Predodžbe kršćana i muslimana kod Mažuranića i Botića

Mažuranić u svom djelu Smrt Smail age Čengića muslimane prikazuje kao krvoločne tiranine
i kukavice, bez trunke ljudskosti. Glavnog tiranina agu Čengića, u djelu, kršćani doživljavaju
kao nedodirljivog i besmrtnog što vidimo na kraju djela kada mu Novica konačno staje u kraj:

„Čija 'e ovo okovana sablja?

To je sablja age Čengijića,
Al žalosno uz bedricu visi.
Čije 'e ovo zlaćeno oružje?
To 'e oružje age Čengijića,
Ali mirno o pojasu hrđa.
Čije 'e ovo zlatno odijelo?
To 'e odijelo age Čengijića
Al od sunca ne odsijeva jadno.“

A kršćane prikazuje kao hrabre, srčane ljude koji ne klonu duhom usprkos tiraniji i mučenju
od strane Turaka:

„Al ne pisnu Crnogorčad mlada,

Niti pisnu, niti zubi škrinu;
Proz poljanu mrka krvca teknu:
Niti pisnu, niti zubi škrinu;
Poljana se napuni tjelesah:
Niti pisnu, niti zubi škrinu..“

Autor kod čitatelja pobuđuje antipatiju prema Turcima. Dok s druge strane Botić u svom djelu
Bijedna Mara poziva na vjersku toleranciju prikazujući ljubav između kršćanke i muslimana.
Napušta crno-bijelu karakterizaciju prikazujući muslimane, poput kršćana, kao obične ljude
sa svim ljudskim strastima i slabostima.