Teorija i poetika hrvatske usmene knjievnosti

Usmena knjievost:
najstariji, najdugotrajniji oblik, stvarana je jezinim medijem; usmenost je neto to
nije fiksirano tekstom, poetika (naini sastavljanja knj. djela) usmene i pismene
knjievnosti je razliita; usmena knjievnost pripada verbalnom folkloru, ivi dok vri
neku funkciju.
Nazivi:
Usmena knjievnost osip !ekez, govori o poetici knjievnosti, daje
inform.o nainu stvaranja i prenoenja, ne daje nikakvu vrijednosnu ocijenu
Narodna knjievnost taj termin prvi upotrijebio ". de "ontein, #$. st.
%narodna poezija& , 'erder ga u #(. st. preuzima, koristi i termin %narodna
pjesma&; termin narodna daje knji. krivu poruku da je autor kolektiv (narod), a
ne pojedinac.
Folklor taj termin vee se uz )illiama *+omasa, #,. st.; problem ideja da je
autor kolektiv, pod folklor podrazumjeva se i usmena i du+ovno blago

Utonulo kulturno blago -rnold 'ausler, knjievnost nastala u viim,
obrazovnim slojevima, po tome narod nije reproduktivan, nije tvorac ve. samo
reproducira; govori o visokoj (nefolklornoj, pisanoj) i niskoj ( folklorna, usmena)
knjievnosti
Seljaka, tradicionalna, puka knjievnost neto staro manje vrijedno,
anonimna, nije usmena
!njievnost je umjetnost rijei (sposobnost nekoga da rijeima neto uini, uradi).
"oe se izraziti na / naina0 pismom1pisana; govorom1usmena. 2espismenost
(agrafija) faza kad nema pisma i informacije se njime preteito ne prenose. -li sve
su pisane vrednote ostale sauvane za+valjuju.i bespismenoj agrafiskoj ili predajnoj
kulturi. 3smenost, odnosno predaja (lat. traditio, 1a) autentino i pouzdano uva
odre4ena informacije; moe i+ uvati dugovjeno.
1
dnos usmene i pisane knjievnosti:
5 obiljeja usmene i pisane knjievnosti0 knjievnost 6 prostor, lokaliet 6 razliita
poetika
veze mogu biti dvojake0 a) prikupljanje i komentiranje

b) citiranost intertekstni dijalog0
citatno!"u0
iluminativnom 1 (renesansa) citat ima vaniji status od samoga teksta; tu4i
citirani tekstovi kao riznica7gradi se knji. kanon
ilustrativnom 1 (avangarda), kult. tradicija nije kao riznica vrijedna ponaanja;
citat je ravnopravan tekstu ili vaniji od predloka, autor eli tekst predstaviti
vrjednijim od citata7rui se knji. kanon)
a) inkorporiranim primjerima (uvrtavanje knjievnog djela u tekst)
b) 8pisanjem na narodnu9 (stil i tema usmene knjievnosti)
!ekez uoio # $aze povijesnog suodnosa u% i p% knj.; / razdoblja0 agrafijsko i
grafijsko
#) agrafijska do poetka pismenosti postoji samo usmena knjievnost
/) grafijsko razdoblje do /.svijet. rata0 supostoje usmena i pisana knj., prevladava
usmena
5) od / svijetskog rata do ovamo preteno pisana
Funkcije u knjievnosti: a) estetska ponekad je varijanta bolja od ar+etipa
b) odgojna
c) spoznajna
d) zabavljaka
:primarna pojavnost izvo4enje, izvedba, performanca; djelo ivi dok vri funkciju
&erbalni $olklor:
'% (akobson i )% *ogativjov (#,/,.)0
uspore4uju folklorno djelo s pojmovima0 langue +jezik, -parole +govor, (;. de
<aussure) u djelu Folklor kao naroit oblik stvaralatva0
parole. pisano djelo; nije unaprijed dano, podrazumijeva individualnu kreaciju;
da bi se spasilo mora se zapisati
langue. $olklorno djelo, izvanpersonalno, dano nezavisno od izvo4aa; postoji
kao potencija, mogu.nost usmenoknjievne komunikacije
2
Usmena knjievnost kao dio verbalnog $olklora
=aokret amerike !kole +/an *en.0mos,: Folklor treba istraivati
onako kako on postoji kao komunikacijski proces ne bi trebalo,
smatra on, teorijski razdvajati procese i stvari (pripovijedanje i priu0
prianje > pria)
djelo (folklor) ne smijemo promatrati drugaije od onoga kako postoji
0merika 1nova $olkloristika2 (neofolkloristika)0 istie gotovo
iskljuivo folklor u procesu izvedbe (performacije, komunikacije),
pitanja tradicije je manje zanimaju (geneza teksta)
!rajnji doseg vidljiv u djelu ?oberta -. @eorgesa0 Od studija
narodnih pripovjedaka do studija pripovijedanja (1976.):
pripovijedanje, prema njemu, fiktivna predodba osnovana na
pretpostavci kao da se u asu pripovijedanja priop.uje neki
fenomen koji postoji ve. otprije.
0lan /undes 1Tekstura, tekst i kontekst2 #,$A., sama usmenost nije dovoljna
za razlikovanje folklornog od nefolklornog teksta; 5 razine folklora0
a) *ekstura jezino izraajna sredstva teksta (inonacija, rima, stil), bitni
elementi neverbalne komunikacije (didaskalije)
b) *ekst ono to se kazuje, struktura kompozicije (sie)
c) !ontekst moe se oitati iz teksta, unutar njega se ostvaruju narodni obiaji i
ivot, presudan je li neto knjievno djelo ili nije
Tekstura +jezino izraavanje,: intonacija, naglasci,
onomatopeja, visina glasa, stilske figure, rima (Bundes). 2en1
-mos teksturu smatra nainom intepretiranja (ritmiki govor,
recitativ, napjev, glazbena pratnja), a 'eda ason0 teksturu vidi
kao gramtiku strukturu uz prozodisjke crte i sitl na razini
reenice ili sti+a te to dopunjuju dramatizacijom teksture0
intepretiranje glasom, glazbom, mimikom
Tekst +kazivanje ili pjevanje,: pojedine verzije prie, poslovice,
pjesme i dr.)0 struktura kompozicije, siea, sadraja
3ontekst: drutvena situacija u kojoj se ostvaruje folklorni tekst
(utjee na uobliavanje teksta0 sastav publike, situacija, obred,
obiaj i sl. te teksture)
1 analizom teksta dobiva se folklorna struktura (struktura kompozicije,
siea, sadraja), a analizom teksture dobiva se jezina struktura
(jezinostilska)
-naliza na razini konteksta nije mogu.a bez promatranja izvedbe
3
(odnosno sudjelovanja u njoj), kao ni dijela teksture (mimka, geste
i sl.)
3arakteristike usmenoknjievne komunikacije:
a) 3aziva, interpretator (onaj tko daje informacije) (poiljatelj) on nije autor,
tekst moe mijenjati, ne smije iznevjeriti oekivanja publike, svaka
interpretacija ujedno i nova reprodukcija, djelomino nova kreacija (!. C.
Distov)
b) Tekst, djelo +poruka, nije fiksiran pismom, nema materijalnu fiksiranost
c) )ublika +primatelj, zajednica, recipijent; komunik. se odvija neposredno,
spontano
* sudionici: pjeva, kaziva, interpretator ---- publika, recipijent, zajednica
0utor, recipijent, kaziva:
0utor talentirani stvaralac, stvara knjievno djelo koje je polazite, struktura
i cilj. do njega ne moemo do.i u usmenoj knjievnosti, anonimna knjievnost,
mora se podrediti masi i sluati ono to oni ele, nadaren ovjek koji je stvorio
djelo tj. daroviti pojedinac za rijei koji pripada nekoj kulturi, knjievnost se
nazivala i narodnom, ali narod nije svaralac.
)rimaoc 1 recipijent, trae autora, skupina ljudi koja pripada istom
kulturolokom krugu, ele da djelo zadovolji nji+ove esencijalne potrebe, prima
djelo kako ona eli, ima vrst stav, trai ono to izraava nji+ov pogled na
svijet. ?oman akobson navodi pojam %preventivna cenzura& 1 za+tjev
recipijenata (da bi sluali moraju biti zadovoljene nji+ove potrebe) to je
preutni dogovor izme4u primatelja i autora
(cenzuriraju ono to za nji+ nema funkciju i djelo pada u zaborav ), to gui
stvaralaku
kreativnost i originalnost.
3aziva nije autor, stvara varijante ili inaice nekog teksta u usmenoj
knjievnosti, moe dodavati ili oduzimati onoliko koliko mu publika dozvoljava,
osje.aj zajednice i kazivaa se podudara, publika je uvijek aktivna, aktivno
sudjeluje, moe u svakom trenutku postati novi stvaralac tj. kaziva ako dobro
poznaje tekst, stil i ritam, ne smije iznevjeriti oekivanja publike, svaka
interpretacija je ujedno i nova reprodukcija.
4zvedba i zapis:
4zvedba +per$ormansa, primarna pojavnost usmene knjievnosti u
odre4enim ivotnim prilikama, u ivoj komunikaciji, verbalni folklor izraen
rijeima, sudionici su precizirani, izvedba je dinamina kategorija, vremenom
se troi i postaje neuporabljiva (spaava je zapis), djelo u izvedbama traje dok
ima neku funkciju. Ezvedbe pokazuju pravu vrijednost ive komunikacije i djela
4
koja se ostvaruju na dobroj vezi izme4u autora i njegova primaoca. Ezvedba
izotruje vrijednost djela. <ve dok djelo ivi u izvo4enju,odnosno dok traje u
izvedbama, vri funkciju. !ad je vie ne vri, nastaje zaborav. Ba ne do4e do
zaborava, nastaje zapis1verbalni folklor izraen rijeima (narodna umjetnost).
5apis spaava izvedbu od propasti i zaborava, %pismo lijek za pam.enje&,
njime uvamo ono to bi kao usmeno moglo nestati. =apisom spaavamo,
oblikujemo neto ako je nestalo usmene komunikacije. Fpr. za vrijeme
romantizma najvie se zapisivala usmena knjievnost 1uoila se vrijednost
narodne kulture i ogledalo se u stvaralaki du+ naroda. !ad se zapie,
postane zapisana knjievnost; tada se moe struno obraditi. !ad je zapisana
ve.ina, moe se vriti i tipologizacija (2otica0 lirika, epika1u sti+u i u prozi,
narodne drame, retoriki oblici, mali sitni oblici) i klasifikacija. 3 zapisima
pojedinana duevnost postaje poop.ena.
Usmeno 6 komunikacijski lanac:
kaziva 6 djelo 6 recipijent +narod, zajednica,
ne smije postojati buka
recipijent moe postati i kaziva ako dobro poznaje tekst, stil, ritam
i stvaraoci i primaoci moraju dobro vladati terminima
0rhetip i varijanta +inaica,:
0rhetip praoblik s obzrom na dijakroniju, prvi put dovreno djelo
(oikotip srodan tip s obzirom na sinkroniju)
0rhetip je lijepo sroeno djelo, prvi put dovreno djelo (praoblik). !ad ono do4e
me4u recipijente, oni ga mogu nepromijenjeno izvoditi dalje, ali onda nastaju
promjene pa se takvo djelo zove inaica6varijanta (za jedan i+ motiv ili djelo moe biti
bezbroj). 3smena knji. ivi u varijantama. 2ez obzira na to je li ar+etip ili varijanta,
djelo ivi, ali samo dok vri neku funkciju. E na estetskoj razini varijanta nekad moe
biti bolja od ar+etipa. 3 primarnoj je pojavnosti usmena knjievnost
izvedba6performacija.
4zvedbe pokazuju pravu vrijednost ive komunikacije i djela koja se ostvaruju na
dobroj vezi izme4u autora i njegova primaoca. Ezvedba izotruje vrijednost djela. <ve
dok djelo ivi u izvo4enju,odnosno dok traje u izvedbama, vri funkciju. !ad je vie
ne vri, nastaje zaborav. Ba ne do4e do zaborava, nastaje zapis1verbalni folklor
izraen rijeima (narodna umjetnost). 5apisom spaavamo, oblikujemo neto ako je
nestalo usmene komunikacije. Fpr. za vrijeme romantizma mnogo se zapisivalo1
uoila se vrijednost narodne kulture i ogledalo se u stvaralaki du+ naroda. !ad se
zapie, postane zapisana knjievnost; tada se moe struno obraditi. !ad je
zapisana ve.ina, moe se vriti i tipologizacija (2otica0 lirika, epika1u sti+u i u prozi,
narodne drame, retoriki oblici, mali sitni oblici) i klasifikacija. 3 zapisima pojedinana
duevnost postaje poop.ena.
5
&arijanta bezbroj varijanti (inaica) istog djela, nastaju uslijed izvedbe ve.
nastali+ djela, kada ar+etip do4e do primaoca tada ga on prenosi dalje i
nastaju promjene; estetski gledano, ponekad je varijanta bolja od ar+etipa
Formula, $ormulativan0
da bi se djelo zapamtilo, moramo posjedovati stanovit broj vrsti+ leksiki+ jedinica,
rijei. ;ormula je grupa rijei koja se redovito uporabljuje u istim okolnostima,
standardizirana frazeoloka formulacija. <tvaraoc i primaoc raspolae formulom,
postoje situacije koje se uvijek opisuju preko formule, mogu se me+aniki koristiti,
formulativnost osigurava stabilnost; najmanja jedinica koja se ponavlja jest stalni
epitet
(npr. sinje more). ;ormule>zajedniko mjesto, topos, stereotip, klie. <tanoviti se
motivi oblikuju rijeima (npr. u bajci Bilo jednom...). -li mora postojati i doza
originalnosti kako bi se privukli recipijenti. ;ormulativno se danas najvie izraava u
nar. poslovicama i izrekama.
Schmas0 uzastopno i viekratno ponavljanje isti+ rijei u odre4enoj situaciji;
)arr70 skupina rijei koja se redovito rabi u danim uvjetima.
8% 9avelock kae da je to pamtljivi jezik koji po+ranjuje motive, uvar je drutvenoga
pam.enja, standardizirana je frazeoloka formulacija (>izriaj)>topos, kliej
:anrovi usmene knjievnosti:
;aja 6 *o!kovi" Stulli
#. Goezija0 lirske i epske pjesme
/. Groza0 pripovijetke, predaje i legende
5. 3smeno knjievna drama
A. <itni oblici0 poslovica fraza, basna, kletva, vic
(osip 3ekez
#. Hirske pjesme0 balade, romance, tualice
/. Ipske pjesme0 junake i nejunake (mitoloke, religiozne, narativne)
5. Gripovijetke0 bajke, basne, legende, predaje, anegdote
A. Brame
J. ?etorika0 zdravice, basne (zaklinjanja, egzorcizmi), brojalice, brzalice,
rugalice, +vale
$. <itni oblici (mikrostrukture)0 poslovica i zagonetka
Stipe *otica, podjela lirske pjesme:
#. Cezane uz ovjeka i ljudski ivot (djeije p., uspavanke, balade, romance,
ljubavne, refleksivne)
6
/. Kdnos ovjeka prema svijetu oko njega (religiozne, prigodne, mitoloke,
zaviajne,
o domovini (vile0 nebeske, umske, vodene)
<irika
- lirska pjesma je govorna tvorevina ostvarena bilo kojim jezikom, kojim
ovjek izraava razliita stanja, osje.aje i poticaje
- narodna lirska pjesma dravnoga je postanka
- lirika je fiksirana sti+om0 predvladava osmerac i deseterac
- motivski raspon lirski+ pjesama protee se od koljevke do groba ( od
uspavanki do tubalica)
- <. 2otica i+ dijeli na pjesme koje se tiu ovjeka (djeije, aljive,
uspavanke,ljubavne, romance, balade) i na pjesme koje govore o
odnosu ovjeka prema svijetu oko sebe (religiozne, mitoloke,
zaviajne...)
- obu+va.ala je sva podruja ljudskog ivota, pjesme u izvo4enju nemaju
naslova, a u zapisima je to obino prvi sti+ ili sintagma iz pjesme
- jezik je biran, probran, narodni jezik, naje.e izvodile ene
- 5 vrste lirski+ narodni+ pjesama0 balada, romanca i bugar.ica0
'omanca:
manja pjesnika pripovijest, ponekad minijaturna, a ponekad s razvijenom naracijom,
pa tako moe postati od lirske pjesme lirsko 1 epski oblik. ?omanca je cijelim svojim
narativnim tijekom vedra, iva i razdragana.
- 2atinjena iz srednjeg vijeka kad se poelo pisati na romanskim
jezicima
- pjevale o slutnjama, enjama, ovjekovim preokupacijama
- imaju malu fabulu koja je unaprijed lirski odre4ena, iskazuju us+i.eno
stanje
- fabularnost daje lirski senzibilitet, priica je naje.e dijaloka(lirsko
pulsiranje)
- teme0 igra kola, ljepote, brina djevojka
- motivi0 ljubav i ljepota (tjelesna, duevna, pejzana)
- sve je metaforizirano, figurativno, +iperbolizirano
- otkriva sadraje socijalne naravi, ljepota krajolika, pejsaa...
- pojedinano postaje poop.eno, osje.a se kao vlastita du+ovna svera
*alade:
7
manja pjesnika pripovijest, ponekad minijaturna, a ponekad s razvijenom naracijom,
pa tako moe postati od lirske pjesme lirsko 1 epski oblik. 2alada privodi naraciju
traginu zavretku.
- sve pjesme elegijskog, tunog, sjetnog, melankoninog raspoloenja u
svim situacijama
- naje.a tema0 smrt zbog neostvarene ljubavi (socijalno uvjetovano),
stradanja u obitelji, majka, ma.e+a, prisilna vjenanja, okamenjeni
svatovi
- ne mora se radit o fizikom nestanku, moe i o psi+ikom npr. vojniki
ivot (vojnik u gori)
*ugar!"ice: nema i+ nijedan drugi slavenski narod, osim 'rvata
pjesme dugoga sti+a to su nam i+ u zapisima od #J. do #L. stolje.a sauvali nai
stariji pjesnici zovemo bugar.icama (bugariti 1 melankolino pjevati).
=a nji+ je karakteristian dugi sti+, naje.e petnaesterac i esnaesterac, ali raspon
ide od trinaesterca do devetnaesterca, pa ak i duljeg sti+a. 3 pravilu nakon svakog
drugog sti+a slijedi pripjev, e.e u estercu negoli u sedmercu. Gredmet obradbe su
unutranji sadraji koji uvjetuju organizaciju teksta i privode ga estetici traginog. !ad
eventualno i uslijede odstupanja od traginog poantiranja, bugar.ica ne naputa
psi+oloke podatke, niti iznevjerava ugo4aj otunoga. Fjena kompozicija je
usmjerena isticanju pojedinani+, duboko unutarnji+ ljudski+, obino priro4eni+ i
iracionalni+ stanja i postupaka. <ti+, ritam, pripjev, melankolija izvo4enja osnovna su
svojstva bugar.ice kojaje odre4uju kao izrazito lirsku pjesmu. Kna se, dodue zna
posluiti i fabulom, ali jedino zato da bi izabrane motive psi+oloki to vjetije
iznijansirala i istaknula. Grve bugartice zabiljeili su0 Getar 'ektorovi. u svom
?ibanju i ribarskom prigovaranju #JJJ (!raljevi. "arko i brat mu -ndrija, ?adosav
<iverinac i vojvoda Clasko), . 2arakovi. u Cili <lovinki #$#A ("ajka "argarita), ban
G. =rinski...
- glagol bugariti tuno pjevati
- pjesme dugog sti+a (#J erac i #$ erac)
- zapisano i+ #M( ((L i+ objavio 2altazar 2ogii.)
- motivi0 sredinji ljudski sadraji
- osnovna se svojstva bugar.ice oituju izrazito lirskima
- nakon svakog dugog sti+a slijedi pripjev ($ erac ili L erac)
- linosti i teme bugartice potiu iz povijesne narodne predaje ("arko
!raljevi.)
;ajka ;argarita; =adar, zapisana u Cili <lovinki
- pisana #J ercem s cenzurom nakon sedmog sloga
- jedinstvena zbog ponavljanja osnovnog sti+a
- epiteti u sintagmama0 stara majka, arko sunce, rni gavran
- dijalog vile (svedena na ljudsku razinu) i "ajke "argarite (dinaminost)
- kontrast0 crno bijelo, vila gavran
*ugar!"ice0 *amnovanje vojvode auka
8
"ajka "argarita
Gopijevka ?adi.a Cukojevi.a
)rimjeri lirskih pjesama0
Gaji, buji u zla.anoj bei
@rem jo spati
!ralj -lbus
!olo igra, kolo igra
Bivojka je pokraj gore stala
uraj Nigori. je #AL(. na latinskom jeziku naveo J vani+ tipova, odnos no motiva
lirike0 tualjke6naricaljke, svatovske pjesme, ljubavne pjesme mladei, pjesme uz rad1
poslenike pjesme, pjesme u kolu. Kn je napisao i prvu otisnutu knjigu (inkunabulu) u
'rvata (#A((.)0 *ri knjige elegija i rimski+ pjesama
*emeljni poticaji za nastanak lirike su0 iz imanentnog antropolokog obzora; du+ovno
i materijalno naslje4e; potpuni priklon kr.anskoj i europskoj tradiciji Farodna lirska
pjesma ima najvaniju temu ljubavi, a zatim ljepote kao takve; bazira se na jakim
osje.ajima. Faje.i je deseterac, ali nar. se pjesnik najbolje koristi osmercem. Esti se
sti+ovi lake pamte. 3 zapisima ima najvie lirski+ pjesama. Far. lirska pjesma
drevnog je postanka; pojavila se u =a sti+ je potrebno umije.e, to je norma koja se
morala svladati da bi se moglo oitovati. Gra+rvatska6poganska du+ovnost u +rv.
usmenoj knji najranijoj fazi ljudske du+ovnosti kada je rijeima trebalo kazati neko
snano duevno stanje Gostoje / segmenta0 vile i bogovi6boice Ksobne
preokupacije naje.a su tema lirski+ pjesma, zatim prigodne pjesme (npr. godinji+
doba) prirodnog (kalendar, blagdani) ili ljudskog ivota. / su znaajne teme narodnog
pjesnitva0 primjerena romancama i baladama (to su najvanije skupine). / su
is+odita pjesnitva0 ovjek i njegov ivot (djeje, uspavanke, aljive,svadbene,
ljubavne, obiteljske pj., balade, romance) te odnos ovjeka prema svemu oko sebe
(vjerske, mitoloke, prigodne, zaviajne, domoljubne, povijesne pj.). Gostoji i sklonost
prema figurativnosti1to je sav onaj ukrasni sklop figura i tropa te svega ukrasnoga.
Cana je i slikovitost1 u slici se nar. pjesnik izraava ikoniki. !ao i u cjelokupnoj
usmenoj knji., nema privilegirana6nadre4enog jezika; svaki na lokalni, mjesni govor
i govor pojednica u odre4enoj sredini pretendiraju biti pjesnikim govorom. Go
tematici mogu biti sakralne pjesme, vezane uz Evanjske krijesove, o krajoliku6pejzau,
domoljublju, rodoljublju, kolendice1o kolendanjima iz Grimorja, vesele pjesme,
dvosti+ovane1be.arci, gange. Klinko Belorko najve.i je poznavatelj +rv. nar. poezije.
8pske pjesme (epos > govor, pripovijedanje o doga4aju, junaku, vremenu i
prostoru)
*ip epskog pjevanja odre4en je povijesnim, nacionalnim, jezinim i drugim razlozima.
Fajpoznatiji epovi su0 2abilonaca (oko #(MM. stare ere) Ip o @ilgameu, u Fijemaca
Gjesma o Fibelungima, nastala oko #/MM. godine i mnogi drugi kod ostali+ naroda.
=a nau se epsku pjesmu mislilo da nije starija od #J. stolje.a jer je tematski vezana
za povijesnu prisutnost *uraka u naim krajevima. -li, tipino epske postupke
poznaju ve. srednjovjekovni tekstovi.
9
Ipska pjesma polazi od povijesne zbilje (nadir i prisutnost *uraka) i transformira je u
umjetniku istinu. *u njezinu osobinu nazivamo epskom objektivno!"u.
=a razliku od lirske, epsku pjesmu ne moemo zamisliti bez fabule ni bez likova.
Ipskomu tekstu u pravilu ekspoziciju (uvodni dio) tvori ili invokacija, zazivanje
nadnaravni+ sila, ili slavenska antiteza. *aj se stilski postupak sastoji u tomu to se
upitnoj tezi ili 1 ili suprotstavlja antitetiki odgovor niti 1 niti, da bi zatim uslijedio
afirmativni odgovor ve. (nego), ime je kaziva uvodno izazvao pozornost publike i
odma+ preao na opis epskog zbivanja. Fakon to je kaziva gotovo izravno preao
na sam doga4aj, epska zbivanja bivaju
razvijana i razgranata brojnim digresijama, sporednim epskim scenama i epskim
likovima, epskim epizodama, usporavanjem narativnog tijeka (epska retardacija) to
sve skupa ini tzv. epsku op!irnost. )aralelizam kao postupak u oblikovanju
epskog teksta tako4er je vrlo est. ?ije je o doslovnom ponavljanju pojedini+
dijelova teksta. Ipski je dijalog tako4er dio te+nike rijeima. Caan element u
oblikovanju su epske $ormule koje su uestale. Kne mogu biti od jedne jedine rijei.
*o je takozvani stalni epitet 1 pridjev, ponekad i imenica, koji se uvijek dodaje istomu
pojmu kao njegovo nerazdvojno obiljeje0 grlo je stalno bijelo, sluga je stalno vjeran,
oruje je stalno svijetlo.
Faje.i je stih epske poezije tzv. epski deseterac, takture AO$, s iznimkom
manjega broja pjesama ispjevani+ u osmercu. Ksmerac je pak tipian sti+ lirskoga
pjesnitva.
epska retardacija 0
Gostupak kojim se usporava pripovijedanje i pozornost itatelja zadrava na
opisima, dijalozima te sporednim i umetnutim radnjama s temeljnom
pretpostavkom da je okosnica fabule uglavnom poznata. Faje.a su sredstva
epske retardacije0 digresija, epizoda (umetci, dodaci), produeni dijalog, opirni
opis i ponavljanje.
- usmene lirske pjesme prikazuju doga4aje i likove u vremenu i prostoru
- autor0 nadareni pojedinac iz naroda
- sti+ je asimetrini deseterac (AO$)
- pjevaju o nekom doga4aju koji je znaajan za mjesnu ili nacionalnu povijest
- sudionici epske usmene komunikacije su stvaralac, izvo4a i sluatelj
- epska objekivnost, epska plastinost i epsko ponavljanje
- epska objektivnost0 inpersonalno promatranje (5.l.) lieno stava, neutralno
promatranje
- epska plastinost0 ivo, 5B, kao da je pred vama
- epsko ponavljanje0 beskrajne formule, epsko granino s ponavljanjem
- traju sve dok imaju fukciju, te funkcije se kroz vremenski period izmjenjuju
- epska pjesma je govorila o onom to je narod +tio znati
- odisejski motiv u pjesmama
- najdua +rvatska epska narodna pjesma (#$5J si+ova) %Grimorac Elija i enini
prosci&
( E. dio Elijada, EE. Kdiseja)
Slinosti epske pjesme i usmene prie0 likovi, radnja, opisi, junaci epski junak
(povijesna linost) s naglaenim epskim osobinama, bori se za dobro itave
zajednice, a u prii se junak bori za osobnu preokupaciju.
1
p"a obiljeja epskog pjesni!tva +)% )avlii",:
#. narativnost eli se prikazati cjelina zbivanja, epski tekst sadrava fabulu
/. op!irno izlaganje opirno se opisuju likovi, akcije, prepreke
5. tenja za izbjegavanjem napetosti ve. se na poetku najavljuje o emu .e
se govoriti
A. iscrpno pripovijedanje smatra se da je sve vano za junaka vano i za
zajednicu
/% /uki" prema tematskom kriteriju razlikuje:
(unake pjesme 1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111 Ne.junake
pjesme
- tema borbe 1 ljubavne
- +ajduko uskoke pjesme (doza funkcionalnosti) 1 obiteljske
- povijesne pjesme s bitnim povijesnim doga4ajem 1 svakodnevni ivot
- suvremeni povijesni doga4aj
1 stereotipan motiv0 otmice ena, bijeg, enidba
1 povij. doga4aj o kojem se pjeva mora biti prepoznat kao vaan za zajednicu kojoj se
obra.a
1 unutar epske pjesme odraavaju se osobine zajednice kojoj se obra.a
1 vrednovanje i kriteriji0 duina, tematika, narativnost, funkcija u zajednici
1 uvodni dio ekspozicija > invokacija (zazivanje nadnaravni+ sila ili slavenska
antiteza0
upitna teza ili ili, antitetiki odgovor niti niti, afirmativni odgovor ve. (nego)
1 paralelizam0 ponavljanje pojedini+ segmenata u tekstu
1 epski dijalog0 tzv. borba rijeima ostvaruje se0 a) pismom
b) uljiv razgovor
1 u svim epskim pjesmama imamo definirana mjesta radnje naje.e su im.
lokaliteta
istinita
1 epska tehnika0 podrazumjeva uvod (ekspozicija), in medias res, razgranata
zbivanja,
digresije, retardacije, opise, epizode > epska op!irnost
1 tema koja predvladava u +rv. knjievnosti0 odnos prema smanlijama
)rimjeri epskih pjesama0 <mrt "ijata *omi.a
=emljani. <tipan
2itka na !rbavskom polju
=rinjski i ;rankopan
-sanaginica
)odjela epskih pjesama:
Fejunake narativne pjesme0
11
- nije dominantna tema borbe
- to su0 religiozne, pustolovne, pjesme koje preuzimaju emu svakodnevnice
(obiteljske, ljubavne)
Gjesme bajke0 fabule preuzete iz bajki
Fovelistike pjesme0 # ili / lika (vrlo mali broj)
- radnja0 nadnaravna, fantastina, stravina
- u njima se ne odvija neto sudbonosno za zajednicu
- ogranieno pripovijedanje doga4aja
# poticaja za stvaranje poezije +lirike i epike,:
#. prirodna potreba ovjeka da svoje osje.aje pretoi u pjesmu
/. du+ovna dobra prenose se s koljena na koljeno
5. priklon kr.anskoj i europskoj tradiciji
Getrisov zbornik
uraj Nigori. donosi puno zapisa
4vo Senjanin:
Govijesni lik, jedan od najve.i+ uskoki+ vo4a, u dokumentima zabiljeen kao Evan
Clatkovi., a ivio je na prijelazu iz #$1og na #(1o st., bio je na dobrom glasu, vie
puta utamnien, nekoliko puta mu je ucijenjena glava, posoje opisi njegovog bijega,
bijeg vojnika iz tamnice stereotipni motiv u epskim pjesmama, #$#/. osu4en na
smrt.
;ijat Tomi":
'rvatska povijesna linost poznat kao vo4a +ajduka, koji su se borili protiv turske
vlasti za vrijeme Ksmanskog carstva, prvi je tiskani i objavljeni podatak o "ijatovu
podrijetlu kod fra ;ilipa @rabovca, epska pjesma se prema povijesti ponaa
selektivno, uzima samo neke detalje, "ijat *omi. ne postoji u povijesnim spisima.
:!arakter junaka (<mrt "ijata *omi.a)0 "ijat *omi. +rv, je nacionalni junak (kult se
razvijao tijekom /. svj. rata), nosilac je glavni+ uloga u pjesmama +rv. usmene
poezije; mistini je pov. lik, vo4a +ajduka. ?ano je ostao bez roditelja (tragina
sudbina) i ot+ranio ga je stric, pa je otiao begu !opi.u. <tereotipan motiv0 +rabra
pogibija junaka. "urata je pukom pogodio u srce jer mu je +tio odsje.i glavu (<uzica
kadija +tio mu je pokositi livadu abuka). "ijat se odmetnuo u +ajduke i poduzimao
+arake po+ode po 2i' (zarobljavali su bogate turske trgovce ili neke
dostojanstvenike te traili otkupninu ili zamjenu za svog zarobljenog druga; robu,
novac i oruje djelili su sirotinji); titio je siromane i pomagao im. 'rabro je i
zamijenio bega !opi.a i otiao k -rapu koji je provodio nasilje1 pogubio ga je
sabljom. !opi. mu je tada i darovao livadu abuka. Fa "ijatovom grobu pie0 8Ga ja
odo+ trait pravde u bogaze i tijesne klance97istie se +ajduki poziv i traenje
pravde, ispravak nepravde; +rabrost, junatvo. Dasno se borio za ouvanje osobnog
i narodnog dostojanstva. <tereotipni sie0 osveta kao ispunjenje junakove zada.e;
12
uzak krug tema ("ijat se bori za pravdu i dostojanstvo). "ijat je simbol junatva i
borbe za ouvanje dostojanstva, simbol je traenja pravde. *ragina smrt1izdao ga je
kum Elija 2obovev, ubio ga je !lianin -rap i odsjekao glavu, ali osvetila im se
"ijatova druina. "ijat0 odluan, +rabar, odvaan, milosrdan, pomae slabijima,
borac za pravdu i ouvanje dostojanstva, dostojanstven, sklon riskiranju vlastita
ivota to ga je na kraju i kotalo glave, junak.
Narodne prie:
- umjesto termina pria pripovijetka (". 2okovi. <ulli), oba termina
ukljuuju sve oblike narodnog pripovijedanja
- bajke, predaje, legende, basne, anegdote, prie iz ivota O prispodobe,
uspomene (memorabile), sluajevi (kazusi)
- nae su se narodne prie poele kasno zapisivati, do #,.st. nema nita
zapisano
- one su jedne od vaniji+ ljudski+ potreba, ona rjeava pojedine dru.
Grobleme
- u prii se junak bavi vlastitim karakteristikama, a u epu se bori za
zajednicu
- ako je fabula razgranata legendarna pripovijetka
-
Farodnu priu ine svi oblici usmenog pripovijedanja, na teorijskoj razini predstavljaju
8praforme pripovijedanja91 povijesni razvoj op.e kategorije prip. Griu ini jezik,
kaziva, tradicija, kontekst u kojem se ostvaruje. *o su nar. bajke, predaje, legende,
basne, anegdote, vicevi, prie iz ivota; prispidobe, uspomene6memorabilia,
aluajevi6kazusi (kazmistika), suvremene +agiografije1 opisi i pripovijedanje sluajeva
kojima se eli dati mo. nekome tko se beatificira. ". Iliade u djelu Sveto i profano
*ajka: najdulji prozni narativni oblik
- ". Hut+i0 & 2ajka je preteito jednostavna narodna pria koja
izdiferencirano, sublimirano i sre4eno prikazuje bitne aspekte ljudske
egzistencije.& ;
%Iuropska bajka&, nema ni jednog knj.anra koji je toiko srodan kod
svi+ naroda (osim poslovica), bajka pokriva temeljno ljudsko
razmiljanje o svemu
- C. Gropp0 % "orfologija bajke& 1 kae da je bajka najvanija i
najsigurnija vrsta ljudskog pripovijedanja o ovjeku o za ovjeka,
utemeljio je preko stotinu pria iz -fanasjev djela i pronaao 5# razliitu
funkciju likova0 junak, lani junak, protivnik, pomo.nik, darivatelj,
poiljatelj, kraljevna6i.
- struktuirane su oko junakove pustolovine (tema putovanja)
- trokratno ponavljanje neki+ situacija (gradacija), formulaini po. i
zavreci
- svretak uvijek na strani pozitivnog, dobrog, ljudskog
13
- socijalna dimenzija u prvom planu, irok spektar motiva
<truktura bajke je sloena. Gripovijedanje je jednosmjerno, bez digresija, dodatni+
epizoda, retardacija i slinog. <ve je svedeno na akciju kojom likovi streme
stanovitom cilju, svladavaju.i usput brojne prepreke. -pstra+iranost stvarnosti inae
je poetiko svojstvo usmene knjievnosti, samo to je ono u bajci maksimalno
provedeno. *akva apstra+iranost zbilje trai i likove prividno nestvarne0 zmajeve,
vile,4avole, su4enice
Ga to omogu.uje retrogradnu primjenu na mnotvo analogni+ ivotni+ predodaba.
"aP Hut+i eur. je prouavatelj nar. prip. oblika, a posebno bajki (djelo Europska
ajka). =amijetio je srodnost bajkoviti+ struktura eur. naroda1kategorije bajke su
sline, nema nijednog knji. oblika koji je toliko srodan (osim poslovica u
znaenjskom smislu), ali zadravaju neku mjesnu specifinost (mjesni govor). 2ajka
nevjerojatno puno pokriva temeljno ljudsko razmiljanje o svemu; to je razmiljanje
pretoeno u priu1pria je u kulturi antropologijski izrazita (potreba ovjeka da priom
kae neto o ljudskoj potrebi). edna finska kola bajki pokuava bajke klasificirati na
tematskoj razini, pokreta je -rne. <t. *+ompson je oblikovao indeks motiva (mali+
tematski+ jedinica) iz najve.eg broja bajki cijeloga svijeta, ima i+ preko AMMMM1
pomau onima koji usporedno prouavaju bajke. 2ettel+eim0 dijete u odrastanju
moe pomo.u bajki savladati edipovske komplekse. Hikovi sa ivotinjskim obiljejima
upu.uju na mitologiju (skup mitova); neto je od nje sauvano u folkloru (on ne stvara
mitologiju, ali je izvrsno uva). 2ajka je najstarija forma pripovijedanja, ali sa
zamijenjenim ulogama1 ovjek, kao neto antropomorfno, postaje jedini akter
doga4anja (umjesto bo. bi.a i nadnaravni+ sila). ?uski sakuplja nar. pria
-sanasjev sredinom je #,. st. otisnuo oko #JM ruski+ nar. bajkoviti+ struktura, koje je
kroatizirala E. 2rli.1"aurani., s lijepom literarizacijom.
narodna bajka: (@rimm, #L#M.,njem.nar.bajke)
- najblia je mitu uva prastanje bolje no bilo ta drugo, dugovjena
- pokazuje se snaga ovjeka, ustrojena da odgovara ovjeku
- nema milosti, vaan lik je majka; antipod majke je ma.e+a
- na!e bajke rjeavaju probleme svoga okruja (socijalna dimenzija),
nisu izgubile mitsko is+odite, imaju irok spektar motiva, fantastini+
situacija kroz koje prolaze, zavravaju gozbom i svadbom, imaju puno
nedostataka0 labava kompozicija, nemotivirana mjesta, preskakanje iz
#.plana u /., slabe dijaloke dionice, nedovoljna motivacijska snaga
razni+ epizoda
Grimjeri0 Gopelju+a zavalju+a, Bivojka lubenica, Bevet bra.e vukova,
!raljeva k.i vjetica, =mija mladoenja
&ladimir )ropp, 1;or$ologija bajke2
Fajve.i doprinos na definiranju narativa dao je ruski znanstvenik i $olklorist &ladimir
)ropp, njegova knjiga =;or$ologija bajke> premda napisana davne #,/L. jo i
14
danas slui
kao temelj u razumijevanju i prouavanju narativa, tj. teorija povezani+ s njime (uloga
junaka
i junakinja, struktura radnje...). Eznimni doprinos je u tome to u toj knjizi Gropp
navodi 5#
funkciju likova u naraciji. Ksnova za stvaranje te s+eme bile su mu ruske narodne
prie i
bajke. -li ta podjela moe posluiti za analizu vecine narativni+ sadraja. ?edoslijed
funkcija
je bitan. Qanr bajki je izrazito raznolik potrebno i+ je klasificirati. Fo tu se javljaju
problemi0 nedostaje materijala, tj. bajke ba i nisu prouavane te nepostojanje
metode kojom bi se sve bajke mogle kvantitativno i kvalitativno razvrstati. Fajprije
potrebno napraviti analizu da bi se neto uop.e moglo svrstati u grupe jer
prouavanje je osnova svakog klasificiranja. <vrstati bajke na iste tipove nemogu.e
je jer se one me4usobno isprepli.u. "orfologija je opis prie prema njezinim
dijelovima i odnosima dijelova me4usobno te dijelova prema cjelini.
)ropp istice da sve bajke povezuju:
#. stalni, nepromjenjivi elementi bajke, tj. funkcije likova. Kni ine osnovu svake bajke
/. broj funkcija likova u bajci koji je ogranien
5. redoslijed funkcija u bajci koji je uvijek isti
A. sve bajke imaju strukturu istog tipa
Gropp razlikuje dvije vrste +eroja0 oni koji trae neto i
oni koji su rtve (moraju napustiti dom da bi se borili protiv zlikovaca). 3 niti jednoj
bajci se
ta dva tipa junaka ne pojavljuju se zajedno. 2itnu ulogu u bajkama imaju i pomo.nici
(ljudi, ivotinje, magino oruje). Ksnova svake bajke je sukob dobra i zla, mi znamo
da .e dobro pobijediti samo je pitanje na koji nain. Desta motivacija junaka u bajci je
i romantina ljubav. unak spaava princezu u koju je zaljubljen. =likovci su vecinom
prikazani kao stari i ogoreni likovi. 2ajci daje status kao teorijskog modela literarne
literature, za njega je bajka najvanija i najsigurnija vrsta ljudskog prippovjedanja;
pronaao je 5# funkciju likova1stereotipno. 3 +rv. bajkama najvanija je tema put, a
usputno i ono to se doga4a (fantastine zgode) je najvanije, vani su i akteri, tj.
junaci bajke (ljudi najnieg statusa), protivnik je popust nesavladive sile; svretak je
uvijek na strani dobra, pozitivnog, ljudskog, a i svadba, vjenanje ili neka dobra
gozba (na kraju autor progovara kako je i on sudjelovao). 3 prvom je planu socijalna
dimenzija bajki. Hikovi nisu profilirani svojim znaajkama (ne znaju se imena likova,
samo nji+ov izgled, npr. lijepa princeza); likovi ne pripadaju uvijek kraljevskom
svijetu; bajka ne poiva na doivljaju nego na doga4aju. Fjezini nedostaci su0 labava
kompozicija, mnogo nemotivirani+ mjesta, preskakivanje iz jednog plana u drugi,
slabe dijaloke dionice, nedovoljna motivacijska snaga razni+ epizoda; ali imaju vrlo
irok spektar motiva i fantastini+ situacija. Bobar dio bajki moe imati i mitsko
is+odite6uporite7tematika pobjedila vrijeme (mitsko vrijeme i prostor). 2ajka kao
narodna pria koja se predaje izrasta i mitsku predaju1bolje je sauvala drevno
obiljeje, pojavljuju se kratki fabulati o neemu to se isplatilo priati. *o moe biti i
oblik kronikata1o pov. doga4aju (o kojem se zna iz drugi+ sustava, npr. dokumenata),
a ako prialac unosi i dio sebe1memorat (prepoznato mjesno oitovanje). Bakle, 5 su
mogu.nosti prianja0 fabulat, kronulat i memorat.
15
Stereotipni oblici klasini obrasci bajki 0 strukturirane oko junakove pustolovine1
dana kroz naje.i motiv6temu putovanja; trokratno ponavljanje neke situacije sve do
razrjeenja1ide po gradaciji; poeci formulativni (2io6la jednom...), kao i zavreci
(Qivjeli su sretno do kraja ivota.) u kojima su vjenanja ili gozba kao nagrada junaku;
kaziva i sam sudjelovao i to doivio, iako je svjestan da to nije istinito. 3kratko o
stalnim funkcijama likova0 odlazak junaka od ku.e na putovanje gdje nailazi na
razliite prepreke (razliite epizode); na poetku mu se daje neka zabrana koju junak
kri; nedostatak neega nekome od likova, a junak dobiva zadatak prona.i taj
nedostatak; na putu se javlja i jai protivnik, ali bajka ima pozitivan zavretak1
pobje4uje slabiji junak, uz pomo.nika (darivatelj arobnog predmeta1vrsta materija,
arobni i svakidanji predmet, ali moe ga imati i protivnik); svladavanje protivnika do
izvrenja zadatka; junak dobiva vanu nagradu; esto vra.anje na poetak
(dvosmjeran put)1povratak ku.i (opet se mogu javiti protivnici). ( tipova likova0 junak,
lani junak, junakov pomo.nik, protivnik, darivatelj, poiljatelj, kraljevna6kraljevi..
bajka i predaja: ( u velikom dijelu se podudaraju)
- kod bajke kaziva ne vjeruje u istinitost onoga to govori, a kod predaje
vjeruje
> formula vjerodostojnosti
- predaja je jednostavnija stilom i kompozicijom od bajke
?*ajka i predaja
Kbiljeja narodne bajke su0 epizodnost1razvija usporedno prie; izostanak
didaktinosti1cilj joj nije pouavati; jasna struktura; mijeanje fikcije i zbilje1stvarni i
nestvarni svijet nisu odvojeni; pripovjeda ne vjeruje u istinito kazivanje o neemu o
emu govori (u predaji je obratno). 3 istinitosti postoje formule vjerodostojnosti (Duo
sam... Gria se...).
Gredaja je znatno jednostavnija od bajke (istinom i formom1kompozicijski); sudar
svakodnevnog i neobinog tematizira se u njoj i dolazi do mijeanja fikcije i
zbilje7doza fantastinosti. -li u bajci je to zajedniki svijet, a u predaji postoji
granica0sablasno, fikcionalno (mitoloki, demonoloki likovi) vs. zbiljsko. :Gredaja je
bliska legendi po motivima, ali razlika je u tome to se legende odnose na povijesne
ili svetake linosti i rije je o biblijskoj tematici (sveci i nji+ova udesa)1fantastino, tj.
udesno.
)redaja:
narodna +povijesna,: prenosi neku informaciju, znanje, sadraj koji je
utemeljen
na stvarnim doga4ajima, govori o istini koja je lokalno, mjesno odre4ena
mitska: opisuje neto mitsko demonoloko (4avao, vjetice, i sl.mitska bi.a)
16
etiolo!ka: objanjavaju na koji nain neto nastaje, npr. podrijetlo imena
nekog mjesta
predaja i legenda (predaja koja eli biti konkretna po neemu):
. 3 njima i dalje prevladavaju elementi nadrealnog, ali je ve. prisutna i konkretnija
gra4a s povijesnim i zemljopisnim podacima, istaknutim pojedincima, svecima,
neobinim ivotinjama, imenima gradova, naselja i sl. Hegende i predaje tumae
uzroke kulturnim i +istorijskim pojavama. *o pak uvjetuje plono nizanje gradiva, pa
izostaju narativni zaplet,kulminacija i rasplet.

1 u predaji sudar svakodnevnog i neuobiajenog, moe imati legendarni+ motiva, ali
legende
se uglavnom odnose na biblijsku tematiku i tako4er sadravaju dio fantastinog
1 legenda bi trebala biti kra.a od predaje0 svetake teme, ve.i stupanj fantastinog i
udesnog, vezane uz gradnju crkava
<egenda: lat. prie koje se moraju priati, odnosno sluati
- predaja koja eli biti konkretna po neemu, udesno u predajama
dovodi do legendi jer su pune uda, mora postojati isprofiliran tip
udotvorca
- motivirana 2iblijom, napajaju se udima (nad bole.u, prirodom) i
+agiografijom
- vano je kako je obra4eno i stilizirano udo
- zanimljive su vjerske legende (udesa 2B", Evana !apistranskoga)
*asne: prie o ivotinjama, biljkama, mit. bi.ima koja djeluju kao ljudi, ponaaju se
kao ljudi
2asne su usmenoknjievne pripovijetke o ivotinjama, rje4e o stvarima. Fjezina je
specifinost u tomu to su nosioci radnje ivotinjski likovi, preko koji+ se,posredno
dakle, prikazuju ljudski karakteri. !ompozicijsko joj je sredstvo iskljuivo dijalog.
!onkretizacija je naje.e didaktina, ali i parabolina. 3pravo parabolinost ini
basnu atipodom bajci.
- Izop rob koji je izvrsno priao ali nije i+ zapisivao
- ezopovski govor govori se o tabularnim temama
- ukraeni jezik (metaforizirani)0 netko drugi u ime ovjeka govori kao
ovjek
- u +rv. knjievnosti nema puno basni, najbolje ima kajkavska sredina
- svaka basna je globalna alegorija, nosi neku poruku
- izvorno su basne pisane za odrasle
0negdota: aljiva mjesna zgoda
17
- male crtice iz ivota o mjesnim doga4ajima
- +umoristine su, granine s pojmom vica (malom redukcijom nastaje
vic)
- puno i+ je u izvedbama, ima lokalno obiljeje (svako mjesto ima
anegdote)
mali, kratki sadraj s dominiranjem lokalni+ tipova; male crtice iz ivota o mjesnim
doga4ajima. @ranine su s pojmom vica, +umoristine su i puno i+ je u izvedbama.
Emaju lokalno obiljeje (svako mjesto ima svoje anegdote). "alom redukcijom
anegdote nastaje vic, a i jednom i drugom temeljna je proizvodnja +umora. u pravilu
aljiva usmenoknjievna pripovijetka. 2udu.i da ne postoje samo aljive anegdote,
ve. vankom mogu biti i svi ostali prozni oblici,postoje oni koji govore o vank 1
predaji, vank 1 legendi, vank 1 bajci.
&ic: reducirana anegdota kojom se postie smijeno, +umoristino, komino; cilj mu
je nasmijati, ali sve to ovisi o dobrom pripovjedau, ali i o strukturi1vana je za dobar
izriaj. Crlo je aktivan oblik verbalnog folklora.
- bitan je dobar kaziva
- struktura vica bitna je za dobar izriaj
?d anegdote do vica
-negdotom se zove kra.a narativna forma koncentrirana na kakav doga4aj ili lik i o
njemu daje kratku, du+ovitu informaciju; to je verbalna, narativna struktura o
doga4aju i liku (koncentracija na to) s du+ovitim, aljivim sadrajem (anegdotos>ono
to treba zapamtiti6izre.i). ?educiranjem vremena i okolnosti dovodi do vica.
Faracija6pria u vicu maksimalno je reducirana i svedena tako da se to prije do4e
do +umornog udarnog dijela. 3 anegdotama ne mora biti koncentracija na +umor, ali
literarnu obradu zavre4uje koncentracija na neki doga4aj ili lik; u pravilu je mjesno i
lokalno obiljeena, ima odre4enu du+ovnu klimu koju to mjesto razumije. 8@enius
loci91 na razini lika, doga4aja lokalni senzibilitet, du+ odre4enog mjesta. 3 vicevima
nije obiljeeno mjesti i lice, ali postoje tipovi nositelji vica. Cic voli tabuirane teme i u
pravilu se proizvodio ondje gdje je bila zabrana; njime su se one ukinule (npr.
seksualne teme, politiki govor). Cic kao knji. struktura ima odabranu temu,
relevantne aktere, autor bira rjenik i formulacije i stvara knji. relevantnu strukturu. 3
njima je u svakoj sredini zanimljivo motriti izbor aktera doga4anja (profiliraju se likovi,
npr. plavua, =agoraca, Balmatinaca). Cic je performacijski ustrojen jer prvenstveno
ovisi o dobro priaocu; i on je knji. komunikacija. E anegdota i vic imaju realno
uporite u ivotu, likovi sintetiziraju du+ovnost odre4enog mjesta, akteri u neemu
odstupaju.
)arabole: tj. prispodobe bliske su anegdotama, ali su iz 2iblije (uzorne !ristove
parabole). !ristove parabole su uzorne.
)rie o svakodnevici: (tra1prie) tvrdnje > konstativ, pria se puni raznim
sadrajima
(traevima) i moe nabujati
18
*ra prie o raznim doga4ajima prie su iz svakodnevnog ivota; tra iz odre4ene
sredine, vano je znati kakve on donosi informacije, odnosno tvrdnje1to je polazite
mnogi+ narodni+ pria. *vrdnja je na teorijskoj razini opisana kao konstativ.
Fadopunjava se raznim sadrajima (u traevima negativne naravi) i moe
jednostavno nabujati. Gerformativ je istovrstan kategoriji izvo4enja i ovisan je o
vrsnom izvo4enju (prezentacija u javnosti, iva prezentacija).
@ala ili po!alica je nar. pria s namjerom neto aljivo obraditi (njem. <c+Rank);
problematino je je li ona samostalna vrsta ili obiljeje neke druge vrste.
)rilike
Grilika bi dakle kao knjievni oblik bila kra.a pripovijest, naje.e fantastinoga, a
uvijek pounoga (prisutnost basne) sadraja radi usporedbe interpolirana u crkvenu
propovijed.
Kd najstaraiji+ razdoblja prilika biva sastavnim dijelom propovijedi. ;unkcija
joj je trojaka0
a) 2iva pomo.nim sredstvom oblikovanja i interpretiranja propovijedi
b) =aokuplja pozornost sluatelja
c) Kdluan je retoriki prilog uvjeravanju u ono o emu se pripovijeda.
=bog estote izvedbe i zbog dugovijeka i redovita percipiranja itavim
pukom,odnosno zbog izravne komunikacije s narodom, prilika je poluila najve.i
uinaku oblikovanju svijesti i mentaliteta nacionalnog bi.a. E upravo se njoj mogu
pripisati zasluge za najbolja svojstva mnogi+ europski+ naroda.
?Hirsko funkcionira u tzv. vaenju za duu (izraavanje rezervirano za pjesnike)
Ipsko pripovijedanje i opisivanje (izraavanje primjereno iskazivanju op.i+ stanja)
Bramsko iskazivanje rezervirano za lica oituje se u dijalogu (retorika, retor. oblici,
prirodan rod); oituje se u povlatenom mjestu govora u tradicijskoj kulturi.
<itne ili elementarne forme (poslovice, zagonetke, fraze), akumulirano narodno
znanje i
iskustvo.
?preka izme4u pravi+ narodnih bajki (najdue struktura) i tipova pria iz predaja,
legendi,
anegdota (kra.e strukture)0 #. odnos prema stvarnosti
/. vjerovanje6nevjerovanje u istinitost
5. stilska izgradnja6 nepostojanost stila
A. razvijenost fabule ili prie
J. kompozicijska struktura # ili vie pria
$. fantastika6nepostojanje fantastike
(. psi+omentalna funkcija
L. polifunkcionalnost1vie funkcija;ima li estetski+
naznaka
me4u njima
,. uloga autorske mate (uloga zadnjeg redaktora1
priaoca)
19
#M. na koji nain vidjeti kriterije za literarno
;it: AA veza izme4u bajke i mita je u tome to oba dotiu pravrijeme, najstariji su
oblici
pripovijedanja, ali u mitu je naglaen bog, a u bajci ovjek.
1 ;% 8liade0 poznati mitolog %<veto i profano&
%"it je povijest neega to se desilo in mile temporo, pria o neemu
to su
bogovi i boanska bi.a radili na poetku vremena.&, uska veza
izme4u bogova
i ljudi, bogovi su glavni akteri, teko je otkriti mitsko vrijeme i prostor
jer su
oni s vremenom postali stereotipi
- ;% Solar: %Kd ideje do prie& +rvatske mitologije nema, ima puno
mitski+ fragmenata ali nema jednog sustava, +rv. je mitologija dio
nepotpune slavenske mitologije, narodno blago tu nalazi svoje is+odite
1 u mitologiji postoji puno likova sa ivotinjskim obiljeima
1 mitemi (minimalna jedinica mita); svaki pojedinani oblik nekog
mitskog
oblika jest mitem
1 u folkloru se uva mitologija
mitologija i religija:
- mitologija i religija nisu isto
- mitologija je sustav pria koji ne obvezuje, kod religije postoji vrst
dogovor
- najstarije religijske knjievnosti na poetku su imale mitske elemente
/ramski oblici
- folklorno kazalite dio je usmene knjievnosti
- folklorne predstave izvodile su se u manjoj drutvenoj zajednici
- dijalozi se ne zapisuju; improviziraju se i pamte; kratki su i jednostavni
- glume mukarci O mukarci preodjeveni u ene
- uprizoruje situacije kljune za ivot pojedinca i njegove zajednice
Brama je vana sastavnica tradicijske knjievnosti; smatralo se da je narodu teko
stvoriti dramu. Bramsko je stanovito vezano uz ritualno (obredno), a da bi
funkcionirao, obred se mora potovati. ?itualno je vezano uz sakralno (vezano i uz
pogrebne obiaje), a suprotno od njega je profano (u njemu se ne mora strogo
potivati red, moe se naruiti).
U hrvatskoj dramskoj proizvodnji vidljiva su # izvori!ta:
2
iz tijeka prirodnoga ciklusa0
- godinja doba ( proljetni, ljetni, jesenski i zimski ciklus)
- naje.e oprotaj od zime i dolazak prolje.a
- jesen je bila u znaku plodova prirode, prolje.e je alegoriziralo mladost
- u naim krajevima0 poklade, urjevo, Evanje...
tijek ljudskoga ivota0
- niz doga4aja iz ljudskog ivota je teatribilan (krstitke, vjenanja..)
- najvie teatribilni+ doga4aja vezano uz svadbe (trajale ( dana); u tom
su se vremenu izvodile razne igre
- posmrtni obiaji tako4er teatribilni0 sprovod teatribilna scena
razliite drutvene manifestacije0
- proslave mjesnog karaktera (slavonska svinjokolja, krtenje mota)
- mijeanje stilova
Struktura dramskog teksta:
tekst nepotpuni su
glumci daju vrijednost performativu, dobri improvizatori, o njima ovisi ljepota
izvedbe, predstavljaju izvorno, autentino
scena pozornica se napravi za tu prigodu, trgovi, crkva u sreditu...
kostimi predstavlja treba imati primjerene kostime i minku
redatelj narodna drama ipak ima redatelja, osobu koja dirigira svime
/ramska graBa rasporeBena u # grupe +N% *oni$ai".'oina,:
#. narodne glume tekstovi su dramski izra4eni; izrazit je dijalog glumaca i motiv
dramske radnje; maska je vrlo esta
/. narodne igre tekst ima dijalog to ga s jednim glumcem vodi cijeli zbor (kolo) kao
sugovornik; radnja je slabija, a predstava je isprepletena pjesmom i plesom; slabo
maskiranje
5. narodni obiaji i obredi dramski elementi se tek formiraju, negdje nema rijei pa
glavno lice nastupa mimiki; nekad izgleda kao da glumaki kolektiv na sceni izvodi
21
jednu ulogu nasuprot drugom glumcu, nevidljivoj tajanstvenoj sili koja se ponekad
simboliki pojavi s maskom i nastupa u pantomimi.
F<3<'N 3050<4@T8
Farodno kazalite moemo prona.i u drevnim obredima 1 to ritualno ostalo je
prepoznatljivo i danas. ?ituali su esto vezani tijek prirodnog ciklusa i ovjekova
uloga u njemu. 3 predstavljanju bitna je uloga ovjeka. 3 nj su ukljueni obiaji,
simbolika, verbalizacija, prezentacija 1 ukratko sve ono to folklor ini folklorom.
T83ST 1 verbalizacija onoga to se izvodi; nestalna i nesigurna kategorija jer se
folklorno
kazalite oituje prije svega izvedbama 1 a one ne odgovaraju uvijek tekstualnom
predloku.
45&8/*0 1 ono jedino pravo i izvorno, a tekst je tek tura slika izvedbe. Ezvedba ovisi
o improviziacijskim sposobnostima izvo4aa (govorne, gestikularne, ritmike
osobine). !roz povijest glumci su bili samo mukarci.
SC8N0 1 mjesto gdje se izvodi drama. 3 narodnim dramama obino je scena
postavljena -B 'KS 1 improvizirana ba za tu prigodu. Faje.e se izvodilo na
gradskim trgovima gdje je esto bila i crkva. -ko je scena i bila u zatvorenom
prostoru, opet je bila na brzinu organizirana.
3ST4;D'0F4(0 1 vrlo je vana. <vaki glumac mora znati da predstavlja nekog
drugog. Fetko - predstavlja FI 1 -.
)U*<430 1 tvori je gledateljstvo i sluateljstvo. Fema stroge odijeljenosti glumaca i
publike. 3 folklornom teatru publika je aktivni sudionik u onome to se doga4a
(o+rabrivanje, poticanje). Fetko od publike uvijek moe zamijeniti aktera na pozornici
(glumca) 1 to je za+valjuju.i stalnom repertoaru.
'8/0T8<( 1 njegova uloga bila je dugo osporavana u narodnim dramama, ali on
ipak postoji. *o je osoba koja ravna svime to se doga4a u odre4enoj izvedbi. *o
moe biti i zajednika volja svi+ sudionika. ?ed kojeg potuju jest redateljsko djelo, a
preputanje sluaju ne dolazi u obzir.
'8)8'T0' se sastoji od 5 skupine0 a) godinje doba
b) doba ivota
c) maske (lutke) i sjene
a, D/4@N(8 /*0 1 najve.i broj +rvatski+ narodni+ drama pripada prvoj skupini.
*o su igre koje se doga4aju u odre4eno doba (naela prirodnog ciklusa). 'rvati su
preuzeli mnoge elemente iz kristijanizirane faze ?imljana. *ako prirodni ciklus
zapoinje ranim prolje.em (predprolje.em). ?imska je godina poinjala u oujku
("-?*KC<!I E@?I.)
Kd A. st. nadalje ciklus je zapoinjao u predkorizmeno (pokladno) vrijeme, koje je
rezervirano za igre i ludorije. *o je vrijeme maski, mesopusta. Kni su pomini zbog
3skrsa, alli ujedno i stalni 1 javljaju se uvijek u odre4enom vremenu. <vaka sredina
ima svoja obiljeja u vrijeme karnevala. "aske su specifine u svakoj sredini.
22
<redinji doga4aj karnevala je spaljivanje lutke u kojoj je sadrano svo zlo sredine.
Gosebno su zadovoljstvo itanja predsmrtni+ govora.
G?KHI*FK i 3<!?<FK C?EI"I 1 dominira slika sv. urja. Kn simbolizira bujnu
prirodu, mladost, snagu, bujnu i strastveni ivot. <vibanjske i prvosvibanjske
sveanosti vezane su za sv. ;ilipa i akova. !ult plodnosti, tijela, prirodne snage i
mladosti see sve do kraja lipnja ( Evandan).
Kd lipnja do prosinakog Evana sve je slabije. Evanjski krijesovi 1 zadnji trag proljetnog
vazmenog doga4anja (razulareno ponaanje mladi.a i djevojaka).
3 ljetnom ciklusu ne doga4a se nita, a u jesen se za+valjuje prirodi na plodnosti i
obilju (vo.e).
"artinje je posebno vano doga4anje. 2oi.no vrijeme je kr.anski ali i poganski
predznak (naroito 2adnjak). Egra -dama i Ive, igra zvijezdica i triju mudraca.
2etle+emska talica sama je posebi teatralna.
b, /*0 :4&T0 1 ro4enje, odrastanje, svadbe, poslovi, smrt. 3 'rvatskoj
suposebno vani svadbeni obiaji. <udionici svatova svojevrsni su glumci. <vatovi su
neko. trajali danima.
c, ;0S38 . lutke i sjene% "aske govore umjesto ljudi, to bi bila stanovita basna u
narodnom kazalitu. <jene su nastale igrom prstiju da bi se oponaali neki likovi ili
ivotinje.
Teatarska komunikacija proces je prenoenja gotovog, napisanog teksta publici
predstavom. "e4utim, struktura je toga procesa sve samo ne toliko
pojednostavljena. Kna se sastoji od kreativnoga ina predstave, od domiljate
manipulacije spleta verbalni+, vizualni+, zvukovni+ i drugi+ znakovni+ sustava
koji su poznati pod jednim nazivom ka!ali"ni je!ik.
3<0S4F430C4(0 /'0;8
< obzirom na povode i okolnosti pod kojima se drame izvode, one se dijele na
svadbene dramske igre, pokladne drame, karnevalske drame, momake drame,
inicijacijsko1obredne, dramske igre koje su u tematskoj vezi s pojedinim zvanjima
i drutvenopovijesne dramske igre.
/avor /uki": 1Usmene epske pjesme 4%2, 5agreb, edicija S93, EFFG%
1 autor predgovora i bibliografije koja ukljuuje vanija izdanja usmeni+ epski+
pjesama te
vaniju literaturu o usmenim epskim pjesmama
1 pjesme uglavnom zastupljene u zapisima iz #,.st.
*erminom %usmena epika& oznauje se usmeno prenoenje, odnosno izvedba i
narativnost.
23
*ematski kriteriji podjele0 junaka (+ajduke i uskoke) i povijesne (junake) pjesme.
unake epske pjesme1 osnovna tema borbe dvoboj dvojice junaka ili bitka dvaju
suprotstavljeni+ tabora (mi6vi). Ezraen je motiv izdaje; plastinost, naturalistiki prikaz
likova; stereotipne teme; motiv smrti, ranjenog junaka, motiv danka u krvi (djeake
odvodili u vojsku). Feke se od junaki+ epski+ pjesama temelje na poznatom
povijesnom doga4aju, a neke na fikcionalnosti. -ko se temelje na povijesnom
doga4aju, sadre stereotipnu siejnu strukturu (izvjetaj sudionika bitke), kao i
stereotipan motiv kao vaan dio (pogibija junaka)7stvarni doga4aj i stvarni junaci;
odraava ili stvara vrijednost u zajednici.
Farodne +ajduko1uskoke pjesme imaju stereotipni sie (osveta kao ispunjenje
junakove zada.e) i uzak krug tema (junaka otmica djevojke, junaka enidba i sl.).
3 tim se pjesmama moe vidjeti tipian oblik +rvatske narodne epike, oslonjene na
doga4aje iz +rvatske povijesti i +rvatske narodne junake0 Evana <enjanina i "ijata
*omi.a. unake usmene epske pjesme karakterizira epska obrada prie, odnosno
postupno razvijanje siea bez skokoviti+ prijelaza u pripovjednom vremenu i
prostoru, opirni opisi i esto ponavljanje skupina sti+ova ili narativni+ sekvenci.
Farativne pjesme koje ne pripadaju izrazitoj junakoj epici0 usmene epske pjesme
religiozne, odnosno nabone tematike, pjesme1bajke, novelistike pjesme
pustolovne, mitoloke, s temama iz svakodnevice (ljubavni i obiteljski odnosi), tj.
romance i balade. Ipsku strukturu odre4uje obra4ivanje epskom te+nikom, fabula,
narativnost i likovi, razra4eni osje.aji; opisi, digresije, epizode... 3smena epska
pjesma ima dominantnu zabavnu funkciju, ali sadri ideje i drutvene norme sredine
u kojoj ivi.
npr. =emljani. <tipan0 stereotipni motiv ropstva1zarobljenosti tipian za usmenu
epsku pjesmu, kao i pokuaj bjega iz ropstva; motiv obra.enja sivom sokolu (stalni
epitet)>glasnik1tipian topos; bijeli dvori, polji ravni, vjerna ljuba1stalni epiteti; u
usmenoj se knji. uvijek pita za majku i ljubu (ostarjela majka, ljuba <tipanova1
nemaju imena); 5 bijela dana1simbolika broja 5 (stalno mjesto); paralelizmi
(razvlaenje radnje) i dijalog dominiraju, tu su jo i ponavljanja, personifikacija, stalni
epiteti, anafore, gomilanja veznika, apostrofiranje, detaljni opisi...; glas pripovjedaa i
glasnika najpouzdaniji; molitvena forma1obra.anje 2ogu, kr.. ideologemi; odisejski
motiv jako vaan; ki.eni svatovi1vaan motiv; motiv preruavanja i prepoznavanja idu
zajedno i tipini su, kao i motiv osvete; formulativan epski deseterac.
Grikaz antologije0 Stipe *otica, *iserno uresje. Ezbor iz +rvatske usmene
poezije6'rvatska usmena poezija
5 izdanja0 =agreb, "ladost, #,,M; =agreb, Nkolske novine, #,,A; =agreb, -lfa, #,,$.
prvo i drugo izdanje sadre po /A5 pjesme, ali se razlikuju u #J pjesama koje je
prire4iva u /. izdanju zamijenio uspjelijima0 5. izdanje obu+va.a #// pjesme
sva tri izdanja sadre kratak rjenik, abecedni popis pjesama po prvom sti+u i popis
pjesama s izvorom iz kojeg su preuzete
uz svaku pjesmu navode se mjesto i vrijeme zapisivanja, a u tre.em izdanju, koje je
namijenjeno mladei, i kratki komentari i tumaenja pjesme
Ez predgovora0
usmenoj knjievnosti
24
1 drevnog postanja
1 poetski iskaz > naroita leksika organizacija tj. semantizacija naroito odabranog
predmeta
tvorac usmenog poetskog izraza je bezimen daroviti pojedinac, nastaje usmenim
priop.ajem i namijenjen je slunoj recepciji
1 u. k. mora sadravati poruke znaajne za sluatelje da bi naila na odjek u
kolektivu, bit .e to prijemljivija to vie odgovora kolektivnim pregnu.ima tj. onome
to se iekuje, mora osjetiti snagu vani+ imbenika ljudskog ivota i to primjereno
priop.iti, za to je potrebna snana i mo.na stvaralaka aktivnost
1 u. k. nastaje u svom prirodnom okruju, taj izvedbeni kontekst jae istie poruku i
njenu aplikaciju na pojedinani ivot
1 manifestacije privatnog lako postaju op.e i manifestacije op.eg privatne T tvorevina
u. k. reciprona je svim aktantima i zato se trajanjem ne troi novi 8korisnici9 je
oboga.uju i pojaavaju njenu prijemljivost
1 poruka je obavezno mnogoznana
1 ima i istaknutu estetsku funkciju
usmenoj lirici
1 ona je iskazivanje6oitovanje duevni+ stanja 1 doivljavanja i osje.anja iz podruja
intime pojedinca, njegovi+ intimni+ pregnu.a, burnog doga4anja u izvoritu
emotivnog
ima u prvom redu emotivnu funkciju
1 poruka u. l. e je istinska i neposredna
1 nastaje iz unutranje potrebe pojedinca i prolazi put od subjektivnosti do
intersubjektivnosti 1 izvodi se za potrebe svi+ oni+ koji o tome slino misle, zajednica
u tome prepoznaje znak svoje duevnosti i tvorevina postaje zajednikom svojinom,
znai uspje+ usmene lirike temelji se na zajednikom doivljavanju
1 izriaj tj. umjetnika realizacija moraju biti odgovaraju.i, preduvjet za to je kakvo.a
doivljaja, tj. on mora biti jak, zato se usmena lirika bavi vanim konstantama
ljudskog ivota tj. intimne povijesti povijesti pojedinanog ivota, najsnanija
poetska ostvarenja vezana su za najpresudnije i bezuvjetne konstante0 trenutke
ra4anja i umiranja
usmenoj ljubavnoj lirici
1 ne toliko neprikosnovena konstanta, ali ipak vjena inspiracija
1 svaka pjesma je ljubavno oitovanje, glas, pjev ili krik srca, pjesme odraavaju svaki
pobu4eni treptaj i uzda+ srca0 enju, nadu, elju, slast, strepnju, bojazan, nevjericu,
bol
1 ljubav najvaniji poticaj +rvatskim usmenim lirskim pjesmama
zapisivanju
1 usmena ljubavna lirika je obino kratkog vijeka, ali je njena proizvodnja vrlo bujna
kao i sva usmena knjievnost zapisuje se od #J. stolje.a
25
1 Nibenanin, +umanist s kraja #J. st., naalost nije zapisao niti jednu pjesmu, ali je
ostavio jedan od najstariji+ zapisa o izvo4enju usmene lirike0
8na dan vjenanja pjevaju (se) u kolu... svadbene pjesme kakve se nisu ule ni od
!atula ili !laudijana.
=atim obijesna i strastvena mlade pjeva krepkim glasom no.u takvu ljubavnu
pjesmu kakvu bi jedva spjevao ugla4eni *ibul ili udvorni Gropercije ili lascivni
Hikoridin ili lezbijka <apfa.9
pjesmama u antologiji:
1 pjesme su preuzete iz razliiti+ tiskani+ i rukopisni+ zbirki, a dio i iz zapisa
studenata ;ilozofskog fakulteta, dosta je pjesama iz Irlangenskog rukopisa koji je
prona4en i danas se uva u Irlangenu u Fjemakoj, a pronaao ga je i objavio
njemaki slavist @er+ard @esemann #,/J. godine, to je zbirka od /#( usmeni+
pjesama koje je oko #(/M. zapisao nepoznati njemaki vojni inovnik u vojnom
logoru u Goegi, a kazivai su mu bili vojnici iz svi+ junoslavenski+ zemalja,
posebno se istiu pjesme iz <lavonije
1 jedna pjesma potjee iz 8?anjinina zbornika9, #J1#$. st., 8Ezrasla je vita jela na brijeg
Bunaja; 5 pjesme iz Bubrovnika i jedna iz okolice =adra su iz #$. stolje.a, sve te
pjesme po du+u, stilu i dikciji odgovaraju pisanoj renesansnoj lirici; #( pjesama
zapisano je u #(., a /( u #L. stolje.u, one uglavnom zadravaju prvotnu strukturu i
organizaciju; sve ostale tj. najve.i broj pjesama sakupljene su u #,. stolje.u, neke od
nji+ ive i danas
1 nastale su na svima trima dijalektalnim podrujima, od Bubrovnika do <rijema0
!onavli, Qupa, Nipan (posebno bogato zastupljen), !orula, "akarska, <plit, 2ra,
'var, Nolta, Nibenik, =larin, Gaman, ?avni kotari, =adar, !rk, Fovi Cinodolski, Estra,
<everin na !upi, @lina, okolica !arlovca, *uropolje, okolica =agreba, 'lebine, "arija
2istrica, "e4imurje, Caradin, Godravina, <lavonija, <rijem T najvie je pjesama iz
Bubrovnika, Estre i <lavonije
1 ima i pjesama ueg zaviaja, ali prevladava sve+rvatska du+ovna batina0 po
motivima, temama, du+ovnom ozraju, jezinim i stilskim obiljejima, vrstama sti+a
(od $1erca do #$1erca)
1 tekstovi ove knjige obu+va.aju dio ljubavnog motiva +rvatske usmene knjievnosti
od #$. do /M. stolje.a, znatno su brojniji u izvedbenom kontekstu nego u zapisima, a
uvrteni su u G<'!
1 pjesme su bez naslova, navedene su po brojevima, a u sadraju se navode prema
prvom sti+u
3arakteristike:
1 oituje se stanje napregnute pojedinane intime koja postaje paradigma kolektivni+
stremljenja
1 pjesme su vezane us stvarni doga4aj koji je apstrakcijom i knjievnom preradbom
oblikovan u knjievnu strukturu
1 motivi su raznoliki i mnogostruki
1 pjesme su raspore4ene u cikluse prema logici tekstovne organizacije iznutra0 iz
aspekta predmetne funkcije oituje se da u djelu tekstova zri fenomen ljepote same
po sebi (#. ciklus) ili preko manifestacijski+ oznaka ljubavnog pregnu.a (/. ciklus) i
samoga fenomenolokog sloja ljubavnoga (5. ciklus)
1 ljubav se oituje kao istoznanica punine ivota (A. ciklus) ili se name.e kao
26
najvrjedniji dar ljudskoga ivota (J. ciklus)
1 usmeni pjesnik poetizira razne zgode iz ljubavnog ivota slijede.i zakone tijela ($.
ciklus) to ga ponekad stavlja pred raznolike zamke ljubavi ((. ciklus) ili pred tea
ljubavna iskustva (L. ciklus)
1 neki motivi su op.eljudski poetizirani portreti ljepotica, uresja mladosti i ljepote te
prirodna uresja, obu+va.ena su raznolika matanja, nadanja, enje, strepnje, us+it i
stra+
1 naje.i portreti0 "ara i Evo
1 ideal djevojke0 crne oi, vitak struk, rumeno lice, njedra poput narani, itd.
1 suprotnosti0 ljubav1neljubav, vjernost1nevjernost, prisnost1+ladno.a 7 ine tipian
model +rvatski+ usmenoknjievni+ romanci
1 brojne senzualne slike, floristike poredbe i metafore, slikovit govor, simboli i
personifikacije
1 jezik0 slobodan prodor govorenoga jezika, to nije narodni jezik ve. izbor iz narodnog
jezika
1 on pretpostavlja leksiki probir primjeren odre4enoj knjievnoj vrsti i namjeni
odre4ene strukture, ima vanu ulogu kod prenoenja usmene knjievnosti vano
da ga usvoji recipijent
)regled po ciklusima0 Ez obraza sitne rue cvatu
- gora je od lica zasjala
Besnom rukom lice zaklanjala
"ilo mi je, milo divojku zbu4ati
Fisu lica na licu ostala
4 45 *'050 S4TN8 'U:8 C&0TU
1 tema0 fenomen ljepote sam po sebi
1 govori se o ljepoti, ona je ne samo estetski nego i vrijednosni kriterij i osnovno
mjerilo pri izboru djevojke odnosno momka
1 djevojaka ljepota obino se uspore4uje s motivima iz prirode, naje.e s cvije.em,
ruama, kao u 8Ktkada su "leci sagra4eni9 ili drugim biljem, kao u 8a usadi+ vitu
jelu90 vita jela, bUjela loza, bUjela rua, struk bosilja, ustaljen simbol ljepote je i
narana; zatim s nebeskim tijelima0 suncem, mjesecom, zvijezdama, te s
dragocjenim materijalima zlatom, srebrom, biserima; jako esta metafora za neto
vrijedno, rijetko i poeljno je zlatna jabuka; ljepota u usmenim pjesmama esto je
+iperbolina
1 u opisima djevojake ljepote nekad se posebno istie snaga istinske neukro.ene
prirode u odnosu na ljudski okoli0 8Kj, divojko, a si tako lipa9 iz Estre i 8Getar se
knee +valio9 iz Balmacije;
1 u ovoj drugoj pjesmi ljuba Getrova i vila natjeu se koja je ljepa; oklada vile i
djevojke koja .e neto bre i bolje uiniti esta je tema, pobje4uje ona koja se bolje
sna4e i ima bolje saveznike; vila je est lirski subjekt, ima sve osobine ljudi i moe im
biti i pomo.nica i muiteljica, a ljudi joj se esto uspjeno suprotstavljaju
1 esto se opisuje i muka tj. momaka ljepota0 najpoznatiji su sti+ovi o lijepom Evi na
konju koji se javljaju u mnogo varijanata, pr. 8Eve jae kroz oraje9 iz Hike i 8Hip se Evo
k brdu e.e9 iz <kopja u 2osni, Evo i konj uspore4uju se sa suncem, srebrom,
zvizdom i vilom, na kraju pjesme 8<milje brala lipa "are9 iz ?avni+ kotara momak je
poput mjeseca
1 u ovom ciklusu ima i slavonski+ be.araca i aranaca, be.arci su deseteraki distisi
27
koje naje.e pjevaju momci (be.ar>momak), a aranci su be.arci ili kratke pjesme
uz kolo0 8Cisok, tanak, rumen kao rua6taj se meni oko srca prua9; tako4er
slavonske pjesme od kola, pr. 8!olo igra, kolo igra9
F<3<'N 3050<4@T8 +4van <ozica, S93, 5agreb, HIIJ%,
Kd davnina je scensko stvaralatvo u narodu bivalo zanemarivano i nezapaeno, a
drama je zaostajala za ostalim usmenoknjievnim oblicima koji+ je bivalo sve
znatnije. =a narod se dralo da se u svojoj neukosti ne moe scenski izraziti te da se
dramski primjeri ne mogu ostvarivati u usmenoknjievnom gradivu. "e4utim,
ezdeseti+ godina dvadesetoga stolje.a folklorno kazalite i drama konano
uspijevju prona.i svoje mjesto u usmenoj knjievnosti. *ako se temelji folklornoga
kazalita pronalaze u religijskim i magijskim obredima prolosti, a evolucija kazalita
prikazuje se kao dugotrajno i mukotrpno ra4anje dramske rijei iz obreda drevni+
kultura i obiaja.
Ksim obreda, i igra je vano is+odite kazalita. 3istinu, kazalite nastaje kao spoj
obreda i igre, kao kultna igra u kojoj dramski sukob, oponaanje i preruavanje
postupno nadvladavaju religijsku svr+u i tvore predstavu kao izmiljenu zbilju.
Ezvo4ai stvaraju iluziju kojoj se publika predaje i time omogu.uje postojanje
izmiljene zbilje unutar prave zbilje svakodnevnoga ivota. 2it kazalinoga umije.a
jest predstavljanje, a ono se moe definirati kao pokazivanje izmiljene zbilje,
ponekad s umjetnikom tendencijom. Gotreba za obnavljanjem izgubljenoga i
prologa stvara na pozornici glumljeni folklor kao folklornu glumu. *akvo
predstavljanje proima obiaje i obrede, igre i predstave u kontekstu svakidanjega
ivota tradicijske, ali i suvremene urbane kulture. *akvo se predstavljanje naziva
folklornim.
3smena, iva rije glumca najvanije je obiljeje folklornoga kazalinoga oblika i ini
osnovnu razliku izme4u folklornoga i institucionaliziranoga kazalita. Bakle, sama
usmenost folklorni+ predstava razlikuje se od usmenosti profesionalni+ kazalita.
!omunikacija je slobodnija, gledatelji postaju dio predstave; publika su i izvedba
me4usobno povezane. Gretpostavlja se da tekst folklorne predstave ne postoji u
pisanome obliku, iako didaskalije jesu prisutne u zabiljeenu gradivu i formalno se ne
razlikuju od oni+ u pisanoj dramskoj knjievnosti. Ce.inu narodni+ dramski+ tekstova
ine naknadni zapisi nastali na temelju kazivanja. Feki su tekstovi stalni i ponavljaju
se desetlje.ima ili stolje.ima u izvedbama, a neki su tekstovi podloniji mijenama i
aktualizacijama. Bijalog nastaje improvizacijom usmenim putem i blizak je
svakodnevnom govoru.
<cena je vrlo jednostavna, manjka joj raskoi, a scenski se rekviziti i scenski se
prostor vie pretpostavlja nego doivljava. Gozornica nije fiksna, postavlja se ad
ho# s ve. pripremljenim stalnim ambijentima. Fajsnanije predstavljako
sredstvo koje povezuje magiju i kazalite jest maska. "aska, koja zastrauje i
nasmijava, pojavljuje se iz davnina kao dio animistikoga kulta. Foenje maske
esto se povezuje s povije.u karnevala i sa slavljenjem povratka mrtvi+. <
obzirom na povode i okolnosti pod kojima se drame izvode, one se dijele na
svadbene dramske igre, pokladne drame, karnevalske drame, momake drame,
inicijacijsko1obredne, dramske igre koje su u tematskoj vezi s pojedinim zvanjima
i drutvenopovijesne dramske igre.
28
Fajrasprostranjenija svadbena dramska igra jest $ra%enje ov#e, poznata jo pod
nazivom $ra%enje prepeli#e, jarei#e. Kstale poznate svadbene komedije jesu &tef i
Bara, Ouvanje ma'ar#a, (enad i! Brinja, Snuoki.
US;8N8 )'4)&4(8T38 4 )'8/0(8 +S93,, 5agreb HIIK%, ;aja *o!kovi" 6
Stulli
Gripovijetke , predaje , legende i ostale usmene narativne vrste mogu se
zajedniki obu+vatiti imenom prie.
'rvatske se usmene prie razlikuju od susjedni+, kao i ostali+ europski+,
onoliko koliko je uop.e u nji+ovoj naravi da se, uvaju.i trajnije strukture,
mijenjaju i prilago4avaju od kraja do kraja, od jedne sredine do druge.
;olklor, pa tako i prie, vezane su ( prema danskom istraivau 2engtu
'olbeku ) za svoju lokalnu sredinu, splone i generacijske skupine, za
zanimanja, za obitelj, a ne za iroko podruje nacije.
-ko je +rvatski pripovijeda kazivao priu svojim jezikom, a sluao ju je
usmeno u svojoj uoj ili iroj sredini, onda je to +rvatska pria.
< bra.om @rimm poinju teorijska tumaenja pripovijedaka0 teorije o nji+ovu
mitskom podrijetlu, o migracijskom irenju ili o poligenetskom postanku na
temelju nji+ove zbirke priredili su . 2olte i @. Golivka petosveani poredbeni
prirunik gdje su prikazane i +rvatske pripiovijetke 1 (apomene u! dje)je i
ku*ne ajke ra*e +rimm
3 /M st. je poraslo zanimanje za smisao bajki, nji+ovu simboliku, znaenja, a
me4u njima su i psiholi!ke interpretacije <. ;reud, S.@. ung, 2. 2ettel+eim
i drugi )
Fajznamenitija su prozna vrsta bajke udesne, arobne pripovijetke udo u
bajci je element radnje, one su izmiljeneV
3z nji+ su povlatena vrsta usmene proze jo i predaje koje se temelje na
vjerovanju u istinitost onoga to se kazuje.
Gredajama su bliske legende; vani su i vicevi, basne, anegdote...
3onstantin )or$irogenet nam je vaan jer je u svojem djelu O upravljanju
#arstvom, naveo znamenitu predaju o dolasku 'rvata u dananju postrojbinu (
predvo4eni+ petoricom bra.e i dvjema sestrama ); to je model rodovski+
predaja o podrijetlu i o naseljavanju zemalja
<rednjovjekovni su gradovi poznavali predaje o svojim osnivaima i legende o
mjesnim svecima, o emu svjedoe dalmatinski ljetopisi i naboni spisi na
latinskom, talijanskom i +rvatskom jeziku
29
"noge svetake legende poznate su od najstarije knjievnsoti sve do novi+
usmeni+ prianja
< poetkom prosvijetiteljstva i predromantizma, prvi koji su se izrazitije
poeli zanimati za narod i njegove obiaje, pa tako i prie bili su 0 0lberto
Fortis ( ,ut po -alma#iji ) uz blagu ironiju, pripovijeda o dvjema vjeticama
to su pekle ljudska srca, te o lopovu CrgoraninuV 4van lovri" ( Bilje"ke po
,utu po -alma#iji ) uklapa usm. predaje u kontekst kazivanja o povijesti,
prirodi, obiajima, is+rani, nonji
<judevit Daj 1 kao djeak biljeio i sluao prie tako je uo priu o slavenskoj
bra.i De+u, "e+u i He+u, vezanu za postanak !rapine; to je rodovska predaja
preuzeta iz kronika i povijesni+ spisa
@aj je zapisao i prvu kajkavsku bajku o ma.e+i i pastorci
4% S% 3ukuljevi" objavio opsenu mitoloku raspravu o vilama ( velika
pozornost se obra.ala vjerovanjima i nadnaravnim bi.ima )
1trai i dobiva odgovore o usmenoim prianjima, vjerovanju,
pjesmama, obiajima...
;atija &aljevec prva +rvatska zbirka narodni+ pripovijetki na kajkavskom
narjeju; #LJL. ( u i oko Caradina )
". 2. <. objanjava unoenje osobni+ kreacija pripovjedaa u tekst u
oblikovanju prie0 pripovjedai katkada se igraju uporabom rijei iz drugog
diskurza moderniziraju bajku izrazima iz suvremenog administrativnog ili te+nikog
svijeta ne zaziru od ukljuivanja u priu aluzija na vlastitu osobu ili okolicu
AAA N0'/N8 <4'S38 )(8S;8 + )8T ST<(8L0 9'&0TS38 3N(4:8&NST4 ,,
knjiga E#M priredio linko /elorkoM 5g HIJ#%
3 rukopisnom zborniku u kojemu se nalaze zapisane pjesme neki+ od
najstariji+ lirika +rvatske umjetne knjievnosti, me4u kojima se istiu Niko
"eneti. i Bore Bri., nalaze se i zapisi nai+ folklorni+ pjesama
*i pjesnici su bili pod utjecajem petrarkista
Feki su folklornu poeziju uklapali u svoja djela ( Getar 'ektorovi. u .ianju i
riarskom pri'ovaranju, uraj 2arakovi. u /ili Slovinki, Getar =orani. u
,laninama on se pozvao na poetne sti+ove pjesama ... )
Faa tradicionalna poezija postigla je najve.i ugled u prvoj polovici #,. <t. u
doba romantizma ( "aurani.ev ep <mrt <ail age Wengiji.a )
3
/M st. 1 Faa se tradicionalna poezija nalazi objavljena i na strana monogi+
asopisa npr Fevena, Cijenca..., kalendara, godinjaka, mjesenika, tjednika
pa i dnevni+ novina
3 to doba vrlo je oskudna knjievna kritikaV najvredniji nai knjievni kritici0 -.
@. "ato i -. 20 Nimi.
ezik u narodnim pjesmama u svojim osnovnim oblicima je bio vie 1 manje u
svim naim krajevima pri+va.enV =a razliku od jezika pisane knjievnosti bio je
uvijek na zamjernoj umjetnikoj visini
3 prilozima +rv. ;olk. Goezije neprstano se mijeaju ikavski, ekavski i ijekavski
oblici
Emena i prezimena 8glavni+ uloga9 imaju vrlo promijenljiv poloaj u naoj trad.
poeziji ( junak moe biti i njean i surov, ba+at i ponizan, dareljiv i krt,
postojan i nevjeran, +uman i neovjean ) npr. Evo <enjanin koji kao nosilac
pozitivni+ karakteristika moe postati odvratan i nasilanV
Faje.i nosioci 8glavni+ uloga9 su 0 Evo !arlovi., kralj "atija pa "arko
!raljevi. i Evo <enjanin
Evo je naje.e spominjano ime u narodnim lirskim pjesmama
Cane karakteristike *G0 deformiranje imena i prezimena, razni+ gradova i
naselja ( !lin umjesto !nin ), stanovita +iperbolinost, pjesme vezane uz more
( na narod poznat po pomorskim tradicijama ), realizam kao jedna od
najpozitivniji+ osobina, pjesme koje odiu antimilitaristikim du+om pokazuju.i
na uzbudljiv i posebno dramatian nain svu besmislicu ratni+ pokolja, pjesme
u kojima se slavi i junatvo i naglaava vitetvo u borbi i proete su tugom ( to
su vojnike pjesme )
Ksamostaljivanje fragmenata sa neoekivanim zavrecima ima osobito mnogo
pjesama na akavskom i kajkavskom narjeju ( uz to jo i jezgrovito
izraavanje )
Gjesme koje su se u narodu nazivale0 pismice, kan.olice, gange, alajke,
nadmetaljke, poskoice, be.arac imaju manje ozbiljniji i taginiji sadraj od
ovi+ pret+odni+
Gjesme koje su povezane uz svatovske obiaje i etvu, obredne pjesme,
mitoloke...
Ema etveraki+, petnaesteraki+ i esnaesteraki+ pjesama, ali najvie
zastupljene deseterake i osmerake0 Beseterake s+ema A O$, Ksmerake
s+ema AO A
31
2alade zavravaju tragino i alosna je, a romance ne zavravaju tragino i
vedre su
3 samom narodu pjesme nemaju naslove, kod neki+ pjesama ritam je leprav,
zavodljiv i plesan
32