Sveučilište u Zadru

Odjel za kroatistiku i slavistiku

Odsjek za hrvatski jezik i književnost

Josip Pupačić – analiza odabranih pjesama

(Seminarski rad)

Kolegij: Hrvatska književnost u 20.st. III

Mentorica: Ana Vulelija, mag. philol. croat.
Studentica: Marina Šako
Sadržaj
1. Uvod........................................................................................................................................3

2. Josip Pupačić...........................................................................................................................4

2.1. Tri faze stvaralašva Josipa Pupačića................................................................................5

3. Analiza pjesme More..............................................................................................................5

4. Analiza pjesme Tri moja brata…………………………………………………………………...…7

5. Analiza pjesme Moj križ svejedno gori ................................................................................... 8

6. Zaključak...............................................................................................................................11

7. Literatura...............................................................................................................................12
 1. Uvod

Josip Pupačić jedan je od predstavnika druge moderne u hrvatskoj književnosti te

pripada tzv. “krugovašima” (piscima okupljenima oko časopisa Krugovi). Pjesničko
stvaralaštvo Josipa Pupačica obilježeno je tematskom korelativnosti s rodnim zavičajem.
Preispitivanje smisla života ljudi općenito i svog vlastitog oblikovao je i njegov teški
mladenački život, ispunjen ratnim stradanjima i siromaštvom. Lirski izričaj odraz je njegovih
proživljenih iskustava i sjećanja vezanih uz djetinjstvo u zavičaju, prepun novih metafora, što
ga je upisalo među najpoznatije hrvatske pjesnike 20. stoljeća. Prva pjesnička zbirka nosi
naslov Kiše pjevaju na jablanima i objavljena je 1955. godine. Nakon njegove smrti, 1971.
godine objavljena je poznata posthumna zbirka Moj križ svejedno gori. Njegovo pjesničko
stvaralaštvo možemo podijeliti u tri faze. Prva faza njegova stvaralaštva iznesena je u obliku
intimne i pejzažne lirike gdje iznosi doživljaj rodnog kraja i obiteljskog doma. U ovoj fazi
izlaze zbirke Kiše pjevaju na jablanima i Mladići. Drugu fazu njegova stvaralaštva
obilježavaju urbani motivi te osjećaj gubljenja smisla i potraga za mogućnostima i
tradicionalnim izričajima. U ovoj fazi izlaze zbirke Cvijet izvan sebe i Ustoličenje. U treću
fazu pjesnikova stvaralaštva ulazi njegova poznata zbirka Moj križ svejedno gori objavljena
posthumno nakon tragične nesreće. U ovom seminarskom radu, pored osnovnih podataka o
samom piscu i njegovu stvaralaštvu, izdvojit ću i analizirati nekoliko antologijskih pjesama
Josipa Pupačića.
 2. Josip Pupačić

Pjesnik Josip Pupačić jedan je od predstavnika druge moderne u hrvatskoj književnosti

te pripada tzv. “krugovašima” (piscima okupljenima oko časopisa Krugovi). Josip Pupačić
rodio se 19. rujna 1928. godine u Slimenu, pored Omiša. Završio je klasičnu gimnaziju u
Splitu, a nakon toga je otišao u Zagreb gdje je upisao studij književnosti. Radio je kao asistent
na katedri za staru hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Londonu je
radio kao lektor i kao profesor hrvatskoga jezika. Pjesničko stvaralaštvo Josipa
Pupačica obilježeno je tematskom korelativnosti s rodnim zavičajem. Pjesme mu ne
odražavaju toliko ljepote morskoga krajolika, koliko naglašenu povezanost prošlosti i
sadašnjosti toga kraja i njenih ljudi te povezanost čovjeka i prirode. Motiv mora, kojeg pomno
obrađuje u istoimenoj antologijskoj pjesmi More, najbolje iskazuje neraskidivu sponu čovjeka
i prirode i potrebu za njihovim jedinstvom. Dio njegovog opusa čini i pesimističan fatalistički
ton, za kojeg su zaslužne obiteljske tragedije. Jedna od takvih je tragična smrt njegova tri
brata kojima je posvetio pjesmu Tri brata. U toj pjesmi tematski se Pupačić otvara i prema
egzistencijalnim pitanjima. Preispitivanje smisla života ljudi općenito i svog vlastitog
oblikovao je i njegov teški mladenački život, ispunjen ratnim stradanjima i siromaštvom.
Lirski izričaj odraz je njegovih proživljenih iskustava i sjećanja vezanih uz djetinjstvo u
zavičaju, prepun novih metafora, što ga je upisalo među najpoznatije hrvatske pjesnike 20.
stoljeća. Prva pjesnička zbirka nosi naslov Kiše pjevaju na jablanima i objavljena je 1955.
godine. Nakon njegove smrti, 1971. godine objavljena je poznata posthumna zbirka Moj križ
svejedno gori. Osim nje, posthumno je izašla i zbirka Uspravan hod. Njegove najpoznatije
zbirke pjesama koje je izdao za vrijeme života su: Mladići, Kiše pjevaju nad jablanima,
Cvijet izvan sebe, Ustolićenje, Oporuka. Njegov život prekinula je velika životna i obiteljska
tragedija. Godine 1971. sa suprugom Benkom i kćerkom Rašeljkom poginuo je u
zrakoplovnoj nesreći na otoku Krku.1

1
Preuzeto sa: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51117 (13.svibnja 2019.)
 2.1. Tri faze stvaralaštva Josipa Pupaćiča

Prva faza Pupačićeva stvaralaštva obilježena je zbirkom pjesama Kiše pjevaju na jablanima
koja je objavljena 1955. godine. Njegovo rano pjesništvo karakterizira nadahnutost zavičajem
(spontani doživljaji rodnog kraja, nostalgičan povratak u djetinjstvo, pokušaj obnove prvotnih
emocija). Doživljaj svijeta u ovoj fazi pjesništva je panteistički, u gotovo svakom stihu se
osjeća divljenje prema prirodi, začudnost prema njenim ljepotama i potpuna stopljenost s
njom. Oslanja se na tradiciju, posebno na usmenu lirsku pjesmu. Međutim, lirske ugođaje
prate unutarnji nemir, bol, razmišljanje o smrti, o smislu postojanja (diskretna nota tragizma –
sjećanje na drage pokojnike, egzistencijalne tjeskobe i tamne slutnje koje razaraju idilu
krajolika). U ovoj fazi vidimo autobiografske elemente, intimni unutrašnji svijet tjeskobe.
Druga faza Pupačićeva stvaralaštva očituje se zbirkama Mladići (1955.), Cvijet izvan sebe
(1958.), Oporuka (1965.). U ovim zbirkama se Pupačić predstavlja kao pjesnik
egzistencijalnih preokupacija. Prevladavaju nemir, sumnje, bolni osjećaji, doživljaj
prolaznosti, opsesija smrću, propitkivanje smisla života, slutnja nečeg sudbinskog, kobnog,
nekog neizbježnog udesa.
U treću fazu pjesnikova stvaralaštva ulaze zbirke Ustoličenje (1965.) i Moj križ svejedno gori
(1971.) Ovu fazu stvaralaštva karakterizira povijesno tematiziranje hrvatske zemlje (od
rodnog Slimena do Zagreba) i svojih predaka na zemlji. Neobične efekte postiže citiranjem
tekstova iz starije hrvatske književnosti, stećaka, usmenog pjesništva. U ovoj fazi pjesnik sve
više naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnom planu. Poetski izraz se
intelektualizira i hermetizira; izraz je daleko od nekadašnje spontanosti i lakoće (stariji
jezični oblici, arhaični izrazi, binarni leksik koji se odlikuje nabijenom metaforičnošću i
simboličnošću). U ovoj fazi prevladavaju unutarnji nemiri i sumnje, tjeskoban doživljaj smrti.
Lirika nastala u ovoj fazi je misaona lirika koja teži metafizičkim dubinama, svemirskim
daljinama. Doživljaj prostora i vremena karakteriziraju neizmjernost, neograničenost i
vječnost.

3. Analiza pjesme More

I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru2

Pejzažni motiv mora pjesnik nagovještava glagolima gledam i slušam. More se “penje” prema
lirskom subjektu i tu vidimo personificirani motiv mora.
Pjesnik uspostavlja dijalog s morem: o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav, uzajamno se pozdravljaju. Ponavljanjem pozdrava
ostvarena je dublja emotivnost koja biva naglašenija stihom more zlato ( izraz dražesti prema
voljenima ).
Ishodište pjesnikove očaranosti morem je djetinjstvo. On more ne samo da gleda iz daljine
svog sela već ga želi čuti, čezne za njegovom blizinom ( doziva more k sebi ). Intiman dijalog
s personificiranim morem prerasta u sjedinjenje s njim zagrli me more oko vrata. Motiv mora
dvojakog je značenja: zbiljsko more i metafora za voljenu osobu, koju naziva u duhu narodne
tradicije more zlato.
Očaran morem, pjesnik ga dovodi u vezu sa ženom koju voli. Stih zagrli me more oko vrata
namjerno je dvosmislen: može značiti morski val koji je zapljusnuo pjesnika, ali i zagrljaj
žene. U stihu: smijemo se moru, more postaje simbol svijeta i života. Stih je slobodan.
Imenica more ponavlja se 14 puta u stihovima pjesme čime se postiže ujednačen ritam
talasanja valova i ostvaruje onomatopeja. Svako je slovo pozdrava posebno istaknuto –
grafemska naglašenost ujedno je i značenjska. Čitava pjesma je jedna rečenica izgovorena u
dahu. Prva Pupačićeva pjesma bez interpunkcije, jedini tekst ispisan malim slovima.

2
Preuzeto sa: https://www.nsk.hr/i-gledam-more-gdje-se-k-meni-penje-u-spomen-na-josipa-pupacica/
(13.svibnja 2019.)
 4. Analiza pjesme Tri moja brata

Kad sam bio tri moja brata i ja,

kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.3

Tri moja brata je lirska refleksivna pjesma. Stihovi pjesme nadahnuti su potresnom
obiteljskom tragedijom, smrću braće Ante, Ivana i Vicka na hidrocentrali od udara struje.
Pjesnik je snažno izrazio osjećaj vezanosti uz braću uz koju je i malen bio velik. To vidimo
kroz poredbe Imao sam glas kao vjetar… U tom zajedništvu i sjedinjenju s braćom njegova
sreća, snaga i ponos su bili neizmjerni i nadilazio je sve nedaće, nadilazio je smrt.
Značenjskim pomakom, naoko gramatičkom nepravilnošću, upotrebom jednine umjesto
množine kad sam sam bio tri moja brata i ja, umjesto logičnog kad smo bili, pjesnik nadilazi
smrt i ukazuje na vječnost njihovog zajedništva. Moj brat, moj brat, moj brat - Završni stihovi
znače zajedništvo braće. Pjesnik naglašava da je on - oni, da se sastoji od braće, da su jedno.
Tuga je u stihovima namjerno zapostavljena, nema sjećanja na smrt. Osim uvodnog perfekta
3
Preuzeto sa: https://hrvatski-pjesnici.blogspot.com/2015/08/tri-moja-brata.html (13.svibnja 2019.)
Kad sam bio tri moja brata i ja i završnih stihova To su bila tri moja brata i ja, jedino tim
stihovima pjesnik izriče da braće više nema. Svi ostali stihovi pjesme izraz su vedrih sjećanja
iz djetinjstva, izražavaju radost življenja. Pjesma je pisana slobodnim stihom. U pjesmi
prevladava pripovjedni ton, a ritam pjesme postignut je opkoračenjem i prebacivanjem
stihova te uporabom glagolskih oblika (perfekt).

5. Analiza pjesme Moj križ svejedno gori

Evo me, moj svijete, na raskršću

i tvom i mome
Oprostimo se. – Ti plačeš
Moj križ svejedno gori.
Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez boga
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Snijeg pada
Zemlja raste
A ti poražen toneš
Grad li se, selo, ili neki postiđeni narod
U krčmi
Moj križ svejedno gori
Uzdignut
Razapet
Mračan
Dovikujem ti. – On gori
Dovikujem ti. – Ti strepiš
iskre po tebi pršte
Peku stravične snove
Moj svijete, uzalud stvaran
Moj svijete uzalud ljubljen
Moj svijete
Udaljujem se. Pružam za tobom ruke
Sjene velikih vojski nadiru iz davnina
Zrak su omastile strijele
Razbijen
Usitnjen sanjaš
Neprestane pritištu more
Vjekovi pokapaju svjetlo
Rane otaca izrastaju u kraste
Divna majka Margarita prodaje suze
Majka Margarita
Moj križ svejedno gori
Nosim ga – moj križ a tvoje ime
Nosim ga
Slomljen ma svečan
Puta ne vidim nigdje
Voda po kojoj hodam hlapi
Poda mom bujaju pare
moj križ svejedno gori
Oblistava u beskraj tvoje ime
Udaljujem se
I putujem prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Ti toneš po svome snu
A ja koracam
I grcam, i grcam, i gledam prema beskraju
Moj križ svejedno gori
Moj križ a tvoje ime.4

Nekoliko mjeseci uoči tragične nesreće Josip Pupačić napisao je pjesmu Moj križ svejedno
gori, za koju njegovi štovatelji tvrde da je svojevrsna lirska slutnja skorašnje smrti, odnosno
vizija njegovog gorućeg aviona gledanog iz zraka. Moj križ svejedno gori je lirska refleksivna
pjesma. Pjesma otvara temeljna filozofsko-egzistencijalna pitanja. Tema pjesme je
izgubljenost, beznađe, otuđenost (od svijeta), strah, nesigurnost, razočaranje u svijet –
sukobljenost pjesnika i svijeta. Vizija života u ovoj pjesmi je težak, okrutan, mukotrpan –
vidimo pesimizam pjesnika, Ponavljanje stiha Moj križ svejedno gori predstavlja muku i
patnju. Pjesnikov križ predstavlja svijet (njegov i svijet općenito), simbolika križa koji gori -
koji je"uzdignut" i "razapet" , kojeg pjesnik "nosi" simbol je svijeta koji je "uzalud stvaran” i
" uzalud ljubljen“, udaljuje se od Boga. Križ koji gori u sebi nosi klasične biblijske simbole:
križ kao motiv mučeništva, patnje, boli i smrti te križ kao motiv spasenja, iskupljenja, života.
U pjesmi je vidljiva intertekstualnost – u pjesmi se javlja književna asocijacija na bugaršticu
Majka Margarita iz 17. stoljeća. Također imamo povijesni motiv - davna događanja pjesnik
iznosi u obliku pjesničkih slika koje su povezane sa srednjovjekovnom povijesti i književnosti
(strijele, majka Margarita - ironija i cinizam prema njenim suzama). Pjesnički izričaj obilježen

4
Preuzeto sa: https://radiogornjigrad.wordpress.com/2016/05/23/josip-pupacic-moj-kriz-svejedno-gori/
(13.svibnja 2019.)
je filozofskim elementima, hermetičnosti te teško razumljivim metaforama, slobodnim stihom
i ubrzanim ritmom.
 6. ZAKLJUČAK

Pjesnik Josip Pupačić jedan je od predstavnika druge moderne u hrvatskoj književnosti te

pripada tzv. “krugovašima” (piscima okupljenima oko časopisa Krugovi). Rođen je u Slimenu
kraj Omiša, 1928. godine. Studirao je hrvatski jezik i književnost u Zagrebu, a nakon toga
radio je kao urednik, gimnazijski profesor i asistent na Katedri za stariju hrvatsku književnost
na Filozofskom fakultetu. Njegov život prekinula je velika životna i obiteljska tragedija.
Godine 1971. sa suprugom Benkom i kćerkom Rašeljkom poginuo je u zrakoplovnoj nesreći
na otoku Krku.

Pjesničko stvaralaštvo Josipa Pupačica obilježeno je tematskom korelativnosti s rodnim

zavičajem. Pjesme mu ne odražavaju toliko ljepote morskoga krajolika, koliko naglašenu
povezanost prošlosti i sadašnjosti toga kraja i njenih ljudi te povezanost čovjeka i prirode.
Motiv mora, kojeg pomno obrađuje u istoimenoj antologijskoj pjesmi More, najbolje iskazuje
neraskidivu sponu čovjeka i prirode i potrebu za njihovim jedinstvom.

Dio njegovog opusa čini i pesimističan fatalistički ton, za kojeg su zaslužne obiteljske
tragedije. Jedna od takvih je tragična smrt njegova tri brata, kojima je posvetio pjesmu Tri
brata. U toj pjesmi tematski Pupačić se otvara i prema egzistencijalnim pitanjima.
Preispitivanje smisla života ljudi općenito i svog vlastitog oblikovao je i njegov teški
mladenački život, ispunjen ratnim stradanjima i siromaštvom. Lirski izričaj odraz je njegovih
proživljenih iskustava i sjećanja vezanih uz djetinjstvo u zavičaju, prepun novih metafora, što
ga je upisalo među najpoznatije hrvatske pjesnike 20. stoljeća.
 7. LITERATURA

Internetski izvori:
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51117 (13. svibnja 2019.)
https://www.nsk.hr/i-gledam-more-gdje-se-k-meni-penje-u-spomen-na-josipa-pupacica/ (13. svibnja
2019.)
https://hrvatski-pjesnici.blogspot.com/2015/08/tri-moja-brata.html (13. svibnja 2019.)
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2016/05/23/josip-pupacic-moj-kriz-svejedno-gori/ (13.
svibnja 2019.)