Religijsko

Shvatanje Čovjeka
U srcu svih religija je spasenje svijeta i čovjeka. Zato su
sva njena proročanstva usmjerena ka njegovom
ispunjenju. Oni uče Božja stvorenja šta da rade i kako da
deluju kako bi doprinijeli univerzalnom spasenju. O tome
su izrečeni i napisani mnogi nadahnuti spisi i govori.
Ovaj svijet je stvoren za čovjeka i dat u njegove ruke
kako bi u potpunosti spoznao smisao vlastitog postojanja.
Religije bi trebale stalno osvjetljavati taj put ka njegovom
ostvarenju jer čovjek s njega često skreće i pada u
zaborav. Možda ga zato moraju držati budnim i svjesnim
te odgovornosti.
Budizam I Hinduizam
•Znanje oslobađa čovjeka od patnje postojanja. Ovo
gledište je najdosljednije izraženo u istočnjačkim
religijama, hinduizmu i budizmu. Ovo spasonosno
znanje nalazimo u Vedama, zbirkama tekstova koji
objavljuju "natprirodne znakove koji daju čovjeku moć
nad svijetom i prirodom", a tago ga stavlja "u vezu sa
natprirodnim božanskim silama". Ovim znanjem on
utiče na njih i tako ih mijenja

•Najstariji tekst vedske literature Rksamhita ili Rgveda

govori o nastanku svijeta i čovjeka. Posrednici koji su
te "svete" tekstove pjevali kao hvalospjeve zovu se
Vidioci. Oni su to činili u ekstatičnom stanju u kojem se
vjeruje da su primili otkrivenje od samog Boga

•Prema Rgvedi, počeci svijeta govore da je u početku

"sve na svijetu bilo maglovito i neshvatljivo"
Kršćanstvo
•Novi zavjet nastoji vratiti ravnotežu izgubljenu u
Starom. U svom mahnitom jurnjavi ka prirodi, čovjek
je otišao predaleko u želji da potpuno ovlada njome
iscrpljujući njene prirodne resurse. Kao da želi
svojim radom steći sve veću moć. Tako se sve više
veže za nju i postaje zavisnik od nje. Dakle, čovjek će
trajati samo onoliko koliko traje Zemlja. U tom
sljepilu on zaboravlja da se može ostvariti kao slika
Boga samo ako ostane neovisan i nevezan za
materijalnu prirodu. Čovjek ne treba cijeli svoj život
usmjeravati na to da bi ga pretvorio u svoju moć, već
cjelina mora biti usmjerena prema Stvoritelju.
Priroda ga svojim savršenim uređenjem i izvornom
ljepotom upućuje na zajedničkog Stvoritelja.
Uronjen samo u materijalno stjecanje i samoga će
Boga svesti "na mjeru svog polja".