SVEUČILIŠTE U ZADRU

ODJEL ZA KROATISTIKU I SLAVISTIKU

ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

MATEA FARČIĆ

POPADIĆEV ČAKAVSKI JEZIK

Seminarski rad

KOLEGIJ: Dijalektologija
MENTOR: prof. dr. sc. Josip Lisac

Zadar, siječanj 2015.

Sadržaj

1. UVOD .............................................................................................. 1
2. MOMČILO POPADIĆ ( POP ) ...................................................... 2
3. ČAKAVŠTINA OTOKA KORČULE ............................................. 3
3.1. Svoju zvizdu slidin ...................................................................... 4

3.1.1. jezična analiza........................................................................ 6

3.2. Oprosti mi pape ........................................................................... 7

3.2.1. jezična analiza........................................................................ 8

3.3. Ča je život vengo fantažija ........Error! Bookmark not defined.

3.3.1. Jezična analiza .....................Error! Bookmark not defined.

4. ZAKLJUČAK ................................Error! Bookmark not defined.

5. LITERATURA ..............................Error! Bookmark not defined.
 1. UVOD

Tema mog seminarskog rada je Popadićev čakavski jezik. Pod ovim naslovom vodit
će se analiza čakavske lirike Momčila Popadića. Cilj mi je prikazati neka najpoznatija lirska
djela ovog autora na čakavskom narječju, te analizirati čakavske riječi u priloženim
tekstovima. Izabrane tekstove navedenog autora analizirat ću na temelju morfoloških i
fonoloških osobitosti čakavskog narječja.
Popadić kao rođeni otočanin i izvorni govornik čakavskog narječja otoka Korčule u
svojim lirskim tekstovima objedinjuje čakavsku tradiciju svog otoka. Iako pomalo zabravljen
autor, njegovi su tekstovi naširoko poznati javnosti. Velika većina njegovih lirskih tekstova
pisana čakavskim dijalektom uglazbljena je i izvođena na mnogim festivalima. U mnoštvu
tekstova koji su proizašli iz Popadićeva pera za ovaj seminar odabrala sam tri najizvođenije i
najnagrađivanije pjesme: „Ča je život vengo1 fantažija“, „Oprosti mi pape2“ i „ Svoju zvizdu
slidin“.

1
Čakavska riječ koja u standardnom hrvatskom jeziku znači nego ili već
2
Talijanska izvedenica riječi Otac/ oče

1
 2. MOMČILO POPADIĆ ( POP )

Momčilo Popadić poznat pod nadimkom Pop, kako se često i potpisivao, rođen je 25.
Ožujka 1947.godine u Blatu na otoku Korčuli. U rodnom mjestu Blatu s bakom i djedom
provodi djetinjstvo, iz čega će 1986. nastati „ Živit u strpjenstvu ili Momo zašto se kriviš 3“,
memoarska proza pisana dječjim očima. U Splitu je završio gimnaziju, a u Zadru domaću
književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu. Obznanio je šest zbirki pjesama ; „
Glasno doba godine“, „Igračke mutnog uma“, „Gospodin O i njegova ljubav“, „Sunce
šafranove boje“, „ Pučke svečanosti“ i „ Finski nož“. Surađuje s kazalištima lutaka u Splitu i
Zadru, kao autor i režiser desetak predstava. Krajem sedamdesetih godina počinje pisati za
Nedjeljnu Dalmaciju , a potom postaje novinar Slobodne Dalmacije, piše reportaže,
interviewe, oglede, eseje, kritike, oslikava ljude, mjesta i događaje kao jedan od najznačajnijih
autora u zlatnim godinama dalmatinskog novinarstva. Godine 1979. Postaje jedan od osnivača
kultnog satiričkog časopisa Berekin, zbog čega je privođen i saslušavan više puta. Kroz
sedamdesete i osamdesete , surađujući najviše sa skladateljima Zdenskom Runjićem i Rajkom
Dujmićem, stvara novi pojam dalmatinske šansone. Tekstovi poput „Oprosti mi pape“, „Ča
je život vengo fantažija“, „Tonka“, „Najlipše te jubi oni što te gubi“, „Skitnica“, Adio
kumpanji4“, „Svoju zvizdu slidin“, „Da mi je biti morski pas“, „Ne budi me mati“, „ Ključ je
ispod otirača“, „Košulja plava“ i dr. postaju nenadmašni komadi naše skladne poezije. Pop
je na svoju zvizdu odselio iz Splita 20. studenog 1990. godine.

3
Riječ je karakteristična za otok Korčulu ( Blato) označava glagol Plakati/ plačeš
4
Riječ označava skupinu prijatelja, društvo, ekipu, klapu... dolazi od latinske riječi companija a označava
skupinu bliskih ljudi ili prijatelja

2
 3. ČAKAVŠTINA OTOKA KORČULE

Čakavska skupina dijalekata jedno je od triju narječja hrvatskog jezika. Naziv potječe
od upitne zamjeničke imenice ča, genitiv najčešće česa, koja se danas više ne govori na
cijelom području čakavskog narječja: na najistočnijim čakavskim otocima Korčuli i Lastovu,
na čakavskom dijelu Pelješca i na mnogim odsjecima uskoga čakavskog obalnog pojasa
govori se što (ili šta), a u Istri oko gornjeg toka Mirne i u dijelu čakavskog govorâ južno od
Kupe kaj. No iako je dobar dio čakavštine prihvatio te štokavske ili kajkavske samostalne
zamjeničke oblike, u mnogim se takvim govorima i dalje upotrebljava čakavski oblik uz
prijedloge (kao zač, poč i sl.).
Čakavski govori prostiru se uglavnom na jadranskoj obali i otocima, a u Lici i
Pokuplju prodiru i prilično duboko u kopno. Čakavština obuhvaća sve otoke od Krka i Cresa
do Lastova i Korčule (Mljet je prvi štokavski otok). Na kopnu je obuhvaćena sva Istra, izuzev
crnog. sela Peroj sjeverno od Pule, a donekle i štokavsko-čakavska naselja južno od Pule sve
do Premanture. Na Istru se nadovezuje Hrvatsko primorje, u kojem se čakavski obalni pojas
proteže do Novoga, s time da se zaleđe postupno suzuje. Od Vinodola do Privlake
sjeverozapadno od Zadra na obali su štokavsko ikavska naselja, uz dvije čakavske oaze –
gradić Senj i gotovo štokavizirani Novigrad; obala je od Privlake do ušća Cetine uglavnom
čakavska, ali se čakavski govori ograničavaju samo na uzak pojas uz more, nešto širi jedino u
splitskoj okolici, no na više mjesta prekinut pojedinačnim ikavskim štokavskim naseljima.
Čakavskom narječju pripada i zapadna polovica Pelješca, no i obalni govori i oni na Pelješcu
izvrgnuti su jakomu štokavskom utjecaju. Drugo je kopneno čakavsko područje u
unutrašnjosti. Uzak i isprekidan čakavski pojas vodi od zaleđa Hrvatskoga primorja prema
gornjim tokovima Dobre i Mrežnice, a odatle se jedan krak produžuje do blizine Karlovca, a
drugi se spušta od Oštarija preko Brinja u dolinu Gacke. I u Žumberku se nalazi mala
izolirana čakavska skupina oko Jurkova Sela. Svi su ti čakavski govori pod jakim utjecajem
susjednih kajkavski govora (Pokuplje) ili pak štokavski naselja (Lika). Izvan Hrvatske
čakavska je i većina hrvatskih govorâ u austrijskom Gradišću i u susjednim slovačkim i
madžarskim naseljima. (Hrvatska enciklopedija - Leksikografski zavod Miroslava Krleže)

Južnočakavski ili ikavskočakavski dijelakt specifičan je za otok Korčulu, unatoč

blizini grada Dubrovnika Korčula je jedini otok u dubrovačkom području koji nema njihovu
govornu specifičnost ijekavskog čakavskog. Osnovna odlika ovog dijalekta je prijelaz
jata ě > i; s tim se naslanja na susjedne štokavske dijalekte. Otok Korčula specifičan je zbog
3
mnoštva unutarnjih govora manjih mjesta, pa se primjerice u mjestima na otoku Korčuli
udaljenim međusobno par kilometara može uočiti različita govorna tradicija. Od Vele Luke
na zapadnom dijelu otoka preko unutrašnjosti otoka pa do samog grada Korčule mogli bi se
izdvojiti razni govorni običaji specifični samo za pojedina mjesta. Idiomima čakavskoga
narječja govori se uglavnom u cjelini na hrvatskim otocima od Lastova i Korčule do Krka.
Izuzetak su štokavski govori na Korčuli (Račišće). U mnogim govorima se miješaju čakavske
i štokavske osobine. Pretpostavka je da se u prošlosti ovaj dijalekt prostirao dublje u
unutrašnjost, a prostor mu se smanjio seobama stanovništva.
Momčilo Popadić rođen u Blatu na Korčuli u svojoj memoarskoj zbirci „Živit u
strpjenstvu“ najautentičnije je prikazao izvorni govor toga mjesta. Tekstovi kojima ću se
baviti u ostatku seminara svojim dijalektom bliži su Splitskom području, nego Korčulanskom
zbog pjesnikova rada i života u Splitu. Stoga je nužno prije analize njegovih tekstova
napomenuti da se tekstovi ne temelje dosljedno na današnjem korčulanskom govoru, već
govoru koji se homogenizirao sa splitskim idiomom. Kao dosljedan primjer za govor otoka
Korčule, točnije mjesta Blata, poželjno je proučiti knjigu napisanu u obliku rječnika autora
Marina Žanetića pudarića „Da se ne zaboravi“.

3.1. Svoju zvizdu slidin

Postoje razne priče iz života Momčila Popadića koje kruže njegovim rodnim Blatom.
Priča se da je bio pjesnik boem , volio društvo , piće i zabave pa često nailazim na anegdote
koje prepričavaju njegovi prijetelji o nastanku njegovih pjesama. Istinitost njihovih priča ne
mogu sa sigurnošću potvrditi ali neke su simpatične toliko da sam odlučila one vezane za
tekstove odabranih pjesama i spomenuti u ovom seminaru. Pjesma „Svoju zvizdu slidin“
prema pričama starih Blaćana koji su bili bliski Momčilu Popadiću kažu kako je nastala
sasvim slučajno u jednom manjem mjesnom lokalu za vrijeme oproštajne zabave Popadićeva
dragog prijatelja koji odlazi živjeti u Australiju kod svoje odabranice, kako ju je Popadić u
stihovima nazvao „zvizdom“. U sitnim noćnim satima i sa povećom količinom alkohola u
krvi, navodno, Popadić se nakratko izolira od svog društva i na kutiji cigareta u čast svom
prijatelju koji „bježi za svojom zvizdom“ zapisuje ove stihove. Kasnije je pjesma doživjela
veliki uspjeh i svoju uglazbljenu verziju Olivera Dragojevića.

4
SVOJU ZVIZDU SLIDIN

Prohodu brodi priko mora

Oblake vitar nebon ziba
Od jubavi je čežnja jača
Daljina uvik srcu triba

Nevere stižu, dažji traju,

Mladost je kratka pa je nima,
Pa cilo vrime iz početka
U svakoj glavi skitač drima.

I zato svoju zvizdu slidin

Za njon san uteka,
Samo nju sad vidin
Lipo san ti reka

Ne slutiš ništa, rasteš, traješ,

A onda dođe ono vrime,
Krenuti valja, srce goni
I ruka sama driši cime.

Kušati triba druga voća,

Otkriti one zemje nove,
Počinje tvoja duga skitnja
I tako trošiš lipe snove.

I zato svoju zvizdu slidin

Za njon san uteka,
Možda se i vratin
Lipo san ti reka.

( Popadić, 2003: 8-9 )

5
3.1.1. jezična analiza

Iz samog naslova pjesme Svoju zvizdu slidin može se zaključiti da se radi o

čakavskom narječju. Iako je upotreba zamjenice Ča najvažnija osobitost ovog narječja (
odakle i proizlazi naziv čakavština) iz naslova ove pjesme naslućuje se autorovo narječje.
Ikavski reflek jata dominira tekstom, a primjer takvog jata imamo i u samom naslovu u
genitivu imenice ženskog roda Zvizdu (stand. Zvijezdu). Ovakvih primjera u tekstu ima
mnogo i to u imanicama : Vitar, Vrime, zatim u glagolima: Slidin, triba, drima, vidin, driši, te
u pridjevima: Lipo, Cilo, i u riječima: Uvik, Nima. Osim ikavskog refleksa jata u naslovu
imamo još jednu osobitost čakavskog narječja koja se vidi u glagolu: Slidin (stand. Slijedim) .
U ovom primjeru specifičan je dosljedan prijelaz /-m/ u /-n/ na kraju gramatičkih morfema.
Osim tog primjera u naslovu ovu promjenu nalazimo još u imenici: Nebon, zamjenici: Njon te
u glagolima Vidin i Vratin i pomoćni glagol biti San (od sam). Ovu suglasničku mijenu
Dalibor Brozović uvrstio je među adrijatizme, budući da je riječ o pojavama u govorima duž
jadranske obale bez obzira na njihove jezične ili unutar jezične dijalektalne pripadnosti.
Nadalje, u tekstu nailazimo i na osebujan tip svojevrsne depalatalizacije koja se sastoji u
potpunom prijelazu fonema /-l/ u fonem /-j/. O njoj u Popadićevoj pjesmi svjedoče primjeri
kao što su imenice: Zemje G. jed. te N. jed. Jubav. Pri primarnoj i sekundarnoj jotaciji dentala
/-d/ te u konsonantskim skupovima /-dj/ nastaje suglasnik /-j/ pa stoga imamo primjer imenica
Dažd koju u tekstu nalazimo u N.množ. m.r. Dažji. U tekstu sam uočila kako Popadić u ovoj
pjesmi ne poštuje dosljedno svoj otočni dijalekt jer se na određenim mjestima nalaze riječi
umjesto kojih su se, bez narušavanja njezine estetike, mogle upotrebljavati i one dijalektalne
tj. svojstvene njegovu otočnom govoru. Pa stoga u primjeru Ne slutiš ništa, rasteš, traješ u
glagolu „rasteš“ kod govornika otoka Korčule koristio bi se izraz „Resteš“ time dolazi do
prijevoja pri realizaciji sekvencije /-ra-/ u /-re/. U primjeru kako što je imanica množine
muškog roda u nominativu Brodi ( stand. Brodovi) vidi se kraćenje množine, odnosno to
dokazuje da se čuva kratka množina u jednosložnim ili dvosložnim imanicama muškog roda,
što je karakteristika čakavštine. Također imamo primjer nesvršenog glagola Prohodu od
standardnog oblika Prolaze. U glagolskim pridjevima radnim muškog roda u jednin kao što su
primjeri : Reka, Uteka vokalizira se u /-a/ koji se steže i postaje dugo.

6
3.2. Oprosti mi pape

Oprosti mi pape jedna je od najemotivnijih Popadićevih pjesama koja ne govori o

uobičajnoj ljubavi i njezinim emocijama, već priča o ljubavi i čežnji djeteta prema roditelju.
Ovu pjesmu mnogi smatraju autobiografskom upravo zbog sadržaja koji se može poistovjetiti
s autorovim djetinjstvom i odsustvom njegova oca u njegovu odgoju. Papadić je svoje
tekstove volio kako on kaže pisati „za sebe“ i „iz sebe“ , time prezirući narudžbe iako je radio
u suradnji sa mnogim poznatim kompozitorima i pjevačima. Pjesma "Oprosti mi, pape"
ostvarena je u suradnji sa Zdenkom Runjićem i Oliverom Dragojevićem, priča se da je nakon
narudžbe ove pjesme do Zdenka Runjića došao uz poruku, "Evo ti tekst, a ti ga uzmi il' baci,
ne zanima me!" Popadić u tom trenutku nije bio zadovoljan tekstom i sasvim nespreman
stigao na Splitski festival 1986. godine na kojem je pjesma doživjela ogroman uspjeh i
pokupila rekordan broj glasova publike i žirija. Kako su kasnije izvještavali mediji po
nagradu kao tekstopisac Popadić nije ni išao, jer je bio neprikladno odjeven navodno mu
zaštitari nisu vjerovali da je upravo on tekstopisac, te su ga spriječili u namjeri da istupi na
pozornicu.

OPROSTI MI PAPE

Rekli su mi najgore o tebi

nisu nikad pričali o sebi
rekli su mi ono ča su tili
virova san, stariji su bili

Rekli su mi da si svugdi bija

rekli su mi da si puno pija
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali

Oprosti mi pape sve te grube riči

i moj zivot sada na tvoj zivot sliči
oprosti mi pape, sad razumin tebe
gledan tvoju sliku gledajući sebe
7
 Rekli su mi da si ženske jubi
na kartama da si šolde gubi
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali

Rekli su mi da si sova Boga

rekli su mi prikoviše toga
rekli su mi ono ča su znali
virova sam jer san bija mali

Oprosti mi pape sve te grube riči

i moj život sada na tvoj život sliči
oprosti mi pape ča san druge sluša
ja san pape isti jer san život kuša
oprosti mi pape, oprosti mi pape.
( Popadić, 2003: 9 )

3.2.1. jezična analiza

U naslovu pjesme kao i u ostatku teksta Popadić upotrebljava neuobičajnu i rijetku

imanicu Pape od talijanske riječ Padre. Inače riječ se vrlo rijetko koristi kod govora otoka
Korčule ali nije isključiva kod ostalih čakavskih govornika u okolici Splita. U ovom tekstu
upotrebljava se osnovna osobina čakakvskog narječja upitno odnosna zamjenica Ča, koja je
jedna od glavnih kriterija pri utvrđivanju čakavskog narječja. Kod riječi Tili ( stand. Htjeli)
nema fonema /h/ već je na njegovu mjestu /ø/. Izostanak ovog fonema obilježje je štokavskih
govora ili onih govora u kojima se osjećao jak štokavski utjecaj. Korčula je jedna od otoka
kod koji se osjeća štokavski utjecaj, pa danas se na sličan način upotrbljavaju rijači poput :
Oću, Arambaša, Uvatin i sl. Prvenstveno kod Korčulana nije svojstvena upotreba upitno
odnosne zamjenice Ča već se koristi Što. Također, u južnočakavskim i većinini govora
ikavskog štokavskog dijalekta dočetno se /-l/ vokalizira u /-a/ u jednini muškoga roda
glagolskog pridjeva radnog. U navedenom tekstu nalazimo ove primjere: Bija, Pija. Budući
da infinitivna osnova ispred dočetnog /-l/ završava samoglasnikom, javlja se slijed od dvaju

8
9