NJEGO I ITALIJA

akomo Skoti

By referring to a number of documents, the author of this

essay demonstrates the interest of the Italian Slavicists and the
public starting from 1833 and his first visit to Trieste until the
recent past, emphasising that Italians have always felt love for
the Montenegrin people.

U impozantnoj knjizi pod naslovom Conoscenza del mondo

slavo in Italia (Padova,1958, 800 stranica) (Poznavanje slavenskog svijeta u Italiji) najvei talijanski slavist dvadesetog
stoljea Arturo Cronia rezimirao je rezultate jednog milenija,
posvetivi posebno veliki prostor narodima bive Jugoslavije.
Pri tome je brojne stranice namijenio velikom pjesniku i gospodaru Crne Gore, vladici Petru II Petroviu Njegou (1813-1851).
Poevi od Cronije, inae porijeklom iz Zadra, crnogorski
Vladika nije vie naputao stranice talijanskih historiara knjievnosti, gojitelja junoslavenskih literatura te ljubitelja i istraivaa junoslavenskih kultura uope.
to se Njegoa tie, ire zanimanje talijanskih slavista za njegovu linost i djelo poelo je 1833. godine, kad je crnogorski
Vladika i princ prvi puta posjetio Trst na putu za Be i Rusiju.
Tada je Petar II Petrovi napisao pjesmu Tri dana u Trstu koju
je sa ilirskog jezika, kako su tada nazivali srpsko hrvatski

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

221

akomo Skoti

jezik, preveo na talijanski i u svome asopisu La Favilla objavio Francesco DallOngaro, pripovjeda, pjesnik i esejist iz
Trevisa. Dakle ta je Njegoeva pjesma objelodanjena na talijanski mnogo godina prije nego je tampana u originalu. Ovdje
treba odmah rei da se tridesetih i etrdesetih godina osamnaestog sto1jea, a i kasnije DallOngaro posebno isticao u Italiji
kao prijatelj i promicatelj narodne kulturne batine Hrvata, Srba,
Bosanaca i Crnogoraca. Zbog toga se iz rodnog grada Trevisa
preselio u Trst gdje je njegov asopis La Favilla nastavio izlaziti od l857. do 1847. godine. Na stranicama svoga asopisa
Dal1Ongaro je objavljivao vie eseja o narodnim pjesmama
Junih Slavena, preveo je i objelodanio na talijanski nekoliko
balada, te vlastite pripovijetke sa juno-slavenskim tematikama,
meu kojima se istie La fidanzata montenegrina (Crnogorska
vjerenica) koju je napisao na osnovu narodne crnogorske prie
koju mu je 1846. godine osobno ispriao veliki pjesnik Perar II
Petrovi Njego. U njegovoj pjesnikoj zbirci Fantasie drammatiche e liriche (Lirske i dramske sanjarije), koja je objavljena u Firenci l865. godine, nalazi se i Oda gradu Trstu inspirirana - kako sam DallOngaro priznaje - Njegoevom pjesmom
Tri dana u Trstu.
Kad smo ve kod trevizanskog pisca, pjesnika i slaviste
DallOngaro, da vidimo to je on napisao o Njegou i o susretima
s njima u Trstu i to u povodu prerane smrti crnogorskog Vladike.
Odmah na poetku lanka, Da1l`Ongaro govori o neobinom
ovjeku koji je kao knez i Vladika Crne Gore ujedinio u sebi
duhovnu i graansku vlast Republike, a poto je ujedno bio i najbolji strijelac u svojoj zemlji, i poto je putovao kao neki hajduk,
moglo bi se bez pretjerivanja rei da je, pored ovih dviju vlasti,
drao jo i vojniku (bio je i vojskovoa). Nikada nijedan dravni
gospodar nije bio apsolutniji i savreniji od njega. Tome treba
dodati da ga je za to ba i sama priroda stvorila. On je za glavu bio
vii od lijepih stasitih ljudi svoje domovine.
222

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i Italija

Nastavljajui DallOngaro pie o osobinama prvog izraelskog

kralja Saula te Samuila iz Svetog pisma, dodavi ove rijei:
Vladika koga sam upoznao, bio je istovremeno i Saul i Samuila
svoje zemlje, a nadmaivao je oboje kao odlian govornik i
pjesnik, te je govorio najistijim ilirskim jezikom u Primorju.
Nadalje DallOngaro govori o Njegoevim putovanjima ovako:
On je putovao za sebe i za druge. Svake je godine putovao u
Trst, svake druge u Be, a svake tree u Petrograd, da u tim gradovima ukae na dobre i loe strane svoje kneevine o kojoj su
kruili a jo uvijek krue jako netoni glasovi. Talijanski se
pisac upoznao s Njegoem jedne veeri u pozoritu. Tada je
Vladika improvizirao i ostavio divan ditiramb u ast jedne
glumice-pjevaice, a te je stihove DallOngaro odmah preveo na
ta1ijanski a kasnije objavio u svome asopisu. To mi je pribavilo prijateljstvo i potovanje slavnog crnogorskog pjesnika.
Vjerujem da bi me on odlikovao i nekim ordenima, ali ih u njegovoj kneevini nije bilo. No, bez obzira na to, uvijek u se sjeati njegove ljubaznosti, njegovog vedrog raspoloenja, njegove
plemenite gordosti, kao i zadovoljstva sa kojim mi je govorio o
svojoj zemlji - Hou da Crna Gora postane uzorna drava,
govorio mu je Njego.
Posebni interes talijanskih intelektualnih i politikih krugova za
prvog ovjeka Grne Gore u prvoj polovini Ottoenta izazvala su
njegova putovanja Apeninskim poluotokom i prijevodi prvih
odlomaka knjige Pisma iz Italije srpskog novinara i putopisca
Ljubomira Nenadovia. Poznato je da zbog narodnih poslova i
radi objavljivanja svog Gorskog vijenca Njego je boravio u
Trstu i Beu 1846-1847. godine, dok je 1850. i 1851. godine boravio dva puta u Italiji radi lijeenja od tuberkuloze. U Napulju se
sreo sa Nenadoviem, koji mu je kasnije posvetio veliki dio spomenutog putopisa. S njim je Njego razgledao povijesne spomenike, muzeje, galerije, crkve i manastire u Napulju i Pompejima
(penjao se i na Vezuv), u Rimu, Firenci, Livornu, Torinu,Veneciji.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

223

akomo Skoti

U Veneciji je kopao po arhivima Serenissime Republike; u

Napulju je pred Tirenskim morem uzaludno traio utjehu i okrepu za neizljeivu bolest koja ga je muila.
Evo nekoliko odlomaka Nenadovievih pisama.
Njego u Napulju marta l861. godine - Vladika slabo to ita
i pie. Bolest mu smeta. Ja mu itam novine, piem pisma i
drugo to mu zatreba. Kae mi da se zimus zanimao opisivanjem Crne Gore i njene istorije na francuskom jeziku. U tome
pomogao mu je neki ovdanji (dakle talijanski) advokat
Giuseppe Casa. On svaki dan dolazi te s Vladikom po jedan sat
radi. V1adika mu obino diktira, a on na francuskom pie. To je
djelo ve gotovo i sada ga samo pregledavaju. Ovo djelo je, kao
to mi ree, udeeno za strance koji nas ne poznaju. Ovaj
Giuseppe starinom je Francuz i estok republikanac... O tome
on opirno govori crnogorskom Vladici, koji mu je sa svoje strane izloio vlastito vienje slobodne Evrope. U vezi s time,
Nenadovi je zabiljeio: A Giuseppe, oaran tim govorom, stajae pred njim. Putem, kad smo ili kui, Giuseppe, divei se
Vladici, ree mi: Vjerujte mi, ovaj va suvremen bolji je republikanac nego predsjednik Francuske Republike. A ja mu kaem
da je on takvi slobodnjak svagda i svuda i da se to ogleda u svim
njegovim pjesmama i knjigama koje je izdao... Kazuje mi
Giuseppe da se mnoge Vladiine rijei meu slobodnjacima, po
Napulju priaju (...) Svi vaniji ovdanji ljudi pohodili su ga i ne
mogu da ga se nahvale. Ovdje je velika partija koja tei da se sva
Italija spoji u jednu dravu.
U Napulju je Njego boravio u hotelu blizu mora, ispred kraljevske palate. Po rijeima Nenadovia, posebno su Vladikom
bili oduevljeni mladi Talijani: Svaki od mlaih Napoljaca i
putnika koji su ga te veeri sluali eljeli su ii u Crnu Goru.
U pog1avlju Njego u Rimu aprila 1851. godine Nenadovi
pored ostalog podsjea da je Vladika kroz Rim proao u jesen
prethodne godine, dok je putovao u Napulj, ali je ostavio da ga
224

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i Italija

razgleda sada pri povratku. U Vjenom gradu, gdje je katoliki

papa ujedno i ef drave, Njegoa svugda, sa osobitim potovanjem susreu jer tako je Papa osobno naredio; gdje god
Vladika doe i to god zaeli da vidi, da mu se odmah otvori i
pokae. Svuda nas prati i provodi jedan Francikanac po imenu
uri rodom iz Dubrovnika. Mlad, uven i vrlo razborit ovjek.
Dobar Sloven, dobar rodoljub.Vrlo lijepo govori naki, to mu je
materinji jezik. Gundulia i druge dubrovake pjesnike zna napamet. Mnoge rijetkosti to smo vidjeli imamo samo njemu zahvaliti. Nastavljajui, Nenadovi opisuje ljepote pojedinih znamenitih palaa, crkava te kipova i galerija. Njego se meutim najdue zadrao u dvorima Vatikanskih muzeja oaran Rafaelovom
slikom Trasfigurazione (Preobraenje). Vladika je sjeo na
stolicu i trideset minuta gledao je neprestano u boanstveno lice
Hristovo. U cijeloj Italiji nita mu slae nije bilo nego gledati ove
slike... Naalost, kako pie Nenadovi, u Vatikanu su on i
Njego vidjeli sve ali ne i Papu. I to zbog toga to Vladika nee
da mu ide, premda bi ga Papa, kao to nam je dolo do znanja,
primio kad on hoe. U Rimu, u stvari, Njego gotovo nikome
nije iao u posjete, dok je kod njega dolazilo vie znamenitih
ljudi, osobito Rusa, te fratri iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,
koji su u Vjenom gradu doli studirati i slubovati. Oni se vrlo
raduju, pie Nenadovi, kad vide kako Vladika neovisno od
vjere, govori o rodoljublju i jedinstvu naeg naroda. Godina l848.
nije prola bez koristi... Svuda se ponavljaju rijei Ne gledajmo
tko se kako krsti, nego kakva krv njegovim srcem tee!
Kao i svi posjetitelji Rima, Vladika nije mogao mimoii velianstvenu baziliku Svetog Petra, divei se vie njenom veliinom, grandioznou, nego ljepotom. U toj crkvi kao to je poznato, uvao se (i dan danas se uva) kao osobita svetinja lanac
kojim je sveti Petar u Jeruzalemu u tamnici bio vezan. To je onaj
lanac - citiram Nenadovia - to je u naem narodu poznat pod
imenom asne verige. Za Njegoevo vrijeme lanac se uvao
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

225

akomo Skoti

pod kljuem u posebnom kovegu, iz kojeg ga je jedan redovnik

vadio i pokazivao samo pojedinim otmjenim putnicima, kako
se Nenadovi izraava. Vadei lanac iz pamuka u kojem je bio
omotan, redovnik ga je sa osobitom pobonou i smirenou
prinosio poklonicima, te bi ga oni, kleei sa skrtenim rukama
poljubili. Jedino je Petar Petrovi Njego odbio da to ini. Evo
to pie Nenadovi: Kad je kaluer prinio Vladici ove verige,
Vladika ih odmah uze u svoje ruke rastee ih da ih vidi kolike su
i, udei se kako su dugake, ree: Ala su ga dobro vezali! zatim ih vrati odmah kalueru, koji je od uda jedva mogao zapitati: Zar ih nee Vaa Svetost celivati. Vladika mu odgovori:
Crnogorci ne ljube lance! To je objasnio kako su Crnogorci
protivnici svakog oblika ropstva pa mrze i svaki njegov simbol...
Prije odlaska iz Rima, nakon to je posjetio jo nekoliko crkava, Njego je doao do manastira svetog Onofrija podaleko od
Vjenog grada. elio ga je posjetiti jer je tamo boravio, umro i
sahranjen uveni pjesnik Torquato Tasso. Tu je Vladika, kome
su pokazali bijeli pojas koji je pripadao autoru uvenog epskog
spjeva Osloboeni Jeruzalem, razg1edao ga je, isupao iz
njega jedan konac i rekao: Vjerujem da je ovo zaista njegov
pojas, i ovo u da uzmem za spomen.
Naalost, samo nekoliko mjeseci nakon boravka u Italiji, Petar
Petrovi Njego sklopio je zauvijek oi. Umro je ujutro 19.
oktobra 1851. godine. U Italiji meutim nije zaboravljen, i nikada nee biti. Danas i ovdje, 152 godine nakon Njegoevog
posjeta Italiji i njegove prerane smrti iste godine, valja naglasiti
injenicu da nakon Francesca DellOngara i prije Vladiinog
putovanja u zemlju limuna, jedan je Talijan pisao o velikom
crnogorskom pjesniku i gospodaru, a to je bio prirodoslovac iz
Trsta Biagio Biasoletto roen u Vodnjanu u Istri, koji je u proljeu l838. godine posjetio Istru, Dalmaciju i Crnu Goru kao
lan naune ekspedicije botaniara i kao sekretar saksonskog
kralja Fridriha Augusta. Tada se penjao na Cetinje i sastao se sa
226

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i Italija

Vladikom. Napisavi kasnije slubeni Izvjetaj o putovanju

Biasoletto je pruio talijanskim itateljima posebno zanimljiv
portret crnogorskog gospodara i pjesnika u putopisu, kojeg je
objavio u Trstu l841. godine. Biasoletto pie pored ostalog da je
Njego ostavio vrlo jak utisak na kralja Saksonije, a sam je
grad Cetinje imao velianstven izgled.
Deset godina nakon objavljivanja Biasolettova izvjetaja a
povodom Njegoeve smrti, jedan je drugi Talijan, Splianin
Francesco Carrara napisao: Svaki putnik koji je parobrodom
obilazio Dalmaciju, na as je obilazio i Cetinje, opisivao
Vladiku, usmeno ili pismeno prikazujui njegov lik, i s pravom
je svaki Europljanin zapazio kod njega strelovito oko, umiljat
pogled, plemeniti stas, lijepo ophoenje... No, niti jedan nije
upoznao njegovo srce, razum i karakter (...). Sada, poto on
spada u povijest i nije vie vladalac nego pepeo, milo mi je iznijeti prilike koje su me dovele da ga upoznam.
Carrara opisuje susret to ga je l846. godine, zajedno sa kotlananinom A. A. Patton-om imao u Splitu s Njegoem, koji je
obojicu pozvao da posjete Crnu Goru. Pritom se Vladika najprije obratio kotlananinu prekoravajui engleske pisce, koji su
prije njega posjetili Crnu Goru i o njoj loe i pogreno pisali.
Obratio se zatim Talijanu koji o tome ovako svjedoi: Poslije
se okrenu k meni: A vi, koji Dalmaciju tako lijepo opisujete
(izlazae tada iz tampe Moj opis Dalmacije), zato ne doete
da posjetite i opiete Crnu Goru? Kad uzmognete i to skorije,
uinite to, no najprije javite mi da Vam u Kotor poaljem konja
i dva vjerna moja momka. Ja u biti na ruci da upoznate cijelu
Zemlju(...). Vi ete vieti i doznati ono to nisu vieli i doznali
ni Englezi, ni Njemci, i biete u stanju da upoznate Evropu s
jednom zemljom koja je sasvim nepoznata...
Godinu dana kasnije susreo se Carrara ponovo s Vladikom ali
je crnogorski pjesnik i gospodar bio sada teko bolestan. No,
upravo ga je tada Carrara upoznao kao pravog pjesnika. Evo
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

227

akomo Skoti

njegovo svjedoenje: On se bio potpuno izmijenio. Duge crne

kose i brada okruavahu bijelo i smralo lice; oi mu bjehu
mrtve i umrtvljene, glas mukao s tekim disanjem(...). Po
oima, po izgledu i po govoru poznavae se da je teak bolesnik. No kad poe govoriti o Napulju, gdje je radi popravljanja
zdravlja zadnju zimu proveo, i kad poe opisivati njegov arobni poloaj, osvjeavajui i mirisni vazduh, lijepi zefir neba,
tada njegov glas postade jasniji, obrazi mu oivjee duu, te ga
to, sve se injae kao da ga oslobaa iz okova bolesnog njegovog tijela. U tom asu poznadoh ga kao poetu.
U meuvremenu, poevi od l356. godine, milanski asopis
La Fama objavio je vie tekstova o Crnoj Gori i Crnogorcima,
a 1847. i prijevod odlomka iz Njegoevog tek objavljenog
Gorskog vijenca sa komentarima. Prijevod i komentar preuzeti su iz transkog mjesenika Osservatore Triestino.
Takoer u Trstu asopis La Favilla objavio je izmeu 1840.
i 1846. vie odlomaka Njegoevog pjesnikog opusa, meu kojima ve navedena pjesma Tre giorni a Trieste Tri dana u
Trstu, koju nanovo objelodanjuju na svojim stranicama druge
talijanske publikacije kao milanska La Fama i zadarske
Gazzetta di Zara. Talijanski prijevodi Njegoeve poezije u transkim listovima Osservatore i Fevilla veinom su iz pera
Franceska DellOngara i Giaooma Chiudine, dok se kao komentator Gorskog vijenca javlja uveni pisac i enciklopedist
Niccolo Tommaseo rodom iz ibenika. Usput biljeimo da je i
Giacomo Chiudina Dalmatinac, koji je ivio u Trstu. Meu njegovim djelima vano mjesto zauzima prva povijest Crne Gore
na talijanskom jeziku, koja je objavljena 1882. godine u Splitu
pod naslovom Storia del Montenegro. U Trstu, pored La
Favilla i Osservatore, svoj je prostor Junim Slavenima i Crnoj
Gori posvetio je i godinjak Lettura di famiglia na ijim se
stranicama takoer javlja Njegoevo ime. Tako su l853. godine
objavljeni tekst pod naslovom Il Vladika del Montenegro i
228

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me

Njego i Italija

balada Cetinje. Te iste godine, dakle dvije godine nakon

Njegoeve smrti, Pietro P. Guerrini objavljuje, takoer u Trstu,
knjigu Pere e Vilka ossia il Montenegro. (Pero i Vilka, to jest
Crna Gora), roman o narodnim obiajima. Kao to se vidi u
drugoj polovini devetnaestog stoljea nekoliko talijanskih pisaca, naroito dalmatinskog porijekla, posvetilo se popularizaciji
junoslavenske knjievnosti, posebno djela Petra Petrovia
Njegoa, Maurania, enoe i drugih. Dolo je ak do parafraziranja Gorskog vijenca. Kasnije, poetkom dvadesetog stoljea od istog pjesnika i Vladike prevedena je oda Crnogorac k
svemoguem bogu (Il Montenegrino allOnnipotente, prevodilac C. Tondini De Quaraneghi, Rim, 1901), a dvije godine
kasnije Giovanni Nikolich Fabriano objavio je svoj prijevod
Gorskog vijenca (1903). No, odlomci iste poeme ve su se
pojavili vie od 20 godina ranije, u Povijesti Crne Gore ve
spomenutog Chiudine, te u antologiji istog autora pod naslovom
Canti del popolo slavo (Firenze, l878). Od dnevnih listova i
tjednika treba navesti tada vrlo popularan Fanfulla della
Domenica iz Rima koji je pored ostalih slavenskih priloga,
l887. objavio tekst Maroa Zara Un pincipe poeta (Princ pjesnik: Petrovi Njego). Godine 1896. u milanskom godinjaku
Natura ed Arta publicist R. Bratti objavljuje La storia del
Montenegro narrata de un principe (Povijest Crne Gore rijeima jednog princa).
Tokom prve polovine Noveenta interes za crnogorsku knjievnost, i posebno za ivot i djelo Petra Petrovia Njegoa sve
je vie zapaen u Italiji gdje se na elu kraljevske kue nalazi
kao kraljica Crnogorka, Jelena Petrovi kerka kralja Nikole.
Pojavljuju se tako na stotine tekstova raznoraznih sadraja,
rasprave pa i novi prijevodi pjesnikih remek-djela nenadmaivog Njegoa. Na tom poslu se naroito istiu serbokroatisti
Giovanni Maver, Enrico Damiani, Umberto Urbani, Arturo
Cronia i drugi. Interes za Njegoa nastavlja se i nakon Drugog
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2013.

229

svjetskog rata. Meu najvanijim radovima iz novog razdoblja

treba spomenuti Il poeta montenegrino Petar Petrovi Njego
Giovannija Mavera (Il Ponte, Firenze, XI/1955) i Un principe poeta montenigrino Umberta Urbanija (Rivista di letterature comparate, III/1948). Bibliografija je previe dugaka, pa se
ovdje zaustavljam. Ovaj moj skromni rad eli samo istai koliko su simpatije i ljubavi Talijani osjeali prema Crnogorcima u
svim vremenima.

Biljeke
- B. Stulli Transka Favilla i Juni Slaveni u Ana1i Jadranskog
Instituta, I/1956.
- F. Naki-Vojnovi, Franesko Dal Ongaro, Niegoeva Pria o
vjerenoi Crnogorki, Knjievnost, Cetinje,VII/1952.
- Aturo Cronia, Italijanski prijevod Njegoeve pjesme Tri dana u
Triestu u asop. Stvaranje, XI/1951.; N. Vukadinovi, Francesko
DallOngaro, jedan zaboravljeni prijatelj srpskog naroda, u as. U
535 Prilozi za knjievnost, jezik...,V/1925; isti, Tri dana u Triestu u
asopisu za knjievnost, jezik...VI/l926; Vidi i: Carlo Curto, LItalia
e Montenegri nel rigordo di due poeti, u as. La vita internazionale,
br. 16, XXIII/1920.
- Vidi: P. Chonotch, Bibliografia del Montenegro, Napoli,1924.

230

MATICA, jesen 2013.

www. maticacrnogorska.me