"Kad mlidijah umreti" Branko Radičević

U pjesmi Kad mlidijah umreti lirskoj elegiji pjesnik nam se obraca ocekujuci svakog
trenutka da skonca svoj zivot zbog teske bolesti.
Sjecanja naviru u pero Branka Radicevica, rado se sjeca djetinjstva ali sjeta u
njegovom tonu kao i u cijeloj pesmi preovladava jer ga je njegova sudba huda
stavila u polozaj da tako mlad mora otici a znajuci da nece preziveti zimu i
docekati novo proljece i novo cvjetanje. Umire kao sto i umire lisce u njegovoj
elegiji.

Prva strofa

U prvoj strofi lirski subjekat nam odmah sugeriše da je došao njegov kraj. Ona se
sastoji od pet stihova rima je obgrljena. Prva četiri stiha su napisana u
desetercu, dok se posljednji, peti, izdvaja - četverac je i tu nailazimo na
ekslamaciju koja nam pokazuje da lirski subjekt više nikad neće 'videt'' zeleno
lišće, odnosno da neće to doživjeti. Može se povući paralela između prekinutog
stiha i prekinutog života. Inverzijom na koju nailazimo u drugom i trećem stihu
lirski subjekat nam želi dočarati kako je život prebrzo završen.

Druga strofa.

Ova strofa je silabička i pisana je u desetercu. U njoj vidimo sliku fizičkog

stanja u kojem se lirski subjekat nalazi. Rima je parna, ali kao i u prethodnoj
strofi, posljednji stih se izdvaja - i ovaj pokazuje da je lirski subjekat svjestan
situacije u kojoj se nalazi.
Pjesnik koristi gradaciju da poreda slike vlastitog stanja - kreće sa vrha, od
glave, preko ruku, tijela i završava slabašnim koljenom.

Treća strofa.

U ovoj strofi lirski subjekat se oprašta od prirode koja ga, još ovo malo vremena,
okružuje, sa njemu bitnim pojavama, stvarima. Apostrofiranjem ovih neživih predmeta
i pojava, lirski subjekat naglašava svoju povezanost sa njima i to koliko su mu
značile. Anaforom riječi 'zbogom' lirski subjekat naglašava svoj opraštaj i želi da
prikaže važnost svake pojave od koje se oprašta i da mu je svaka podjednako važna.
Eufemizmom i metaforom 'ja sad moram drugom ići kraju' lirski subjekat zaključuje
svoje opraštanje od svijeta.
Nabrajanjem svojih želja kada bi još ostao na ovom svijetu, lirski subjekat još
jače pokazuje svoju ljubav prema životu.

Četvrta strofa

Lirski subjekat se obraća svojoj miloj djeci, koju već naziva siročadima - obraća
se svojim pjesmama. Navodi sve svoje hiperbolične ambicije koje je imao kao
pjesnik, htio je da nakiti svoje pjesme sjajnijem zvjezdama, dugom šarnom da ih sve
obuče... Posljednji stih se završava trotačkom, odnosno, lirski subjekat nije
završio opraštanje od svojih pjesama, niti je još izrekao sve što je htio da
učini.

Peta strofa