Samoglasnici analiza pjesme

Rimbaud tei naputanju tradicionalne poezije, ali to se odnosi samo na teme, jer u
ovoj pjesmi slijedi tradicijsku lirsku formu soneta. Pjesma je lirska refleksivna.

Ve prvi stihovi pjesme iznose poznatu ideju modernista (Baudelairea, Verlainea i

drugih) o sinesteziji boja, zvukova i mirisa. Prvo razmotrimo zato je Rimbaud kao
sredinji zbirni motiv upotrijebio samoglasnike. Oni su dio jezinog iskaza koji je na
normativnoj razini najsiromaniji. Samo ih je pet, ali bez njih jezik ne bi funkcionirao.
Oni predstavljaju neto usamljeno, a ipak okrueno drutvom drugih slova. Oni
pjesniku predstavljaju neto izvueno iz podsvijesti i slue za povezivanje naizgled
nespojivih motiva iz ljudske okoline. Ovakvo gledite sugerira sinesteziju svih
simbola, svega onoga to ovjeka okruuje.

U prvom katrenu samoglasnici su povezani s bojama: A crno, I rujno, O modro,

E bijelo, U zeleno. I zatim kae: evo postanja vam tajnih. Time sugerira da u
svakodnevne stvari prodire na njihovu dublju razinu iz koje eli iskopati tajanstvene
znakove.

Svaka od tih boja zatim je povezana s odreenom audio-vizualnom slikom. A ga

asocira na crno tijelo sjajnih muha koje oblijeu oko smrada. E je povezano s
ledenim kopljima i bijelim kraljevima. I podsjea na grimiznu krv iz usta, ali i na
smijeak lijepih usana. U ga podsjea na krugove, srh mora, panjake i borove. U
svakoj od ovih slika lijepo i runo su gusto zbijeni i tvore dinamike kontraste koji
odraavaju pjesnikov svijet slutnji. Ovakva vienja samoglasnika sugeriraju
nadrealni svijet snova u kojima sve postaje ivo i dobiva drukije znaenje. Rimbaud
u svojim stihovima razara pojavni svijet i prenosi ga na viu razinu, mnogoslojnih
tumaenja. Svaka od tih pjesnikih slika upotpunjuje gradaciju, u kojoj se motivi
kreu od runog k lijepome: smrad krv kajanje panjaci ponajzadnja Truba.

Posljednja strofa ukazuje na kransku simboliku slova A i O. Kompozicijski je

pjesnik poeo samoglasnikom A (Alfom- poetkom), a zavrava metaforom
Omege. Bog je Alfa i Omega. Samoglasnik O predstavlja samo istu ljepotu:
udesna reskost, utnja gdje se Zvijea i aneli gube, modri trak. Plava boja koju
predstavlja O povezuje se s poimanjem anela i zvijezda kao onih koji pripadaju
nebu. Osim biblijskog tumaenja Boga kao Alfe i Omege, poetka i svretka, u

posljednjoj strofi koja govori o svretku vidimo metaforu ponajzadnje Trube, koja
simbolizira Sudnji dan.

Gradacija motiva od runih k lijepima (od crne Alfe do modre Omege) asocira na
poslovicu preko trnja do zvijezda. Umjetniki iskaz Rimbauda je estetika runoe,
stvaranje iste ljepote od runog, a to je tajna o kojoj pjesnik govori u prvoj strofi.
Njegova tajna je i sinestezija svega u pojavnom svijetu (boja i zvukova jezik i
samoglasnici) i traenje onoga to se nalazi ispod povrine tih simbola.