sjevernog zida a koji je identikovan na osnovu svog simbola orla koji je djelimino sauvan. Bez sumnje su se na druge tri strane nalazili i drugi jevanelisti Marko Matej i Luka. Oni se u principu slikaju u pandativima ispod kupole to je znaajan dokaz da je stonska crkva prvobitno uistinu imala kupolu, odnosno kube, kako je to prikazano na ktitorskom modelu. Ovdje valja pomenuti neke likove koji svojim izgledom i slikarskim rjeenjem zavreuju posebnu panju. To se prije svega odnosi na Sv. ora (Juraja) naslikanog na donjoj zoni junoga zida. On uz ktitorov portret spada u najbolje ostvarenje anonimnog slikara. Impresivni izgled tog sv. ratnika s maem u desnoj ruci i titom u lijevoj prirodno razbaruene kose 463
Rajko VUJII
Sv. ore (Sv. Juraj detalj) freska u Stonu
Sv. Jovan Krstitelj freska u Stonu (detalj)

12
neobino krupnih oiju sa naglaenim podonjacima djeluje snano i gotovo zastraujue prepoznatljivo. Tu je i portret Sv. Jovana Krstitelja, mnogo mirniji, gotovo krotkog izgleda kakvog ga nijesmo navikli doivljavati. Poseban kuriozitet stonskog slikarstva predstavlja kompozicija impostirana na istonom apsidalnom, dijelu. Tu je, u sredinjoj nii naslikano stablo (spoznanja dobra i zla) uz koje, s obje strane, stoje nagi Adam i Eva. Taj za 11. vijek neobino naturalistiki prikazan Istoni grijeh u kome se kako se rijetko injelo, ne skriva golotinja aktera, pobudio je znatielju naune javnosti. Ne toliko zbog izgleda same scene, koliko zbog njene impostacije gdje se najmanje moe vezati za tu scenu. Jer oltarni dio je kao najsakralniji rezervisan za liturgijske i novozavjetne, a ne za starozavjetne scene.12 Traganje za uzorima na koje se ugledao stonski slikar, kako u likovnom tako u ikonografskom dijelu, traje maltene od njegovog otkria. Ipak njihovo benediktinsko porijeklo je oigledno. V. uri ispravno zakljuuje da one ne pripadaju vizantijskom umjetnikom jeziku ve da se oslanjaju na benediktinsko slikarstvo okoline Rima, poput onih u Kastel Sant Elia.13 P. Mijovi ga doim indirektno vezuje za vizantij-
O sceni Prvog grijeha u Stonu naopirnije je raspravljao R. Ljubinkovi Predstava Prvog greha u apsidalnoj konhi u crkvi svetog Mihajla kod Stona, Zbornik Narodnog muzeja IV Beograd 1964 str. 223229. 13 V. uri Vizantijske freske u Jugoslaviji, Beograd 1974 str. 26 i napomena br. 23.
464
sku umjetnost, ali za onaj talas koji se u vrijeme Komnina, od Nereza i Kurbinova u Makedoniji u 11. i 12. vijeku brzo irio Italijom izmeu Otranta i Napuizmeu Napu lja Rima i Foe (...) a dospio je i u junu Francusku i u Kataloniju.14 Isti autor sklon je da lociranje Prvog grijeha u apsidi crkve treba povezati sa itanjem liturgijskih tekstova sa posebno pisanim i ilustrovanim rotulusima, zvanim Exultetima u emu se slae s teorijom R. Ljubinkovia.15 Za stonskog majstora ne bi se moglo rei da je bio slikarski pretjerano obdaren ali mu se ne moe osporiti originalnost u nainu razmiljanja i nekim rjeenjima za koje se moe tvrditi da predstavljaju pionirske pothvate u ranom romanikom slikarstvu na ovim prostorima. Rustikalnost njegovog djela kako u crteu tako i u slikarskom Nepoznata svetica, postupku oigledna je. S dovoljno sifreska u Stonu (detalj) gurnosti moe se zakljuiti da je pripadao benediktinskom redu, te da je najvjerovatnije, prije dolaska u Ston, radio u nekom skriptoriju, gdje se upoznao s iluminacijama rukopisnih kodeksa neophodnih za tadanje bogosluenje a najvjerovatnije i uestvovao u njihovoj izradi. Bez sumnje je poznavao freskoslikarstvo benediktinskog kruga posebno onog na tlu Italije mada se ne moe iskljuiti mogunost da je vodio porijeklo iz naih krajeva. Stanuvi moda prvi put ispred bijelih zidova koje je trebalo ispuniti freskama pokazao je ne samo hrabrost nego i zavidnu domiljatost. Jer nemirne unutranje povrine stonske crkve veoma razuene i ralanjene pilastrima i niama nijesu davale mogunost da slikar po njima razmahne svoje ideje. Zbog toga je ano razmahne anonimni stonski slikar jedva naao prostor za dvije kompozicije (Prvi grijeh na istonom dijelu i Strani sud na zapadnom zidu oko ulaznih vrata) dok je nie i uzane pilastre iskoristio za pojedinane ili uparene svetitelje
14 15
P. Mijovi Romansko zidno slikarstvo, u: Istorija Crne Gore 2/1 Titograd 1970 str. 224. Up. napomenu 12.
465
Rajko VUJII
i jednu istorijsku kompoziciju. Valja primijetiti da je na majstor sasvim uspjeno rijeio slikarske i ikonografske probleme pred kojima se naao. Jakim konturiranjem sa snanim tamnim linijama on naglaava crte svojih likova, da bi, zatim, sitnim detaljima ispunjavao preostali prostor, to sve aplicira na dvobojnu plavozelenu poleinu. Posebno impresionira raznolikost kojom slikar tretira pojedine likove. Snani vratovi krupne oi s naglaenim podonjacima i asimetrino oblikovanim vjeama kosmati djelovi kod svih svetitelja drugaije su i individualno rjeavani te niz drugih detalja ukazuju na osobenu individualnost i umjetniku prirodu. Da bi postigao plastinost likova slikar pribjegava rasvjetljavanju i plastinim efektima pomou svijetlih linija. Te bijele limeggiature zamjenjuju ilulimeggiature ilu ziju plastinosti mada na momente djeluju spontano postavljene i rustino izvedene. One u svakom sluaju daju stonskom slikarstvu posebnu dra. Savremeni posmatra moe stonskom slikaru nai brojne zamjerke. Tako na primjer inkarnati likova djeluju vrlo gracizirano bez uobiajenog modeliranja volumena. Zbog toga na momenat djeluju suvie rustino i ak karikaturalno. Meutim pri tom treba imati u vidu da se radi o dalekom 11. vijeku kada je antika ljepota bila ve odavno zaboravljena a nova renesansna uslijedie tek za tri vijeka. To je ujedno vrijeme ikonografske topograje tj. pravila po kojem religiozne scene jo nijesu dobile ustaljeno mjesto u okviru freskoslikarstva. Taj je problem stonski majstor morao sam da realizuje. injenica je da je to uinio vrlo originalno. Vjernik koji ulazi u crkvu prolazi kroz vrata, koja su se u principu otvarala slijeva nadesno (u smjeru kazaljke na satu). Kad se vrata otvore, svjetlost koja kroz njih prolazi, osvjetljava udubljenu niu na sjevernom zidu, gdje se nalazi ktitorska kompozicija, a do koje je jedva dopirala difuzna svjetlost kroz prozor junog lateralnog zida. Nakon to se adorant upozna s linou Portret kralja Mihaila koja je izgradila crkvu, njegova paiz ktitorske kompozicije nja usmjerava se ka mjestu gdje se 466
odvija glavni dio bogosluenja a to je istoni apsidalni dio crkve. Tu se on vjernik susree sa scenom Prvog (Istonog) grijeha to ga treba navesti na problem i razmiljanje o svom pragrijehu. Konano pri izlasku vjernik e ugledati scenu Stranog (Posljednjeg) suda kao vjeitu opomenu za spas svoje due. Ova naa intuitivna razmiljanja o namjeri stonskog majstora, sa naunog stanovita djeluju za sada tek kao hipoteza ali vjerujemo da su dovoljno sugestivna i empirijski ubjedljiva.
Rajko VUJII ON ST. MIHAILO'S CHURCH IN STON Since the traces from the earliest periods of Montenegrin cultural past are very rare St. Mihailos church in Ston the pious endowment of Mihailo the King of Doclea presents a precious heritage from this epoch in terms of its architecture decorations and preserved frescoes. The author shows that church in terms of its architecture belongs to a type of onenave cupola churches of the SouthDalmatian and Montenegrin monuments from the Preromanic period. In terms of frescopainting the church is an extraordinary monument. Based on the frescoes it is assumed that the author of the frescoes was a Benedictine monk residing in middle or south Italy or working in a scriptorium somewhere along the eastern coast of the Adriatic Sea. Among preserved frescoes some of the most famous ones are King Mihailo Vojislavljevis portrait and the frescoes of St. John the Baptist St. George St. John the Evangelist as well as the compositions of the First Sin and the Last Judgement. Key words: Ston, St. Mihailos Church, King Mihailo, Preromanic architecture, the First Sin, the Last Judgement
467
PORTRETI
Adnan IRGI (Podgorica) Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi
UDK: 811.163.41373.2(497.16)
RADOSLAV ROTKOVI KAO JEZIKOSLOVAC

Autor daje osvrt na jezikoslovni rad jednoga od utemeljivaa montenegristike Radoslava Rotkovia. Rotkovi se ogledao u raznim naunim oblastima ponajvie kao istoriar knjievnosti a njegov jezikoslovni rad esto je zapostavljan uprkos tome to se crnogorskim jezikom ve decenijama bavi.
Kljune rijei: crnogorski jezik, onomastika, prikazanja, jezikoslovlje
Radoslav Rotkovi je sigurno jedna od najkrupnijih i najosobenijih gura koja se javila meu prouavaocima i armatorima crnogorske kulture u najirem smislu te rijei jo od prvih poslijeratnih godina pa do naih dana. U crnogorskoj periodici javio se prije vie od 60 godina (1948) i od tada djelovao na razne naine: kao publicist koji je redovno pratio dogaaje na crnogorskoj kulturnoj sceni kao lmski kritiar kao enciklopedist kao knjievni kritiar kao istoriar knjievnosti kao knjievnik kao istoriar crnogorske drame i pozorita kao drutveni kritiar kao istoriograf kao kulturolog, kao poslanik u Crnogorskoj skuptini. No od svega toga najmanje je poznat njegov jezikoslovni rad. Radoslav Rotkovi roen je 30. maja 1928. godine u Mojdeu kod Herceg Novoga e je stekao osnovno obrazovanje a gimnaziju je zavrio u Kotoru. Diplomirao je na Filozofskome fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1953 a u Beogradu je zavrio i Fakultet politikih nauka 1974. godine. Doktorsku tezu Bokokotorska crkvena prikazanja (XVIIXVIII stoljee) odbranio je 1979. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Rotkovi je radni vijek zapoeo kao urednik rubrike za kulturu u Pobjedi (19541959); bio je umjetniki direktor Lovenlma (19591965); glavni urednik TV Titograd (19661980); nauni radnik u Crnogorskoj 471
Adnan IRGI
akademiji nauka i umjetnosti (19801981); rukovodilac Odjeljenja za drutvene nauke Leksikografskog zavoda Crne Gore (odakle je penzionisan 1988. godine). Visoko zvanje naunog savjetnika dobio je 1984. Posebno je znaajno to je kao poliglota prevodio i prireivao djela starih crnogorskih pisaca iz Boke Ljudevita Paskovia Ivana B. Bolice ora Bizantija Ivana Antuna Nenadia naroito to je priredio djela Krsta Ivanovia Stefana Zanovia i Stefana Mitrova Ljubie. Bio je lan (do 1989) i vie puta predednik ili sekretar Udruenja knjievnika Crne Gore lan Jugoslovenskog nacionalnog komiteta za Enciklopediju evropske kulture ranoga srednjeg vijeka lan Redakcije za Crnogorsku enciklopediju DANU i sl. lan je Crnogorskoga PEN centra Matice crnogorske Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (e je pred ednik Odjeljenja drutvenih nauka) Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi. Dobitnik je: Ordena rada sa zlatnim vivi jencem (1984); Nagrade osloboenja Titograda (1966); nagrada za TV reportae na Festivalu u Portorou: Nagrade za ekologiju (1974); Nagrade Udruenja knjievnika Crne Gore za najbolju knjigu u 1976. godini (knjiga Crnogorsko knjievno nasljee); Vijenca Petrovia priznanje DANU za izuzetne zasluge u armaciji crnogorske (dukljanske) nauke i kulture (2002). I pored svega toga ni Rotkovi kao ni mnogi zasluni crnogorski kulturni i nauni poslenici prije njega nije do danas poluio zaslueno najvie crnogorsko priznanje Trinaestojulsku nagradu.1 Rotkovi je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao slavistiku pa je logino to se time bavi vie decenija. I pozamaan dio njegove doktorske disertacije2 obuhvatio je jeziku analizu bokokotorskih prikazanja s posebnim osvrtom na jezik Nenadieva Prikazanja muke Jezusove.3 Budui da se kako sm kae jezikom bokekih prikazanja niko nije bavio Rotkovi je u analizi obuhvatio samo vanije jezike osobine koje su tipine za djela koja pripadaju tome knjievnom anru. Koristei se uglavnom deskriptivnim i komparativnim metodom obradio je graju pravopis akcenatske znake u jeziku prikazanja, konsonantske grupe, zamjenu jata,
1 Biografske podatke o Radoslavu Rotkoviu preuzeli smo iz: Lipovina Ljiljana. Radoslav Rotkovi bio-bibliografija, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2009 a neke biografske podatke dao nam je i sm autor. 2 Rotkovi Radoslav. Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja (Prilog istoriji drame XVII i XVIII vijeka) Crnogorsko narodno pozorite Podgorica 2000. 3 Isto str. 168228. Ovaj dio Rotkovi je izmijenio i dopunio pa je objavljen na elnom mjestu u asopisu Lingua Montenegrina br. 4 Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009. Za ovu priliku koriena je ta dopunjena varijanta.
472
Radoslav Rotkovi kao jezikoslovac
padeni sistem glasovne alternacije Nenadiev pogled na jezik i pravopis, odnos jezika prikazanja prema dijalekatskoj osnovi njihovih pisaca i prepisivaa odnos toga jezika prema starijemu jezikome nasljeu i hrvatskome i crnogorskom razliite uticaje na jezik Ivana Antuna Nenadia neke tipine sintaksike osobine i sl. I na osnovu te relativno kratke jezike analize evidentna je Rotkovieva upuenost kako u bokeke i uopte crnogorske jezike i kulturne prilike tako i u prilike na irem prostoru kao npr. kad se kritiki osvre na literaturu u kojoj se nabrajaju rijei poput smjernost, svetlost, izbavljenje, izvrenje, poznanje, pokajanje, pokazanje, neposluanje, prigotovljenje, priznanje, utvrenje, posluanje, pomirenje, ponienje koje je Vuk Karadi naveo kao nove odnosno za koje se kae (M. Popovi) da su postojale i u starijim tekstovima naim prije Vuka, a koje Rotkovi nalazi u nepravedno zapostavljenom Stulijevu rjeniku (Rjecsosloxje, Dubrovnik 1806). Iako su prikazanja koja je analizirao pisana latinicom, on ne odbacuje mogunost njihovih starijih glagoljskih verzija. Pozivajui se na literaturu i zabiljeke iz starijih perioda poput Medakovieve biljeke da je Njego u Crkvi Sv. ora i Gospi od krpjela zatekao fratra koji je teno i bez muke itao glagoljicu Rotkovi tvrdi da je glagoljska pismenost u Crnoj Gori makar kao raritet trajala mnogo due nego se obino misli pa su tako i prikazanja o kojima je rije mogla nastati sa starijega glagoljskog predloka takoe s crnogorskoga terena.4 Takoe uzima u obzir i mogunost da su ona s glagoljice na latinicu prenijeta na hrvatskome prostoru a zatim opet prepisana i jeziki adaptirana na Crnogorskom primorju. Potvrde za to nalazi kako u nekim akavskim jezikim osobinama koje se nedosljedno javljaju u pojedinim prikazanjima tako i u odlikama graje kao to je npr. izostavljanje j koje objanjava nepostojanjem toga grafema u glagoljici pa je tako transliteracijom moglo izostati i u latinikom tekstu. Rotkovi je u ovoj studiji pokazao i upuenost u crnogorsku dijalektologiju i u osobine jezika naih starijih pisaca naroito Petrovia u prvome redu vladike Danila. On vri komparativnu analizu jezika prikazanja s osobinama crnogorskih i hrvatskih primorskih govora, a posebno je znaajno poreenje s jezikom vladike Danila jer se govor njegovih Njegua nalazi u neposrednom zaleu Boke u kojoj su nastali tekstovi koje
Crkva je naime slubeno zabranjivala glagoljicu kako se vidi i iz prie fratra iz Pera sta i toga su se drali njeni visoki predstavnici ali nii kler je upravo zbog toga uvao glagoljicu kao svoje pismo. Dodajmo da je Crkva slubeno zabranila i prikazanja (po drugi put na Tridentskom koncilu 15471549) pa su prikazanja ipak prepisivana i igrana. Vatikan ima registar s 2000 prikazanja u Italiji!
4
473
Adnan IRGI
Rotkovi analizira. Dosljedna upotreba npr. oblika nijesam, zavreni proces jekavskoga jotovanja tipini oblici nekih zamjenica uproen padeni sistem i sl. siguran je pokazatelj da ti tekstovi pripadaju crnogorskome jezikom i kulturnom korpusu. S druge strane neke za Crnu Goru atipine osobine poput izvjesnoga broja ikavizama i mnogo rjeih ekavizama Rotkovi ispravno vezuje za hrvatski dalmatinski prostor odakle se ova knjievna vrsta prenijela u Crnu Goru. On donosi popis ikavizama koji se u tim tekstovima pronalaze i zakljuuje da se uglavnom javljaju u protokolarnim izrazima (kao: pridragi, pripotovani, prislavni, prisvijetli) ili npr. ikavizam tilo koji objanjava preuzimanjem iz vrlo frekventne sintagme tilo Isusovo. Nedosljednu upotrebu toga ogranienog broja ikavizama ilustruje primjerima kao to je prisvijetli, u kojemu je osnova ijekavska, a preuzet je ikavski preks. Jo jedan argument mogao je vrsto poduprijeti tezu da su tekstovi o kojima je rije nastali odnosno prepisani na ijekavskome prostoru. To su dui nastavci zamjenikopridjevske promjene koje Rotkovi navodi kao tipine. Jer morfologija se vre odupire uticajima sa strane nego leksika. No primjeri jekavskoga jotovanja dovoljan su dokaz da se tekstovi o kojima je rije mogu smjestiti u crnogorski jeziki prostor. A to Rotkoviu nije promaklo kad je navodio primjere poput dje = e medjedje = meee, xudjeli = ueli; chjescitegl = eitelj tchjescit = eit uchjesciti = eiti uchjescim = ueim uchjehe = uehe i sl. Takoe raspravljajui o pojedinim osobinama jezika prikazanja Rotkovi je popo kazao upuenost u jeziko stanje starijih crnogorskih pisanih spomenika pa se kritiki osvre na literaturu koja nerijetko donosi pogrene podatke i zakljuke o tim osobinama. Tako npr. govorei o nalnom -ah u genitivu plurala ukazuje na pogrean stav da se taj nastavak ustalio tek u XVIII vijeku jer ga nalazi npr. i u pismima Skenderbega Crnojevia (po mnogih zemalh i stranah) ili u patrovskim ispravama iz balikoga perioda ili ak u Morakoj povelji iz 1242. godine. Konano govorei o razliitim uticajima na jezika Ivana Antuna Nenadia Radoslav Rotkovi je pokazao upuenost u jezike prilike na prilino irokom prostoru. On je izuavao uticaje dubrovakoga govora i dubrovakoga knjievnojezikog nasljea te uticaj istonohercegovakih govora (prema klasikaciji Asima Peca) zatim uticaj crnogorskih govora iz zalea prije svega katunskih i na kraju uticaj bokekoga knjievnojezikog nasljea s uticajem govora kojemu je Nenadi pripadao. Jezika analiza pokazala je nedvosmislen zakljuak da Nenadi primarno pripada crnogorskome jezikom korpusu i da je uticaj crnogorskih govora iz zalea 474
bio presudan kako na njega tako i na nae primorske govore. U tome su presudnu ulogu imale migracije stanovnitva iz Katunske Nahije u Boku. Slinost s istonohercegovakim govorima izrazitija je nego s dubrovakim ali jedino zbog toga to je rije o osobinama koje su istonohercegovakim govorima uglavnom zajednike s crnogorskim. Takoe tematika ovoga anra uticala je na visok nivo neslaganja s jezikom dubrovake literature naroito kad je u pitanju leksika jer je kako zakljuuje Rotkovi tematika Prikazanja muke Jezusove nalagala neto to je bilo sasvim suprotno ljubavnim uzdasima i tipinim sintagmama hrvatske ljubavne lirike toga perioda. Treba istai da je on sastavio rjenik Prikazanja muke Jezusove ali ga naalost nije objavio jer je oekivao da e se nai neko drugi ko bi objavio kompletan rjenik pisaca iz perioda koji su omeili Andrija Zmajevi i Ivan Antun Nenadi. Kad je u pitanju Rotkovievo bavljenje dijahronim jezikim pitanjima naroito najstarijim periodima crnogorskoga jezika posebnu panju privlae njegova onomastika ispitivanja objedinjena u monograji Odakle su doli preci Crnogoraca.5 Osobito je znaajno poglavlje Polapskopomorske i zetsko-pomorske onomastike paralele,6 u kojem donosi vie od 860 podudarnih toponima u Polablju i Crnoj Gori. Treba naglasiti da je Rotkovi pod jednu jedinicu podvodio sve toponime sa zajednikom osnovom ili iste toponime koji se javljaju na razliitom terenu u Crnoj Gori. Da je svaku pojedinu onomastiku paralelu oznaio kao posebnu jedinicu broj podudarnih identinih ili bliskih toponima na naemu i polapskome terenu iznosio bi i nekoliko hiljada jedinica. Ovome njegovu radu jo uvijek se nije pristupilo s dovoljno ozbiljnosti. Kao i veina drugih novosti u nauci i Rotkovieva teza o doseljavanju predaka Crnogoraca s polapskoga prostora zasnovana na jezikim paralelama nerijetko je olako bagatelisana od strane tradicionalista, koji su svoje argumente nalazili u pozivu na stavove jezikoslovnih autoriteta ili u tvrdnji da veliki broj tih toponima ima opteslovenski karakter. No kako go rezultati ovih izuavanja te indeks onomastikih paralela crnogorskih i polapskih (od gotovo sto stranica) ne mogu itaoca ostaviti indiferentnim. Naroito zbog toga to je Rotkovi poao od ispravne sugestije Radoslava Katiia: Potrebno je utvrditi podudarnu raspodjelu vie onomastikih objekata i to od tolikoga broja da vjerojatnost sluajne podudarnosti bude to manja.7 I zbilja, broj uzoraka koje je uzeo
Rotkovi Radoslav. Odakle su doli preci Crnogoraca MontEdit Podgorica 20002. Prvo izdanje objavila je Matica crnogorska 1995. 6 Isto str. 71163. 7 Isto str. 71.
5
475
Adnan IRGI
u analizu i bibliografske jedinice koje su za ovu studiju konsultovane impozantni su. Kad je u pitanju polapska toponomastika, oslonio se na studije Njemca R. Trautmana koji je prouio toponomastiku grau s terena o kojemu je rije i obuhvatio rezultate do kojih su doli njegovi prethodnici do 1950. godine. Osim Trautmana polazite mu je bila monograja Hane Skalove (1965) koja je u svoju knjigu uvrstila i rezultate ostalih toponomastiara poslije 1950. godine te priloila i 32 mape e su locirani do tada poznati toponimi. Kad je u pitanju crnogorska toponimija Rotkovi istie poseban problem to do danas ne postoji crnogorski toponomastiki rjenik pa je zbog toga morao konsultovati brojnu literaturu: jezikoslovnu prije svega dijalektoloku A. Dogovi M. Peikan D. Petrovi J. Suboti D. upi D. Vujii M. Stani C. Stani M. Piurica J. Hadimejli R. Marojevi J. Grkovi P. Ivi V. P. Nikevi M. Pavlovi Z. Pavlovi A. Peco R. Radunovi A. Tomi itd. zatim brojne etnografske studije J. Erdeljanovi (podlovenska Crna Gora Kui Piperi i Bratonoii) S. Nakienovi (Boka) A. Jovievi (Skadarsko jezero Rijeka Nahija Plav Gusinje Polimlje Velika ekular Primorje Krajina Malesija Zeta Ljekopolje) O. Blagojevi (Piva) O. uriKozi (uma Povr Zupci) P. Rovinski (Crna Gora) M. Barjaktarovi (Rovca) M. Bolica (Skadarski sandakat) J. Dedijer (Bileke Rudine Hercegovina) M. S. Filipovi i Lj. Mievi (Popovo Polje) V. Kneevi (aranci) B. Lalevi i I. Proti (Vasojevii) A. Luburi (Drobnjaci) M. Lutovac (Bihor Korita Ibarski Kolain) A. Pejatovi (Polimlje i Potarje) P. Radusinovi (crnogorska naselja) P. obaji (Bjelopavlii Pjeivci Korjenii) S. Tomi (Drobnjak Banjani Piva) itd. a posebnu panju posvetio je kotorskim spomenicima Monumenta Catharensia, koje je u dva toma objavio Anton Mayer u Zagrebu (I 1951; II 1981) zborniku dokumenata Sazdanje Cetinja, koji je sm priredio te indeksu toponima koje je Boidar ekularac priloio u knjizi Dukljansko-zetske povelje (1987) i Imeniku geografskih naziva srednjovekovne Zete Gavra krivania (1959). Prije no je prijeao na uporednu analizu crnogorskih i polapskih toponima Rotkovi je ukazao na brojne manjkavosti krivanieva Imenika. U prvom redu rije je o selektivnom pristupu G. krivania prilikom publikovanja grae jer iako njegov imenik naslovom ukazuje na cjelokupan srednjovjekovni crnogorski prostor, u njemu nedostaje ogroman broj naziva. Tako npr. Rotkovi nalazi da je od 46 naziva koji se kod ekularca nalaze pod slovima A i B kod krivania obuhvaeno svega 6. Ako se uz to doda injenica da je i veliki broj povelja izgubljen a samim tim i mnotvo toponima ostalo nezabiljeeno postaje 476
jasno koliko je sloen bio proces kojem je Rotkovi pristupio prilikom pomenute uporedne analize. Ni ovom studijom ne zavrava se njegov rad na onomastici i povlaenju crnogorskopolapskih jezikih i onomastikih paralela. U radu Kako su rijeke Zeta i Cijevna dobile imena8 daje novi pogled na etimologiju tih naziva i vezuje ih takoe za polapski prostor. No konana rije e vjerovatno i tu, kao i u mnogim drugim etimolokim problemima, izostati jer je etimologija esto zbog nedostatka vrih dokaza najmanje egzaktan dio jezikoslovlja uopte. Radoslav Rotkovi je uestvovao na brojnim meunarodnim i domaim naunim skupovima koje su o crnogorskome jeziku ili crnogorskoj knjievnosti pokretale nacionalne crnogorske institucije za posljednje decenije XX i prvih godina XXI vijeka najee izvan dravne potpore i protivno stavovima zvaninoga jezikoslovlja u Crnoj Gori. Uz to je nerijetko bio i lan ureivakoga odbora kao kad su pitanju skupovi: Jezici kao kulturni identiteti na podruju bivega srpskohrvatskoga ili hrvatskosrpskoga jezika (Crnogorski PEN centar Cetinje 1998) Crnogorski jezik u novom ustavu Crne Gore (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje & Graanska partija Crne Gore Cetinje Podgorica 2004) Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2005) Vuk Karadi i Crnogorci (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje 2005) ivot i djelo akademika Vojislava P. Nikevia (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009 objavljeno u asopisu Lingua Montenegrina br. 3) itd. Posebno je znaajan njegov rad Ijekavica u onomastici kao crnogorski etniki i kulturni idenitet,9 na ijem poetku indirektno saznajemo razloge Rotkovieva bavljenja onomastikim ispitivanjima: Zemljopisni nazivi (toponimi) kao i nazivi plemena i naroda (etnonimi) ne samo da su edoci migracija kako je to ve u naslovu svojega rada napisao znameniti ruski slavista Trubaev (1974) ve su uz arheoloke nazive i jedini preostali izvori za prouavanje etnogeneze.10 Mnotvo ijekavskih toponima koje Rotkovi u ovome radu donosi (ukupno 132 ne raunajui razliite varijante istoga
Rotkovi Radoslav. Kako su rijeke Zeta i Cijevna dobile imena Lingua Montenegrina br. 2 Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2008 str. 97101. 9 Rotkovi Radoslav. Ijekavica u onomastici kao crnogorski etniki i kulturni identitet, Zbornik radova Jezici kao kulturni identiteti na podruju bivega srpskohrvatskoga ili hrvatskosrpskoga jezika, Crnogorski PEN centar Cetinje 1998 str.111124. 10 Isto, str 111.
8
477
Adnan IRGI
toponima) nepobitno ukazuju na invalidnost tradicionalistikih shvatanja o jatu kao fonemu koji se cijepao na razliite reflekse u razliitim periodima jezikoga razvoja. Ma kakav stav zauzeli prema Rotkovievoj argumentaciji o doseljavanju crnogorskih predaka objektivni prouavalac mora odbaciti tezu o ijekavizmu kao najnovijem refleksu tzv. glasa i fonema jat. I da nema popisa toponima koje Rotkovi ove donosi oblici koje on navodi poput na Lienju, u rieku iz Morake povelje (1242) stranac Bielinovich u mletakome prijevodu Baline povlje Praskvici (1413) Snienica, rieka, stiena, ovieh i sl. u povelji Ivana Crnojevia (1482) itd. nepobitno ukazuju da je ijekavica kao autohtono crnogorsko (i dubrovako) jeziko obiljeje morala biti mnogo starija i imati drukije porijeklo i razvoj nego to se to tradicionalno smatralo. Rotkovi ukazuje na uzroke takvih pogrenih shvatanja. Rije je o tome da su jezikoslovci redovno polazili od jezika knjige tj. od zajednikoga knjievnoga jezika odreenoga prostora koji nije odraavao realno govorno i jeziko stanje na tome terenu. Upravo su zbog toga nastajale npr. posebne nacionalne redakcije staroslovenskoga jezika. Potvrde za to nalazi npr. i u napomeni Vuka Karadia o velikim razlikama izmeu pojedinih prostorno bliskih bokekih govora npr. drukije se zborilo u Dobroti no u Kotoru drukije na Mulu no u kaljarima ili Pranju ali o tome na osnovu jezika literature ne bismo znali gotovo nita da nije bilo Vukove napomene. O tome svjedoe razlike izmeu jezika starije srpske knjievnosti i srpskih narodnih govora koje on navodi jer se pisci i prepisivai nijesu (ili po pravilu nijesu) pridravali osobina narodnoga jezika ve ustaljenoga konvencionalnoga jezika zasnovanoga na starocrkvenoslovenskoj pismenosti. Stoga i tradicionalno grajsko rjeenje za ije, je, i, e nije moglo znaiti nita osim zajedniko iz staroslovenskoga jezika preuzeto rjeenje za obiljeavanje razliitih glasovnih vrijednosti karakteristinih za razliiti prostor.11 A onda je za sve to Rotkovi potvrde naao u studijama Trautmana i Skalove koji su koristili svu do tada postojeu literaturu o problematici kojom su se bavili. A tamo je naao npr. sljedee ijekavske paralele: Bijela, Bjelava, Bezdjede, Bezmjerov, Bjelbog, Bjelica, Bjelina, Bjelozem, Bijeljany, Bijeljane, Brieskow, Brijestina, Briezani, Brijeghe, Djedite, Djeva, Djewitz, Diete, Dvie gore, Gnijezdiz, Gnjevomjer, Chljebov, Jarognjev, Kljetina, Liepousiennizha, Lijeska, Ljeskov, Mijel, Medirjeica, Nedjelica, Nemjer, Narijeje, Nevjer, Orjehov, Otsje, Parijez, Pijesky, Persjeky, Pjena, Podlijete, Porijeje, Predjely,
Vieti: Nikevi Vojislav P. Praizvor, prototip i praiskon izgovora slov(j)enskoga jata () u: Jezike i knjievne teme Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje 2006.
11
478
Perdjely, Presjeka, Prijenica, Priedoli, Primjeri, Rijeane, Riezani, Rijeka, Rjeica, Rjepin, Sjekyrica, Sjenica, Sjerava, Strijela, Strijelci, Strijely, Tjehotino, Tjeenovii, Tjeimjer, Trebjeane, Trijebkovo, Trijebel, Trijebina, Ustje, Utjehov, Vjetrica, Wieternick, Vorjen, Zabjel, Zarijeje, Zasjeka, Zvjerin, Zvjerov itd. A kad je u pitanju podudarnost nekih crnogorskih plemenskih naziva ne mogu se zaobii npr.: Bajice, Bandii, Barda, Bilea, Bjelice, Breine, Crmnica, Cetinje, Ceklin, Cuce, Dobrota, Gara, Gusinje, Grahovo, Humci, Hoti, Jezera, Katun, Kokoti, Krajna, Krivoije, Kui, Ljeani, Lastva, Luani, Ljubotinj, Maloii, Macavare, Mojkovac, Moraani, Murii, Njegui, Nudoljani, Ostrog, Podluje, Patrovii, Plavljani, Pjeivci, Podgorica, Prevlaka, Pluine, Rijeani, Rovca, Rudine, Rumija, Stanjevii, Trebjesa, Trebinje, Nevesinje, Velestovo itd. No u svakom sluaju ovaj je rad najznaajniji po tome to je Rotkovi ukazao na metodoloku pogreku ksiranja odreenih jezikih pojava za vrijeme u kojem su potvrene u pismu te zbog rasvjetljavanja pogrene tradicionalistike hipoteze o refleksima jata i zbog zakljuka da postoji puna fonoloka podudarnost polapsko-pomorskoga i zetsko-pomorskoga lingvistikoga areala.12U vezi s time treba pomenuti i Rotkoviev rad Pridjevske i zamjenike promjene, s posebnim osvrtom na duine,13 e ukazuje ne samo na neosnovanost normativne zabrane pojedinih crnogorskih oblika, u prvom redu duih oblika zamjenikopridjevske promjene ve i na primjerima pjesnikoga jezika iz starije i novije crnogorske knjievnosti pokazuje poetsku i izraajnu vrijednost tih nastavaka. Na primjerima iz pisanih spomenika, od Morake povelje (1242) do naih dana (u jeziku Matije Bekovia kao negatora crnogorskoga jezika) Rotkovi je pokazao opte prisustvo duih oblika zamjenikopridjevske promjene u crnogorskome jeziku a samim tim i pogrenost Believa ukidanja tih oblika (1929) iz standardnoga jezika u cilju njegove unikacije i asimilacije crnogorskoga jezika. injenica da ti oblici i dalje ive u narodnim govorima samo je jo jedna potvrda da ih ne bi trebalo svrstavati u arhaizme ili dijalektizme ve ih u aktuelnom procesu jezike standardizacije u Crnoj Gori proglasiti normativnim dubletno s ve ustaljenim kraim nastavcima.14
N. d. str. 121. Rotkovi Radoslav. Pridjevske i zamjenike promjene, s posebnim osvrtom na duine Zbornik radova Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje 2005 str. 141146. 14 irgi Adnan. Standardizacija crnogorskoga jezika, u knjizi Jeziki neprebol, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje 2007 str. 221.
12 13
479
Adnan IRGI
U eseju Crnogorski knjievni jezik i govori. Jezik pisca i govor lica15 Rotkovi je dao osvrt na odnos crnogorskih pisaca prema sopstvenome jeziku u razliitim periodima i drutvenoistorijskim okolnostima posebno kakav je odnos izmeu jezika naratora i likova knjievnoga djela. Tako navodi etiri razliite faze. Prva traje do Prvog svjetskog rata i u njoj je jezik naratora i likova gotovo podudaran. To je vrijeme u kojem se crnogorski jezik uglavnom spontano razvijao. No i u tome periodu bilo je raznih jezikih redaktura i prilagoavanja pa tako npr. navodi Medakovievo prepravljanje Njegoeva padenoga sistema (na Lovenu umj. Njegoevog na Loven). Druga faza traje izmeu dva svjetska rata kad je i ijekavica bila praktino zabranjena i kad je zvanina prosvjetna politika nastojala da nametne ekavicu kao jedini knjievni izgovor u ondanjoj dravi. Trea faza obiljeila je nekoliko poslijeratnih decenija kad je ijekavica potpuno legalizovana ali kad su i knjievni likovi iz naroda morali priati standardnim jezikom. Za primjer navodi likove seljaka iz Lalieve Lelejske gore koji govore: otjera, sjeme, gdje, negdje, ovdje, djevojka, sjutra i sl. etvrta faza nastaje u najnovije doba kad se crnogorski jezik poinje revitalizovati vie u djelima onih koji su se protiv njega zalagali ili se i dalje zalau nego u djelima samih pristalica ozvanienja crnogorskoga jezika. Tu kao pozitivan primjer istie djela Novaka Kilibarde ili Matije Bekovia koji pie crnogorskim jezikom iako ga negira. Kao nonsens Rotkovi navodi neke knjievnike kojima likovi iz Srbije Crne Gore i Hrvatske jednako zbore, samo to su u nekim djelima svi ekavci a u nekima svi ijekavci ime se ak i dijalektalni kolorit prenebregava pred nametima tzv. zajednike srpskohrvatske norme. Kao i mnogo druge i ove Rotkovi nije odolio da ne umetne i neku opasku koja nije u direktnoj vezi s temom na koju pie pa tako npr. istie kako Marko Miljanov u pismu Peku Pavloviu pominje i Nerona i Kaligulu i Solona i Atinu i Spartu i Bizmarka, kako je znao za Danteov Pakao, to nije u skladu s ustaljenom tezom o njegovu opismenjavanju u poznim godinama. A kao otar kritiar Rotkovi je iskoristio priliku da istakne i falsikovanje jezika naih starih pisaca koje je ponekad imalo i dravnu potporu pa kae: (...) u ediciji Knjievnost Crne Gore od XII do XIX vijeka, koju je zamislilo i realizovalo elebievo Ministarstvo kulture ekavski su prevedeni na savremeni jezik: ura Crnojevi Makarije od Crne Gore Boidar Vukovi Podgorianin
Rotkovi Radoslav. Crnogorski knjievni jezik i govori. Jezik pisca i govor lica Zbornik radova tokavski knjievni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika, Crnogorski PEN centar & Dukljanska akademija nauka i umjetnosti Podgorica 2004 str. 137142.
15
480
Pahomije od Rijeke, Marko Trebinjac, cetinjski episkop Romil, mitropolit zetski Gerasim Georgije jeromonah na Mineju Manastira Kosijereva (jedino Kosijerevo nije pretvoreno u Koserevo), i Avakum grijeni na Cetinju, pa naravno i Petar I Petrovi Njego! Sa ruskoga teksta elovjek je prevedeno u ovek, samo to nije ni ovek ni ovjek onaj koji je sve ovo zamislio!16 Nije izostavio da pomene ni neke savremene crnogorske pisce koji, pratei razne mode svojim seljacima guraju u usta ekvicu17 itd. Nekim savremenim jezikim i jezikoslovnim problemima bavio se Rotkovi i u radu Nema slov bez uslov,18 e je ukazao da je nepostojanje sopstvene nezavisne drave i jasno izgraene nacionalne politike osnovni problem koji se preprijeio ozvanienju i kodikaciji crnogorskoga jezika problem koji kontinuirano traje od 1918. godine. kolska lektira izvanjski ekavski nastavni kadar neprimjereni udbenici zabrana javne upotrebe crnogorskoga jezika neki su od inilaca koje je ove pomenuo da potkrijepi tvrdnju o asimilaciji crnogorskoga jezika, koja je od prosvjetnih vlasti u Crnoj Gori nerijetko imala i podrku. Slinim problemima bavio se Rotkovi i u tekstu Da li je termin crnogorsko-srpski jezik politiki korektan i nauno utemeljen?19 e je pokazao da nema nikakvoga ni politikoga ni naunoga utemeljenja za takvo imenovanje jezika u Crnoj Gori (koja je u to doba jo uvijek bila u dravnom zajednitvu sa Srbijom) pogotovo zbog toga to taj naziv ne bi bio prihvaen ni u Srbiji. Svoje poglede na jeziku politiku u Crnoj Gori na odnos crnogorskoga jezika i crnogorske knjievnosti odnos crnogorskih knjievnih stvaralaca prema sopstvenome jeziku naroito kad je u pitanju XX vijek Radoslav Rotkovi saeo je u radu Savremena crnogorska knjievnost i crnogorski jezik.20 Uza sve navedeno vano je napomenuti da je Radoslav Rotkovi bio i jedan od recenzenata glavnih normativnokodikatorskih prirunika Vojislava P. Nikevia po kojima se taj jezik izuava u slavistikome svijetu iako jo uvijek ne i u Crnoj Gori. Tako je Rotkovi s poznatim hrvatskim
Isto str. 138. Isto str. 138. 18 Rotkovi Radoslav. Nema slov bez uslov Zbornik radova Crnogorski jezik u javnoj upotrebi Crnogorski PEN centar Cetinje 2003 str. 3337. 19 Rotkovi Radoslav. Da li je termin crnogorsko-srpski jezik politiki korektan i nauno utemeljen?, Zbornik radova Crnogorski jezik u novom ustavu Crne Gore, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje & Graanska partija Crne Gore Cetinje Podgorica 2004 str. 4952. 20 Rotkovi Radoslav. Savremena crnogorska knjievnost i crnogorski jezik Zbornik radova Savremena crnogorska knjievnost Univerzitet Crne Gore Filozofski fakultet Niki 2006 str. 6373.
16 17
481
Adnan IRGI
standardologom Josipom Siliem i montenegristom Danilom Radojeviem recenzirao Pravopis crnogorskoga jezika21 te Gramatiku crnogorskoga jezika,22 takoe s Josipom Siliem. Recenzent je uz Slobodana Vujaia i pravopisnoga prirunika Pii kao to zbori,23 o kojemu je napisao opsean osvrt.24 S hrvatskim istoriarima jezika Stjepanom Damjanoviem i Ivanom Jureviem recenzirao je knjigu Vojislava P. Nikevia o srednjovjekovnoj knjievnosti i pismenosti na crnogorskome i junoslovenskom tlu.25 Ipak, od posebnoga je znaaja to je Rotkovi bio recenzent kapitalnih djela Vojislava P. Nikevia: dvotomne istorije crnogorskoga jezika Crnogorski jezik26 prvi tom s Dragojem ivkoviem a drugi s Josipom Voninom i Josipom Siliem; te posthumno objavljene Istorije crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka,27 e je sa Stjepanom Damjanoviem pruio vrijedne sugestije prilikom pripreme knjige za tampu. Pored svega treba istai da je Radoslav Rotkovi kao lan uprave Udruenja knjievnika Crne Gore stao iza Saoptenja o jeziku28 u kojemu se istie zahtjev za ozvanienje zasebne crnogorske jezike varijante u okviru ondanjega zajednikoga standardnoga jezika te protest protiv jezike unitarizacije koja se provodila primjenom Novosadskoga dogovora. Jo otriji protest u kome je optuio jezike unitariste iz Novoga Sada i Beograda za crnogorsku jeziku asimilaciju i negiranje crnogorske knjiev nosti, te se oglasio protiv onih koju su o jeziku u Crnoj Gori raspravljali ak i bez konsultacije Crnogoraca objavio je Rotkovi u reviji Ovdje 1971. godine: Ako je jedinstvo naeg jezika uz potovanje razlika u izgovoru i pismu, prirodan put, onda je trebalo slijediti taj prirodni put. Ako to nije neophodno ako je to smetnja za samostalno izraavanje ako to vodi steriNikevi Vojislav P. Pravopis crnogorskoga jezika Crnogorski PEN centar Cetinje 1997. Nikevi Vojislav P. Gramatika crnogorskoga jezika, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti Podgorica 2001. 23 Nikevi Vojislav P. Pii kao to zbori, Glavna pravila crnogorskoga standardnoga jezika Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika Podgorica 1993. 24 Rotkovi Radoslav. Kodifikacija crnogorskoga jezika, Doclea god. 1 br. 3 1994 str. 411. 25 Nikevi Vojislav P. Crnogorska knjievna raskra, Matica crnogorska Cetinje 1996. 26 Nikevi Vojislav P. Crnogorski jezik Tom I i II Matica crnogorska Cetinje 1993 1997. O glavnim normativnokodikatorskim prirunicima Vojislava P. Nikevia pisao je: Rotkovi Radoslav. Pii kao to zbori, Pobjeda. God. 54 br. 11686 27. VI 1998 str. 24. 27 Nikevi Vojislav P. Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetka pismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009. 28 Saoptenje uprave Udruenja knjievnika Crne Gore o jeziku Kritika br. 17 Zagreb oujaktravanj 1971 str. 378.
21 22
482
lizaciji i kastraciji jezika koji svoje sokove crpe jedino iz istog narodnog izvora onda nije trebalo ni poinjati takav ujediniteljski posao. (...) Da na prostranom podruju tokavskog knjievnog jezika postoje razlike to nije novo. Vuk u Rjeniku uz mnoge rijei stavlja oznake mjesta ili kraja. Takoe on stavlja oznake ist., zap. jugoz., ju. ime razgraniava dijalekte kao kod: gudeti, gudjeti i guditi ili zagudeti, zaguditi, zagudjeti i zagueti. Ono to je kod Vuka istoni i zapadni dijalekat to je sada istona i zapadna varijanta. Zato onda Vukov juni dijalekat ne bi bio juna varijanta po istoj logici? Da li bi se stalo na samo tri varijante? (...) A itav ovaj nered i sva ova nervoza koja dovodi ak do zikih obrauna ima samo jedan izvor: Novosadski dogovor. Nijesmo uestvovali u njegovom formulisa nju ali smo sada prinueni da se prema njemu odreujemo branei se od pokuaja asimilacije, upravo od onoga to je, objektivno, njegova sutina. Nezavisno od toga to je ko htio. Najvea je nevolja u tome to se tikve ne lome o glavu onoga ko ih je sadio ve se kotrljaju oko nogu onih koji bi htjeli da idu svojim putem pa se sada spotiu i sudaraju i grde jedni druge umjesto da zajedniki uklone tikve.29 Zbog takvih stavova bio je s ostalima crnogorskim nacionalistima i separatistima Vojislavom Nikeviem Dragojem ivkoviem Radojem i Danilom Radojeviem unijet u tzv. Bijelu knjigu, pa im je prijetila zabrana rada (!) i objavljivanja radova. Pored toga kako sm pie zbog navedenoga lanka morao je naputiti i Redakciju revije Ovdje (ostavka je objavljena u: Ovdje, god. V, br. 46) ali samo zahvaljujui vjeto prikrivanom crnogorstvu sekretara Izvrnog komiteta CK Veselina uranovia omogueno nam je da i dalje nesmetano objavljujemo, to je, na njegovu usmenu intervenciju, omogueno i Dragoju ivkoviu i Vojislavu Nikeviu.30 Da je budno pratio ne samo jeziku politiku u Crnoj Gori nego i jezikoslovnu produkciju svjedoe i prikazi rjenik Njegoeva jezika31 u kojima je ukazao na manjkavosti, ali i na neke besmislene postupke u tumaenju Njegoeva jezika od strane ondanjih jezikoslovnih autoriteta kakvi su bili recimo Mihailo Stevanovi i Radosav Bokovi. U tim prikazima osvrnuo se i na Renik uz celokupna dela Petra II Petrovia Njegoa, za koja
Rotkovi Radoslav. Novosadski dogovor stvarnost ili iluzija, Ovdje br. 22 god. III 1971 str. 4. 30 Rotkovi Radoslav. Ne dooe na megdan junaki, ili petnaest godina koje su ieli skakavci Lingua Montenegrina br. 3 Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009 str. 52. 31 Rotkovi Radoslav. Posao obavljen ali naizgled, Pobjeda god. 39 br. 6459 26. XI 1983 str. 8. Isti Rjenik bez rijei, Pobjeda god. 39 br. 6485 24. XII 1983 str. 10.
29
483
Adnan IRGI
samo uzgredno napominje da ak i nijesu cjelokupna te na potpuni Renik Njegoeva jezika. Tu se osvrnuo i na pogrene metodoloke postupke i na neka pogrena tumaenja a posebno na proizvoljnost prilikom odabira leksika i bespredmetnost tumaenja pojedinih rijei poput: nikad, poslije, sabor, divno i sl. ili recimo na srozavanje na arhaini dijalektalni ili provincijalni rang rijei kao to su dignuti se, mniti, obavezati se, oblaiti i sl. U monograji o Ljubii32 u poglavlju Matica i kovnica jezika, Rotkovi je suptilno analizirao Ljubiin jezik ne da istie njegovu svjeinu jer su to davno uradili drugi nego da ispravlja one koji su tumaili njegove rijei a nijesu ih razumjeli koji nijesu znali to znae uobiajene imenice i pridjevi: lipov (od lipe), bezbrat, besudan, gorostasan. Za ivojinovia na primjer gnoj se prevodi kao ubre, ever kao sekundant, svjedok pri dvoboju. Ali Andrieva Prokleta avlija, primjera radi, ne moe se pretvoriti u Prokleto dvorite. No najznaajnija je Rotkovieva analiza narodnoga govora u Ljubiinoj obradi i nadgradnji. Deminutivima i augmentativima on daje novo znaenje. Kanjo je malaan prema oeetini furlanskoj. Ista rije ponovljena u istoj reenici u njega moe da ima dva znaenja.(...jer ako ti otegne svadbom... pak ako htje nesrea da koje od vas troje otegne...) to znai da je u prvome sluaju rije o odugovlaenju a u drugome o smrti. Prema tome, matica jezika jeste u narodu ali je kovnica ipak u Ljubiinoj radnoj sobi. Vraajui se na ureivanje rubrika za kulturu u crnogorskim glasilima ezdesetih i sedamdesetih godina treba rei da su oni pokazivali viu svijest o crnogorskim kulturnim prilikama i neprilikama nego to ih neki danas pokazuju. Iako u sasvim drukijim drutvenim okolnostima od dananjih u vrijeme dravnoga zajedniva i slubenoga srpskohrvatskoga jezika i Rotkovi i njegovi istomiljenici ipak su nalazili prostora da objave svoje kritike stavove povodom poloaja crnogorskoga jezika. Ali kad je u najnovije doba povodom deavanja na Filozofskom fakultetu u Nikiu odnosno na Odsjeku za crnogorski jezik Rotkovi pokuao da se kritiki osvrne na injenicu da je to odsjek na kojem se ne izuava crnogorski ve srpski jezik e se ne koriste knjige iz montenegristike ve ekavske knjige namijenjene studijama serbistike te da ukae na unitaristike jezike koncepcije koje su se ispoljile u izjavama i postupcima efa Odsjeka za crnogorski jezik Rajke Gluice nijedan dnevni ni neeljni crnogorski list nije prenio to saoptenje. Nali smo ga samo na sajtu Montenegrin Ethnic
32
Tragajui za Ljubiom, Pobjeda 1982 197205.
484
Association of Australia.33 No o tome se on ve oglasio neto ranije povodom spora u Savjetu za standardizaciju crnogorskoga jezika, kad su neki lanovi toga tijela doveli u pitanje kodikaciju pojedinih optecrnogorskih jezikih osobina. Tada je Rotkovi otro reagovao: itav taj manevar izveden je tako kao da su neki nai lingvisti i publicisti bili zadueni da crnogorstvuju godinama, kako bi zauzeli to bolje pozicije, i savjetovani da ne izlaze na megdan junaki s akademikom Nikeviem jer bi se time otkrili s tim da se pred otvaranje nastave crnogorskoga jezika i knjievnosti probude i izau iz trojanskoga konja (...) u borbu za srpski jezik ijekavskoga izgovora. 34 U Crnoj Gori sve je manje naunika Rotkovieva prola koji su se ogledali u razliitim strukama od lma i pozorita do onomastikih ispitivanja. U svakom domenu postigao je znaajne rezultate ali je nas za ovu priliku posebno interesovao jezikoslovni doprinos njegov naroito stoga to je taj domen njegova rada uglavnom zapostavljen u odnosu na ostale djelatnosti o emu rjeito svjedoi i podatak da nije imenovan ni za lana Savjeta za standardizaciju crnogorskoga jezika uprkos injenici da je bio lan Savjeta za kodikaciju crnogorskoga jezika Crnogorskoga PEN centra koji je i zaduio Vojislava P. Nikevia da napie Gramatiku i Pravopis; uprkos injenici da je cijeloga ivota taj jezik armisao i izuavao naroito u vrijeme kad to nije bilo ni poeljno ni uputno.
33
Literatura irgi Adnan. Standardizacija crnogorskoga jezika, u knjizi Jeziki neprebol, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2007 str. 221. Lipovina Ljiljana. Radoslav Rotkovi bio-bibliografija, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti Podgorica 2009. Nikevi Vojislav P. Crnogorska knjievna raskra, Matica crnogorska Cetinje 1996. Nikevi Vojislav P. Crnogorski jezik, Tom I i II, Matica crnogorska Cetinje 1993 1997.
www.montenegro.org.au/cgjezikrotkovic.html Rotkovi Radoslav. Ne dooe na megdan junaki, ili petnaest godina koje su ieli skakavci Lingua Montenegrina br. 3 Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009 str. 5354.
34
485
Adnan IRGI
Nikevi Vojislav P. Gramatika crnogorskoga jezika, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti Podgorica 2001. Nikevi Vojislav P. Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetka pismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009. Nikevi Vojislav P. Pii kao to zbori, Glavna pravila crnogorskoga standardnoga jezika, Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika Podgorica 1993. Nikevi Vojislav P. Praizvor, prototip i praiskon izgovora slov(j)enskoga jata () u: Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje 2006. Nikevi Vojislav P. Pravopis crnogorskoga jezika, Crnogorski PEN centar Cetinje 1997. Rotkovi Radoslav. Tragajui za Ljubiom, Pobjeda 1982. Rotkovi Radoslav. Crnogorski knjievni jezik i govori. Jezik pisca i govor lica Zbornik radova tokavski knjievni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika, Crnogorski PEN centar & Dukljanska akademija nauka i umjetnosti Podgorica 2004 str. 137142. Rotkovi Radoslav. Da li je termin crnogorsko-srpski jezik politiki korektan i nauno utemeljen?, Zbornik radova Crnogorski jezik u novom ustavu Crne Gore, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje & Graanska partija Crne Gore Cetinje Podgorica 2004 str. 4952. Rotkovi Radoslav. Ijekavica u onomastici kao crnogorski etniki i kulturni identitet Zbornik radova Jezici kao kulturni identiteti na podruju bivega srpskohrvatskoga ili hrvatskosrpskoga jezika, Crnogorski PEN centar Cetinje 1998 str. 111124. Rotkovi Radoslav. Kodifikacija crnogorskoga jezika, Doclea, god. 1 br. 3 1994 str. 411. Rotkovi Radoslav. Ne dooe na megdan junaki, ili petnaest godina koje su ieli skakavci Lingua Montenegrina br. 3 Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009 str.52. Rotkovi Radoslav. Nema slov bez uslov Zbornik radova Crnogorski jezik u javnoj upotrebi Crnogorski PEN centar Cetinje 2003 str. 3337.
486
Rotkovi Radoslav. Novosadski dogovor stvarnost ili iluzija, Ovdje br. 22 god. III 1971 str. 4. Rotkovi Radoslav. Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja (Prilog istoriji drame XVII i XVIII vijeka), Crnogorsko narodno pozorite Podgorica 2000. Rotkovi Radoslav. Odakle su doli preci Crnogoraca, MontEdit Podgorica 20002. Rotkovi Radoslav. Kako su rijeke Zeta i Cijevna dobile imena, Lingua Montenegrina br. 2 Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2008 str. 97101. Rotkovi Radoslav. Pii kao to zbori, Pobjeda. God. 54 br.11686 27.VI 1998 str. 24. Rotkovi Radoslav. Posao obavljen ali naizgled, Pobjeda, god. 39 br. 6459 26. XI 1983 str. 8. Rotkovi Radoslav. Rjenik bez rijei, Pobjeda god. 39 br. 6485 24. XII 1983 str.10. Rotkovi Radoslav. Pridjevske i zamjenike promjene, s posebnim osvrtom na duine Zbornik radova Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2005 str. 141146. Rotkovi Radoslav. Savremena crnogorska knjievnost i crnogorski jezik Zbornik radova Savremena crnogorska knjievnost, Univerzitet Crne Gore Filozofski fakultet Niki 2006 str. 6373. Rotkovi Radoslav. Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja s posebnim osvrtom na jezik Ivana Antuna Nenadia, Lingua Montenegrina br. 4 Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009. Saoptenje uprave Udruenja knjievnika Crne Gore o jeziku, Kritika br. 17 Zagreb oujaktravanj 1971 str. 378. www.montenegro.org.au/cgjezikrotkovic.html
487
Adnan IRGI
Adnan IRGI RADOSLAV ROTKOVI AS A LINGUIST The author analyzes linguistic work of Radoslav Rotkovi one of the founders of Montenegristics. Rotkovi dealt with various scientic elds but he is mainly regarded as a literature historian while his philological work is often neglected even though he has been studying Montenegrin language for decades. Key words: Montenegrin language, onomastics, linguistics
488
Adnan IRGI (Podgorica) Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi VESNA LIPOVAC-RADULOVI
UDK: 811.163.41373(497.16)
DOPRINOS CRNOGORSKOJ LEKSIKOGRAFIJI
(19282009)
Autor ovoga priloga daje osvrt na leksikografski rad Vesne LipovacRadulovi iji rjenici romanizama u Crnogorskom primorju predstavljaju kapitalno djelo u crnogorskoj leksikograji. Na samom poetku ocijenjeni kao djela od pionirskoga znaaja u naoj leksikograji ti rjenici nastali su izvan institucionalne potpore, a za njihovu realizaciju bilo je potrebno dvadeset godina sakupljakoga rada. Materijal i graa koji su u njima publikovani nadilaze leksikografski znaaj i pruaju mogunost dijalektolokog opisa govora Budve i Patrovia a naroito jugoistone Boke Kotorske.
Mediteranske kulturne veze, izlaz na more, vjekovni dodiri s Mletakom Republikom i sl. doprinijeli su brojnom prisustvu romanizama ne samo u govorima Crnogorskoga primorja ve u crnogorskome jeziku uopte. O tome naroito svjedoe obimni rjenici romanizama u 489
Adnan IRGI
crnogorskome jeziku koje su publikovali Sran Musi1 Vesna Lipovac Radulovi2 i Branko L. o.3 Budui da je 1972. godine bila objavljena opsena studija Srana Musia o romanizmima u everozapadnoj Boki Kotorskoj tj. u Herceg Novom s okolinom sa rjenikom te leksike na vie od 130 stranica Vesna LipovacRadulovi pristupila je desetogodinjem sakupljanju romanizama u preostalom dijelu Boke to je rezultiralo rjenikom od oko pet hiljada jedinica na gotovo 400 stranica. Ako se tome doda i njezin naredni desetogodinji sakupljaki rad ove leksike u Budvi i Patroviima e je prikupila vie od etiri hiljade romanizama postaje jasno da poslije Vuka Karadia u crnogorskoj leksikograji niko nije ispitivao ni vee podruje niti ostavio za sobom znaajnije rezultate od Vesne LipovacRadulovi. Treba li isticati da je i ovaj projekat, kao i svi ostali u Crnoj Gori iz oblasti montenegristike, realizovan bez dravne i institucionalne potpore?! Vesna LipovacRadulovi4 je i ivotom i porijeklom bila vezana za Boku. Roena je 1928. godine u Kotoru u trgovakoj porodici Spasoja Lipovca. Sklonost ka romanskim jezicima stekla je jo u etinjstvu njena majka poticala je iz bogate porodice Lui koja je ostala u Kotoru poslije povlaenja Napoleonove vojske iz ovih krajeva. Tako je Vesna kao dijete govorila pored crnogorskoga i francuski i talijanski jezik. To e biti od presudnoga znaaja za njen budui poziv. Poslije zavrene kotorske gimnazije na Zagrebakome sveuilitu diplomirae grupu romanskih jezika e e upoznati profesora Josipa Jerneja koji je uticao da se posveti prikupljanju romanizama u Crnogorskom primorju. Kasnije e prof. Jernej biti recenzent njezinih rjenika. Vesna LipovacRadulovi radni je vijek provela u prosvjeti kao profesor francuskoga i talijanskog jezika na svim nivoima obrazovanja. Radila je pet godina u osnovnoj koli, zatim neko vrijeme u kotorskoj gimnaziji da bi najvei dio radnoga vijeka provela kao predava na Vioj
Musi Sran. Romanizmi u severo-zapadnoj Boki Kotorskoj Filoloki fakultet Beogradskog univerziteta knj. XLI Beograd 1972. 2 LipovacRadulovi Vesna. Romanizmi u Crnoj Gori Jugoistoni dio Boke Kotorske, Obod Pobjeda Cetinje Titograd 1981. LipovacRadulovi Vesna. Romanizmi u Crnoj Gori Budva i Patrovii, MBM-plas, Novi Sad 1997. 3 o Branko L. Romanizmi i grecizmi u crnogorskom jeziku Kontinentalni dio Crne Gore, Centralna narodna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi Cetinje 2002 i drugo proireno izdanje pod istim naslovom Cetinje 2008. 4 Zahvaljujemo porodici Vesne LipovacRadulovi koja nam je pruila biografske popo datke o njoj.
1
490
Vesna LipovacRadulovi (19282009) _ Doprinos crnogorskoj leksikograji
pomorskoj koli odnosno na Pomorskom fakultetu u Kotoru. Izvan slubenoga radnog vremena prouavala je i sakupljala romanizme u jugoistonoj Boki Kotorskoj Budvi i Patroviima. Vesna LipovacRadulovi specijalizaciju iz romanistike obavila je na Univerzitetu u Firenci. Kao to je prof. Jernej tokom njezina studijskoga boravka u Zagrebu inicirao i podstakao Vesninu ljubav prema leksikografskom poslu kojim e se cijeloga ivota baviti tako je i jezikoslovac akomo de Voto s fakulteta u Firenci dao znaajne savjete u tom poslu. Zahvaljujui njegovim savjetima ona se u tumaenju rijei i izraza nije oslanjala samo na postojee rjenike romanskih jezika ve na kontekstualno znaenje njihovo na teritoriji koju je ispitivala. Da je u tome uspjela ne svjedoe samo armativne recenzije koje su pisali romanisti Josip Jernej Valentin Putanec i Ana Zlokovi nego i injenica da je Univerzitet u Brei prole godine preuzeo prevoenje njezinih knjiga na talijanski jezik. Vesna LipovacRadulovi podijelila je sudbinu brojnih crnogorskih kulturnih i naunih radnika iako u domovini nije bila dostojno ni potpomognuta ni nagraena u inostranstvu je stekla neosporan ugled. Kao zaslugu za viedecenijsko izuavanje i prikupljanje romanske leksike u govorima Crnogorskog primorja stekla je status poasnoga graanina Italije. Umrla je u Kotoru 13. februara 2009.5 Za razliku od velikoga broja leksikografa Vesna LipovacRadulovi znaenja osobene leksike kojom se bavila kao to smo rekli nije traila u rjenicima ve meu govornim predstavnicima koje je ispitivala. Vjerodostojnost njezina rada najbolje pokazuje napomena da je u svoje rjenike unosila samo romanske posuenice koje sam ula od najmanje pet osoba u istom mjestu.6 Na terenu sam biljeila romanizme od velikog broja ljudi razliite starosne dobi i zanimanja u seoskoj i gradskoj sredini i uglavnom od starosjedilaca u formi rjenike grae ali ih dala i u reenici onako kako se upotrebljavaju u svakodnevnom govoru.7 Time je izbjegnuta mogunost pogrenoga tumaenja pojedinih leksema koji u nekim drugim govorima (ili jezicima) mogu imati drukije znaenje. Ljubav prema jezikoslovnom radu posebice leksikografskom lijepo ilustruje njena izjava: Oni koji ne potuju svoj jezik za mene nijesu karakteri. Pou u Beograd pa im je
Mandi Slavko. Odlazak profesorice. In memoriam: Vesna Lipovac-Radulovi, Pobjeda 17. II 2009. 6 LipovacRadulovi Vesna. Romanizmi u Crnoj Gori Jugoistoni dio Boke Kotorske, Obod Pobjeda Cetinje Titograd 1981 str. XI. 7 LipovacRadulovi Vesna. Romanizmi u Crnoj Gori Budva i Patrovii, MBM-plas, Novi Sad 1997 str. XI.
5
491
Adnan IRGI
sve belo i lepo pou do Zagreba i kajkaju. To su jadovi i tu karaktera nema. Vjerujem da e se sa mnom sloiti svako ko dobro misli.8 Svojim rjenicima Vesna LipovacRadulovi obuhvatila je romanizme s podruja Kotora Perasta Pranja Grblja (vie od dvadeset sela) Tivta Budve Patrovia Svetoga Stefana Petrovca. Osim romanizama prikupila je i odreen broj pozajmljenica iz drugih jezika (njemakoga grkog arapskog i persijskog) koje su najvjerovatnije preko talijanskoga kao jezika posrednika, dospjele u crnogorski jezik, odnosno u govore naega primorja. Rijei je skupljala i biljeila obilazei mjesta pjeke ili kao stoper jer nije imala obezbijeene uslove za realizaciju ovoga projekta od nacionalnoga znaaja.9 To je bilo jako naporno. Ila sam kod brojnih zanatlija. Ukrcavala se u barke gledala ribare kako love traila znaenje pojedinih rijei i izraza. (...) Najvie su mi mjetani pomogli objanjavajui rijei i reenice jer sam smatrala da ako je rije sama izolovana da ona nema nikakvu vrijednost. Tek ako je u reenici onda rije ima svoje znaenje i svoje mjesto.10 Rjenici romanizama nijesu ostali ni skriveni ni nepoznati crnogorskoj javnosti. Odmah po izlaenju i jednoga i drugog djela pojavili su se prikazi Vojislava P. Nikevia koji je budno pratio svaki doprinos montenegristici. Poduhvat ove nae leksikografkinje ocijenio je kapitalnim: dok Musieva studija koja sadri teorijsko razmatranje o romanizmima i njihov rjenik u nizu pitanja naroito jezikih i etnikih nosi peat nae tradicionalistike lingvistike knjiga Vesne LipovacRadulovi svojim sadrajem romanizme s naznaene teritorije u mnogome koncepcijski i metodoloki osvjetljava i prezentira na nov nain. (...) Romanizmi Vesne LipovacRadulovi znae kapitalno djelo crnogorske leksikograje. Ono sadri bogat leksiki materijal koji nije nita drugo do jedan od vrlo vanih konstitutivnih slojeva strukture rjenikog fonda jezika crnogorskoga naroda. U nj ugraen u procesima slovenskoromanske etnike i jezike simbioze, na bazi spontanih uticaja i raznih susreta i dodira Crnogoraca sa susjednim narodom taj materijal istovremeno predstavlja i znaajnu identikaciju njihova istorijskog hoda pokazatelj uticaja zapadnoevropske kulture i civilizacije koje smo asimirali. Stoga e on vrlo korisno posluiti ne samo lingvistima leksikograma i leksikolozima i jezikoslovcima
Jovanovi Dubravka. Adio metrice od jezika nakoga, Hrvatski glasnik, glasilo Hrvata Crne Gore god. VII br. 48/49 oujak/travanj 2009 str. 41. 9 Isto. 10 Isto.
8
492
komparatistima nego i etnolozima istoriarima i dr. strukama.11 I rjenik romanizama u Patroviima i Budvi slino je ocijenjen. Nikevi je istakao da je i taj rjenik uraen prema nauno utvrenim standardima. Naime rijei je etimoloki (po podrijeklu) i znaenjski odreivala naznaavala iz kojega romanskog jezika ili dijalekta potiu i svaku od njih potvrdila u njihovome reeninom (frazeolokome) sklopu. Na taj nain ih je spasila od zaborava jer se kako i sama ree gube pod naletom masovnih komunikacija, migracija i drugih udara na jezik. A bez njih se ni sinhronija ni dijahronija jezika crnogorskoga ne mogu zamisliti. Time i ova knjiga dobija jo vie na znaaju. (...) [K]njigom Romanizmi u Crnoj Gori Budva i Patrovii Vesne LipovacRadulovi obogaena (je) literatura o crnogorskome jeziku. U njoj je posao leksikografa i leksikologa obavila temeljno pedantno i savjesno. Rijetke su knjige poput nje kojima se ne moe izrei neki bitniji prigovor. Za njom e kao za vrijednim i pouzdanijem izvorom saznanja posezati ne samo lingvisti koji se bave tim jezikom nego i strunjaci drugijeh prola to prouavaju Crnu Goru i Crnogorce u prolosti i sadanjosti.12 Naroito je znaajan rjenik romanizama jugoistonih bokeljskih govora, ne samo zbog romanske leksike koja se tamo donosi koliko zbog kontekstualne upotrebe te leksike, na osnovu koje se mogu saznati i mnoga druga obiljeja ovih govora. To je naroito bitno kad se zna da su bokeljski govori u poreenju s ostalim crnogorskim govorima vrlo malo ispitani. Na znaaj izuavanja govora Boke Kotorske ukazao je jo Vuk Karadi u Predgovoru Srpskim narodnim poslovicama: Moe biti da nikako mjesto u narodu naemu nije tako vano i znatno za jezik na kao (prava) Boka.13 No i pored toga bokokotorski govori ni do naih dana nijesu monografski obraeni. A kad se zna da je znaaj tih govora Vuk Karadi vidio u raznolikosti njihovoj onda se s dosta sigurnosti moe pretpostaviti da je mogunost opisa i prikupljanja tih raznolikosti uveliko proputena. Kakvo
Nikevi Vojislav P. Znaajan doprinos crnogorskoj leksikografiji, Pobjeda, Svijet kulture subota 9. januar 1982 str. 11. 12 Nikevi Vojislav P. Crnogorski romantizam, Monitor god. IX br. 377 petak 9. januar 1998 str. 4647. Napomena: U biobibliograji Vojislava P. Nikevia ispravljena je novinarska tamparska greka u naslovu. Ispravan naslov je Crnogorski romanizmi. Vieti: Lipovina Ljiljana. Bio-bibliografija dr Vojislava P. Nikevia (1935 ), Bibliografski vjesnik br. 123 Centralna narodna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi Cetinje 2003 str. 253. 13 Karadi Vuk. Srpske narodne poslovice, Predgovor preanji Priredio dr Miroslav Panti Prosveta Beograd 1969 str. 21.
11
493
Adnan IRGI
je stanje u tim govorima bilo prije vijek i po danas moemo tek slutiti na osnovu uzgrednih napomena Karadievih da se u Boki u svakome mjestu drukije govori: Dobrota se poinje od samoga Kotora tako da oek koji nije odande ne moe znati koje su kue Dobrotske koje li su Kotorske pa Dobroani sa svim drukije govore nego Kotorani; iz Perasta u Risan nema vie od jednoga sahata a u govoru je vea razlika izmeu Rinjana i Peratana nego izmeu Negotinaca i Trebinjana; Pranjane i Dobroane razdvaja samo otoka preko koje se dozvati moe i u Kotoru se svaki drugi dan na pazaru mijeaju pa opet vjet oek svakoga od njih dok progovori moe poznati iz koga je mjesta. Moglo bi se rei da je n. p. izmeu Rinjana i Peratana uzrok ove razlike to su Rinjani zakona Grkoga i to su otprije dugo vremena bili pod Turcima i mijeali se vie s Hercegovcima nego sa Bokeljima, a Peratani zakona Rimskoga i bili jote od nekolike stotine godina jednako pod Mleiima; ali izmeu Peratana i (n. p.) Dobroana nema ni jednoga od ovijeh uzroka, i opet se u govoru razlikuju! Tako ja bih rekao da je najvei uzrok ovome to su ova mjesta koje vodom koje kamenjacima tako zatvorena da se iz njih bez nevolje nikud mai ne moe pa se itelji njihovi (a osobito ene i eca) slabo mijeaju sa okolnim susjedima svojim nego provode vijek svako u svome mjestu: tako n. p. u Perastu ima ena od 60 godina koje se odande nikud nijesu makle.14 Sran Musi pored razloga koje navodi Vuk Karadi smatra da separatizam je kod pojedinih zajednica u Boki pothranjivan i hermetikim zatvaranjem prema ostalim stanovnicima Boke pa ak i ako su bili iste vere (Lutiani su se npr. vekovima iskljuivo meusobno enili) zatim postojanje raznih komunitadi sa svojim obiajnim pravom (Komunitad Topaljska Komunitad od Kastel Lastve Komunitad Risanska itd.) koje su bile gotovo drave u dravi itd. Na jednom izloenom podruju kao to je bila Boka Kotorska pojedine zajednice morale su kompaktno da nastupaju da bi izbegle unitenje te i tu mogu da se trae uzroci bokeljskog separatizma. (O ovome isp. P. erovi Iz arhive stare risanske optine Prilozi, XXX sv. 34 Beograd 1964 str. 265).15 Danas meutim o tolikom stepenu raznolikosti ne moe biti rijei jer su i govori Boke podijelili sudbinu ostalih crnogorskih govora pa se razlike meu njima kad je u pitanju govor mlae i srednje generacije uglavnom tiu akcenata. To istie i Sran Musi16 ali se ne moe prihvatiti njegova konstatacija da se formiraju dvije grupe govora razliite po akIsto str. 2122. Musi Sran. n.d. str. 2324 fusnota 16. 16 Isto str. 24.
14 15
494
centu jer pored etvoroakcenatskih govora everozapadne Boke u dijelu koji je leksikografski obradila Vesna LipovacRadulovi postoji nekoliko tipova tu su i dalje evidentni govori koji poznaju samo silazne akcente govori koji imaju trolani akcenatski sistem kao i govori (tivatski npr.) u kojima se akcenat javlja na posljednjem otvorenom slogu ili u enklizi, npr. sestr, rekl je koji je tipian danas u prilino udaljenim Piperima Kuima ili Bratonoiima. Ipak, neke razlikovne osobine (na mikrostrukturnom planu) koje je pomenuo Vuk Karadi evidentne su i rjeniku Vesne LipovacRadulovi to je i prirodno budui da je ona rijei biljeila samo od autentinih i relevantnih govornih predstavnika raznih starosnih dobi, a ispitivanja je obavljala sedamdesetih godina XX vijeka, kad je uticaj standardnoga jezika bio kudikamo manji nego to je danas. Te razlike uoljive su naroito u kontekstualnoj upotrebi leksike koju je ona u svom rjeniku skupila. Upravo u tome i jeste ogroman znaaj njezina poduhvata jer je svaka rije data u po nekoliko reenica tipinih za govore koje je ispitivala od Perasta do Petrovca. Uz to je rjenik jugoistone Boke Kotorske i akcentovan ne samo rijei nego i primjeri kontekstualne upotrebe njihove. Koliko je jeziko bogatstvo terena koji je izuavala najbolje svjedoe upravo ti primjeri: to ga je jutros dobro napuntao, lijepo me strah da ga ne kolpa; Na naboj to mu je izao na poplate, stavi zagrijane papine u jedan saket, pa e mu to odmah puknut i izae sva marca; Gore na ufit su uljegla dva pipitrela; Ona pintura pri limi na donje pano je sva pasala u nita; Ku si mi ela onaj kora, udo te nalo; Vas se indurio, umro je u spanje; Viela sam ga kad je poao, odio je atorzio; Baale su se maije i to garbun u vodu, pa ako garbun oskoi, neprijatelja si pokosio, a ako poe fondo, krvnik ti jo ivi, to je bilo prije, to je bilo prije a nije ni sad bolje, svi ti neto gataju; Drijevo od praskve ima utu koru, carigradske su kao diblje; Od novoga fustanja u napravit eci kamiole, a od ovoga starog u okrpit one mudante. Djela Vesne LipovacRadulovi u potpunosti su opravdala ono to je naslovom naznaeno. To su iscrpni rjenici romanske leksike na naznaenoj teritoriji prikupljani briljivim viedecenijskim terenskim radom i usklaeni s dijalektolokom i leksikografskom metodologijom. Ona je ispitivala leksiku meu tipinim govornim predstavnicima iz razliitih sredina ruralnih i gradskih razliitih zanimanja i to je najbitnije ta su ispitivanja obavljena u spontanim razgovorima. Frekventnost romanizama u govorima Crnogorskog primorja najbolje se oituje iz primjera koje je navodila. Meu tim reenicama najmanje je onih koje poeduju manje od dva 495
Adnan IRGI
romanizma. Oba rjenika vjerovatno su nadmaila i namjere same Vesne LipovacRadulovi. U njima se (u primjerima kontekstualne upotrebe rijei) donosi obilje materijala koji moe posluiti briljivom analitiaru dijalektologu za monograju o govorima koje je obuhvatila. To naroito vai za rjenik jugoistonoga dijela Boke u kojem je sve primjere akcentovala. Uz to ona je nerijetko navodila i manje uobiajene dubletne oblike pojedinih romanizama koji su se razliito adaptirali u razliitim mjesnim govorima. Tako npr. navodi konzerva f konzerva; it. conserva. Zabiljeili i kusrba u znaenju pire od rajice; furmine f pl., vurmine f pl. ibice, it. fulminante (sg.). (...) Zabiljeili i furbine u istom znaenju; debuo, -la, -lo adj. slab bolestan; it. debole. (...) Zabiljeili smo i debol u istom znaenju; piritozan, -zna, -zno adj. duhovit, it. spiritoso. Zabiljeili smo i pirit i pirito inkvijeto u znaenju nemirna osoba osoba koja ne moe stajati na jednom mjestu; ukva f, uka f brnistra; zabiljeili smo u nekim mjestima i unka; lat. spartium junceum: juncus; bareta f kapa; it. berretta. Zabiljeeno i bareta i beretun itd. Nije mali broj dubletnih oblika za koje je Vesna LipovacRadulovi navodila i podruje na kojem su karakteristini. Najzastupljeniji oblik isticala je zatamnjenim (boldovanim) slovima, a zatim u okviru objanjenja navodila kurzivom (italikom) oblik koji je tipian u nekom mjesnom govoru. Takav je postupak viestruko znaajan prvjenstveno zbog toga to se moe pratiti razliita adaptacija pojedinih romanskih posuenica u raznim mjesnim govorima, ali i zbog uvida u raznolikost te leksike na naem primorju. Tako se npr. navodi: betemija f psovka; it. bestemmia. U Mrevcu Kavu i Bogdaiima zabiljeili betime; betula f mala primorska krma; it. bettola. U Tivtu zabiljeili i betulica u znaenju kuica; bevandela f ispiutura pijanica; u vezi s it. bevanda bevone. U Tivtu zabiljeili beudina, bevudina i bevandur; delongo adv. odmah brzo; ven. de longo. Rije zabiljeili u Tivtu Perastu i Pranju; fundamenat, -nta m, fundamenta f temelj; it. fondamento. U Grblju zabiljeili polumenta; nuncija f, nuncije f pl. trokratna crkvena objava sa oltara nekoliko sedmica prije sklapanja braka; it. annunzio. U kaljarima zabiljeili luncije; njunjurit, -im intr., njunjulit, -im intr. mrmljati aliti se; it. gnaulare. (...) U Tivtu zabiljeili njinjorit; verdura f povre zelen; it. verdura. U kaljarima zabiljeeno vrdura. Zabiljeili i verdurica i sl. Ovakav postupak svakako prevazilazi oekivanja kad su u pitanju leksikoni pozajmljenica u bilo kojem jeziku. Stoga su rjenici Vesne LipovacRadulovi i u tome pogledu nadili uobiajenu praksu. Ipak sa 496
stanovita dijalektologije ostaje da se ali to taj postupak nije primijenjen dosljedno u svim sluajevima kako bi se mogli pratiti razliiti procesi (i uticaji) u prilagoavanju romanskih posuenica u pojedinim mjesnim govorima. To ni u kome sluaju ne moe umanjiti znaaj ovoga rjenika jer je on svoju funkciju u potpunosti ispunio. Sa stanovita leksikologije i leksikograje od izuzetnoga je znaaja da je Vesna LipovacRadulovi popisivala sve sinonime i homonime na naznaenoj teritoriji a ne samo oblike koji su najfrekventniji ili su zastupljeni na veoj teritoriji. Iako to nije bilo ni potrebno niti uobiajeno u rjeniku ove vrste teta je to Vesna LipovacRadulovi nije navodila uz primjere i mjesto e ih je ula. Naravno to se nije moglo ni oekivati jer njezine pretenzije nijesu bile dijalektoloke ve leksikografske. A za taj aspekt bilo je irelevantno lociranje pojedinih primjera koji se ove nalaze samo kao konteksualno potkrepljenje leksema koji su popisani. No za dijalektoloka ispitivanja to bi bilo vrlo znaajno jer bi omoguilo opis kako cijeloga terena tako i pojedinih mjesnih govora na svim nivoima i fonolokome i morfolokom i sintaksikome i akcenatskom. Tako bi se moglo znati u kojim je govorima zastupljeno npr. analoko -u u 3. licu mnoine prezenta glagola VII i VIII Stevanovieve vrste* a u kojima se stanje podudara s onim u standardnome jeziku (npr. Dobro zboru: najgore ti je kad pojempa u stare dane nasuprot primjeru Intopala sam buu esom da mi ne dolaze pantagane u magazin), ili upotreba suglasnika h u pojedinim mjesnim govorima (npr. porak je taj mali, ajde ga odma operi nasuprot: Najbolja ti je lincura iz Bijele Gore kod Grahova) ili razliita upotreba krajnjega -j u 1. licu jednine imperativa (npr. Ukrca se u traget u Kamenare, pa si odma u Tivat nasuprot: Trataj ih sa jednim bierinom rozolja i galetinama) ili razliiti akcenatski tipovi (npr. kanap - lakt i sl.) ili sudbina pojedinih suglasnikih grupa (npr. laka < dlaka; lisija, futanj fustan iznervat se inervat se), alternacija l > o na kraju rijei (npr. kanoao i kanoali; kapecal i kapecao; kantunao i kantunal; parangal i parangao), ili sudbina suglasnika f u pojedinim govorima (furmine vurmine; fadola vadola), ili grupa -ao na kraju rijei (npr. inkartao, ubrao; doo, mogo; gleda) i sl. No iako Vesna LipovacRadulovi uz primjere kontekstualne upotrebe pojedinih romanizama nije navodila mjesto u kojem ih je ula ipak
* Po klasikaciji Mihaila Stevanovia sedmoj vrsti pripadaju glagoli ija se innitivna osnova zavrava na samoglasnik i ili e, a prezentska osnova na i. Glagoli kod kojih se prezentska osnova zavrava vokalom i a osnova innitiva vokalom a pripadaju osmoj glagolskoj vrsti.
497
Adnan IRGI
zainteresovani dijalektolog gotovo bez obilaska terena moe na osnovu tih primjera iz njezina rjenika opisati govore jugoistone Boke.17 Problem bi bio jedino omeiti odreene jezike pojave (odrediti izoglose njihove) na mikrostrukturnom planu. S druge strane od posebnoga je znaaja podatak iz Napomene autora: Preteni dio grae koji se odnosi na izvorni govor pojedinih naselja snimila sam tonski to mi je pomoglo kod utvrivanja akcenta a slui i kao dokumentacija za eventualna dalja istraivanja.18 uvanjem audiozapisa narodnih govora Boke Kotorske autorka je crnogorsko jezikoslovlje zaduila ne samo kao leksikograf i leksikolog ve i kao montenegrist u najirem smislu. Danas, kad se osobine narodnih govora povlae pred ekspanzijom decenijama nametanih atipinih i tuih (srpskohrvatskih) oblika vjerovatno se brojne odlike bokeljskih govora mogu nai jo samo u grai koju je Vesna LipovacRadulovi pohranila u svojoj arhivi. Transkripcijom, akcentovanjem i publikovanjem tih tonskih zapisa (ako su i dalje validni) omoguie se konano i monografska obrada govora od Perasta do Grblja. A za nastanak te monograje bie podjednako zasluna i Vesna LipovacRadulovi koliko i dijalektolozi koji se njezinom graom budu koristili. Koliki je znaaj romanizama u crnogorskome jeziku svjedoi i njihovo brojno prisustvo ak i u krajevima koji su dugo bili pod turskom upravom ili e je do skoro islamski ivalj bio brojniji. I sami orijentalizmi romanizmi i grecizmi meusobno su se proimali pa je nerijetko turski jezik bio posrednik za neki grecizam, a talijanski za orijentalizme i sl. A u narodu su esto funkcionisali i kao podjednako frekventna sinonimna leksika koju su govornici oeali kao svoju autohtonu ili nezamjenljivu nekom slovenskom rijeju. Brojni romanizmi u rjenicima Vesne Lipovac Radulovi podjednako su u upotrebi kako na Crnogorskom primorju tako i dublje u unutranjosti. To potvruje i analiza pomenutih rjenika Branka L. oa i Srana Musia. Navedimo neke od takvih: autant, afit/ofit, apa, arija, (h)arpun, aspida, bagatela, bambat, baraba, barka, bastaan, bastadur/batadur, belveder, betija, biljet, bluza, boca, bocun, bragee, brit(v)ulin, butiga, capa/capica, celofan, cerada, cimat, cimenat, coto, cukar, apra, ikara, uk, dacija, damiana, denjat, dezvijat, drito, dublijer, era, ile, faca, faculet, fakin, falit, faat, fa(d)ola, feta, furija, galija, galijot, gaNamjerno istiemo govore Boke jer je govor Patrovia ve monografski obradio MioMio drag V. Jovanovi Govor Patrovia Univerzitet Crne Gore Podgorica 2005. 18 LipovacRadulovi Vesna. Romanizmi u Crnoj Gori Jugoistoni dio Boke Kotorske, Obod Pobjeda Cetinje Titograd 1981 str. XI.
17
498
rant, gobav, grepa, grinja, izbapat, izbirikat se, jaketa, kaca, kain, kalein, kopa, krepat, lama, lamarin, lencun, lima, maa, maija, makina, muket, naftalin, neesan, nebud(a), njok, ofitat, okartat, ormar, pala, panjega, pasat, pjaca, pjat, reto, rodula, roba, rumarin, saket, salata, siija, skapulat, ega, esan, kur, tabak(ij)era, tapet, taraca, ta(v)ulin, testamenat, traversa/traveza, udurit se, ukebat, vagon, vardat, vel(o), ve(l)trina, velud, vizitat, zakartat, zamantat, zapatat, gembav itd. Kontekstualna upotreba romanizama iz rjenik Vesne Lipovac Radulovi pokazuje da se teritorija koju je leksikografski obradila skladno uklapa u crnogorski naddijalektalni (koine) jeziki sloj. Sitnije razlike na mikroplanu prirodne su u svim jezicima, pa tako i u crnogorskome. Taj sloj pripada crnogorskoj dijalektologiji. Upravo to je i istakao u svojemu prikazu Vojislav P. Nikevi. On posebno naglaava veliku zastupljenost leksema sa suglasnikom (dz): Sama injenica da je (dz) kao postojalo u staroslovjenskome knjievnom jeziku: lo, vzda, mnoi, dviati, kn da je i danas prisutno u makedonskome knjievnom jeziku u nekoliko rijei da je poedoeno i u jeziku Psaltira i ostalijeh izdanja Crnojevia knjigopeatnje (14941496): elo, lo, vzda, vr, mnoi, kne (...) da se kao afrikata dz javlja u poljskome i slovakom standardnome jeziku, najbolji je dokaz da ga je crnogorski jezik sistemski naslijedio jo iz praslovjenskoga jezika. Naravno fonem je supstratski (i adstratski prim. A..) dospijevao i posredstvom z u bilingvalnijem kontaktima slovjenskoga i romanskog dalmatskoga, odnosno poznije iz talijanskoga i venecijanskog jezika.19 teta je to nije bilo tehnikih uslova da autorka biljei i glasove i kao to je biljeila ostale produkte jekavskoga jotovanja ( < tj, cj; < dj) koji se kako se na osnovu njezinih rjenika vidi na cijeloj teritoriji dosljedno upotrebljavaju. O tome svjedoi i pomenuta studija Srana Musia (str. 3233). I ne samo jekavsko jotovanje nego i brojne druge fonoloke morfoloke i sintaksike osobine crnogorskoga jezika srpskohrvatskom normom potisnute u arhaizme i dijalektizme na teritoriji koju je Vesna LipovacRadulovi izuavala ili su dominantne ili bez alternative. Pomenimo samo oblike poput prijeboj, prijevoz protiv kojih se decenijama zalau pojedini jezikoslovci iz Crne Gore20 a koji svoje potvrde nemaju samo u toponimiji nego i u ivome govoru koji je ova leksikografkinja u svojemu rjeniku ksirala.
Nikevi Vojislav P. Crnogorski romantizam, Monitor god. IX br. 377 petak 9. januar 1998 str. 4647. 20 irgi Adnan. Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji Matica br. 3435 Matica crnogorska Podgorica Cetinje 2008 str. 1360.
19
499
Adnan IRGI
* * * Obimna leksikografska graa koju je u svojim rjenicima Vesna LipovacRadulovi publikovala posluie i za nastanak pojedinih specijalistikih rjenika poput npr. rjenika tonima i zoonima rjenika zanatske terminologije (to je naroito znaajno budui da su pojedini zanati potpuno izumrli) rjenika nekadanje pomorske terminologije rjenika toponimije (toponimi su naroito prisutni u primjerima kontekstualne upotrebe romanizama) i sl. Da je kojim sluajem Vesna LipovacRadulovi imala dravnu ili institucionalnu potporu u prikupljanju romanizama, koje je mogla proiriti i na kontinentalni dio Crne Gore moemo tek pretpostavljati koje se bogatstvo ove leksike moglo i tamo nai i spasiti od zaborava. Ovo naroito zbog toga to se u Predgovoru izdavaa napominje da je edo Vukovi na primjer usput sakupio est stotina romanizama u Vasojeviima i to u govoru seljaka ne samo u Limskoj dolini ve i meu planincima ispod Komova.21 Danas naalost kad Crna Gora ima i Univerzitet i Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti najmanje se moe oekivati nastavljanje istraivakoga poduhvata koji je Vesna LipovacRadulovi utemeljila jer je jezika politika koju su te institucije sprovodile (a i dalje sprovode) uglavnom doprinosila nestajanju crnogorskih jezikih osobenosti i njihovom utapanju u zajedniki jedinstveni srpskohrvatski jezik koji nikad nije bio ni jedinstven ni zajedniki. U tome svijetlu samostalni leksikografski poduhvat Vesne LipovacRadulovi jo vie dobija na znaaju.
bdi i v~naa pamt.
21
Koriena literatura irgi Adnan. Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji Matica br. 3435 Matica crnogorska Podgorica Cetinje, 2008 str. 1360. Jovanovi Dubravka. Adio metrice od jezika nakoga, Hrvatski glasnik glasilo Hrvata Crne Gore god. VII br. 48/49 oujak/travanj 2009 str. 4041. Jovanovi Miodrag V. Govor Patrovia Univerzitet Crne Gore Podgorica 2005.
LipovacRadulovi Vesna. Romanizmi u Crnoj Gori Jugoistoni dio Boke Kotorske, Obod Pobjeda Cetinje Titograd 1981 str. XI.
500
Karadi Vuk. Srpske narodne poslovice, Predgovor preanji Priredio dr Miroslav Panti Prosveta Beograd 1969. LipovacRadulovi Vesna. Romanizmi u Crnoj Gori Jugoistoni dio Boke Kotorske, Obod Pobjeda Cetinje Titograd 1981. LipovacRadulovi Vesna. Romanizmi u Crnoj Gori Budva i Patrovii MBMplas Novi Sad 1997. Lipovina Ljiljana. Bio-bibliografija dr Vojislava P. Nikevia (1935 ) Bibliografski vjesnik br. 123 Centralna narodna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi Cetinje 2003. Mandi Slavko. Odlazak profesorice. In memoriam: Vesna Lipovac-Radulovi, Pobjeda Drutvo 17. II 2009. Musi Sran. Romanizmi u severo-zapadnoj Boki Kotorskoj, Filoloki fakultet Beogradskog univerziteta knj. XLI Beograd 1972. Nikevi Vojislav P. Znaajan doprinos crnogorskoj leksikografiji Pobjeda Svijet kulture subota 9. januar 1982 str. 11. Nikevi Vojislav P. Crnogorski romantizam, Monitor, god. IX br. 377 petak 9. januar 1998 str. 4647. o Branko L. Romanizmi i grecizmi u crnogorskom jeziku Kontinentalni dio Crne Gore, Centralna narodna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi Cetinje 2002 i drugo proireno izdanje pod istim naslovom Cetinje 2008.
501
Adnan IRGI
Adnan IRGI VESNA LIPOVAC-RADULOVI (19282009) Contribution to Montenegrin Lexicography The author of the paper offers an overview of scholarly accomplishment by Vesna Lipovac Radulovi whose dictionaries of romanisms in the Montenegrin seacoast present a capital contribution to Montenegrin lexicography. At the very beginning they have been estimated as works of the pioneer contribution in our lexicography. It is important to emphasize that in the process of compiling of dictionaries she didnt have any kind of institutional support and that for their nalization she was devoted to a long work that lasted for twenty years. Materials and facts that were nally published rise above lexicographical importance and offer the possibility of dialectological description of speeches in Budva and Patrovii and especially of the southeast area of Boka Kotorska.
502
Radoje PAJOVI (Podgorica) Dukljanska akademija nauka i umjetnosti
UDK: 94:929 Kovaevi B.
In memoriam BRANISLAV BATO KOVAEVI

(19332009)
Opratamo se od naeg kolege i prijatelja i vrsnoga stvaraoca, dugogodinjega direktora Istorijskog instituta profesora Filozofskoga fakulteta Univerziteta Crne Gore i lana Dukljanske akademije nauka i umjetnosti Branislava Bata Kovaevia. Svi koji smo ga poznavali znali smo da je Bato, kako smo ga od milote zvali i u porodici i u drutvu, veliki borac i izuzetno moralan i dostojanstven ovjek. U ivotu je vodio mnoge bitke line i drutvene i sve ih je najveim dijelom dobijao ali ovu posljednju bitku za ivot naalost nije uspio da dobije. Dostojanstveno je prihvatio neminovni kraj, kao to je dostojanstveno i kroz ivot hodio. Opaka i podmukla bolest koja ga je napala kad je zravlje ve bilo naeto koristei brojne oiljke i rane koje je u ivotu dobijao sistematski ga je lomila i osvajala a on je mogao da se brani samo svijeu i ironijom. Branislav Bato Kovaevi roen je 7. decembra 1933. godine u Podgorici. Ve u osmoj godini ivotnu radost prekinula mu je smrt oca 503
Radoje PAJOVI
Stanka stuba porodice u najtee doba aprila 1941. godine u vihoru Drugog svjetskog rata. S majkom Vukosavom i maloljetnim sestrama i bratom ratne godine proveo je u ujevini kod Popovia u Morai. S 12 godina vratio se u poruenu Podgoricu koja je na Batu ostavila nove oiljke s kojima se nosio itavoga ivota. Na krilima nevienoga elana grad se podizao u poletu mladosti i optega entuzijazma u emu je i Bato uestvovao i srcem i duom. U takvom ambijentu stasavao je i kao ovjek i kao linost. Gimnaziju je zavrio u Podgorici 1952 a Filozofski fakultet Odsjek za istoriju u Sarajevu 1959. godine. Po zavretku kolovanja vratio se u Podgoricu grad svojega ivota e je zasnovao radni odnos i porodicu. Bato je u svom ivotu osim prema porodici imao tri ljubavi prema prosvjeti nauci i sportu prije svega fudbalu. Tim ljubavima posvetio je itavo svoje bie. Bato je rekao bih polazio od one antike maksime da ivot ima smisla jedino ako se posveti drugima ljudskoj srei. Tako se u ivotu i ponaao. Svoj radni vijek posvetio je najveim dijelom prosvjeti. Prvih devet godina proveo je kao profesor zamjenik direktora a zatim direktor u Graevinskom kolskom centru. I kao profesor i kao organizator nastave i kao rukovodilac, Bato je stekao veliki ugled, i kod svojih kolega i kod uenika. Zahvaljujui tome i ogromnom njegovom entuzijazmu i znanju ta kola je stekla veliki ugled kao jedna od najboljih u Crnoj Gori. Njegov uspjeh i uspjeh njegove kole bio je zapaen pa je premjeten na mjesto e e svoje znanje i umijee moi da prenese na sve kole. Postavljen je najprije za pomonika a zatim za zamjenika republikoga sekretara tj. ministra za obrazovanje nauku kulturu i ziku kulturu u nekoliko mandata. Za sve to vrijeme pa i kasnije bio je lan a zatim sekretar Pedagokoga savjeta Crne Gore. Taj period iskoristio je i za lino usavravanje pa je iz rada i uz rad zavrio magisterij 1977. godine a sedam godina kasnije i doktorat istorijskih nauka. Nakon isteka obaveza u Ministarstvu obrazovanja izabran je za predednika SSRN Titograd a potom za predednika SSRN Crne Gore. To je bila profesionalna dunost a ne Batova prava vokacija. Njegova vokacija bila je i ostala profesura. Godine 1993. izabran je za profesora istorije junoslovenskih drava u srednjem vijeku s metodikom nastave istorije na Odsjeku za istoriju i geograju Filozofskoga fakulteta u Nikiu. Nakon reizbora na toj dunosti je ostao do penzionisanja 2000. godine pa i poslije penzionisanja. Na tom odsjeku je bio i ef Katedre za savremenu istoriju. 504
In memoriam: Branislav Bato Kovaevi (19332009)
Znaajan period svog ivota Bato Kovaevi je posvetio nauci naroito od sticanja stepena magistra istorijskih nauka. Za ostvarene rezultate u oblasti nauke Nauno vijee Istorijskog instituta izabralo ga je 1991. godine u zvanje naunoga savjetnika. Ipak nauci je mogao da se posveti u veoj mjeri tek nakon izbora za direktora Istorijskog instituta marta 1994. godine. Uoi Batova dolaska za direktora Institut je preivljavao moda najtee trenutke u svome pedesetogodinjem postojanju. Bilo je to vrijeme nazapamene inflacije ali i brojnih organizacionih politikih i ideolokih problema u samoj kui. Tu je novi direktor poloio veliki ispit ne samo profesionalni nego i ljudski izbjegao brojne Scile i Haribde i uveo tu instituciju u mirne vode. Zbog toga se s pravom moe rei da je nemjerljiv Kovaeviev doprinos razvoju Instituta i njegovom ugledu i uopte armaciji naune misli o Crnoj Gori. Iako u tekoj nansijskoj situaciji Institut je objavio vrijedna izdanja, nastavio ili pokrenuo neke kapitalne projekte i time postigao znaajne uspjehe. No ovom prilikom neophodno je neto rei i o Batovu linom naunom opusu. Taj opus je vrlo impozantan. Samostalno ili kao koautor objavio je osam knjiga posebnih izdanja od kojih su dvije doivjele dva izdanja kao prireiva potpisao je 14 knjiga a kao urednik 64 izdanja. Objavio je 320 naunih lanaka eseja prikaza i drugih naunih priloga. Njegovu bio bibliograju objavio je Bibliografski vjesnik organ Drutva bibliotekara Crne Gore i Centralne narodne biblioteke ure Crnojevi u trobroju za 2008. godinu. U njemu se navode 1.243 bibliografske jedinice. Ako bih morao da izdvojim tri njegova najvanija nauna djela opredijelio bih se za sljedea: Komunistika partija Crne Gore 19451952, kao pionirski poduhvat, zatim Savezniko bombardovanje Crne Gore 19431944. i Stradanje crnogorskih etnika 19441945, ne samo zbog naunih rezultata koje je u njima dao nego i zbog bogate dokumentacije koju daje u prilogu. U knjizi o saveznikom bombardovanju nalazi se bitan podatak da rukovodstvo NOPa nije naruilo bombardovanje jugoslovenskih gradova nego rukovodstvo protivnikoga pokreta a rukovodstvo NOPa je ak protestovalo protiv bombardovanja. Bata Kovaevia je pored ostalih brojnih tema posebno okupirala sudbina Crne Gore od kraja XVIII do sredine XX vijeka, kontinuitet crnogorske dravnosti meunarodno priznanje Crne Gore pad Crne Gore 1916. godine sudbina Crne Gore izmeu dva svjetska rata fenomen Drugog svjetskog rata pa je tim povodom organizovao nekoliko naunih 505
Radoje PAJOVI
skupova i pripremio za tampu nekoliko starih izdanja. Svoje poglede na crnogorsko nacionalno pitanje objavio je u drugom izdanju knjige ilas heroj antiheroj ukazujui na neke ilasove zablude. Bato Kovaevi je bio urednik svih posebnih Institutovih izdanja i rukovodilac obnovljenoga projekta Istorija Crne Gore. Kovaevi je bio lan DANU od njenog osnivanja (1999) i lan Odbora za istorijske nauke CANU. U vie navrata biran je za lana Redakcije Istorijskih zapisa, JI-a, Nastave istorije, Crnogorske bibliografije 14941994, revije Ovdje, Fizike kulture, vie naunih zbornika i strunih publikacija. Bio je lan Savjeta Filozofskog fakulteta u Nikiu i njegov predednik lan Senata Univerziteta Crne Gore lan Skuptine Univerziteta predednik Izdavakoga savjeta lista Pobjeda lan Meurepubliko pokrajinske komisije za kulturu predednik Drutva istoriara Crne Gore lan Predednitva SDIJ lan Komisije za izradu nastavnih programa iz istorije. Bio je predednik Izvrnoga odbora i Skuptine SIZa za kulturu Titograd predednik Fonda za kulturu i ziku kulturu Titograd lan Republike skuptine SIZa usmjerenog obrazovanja. Njegovo angaovanje u sportskim organizacijama posebna je pria. Dugo je bio lan uprave Fudbalskog kluba Budunost. Bio je lan Fudbalskog saveza Crne Gore i potpredednik FSJ predednik Saveza za ziku kulturu Crne Gore lan Skuptine JOK uesnik Kongresa FIFA. Autor je vie radova iz istorije zike kulture i sporta. Najljepe godine ivota posvetio je sportu ali se i sport njemu oduio. Zahvaljujui sportu obiao je etiri kontinenta. Zasluni je lan FSCG (1975) i FSJ (1976). Dobitnik je vie domaih i meunarodnih priznanja plaketa i diploma za rad u sportu. Za svoje stvaralatvo Bato Kovaevi je dobio nekoliko znaajnih priznanja i odlija. Godine 1977. dobio je nagradu Oktoih najvie republiko priznanje za doprinos unapreenju vaspitanja i obrazovanja. Za nauni doprinos dobio je Nagradu osloboenja Titograda zatim Orden rada sa zlatnim vijencem i druga priznanja. Dugo sam se poznavao s Batom Kovaeviem ali tek od njegova dolaska u Institut postali smo bliski prijatelji i takvi ostali do kraja. Bato je zaista bio rijedak ovjek i drug. Krasile su ga najljepe ljudske osobine i visoke moralne vrijednosti. Bilo je zadovoljstvo i ast poznavati ga a kamoli saraivati i druiti se s njim. Iako su ga u ivotu pogaali porodini gubici i druge nedae time nije optereivao druge. Svoju muku nosio je sam. 506
In memoriam: Branislav Bato Kovaevi (19332009)
Bio je vedar i kritiki duh vie realist nego idealist ali je branio velike ljudske ideale naroito naela slobode i pravde. Njegov odlazak veliki je gubitak ne samo za njegovu porodicu nego i za drutvo u cjelini posebno za istoriograju. Meutim njegovi nauni radovi ostaju i njegovo bogato moralno nasljee kao svjedoanstvo o ivotu i stvaralatvu jedne velike i asne linosti i o njegovim moralnim vrijednostima i iskazanom patriotizmu u najteim trenucima. Neka je vjena slava i hvala akademiku profesoru i doktoru istorijskih nauka Branislavu Batu Kovaeviu.
507
Josip LISAC (Zadar) Sveuilite u Zadru
UDK: 811:929 Brozovi D.
AKADEMIKU DALIBORU BROZOVIU U SPOMEN 28. VII. 1927. 19. VI. 2009.
Piui u povodu smrti akademika Dalibora Brozovia svjesni smo da je otiao ovjek uronjen u hrvatski jezik kao malo tko prije njega. Prouavao je taj jezik svestrano i lucidno smireno i objektivno no nije se tu zaustavio, zanimali su ga jezici u cijelom svijetu, svi slavenski jezici, jezici u Africi indonezijski jezici malajopolinezijski jezici romski jezik esperanto itd. Samo se po sebi razumije da materinskom jeziku pripada u njegovu ivotu posebno i osobito mjesto izmeu ostalog i zato to je hrvatski lingvist nerijetko djelovao u jezikoslovlju kao obliku openarodne obrane. Profesor Dalibor Brozovi radio je u hrvatskoj lingvistici sve to je bilo najpotrebnije a otkad se je 1952. pojavio u znanosti donio je u hrvatsku lologiju mnogo novoga i zajedno s drugima otvorio je izvanredno potrebnu novu stranicu. Pisao je najrazliitije prinose pruajui svoje spoznaje dotjerano i temperamentno. Mnogi su objavljeni u asopisu Krugovi pokrenutom 1952. pa se i drao krugovaem. Nije rije samo o jezinim lancima (pisao je i knjievne kritike prevodio pisao o numizmatici itd.) ali je svakako istina da nam je u dijelu svoga rada predoio 509
Josip LISAC
hrvatsku jezinu retrospektivu na nov nain da se je umijeao u kreiranje perspektive i u znanosti se faustirao nacrtima buduega. Djelujui ustrajno pronio je glas svoje lingvistike misli kako meu svojima tako i diljem svijeta gdje je objavljivao ili gdje je predavao. Profesor Brozovi roen je 28. srpnja 1927. u Sarajevu; umro je 19. lipnja 2009. u Zagrebu. Diplomirao je 1951. kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1957. doktorirao obraujui govore u dolini rijeke Fojnice. Oekuje se da e mu disertacija ubrzo biti objavljena u Hrvatskom dijalektolokom zborniku. Sveuilinu karijeru zapoeo je 1952. na Akademiji za kazalinu umjetnost u Zagrebu zatim je od 1953. do 1956. bio lektor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani potom je do 1990. bio nastavnik na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je proao sva zva nja od asistenta do redovitoga profesora 1968. Godine 2004. izabran je za zaslunoga profesora Sveuilita u Zadru. Predavao je po pozivu 1969. u SADu (University of Michigan) i 1971. u SR Njemakoj (Regensburg) a krae i u mnogim drugim zemljama u svijetu. Redovitim lanom HAZU postao je 1986. glavnim ravnateljem Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea 1991. U svoje su ga redove primile i druge akademije: Makedonska Akademija nauka i umjetnosti BiH Academia Europaea. Bio je predsjednikom Hrvatsko-bugarskoga drutva i predsjednikom Hrvatskog saveza za esperanto. Angairajui se politiki u osobito vano prijelomno doba godine 1990. bio je lan Predsjednitva Republike Hrvatske i poslije potpredsjednik Republike Hrvatske te saborski zastupnik (1992.1995.). Bio je glavni i odgovorni urednik Radova Filozofskog fakulteta u Zadru Radova Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea Hrvatske enciklopedije i Filologije. Godine 1970. primio je Nagradu grada Zadra za knjigu Standardni jezik 1992. Nagradu za ivotno djelo Republike Hrvatske 2002. Nagradu Stjepana Ivia. Prilikom dodjele Nagrade Stjepana Ivia objavljena je knjiica s njegovom biograjom i bibliograjom. Podatci koje smo najkrae naveli ne mogu rei ni priblino sve o znaenju ovjeka koji je cijeli ivot radio mnogo i prodorno i koji je vrlo bitno utjecao na hrvatsku lingvistiku. eli li se kratko rei to je u svem tom najvanije poi nam je od injenice da je rije o jezikoslovcu koji je u mnogim predjelima terenski prouavao hrvatske i srodne organske idiome, koji je temeljito upoznao njihov raspored i prostiranje, koji je upoznao znaenje uvjeta to omoguuju standardizaciju jezika i koji je dobro uviao znaenje kulturnoga razvoja to se oblikuje teajem povijesti. Hrvatska stvarnost u tom smislu bila je i ostala vrlo kompliciranom, pa je 510
Akademiku Daliboru Brozoviu u spomen
trebalo u jezikoslovlje unijeti mnogo novoga ne bi li se tono razumjela hrvatska situacija i sve njene pojave. Jezikoslovne injenice zanimale su ga gledane iz svih moguih vidova i sociolingvistiki i genetskolingvistiki i tipoloki. Proslavio se kao standardolog prouavatelj standardnih jezika slavenskih i drugih, mnogo je vremena posvetio dijalektima i poslovima u lingvistikoj geograji pisao je o tipolokim znaajkama fonemskih inventara u jezicima europskoga kontinenta, kao i o drugim pitanjima to zanimaju tipolingvistiku npr. o meujezinim dodirima. Razvijalo se je u svijetu lingvistiko promiljanje a profesor Brozovi pratio je te tijeko ve i ukljuivao se u njih s drugima (Radoslav Katii arko Muljai itd.) metodoloki obnavljao hrvatsko jezikoslovlje od ega je upravo studij hrvatskoga jezika imao mnogo koristi. Veliki profesor svojim radom nije zaduio samo svoje uenike nego i sve druge lingviste u Hrvatskoj mnoge i izvan nje. Kako god je to bilo mogue ukljuivao se u borbe za jezina prava hrvatskoga naroda. Lako je onda razumljivo da je jedan od autora glasovite Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika iz 1967. Stvorio je golemi opus koji svjedoi o izuzetnoj radnoj energiji intelektualnoj prodornosti i ljubavi za pojave u svijetu znanosti, poglavito o ljubavi za hrvatski jezik hrvatsku knjievnost i hrvatsku kulturu svagdje gdje ima naeg svijeta. Godine 1969. objavljena mu je knjiga Rjenik jezika ili jezik rjenika 1970. knjiga Standardni jezik 1988. zajedniko izdanje s Pavlom Iviem Jezik, srpskohrvatski /hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski 1994. Kune i lipe. Novac Republike Hrvatske 2005. Prvo lice jednine 2006. Neka bitna pitanja hrvatskoga jezinog standarda 2007. Fonologija hrvatskoga standardnog jezika. Sve su te knjige objavljene u Zagrebu jedino je drugo izdanje knjige Prvo lice jednine publicirano u Mostaru 2007. Sudjelovao je akademik Brozovi u mnogim velikim poslovima npr. u pripremi knjige Slovnik slovanske lingvisticke terminologie I-II (Praha 1977 1979) u knjizi Fonoloki opisi srpskohrvatskih / hrvatskosrpskih, slovenakih i makedonskih govora obuhvaenih Opteslovenskim lingvistikim atlasom (Sarajevo 1981) u izdanjima Europskoga lingvistikog atlasa Opeslavenskoga lingvistikog atlasa itd. Crnogorskom jeziku pristupao je s mnogo pozornosti i upueno. Upozoravam na Izvjetaj o dijalektolokim istraivanjima u selu Peroju u Istri (Ljetopis JAZU 65 1958) na Nekoliko misli o Njegoevu jeziku (Republika 19 1963 br. 12) na lanak O Njegoevu zlatnom perunu iz godine 1851. (Numizmatika 6 1978) na rad Longitudinalne jadran511
Josip LISAC
ske heterodijalekatske izoglose (Crnogorski govori Titograd 1984) na lanak o jeziku Crnogoraca u Enciklopediji Jugoslavije (3 Zagreb 1984). Profesor Brozovi na dragi Dalja bio je izvrstan uenjak ali i dobar ovjek to je svoje navike stvorene u rodnoj Bosni zadrao i nosio u sebi cio ivot. Imao je osjeaja i razumijevanja za ljude s kojima je radio. Otiao je veliki uitelj u koga smo mnogo nauili o jeziku koji nas je uio kako treba objektivno promatrati hrvatski jezik kako ga voljeti u svoj ljepoti njegovih knjievnih ostvarenja i kako se zauzimati za njegova prava u mnotvu jezika svijeta. Svojim lolokim naporima ustrajno je zalijevao korijenje hrvatskoga narodnog ivota. Radio je mnogo i darovito unaprjeivao loloku znanost na svim podrujima kojih god se ozbiljnije dotakao teoretski nastojao protumaiti hrvatski jezik i druge jezike stvarao jezikoslovno pojmovlje za to, nastojao da to razumiju svi zainteresirani za istinu koja je u znanosti najvanija. Kao i drugi krugovai htio je u svom radu stvoriti vrijednosti i to ostaviti za sobom, a u tom je potpuno uspio.
512
PRIKAZI
Stjepan DAMJANOVI (Zagreb) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
UDK: 821.163.41.09 Nikevi V.
RECENZIJA ISTORIJE CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI AKADEMIKA VOJISLAVA NIKEVIA Vojislav P. Nikevi: Istorija crnogorske knjievnosti (od poetaka pismenosti do XIII. vijeka), Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009. Prikaz* U Predgovoru autor objanjava predmet povijesti knjievnosti, razlae o pisanom i usmenom obliku knjievnoga stvaralatva naznauje parametre za utvrivanje identiteta nacionalne knjievnosti posebice crnogorske govori o problemu periodizacije i na kraju osvre se na dva dosadanja pregleda crnogorskoga knjievnoga stvaralatva (Trifuna ukia i Radoslava Rotkovia). Prvi dio rukopisa nosi naslov Predistorijsko razdoblje i dijeli se na Doslovjenski period (u kome autor razlikuje ilirsku etapu, tj. vrijeme do 167. godine prije nae ere i rimsko-vizantijsku etapu koja traje od 167. pr. n. e. do poetka sedmoga stoljea) i na Slovjenski period (koji dalje dijeli na praslovjensku i junoslovjensku etapu). U tom prvom dijelu svojega rukopisa Vojislav Nikevi na temelju povijesnih i povijesnojezinih spoznaja prati u koje je dravne tvorevine bio ukljuen dananji crnogorski prostor od Ilirskoga Kraljevstva (sredina III. stoljea pr. n. e. do 167. godine pr. n. e.) provincije Ilirik (167. pr. n. e.
Ovo je integralna verzija recenzije Istorije crnogorske knjievnosti Vojislava P. Nikevia od strane Stjepana Damjanovia akademika HAZU i red. profesora Filozofskoga fakulteta Sveulita u Zagrebu. Zakljuak ove recenzije objavljen je u: Nikevi Vojislav P. Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009 str. 194. Napomena urednika.
*
515
Stjepan DAMJANOVI
do 11. godine nae ere), Naronskoga konventa carske provincije Dalmacije (do pred kraj III. st.) do Prevalisa/Prevalitane koja je nakon velike podjele ula u Istono rimsko carstvo i to se ime gubi krajem VI. stoljea a sve ga ee zamjenjuje novo ime Duklja (Dioklija/Dioklitija). Autor posebnu panju poklanja antikom knjievnom nasljeu i to tako to ukratko opisuje postanak i ulogu gradova kao to su Ulcinj Bar Budva Kotor Risan. Naglaava da je najstariji kulturni sloj na dananjim crnogorskim prostorima ilirski ali su mu tragovi sauvani samo u osobnim imenima i zemljopisnim nazivima jer je u odreenom periodu dolo do latinskoga preslojavanja jezinoga i kulturnoga ali i do svojevrsne ilirskogrkoromanske simbioze. U vrijeme rimskobizantske etape nastali su brojni zapisi i latinski natpisi koji e se ugraditi u budua kulturna stremljenja na crnogorskim prostorima. Druga glava prvoga dijela zove se Slovjenski period i poinje obavijestima koje nam nudi znameniti carljetopisac Konstantin Porrogenet o prostornom rasporedu Duklje Travunije Zahumlja i Neretljanske oblasti ali se Nikevi ne zadrava kada govori o prostoru samo na tim spoznajama nego ih popunjava dostignuima novijih i najnovijih povijesnih istraivanja. Razdoblje koje zove praslovjenskom etapom obradio je na temelju rezultata vlastitih znanstvenih istraivanja i onih spoznaja do kojih je doao Radoslav Rotkovi: posve saeto moe se rei da su Dukljani najstariji preci Crnogoraca i da potjeu od slavenske etnike zajednice iz Polablja Pomorja dakle iz istonoga dijela dananje Njemake i podrijetlom su povezani s plemenskim savezom Ljutia i Obodrita (Abodrita). Odjeljak o junoslavenskoj etapi najveim je dijelom posveen otklanjanju tzv. autohtone teorije, tj. one koja tvrdi da su Slaveni (pod imenima Veneta, Venda Vinda Anta i sl.) selili od juga prema sjeveru. Nikevi navodi da za to nema nikakvih dokaza, dok za seljenje u suprotnom smjeru govore svi poznati arheoloki i jezikoslovni razlozi: posebice se pritom oslanja na onaj opeslavenski sloj leksema (ljubav, ljudi, crkva, hljeb, kamen, stijena i sl.) koji ne pokazuju nikakve slinosti s grkim i latinskim rijeima istoga znaenja a vrlo su sline pragermanskima. Autor je stoga posve uvjeren u tvrdnju da su Ljutii i Abodriti iz ravniarskih prostora Polablja i Pomorja stigli u dukljanske krajeve. Slijedi poglavlje Crte i zaeci u kome autor poznati Traktat crnorisca Hrabra stavlja u kontekst ogamskih znakova i skandinavskih runa te prihvaa Rotkovievu podjelu i kronologiju pisama na dukljanskom podruju: 1. crte i reze 2. rune 3. latinica 4. glagoljica (u svome oblom i uglatom vidu) 5. irilica. Prva dva pripadaju pretpovi516
Recenzija Istorije crnogorske knjievnosti akademika Vojislava Nikevia
jesnom periodu a ostali su postali sredstvom izraavanja civilizacijskih potreba nakon primanja kranstva. U odjeljku o pokrtavanju dukljanskih Slavena Nikevi naglaava iznimnu vanost prijelaza na kranstvo jer taj prijelaz znai ukljuivanje u pismenost kulturu i prosvjetu i ulaz u vrlo razvijenu dravnu organizaciju. To je ukljuivanje kao i drugdje dugo trajalo i nerijetko je bilo bolno. Svjestan oskudnosti povijesnih podataka i nesigurnosti u njihovoj interpretaciji kada je rije o pokrtavanju dukljanskih Slavena Nikevi se izrijekom naslanja na arheoloka istraivanja koja pokazuju kako je u avarsko-slavenskim seobama poruen rimski municipij Doclea i s njim episkopalna crkva a prebjezi su na lokalitet Martinika gradina prenijeli institucije grada i izgradili trobrodnu baziliku koja e u kasnijim vremenima biti sjedite dukljanskih (arhi)episkopa i sredite iz kojega e se provoditi pokrtavanje okolnoga prostora. Koegzistencija doseljenih polapsko-pomorskih Slavena i dukljanskih starosjedilaca proces je iz vremena postojanja sklavinije Duklje tj. iz prve polovice IX. stoljea. Autor dalje razlae sloene crkvenojurisdiktivne odnose posebno pitanje sjedita dukljanskih (nad)biskupa nakon 518. kada je uniten grad Duklja. Sklon je miljenju da se sredite nalazilo na Martinikoj gradini (grad Lontodokla) a obnovu prevlasti bizantskoga utjecaja povezuje sa 732. godinom. Posebnu panju Nikevi posveuje ulozi benediktinskoga reda koji je, kao i u mnogim drugim europskim zemljama, bitno utjecao na kulturne procese a uz latinski jezik respektirao je uvijek i druge (domorodake) jezike to je za dvojezina podruja poput Duklje bilo od nemjerljive vanosti i to je ubrzavalo i proces pokrtavanja i proces inkulturacije. Taj je red stigao na istone jadranske obale vjerojatno ve sredinom VIII. stoljea a u od X. do XII. st. s brojnim svojim samostanima odigrao iznimnu ulogu u oblikovanju onoga to i danas zovemo europskom duhovnou. Tako su se sredinom IX. vijeka definitivnijem pokrtavanjem dukljanskijeh Slovjena, nastankom dukljanskoga naroda i jezika u Duklji kao samo nominalno vazalnoj vizantijskoj dravi u rangu i statusu kneevine (arhontije) stekli svi potrebni uslovi za poetak povijesnoga razdoblja u nastanku i razvitku crnogorske knjievnosti na tome jeziku pod dukljanskijem imenom, pie Vojislav Nikevi. Drugi dio rukopisa nosi naslov Povijesno razdoblje i podijeljen je u dvije glave: Dukljanski period i Zetski period. Autor rukopisa knjievnost shvaa vrlo iroko puno ire od dananjih poimanja koja pod tim terminom podrazumijevaju samo beletristiku. 517
Stjepan DAMJANOVI
Uostalom najee tako postupaju i drugi autori koji piu o (naj)starijim razdobljima neke knjievnosti. Dukljanski period uokviruje izmeu IX. i XII. stoljea i uzlet knjievne djelatnosti vidi kao posljedicu postojanja dukljanske drave te dukljanskobarske nadbiskupije i metropolije s vrlo razvijenom mreom crkvenih institucija a ukljuenost toga knjievnoga stvaranja u ire kontekste opisuje ovako: Ta je knjievnost bila iskljuivo zapadnoevropskoga smjera i opredjeljenja mediteranskog karaktera. Takvi joj je karakter uzrokovan prijemom hrianstva zapadnoga obreda i uopte upuenosti ukupne dukljanske dravne politike na Rim. Primorski i kontinentalni gradovi bili su tvrave latiniteta. U njima su preteno prebivali Romani kao batinici i uvari toga latiniteta. Pored njih bile su i grke oaze. Posebni odjeljci posveeni su izvorima i grai (gdje se posebno upozorava na ediciju Monumenta Montenegrina koju je priredio Vojislav D. Nikevi i na prinose Boidara ekularca) te dosadanjem prouavanju crnogorske knjievnosti dukljanskoga perioda: sredinje mjesto u toj literaturi imaju prinosi Radoslava Rotkovia a osim na njegove autor se osvre i na priloge Frana Milobara Jovana Kovaevia Dragoja ivkovia ivka Andrijaevia i drugih. Prije pristupanja analizi najzanimljivijih ostvarenja toga perioda autor naglaava da e se njegova metodologija temeljiti na dostignuima lingvostilistike i strukturalizma. U kratkom odjeljku Poeci poetaka autor govori o dva knjievna ostvarenja (Legenda o Vladimiru i Kosari Kraljevstvo Slovjena) koja tretira kao ostvarenja visoke kvalitete nastala u primorskom benediktinskom okruenju i naslonjena na nesauvanu usmenoknjievnu tradiciju djela koja su prva nastala na slavenskom pa prevedena na latinski jezik. U odjeljku Ostaci ostataka pokuava saeto rei sve najvanije o djelima Hronika Duklje i Ep o Duklji. Odjeljak Starocrnogorska slovjenska knjievnost s karakteristinim podnaslovom Zagonetke autorstva datiranja jezika i pisma raspravlja o tim sloenim problemima prvenstveno u vezi s djelom Kraljevstvo Slovjena i nakon analize najvanijih prinosa o toj problematici na autor kae: Prema tome Grgur Barski je bio slovjenizirani Ilir ueni benediktinski nadbiskup u Baru koji je znao i slovjenski jezik. Iz toga ljeduje zakljuak da je Kraljevstvo Slovjena svakako sainio na slovjenskome za potrebe Slovjena u Duklji poslije 1172. godita i potom ga za njezine Romane preveo na latinski jezik. Visoku razinu toga knjievnoga stvaralatva i zamjetnu razvijenost podruja na kojem je nastala najbolje se moe uoiti dri na autor usporedbom s istodobnim susjednim podrujima njihovim politikim prilikama 518
i kulturnim dosezima, a te usporedbe svakako idu u prilog dukljanskoga podruja (Na vrhuncu tvoratva). Slijedi strukturalistikolingvostilistika analiza ivota zetskog kneza Vladimira u kojoj autor dokazuje da je rije o pravom beletristikom djelu mada se iz njega mogu oitati i vrlo vrijedni povijesni podaci. Struktura je binarna po srednjovjekovnoj matrici protimbe izmeu dobra i zla i ukljuuje ovo djelo u onodobna europska knjievna smjeranja. Slino je i s Kraljevstvom Slovjena djelom koje je izazivalo i izaziva iznimno zanimanje specijalista razliitih disciplina i o kojemu je napisana respektabilna literatura. Na autor u odjeljku Na visinama umijea pripovijedanja i povijesti Grgura Barskoga stoga analizi koja potvruje eminentno literarne vrijednosti djela dodaje brojne obavijesti povijesnoga i lolokoga karaktera ne samo da bi nas obavijestio o relevantnim mi ljenjima i zanimljivim sporovima, nego i da bi se jasnije pokazala struktura toga sloenoga djela i namjere njegova tvorca. To e djelo biti i predloak za oblikovanje odjeljka o prepisivakoj i prevedenoj knjievnosti dukljanskoga perioda jer se iz njega moe oitati lektira Grgura Barskoga. Potrebnu panju autor je poklonio i stvaranju na latinskom jeziku posebno epigrama epitama i legendarnoj knjievnosti povezanoj s osobom kotorskoga patrona svetoga Trifuna/Tripuna. Zavrnim reenicama ovoga poglavlja podsjea nas na najvanije osobitosti dukljanskoga i najavljuje zetski period. Taj se period obrauje kao etvrta glava ukupnoga rukopisa odnosno kao druga glava drugoga poglavlja i vremenski je omeen godinama 1183. i 1360. Nikevi prvo prati uzmak termina dukljanski i prodor termina zetski a onda saeto govori o ratu Rake/Srbije protiv Duklje/ Zete (11831189) i o tome kako je Stefan Nemanja potinio zetske upe te kako se unato tome uvala posebnost zetskoga (primorskoga pomorskoga) podruja u odnosu prema sredinjoj nemanjiskoj vlasti. U tekim vremenima stradala su mnoga kulturna dobra, spomenici i spisi ostvareni latinskim jezikom. Posebnu panju autor poklanja prodoru pravoslavlja u Zetu i kljunom imenuje 1219. godinu kada Sava Nemanji formira Zetsku episkopiju a zatim jo nekoliko na podruju dananje Crne Gore. Procjenjuje da je prodor pravoslavlja u XIII. st. teak i spor ali u XIV. je ubrzan i snaan. U narednim se odjeljcima velika panja poklanja Kotoru gradu koji je postao sreditem politikoga i kulturnoga ivota u nemanjikoj dravi koji je imao gramatikalnu kolu i skriptorije koji su proizvodili pravoslavne tvorevine na crkvenoslovjenskome jeziku, glagoljici i irilici za upravno-administrativne potrebe novostvorene srpske drave i nekanon519
Stjepan DAMJANOVI
ske pravoslavne crkve; isprave za zetske (crnogorske) upravno-administrativne svrhe autonomne dravne organizacije te bogoslubene knjige i dokumentarna graa za potrebe romanskoga stanovnitva na latinskome jeziku i pismu (abecedi ili latinici). Pisalo se trojezino, trima pismenima. Na autor ne prihvaa gledite da bi Crnogorci u zetskoj prolosti bili potpuno ukljueni u srpsku knjievnost nego je uvjeren da se mogu dokumentirati dvije tradicije: srpskoslavenska (raka) koja je dakako dio srpske kulturnoknjievne povijesti i zetskoslavenska koja je ukljuena u povijest crnogorske kulture i knjievnosti. Sredite pismenosti je Nemanjina javna kancelarija, koja predstavlja centralno mjesto tadanje ukupne pismenosti. Njezini skriptori obavljaju pisarske poslove iz domena crkvenoslovjenske pismenosti i za sve okolne zemlje i oblasti: ne samo za Raku/Srbiju, nego i za Bosnu, Hum (Zahumlje) i Dubrovnik... Sredinja je osobnost gramatik Varsameleon zetski pisar glavni prepisiva Miroslavljeva evanelja. Osim Nemanjine javne kancelarije djeluju u Kotoru i suvladarska i katolika kancelarija. Posljednjih dvadesetak stranica Nikevieva rukopisa posveene su crnogorskoj redakciji staroslavenskoga jezika, njezinim temeljnim osobitostima i njezinom najvanijem spomeniku Miroslavlevu jevanelju. Autor zastupa miljenje da je taj prelijepi rukopisni kodeks nastao u Kotoru ukazuje na prepletanje zapadnih i istonih elemenata u njemu (na razliitim razinama) i ukratko opisuje njegove jezine osobine. Rad dvojice pisara (Varsameleon i Gligorije) na tom kodeksu pokazuje blisku vezu izmeu zetskoga i rakog knjievnoga izraza i kako oba urastaju u temelje redakcijske pismenosti crnogorske literature zetskoga i srpske knjievnosti nemanjikoga perioda. Taj se kodeks neosporno pojavio kao produkt te saradnje i kao takvi jedanak predstavlja i remek-djelo stare crnogorske i srpske kaligrafske umjetnosti.
Rukopis akademika Vojislava Nikevia Istorija crnogorske knjievnosti, Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka saet je i obavijestan prikaz crnogorskih knjievnih i kulturnih poetaka. Tko god ozbiljno pie o najstarijim razdobljima knjievne kulture kojega naroda mora problemu pristupiti multidisciplinarno i mora govoriti o pojavama o kojima ne govore istraivai novijih razdoblja knjievne povijesti. Tako je postupio i na autor: ukljuio je u svoj prikaz dostignua mnogih znanstvenih disciplina, ali naravno filoloka (povijesnojezina i knjievnopovijesna) na prvom mjestu. Uz svaki odjeljak ponudio je popis relevantne literature, tj. 520
Ocjena i prijedlog
onih bibliografskih jedinica na temelju kojih je gradio svoja gledita, znanstvene i strune radove s kojima se slae i one s kojima polemizira. Iz njih zahtjevniji itatelj moe proiriti svoje uvide i produbiti svoje spoznaje, a autor ne mora opseno ponavljati drugdje izreena gledita i objanjenja. To je osobito vano za ovakve prikaze koji govore o osjetljivim pitanjima knjievnopovijesnih procesa o kojima raspolaemo oskudnim i esto ne posve pouzdanim podacima to uslonjava ionako teak posao vremenskih i prostornih odreenja, atribucije, odnosa meu spomenicima knjievnosti itd. Ovakvi saeti prikazi omiljeni su i kod obrazovanih amatera pa je stoga dobro uinio Nikevi to implicitno i eksplicitno upozorava na razliita miljenja i razliite interpretacije istih podataka. Strau pravoga knjigoljupca Vojislav je Nikevi konzumirao opsenu i raznoliku, po sadraju i dosezima, literaturu te nam u ovom prikazu nudi saetak tih spoznaja. Razumije se da usrdno podupirem da se ovaj rukopis objavi. Dobro e doi strunjacima i onima koji se u problematiku tek uvode. S druge strane bit e novi spomenik iznimne marljivosti, silne upornosti i neprekinutoga rodoljubnoga zanosa Vojislava Nikevia, ovjeka i znanstvenika spremnoga na svaki napor da bi sebe osposobio i da bi drugima tumaio nastanak i trajanje crnogorske knjievnosti i crnogorskoga jezika.
521
Radoslav ROTKOVI (Herceg Novi) Dukljanska akademija nauka i umjetnosti Podgorica
UDK: 821.163.41.09 Nikevi V.
RECENZIJA NA RUKOPIS ISTORIJA CRNOGORSKE * KNJIEVNOSTI AKADEMIKA VOJISLAVA P. NIKEVIA Akademik prof. dr Vojislav P. Nikevi (19352007) cijeloga ivota bavio se istorijom crnogorske knjievnosti i jezika. No kako je bilo prenije da se kodikuje jezik zato to je bio negiran dok je knjievnost samo preuzimana pa se to moglo shvatiti i kao dokaz njenoga znaaja on je, poslije disertacije Mladi Njego (1978)2 krenuo u detaljnije izuavanje crnogorskoga jezika na osnovu najstarijih tekstova na naem jeziku, bilo da su knjievni obiajnopravni epistolarni prevodilaki to je ipso facto znailo da se prouava i jezik i knjievnost ali je u formulisanju zakljuaka to jest u objavljivanju rezultata prouavanja dao prednost jezikim elementima smatrajui da za istoriju knjievnosti ima vremena. I kada su ta istraivanja bila temeljito proventilirana a u meuvremenu je i Crnogorski PEN iznio pitanje kodikacije crnogorskoga jezika na meunarodnu razinu i za to dobio saglasnost od Meunarodnoga PENa koji je to razmatrao u okviru zatite ljudskih odnosno narodnih prava akademik Nikevi poeo je da objavljuje rezultate viedecenijskoga rada. Prvo su se pojavila naela za kodikaciju crnogorskoga jezika Pii kao to zbori (1993); pa zatijem: Crnogorski jezik I i II (1993 1997) Crnogorski pravopis (1997) tokavski dijasistem (1998) i Gramatika crnogorskoga jezika (2001). Sve su ovo izdanja Crnogorskoga PENa Matice crnogorske i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
Ovo je integralna verzija recenzije Istorije crnogorske knjievnosti Vojislava P. Nikevia od strane dr Radoslava Rotkovia akademika DANU. Dio ove recenzije objavljen je u: Nikevi Vojislav P. Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje 2009 str. 191193. Napomena urednika. 2 Odbranjena je na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1975.
*
523
Radoslav ROTKOVI
A onda je akademik Nikevi zasukao rukave da na osnovu svega onoga to je ve obraivao u okviru izuavanja jezika i knjievnosti napie barem istoriju starije crnogorske knjievnosti u emu ga je prekinula nenadna i misteriozna smrt. Eto zbog ega se pred nama sad nalazi samo rukopis Nikevieve istorije crnogorske knjievnosti do XIII vijeka. Rukopis je jasno, precizno, pedagoki usmjereno strukturisan kao univerzitetski prirunik u kome su prvo objanjeni svi relevantni pojmovi: istorija knjievnosti, teorija knjievnosti, knjievna kritika (to je, sve zajedno, nauka o knjievnosti); pisana i usmena knjievnost. Zatijem je odgovoreno na pitanje: kad poinje da se stvara naa knjievnost? I odgoodgo voreno: sredinom IX vijeka u skladu s razvojem naroda i njegove drave. Nakon toga precizirano je to se podrazumijeva pod identitetom crnogorske knjievnosti u tri vida: strukturalnom i tipolokom (kakva je), genetskom i rodoslovnom (od esa je stvorena), vrijednosnom ili socioliterarnom (ko joj je tvorac i predstavnik i kako je vrjednuje). Nacionalna knjievnost sagledava se u odnosu s ostalim jugoslovjenskim literaturama pod troimenijem atributom: dukljansko > zetsko > crnogorskim. A dijeli se na stariju (do romantizma) i noviju (od romantizma do danas to jest od Petra I Petrovia i vladike Rada. Nakon toga napravljen je uvid u dosadanje periodizacije crnogorske knjievnosti: Trifuna ukia (1951) koji na crnogorsku knjievnost gledao kao na dio srpske i Radoslava Rotkovia iji je Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918 objavljen u Stvaranju (1979). Autor se ne slae ni sa jednom od ove dvije periodizacije a svoju treu daje u strukturi knjige. Na kraju svakoga poglavlja je pregled literature. Time autor ne krijui svoje stavove i idejno i pedagoko usmjerenje navodi studenta da vie detalja pa i drukije stavove potrai u navedenoj vanijoj litertaturi. I to je sve Predgovor. Zatijem slijedi Prvi dio: predistorijsko razdoblje. Poto je ve odredio epohu u kojoj poinje da se stvara dukljansko > zetsko > crnogorska knjievnost (sredina IX vijeka) to jest u vrijeme stvaranja Drave dukljanskih Slovjena autor ispituje predistorijsko razdoblje, to jest ono koje je prethodilo artikulaciji govora praljudi na ovome tlu, a to je: 1. Doslovjenski period s ilirskom i rimskom etapom i 2. Slovjenski period s praslovjenskom i junoslovjenskom etapom. Kao to se potoci slijevaju u rijeku, s bujicama i pod njenim imenom teku ka moru e e i ona da izgubi svoje ime kako glase i Njegoevi stihovi, tako se i narod i njegova kultura stvaraju postepeno, od onoga to 524
Recenzija na rukopis Istorija crnogorske knjievnosti akademika Vojislava P. Nikevia
su iz pradomovine donijeli na konjima i taljigama u naruju i u pamenju; onoga to su vieli i doivjeli tokom puta; onoga to su zatekli tamo e su doli i dalje u sukobima i simbiozi s okolnim plemenima narodima i njihovim kulturama. Od neprijatelja se ne uzme samo ma ili kalpak ili zlatni ukras nego i njegova rije. Nai preci s ua Visle Baltika jezera panjaka i oranica vini plovidbi lovu i drvetu u stalnom sukobu s Germanima koji su eljeli da ih pokrste i podjarme znali su ve 1040 1042. kako da pobijede brojniju i bolje naoruanu vizantijsku vojsku ali su tek ovamo nauili da zidaju u kamenu ostajui i dalje do danas zapanjeni pred ogromnim kamenim blokovima (megalitima) grkih i ilirskih zidina na Medunu Risnu i druge. Analizirajui Slovjenski period, autor navodi ono to su drugi o nama pisali prvjenstveno vizantijski car Porrogenet sredinom X vijeka i dolazi do zakljuka da su i srpsko i hrvatsko ime tada predstavljali socionime. Porrogenet tumai da je ime Srbi statusna drutvena oznaka jer mu je izgledalo slino: serbi : servi u latinskome sluge podlonici. No on pie a ne , pa je to njihovo ime povezao sa siromakom obuom: . Dodue do slinoga zakljuka moe se doi i na osnovu srpskih izvora. Najbrojnije, i zato zavisno poljoprivredno stanovnitvo predstavljali su sebri a zakon koji regulie njihove obaveze prema feudalcu ima naslov Zakon Srbljem.3 Eto dokaza da je od najbrojnije populacije nastao etnonim. Porrogenet inae voli da etimologie. Pagani su po njemu ne nekrteni Zahumlje je iza Huma u emu ima logike. No u pogledu Horvata potpuno je promaio jer njihovo ime objanjava prema grkome hora (= zemlja) kao da su Hrvati Grci! A za ovu besmislicu niko mu do sada nije prigovorio.4 ak neki smatraju da etnonim Hrvati treba izvoditi iz grkoga jezika!? Otkud onda Hrvati u Poljskoj i ekoj? Analizirajui praslovjensku etapu, autor odmah naglaava da jo uvijek nema govora o knjievnosti jer nema pisma na kome bi ona bila zapisana.
Na teritoriji Crne Gore nije bilo sebara pa ni mogunosti nastanka srpskoga imena sve dok nije nastalo mijeanje vjere i narodnosti. Ono to je u Srbiji bio sebar u Grblju je bio posadnik. I izmeu dva rata pisano je o tome da je seljatvo jo uvek u sebarskom poloaju. Vukov Rjenik biljei da je sebar u Dubrovniku tk, poljoprivrednik. 4 Ta ista rije u bugarskome jeziku oznaava ljude. Kad je rije o Porrogenetu njegov spis se svuda pa i meu vizantolozima navodi kao De administrando imperio, kao da je on latinski pisac a to je samo naslov Meursiusovoga prijevoda njegova grkoga spisa na latinski iz 1617. godine dok se ignorie njegov grki naslov : O narodima, jer to su uputstva za njegova sina Romana! S time je u vezi i pogreno navoenje prezimena Porrogenit to je takoe latinska verzija izvornoga = roen u porri). Nikevi ispravno pie: Porrogenet.
3
525
Radoslav ROTKOVI
Uz konstataciju da je srpski istorijski geograf dr Relja Novakovi pretke Srba locirao na evropskom everoistoku trebalo bi dodati da je to samo njegova prva teza iz 1977. godine. Novakovi je istraujui dalje krenuo k Aziji pa je obratio panju i na mogue Sirbe (Serbe) na Volgi i u Persiji objavljujui jednu staru mapu na kojoj se nalazi Serbendan blizu Teherana a Serbatia u Mesopotamiji.5 to se tie porijekla predaka Crnogoraca autor prihvata rezultate naijeh istraivanja: da su preci Crnogoraca oerani od Gota s ua Visle krenuli preko Odre na Zapad i izmeu Odre i Labe formirali plemenske saveze Veleta (Ljutia) i Obodrita odakle je jedan dio njih s plemenskim nazivima poao za Langobardima ka jugu u drugoj polovini VI vijeka. Autor navodi da je ove teze prihvatio i hrvatski povjesniar Stjepan Panteli.6 Junoslovjenska etapa je, naravno, za nas zanimljivija, jer nam je blia i odnosi se ba na nae pretke. Jedno od pitanja koje se postavlja u novije vrijeme (H. Kunstman slavista iz Minhena po njemu Nada Klai u Hrvatskoj pa Ivan Mui Stjepan Panteli) jeste da su se Sloveni selili s Jadrana k Baltiku. Mi smo s akademikom Nikeviem podravali nastojanja Mateja Bora da dokae da su Veneti = Prasloveni osnovali Venetiju koja je nakon latinizacije u II v. stare ere dobila naziv Venecija, jer je u latinskom ti = ci, a da je Trst, latinski Tergeste, dobio ime od praslovenskog Trgovite prihvatio je i S. Rospond. Momsen je u treoj knjizi latinskih in5 To je: Andrees Allgemeine Hanatlas iz 1893 to smo mi prenijeli u zborniku izvora i legendi: Kraljevina Vojislavljevia XIXII vijeka 1999 65. Novakovi je poslije knjige koju citira akademik Nikevi objavio o istoj temi: Gde se nalazila Srbija ode VII do XII veka (Beograd 1981) Jo o poreklu Srba (Zemun 1991) i Srbi (Zemun 1993). Akademik Nikevi zabacivao je sve ove teorije o azijskome porijeklu Srba i Hrvata. No N. upani je u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenakoj (1929) u jedinici Srbi naveo da je na jeziku sada aktuelnih Osetina na Kavkazu: sur = ovjek, ser-bi = ljudi, na osnovu ega smatra da oni po imenu nijesu Sloveni nego su se poslovenili ulazei u slovensku masu u Evropi a tipoloki to bi povezivalo ovaj tip etnonima sa romi = ljudi. No o ovim pitanjima etnogeneze Srba i Hrvata akademik Nikevi pisao je vie puta sa veoma obimnom dokumentacijom. A ove je to pitanje periferno. Dodue ako se izuzme svojatanje nae cjelokupne knjievnosti. 6 Prof. dr Nikevi sa prof. dr Dragojem ivkoviem bio je recenzent te nae knjige. Mi smo raunajui na broj rijei u naslovu s ime je u vezi i veliina slova bili stavili naslov: Odakle su doli Crnogorci ali nam je prof. Nikevi savjetovao da je vanija preciznost nego veliina slova pa smo tako i produili naslov u Odakle su doli preci Crnogoraca, na emu mu i ovom prilikom zahvaljujemo. Stjepan Panteli ivi u Majncu pa je u mogunosti da obilazi teritoriju Njemake i konstatuje da su stari slovenski nazivi i danas tamo prisutni samo to su neznatno doerani: Bjelice su Bielitz, Bajice Baitz, ili napola prevedeni: Bijelo Polje Bielefeld.
526
scripcija donio natpis na grobu u kome lei Tergitio Negotiator pri emu je veli Bor jasno da je ono negotiator latinski prijevod slovenskoga trgovac.7 No idui u drugu krajnost Kunstman je na osnovu pogreno prepisanog naziva lokaliteta u Albaniji Polonia mjesto Apolonia, napisao da su odatle naseljeni Poloni > Poljaci.8 I. Mui je u nekoliko knjiga ponavljao autohtonistiku teoriju da su Hrvati staroedioci na dananjem tlu bazirajui to na analizi skeleta koji ne otkrivaju veliku promjenu u vremenu velike seobe Slovena na jug. A mi smo ga pitali: e ste nali te skelete kad su Prasloveni spaljivali svoje mrtve?9 I Panteli je na osnovu toponima Dide u Bjelicama i na podruju Trsta te injenice da Tit Livije (17. g. n. ere) pominje u makedonskoj Peoniji prefekta Dida (Paeoniae praefectus Dida) to je Panteli prenio na Pononiju (!) izveo krupan zakljuak: da je taj Dida bio Sloven i da je toponim Dide slovenski.10 Mi smo sa Nikeviem izbjegli ovakve krajO slovenskom izvoru latinskoga Tergeste S. Rospond: Mwia nazwy Warszawa 1976 38. Glavno djelo Bora Tomaia i avlija: Die Veneter unsere Vorfahren izalo je 1988. Nakon vie od jedne decenije polemika I. Tomai je objavio zbornik komentara: Z Veneti v novi as Ljubljana 1990. (Tamo Bor str. 8 primjeuje da njegovi protivnici ute o podrci njegovoj teoriji dr Peia dr Rotkovia dr Nikevia); na str. 33 odgovara Grafenaueru oko natpisa TergitioNegotiator; na 98. objanjava da mu se pripisuje tvrdnja da Slovenci nemaju veze s ostalim junoslovenskim narodima a on je u stvari napisao ovo: Slovenina ima svoje korenine globoko v venetini toda v knjini jezik se je razvila v teku stoletij ele po stikih (u dodiru p. n.) z drugimi slovanskimi jeziki od severa vzhoda in juga! 8 H. Kunnstmann, ber der Herkunft des Polen vom Balkan Die Welt der Slaven 1984 295326. 9 I. Mui Sloveni, Goti i Hrvati V dopunjeno izdanje 1997. Meu Prilozima citira nau knjigu Odakle su doli preci Crnogoraca na str. 355362. I pored naeg neslaganja s autohtonistima Mui veli: Radoslav Rotkovi ne prihvaa mogunost da su Iliri govorili slovenskim jezikom ali poteno zakljuuje: Odbacujui takvu mogunost kao nemoguu mi ipak ne moemo zatvoriti oi pred imenom te ene (Veselia Felicetas) koje je dato dvojezino. Naravno ime Vesela prevedeno je na latinski (Felicetas) a ne na ilirski! (Citat sa str. 95). I pored naeg viegodinjeg neslaganja oko krupnih pitanja autohtonosti mi smo recenzirali Muievu knjigu Povijest Hrvata u IX stoljeu. Potpuna saglasnost s autorom nije uslov za preporuku knjige za tampu, to smo napisali i u recenziji na Pantelievu knjigu Pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju (Mainz/Zagreb 2002) i on je tu nau recenziju objavio i na naem i na njemakome jeziku (287/288) jednako kao i Nikevievu recenziju (285/286) jer smo podrali objavljivanje knjige iako se ne slaemo s nekim njenim vanim tezama! 10 Panteli 134. Za takve ocjene potrebno je ire poznavanje jezika jer did moe da bude ikavski oblik, namjesto djed, ed, ali did je i staropersijski termin koji odgovara grkome trakome = bedem opkop nasip tvrava. ( 1976 71.) U pri pri jenosnome znaenju to moe da bude neko jak Gorazd (u rus. sposoban vjet). S time
7
527
Radoslav ROTKOVI
nosti. Tvrdili smo da je Praslovena (Veneta) bilo na Balkanu prije velike seobe (VI/VII vijek) ali time nijesmo negirali veliku seobu jer jedino je masovno doseljavanje novih Slovena moglo promijeniti 100.000 zemljopisnih naziva na Balkanu, imena gradova, rijeka, jezera, brda i dolina. to se tie latinskoga Veneti njemakoga Wenden (Wendland = Zemlja Slovena), windisch = slovenaki jezik u Trubara o tome je napisano veoma mnogo radova iako je taj naziv ostao zagonetan moda stoga to nam je bio pred oima jer gr. , lat. venetus = plav oznaava ljude svijetle puti. U Rimu je postojala i stranka veneta = plavih. Dakle, to je bio tui naziv za sve nas ljude svijetle puti koji smo tek na Balkanu u ukrtanju sa starincima i osvajaima poprimili i tamniju boju. Nikevi je takoe odbacio teoriju o seobi Slovena s Balkana k Baltiku navodei naa istraivanja iz kojijeh se vidi da smo sve kljune rijei (ljudi, ljubav, crkva, kamen, stijena, hljeb i sl.) donijeli s Baltika na Jadran.11 Naravno Nikevi istie da se pod Venetima na Balkanu podrazumijevaju Slovjeni ali to ne znai da nije bilo velike seobe. Pa i sam Panteli prihvata nau tezu da su preci Crnogoraca doli sa rijeke Visle preko Polablja na jug.12 Nikevi s pravom ukazuje na na (i)jekavizam povezan i sa poljskim (i)je i sa njem. ie. Dalje Nikevi raspravlja i o rtama i rezama rnorisca Hrabra (Crte i zaeci). Poto se mnoge slovjenske rijei nijesu mogle napisati grkim slovima (na primjer: ivot, elo (vrlo), jenzik), Sloveni su pisali kojekako svoje rijei latinskijem ili grkijem slovima bez ustrojenija (sistema). (Da napomenemo da je geopolitiki termin Zeta nastao upravo
moe da bude u semantikoj vezi i lit. didis velik, i cuca u Gruziji = veoma mali ( 1978 181) i to moe da se povee sa Veljecucama i Malocucama. Dakle bolje je takve mutne toponime tretirati kao nejasne a mogu se navesti razne mogunosti da se protumae to smo mi i uradili. 11 Primjera radi, opteslovensko (s izuzetkom Bugara) ljudi izvire iz gotskoga glagola liudan = rasti; nae ljubav je blisko njemakome Liebe, mlijeko njemakome Milk, dok je na grkome ljubav , , a na latinskome amor... Mlijeku odgovara Milk, a na latinskome je: lac, lactis... Da smo se kretali sa juga na ever onda bismo starobalkanske romanske i grke termine prenosili na Polablje! 12 Panteli (2002 131) pie: Nepobitna je injenica da su R. Rotkovi kao i njegov kolega V. Nikevi bili prvi koji su uputili na injenicu da su predci Crnogoraca bili u Polablju, pa su time stekli veliku zaslugu za svoj narod koja e ostati trajno meu Crnogor cima i crnogorskoj znanosti. Bio sam jedan od prvih autora koji je prihvatio ovu tezu, a naroito onomastika istraivanja Radoslava Rotkovia i lingvistika istraivanja Vojislava Nikevia gdje on govori o grafemama mekanoga slova i slova dz ( prim. R. R.) koje su preci Crnogoraca donijeli iz Polablja.
528
zato to ni na grkome ni na latinskome nije bilo mogue napisati enta.) Nikevi navodi da smo u radu A. G. Kuzmina nali crte tih crta i reza, pri emu je reza polovina crte dakle prerezana crta. To je bila azbuka od 24 slova. Kao izumitelj ovijeh slova navodi se Ogam i po njemu to je i ogamsko pismo. Poto su se ovi dui i krai bukovi tapii koristili i za gatanje: ispute se iz ruke i onda se itaju slova kao oblici u talogu kafe odatle je dolo do toga da je u nas slovnica > bukvar, u ruskom = slovo a u njem. Buch (bukva) knjiga. Potom je Nikevi naveo i drugo tajno pismo rune, koje je dobilo ime po njem. raunen aptati. Jagi je bio naao neke falsikate tih runskih natpisa pa je tvrdio da nije bilo slovenskih runa. . Sp. Radojii nasuprot njemu veli da su ti znaci bili iroko prihvaeni od strane Slovena dok I. Pudi smatra da su nama zanimljivi udikovski znaci naeni na pet ploha kamena pred ostacima crkve u udikovi kod Berana u stvari esnafski znaci peat zanatske radionice. U svakome sluaju treba priznati da mi ne znamo to taj natpis znai. Zanimljivo je da se i danas mogu vieti maarske rune u bati hotela Zelenika u Zelenici na kamenim pilama za ulje.13 Poglavlje Pokrtavanje dukljanskijeh Slovjena, to jest prijelaz naijeh predaka s paganstva na hrianstvo vano je i iz politikijeh i zbog lingvistikih razloga jer od toga ko nas je pokrtavao zavisio je i politiki uticaj na nas, i na pismo. A vrijeme pokrtavanja pokazuje kad smo mogli da savladamo pismenost. Nikevi pie: Hrianska religija ne samo u vrijeme njihovog pokrtavanja nego i teajem cijeloga srednjeg vijeka pa i dugo vremena docnije, bila je glavna ideoloka snaga koja je ostavila dubok trag neizbrisiv peat cjelokupnome duhovnom i svjetovnome ivotu i drutvu. Dok je Vizantija bila tolerantna prema slovjenskim jezicima pie Nikevi Rim je proklamovao da je Bog odabrao samo tri posveena jezika jevrejski grki i latinski na kojijema se moe slaviti njegovo ime smiju pisati i prevoditi svete knjige i propovijedati hrianstvo... Ovakvo shvatanje bilo je prepreka za irenje hrianstva na slovjenskom jeziku a time i smetnja za nastanak slovjenske pismenosti uopte i pojavu nacionalnijeh pisama.14 Nikevi je doao do zakljuka da su do sredine IX. vijeka (Slovjeni na jugu) ve bili denitivno pokrteni s ime se slau i arheoloki nalazi B. Borozana. Iz razruene Duklje edite Dukljanske epiOve je rune obradio i ilustracijama prikazao Adorjan Maar koji je deifrovao svako slovo runa u asopisu Magyarsgtu domnyi RTEST 1996 2. 14 Nikevi je o ovome pisao opirnije u knjizi Crnogorska knjievna raskra, Cetinje, 1996 9107. Dakle, to bi mogla biti zasebna knjiga.
13
529
Radoslav ROTKOVI
skopije preseljeno je na Martiniku gradinu (Lontodoklu Lug kod Duklje pribjeite Dukljana njihovo satelitsko naselje) e se nalazi trag kulta Sv. Mihaila.15 Odatle se episkopija (biskupija) preselila na obalu staroga Staroga Bara na obali (jer ono na kru je novi Stari Bar) e je otkriven temelj trikonhosa. A ova je crkva po P. Mijoviu graena u doba Justinijana (527565) i u njemu se vjerovatno nalazi trag biskupova groba. U vihoru seoba IX vijeka sruen je taj trikonhos. Od tada se Bar seli na hridinu... gdje dobija srednjevjekovna obiljeja pie Mijovi.16 Nikevi je zatijem obratio dunu panju benediktincima s Monte Cassina koji su odmah poslije 732. godine po papinom nalogu prelazili na istonu obalu Jadrana pa i u Prevalis da bi tu bili brana prodoru vizantijskijeh knjievnih tekovina irilometodskog smjera u korist zapadnoevropske kulture.17 A benediktinci su vani iz dva razloga: oni su podigli veliki broj ranih crkava i manastira na naoj obali, otvarali kole, irili pismenost, a u pravila svoga reda unijeli su obavezu uenja jezika domorodaca da bi s njima mogli da komuniciraju. Otuda je i naa najstarija knjievnost mogla da nastane iz pera benediktinaca naijeh ljudi koji su se kolovali in situ. S benediktincima je povezivano i ime anonimnog Dukljanina. Zvanini bilingvizam omoguavao je da to kapitalno djelo benediktinca bude razumljivo i Romanima i Slovjenima pie Nikevi. Tako su se sredinom IX. vijeka denitivnijem pokrtavanjem dukljanskijeh Slovjena, nastankom dukljanskoga naroda i jezika u Duklji kao samo nominalno vazalnoj vizantijskoj dravi u rangu i statusu kneevine (arhontije) stekli svi potrebni uslovi za poetak povijesnog razdoblja u nastanku i razvitku crnogorske knjievnosti na tome jeziku pod dukljanskijem imenom zakljuuje Nikevi.
Ovaj rani kult Sv. Mihaila u Zeti dovodi u pitanje identikaciju pravoslavne episkopije u Manastiru Sv. Mihaila na Prevlaci, jer ni u jednome rodoslovu ne pominje se Prevlaka ve se u tri od etiri opirna rodoslova navodi: Prvoga (episkopa) postavi u humskoj zemlji u Stonu u hramu Presvete Bogorodice drugoga u Zeti u dioklitijskom pomorju u hramu arhistratiga Mihaila a Zeta je spadala u Pomorje zetsko dok su Travunija i Zahumlje predstavljale Pomorje zapadno. Osim toga, valjda je Sv. Sava znao ta pie kad je na Vranjini 1233. postavio prvoga episkopa Ilariona koji e biti prvi svetitelj Zetske zemlje kojega sam ja postavio. Domentijan pie da je zetski episkop bio pri crkvi Arhanela Mihaila u Drepi to je tvrdio i vladika Vasilije (1754) i Rovinski (1888) a u Podgorici jo uvijek postoji dio grada koji se zove Drpe (Mandia). (P. Malbaa Dva crnogorska manastira, Cetinje 2003 2239; B. ekularac Dukljansko-zetske povelje Titograd 1987 5661.) 16 Nikevi ove citira Mijoviev rad Iz kulturne prolosti Bara Bar 1995 34. 17 O ovome je Nikevi pisao opirnije u knjizi Crnogorska knjievna raskra 1996.
15
530
Drugi dio rukopisa posveen je Povijesnom razdoblju. A u tome periodu koji traje do naijeh dana, prvi je Dukljanski period, koji traje od sredine IX do kraja XII stoljea (1183). Autor objanjava da je Duklja, Dioklitija termin koji se dugo ponavlja zbog vizantijskoga manira arhaizacije jer ve oko 1042. pojavljuje se u Kekavmena slovjenski naziv te teritorije Zeta to znai zemlja etelaca.18 A nije logino da su Zeani svoju zemlju nazivali stoljeima Dioklitijom nego su Vizantinci upotrebljavali kao savremene iezle termine.19 A pod Gornjom Zetom po Petru I podrazumijevala se Crna Gora. Patrovii su 1435. tretirani kao katuni Crne Gore. Ovo je vano naglasiti da se ne misli da je kontinuitet: Dioklitija > Zeta > Crna Gora neka savremena patriotska izmiljotina. Dalje se autor bavi izvorima, graom i prouavanjem knjievnosti. Ukazuje na dragocjenu grau koju je sabrao V. D. Nikevi u ediciji Monumenta Montenegrina (X tomova), zbornike B. ekularca, koji je objavio zapise natpise povelje. Meu prouavaocima knjievnosti toga razdoblja autor istie F. Milobara J. Kovaevia R. Rotkovia D. ivkovia. Najopirnije eksplicira istraivanja R. Rotkovia u vie tekstova pobrojanih u literaturi na kraju poglavlja. Zatijem se prelazi na poetke poetaka Legendu o Vladimiru i Kosari i Kraljevstvo Slovena Popa Dukljanina iz Bara. To je materija koja je itaocima blia. Ali i tu ima ta da se ispituje jer nas Grimel (La Chronologie Paris 1958) upozorava da neka djela ili su u njegovu tekstu neto drukije formulisana ili nam nijesu detaljnije poznata. To su Hronika Duklje u kojoj su po Grimelu opisani dogaaji od polovine VIII vijeka do druge polovine X stoljea i u tome spisu ima dosta elemenata istorije koje je koristio Porrogenet a nijesu poznati iz drugih izvora. Zatijem rije je o Epu o Duklji, u kome se pjeva o vremenu kralja Mihaila Vojislavljevia i njegovoga sina Bodina.20 Naravno, postoje i neka djela koja pominje Orbin: Cronica d Antivari, Efemeridi di Doclea.
Jo u prvome broju Kulturnog nasljea (131143) asopisa Kulturolokoga fakulteta s Cetinja (1985) akademik Nikevi je eksplicirao ovu etimologiju od lit. ginti, e. ati, nae: eti, njeti kako to navodi i R. Bokovi u Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika 1 Beograd 1968 82. U ekoj postoji grad atec a postojalo je i pleme aani. U Rusiji pleme: njetalii. 19 O ovoj arhaizaciji pisao je P. Mijovi po Moraviku Bibikovu i drugima u knjizi Kulture Crne Gore Titograd 1987 277 285288. M. V. Bibikov je ustanovio da 80% etnikih naziva vizantijskih pisaca nije odgovaralo stvarnim imenima. Dovoljno je pomenuti da mijeaju Srbe i Tribale, a Tribali su bili na toj teritoriji prije Hrista! 20 Autor se ove oslonio na V. D. Nikevia Monumenta Montenegrina X 50/51. Ako je u V. D. Nikevia tamparska greka to su Annales Barenses Lupusa protospatarusa a ne neki novi, do sada nepoznati anali Bara (Annales Bareses). No sam naslov je isti kao u Orbinovoj hronici Bara (Chronica dAntivari).
18
531
Radoslav ROTKOVI
Iz Nikevieva daljega izlaganja (Starocrnogorska slovjenska knjievnost) vidi se koliko je jo mnogo toga zagonetnoga i u vezi s rukopisima koji su sauvani pa se prvo bavi zagonetkama autorstva datiranja jezika i pisma. O autorstvu Libera gestorum (knjiice o podvizima) Blaenoga Vladimira svakako nastaloga u blizini Preiste Krajinske na obali Skadarskoga jezera nedugo poslije Vladimirova ubistva (1016) nema ni direktnoga ni indirektnog traga i pomena. to se tie Popa Dukljanina i njegova djela Sclavorum Regnum (Kraljevstvo Slovjena) autor istie da je jo Vjekoslav Klai pretpostavio da bi barski nadbiskup Grgur mogao biti autor ili nastavlja toga djela. Nasuprot njemu Medini (1942) i Ivan Ostoji (1963) mislili su da bi Dukljanin morao da bude neki benediktinac u Barskoj nadbiskupiji koji je zapoeo djelo a neko drugi ga zavrio. Nasuprot tome stoji tvrdnja uglednih istraivaa meu kojijema je i F. ii (1928) da je Kraljevstvo Slovena djelo jednoga autora. No sada nema potrebe da se niu razliiti stavovi jer postoji monograja E. Periia koja je cijela posveena tome pitanju pa je i njen naslov Sclavorum Regnum Grgura Barskog.21 Nauna se javnost opredijelila za ovo rjeenje iako ima i drukijih jo 1999. iznesenijeh stavova.22 Dalje Nikevi s pravom ukazuje na to da je u nauci utvreno miljenje da je bula pape Aleksandra iz 1167. falsikat mada i V. D. Nikevi navodi ne samo tu bulu nego i onu poetnu tobonju bulu pape Zaharija iz 743. godine u kojoj je pronalaza i prvi komentator Pflugh Hartung (1884) naao dva dokaza da je falsikovana: pominje se palijum kojega nema prije XI vijeka i papska palata koja je zidana u istome vijeku u vrijeme Jovana XV. Zato akademik Nikevi zakljuuje s Petrom oriem da istonoga obreda nije moglo biti u Dioklitiji prije Nemanjia (1186) pa su zakljuci Lenke Blehoveelebi o pitanju bogoslubenoga jezika u Dioklitiji (Zeti) povrni. O ovoj temi autor je opirnije pisao u knjizi Jezikoslovne studije (2004). Zaista je neobino ali tano da je Zeta bila u rimskoj kulturnoj sferi i kad je politiki bila u vazalnome odnosu prema Vizantiji. Mislimo da je
Prvo izdanje objavljeno je u Zagrebu 1991 a drugo u Baru 1998. Barani su oigledno bili obradovani tom knjigom koja je dragocjena i krcata podacima, ali je sporna osnovna njena ideja o autoru. Kako su Barani mislili da je Grgur Zadarski pretvoren u Grgura Barskog, neki kompliment za njihov grad, nije nam jasno. 22 Mi smo o ovome pisali u zborniku izvora i legendi o Kraljevini Vojislavljevia 1999 9096. U toj knjizi je i na prvi i jedini prijevod Dukljanina na crnogorski jezik (str. 141199) s najstarijega teksta objavljenoga u Orbina (1601).
21
532
to bilo uslovljeno blizinom veze Bari-Bar-Bari, to je dovelo i do seoba iz naijeh krajeva u Pulju (Monte Gargano, Gioia del Colle). Napredak Duklje u odnosu na Raku ogleda se u injenici da je u Duklji mnogo ranije stvorena drava mnogo ranije preko kola i dvorske kancelarije irena pismenost o emu u Rakoj ne moe biti govora sve dok krajem XII vijeka nije poela da se osamostaljuje dinastija Nemanjia.23 Na ugovoru o miru s Dubrovnikom 1186. i knez Miroslav brat po majci Nemanje i veliki upan Stefan Nemanja kao nepismeni meu krstove. A Nemanjini sinovi Sava i Stefan Prvovenani ve su bili knjievnici. A kad je Bosni s konsolidacijom bosanske crkve i drave zatrebao pismeni ovjek kao Kulinov dijak Radoje doveli su ga iz Duklje (Zete). Autor je ovako kroz itav rukopis jasno pokazao da samo komparativni metod daje prave rezultate jer suedne pokrajine i dravice uvijek imaju kontakte pa tako Mala braa iz Kotora zidaju pravoslavne Deane. Zato se i moglo desiti da u razvijenijoj dukljanskoj sredini nastanu djela kao to je Legenda o Vladimiru i Kosari i Kraljevstvo Slovena, koja se mogu mjeriti s najviijem evropskim dometima u toj ravni reenog vremena. Zatijem je autor opirnije analizirao ta dva djela. Detaljno su opisani likovi Vladimira i Kosare. Opirnije o ovome Nikevi je pisao u knjizi Crnogorska knjievna raskra (1996). No dok je Legenda o Vladimiru i Kosari poznata naalost samo iz onoga to je iz nje uzeo Dukljanin i time obogatio svoj inae oskudni latinski jezik,24 dotle je, iako kratko (pedesetak stranica) Kraljevstvo Slovena, kao izvorna kompilacija tada dostupne grae sloenije u raznim aspektima. Jedno je odasvud hvaljeni na prvi ljubavni roman a drugo knjiica o dravi i dinastiji koja traje stoljeima (to nije ni nemogue s obzirom na injenicu da sadanja danska dinastija traje ve 700 godina). Ipak akademik Nikevi je oprezan, jer veli da su u tome djelu spojene u vremenskom kontinuitetu i Hrvatsko kraljevstvo (od 925) i Dukljansko kraljevstvo (od 1077). Naunici su razliito denisali to djelo bilo kao rodoslov, bilo kao ljetopis, bilo kao Historia de Rei di Dalmazia e Servia (R. Levakovi 1648 koji je ovaj rukopis naao u Kotoru) to su samo pokuaji da se odredi tip te proze, anr, koji nije lako utvrditi, kao, uostalom, ni kad je u pitanju Gorski vijenac. No vrsta djela manje je vana od pravoga sadraja
Nikevi prihvata nau etimologiju prezimena Nemanji sauvanu u savremenom ekom jeziku: nemanic : koji nema nita, beskunik. Inae biblijski Neman je gubavac. Po njemu se ne bi mogla nazvati dinastija. 24 Eto jo jednoga razloga da se posumnja u nadbiskupa Grgura kao popa Dukljanina jer jedan nadbiskup morao bi i bolje da zna latinski i vie da se oslanja na citate iz Biblije!
23
533
Radoslav ROTKOVI
i naslova koji je u njemu sadran: (Sclavorum Regnum : Kraljevstvo Slovjena). Pa i to spajanje dvaju kraljevstava ima neku podlogu u istovjetnoj preromanikoj i romanikoj kulturi od Salone do Martinike gradine. Zapravo to moe da objasni neistorinost dinastikoga povezivanja jer je jasno da su preci Crnogoraca doli s mnogo kompaktnije pradomovine koja se nalazila zapadno od Odre dok se Hrvati biljee u Poljskoj i ekoj. Poljski autoritativni enciklopedijski rjenik slovjenskih starina (Slownik staroitnoci slowianskich)25 donosi u II tomu (1964) mapu stare eke s Velikom i Malom Hrvatskom o emu ima i crkveni dokumenat iz hiljadite godine u kome se pominju Chrovati et altera Chrovati dakle dvije hrvatske pokrajine u prakoj dijecezi. Moda je to klju i za razumijeva nje Porrogenetove greke o Bijeloj odnosno Velikoj Hrvatskoj. Bijela ne moe da bude Velika ali velika moe da bude itana kao Bela.26 Starocrnogorska latinska knjievnost manje je poznata. Jasno je da u tu knjievnost spada ono to su nai ljudi pisali na latinskom a ne i ono to su pisali barski nadbiskupi Gijom Adam i Plano Karpini, jedan Francuz a drugi Italijan.27 U te prve tekstove naijeh latinista svrstavaju se: Andreacijeva povelja, koja nije iskljuivo pravni akt i sadri tri dijela: Priu o Teodori Andreacijevoj eri koja se zavjetovala Hristu Legendu o prijenosu motiju Sv. Tripuna i podizanju njegove crkve i Testament toga Andreacija kotorskoga plemia koji je platio mletakim moreplovcima moti Sv. Tripuna i zidao crkvu koja je kasnije budui tijesna pretvorena u katedralu osvjetanu 1166 prije Nemanjia. Zatijem slijedi opirnija pria o translaciji motiju Sv. Tripuna. Autor smatra mnogo znaajnijim barske epitafe stihove uklesane u kamen stolne crkve Sv. ora u Baru u stvari grobne ploe istaknutijeh crkvenijeh prelata. U stihovima se ocrtavaju njihovi pojedini likovi maltene saete biograje. Te su ploe nestale u eksploziji baruta ali ih je sauvao nad biskup Poten prepisavi ih tako da ih je F. Raki objavio 1860. Sigurno
Rjenik je poeo da izlazi 1961. a njegov potonji esti tom iziao je 1977. To je zanimljiva enciklopedija u kojoj o nekim vanim pitanjima postoje lanci vie autora sa razliitim stavovima! 26 Istu zabunu nalazimo i u Velikoj Rusiji ( ) u ijem njedru se razvila Belarus (koju mi, po ruskome jeziku nazivamo Bjelorusijom). I u Poljskoj imamo i Bijelu Poljsku i Veliku Poljsku. Bela : Vela velika. 27 Isti principijelni postupak primijenio je i Derald Brenan u istoriji panske knjievnosti ne ograniavajui se na jedan jezik ali obraujui sve to je jedan narod pisao na bilo kom jeziku od najstarijih vremena do danas. Ovaj smo moto citirali u uvodu naega Pregleda crnogorske literature 1979.
25
534
da bez duboke antike latinske pjesnike podloge u Duklji odnosno ranijoj Prevalitani ... ne bi bilo ni pokazane leoninski rimovane pjesnike fakture u barskijem epitama pie autor. Zanimljivo je da je ve izmeu 1090. i 1123. ispisan Pontifikal i lekcionar Kotorske biskupije sauvan u Petrogradu koji sadri i slubene pontikalne spise i svetake legende odnosno dva poglavlja Jevanelja po Mateju, na osnovu kojijeh je nastala najstarija crkvena drama. Autor navodi i uda Blaenoga Mikule sauvana u Oksfordskome glagoljskom zborniku iz XV vijeka, iz kojega je djelove izvornoga teksta donio imuni a mi smo ih preveli na crnogorski jezik. Tu se vidi da je prepisiva bio akavac ali je neke detalje prenio i iz starijega dukljanskoga predloka: manastir arhimandrit vladika a pominje se i Duklja (Djeokola od Dioklija) i Crkva Sv. Tiodora u Baru koja je izgorjela u XI vijeku. Inae oblik imena Nikola > Mikula sauvan je u Budvi do novijega doba kao i u nazivu sela Mikulii to znai: Nikolii. Dalje autor se bavi prepisivakom i prevedenom knjievnou zalaskom dukljanskoga perioda prodorom Nemanjia na obalu a za njima i pravoslavlja pri emu se polazi od 1219. godine kada je Srpska pravoslavna crkva osamostaljena ali tek u dijelu drave dok se prvi zetski episkop Ilarion javlja na Vranjini na Skadarskome jezeru tek 1233. godine. U povelji vranjinskom manastiru Sava pie da e on biti prvi svetitelj zetske zemlje kojega je on postavio. Sam je Prvovenani prvi srpski krunom ovjenani kralj (1217) u itiju svojega oca Stefana Nemanje naveo sva njegova zlodjela i paljevine od slavnoga grada Nia preko Skoplja Prizrena Skadra do slavnoga grada Bara. Trebalo je izbrisati tragove ranije Kraljevine Vojislavljevia a s katolianstvom se postupalo taktikije jer je i Nemanjiima esto bila potrebna zatita s katolikoga Zapada protiv pravoslavne Vizantije. U stvari borei se protiv vizantijske drave oni su prihvatali vizantijsku kulturu! Zetski kralj Vukan pokuao je da se prsi dukljanskom kraljevskom krunom ali to je trajalo kratko jer se poslije pobjede nad bratom Stefanom nazivao velikim upanom i s tom se titulom biljei u Studenici 1209. godine kad je i umro.28 Posebne odjeljke autor je s pravom posvetio Kotoru, kao kulturnom centru koji je davao i diplomate i slikare i arhitekte i prepisivae. U njemu su bile i svjetovne i duhovne kancelarije. Tu je formirana bokokotorska slikarska kola.
28
S. irkovi Istorija Crne Gore 2 1 1970 68.
535
Radoslav ROTKOVI
Vaan odjeljak posveen je crnogorskoj redakciji staroslovjenskoga knjievnoga jezika, to se ranije nazivalo zetsko-humskom redakcijom. Dakle davno je zapaena osobenost jezika u prostoru Kraljevine Vojislavljevia. Najvaniji spomenik toga razdoblja jeste Miroslavljevo jevanelje prepisano u Kotoru za zadubinu kneza Miroslava u Bijelome Polju. U vrijeme gradnje te zadubine Sv. Petra i Pavla na temelju neke starije crkve moda posveene istijem svecima nije moglo da se prepisuje u Bijelome Polju jer niti je bilo prostora niti je bilo pisara. Zato je jedini mogui izbor pao na Kotor koji je imao sve to. I jo bio na granici Istoka i Zapada to se ogleda i u tekstu spomenika koji je bio neupotrebljiv za pravoslavnu crkvu budui da po D. Bogdanoviu ima vie od 120 razlika u tekstu u odnosu na istonu verziju jevanelja a za katoliku zato to je na irilici. No upravo zbog toga rukopis je odlino ouvan jer na njemu nema ni otisaka masnijeh prstiju niti tragova voska. Akademik Nikevi bavio se ovim rijetkim spomenikom u vie navrata, pa, naravno, i u istoriji crnogorskoga jezika (Crnogorski jezik, knj. I). Nije sporno da su u rukopisu identikovane dvije ruke. Glavni pisar je Zeanin i on pie imena: i s jatom to po oriu otvara put ka narodnome: Stjepan > epan i Tjekla > ekla dok je drugi pisar Gligorije (Grigorije) dijak pisar na dvoru Nemanjia ekavac.29 Upravo stoga bilo je zanimljivo otkriti ime toga glavnoga pisara, koje je na kraju rukopisa ispisano kao Varsameleon grki to upuuje na balsamovo ulje ali i na grko ime Valsamon s ime smo se i mi bili pomirili. No prvo to se tu moralo primijetiti jeste da na poetku rijei grka beta zaista itana kao B (pa nije sluajno to je to i iriliko V) ali u daljem toku rijei B se pretvaralo u V. Na primjer kada je vizantijski pisac Kinam kao i drugi pominjao Branievo pisao je grki: a to nije itano ni kao Braniebo ni kao Vranievo nego: Branievo. Dakle beta je na poetku B a dalje u rijei V. Prema tome ni ono nije Varsameleon nego Balsameleon. Zato je akademik Nikevi s pravom obratio panju na novo tumaenje koje je dao akademik ekularac (2006) da tu nije rije o balsamovu ulju koje tu nema smisla nego o tajnopisu uobiajenom na kraju rada starih skromnih prepisivaa koji moe da se protumai kao Bala Primorac. Naravno dok je prvi dio sloenice jasan drugi dio moe da se tumai prema grkome: na primorju: bjeliasta edna zemlja; rukavac; ni krenjaki pijesak; prud dok je pliak u moru; pridjev pjeskovit. Kao to se vidi, nauka stalno nalazi neto novo i dobro je da se to prati. Mi bismo predloili jo jednu
29
On je dodao jedan kratak zapis na kraju pa je i svoje ime napisao na dva naina.
536
mogunost. Usvajajui prvi dio tajnopisa kao ime Balsa : Bala onaj drugi dio mogao bi biti od gr. to bi ukazivalo na trud brigu. Dakle: Bala koji se o ovome trudio. Nauno istraivanje je tafeta. Bez ekulareva razmiljanja na temelju injenice da na onome mjestu nema nikakvoga smisla balsamovo ulje i da ono nije Valsameleon nego Balsameleon ne bi bilo Nikevieva prenoenja toga nalaza ni nae mogue dopune. Posebnu panju Nikevi je posvetio jeziku i graji ovoga spomenika i njegovoj u svijetu poznatoj ornamentici. Recimo Jovan Krstitelj je van Batista, liturgija je ma = misa, Uskrs je Paska i sl. A Jovan Krstitelj krsti Isusa bez vode to je jeretika ikonograja koja se mogla podmetnuti nepismenome naruiocu. Ovaj spomenik je po akademiku Nikeviu prenio uticaj crnogorske na bosansku i srpsku redakciju staroslovjenskoga jezika. O svim ovim pitanjima autor je pisao opirnije na drugome mjestu, tako da ove nema niega to ve nije opirnije i dokumentovanije objavljeno i izloeno krugu naune kritike. Na kraju svakojega odjeljka navedena je najvanija literatura tako da student ima prvo pregledno koncizno odmjereno autorovo tumaenje a zatijem pregled literature u kojoj se mogu nai i drukija miljenja to je plodonosno za sueljavanje miljenja odnosno za uenje u starogrkome smislu. Platon je etao s uenicima po Kesu kraj Atine (Atene) i s njima razgovarao. Pod akademijom tada se podrazumijevala gimnazija. Zaista je vrijeme da Crna Gora koja je tokom stoljea uvijek imala razvijenu knjievnost konano dobije i svoju Istoriju knjievnosti makar se radilo samo o prvome razdoblju do kraja XII stoljea. Svaki poetak je teak. A s onijem to je teko mogli su se rvati samo uporni pregaoci kao to je bio akademik Nikevi.
537
Branislav KOVAEVI (Podgorica) Istorijski institut Crne Gore
UDK: 94(398=163) -04/1200
STUDIJA PREVALITANA I KRALJEVSTVO SLOVENA (OD PETOG VIJEKA PR. N. E. DO 1200. GODINE) VOJISLAVA D. NIKEVIA Praslovensko i slovensko prisustvo na Balkanu
Studija je potpuna novina u dosadanjim istraivanjima na Balkanu a vjerovatno i ire. Njen prevashodni, pa i istorijski znaaj u tome je to je uspjela da sistematizuje relevantnu grau kojom se dokazuje praslovensko i slovensko prisustvo na Balkanu od kraja drugog milenijuma prije nae ere i u kontinuitetu traje do danas: to dovodi u pitanje sve dosadanje pretpostavke o porijeklu naroda i etnikih skupina na Balkanu opovrgava ih u mjeri snage i autentinosti izvora na koje se poziva.
Kljune rijei: Vojislav D. Nikevi, Prevalitana, Kraljevstvo Slovena, Balkan, Sloveni, istorija
Studija Prevalitana i Kraljevstvo Slovena Vojislava D. Nikevia predstavlja prvi i uspjeni pokuaj sveobuhvatnog posmatranja crnogorskog prostora u kontekstu najstarije slovenske istorije od najstarijih antikih vremena do epohe kada nestaje Kraljevstvo Slovena i stvara se nejako Kraljevstvo Dalmacije i Duklje. Studija ima dvije knjige: prvu Skitsko Sarmatsko carstvo i njegovo kraljevstvo na Ilirikumu od 500. godine prije nae ere do Dioklecijanove vladavine i drugu Kraljevstvo Slovena od Konstantina do Kraljevstva Dalmacije i Duklje. Obje knjige precizno hronoloki slijede istorijske tragove od prvih pojava praslovenskih matica, Skita i Sarmata do epohe druge polovine 12. vijeka kada nestaju njihovi posljednji spomeni i gubi se slobodno se moe rei najsjajniji i najslavniji dio paleoslovenske istorije. 539
Branislav KOVAEVI
U uvodnom dijelu autor koji je uloio izuzetan napor da hronoloki sistematizuje raznorodnu grau istorijsku i knjievnu razmatra neka pitanja metodologije istraivanja izuzetno obuhvatne teme svog rada. Autor iznosi razloge koji su doveli do zanemarivanja prouavanja antikih grkih i najveeg dijela latinskih srednjovjekovnih izvora koji se odnose na takozvane varvarske narode istiui nebrigu i tendencioznost crkvene istoriograje koja se bavila prouavanjem hrianstva a ne istorijom naroda pa i onih na Balkanu. Nikevi istie da se Crna Gora po u svijetu prouenim dokumentima javlja kao autonoman episkopski principat 1515. godine u okviru Otomanske drave a geografsko odreenje Crna Gora srijee se u latinskim izvorima ve u 11. vijeku. Geografski pojam Zeta pojavljuje se poetkom etvrtog stoljea kada se javljaju i geografski nazivi Travunija i Bosna. U fusnotama autor ukazuje na postojanje jo jedne skitske Prevalitane u krajevima oko Crnog Mora upuujui i na za istoriju Crne Gore izuzetno znaajne i do ovoga asa nepoznate dokumente o pos ljednjem Baliu Jovanu koji se 1471. pojavljuje kao gospodar Albanije. Nikevi prvi put sistematizuje njemu u ovom asu dostupne antike izvore koji se tiu Skita i Sarmata i njihovih drava na Balkanu koje obuhvataju i prostore dananje Crne Gore istiui gotovo dvije hiljade godina kontinuiteta veza crnogorskih i junodalmatinskih prostora sa junom Italijom koju su u VIII-VII vijeku prije nae ere zauzeli Skiti Kimerijci. Izuzetan doprinos su navodi poznoantikih istorija i hronika o stvaranju Duklje i Skadra: istoriar Orosije i jo neki hroniari tvrde da je Duklju stvorio skitski narod Sake a Skadar potomci njegovog roaka posljed njeg atikog kralja Kodra u doba priprema za Trojanski rat i po njegovom zavretku. U trojanskom ratu na strani Grka uestvovao je skitski car Ahil i u toj epohi stvorena je i prva skitska drava na Balkanu u dananjoj Makedoniji i Bugarskoj. Kasnije, u hiljadu godina do nove ere stvorene su jo neke skitske drave: teritorija dananje Crne Gore prvo se nalazila u sastavu kraljevstva (D)Aorsa potom skitskog naroda Dalmata koji e svoju dravu pokloniti rimskom imperatoru Vespazijanu?! Na prostorima dukljanskog grada u epohi (D)Aorsa kovao se srebrni novac eminako to ukazuje na znaaj naih prostora u antikom Mediteranu. Studija ukazuje na Tita Livija po kome su u drugom vijeku prije nae ere, na prostoru dananje srednje Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore i sjeverne i srednje Albanije pored (D)Aorsa ivjeli i Sloveni. Antiki geogra spominju Bugare sjeveroistono od donjeg Dunava i u Panoniji rijetko spominjui Ilire i to kao malu populaciju na raznim krajevima Balkana 540
Studija Prevalitana i Kraljevstvo Slovena...
kao i niz skitskih i sarmatskih rano ili praslovenskih naroda ija su imena djelimino ili sporadino poznata istorijskim naukama. Balkanski Skiti Sarmati (Sloveni) vezuju sudbinu za Rim od epohe Gaja Julija Cezara koji sklapa sporazume sa Skitima. Oktavijan, koji vojnu obuku obavlja u Apoloniji od dalmatinskih i makedonskih SkitaSarmata (izmeu ostalog u njegov logor dolaze i Skiti sa teritorije dananje Crne Gore) stvara najbolje legije imperije. Za Oktavijanove vladavine skitske legije sarmatska konjica i Dalmati postaju najbolje jedinice carstva. Studija precizno osvjetljava navodei izvore stvaranje sarmatskoskitskoslovenskih drava i dravica na Balkanu pod pokroviteljstvom Rima njihovu borbu za osamostaljenje i saveze sa sunarodnicima u Skitiji i Evropskoj Sarmatiji. Za vladavine imperatora Decija ostaci (D)Aorsa, Tribali (Prebaleji), Dalmati, grupe Kat(i)ara i jo nekih skitskosarmatskih naroda ele da obnove antiku kraljevinu na prostorima Dalmacije (Crne Gore i dananje sjeverne Albanije) i oglase njenu autonomiju to dovodi do pregovora sa Rimom koji priznaje Skitima sa tih prostora pravo na nasljee antike makedonske drave. Stvaraju se dvije skitske drave: Kraljevstvo Dalmacije i Kraljevstvo Trakije kome su na elu Goti. Autor istie izuzetno oskudnu grau o toj epohi te da hronologiju stvaranja Kraljevstva Slovena mora da prati na osnovu dokumenata crkvene provinijencije koji o skitskosarmatskim balkanskim dravama svjedoe samo kada je to nemogue izbjei. Kada Arkadije oko 407. godine okonava preureenje Istoka oko Duklje i Skadra kao jezgra a na osnovu prava vikarijata dukljanskog mitropolita Basusa stvara se vikarijalno to jest hriansko Kraljevstvo Dalmacije Slovena. Srednji Ilirikum i Panonija postaju slobodna teritorija trgovine i doivljavaju izuzetan ekonomski procvat. Iz te epohe poznata su imena trojice kraljeva: Albina I (sa kraja etvrtog vijeka) Albina drugog i treeg. Kraljevstvo Dalmacije Slovena postaje najznaajniji dio Istonog carstva jer sa te teritorije poinju pripreme za objedinjavanje Rimske imperije u njenim antikim granicama. Balkanski Skiti naroito klanovi Carski i Kraljevski Sarmati sudbonosno utiu na voenje imperijalne politike i na elu su poznorimske i ranovizantijske armije. Sloveni poinju da dolaze na tron rimskih caca reva (Lav I) a balkanski Sarmati Alani i Roksolani daju generalisimuse (Aspar). U petom vijeku pojavljuje se niz slovenskih (skitskosarmatskih) vladara koji sa svojim odredima i Gotima poinju ujedinjavanje prostora nekadanjeg Rimskog carstva: Jovan Skit Jovan Grbavi Marcelin Celer a uveni Ecije poznat kao Belo I u svojim rukama dri Galiju. Balkanski 541
Branislav KOVAEVI
Skiti pripremaju se da zauzmu tron carstva u Konstantinopolju: Anastazije je porijeklom EpiracPrevalitanac i njegova vladavina omoguava dolazak na vlast dvojice Prevalitanaca: Justina (Justin) I i Justinijana koji insignacije moi Kraljevstva DalmacijeSlovena prenose na Konstantinopolj. Jedan od Justinijanovih najpouzdanijih zapovjednika je Skadranin Belizar. Sa Justinijanom ukidaju se Kraljevstvo Slovena vandalskoalansko kraljev stvo u Africi i gotsko Kraljevstvo Italije. Konstantinopolj sve insignacije moi skitskosarmatske federacije ukljuuje u vokabular titula vizantijskih careva: Skiti i Sarmati sa Balkana iseljavaju se u garnizonske gradove carstva a na njihovo mjesto na Balkan se naseljavaju sarmatski evroazijski Sloveni i njihovi saveznici Avari sa prostora oko Azovskog i Kaspijskog mora. Stvara se avarsko-slovenski egzarhat Ilirikum, koji se u periodu od 690. do 740. godine raspada na tri kraljevine Travuniju Zahumlje i Srbiju. Te tri kraljevine postaju nasljednice moi nekadanjeg Kraljevstva Slovena. Nikevi istie znaaj i do sada u istoriograji neopravdano osporavanu autentinost dva akta porijeklom iz papske kancelarije: o sveoptem slovenskom saboru koji se 771. godine okuplja u gradu Dalmi da objedini prostore Evropske Azijske Sarmatije i Skitije i obnovi mono Kraljevstvo Slovena ijeg e vladara birati predstavnici svih skitskosarmatskoslovenskih naroda. Na tom skupu za kralja Slovena bira se Svetopelek I, ali je obnova Kraljevstva Slovena kratkotrajna. S dolaskom na vlast makedonske dinastije taj se pokuaj obnavlja: 875. godine u Diokleji se saziva sabor svih Skita i Sarmata (Slovena) i za kralja svih Slovena bira se moravski princeps Svetopelek II. Nakon ove drave koja je trajala koju godinu na prostorima Balkana pojavljuje se nekoliko vladara Slovena: Domagoj Sedeslav i posljednji i bez sumnje najznaajniji Mihailo Vievi poglavar posljednjeg slovenskog naroda koji krajem devetog vijeka na zahtjev vizantijskih careva naseljava Gornju Dalmaciju. Mihailo Vievi dijeli teritorije Balkana sa strategom Hrvata Tomislavom i Gornjoj Dalamaciji, Duklji i Travuniji ponovo prisajedinjuje junu Italiju. Rodonaelnik je posljednje dinastije kraljeva Slovena i kraljeva Dalmacije. Njegov sin Petar uspijeva da ponovo institucionalizuje Kraljevstvo Dalmacije, a njegovog sina Jovana Vladimira priznaju Rim i Konstantinopolj. Slijede njegovi potomci: Vukan Stefan Vojislav Mihailo Konstantin koji za nadimak uzima ime naroda svog pretka Mihaila Vievia Bodin (Bodini). Posljednji kralj Slovena spominje se u jednom benediktinskom aktu iz 1150. godine. Nikevi istie da je Kraljevstvo Dalmacije potom Kraljevstvo Slovena posljednja manifestacija tradicije Skita i Sarmata posljednji odbljesak nje542
Studija Prevalitana i Kraljevstvo Slovena...
gove moi. Sa nestankom Kraljevstva Slovena gubi se spomen skitstva i sarmatstva i pojavljuju se prve poznosrednjovjekovne nacionalne slovenske drave. Polazei od injenice da se balkanske nauke nijesu bavile Slovenima u antikoj i najranijoj epohi srednjeg vijeka vezujui prouavanja za nastanak najveih poznosrednjovjekovnih junoslovenskih drava (Bugarska Srbija Hrvatska) a u periodu od desetog stoljea do pada Vizantije Nikevi najvei dio svoje knjige posveuje upravo istorijskim prazninama. Navodei autore ili djela prouavalaca antike epohe istie da antiki izvori poput Strabonove i Ptolomejeve Geograje spominju Slovene na Balkanu kao skitsku (sarmatsku) populaciju od izuzetnog uticaja u epohi Filipa i Aleksandra Makedonskog i doba nastanka Rimskog carstva i irenja njegove moi. Studija Prevalitana i Kraljevstvo Slovena potpuna je novina u dosadanjim istraivanjima na Balkanu a vjerovatno i ire. Moe da bude predmet kritike kod mnogih e izazvati skepsu i protivljenje ali najvei broj njenih navoda nee niko moi da ospori jer su utemeljeni na autentinoj grai i svjedoenjima. Otvorie brojna pitanja i nadajmo se da e u dogledno vrijeme neko na njih moi da ponudi barem neki odgovor. Njen prevashodni pa i istorijski znaaj je to je uspjela da sistematizuje relevantnu grau kojom se dokazuje praslovensko i slovensko prisustvo na Balkanu od kraja drugog milenijuma prije nae ere i u kontinuitetu traje do danas: to dovodi u pitanje sve dosadanje pretpostavke o porijeklu naroda i etnikih skupina na Balkanu opovrgava ih u mjeri snage i autentinosti izvora na koje se poziva.
543
Branislav KOVAEVI
Branislav KOVAEVI A STUDY PREVALITANA AND THE KINGDOM OF SLAVS (FROM FIFTH CENTURY BC TO 12TH CENTURY) BY VOJISLAV D. NIKEVI Proto-Slavs and Slavs in the Balkans The study is a complete novelty with regard to past research conducted in the Balkans. Its main historical importance is in the fact that it managed to systematise relevant materials proving presence of protoSlavs and Slavs in the Balkans starting from the end of second millennium BC and lasting until present time. This questions all other past assumptions on origins of nations and ethnic groups in the Balkans and refutes them in accordance with authenticity of the sources upon which the study relies. Key words: Vojislav D. Nikevi, Prevalitana, Kingdom of Slavs, Balkans, Slavs, history
544
Robert BOKOWSKI (Katovice) leski univerzitet u Katovicama POLJSKA I CRNA GORA - bibliografija -
UDK: 015(475:497.16)
U Institutu za zapadnu i junu slavistiku Varavskog univerziteta pod rukovodstvom Krzysztofa Wrocawskog Magdalene Bogusawske Magorzate Kryske te Norberta Ryckog izdana je 2007. knjiga pod naslovom Polska i Czarnogra Bibliografia. Komentarze (Poljska i Crna Gora Bibliograja. Komentari). Knjiga se sastoji od sljedeih poglavlja: Uvodna rije; Biobibliografski izvori; I dio: Montenegrina: Montenegrina Prijevodi i knjievna obrada nakon 1945. godine Komentar; II dio: Polonika: Polonika, Polonika u crnogorskome pozorinom ivotu Komentar; te Iz poljsko-crnogorskih kulturnih kontakata: Poljskocrnogorski kontakti u XVIII i prvoj polovini XIX vijeka Poljski arheolozi u prijestonici kraljice Teute; Aneks; Popis ilustracija; Indeks imena. U uvodu autori ukazuju na to da je rad nastao u kontinuitetu serije sintetikih bibliografskih shvatanja istorije poljskog interesovanja za kulturu pojedinih junoslavenskih regija te poljske prisutnosti u toj kulturi. Ova knjiga, kao druga u seriji [prva se zvala Polacy w Boni. Polacy o Boni. Przewodnik bibliograficzny z komentarzami (Poljaci u Bosni. Poljaci o Bosni. Bibliografski vodi s komentarima) predstavlja obradu tematske bibliograje s komentarima koji se tiu kontakata Poljske i Crne Gore u okviru projekta Polska a Czarnogra. Polska a Macedonia. Polska kultura w Czarnogrze. Polska kultura w Macedonii (Poljska i Crna Gora. Poljska i Makedonija. Poljska kultura u Crnoj Gori. Poljska kultura u Makedoniji), koji nanisira Ministarstvo nauke i visokog obrazovanja Republike Poljske. Izbor Crne Gore, po miljenju autora, bio je u najbolje vrijeme kada se uzme u obzir aktuelna politika situacija u Crnoj Gori i odluka Crnogoraca 545
Robert BOKOWSKI
nakon referenduma iz 2006. godine da povrate svoju dravnu nezavisnost. Autori su miljenja da e ova knjiga pribliiti itaocima istorijsku motivisanost takve odluke, kako njenim pristalicima tako i oponentima. Sakupljeni su bibliografski podaci koji se odnose na Crnu Goru u njezinom dananjem teritorijalnom obliku. Bibliograja obuhvata materijale objavljene u Poljskoj i u Crnoj Gori do 2003. godine. Autori su uzeli u obzir i neke bitnije radove koji su nastali poslije obraenog perioda. U cjelovitoj prezentaciji bibliografskih podataka primijenjen je hronoloki poredak, u okviru jedne godine po abecedi. Uzimajui u obzir obim materijala poseban dio rada predstavlja bibliograja knjievnih prijevoda te naunokritika obrada koja je objavljena nakon 1945. godine. Autori su eljeli time naglasiti da je upravo knjievna problematika bila dominantna u tome periodu poljskoga interesovanja za crnogorsku kulturu. Kako i dio koji obuhvata montenegrinu tako i polonika poeduje komentare, rezimiranje najbitnijih tendencija u recepciji crnogorske kulture u Poljskoj te poljske u Crnoj Gori. Poseban dio rada posveen je karakteristici linih poljskocrnogorskih kontakata. Nadamo se da e ova korisna knjiga naii i na adekvatnu recepciju u Crnoj Gori.
546
Milenija VRAAR (Podgorica) Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi
UDK: 014.3:050(497.16) 1967/2004
Lidija Kaluerovi: NJEGO U CRNOGORSKOJ PERIODICI: 19672004: BIBLIOGRAFIJA. Podgorica, Matica crnogorska, 2009, 555 str.
ovjek je trunak kojega tok vremena jednom proz zraku nepostinim namjerenijem pronese. (Petar II Petrovi Njego) Publikacija Njego u crnogorskoj periodici: 19672004: bibliograja autorke Lidije Kaluerovi obuhvata priloge u crnogorskim serijskim publikacijama i zbornicima radova objavljene u periodu od 1967. do 2004. godine. Sadri 5.314 bibliografskih jedinica obuhvata period od 38 godina i 152 periodine publikacije i zbornika radova. Uraena je po meunarodnom standardu za obradu lanaka graa razvrstana po UDK sistemu s adekvatnim anotacijama i direktnim uvidom u veinu bibliografskih jedinica de visu. Publikaciju prati neophodna aparatura za pretraivanje grae registri: Registar autora i prevodilaca Predmetni registar Registar korienih periodinih publikacija i zbornika i popis koriene literature i bibliografskih izvora.
Kljune rijei: Petar II Petrovi Njego, stvaralatvo, u literaturi, bibliografija lanaka, crnogorske periodine publikacije i zbornici, prikaz
O Petru II Petroviu Njegou njegovom stvaralatvu poetici jezi ku o vladaru vladici lozofu... Njegoevoj religiji politici obrazovanju zikom izgledu... napisano je mnogo monografskih publikacija lanaka disertacija; napravljeno izbora iz djela uraeno predgovora pogovora 547
Milenija VRAAR
osvrta... Sam Gorski vijenac (inae djelo koje je u cjelokupnoj crnogorskoj knjievnosti ne samo u Njegoevom opusu najvie citirano glorikovano i osporavano) doivio je mnogo komentara tumaenja i sl. (ve od etvrtog poznatog izdanja) maltene svakoga stiha od prvih: Stjepana Mitrova Ljubie Milana Reetara uze Radovia Vida Latkovia... do savremenih: Slobodana Tomovia Branislava Ostojia Aleksandra Mladenovia Radmila Marojevia... Preveden je na mnoge svjetske jezike (u fragmentima ili cjelovito na italijanski i ruski fragmentarno relativno brzo poslije objavljivanja) izmeu ostalih i na kineski i japanski jezik ak i esperanto! Petru II Petroviu Njegou posveeni su mnogi stihovani i prozni zapisi (od pisaca savremenika do danas) likovni radovi inspirisani Njegoem samim ili njegovim djelima od A. Jovanovia i J. Tominca do likova iz Gorskog vijenca vajara Rista Stijovia i ilustracija poeme No skuplja vijeka Olje Ivanjicki pa pozorinih izvoenja i adaptacija ... Njegoev izgled do detalja su opisivali svi stranci koji su posjetili Crnu Goru njegovog vremena zbog diplomatskih mirovnih i sl. misija graninih sporova ili sopstvenih avanturistikih putopisnih botanikih ili nekih drugih interesovanja svjetski putnici... Njegoeve grobnice takoe su tema za sebe izazivale su i izazivaju do danas polemike peticije lovenske strae... Samo tekstovi o njima brojnou bi zahtijevali posebnu bibliograju. I Njegoeva nagrada sva je u polemici i izvor niza osvrta, reagovanja politikih knjievnih neknjievnih... I ona bi zahtijevala posebnu bibliograju... I tako redom... Bibliograja Njego u crnogorskoj periodici: 19672004 nastavlja se na bibliograju Miroslava Luketia i Olge Vukmirovi: P. P. Njego: bibliografija: 19631966 Cetinje 1968. Prethodile su joj i selektivne bibliograje preteno monografskih publikacija stvaralatva Petra II Petrovia ili literature o njemu: Ljubomira DurkoviaJakia Dobrila Aranitovia Nikole Rackovia i dr. Bibliograja Njego u crnogorskoj periodici: 19672004. Lidije Kaluerovi bibliografa Centralne narodne biblioteke ure Crnojevi obuhvata period od 38 godina neto vie od 150 istraenih i popisanih publikacija i 5.314 bibliografskih jedinica. Sadrajno obuhvata Njegoeva autorska djela i tekstove o njemu u navedenom periodu u crnogorskoj periodici. Bibliograja sadri i tri naslova koja nijesu objavljena u Crnoj 548
Lidija Kaluerovi: Njego u crnogorskoj periodici: 19672004...
Gori: Facta Montenegrina, glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj (Zagreb) Crnogorski glasnik, list Crnogorske asocijacije (San Francisko) i Oganj glasilo Udruenja Crnogoraca Krsta (Lovenac) zbog po miljenju sastavljaa Bibliografije Njego, znaaja priloga objavljenih u njima za budua istraivanja. Bibliografske jedinice opisane su po meunarodnom standardu za obradu lanaka sa prateim kvalitetnim i preciznim anotacijama. Graa je rasporeena po UDK sistemu lanci su tematski grupisani. Publikacija je opremljena adekvatnom aparaturom za pretraivanje sadri: Registar autora i prevodilaca Predmetni registar Registar korienih periodinih publikacija i zbornika i popis koriene literature i bibliografskih izvora. Bibliografske jedinice u najveem broju popisane su direktnim uvidom u sadraj de visu. Uvid u tematiku priloga ukazuje na njihovu raznovrsnost 26 posebnih cjelina i unutar njih niz podgrupa: nauni osvrti komentari prikazi pojedinanih djela ili izbora iz djela pozorinih izvoenja studije knjievne kritike polemike... Zanimljiva je recimo polemika Branislava Ostojia i Aleksandra Mladenovia o Njegoevu jeziku i tumaenje pojedi nih stihova iz Gorskog vijenca, koja je voena na stranicama Bibliografskog vjesnika a potom nastavljena izmeu Aleksandra Mladenovia i Radmila Marojevia. Raznovrsnost i bogatstvo popisanih priloga te niz drugih nepopisanih ili djelimino evidentiranih vezanih za ostalu grau gdje se pominje najire reeno ime Petra II Petrovia Njegoa upuuje na potrebu postojanja institucije koja bi se bavila izuavanjem knjievnog stvaralatva Petra II Petrovia Njegoa njegovim udjelom i mjestom u istoriji Crne Gore kao jednog od vladara iz dinastije Petrovia Njegoem kao crkvenim licem vladikom... i prikupljanjem naunom valorizacijom zatitom uvanjem i prezentacijom javnosti kompletne grae muzejskih eksponata (predmeta vezanih za sve segmente Njegoeva ivota i rada) rukopisa publikovanih radova u originalu prijevoda djela Njegoevog prevodlakog rada; literature o Njegou; likovnih muzikih lmskih pozorinih djela inspirisanih Njegoem i njegovim stvaralatvom na svim jezicima i u svim formama slika graka vajarskih djela rukopisa knjiga muzikih kaseta CDova VHS kaseta itd. Takoe uvid u lanke popisane u ovoj i drugim bibliograjama Njegoevog djela i radova o njemu upuuje na potrebu posebnog osvrta na Njegoev jezik i crnogorski jezik uopte iji je on knjievni reprezent; na 549
Milenija VRAAR
recimo neistraena vjerovatno cjelovito nikada neobjavljena Njegoeva pisma tako razliita od diplomatskog suzdranog odgovora i svakodnevnih briga banalnih pojedinanih i optedravnih do poetskog zamaha... Bibliograja kao neizbjena i tako korisna spona izmeu istraivaa i teme njegovog istraivanja u bibliograji Njego u crnogorskoj periodici: 19672004. Lidije Kaluerovi dobila je dostojnog reprezenta. Pouzdanost podataka strunost rasporeda kvalitet anotacija i pratei registri ine je takvom. Treba istai i kvalitet tampe i poveza. Moda je publikacija mogla biti ilustrovana, s obzirom na toliko likovnih djela, nastalih i u Bibliograjom obuhvaenom periodu inspirisanih Njegoevim likom ili djelom. Naravno, nastavak Bibliografije Njego bio bi poeljan...
Milenija VRAAR Lidija Kaluerovi: NJEGO IN MONTENEGRIN SERIALS FROM 1967 TO 2004: BIBLIOGRAPHY. Podgorica, Matica crnogorska, 2009, pp. 555 The publication entitled Njego in Montenegrin Serials from 1967 to 2004: Bibliography authored by Lidija Kaluerovi comprises articles reviews and other contributions in the Montenegrin serials and proceedings published between 1967 and 2004. This volume consists of 5314 bibliographic units covering the period of 38 years and 152 serial titles and proceedings. It is designed according to the international standard for bibliographic description of articles whereas the complete material is classied by the UDC and provided with appropriate annotations with direct insight into the most of the bibliographic units de visu. This publication is provided with required searching options: Author and Translator Index Subject Index Index of Serials and Proceedings and a list of bibliographic sources and literature. Key words: Petar II Petrovi Njego, literary achievements, bibliography of articles, Montenegrin serials and proceedings, review.
550
Milena IVANOVI (Podgorica) Filozofski fakultet Niki
UDK: 821.163.09 ilas M. UDK: 929 ilas M.
HIRURKI PRECIZNA OBRADA ILASOVIH TEKSTOVA

Vladimir Vojinovi: PORONI SUDIJA, Studija o crnogorskom pokretu socijalne literature i meuratnim lancima i pripovijetkama Milovana ilasa Matica crnogorska Cetinje 2008.
Autorka analizira studiju Poroni sudija Vladimira Vojinovia u kojoj su sabrane informacije o crnogorskom pokretu socijalne literature i o tretmanu Milovana ilasa i njegova djela. Ukazuje na to da knjiga koja se bavi ovom tematikom posebno ilasom kao sudionikom pokreta i predstavnikom crnogorskog meuratnog perioda ima veliki znaaj za crnogorsko stvaralatvo kako bi se odmotala publicistiki zamrena idejna klupka.
Kljune rijei: socijalna literatura, meuratni period, dokumentarnost, tendencija, forma, sadraj, tipizacija, prolog, epilog, temporalne deformacije
Govoriti o Milovanu ilasu znai govoriti o jednoj kontroverznoj linosti iji je pomen i danas u XXI vijeku pod velom mistike tajanstvenosti o linosti koja je ostavila znatan peat u crnogorskoj tanije u jugoslovenskoj istoriji. Ali autor studije Poroni sudija ne bavi se istorijom, on ne dozvoljava da predrasude utiu na njega on ne ispituje da li je ilas ideoloka rtva ili delat heroj ili antiheroj njegova tema je umjetnost. Studija Poroni sudija je magistarska disertacija Vladimira Vojinovia u kojoj sabira informacije iz brojnih studija o crnogorskoj knjievnosti prve polovine XX vijeka, o crnogorskom pokretu socijalne literature i o tretmanu Milovana ilasa i njegovog djela. Rad sadri sljedee segmente: Pokret socijalne literature i Milovan ilas (Nauka o lijevoj knji 551
Milena IVANOVI
evnosti Na razvrju uticaja Totemizam ma literature i Izmeu prie i parole) ilasova rana suenja (Izvori Dijamant Marksistika estetika i Milovan ilas ilas o tendenciji u knjievnosti ilas o nadrealizmu ilas o formi i sadraju i ilas o tipinom i tipu) Meuratna pripovijetka Milovana ilasa (Izvori Strukturalne i kompozicione osobenosti ilasovih pripovjedaka) Zakljuak Literatura i Indeks imena. U uvodnom dijelu autor je ponudio pregled studija posveenih fenomenu socijalne knjievnosti i istakao da gotovo nema nijedne koja se na neki nain ne dotie djela Milovana ilasa. Meutim i pored broj nih zbornika i lanaka o ovom pokretu u Crnoj Gori Vojinovi istie da ilasovi stavovi jo uvijek nijesu dovoljno ispitani. Zato knjiga koja se bavi ovom tematikom posebno ilasom kao sudionikom pokreta i predstavnikom crnogorskog meuratnog perioda ima veliki znaaj za crnogorsko stvaralatvo kako bi se odmotala publicistiki zamrena idejna klupka. itajui ilasove meuratne lanke studije i brojne polemike odgovore koje su mu upuivali autori raznih orijentacija Vojinovi nudi broj ne istine o ilasu i na osnovu njih potvruje neke ranije izreene kvalikacije a neke i opovrgava. Polemiui s anahronim tumaenjem ilasovog stvaralatva, autor pokazuje da je on ne samo sudionik nego i jedan od propagatora ideje pokreta socijalne literauture, teoretiar u ije je tekstove bila zagledana cijela grupa knjievnika, i pisac koji je pokuavao da sprovede u djelo doktrinu proleterijata.1 Detaljnom analizom Vojinovi informie o neosnovanom obezvreivanju cijele jedne epohe obezvreivanju knjievnika koji su crnogorskoj knjievnosti donijeli neto sasvim novo neto to nije bilo u saglasju sa epskim, romantiarskim postnjegoevskim obrascima duhovnog nasljea.2 Takoe i o povrnom odnosu prema tekovinama pokreta a sve to na primjeru meuratne zaostavtine Milovana ilasa koja nikad nije bila adekvatno tretirana. Tek sedamdesetih godina XX vijeka njegovo djelo postaje povod za nastanak pojedinih tekstova, a knjiga s ranim njegovim pripovijetkama tampana je tek 2000. godine! Vojinovi iznosi rezultate dosadanjih ispitivanja ilasovog meuratnog djela zatim njegove stavove o kljunim problemima epohe o kojoj je rije i zakljuuje da se iz simbioze ilasovih teorijskih domiljanja o dokumentarnosti tendenciji u literaturi estetikih kategorija lijepog i runog formi sadraju tipu tipizaciji liku i karakterizaciji moe doi do rezultata jedne osobene poetike.
1 2
Vladimir Vojinovi Poroni sudija Matica crnogorska 2008 str. 53. Isto str. 183.
552
Hirurki precizna obrada ilasovih tekstova
Detaljnom analizom ilasovih tumaenja problemskih polja nauke o knjievnosti autor upozorava da brojna teorijska domiljanja stvaraju utisak o misaonoj kontradiktornosti. Dezorijentisanost ilasovih stavova Vojinovi potvruje na primjeru shvatanja uloge umjetnosti odnosno knjievnosti u razvoju novog drutva kao i u raspravama o estetikim kate gorijama lijepog i runog i u raspravama o odnosu sadrine (tendencije) i forme. ilas ukazuje da je jedan od pouzdanih pokazatelja runog u literature nedosljedno slikanje stvarnosti.3 Meutim njegov odnos prema nadrealizmu to osporava. Isti je sluaj i s formom. Formi, smatrao je on, ne treba nita rtvovati ve je treba zanemariti kako bi sadrajnost bila jasnija.4 Kasnije u polemici s nadrealistima navodi Vojinovi ilas opovrgava ovo stanovite. Nedosljednost u primjeni teorijskih zahtjeva autor je potvrdio ilasovim tekstovima i sagledao na koji je nain u praksi savlaivao prepreke o kojima je nemilosrdno sudio. Analitiki preispitujui objavljene studije o ilasovom proznom stvaralatvu autor zakljuuje da to djelo zasluuje novo itanje. Trea cjelina donosi hirurki preciznu obradu ilasovih umjetnikih tekstova odnosno kratkih pria i pripovjedaka ijem je spisku Vojinovi pridodao dva pronaena naslova: Deaci u izlozima i Demonska snaga. Ispitivanje ilasovih narativnih tekstova Vojinovi zasniva na najsavremenijim knjievnoteorijskim disciplinama i metodama poput naratologije i semiotike i na taj nain uspijeva da obogati dosadanje uglavnom pozitivistikoimpresionistike modele interpretacije njegovog djela, to je posebno vrijedan segment studije. Autor kontatuje da u veini kratkih narativnih tekstova Milovana ilasa postoji svojevrsna strukturalna shema koja je posljedica zahtjeva za potovanje precizno odreenih granica umjetnikog teksta akcentujui znaaj okvira umjetnikog teksta proloke i epiloke granice koje knjievni svijet odvajaju od empirijske stvarnosti. On uoava da su poeci i svreci kratkih narativnih tekstova poprimili oblik stereotipije koja je i specian graninik okvira teksta i koja ostvaruje funkciju kodiranja a sam naslov i prva reenica u veini tekstova legitimacija su likova i odnosa. Stereotipni poetak uspostavlja direktnu vezu sa stereotipnim krajem i postie ciklinost u strukturi.
3 4
Isto str. 74. Isto, str. 100.
553
Milena IVANOVI
Vjeto koristei terminologiju erara eneta autor uoava i narativne anahronije i temporalne deformacije te razdvaja linearne i ahrone kratke prie. Linearne karakterie odsustvo narativnih anahronija i slivenost stereotipnih poetaka i zavretaka s hronolokim vremenom osnovne prie, a u ahronim temporalne deformacije su konstruktivni princip strukture.5 Kad su u pitanju ilasove pripovijetke autor primjeuje da je nemogue uoptavanje pripovjednih postupaka i naglaava da je dijegetiko vrijeme u veini pripovijedaka neometano temporalnim deformacijama. Autor analizira poetke i svretke kao kompoziciono naglaena mjesta teksta status unutranjeg monologa status tue rijei u rijei lika funkcije pripovijedanja jezik u pripovijetkama i zakljuuje da je dominantan konstruktivni princip ilasovih pripovijedaka postupak scene. U ilasovim duim narativnim tekstovima uoava jo jedan konstruktivni princip fenomen mota koji se javlja kao jedna posebna vrsta autorskog iskaza koji usmjerava recepciju i ideoloki boji tekst. Pozivajui se na termin Mihaila Bahtina Vojinovi ukazuje i na modernizaciju ilasovih narativnih tekstova ostvarenu momentom vieglasja polifonijske arhitektonike. Umjesto junaka tipa ilas je stvorio pregaoca podvojene linosti.6 Jer likovi se oslanjaju na tuu rije rije kolektiva s kojom polemiu i spram koje mjere vlastiti poloaj. Posebno je znaajan segment u kojem je Vojinovi osporio zablude brojnih kritiara koji su smatrali da su likovi ilasovih narativnih tekstova njegovi portparoli. To nije ni lik Mila Nikolia iz prie Nevidljive rane, to nije ni snebivljivi otac koji tolerie suvie slobodno ponaanje svoje keri... Prije bi se reklo da svi ti atipini likovi vode provokativne dijaloge s onim idejama koje je ilas afirmisao u publicistikim tekstovima.7 Autor eksplicitno naglaava da je ostvarena vidljiva distanca izmeu likova i autora izmeu empirijske stvarnosti i knjievnosti (kcije) i na taj nain podsjea na Lotmanovo shvatanje da je knjievnost drugostepeno modelovanje stvarnosti. Autor nije zaobiao ni temu crnogorskog jezika kojeg se ilas dri uprkos savjeta brojnih kolega izmeu ostalih i Vida Latkovia da se okane junog dijalekta.8 Vojinovi objanjava da je ilas usklaivao jezik s normama kojima su se rukovodile redakcije pojedinih asopisa to je rezultiralo brojnim nedosljednostima kako na fonetskom tako i na morfolokom planu.
Isto str. 138. Isto str. 198. 7 Isto str. 156. 8 Isto str. 158.
5 6
554
Hirurki precizna obrada ilasovih tekstova
Vojinovi se ne libi da ukae i na sve nedostatke ilasa kao pripovjedaa i navodi da ni najuspjeliji narativni tekstovi nijesu bez omaki ali to ne opravdava injenicu da se nekoliko narativnih tekstova poronog sudije nije nalo u antologijama crnogorskog meuratnog pripovjedatva.9 Govoriti o politiki etiketiranom ovjeku i danas u treem milenijumu predstavlja hrabrost i zato upuujemo ne mali kompliment autoru to je skinuo embargo sa brojnih predrasuda o knjievnom stvaralatvu Milovana ilasa u knjievnoistorijskom i to je jo znaajnije u knjievnoestetskom smislu. Studija Poroni sudija potvruje jedan novi tretman savremene crnogorske knjievnosti. Vladimir Vojinovi potvruje da dolazi generacija koja e nadamo se rasvijetliti brojna neispitana polja istorije crnogorske knjievnosti i pomjeriti interpretativne modele ka modernoj metodolokoj utemeljenosti.
Milena IVANOVI PRECISE INTERPRETING OF TEXTS BY ILAS The author analyzes the study Poroni sudija by Vladimir Vojinovi containing gathered information on Montenegrin social literature movement and treatment of Milovan ilas and his works. The author stresses that the book dealing with this issue especially with ilas as a representative of Montenegrin interwar period has a huge importance for Montenegrin literature, in attempts to resolve this complex publicistic issue. Key words: social literature, interwar period, form, content, prologue, epilogue, temporal deformations
Isto str. 198.
555
ARHIVA
Bogi NOVELJI
UDK: 811.163.41282.4(497.16) (091)
BRISANJE CRNOGORSKOG KNJIEVNOG JEZIKA - Povodom pitanja kolskih udbenika -
Nesumnjivo je da odmah pada u oi izvjesna neskladnost ( a ako hoete priznajem: i nestrunost ) u samom naslovu postavljenoga pitanja. Jer ako je to ranije moda i bilo danas se ve ne moe rei da Crna Gora ima svoj pokrajinski knjievni jezik; tavie ni svoj sopstveni knjievni izgovor (nareje dijalekat). U ujedinjenoj dravi a prilikom odreivanja slubenog knji. jezika moda je negdje i zapisano da su usvojeni pokrajinski izgovori (ijekavski, ekavski itd) ravnopravni u okviru srpskohrvatskog jezika slino ravnopravnosti irilske i latinske azbuke. Ali kao to knjievnici i javni radnici mogu pisati i piu kojim hoe knji. izgovorom isto tako na ijekavski knji. izgovor pripada i mnogim drugim pokrajinama u naoj dravi. Pa ipak usljed izvjesnih zaista neskladnih okolnosti moramo ovdje zasebno promotriti dananje stanje knji. jezika u Crnoj Gori. Daleko smo od toga da postavljamo pitanje prednosti ijekavskoga ili ekavskoga knji. izgovora ili da se moda stavljamo u odbranu ovoga prvog kad je rije o naoj pokrajini. Vrijednost i ljepotu njegovu podrobno je prikazao neumrli Karadi a staranje o njemu Crnogorci su izgleda potpuno napustili stupanjem u dananju dravnu zajednicu ako ne i prije. Ovdje emo samo iznijeti neke oevidne pojave koje same govore da se na pokrajinski i knjievni narodni jezik ne nalaze u zavidnom stanju. Prije svega konstatujem potpuno i apsolutno otsustvo svakoga staranja i nastojanja za upotrebu pokrajinskog ijekavskog knji. izogovora u Crnoj Gori. Istovremeno i najvanija injenica. Uopte ne postoje odgovorni organi ili kulturni voe koji bi se nosili milju o upranjavanju domaega knji. izgovora a da i ne govorimo o nekim ustanovama koje
Tekst je objavljen u: Zeta, br. 14 1936 str. 3. Priredio ga i prilagodio strukturi asopisa Adnan irgi.
*
559
Bogi NOVELJI
bi se brinule o njegovom razvitku. Kod takvog stanja nai rasadnici istog knji. jezika nae kole od osnovnih pa do srednjih i strunih stoje bez ikakvih direktiva i nadzora u tom pogledu. A za ovih nekoliko godina od Ujedinjenja ne nae se ni jedan prosvjetni ili kulturni radnik koji bi izradio ili bar pokuao da izradi bilo kakav udbenik i za koju bilo vrstu kola pisan pokrajinskim knji. izgovorom. Niti bukvar. Ovo paradoksalno zvui kad se uzmu u obzir navodi, nedavno izneseni u naoj pokrajinskoj tampi, da meu piscima udbenika u naoj zemlji zavidan broj pripada ba Crnogorcima. Ali, tako je. Budui naa pokrajina po svima svojim uslovima gravitira Beogradu kao kulturnom centru to se i udbenici za sve nae kole sa moda malim izuzetkom nabavljaju iz Beograda. Ovi su, dakako pisani ekavskim knji. izgovorom. Da ekavski izgovor uenicima koji van kole govore istim ijekavskim ini ne male potekoe nije potrebno dokazivati. Ali to ovdje nije vano. Vano je ovdje istai da se i to presaivanje ekavskoga izgovora u na domai narodni govor vri bez ikakvoga plana to odmah uslovljava lako uoljivu neskladnost u nastavi maternjeg jezika. Niti se kod uenika uspijeva domai narodni govor prilagoditi pokrajinskom knji. izgovoru (pitanje je da li se to ozbiljno i pokuava), niti se pak isti planski privode upotrebi istog ekavskog izgovora posljedica ega je ona lako primjetna mjeavina oba knji. izgovora. Te se pogrenosti uenici teko oslobaaju i poslije zavrenog kolovanja mada mnogi prelazom na univerzitetske studije silom okolnosti potpuno usvoje ekavski knji. izgovor. Sliku te mjeavine a kao loginu posljedicu svega toga najvjernije predstavlja naa pokrajinska tampa iji su saradnici po sebi je razumljivo preteno ljudi naega kraja. Ovdje u prvom redu mislimo na nau dnevnu tampu nae pokrajinske listove (novine) vie pristupane irim narodnim slojevima. Napisi u njima su naizmjenini: as sa ekavskim izgovorom (rijetko bez greaka) as sa ijekavskim (rijetko istim) a najee sa mjeavinom oba knji. izgovora ije uzroke malo prije iznesosmo. Nije potrebno navoditi dokaze za ovo; dovoljno je samo prelistati koji bilo broj naih novina pa se ako hoete i zauditi obilju primjera. Svejedno u uvodnom lanku urednika ili u rubrici Naa pria. Posljedica uticaja nae kolovane omladine, pokrajinske tampe sa tako nepreienim knji. izgovorom te najzad i dravne administracije koju rapidno osvaja ekavski izgovor lako je uoljiva i u samom narodnom govoru gdje su se poele odomaivati neke rijei esto ekavskog izgovora. A kad narodne mase kao nepresuni izvor istoga narodnog te time i knji560
Brisanje crnogorskog knjievnog jezika
evnog izgovora ponu primati neto to im je manje vie strano onda ve moe biti rijei o gubljenju onoga to je njihovo sopstveno lino. Ali to je, kako rekosmo, samo prirodna posljedica ostalih okolnosti... Vratimo se uzrocima i istovremeno postavljenom pitanju. Ve smo kao prvi i bitni uzrok ovoga stanja naveli potpuno otsustvo ma kakvog staranja o ijekavskom knjievnom izgovoru i njegovoj upotrebi u Cr. Gori. Posljedica ovoga, a kao drugi bitni uzrok punog zanemarivanja pokrajinskog knji. izgovora jeste izbacivanje udbenika pisanih pokr. knji. jezikom iz svih naih kola. Ne moemo rei da takvih udbenika ne postoji u naoj dravi ali tek konstatujemo da ih u Crnoj Gori zaista nema. Sumnjamo ak da je iko od ujedinjenja do danas sa nadlene prosvjetnoadministrativne strane i skrenuo panju kolskim radnicima u Crnoj Gori da za uenike zahtijeva nabavku kolskih knjiga pisanih ijekavskim knjievnim izgovorom, ukoliko takvih ima. Ali, zato bi se, recimo, izvjesna g. nastavnici prilagoavali knji. izgovoru naega kraja kad mogu od svojih uenika u svim odjeljenima traiti da se prilagode njihovom govoru?! Pa jo kad je u pitanju lini komoditet!... Kad smo ve kod kol. udbenika namee nam se jedno objanjenje. Udbenici su do sada bili jedna stvar vie manje privatne inicijative i izdanja. Te bi i sve opravdane primjedbe mogle ii na adresu vie manje privatnih inicijatora ovoga pitanja. Meutim po svemu izgleda da stojimo pred potpunim ozvanienjem kolskih udbenika. Smije li se u tome sluaju desiti da se sa najzvaninijeg mjesta potpuno prenebregne pitanje knji. izgovora jedne pokrajine koja je do jue bila samostalna drava u pitanju knji. vaspitanja njene omladine? Imamo li razloga da sumnjamo u drukije rijeenje ovoga pitanja? Prema dosadanjoj praksi, a u vezi nedavnih izjava gosp. Ministra prosvjete po pitanju kol. udbenika predviamo da e se pitanje knji. izgovora u kol. udbenicima provesti na ovaj nain. U onim krajevima (sa preteno hrvatskim stanovnitvom) gdje je osnovno pismo latinica odnosno u onim pokrajinama koje gravitiraju Zagrebu kao kulturnom centru (Hrvatska i Slovenija Dalmacija Bosna i Hercegovina) nesumnjivo e biti zastupljen juni ijekavski knjievni izgovor. U ostalim krajevima gdje je osnovna azbuka irilska bie bez sumnje proveden istoni ekavski knji. izgovor. Dakle samo dvije redakcije sa poklapanjem: ijekavtina latinica i ekavtina irilica. Kod takvih okolnosti Crna Gora se nalazi u izuzetnom poloaju. Lako je predvieti ishod: rtvovanje svoga pokrajinskog knji. jezika. A ako se naa predvianja zaista ostvare onda e upotreba pokra561
Bogi NOVELJI
jinskog ijekavskog knji. izgovora u Crnoj Gori izuzetno od ostalih pokrajina biti preutno ali faktiki potpuno zbrisana u ovom sluaju prvi put sa zvaninog mjesta. Skora budunost e nam to pokazati. A tada e se nesumnjivo nai neki dobronamjerni i objektivni kritiar sa tvrdnjom da su Crnogorci uza sve ostalo irokogrudno rtvovali zajednici i svoj narodni i knji. govor.
562
Vojislav P. NIKEVI
UDK: 81272(497.16)
S IME JE U SUKOBU NOVOSADSKI DOGOVOR* Prolo je nekoliko godina od sarajevskog kongresa slavista iz god. 1965. a nesporazumi bure i nevolje to ih prouzrokuju neadekvatni pristupi problemima jezika jo ne prestaju. Poetkom ove godine Matica hrvatska i Matica srpska prekinule su rad na izradi Rjenika hrvatskosrpskog (srpskohrvatskog) knjievnog jezika to praktino znai raskid Novosadskog dogovora. Takav rasplet bio je neminovan jer su Zakljuci Novosadskog dogovora utemeljeni na antiistorijskim i antilingvistikim koncepcijama. Nakon saoptenja Matice hrvatske i saoptenja Drutva za srpskohrvatski jezik i knjievnost Crne Gore uslijedilo je i saoptenje uprave udruenja crnogorskih knjievnika u kojemu se javnosti stavlja do znanja da je Novosadski dogovor neodriv i sa stanovita crnogorskog jezika odnosno da i oni raskidaju s Novosadskim dogovorom. Njihovo saoptenje izazvalo je u Crnoj Gori odreena negodovanja koja se u potonje vrijeme javljaju sve ee. Rasprave u strunim asopisima istupanja na skupovima izjave i saoptenja u dnevnoj tampi nedvosmisleno pokazuju da se u Crnoj Gori zapleo spor oko toga da li postoji ili ne postoji crnogorska varijanta jezika da li se Crnogorci slue svojim crnogorskim jezikom ili pak tzv. srpskohrvatskim. Znatan broj Crnogoraca meu kojima ima dobar broj i onih dobronamjernih tvrdnje o postojanju crnogorske varijante a naroito tvrdnje o postojanju crnogorskog jezika doekuju s velikim negodovanjem. Oni misle da se ako Crnogorci i zvanino svoj jezik nazovu svojim nacionalnim imenom, nasilno sijee i razdvaja jezik kojim su pjevali Njego, Vinji i Maurani, da se nauna i jezika pitanja optereuju politikim i drugim balastom i tako se nepotrebno komplikuju jasni pogledi na na jezik.
Tekst je objavljen u: Vjesnik u srijedu br. 1018 Zagreb 1971 str. 74. Priredio ga i prilagodio strukturi asopisa Jakov Sablji.
*
563
Vojislav P. NIKEVI
Razloge ovakvom njihovom negodovanju treba traiti u neadekvatnim pristupima problemima jezika. Valja istai da je naa tradicionalna lingvistika ona jueranja na alost u mnogome i ova dananja njihove predstave i saznanja o jeziku u znatnoj mjeri opteretila pozitivistikim pristupom. Nemajui sluha za istorijski i lingvistiki kontekst posebne drutvene politike kulturne i jezike uslove koji su doveli do formiranja nacija odnosno nacionalnih jezika ne obazirui se na uzronoposljedino sagledanje jezikih pojava naa je lingvistika svoj nauk utemeljila na golim iz konteksta istrgnutim jezikim injenicama. Odvojivi jezik od bia naroda od odnosa koji su stvorili nacije pozivajui se na istovjetnost slinost ili razliitost jezikih pojava graanska je nauka usadila u svijest ljudi uvjerenje po kojemu jedan jezik moe egzistirati pod nacionalnim imenom samo onda ako je lingvistiki poseban jezik. Izdigavi jezik na nivo konstrukcije u sfere bez oslonca i temelja iaivi ga iz istorijskoga prirodnoga mnogovjekovnoga stabilizovanog leita ona je dola u sukob i s istorijom, i s jezikom, i sa samom prirodom. Jedan narod, jedan jezik Dobro je poznato da je na bazi istovjetnih i slinih jezikih pojava u jezicima slavenskih naroda jo god. 1824 u djelu Ki Slave Slovak Jan Kolar ponesen panslavistikim idejama izloio koncepciju po kojoj svi Slaveni treba da se sjedine u jedan narod koji e se sluiti jednim slavenskim jezikom s tim to e taj jezik imati etiri dijalekta ruski poljski eki i ilirski. Poznato je i to da je Gaj u prolome stoljeu bio utemeljiva itavog jednog pokreta koji je iao za tim da se svi Juni Slaveni sjedine u jedan narod ilirski koji e se sluiti jednim ilirskim jezikom. Ni Kolareva ni Gajeva koncepcija nijesu se mogle odrati jer su bile antiistorijske i antilingvistike. Iz istorije jezika znamo da su Srbi u Junoj Ugarskoj zbog posebnih drutvenopolitikih prilika preko ruskih knjiga i uitelja iza tridesetih godina XVIII vijeka u crkve kole i knjievnost uveli tzv. ruskoslavenski jezik. Meutim Srbi su taj jezik kaogod docnije i tzv. slavenoserbski morali napustiti iz maloas navedenih razloga. Poznato je da je Vuk svoju lingvistiku utemeljio na koncepciji po kojoj su svi Juni Slaveni jedan narod i to Srbi koji se slue jednim srpskim jezikom. I potpisnici Bekoga knjievnog dogovora iz god. 1850. svoje Zakljuke su utemeljili na gleditu da su svi nai narodi jedan narod koji treba da se slui jednim jezikom. I Vukova koncepcija i Zakljuci Bekoga knjievnog dogovora nijesu se 564
S ime je u sukobu Novosadski dogovor
mogli realizirati jer su bili antiistorijski i antilingvistiki. Iz istih su razloga Srbi krajem XIX stoljea napustili crnogorski jezik koji je Vuk bio uveo u srpsku knjievnost. Princip istovjetnosti i slinosti jezikih pojava opredijelio je neke autore da izmeu dva svjetska rata analogno koncepciji o jednom troplemenom narodu zastupaju miljenje po kojemu se svi nai narodi Crnogorci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Slovenci i narodi Bosne i Hercegovine, slue jednim srpskohrvatskoslovenakim knjievnim jezikom! Poslije drugoga svjetskoga rata, analogno shvatanju da su svi nai narodi jedan jugoslavenski narod A. Beli upotrebljavao je i naziv jugoslavenski jezik! Danas se tvrdi na bazi istovjetnosti i slinosti jezikih pojava, da se tri naa naroda, Crnogorci, Srbi, Hrvati, i narodi Bosne i Hercegovine slue jednim tzv. srpskohrvatskim odnosno hrvatskosrpskim jezikom. to kae Marks Bespredmetno je danas tjerati Crnogorce, Srbe, Hrvate i narode Bosne i Hercegovine da se slue tzv. srpskohrvatskim odnosno hrvatskosrpskim jezikom. Iako su jezici tih naroda u osnovi identini i slini (naravno u mnogoemu i posebni) Zakljuci Novosadskog dogovora antiistorijski su zbog toga to u osnovi tih zakljuaka stoji tvrdnja da je narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik. Ta je tvrdnja formulisana tako kao da Crnogorci Srbi Hrvati i narodi Bosne i Hercegovine ine jedan narod, pa shodno tome misao o jednome narodnome jeziku postaje potpuno neodriva. Ne moe se govoriti o jednom narodnom jeziku u okolnostima istorijskoga, objektivnog postojanja vie nacija, pogotovo to se nacije, u naem sluaju nijesu razvile iz jednog zajednikog naroda ve svaka iz svojega posebnoga naroda. Marks kae da je jezik proizvod odreene zajednice, odnosno jezik predstavlja vid postojanja te zajednice, i to njen samoizraavajui vid to e rei jezik je proizvod nacije koja je istorijski nastala zajednica ljudi, odnosno jezik predstavlja vid postojanja nacije. Da bi Marksov pogled na jezik bio jasniji, ovdje je potrebno citirati i ove njegove rijei: Prirodna samoniklost jezika se, uostalom, u svakom modernom razvijenom jeziku ukinula i prevazila u nacionalni jezik, djelimice istorijom jezikog razvitka iz zateenih gradiva, kao kod romanskih i germanskih jezika, djelimice ukrtanjem i mijeanjem nacija, kao u engleskom, djelimice koncentracijom dijalekata u jednoj naciji zasnovanoj na ekonomskoj i politikoj koncentraciji. 565
Vojislav P. NIKEVI
Iz navedenih Marksovih rijei proizilazi da svako negiranje postojanja nacionalnog jezika znai istovremeno negiranje postojanja nacije. U to smo se uvjerili vie puta. Akademik dr Ljudevit Jonke piui u lanku pod naslovom Nije se polo pravim putem (Vjesnik 23. II 1971) o neodrivosti Zakljuaka Novosadskog dogovora izmeu ostalog kae: U treoj toki govori se o ravnopravnosti pisma kod Srba i Hrvata, a uope se ne spominju Crnogorci. Ni to nije bilo sluajno, kao to se pokazalo g. 1967. pri sastavljanju predgovora za Rjenik hrvatskosrpskoga (srpskohrvatskoga) jezika kad se izriito odbijalo navoenje da su i Crnogorci nosioci toga jezika. Time se eljelo osporiti postojanje crnogorske nacije i knjievnosti, kao to to tumae crnogorski knjievnici u svojem saopenju 7. veljae 1971. pod naslovom Ne moemo prihvatiti Novosadski dogovor. I zaista, postojanje crnogorske nacije pokuano je biti osporeno ne samo u predgovoru pomenutoga Rjenika nego i u samome Rjeniku jer na 344. strani pod pojmom Crnogorac itamo: Crnogorac - ovjek iz Crne Gore(!). ak i u nae dane Mihailo Stevanovi u lanku pod naslovom Istina o Novosadskom dogovoru (Knjievne novine 10. IV 1971) preko negiranja postojanja crnogorskog jezika pokuava da negira postojanje crnogorske nacije i njene kulture. Ovdje u za primjer negiranja nacionalne individualnosti preko jezika navesti i rijei dra Radovana Lalia profesora Univerziteta u Beogradu to ih je u lanku pod naslovom Povodom Novosadskog dogovora o knjievnom jeziku objavio u beogradskom Savremeniku (br. 1 za 1955): ...zajedniki knjievni jezik posluio je kasnije velikosrpskim hegemonistima kao argument da su Srbi i Hrvati jedan narod, to je dalje vodilo ka negiranju hrvatske nacionalne individualnosti. Ovakva politika izazvala je, sasvim opravdano, kod hrvatskog naroda otar otpor, to je moralo kamplikovati pitanje srpskohrvatskog knjievnog jezika i odloiti na izvesno vreme njegovo konano reenje (str. 63). U daljem dijelu lanka prof. Lali pie i ovo: Naa koncepcija jugoslovenstva zasniva se ne samo na ravnopravnosti svih jugoslovenskih naroda nego i na pravilnom, naunom shvatanju njihovog istoriskog razvitka. Zato mi ne mislimo da proglaavamo srpskohrvatski jezik za optedravni, a pogotovu ne mislimo da povezujemo jedinstvo srpskohrvatskog jezika sa slovenakim i makedonskim (koji je nazivan dijalektom srpskog), kao to je to injeno u staroj Jugoslaviji (str. 64). Da je nacionalna pripadnost jezika zaista presudna, a ne istovjetnost ill slinost jezikih pojava pokazau na primjeru tzv. kajkavskog dijalekta tzv. torlakog dijalekta i makedonskog jezika. Dobro je poznato da su hr566
vatski kajkavski i slovenski kajkavski dijalekti vrlo srodni (Lj. Jonke Zaista udan postupak Vjesnik 16. VI 1970). Meutim hrvatski kajkavski dijalekat nije dijalekat slovenakog jezika ve hrvatskog i to zbog toga to Zagorci koji se slue tzv. kajkavskim dijalektom predstavljaju integralni dio hrvatskog nacionalnog bia. Isto tako tzv. torlaki dijalekat vrlo je srodan bugarskom jeziku. Ali on nije, bez obzira na to da li su tzv. balkanizmi (istovjetni i slini jeziki elementi u tzv. torlakom dijalektu i bu garskom jeziku) slavenskog ili neslavenskog porijekla, dijalekat bugarskog jezika nego srpskog i to zbog toga to stanovnitvo koje se njim slui ini integralni dio srpskog nacionalnog organizma. U makedonskom bugarskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku ima mnotvo istovjetnih i slinih jezikih pojava pa je danas na osnovu toga apsurdno negirati postojanje makedonskog jezika, ili bilo kojeg od navedenih nacionalnih jezika. A ti istovjetni i slini jeziki elementi kako smo vidjeli sluili su izmeu dva svjetska rata a i danas nekima slue da makedonski jezik tretiraju kao dijalekat srpskog, odnosno bugarskog jezika. Vjetaka tvorevina Antilingvistika pozicija Zakljuaka Novosadskog dogovora ogleda se u tvrdnji da se svi nai narodi, Crnogorci, Hrvati, Srbi, i narodi Bosne i Hercegovine slue jednim jedinstvenim tzv. srpskohrvatskim odnosno hrvatskosrpskim knjievnim jezikom. Bez obzira na to to se u Zakljucima pominju Srbi Hrvati i Crnogorci i ovdje kao i u sluaju narodnog jezika knjievni jezik tretira se tako kao da su svi nai narodi jedan narod. A taj tzv. srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski knjievni jezik uglavljen je tako kao da ima zajedniku normu i to na bazi najrasprostranjenijih jezikih elemenata. U takvim okolnostima zajednikom knjievnom normom obuhvaeno je uglavnom samo ono to je opte u jezicima naih naroda. Jezike pojave koje su nastale kao rezultat individualnog nacionalnog razvitka nekih od naih naroda nale su se uglavnom van knjievne norme. To naroito vrijedi za male narode jer su radijusi prostiranja njihovih jezika vrlo mali pa stoga njihove optenacionalne jezike posebnosti nijesu mogle biti obuhvaene zajednikom knjievnom normom. Najvei narodi s najveim radijusom prostiranja svojih jezika nali su se u mnogo povoljnijim okolnostima: njihove optenacionalne jezike sposobnosti zahvaljujui zajednikoj normi postale su standardni jezik za sve nae narode. Zato se danas tvrdi da u tzv. srpskohrvatskom, odnosno hrvatskosrpskom standardnom jeziku nema crnogorskih specinosti jezikih na nivou varijante 567
Vojislav P. NIKEVI
to e rei nema onih optecrnogorskih jezikih sadraja koji ine crnogorsku nacionalnu individualnost. Tako se Novosadski dogovor o jednom jedinstvenom tzv. srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom knjievnom jeziku koristi za nametanje jezika jednom narodu od strane drugog naroda, za unitavanje odnosno ukidanje ogromnog jezikog bogatstva to ga ine nai nacionalni jezici i za negiranje postojanja posebnih jezikih sadraja koji ine nacionalne individualnosti. Jezika posebnost U okolnostima istorijskoga objektivnog postojanja Srba Hrvata Crnogoraca i naroda Bosne i Hercegovine tzv. srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski knjievni jezik u stvari i ne postoji. Ne postoji zbog toga to svaki od navedenih naroda ima svoj poseban istorijski izgraen standardni jezik u kojemu je sadrano i ono to je opte to je batinjeno iz zajednike slavenske lingvistike osnove i ono to je posebno odnosno to je nastalo kao rezultat posebnoga historijskoga puta svakog od naih naroda. Tako je istorijski mogue pratiti hrvatski standardni jezik srpski standardni jezik crnogorski standardni jezik i standardni jezik naroda Bosne i Hercegovine. Svaki od navedenih standardnih jezika, zbog posebnih istorijskih puteva naih naroda ima poetke svojega nastanka u razliito vrijeme. Kad tzv. srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jedinstveni knjievni jezik ne bi bio vjetaka tvorevina antiistorijska i antilingvistika konstrukcija onda bi recimo bilo sasvim normalno da Crnogorci u administraciji, prosvjeti i uopte javnome poslovnome ivotu upotrebljavaju standardni jezik Srba Srbi standardni jezik Hrvata, Hrvati standardni jezik naroda Bosne i Hercegovine, narodi Bosne i Hercegovine standardni jezik Crnogoraca itd. To je meutim nemogue uprkos istovjetnosti i slinosti njihovih standardnih jezika (o razliitosti da i ne govorimo). I jo dalje ako se tzv. srpskohrvatskim odnosno hrvatskosrpskim jedinstvenim knjievnim jezikom slue Crnogorci Srbi Hrvati i narodi Bosne i Hercegovine zato se onda u Beogradu i Zagrebu uz sabrana djela pisaca crnogorskih donose rjenici s hiljadama nepoznatih i manje poznatih rijei pogotovo to su te rijei u redovnoj upotrebi u crnogorskom narodnom, odnosno standardnom jeziku? Tako od etiri stotine stranica Sabranih dela S. M. Ljubie koja su tampana izmeu dva svjetska rata u Beogradu sto dvanaest stranica otpada na rjenik tuica nepoznatih i manje poznatih rijei. Neko e rei: Svaki pisac u svojim djelima, iz literarnih razloga, koristi lokalnu, provincijalnu leksiku odnosno arhaizme, pa je zbog toga potrebno donositi rjenike uz 568
njihova djela. Takvo bi se tumaenje moglo prihvatiti kad se ne bi radilo na primjer u sluaju Crnogoraca o ogromnoj optecrnogorskoj posebnoj a u vrlo malom procentu, gledano sa stanovita crnogorskog standardnog jezika lokalnoj provincijalnoj odnosno arhainoj leksici. Crnogorski je narodni jezik bio u knjievnoj upotrebi jo od najstarijih vremena. Sutinska leksika semantika sintaktika fonetska morfoloka frazeoloka i druga obiljeja crnogorskog standardnog jezika mogue je pratiti jo od XVI stoljea u crnogorskim dokumentima administrativnoga poslovnoga karaktera (Patrovske isprave XVIXVIII vijeka Cetinje 1959; Crnogorske isprave od XVIXIX vijeka Cetinje 1964 i Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore 16851782 Cetinje 1956) kao i djelima crnogorskih pisaca sve do naih dana. Posebnosti crnogorskog standardnog jezika mogue je pratiti i na tekstovima dnevnih i periodinih publikacija zatim tekstovima pravnoga sadraja i naunoga karaktera ukratko u mnogobrojnim tekstovima iz svih oblasti javnoga drutvenoga poslovnoga ivota to su tampani u Crnoj Gori tokom prologa i naega stoljea.
569
LINGUA MONTENEGRINA 4/2009.
SADRAJ Radoslav ROTKOVI: Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja s posebnim osvrtom na jezik Ivana Antuna Nenadia................................................................3 Amira TURBIHADAGI: Prilog kulturnoj batini: dva krajinika pisma iz 17. stoljea.................61 Vuki PULEVI: Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore........................................69 Milica LUKI: Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hr vatskome nacionalnom prostoru................................................................85 Milo KRIVOKAPI: Transpozicija glagolskih pridjeva u jeziku Stefana Mitrova Ljubie........125 Sanja ETKOVI: Fenomen dvostrukog govora u vojnopolitikom diskursu u engleskom jeziku.......................................................................................................135 Amira TURBIHADAGI: Deklinacija glavnih brojeva u bosansko-humskim pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea.................................................................................147 Ivana KOVA: Teorijski i empirijski modeli jezike politike i jezikog planiranja u paniji.....................................................................................................157 Milorad NIKEVI: Razdoblje romantizma realizma i moderne u crnogorskoj knjievnosti....189 571
SADRAJ
: A ........................................................................................285 : .................................301 : I ...............................................................................................313 Sava ANELKOVI: Gnostike naslage Lue mikrokozma.......................................................345 Sanja VOJINOVI: Paralelno itanje tekstova Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana i Odbrana i poslednji dani ..................................................................................357 Milica LUKI: Kult Blaene Ozane u knjievnom stvaralatvu......................................401 Marjana UKI: Ruseov formalizam.................................................................................417 Marija KNEEVI: erman Aleksi varalica urbane divljine................................................431 Vasko RAIEVI: Neki aspekti Sartrove dramaturgije.........................................................449 Rajko VUJII: O crkvi Sv. Mihaila u Stonu....................................................................455 PORTRETI Adnan IRGI: Radoslav Rotkovi kao jezikoslovac.......................................................471
572
Adnan IRGI: Vesna LipovacRadulovi (19282009) Doprinos crnogorskoj leksikograji...........................................................................................489 Radoje PAJOVI: In memoriam Branislav Bato Kovaevi (19332009)........................503 Josip LISAC: Akademiku Daliboru Brozoviu u spomen (28. VII. 1927. 19. VI. 2009)..509 PRIKAZI Stjepan DAMJANOVI: Recenzija Istorije crnogorske knjievnosti akademika Vojislava Nike via.................................................................................................515 Radoslav ROTKOVI: Recenzija na rukopis Istorija crnogorske knjievnosti akademika Vojislava P. Nikevia....................................................................................523 Branislav KOVAEVI: Studija Prevalitana i Kraljevstvo Slovena (od petog vijeka pr. n. e. do 1200. godine) Vojislava D. Nikevia.....................................................539 Robert BOKOWSKI: Poljska i Crna Gora bibliografija.........................................................545 Milenija VRAAR: Lidija Kaluerovi: Njego u crnogorskoj periodici: 19672004: Bibliografija. Podgorica Matica crnogorska 2009 555 str....................547 Milena IVANOVI: Hirurki precizna obrada ilasovih tekstova...........................................551 ARHIVA Bogi NOVELJI: Brisanje crnogorskog knjievnog jezika.................................................559 Vojislav P. NIKEVI: S ime je u sukobu Novosadski dogovor.................................................563 573
TABLE OF CONTENTS Radoslav ROTKOVI: Introduction to the Study of Boka Kotorskas Mystery Plays Language with Special Attention Paid to Ivan Antun Nenadis Language................3 Amira TURBIHADAGI: A Supplement to the Cultural Legacy: Two Letters from Krajina from the 17th Century..............................................................................................61 Vuki PULEVI: Vegetation Degradation in Toponymy of Montenegro............................69 Milica LUKI: The Popularization of CyrilloMethodian Concept throughout the Croatian National Area of the Second Half of the Nineteenth Century....85 Milo KRIVOKAPI: Transposition of Verbal Adjectives in Stefan Mitrov Ljubias Work.....125 Sanja ETKOVI: The Phenomenon of Doublespeak in Military and Political Discourse in English Language................................................................................135 Amira TURBIHADAGI: Declension of Cardinal Numbers in the Legal Texts of Bosnia and Hum from the 12th to 15th Century.......................................................147 Ivana KOVA: Theoretical and Empirical Models of Language Policy and Language Planning in Spain.....................................................................................157 Milorad NIKEVI: Romanticism Realism and Modernism in Montenegrin Literature........189 575
TABLE OF CONTENTS
Novak KILIBARDA: Andris Narrative Style in Relation to his Ethnic and Linguistic Background............................................................................................285 Krsto PIURICA: Poems in Andris Novel The Bridge on the Drina ...............................301 Aleksandar RADOMAN: LiteraryHistorical Importance nd Poetics f the Novel Despa by Nikola I Petrovi.....................................................................................313 Sava ANELKOVI: Gnosticism in The Ray of Microcosm.....................................................345 Sanja VOJINOVI: Parallel Reading of The Rise and Fall of Icarus Gubelkian and The Defence and the Last Days......................................................................357 Milica LUKI: The Kult of Blessed Ozana in Literary Works........................................401 Marjana UKI: Roussets Formalism................................................................................417 Marija KNEEVI: Sherman Alexie Trickster of Urban Wilderness...................................431 Vasko RAIEVI: On Aspects of Sartres Dramaturgy..........................................................449 Rajko VUJII: On St. Mihailos Church in Ston.............................................................455 PORTRAITS Adnan IRGI: Radoslav Rotkovi as a Linguist.............................................................471
576
Adnan IRGI: Vesna LipovacRadulovi (19282009) Contribution to Montenegrin Lexicography.......................................................................................489 Radoje PAJOVI: In memoriam Branislav Bato Kovaevi (19332009)........................503 Josip LISAC: In Memory of Academician Dalibor Brozovi (28 VII 1927 19 VI 2009)....................................................................509 REVIEWS Stjepan DAMJANOVI: Recension of The History of Montenegrin Literature by Academician Vojislav P. Nikevi.................................................................................515 Radoslav ROTKOVI: Recension of The History of Montenegrin Literature by Academician Vojislav P. Nikevi.................................................................................523 Branislav KOVAEVI: A Study Prevalitana and the Kingdom of Slavs (from Fifth Century BC to 12th Century) by Vojislav D. Nikevi.........................................539 Robert BOKOWSKI: Poland and Montenegro Bibliography.................................................545 Milenija VRAAR: Lidija Kaluerovi: Njego in Montenegrin Serials from 1967 to 2004: Bibliography. Podgorica Matica crnogorska 2009 pp. 555..................547 Milena IVANOVI: Precise Interpreting of Texts by ilas......................................................551 ARCHIVES Bogi NOVELJI: The Erasure of Montenegrin Language..................................................559 Vojislav P. NIKEVI: In What Kind of Disagreement is the Novi Sad Agreement...................563 577
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja icjj@t-com.me Izdava Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Cetinje Glavni i odgovorni urednik Adnan irgi Za izdavaa Aleksandar Radoman Lektura i korektura Jelena uanj Prijelom Darko urovi tampa IVPE Cetinje Tira 500
Lingua Montenegrina
Objavljivanje asopisa Lingua Montenegrina pomoglo je Ministarstvo kulture, sporta i medija Crne Gore *CIP , 81(497.16) *LINGUA Montenegrina : asopis za jezikoslovna kniievna i kulturna pitanja / urednik Adnan irgi . God. 2 br. 4 (2009) . Cetinje (Ivanbegova 57) : Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi 2009 (Cetinje : IVPE). 24 cm Dva puta godinje. ISSN 18007007 = Lingua Montenegrina (Cetinje) COBISS.CGID 12545808 asopis je registrovan u Ministarstvu kulture sporta i medija Crne Gore (br. 05 2951/2)

Lingua Montenegrina 4 2009

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lingua Montenegrina 4 2009

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LINGUA MONTENEGRINA

Izdava INSTITUT ZA CRNOGORSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE VOJISLAV P. NIKEVI

UDK: 811.163.41.09 Nenadi I. A.

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

U tekstu se izuzetno moe zapaziti veliko slovo u Bu u ovakvom primjeru:

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Budmani, Dubrovaki dijalekat 65.

M. Reetar, Die schtokavische Dialekt Wien 1907 100.

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih prikazanja...

Amira TURBI-HADAGI (Tuzla) Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

PRILOG KULTURNOJ BATINI: DVA KRAJINIKA PISMA IZ 17. STOLJEA

Prilog kulturnoj batini: dva krajinika pisma iz 17. stoljea

Prilog kulturnoj batini: dva krajinika pisma iz 17. stoljea

Prilog kulturnoj batini: dva krajinika pisma iz 17. stoljea

Vuki PULEVI (Podgorica) Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi

UDK: 811-163.41373.21 (497.16):630

DEGRADACIJA VEGETACIJE U TOPONIMIJI CRNE GORE

Kljune rijei: degradacija vegetacije, toponimija, Crna Gora

Milica LUKI (Osijek) Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera

Kljune rijei: irilometodska batina, 19. stoljee, irilometodska knjievnost

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

2. Pisma o biskupu trosmajeru (5256) 3. Pisma o Mihovilu Pavlinoviu (5766)

Vienac 1882 br. 43 god. XIV str. 710711.

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Katoliki list 9. srpnja 1863 god. XIV br. 28 str. 220221.

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Katoliki list god. 14 (1863) br. 11 str. 85.

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Popularizacija irilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljea na hrvatskome...

Milo KRIVOKAPI (Podgorica) Filozofski fakultet Niki

TRANSPOZICIJA GLAGOLSKIH PRIDJEVA U JEZIKU STEFANA MITROVA LJUBIE