Invazija naroda s mora

Iz ranog drugog milenijuma pre Hrista, Ugarit je izronio kao trgovaka lukana obali moderne
Sirije (Ras amra). Oko 1350. pre Hrista, tu je formulisano prvo alfabetsko pismo, klinasto,
utisnuto u glinu. Religijske posvete, ini,molitve, spiskovi bogova i, iznad svega, mitovi
neodreene starosti bili su prenoeni u novo pismo, sve do invazija "naroda s mora" koje su
unitilegrad oko 1175. godine pre Hrista.
Na vrhu ugaritskog Panteona nalazio se nedelatno boanstvo
stvoriteljUniverzuma i otac bogova, transcendentalan i benevolentan, pa
ipak poprilino udaljen i nemoan i istisnut od strane rigoroznog Baala
(odnosnoBaala), nazvanog Sinom Daganovim, bogom oluje poput
mesopotamijskogAdada. Pisari i narodni kult poznaju vie od jednog Ela ili
Baala - istini zavolju, njihova su imena generalno Bog ili Gospod - a neki od
Elova ili Baalaverovatno su bili povezani sa geografskom lokacijom ili sa
kvalitetima kojisu pridavani boanstvu. Baal je bio Moni, Onaj koji je visoko,
Jahaoblaka, Princ i Gospod Zemlje. U mitovima, on se takmiio sa
Jamom(More), zlim "prodiraima", i sa Mot (Smrt), koja ga je
privremeno pobedila
Elova ena bila je Atira (Aera), kraljevska boica sa nekim atributimamora.
Mnogo je upeatljivija Anat, sestra ili brana partnerka Baalova i, to je
mnogo vanije, mona boginja ljubavi i rata koja je pokatkada
prikazivanakako stoji na lavljim leima. Kasnije ujedinjena kao Atart va
Anat(Astarta), izrae u potonju sirijsku morsku boginju plodnosti Atargatis
ije je oboavanje nastavljeno i u ranom hrianskom periodu. Meu
drugim bogovima koji su se pojavljivali na ugaritskim listama su se nali i Ars
vaamem (zemlja i nebo), meseev bog i boginja, neke Baalove
kerke, jutarnja i veernja zvezda (Venera), Kotar zanatlija, Raap (plamen i
kuga),izvesni Hurijan i drugi uglednici. Preci, a posebno loza kraljeva, bili
sutakoe oboeni i oboavani, a skupina manje vanih bogova nije
bila poimence navoena.
Hanansko bogosluenje
Kako nalazi metala i figurina od terakote dokazuju, vera u Ugaritu je esto bila usredsreena
na dva para: na kraljevski par, koji je bio snaga iznadsveta, El i Atirat; i na par bogova koji su
aktivni u svetu, Baal i Anat. Nekesu figurine ostavljene kao votivni predmeti u svetitima. Zna se
da je Ugaritimao hramove koji su bili posveeni Baalu i Daganu, a verovatno i
drugim bogovima. Veliki hramovi u kojima su se nalazile flaice i rezerve ulja i vinaostavili su
vie podataka o narodnoj religiji od malih svetita. Podaci odravnom, kultu pokazuju kralja i
kraljicu na vrhu institucije i aktivne uritualima, na festivalima i u molitvama za zatitu
grada.Svetenici i nii red religioznih zvaninika nadgledali su hramove i kultneaktivnosti koje
su ukljuivale ponude, rtve (neke spaljene), proienja, i brigu o drvenom liku boanstva.

Posebna grupa mukaraca bavila se kultomumrlog, iji je prvobitni ritual bio orgastika
gozba; pogrebne ceremonije bile su i banketi kojima je trebalo pridobiti naklonost umrlog.
Dokazivraanja pokazuju da je postojala klasa omen-svetenika, a naene gline saucrtanom
jetrom ukazuju na ekstirpaciju (gatanje gledanjem u unutranjeorgane), kao to je praktikovano u
Mesopotamiji. Magija i prizivanjeodreenih boanstava koja bi titila i pruala sigurnost bili su
verovatno rasprostranjeni meu populacijom.
Ugaritska mitologija na prvom mestu govori o borbama za suverenost....Dva
ugaritska epska teksta su bajke o Kirti i o Akhatu. I jedna i druga poinju
kraljem i obinim ovekom koji se bore da izlee svoju nesreu to nemaju
dece; poznata tema Staroga zaveta. Njihove molbe usliili su bogovii tako
poinju nizovi ljudsko-boanskih intriga: Anat je izazvala smrt Akhata,
eljenog sina, poto ju je on uvredio dok je ona pokuavala da uzme njegov
magini luk. Kirta se za enu izborio ratujui, ali je zaboravio zakletvu koju je dao Atirati i
razboleo se da bi ga kasnije jedan od njihovih sinova optuio za nepravdu u obavljanju
kraljevskih dunosti. Uprkos esto fragmentarnoj sauvanosti ove literature, ona dopunjuje nau
sliku sveta -istorijskog, mitolokog i religioznog - koji e Izraeliti okupirati i prenet izapadnoj
kulturi.*********************
Veliki hramovi u kojima su se nalazile flaice i rezerve ulja i vinaostavili su vie podataka o
religiji
Hananska drava nastala je na tlu dananje Sirije oko 1350. g.p.n.e
dominantan grad Ugarit veliki hramovi za bogusluenja
Hananci su stvorili prvo alfabetsko pismo, klinasto, utisnuto u glini
Vrhovni bog El ili Il stvoritelj Univerzuma i otac bogova
Najmoniji bog Baal onaj koji je visoko, jaha oblaka, gospodar zemlje
Mot bog smrti

Kanaan

Podruje Palestine u kojoj se nalazi zemlja Kanaan

Kanaan je naziv za podruje zapadno od Jordana i Mrtvog mora u doba prije doseljenja
Izraelaca. To je, takoer, stari naziv za prostor koji obuhvaa dananji Izrael i Libanon, teritorij
Palestine s obalnim zemljama, te dijelove Jordana, Sirije i sjeveroistok Egipta.

Sadraj

1 Naziv

2 Biblijski izvjetaj o dolasku Izraelaca u Kanaan

3 Arheoloki nalazi na podruju Kanaana

4 Izvori

5 Literatura

Naziv
Jedan od naziva podruja koji se u Bibliji naziva Kanaan, nalazi se u akadskim izvorima. Tu se
za podruja zapadno od Eufrata rabi naziv "mat Amurru", to bi znailo "Zemlja Zapada". Iz

drugog tisuljea, u tekstovima pisanim klinastim pismom u Mariju, Nuziju, Ugaritu i Tell elAmarni, pronaeni su nazivi poput "Kinahhi" i "Kinahna". Znaenje tih naziva nije posve jasno.
Kanaan se etimoloki tumai kao "Zemlja crvenog grimiza", jer se nekad u Kanaan ubrajala i
Fenicija, gdje se od raznih morskih koljki pravila grimizna boja, po kojoj je cijelo podruje bilo
poznato. Za Kanaan se upotrebljavaju razliiti nazivi: Izrael, Palestina, Sveta zemlja ili Obeana
zemlja. U Bibliji se, nakon vladavine kralja Salomona, juni dio zove Kraljevstvo Juda, a
sjeverni dio Kraljevstvo Izrael.

Biblijski izvjetaj o dolasku Izraelaca u Kanaan

Izraelci su doli u Kanaan oko 1200. godine prije Krista. Prema Bibliji, praotac Izraelaca
Abraham je doselio iz gornje Mezopotamije u Kanaan prema Bojem pozivu.[1] U Bibliji se
Kanaan spominje i u Post 42,29, gdje se opisuje povratak Jakovljevih sinova u Kanaan. Kako bi
se spasili od ropstva, oko 1235. pr. Kr., pod vodstvom Mojsija ponovno kreu u seobu preko
Crvenog mora (najvjerojatnije ovdje nije rije o dananjem Crvenom moru) i Sinaja u Kanaan.
Mojsije, ije povijesno postojanje nije potvreno, smatra se osnivaem idovske vjere. Prema
Petoknjiju on je oslobodio Izraelce iz egipatskog ropstva, a Bog mu je Jahve na gori Sinaj
objavio Deset zapovijedi i Zakon, utemeljivi idovski narod. Smatra se da je prvi kralj bio aul,
a njega nasljeuje kralj David. Nakon kralja Davida, dolazi Salomon. U vrijeme vladavine kralja
Salomona gradi se prvi Jeruzalemski hram. Nakon njegove smrti, kraljevstvo je podijeljeno na
dvije drave: Izrael i Judu. U Izraelu, odnosno u sjevernom kraljevstvu, nalazi se grad Samarija,
a u Judi, odnosno junom kraljevstvu nalazi se grad Jeruzalem.

Arheoloki nalazi na podruju Kanaana

Dananje znanje o Kanaancima najvie proizlazi iz arheolokih iskapanja, koja su na podruju
Kanaana poela 1928. godine. Posebno su znaajne iskopine iz bronanog doba, razdoblja prije
vladavine Egipta. Tada su, kako iskopine pokazuju, znaajnu ulogu imali gradovi Megid i Kade.
Kanaanska religija

Bog je Izraelu na brdu Sinaj zapovjedio da ne smije imati drugih bogova osim njega. Kad su
Izraelci zaposjeli Kanaan, morali su izbjegavati svaki dodir s kanaanskom religijom. No i meu
Izraelcima bilo je prisutno tovanje boga Baala. Kasnije je u Obeanoj Zemlji Baal postao
ozbiljan protivnik njihovom bogu. Kad je kralj Ahab postao kralj Izraela, sjevernog kraljevstva,
Baal je skoro istisnuo Izraelovog Boga.
Kanaanski su bogovi i boice bili utjelovljene prirodne sile. Neka istaknuta boanstva njihove
religije bili su: Hadad, bog nevremena, Anate, boica ljubavi i rata, Aera, boica majka i boica
mora, ama, bog sunca te Reef, gospodar rata i podzemlja. Neki kanaanski izvori opisuju
bogove i boice kao okrutne i krvolone, koji uivaju u meusobnoj borbi, bludnosti i
raskalaenosti.

 Baal (biblijski hebrejski , takoer i kao Baal) je sjeverozapadna semitska titula koja
odgovara rijei "gospodar"[1] a koja se koristila za razna boanstva - zatitnike gradova na
Levantu, istovjetne ili sline akadskom Bluu. Baalist ili baalit je rije koja oznaava
tovatelja Baal.
"Baal" je rije koja se moe koristiti za svako boanstvo ili ak ljudske slubenike; u
nekim tekstovima se koristi kao zamjena za Hadada, boga kie, groma, plodnosti i
poljoprivrede te gospodara Neba. S obzirom da je samo sveenicima bilo dozvoljeno
koristiti njegovo sveto ime,Hadad, kolokvijalno se koristilo ime Baal. U Biblijil se
meutim "Baal" rijetko koristi za Hadada, gospodara nad skuptinom bogova svete
planine na Nebu, i umjesto toga se koristi za brojna lokalna boanstva i duhove koji se
tuju kroz kultne prikaze, od kojih se svaka naziva baal a u hebrejskoj Bibliji koristi u
kontekstu lanog boga.

,
(. /Atart/) ,
, , .

(Atar, Attar .). A-tar-tu,
,
.
/Astart/,
/Astarth/. Estart Astart.

/Atre/,
/be/,
.

. Encyclopaedia Biblica (1903).
,
( [1]),
, /astr/,
.[2] , ,
.
. 3. ,
,
(. /nas zygophoromenos/).[3][a]
, ,
(. /ashtreth/), .
.
,
. , ,[5][6][7][8]
,[b]
.[10][11][12]
.
,
.
, .

 , , ,
, .[13]
; (.
/Ourana/, ).
(lingua Punica Iuno Astarte vocatur), (
. celeste, ).
, .
, ,
. .
; , (.
/poliochon/)
.

, . (. Robert A. Oden,
Jr.)
, ,
, : ,[14]
. , (. John Day)
Does the Old Testament Refer to Sacred Prostitution and Did it Actually Exist in
Ancient Israel? (
?) ,
,
(, , ). , ,
,
, . , ,
,
,[15] .

Kanaanska mitologija

Baal, najvei bog u Kanaanskoj mitologiji

Kannanska mitologija je skup mitova i vjerovanja raznih naroda na podruju Kanaana, gdje joj
je bilo uporite, Sjeverne Afrike, te Bliskoga Istoka uope, u periodu od pretpovijesti do pojave
judaizma, a do danas se odrala tek djelimino kod Tuarega.

Razvoj i karakteristike
Jo u pretpovijesno doba narodi koji su nastanjivali Kanaan poeli su tovati razliite duhove
prirode, koji su se kasnije, razvojem naroda i prelaskom u doba povijesti, takoer razvili u velike
bogove. Od mone Kartage do Male Azije razni narodi tovali su skoro ista boanstva vezana za
prirodu i ljudske aktivnosti. Najvea sredita tovanja tih boanstava jesu Kartaga i Petra, u kojoj
je ova mitologija bila pod utjecajem mezopotamske, arapske i nadasve rimske mitologije. Nakon
razaranja Kartage, upravo Petra je postala sredite tovanja boanstava kanaanske mitologije.
Ipak, judaizam je unitio ovu osebujnu i bogatu mitologiju, a njeni posljednji odjeci zadrani su
u tradiciji Tuarega, upravo zbog nepristupanosti teritorija na kojima je ovaj obitavao. Uteca ove
mitologije vidljiv je u egipatskoj, rimskoj, arapskoj i mezopotamskoj mitologiji.
Kanaanska mitologija je bogata boanstvima i mitolokim biima koji se ak spominju i osuuju
u Bibliji, a posebno raznovrsnim duhovima prirode. Veliki je broj bogova plodnocti. Iako o
nekima boanstvima ne nedostaje izvora, o drugima postoje tek fragmenti, to znatno oteava
zadovoljavajuu rekonstrukciju ove mitologije.

Boanstva
Najvea boanstva kanaanske mitologije su uglavnom vezana za prirodu i ljudske aktivnosti. S
obzirom na raireno tovanje, dodijeljeno im je mnogo uloga. To su:

1. Anat, boica prirode i plodnosti;

2. Aerah, Velika Majka, ena Elova;
3. Baal, vrhovni bog, bog plodnosti;
4. Dagon, bog zemljoradnje, plodnosti navodnjavanja;
5. El, najvei bog, Stvoritelj;
6. Emun, bog zdravlja;
7. Jah, peharnik bogova, prema Freudu neupitno bog vulkan, u judaizmu Jahve;
8. Jam, bog mora;
9. Jarik, bog Mjeseca i noi;
10. Kadetu, boica ljubavi;
11. Koar va Hazis bog kovaa, zanata i rata;
12. Melkart, bog podzemnog svijeta;
13. Molek, bog vatre;
14. Mot, bog smrti;
15. Nikal va Ib, boica plodova;
16. Reef, bog kuge i lijenitva;
17. amajim, bog neba;
18. alim i ahar, bogovi veeri i zore;
19. apa, boica Sunca i svjetla;
20. Tanit, boica Mjeseca i ivota i mnogi drugi.

El

El s dva lava
El ("bog") je bio vrhovni bog kojeg su tovali Semiti. Zvan je i Il. Potovan je kao otac
ovjeanstva i mu kraljice neba Aere.
Natpis s planine Sinaj otkriva nam rijei "Vjeni El", to se moe tumaiti i kao "Vjeni Bog".
El je bio vano boanstvo u Kanaanu. Moda je bio pustinjski bog. Njegova su djeca Hadad, Jam
i Mot. El je zvan "stvoritelj stvorenja", "otac ljudi" i "otac bogova".
Jedan misteriozni tekst spominje kako je El doao na obalu mora i ugledao dvije ene te se u njih
zaljubio. Rekao im je da oslovljaju s "muu" ili "oe". One su ga pozdravile kao mua te ih je
oenio. Rodile su mu akara i alima, a zatim jo bogova. ene s kojima je spavao identificirane
su kao Aera i boica Rahmaj ("milostiva").
U Bibliji se rije el koristi za Boga Jahvu, ali i za sve druge bogove - Moleka, Baala itd.
Znanstvenici smatraju da je koncept idovskog Boga nastao iz vjerovanja u Ela. Njegova ena
Aera bila je tovana u hramu kao i Jahve. Doista, ponekad je u Bibliji Jahve zvan Bogom
bogova, to nije u skladu s monoteistikim vjerovanjem u Boga kao jednog.

U Hananu, stari naziv za lokalne bogove plodnosti. Bl se relativno kasno pojavio

kao poseban bog kie, poprimivi, kako se ini, specifine funkcije svih tih
boanstava. Mada u Hananu ne postoje takve arke letnje sue na kakve nailazimo
u Mesopotamiji, ciklus godinjih doba dovoljno je bio izraen da bi dolo do
objedinjavanja vie boanstava u tom bogu plodnosti koji nestaje odvodei sa

sobom jesenje kine oblake u donji svet.Pobedivi boga mora Jama, izgradivi kuu
na brdu Safon i zaposevi mnogobrojne gradove, Bl objavi da vie ne priznaje
prevlast Mota, "smrti". Motu, lienom Blove gostoprimljivosti i prijateljstva, bi
reeno da ubudue na zemlji poseuje samo pustinje. U odgovor na taj izazov, Mot
pozva Bala u svoje obitavalite da okusi njegovu hranu-blato. Uplaen, i ne mogavi
da izbegne strani odlazak u zemlju mrtvih, Bl se spari s teletom kako bi snaniji
doekao predstojee iskuenje, te krenu na put. El i drugi bogovi obukoe pogrebnu
odeu, posue glave pepelom i osakatie udove, dok Anat, uz pomo boginje sunca
apa, vrati Blovo telo da ga pokopa. El postavi na Balov upranjeni presto boga
navodnjavanja Athtara, ali je boginji Anat strano nedostajao njen pokojni mu i
brat. Uzalud je preklinjala Mota da Bla vrati u ivot, a njeni pokuaji da kod drugih
boanstava pobudi zanimanje za to naiose na uzdranu ravnodunost. Tako je Anat
morala da napadne Mota, rastrgnuvi ga na komade "otrim noem", razvejavi mu
udove "vetrenjaom za ito", spalivi ga "u ognju", samlevi ga u "rvnju" i
"razasuvi mu ostatke po poljima". U meuvremenu, El u snu ugleda povratak
plodnosti, to je ukazivalo na to da Bl nije stvarno mrtav, te naloi apa da otvori
oi tokom svojih dnevnih putovanja ne bi li spazila Bla. Ubrzo potom naoe Bla
potpuno oivelog, a Athtar pobee s prestola. Ipak, Mot je imao dovoljno snage da
iznova napadne Bla, i mada su tom prilikom svi bogovi bili na Blovoj strani,
nijedan protivnik ne mogade da nadvlada drugog. Na kraju se umea El i otera
Mota, donevi Blu pobedu.Ovaj mit, iji se delovi nalaze na ploama iz Ras amre,
odnosi se na smenu godinjih doba. Bl je bog kie, grmljavine i munja. "I kedrovi
venu na dodir desnice njegove". Jam, gospodar slanih voda, prepusti Blu zvanje
duha kie i biljnog svetaBl je bio sin ElaMada je Bl sam nadvladao Jama, nije
izvesno da li se borio i s Lotanom - Levijatanom iz Starog zaveta. Znamo, meutim,
da je Anat "smrvila vijugavu zmiju, sedmoglavu optuenicu". Jos jedan primer
uticaja mesopotamskog naina miljenja nalazimo u razlozima koje Bl navodi
tvrdei da mu je potreban "dom". Hrana koja mu je prinoena na rtvu bila je suvie
slaba za boga "to jae na oblacima". Od Kartagine do Palmire nalazili su se hramovi
posveeni Bl-Hamonu, "gospodaru oltar s tamjanom", kojeg su Grci poistoveivali s
Kronom. Na "gori Karmilskoj" prorok Ilija ozloglasi veru kralja Ahava u mo Blovu
kada, na Ilijin zahtev, "pade oganj Gospodnji i spali rtvu paljenicu i drva i kamen i
prah, i vodu u opkopu popi". Potom Ilija naredi narodu da pobije "proroke Valove",
ime obezbedi da se Jahve i dalje potuje u Izrailju.

rvo mjesto na koje je trebalo udariti bio je sam centar idolopoklonstva, grad Jerihon, koji je
bio sagraen tako da nijedna vojska nije imala anse da ga osvoji.
Djeluje malo okrutno da je Bog elio da se ovi ljudi potpuno istrijebe, i to je jak argument
mnogima da se ne radi o istom Bogu kada govorimo o Starom i Novom zavjetuNe moemo

zamisliti ta se odvijalo u toj zemlji, i kako su ti narodi ivjeli, ali znamo da, kad je kasnije
Izrael pao u idolopoklonstvo, kad su poeli upranjavati okultizam, rtvovati svoju decu, i
jo puno gadosti, Gospodin ih je opominjao da ne rade ono to su radili narodi koji su ivjeli
u zemlji prije njih, to znai da je kanaanski narod inio takvo zlo,

Kanaan: bogovi prirode

>
> Od oko 1800. do 1200. g.pr. Kr. Palestina se zvala Kanaan. U njemu je
> zivjela mjesavina rasa, uglavnom semitske s bliskim rodacima na sjeveru,
> u Siriji. Kad je Izrael oko 1100. g. pr. Kr. preuzeo vlast nad zemljom,
> neki su Kanaanci zadrzali na sjeveru odvojene drzave, u podrucju koje su
> Grci zvali Fenicija (sadasnji Libanon). Njihove su se kultura i religija i
> dalje razvijale i utjecale su na narod koji je zauzeo susjedna podrucja.
> Iskopani hramovi, religijski predmeti i natpisi govore nam ponesto o
> religiji Kanaanaca i Fenicana. Ostale nam informacije pricaju hebrejske,
> grcke i latinske knjige. Drevni je Izrael bio upozoren da izbjegava svaki
> dodir s kanaanskom religijom, zapravo da izbrise svaki njen trag sa zemlje
> koju je trebalo naseliti (Izlazak 23).
>
> Kanaanski hramovi
>
> Iskapanjima su u gradovima Kanaana otkriveni ostaci mnogih malih hramova
> koji su se sastojali samo od prostorije s nisom nasuprot ulazu, gdje je
> mogao stajati kip bozanstva. Ostale su prostorije ispred ili pored
> svetista vjerojatno bile za svecenike ili su sluzile kao spremnice. U
> nekolicini nam slucajeva debljina zidova ukazuje na to da je postojao i
> gornji kat, a na raznim grncarskim proizvodima prikazani su hramovi s
> tornjevima. Vjerojatno su sluzili za posebne obrede, mozda za stovanje
> sunca ili zvijezda.
> Ako je hram imao dvoriste, ono je vjerojatno bilo namijenjeno stovaocima
> koji su tamo stajali, dok su samo svecenici ulazili u svetiste. Veliki je
> oltar vjerojatno stajao u dvoristu, dok je jedan manji bio unutar zgrade.
> Zivotinjske kosti ukazuju na to da su najcesce zrtvovali janjad i jarad, a
> na jednom su mjestu klali mladu prasad. Prinosili su i zrtve vina i ulja,
a
> palio se i tamjan.
> U nekim su hramovima kameni stupovi stajali kao spomenici mrtvima. Drugi
> su bili simboli bogova i predmeti obozavanja pokriveni lijepom tkaninom i
> noseni u procesijama da bi ih vjernici vidjeli. Njihovo staro ime, bethel,
> "kuca Bozja" ukazuje na to da je postojalo vjerovanje da u njima zivi bog.
> Kipovi bogova i bozica bili su izrezbareni u kamenu ili drvetu, ili

>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>

izliveni u metalu. Bili su prekriveni zlatom, odjeveni u skupocjenu odjecu

i ukraseni vrijednim nakitom - darom vjernika. Nema sacuvanih kipova, ali
postoji mnogo malih broncanih kipica koji su vjerojatno kopije onih
velikih iz hramova. Ovi mali bili su nacinjeni za stovaoce da bi ih
prinosili kao zrtvu u hramu ili da ih koriste u molitvama kod kuce. Dok su
jos bili novi, vecina je vjerojatno bila presvucena zlatom ili srebrom.
Najuobicajeniji kipovi bili su jeftini grncarski prikazi gole
zene, koja je predstavljala bozicu-majku, darovateljicu plodnosti.
Sluzili su kao amajlije.
Rat, ljubav i moc
Na sjeveru drevnog Kanaana lezao je trgovacki grad Ugarit. Iskopavanja od
1929. godine pruzaju obilje podataka o ondasnjoj religiji. Glinene su
plocice, napisane oko 1.300. g.pr. Kr., pridodale jednu veoma vaznu
dimenziju za razumijevanje kanaanske misli, dimenziju koja se ne bi mogla
postici samo iz materijalnih ostataka.
Pronadeni tekstovi iz Ugarita sadrze price o bogovima i upute za
stovanje. Iz njih doznajemo da su kanaanski bogovi bili kao vecina ostalih
na Bliskom istoku; bili su prirodne sile. Na celu im je bio El, sto
jednostavno znaci "bog". On je bio otac bogova i ljudi. Zena mu je bila
Asera, bozica-majka. El se u nekim mitovima pojavljuje kao starac,
prestar da bi stvarno djelovao, kojeg su zena i djeca mucili. U jednoj je
prici prikazan pijan, drugoj se ozenio dvjema djevojkama koje su mu
rodile dva sina, Svanuce i Sumrak.
Anat, Elova kcerka, predstavljala je rat. Jedna pjesma govori kako je
poklala ljude iz grada, pricvrstila njihove glave za pojas i veselo se
smijuci prosla gradom kroz krv do bedara. Anat je bila i bozica ljubavi i
u nekim je pricama opisana kao ljubavnica svog brata Baala. Baal je
najpoznatiji kanaanski bog. Njegovo ime znaci "gospodar" ili "gospodin",
a bio je zapravo bog vremena, Hadad, "gromovnik". Tekstovi iz Ugarita
govore kako se Baal borio s Jamom, morem i pobijedio ga uz pomoc bozice
Anat. Ona mu je pomogla i u borbi s Motom, bogom smrti. Iako je Anat
samljela Mota kao zito, on se vratio u zivot u neprestanoj napetosti s
drugim bogovima.
Neki tumace taj dugi mit kao objasnjenje prirodnog ciklusa kroz godisnja
doba, drugi kao prikaz gladi koja se ponavlja, ili kao parabolu o smrti.
Moc nad sezonskim kisama ucinila je Baala omiljenim. U prvoj knjizi o
Kraljevima (l Kr 18) postoji ziv prikaz posljedica njegove odsutnosti.
Svecenici su ga zaklinjali da prekine susu koja je pogodila zemlju.
Zaklinjali su ga da posalje kisu i parali se macevima i kopljima
pokazujuci svoju odanost.
Babilonski stovaoci nadali su se da ce se osloboditi briga kroz molitve u

>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>

kojima su priznavali svoje grijehe i hvalili bogove govoreci da covjek ne

moze stvarno shvatiti sto bi trebalo ciniti, premda vecinom govore veoma
opcenito.
Dio molitve Marduku:
"Ratnice Marduk, ciji je bijes kao bujica, ciji je oprost kao onaj
voljenog oca. Nemam mira dok govorim, a nitko me ne cuje. Ocajan sam sto
zovem, a nitko mi ne odgovara. Tako je moje srce postalo slabo i zgrbio
sam se kao starac. Veliki gospodaru, Marduk, boze koji oprastas, tko od
svih ljudi moze razumjeti svoju prirodu? Tko nije grijesio? Tko moze znati
put bozji? O, kada bih bio dovoljno pazljiv da ne grijesim, kada bih
uvijek trazio mjesta zivota! Bogovi su postavili covjecanstvo na nesretan
put, da izdrzi ono sto su mu bogovi nametnuli. Ako sam ja, tvoj sluga,
grijesio, ako sam presao bozanske granice, ono sto sam ucinio u mladosti,
zaboravi, ma sto to bilo. I razrijesi me krivice, otkloni moje pogreske,
rasvijetli moje brige, rastereti me mojih tjeskoba. Ratnice Marduk, daj da
zivim da bih te slavio!"
Ostali bogovi
Ostali bogovi i bozice koje su Kanaanci stovali bili su i Sapas - bozica
Sunca, Jarik - bog Sunca i njegova zena Nikal. Zatim i Resef, bog koji je
na ljude bacio svoje strelice kuge i bolesti; Esmun - iscjelitelj,
Kotar-i-Kasis, bozanstva zanatlija. Svaki je grad imao svoje glavno
bozanstvo koje su nazivali "gospodarem" (baal) ili "gospodaricom" (baalat)
grada. U Tiru je glavni bog bio Melkart, sto znaci "kralj grada". Bilo je
mnogo manjih bogova i bozica, duhova planina, izvora i rijeka, koji su
danas zaboravljeni.
Jedan je od njih ipak poznat jer se njegov kult odrzao i u rimsko doba.
Bio je to Adonis, cije ime takoder znaci "gospodin". Legenda govori kako
se bozica Astarta zaljubila u mladog lovca Adonisa, ali ga je ubio njen
ljubomorni muz prerusivsi se u vepra. Svake godine, u odredeno vrijeme,
rijeka koja tece od Libanona prema moru, kod Biblosa postaje crvena od
Adonisove krvi, a sve ga zene oplakuju. To je bez sumnje jedan od mnogih
lokalnih kultova Kanaanaca. Kanaanska religija nije bila religija
zatvorenog tipa; strane su bogove uvodili u panteon, poistovjecivali ih s
kanaanskim bogovima ili su ih stovali uz svoje bogove

,
.

 , ,
. , , ,
. , ,
. .
, : ? :
,
. (1. . 18, 17-18)

: 450
400 , ; (1. . 18, 19)
, 950 , .
, :
. , ; , . (1. . 18, 21)

, , : , ,
: , ,
, , ,
, , . (1. . 18, 24)
. , , ,
, : , ! .
, : ; ,
, , , , . (1.
. 18, 27)
, (1. . 18, 30)
, ,
, , : ,
, ,
. , , ,
, , .
, . , :
, ! : .
, , . (1. . 18, 36-40)
, , ,
, , ? , .
, , , ,
, (1. . 19, 3). , ,
, , (1. . 19, 3) , ,
. (1. . 19, 4)

Egiptu je plaao dana

Lokacija je pronaena tek 1928., kada je neki zemljoradnik prilikom oranja polja
sluajno otvorio grobnicu
Pronaeno podruje je zapravo bilo gradska nekropola ( groblje) Ugarita, koja se
nalazila u oblinjoj luci Minet-El Beida
. Daljnjim iskopavanjem i istraivanjem je otkriven vaan drevni velegrad uz Ur i
Eridu,
sadravala je mnotvo starih tekstova i rukopisa svake vrste. Bili su to politiki,
diplomatski, zakonski, ekonomski, obrazovni, administrativni i vjerski tekstovi te
knjievni spisi neupitne literarne vrijednosti
su iskopana dva glavna najvea hrama Ugarita; jedan u Baalovu ast, a drugi u ast
Dagona, boga plodnosti.
Prema pronaenim objektima moe se ustvrditi da su u hramovima odravani
htoniki obredi.
Iako neki tvrde da je i stariji, procjenjuje se da je neolitiki Ugarit bio dovoljno
znaajan 6 tisua godina pr.n.e. te da su tada podignute gradske zidine, naime to je
bio grad utvrda
Ugaritska religija, uz neke alternativne kultove je zapravo Kaananska religija u
svakom aspektu
No i meu Izraelcima bilo je prisutno tovanje boga Baala. Kasnije je u Obeanoj
Zemlji Baal postao ozbiljan protivnik njihovom bogu. Kad je kralj Ahab postao kralj
Izraela, sjevernog kraljevstva, Baal je skoro istisnuo Izraelovog Boga
Neki kanaanski izvori opisuju bogove i boice kao okrutne i krvolone, koji uivaju u
meusobnoj borbi, bludnosti i raskalaenosti

Blagodati Obeane zemlje

Obeana zemlja u koju su Izraelci trebali ui u Bibliji se opisuje kao zemlja potoka, izvora i
voda dubinskih to izviru u dolinama i u brdima. Krasile su je brojne priobalne ravnice i gorske

visoravni. Na sjeveru te zemlje planine su gotovo cijelu godinu bile prekrivene snijegom, dok se
na jugu prostirala pustinja. Zbog reljefne raznolikosti te pogodnih klimatskih uvjeta ondje su
uspijevale mnoge poljoprivredne kulture. Mojsije je svoje sunarodnjake elio pripremiti za
blagodati koje ih oekuju u toj dobroj zemlji te ju je opisao kao zemlju penice, jema, vinove
loze, smokava i ipaka, zemlju maslina, to daju ulje, i meda (5. Mojsijeva 8:7, 8).
U povijesti su neki od plodova zemlje koje je Mojsije spomenuo bili otisnuti na izraelskom
novcu, a danas ih se moe vidjeti na potanskim markama. To svjedoi o plodnosti te zemlje.
Kako je izgledalo poljodjelstvo u biblijsko doba? to je ono ukljuivalo? Navest emo samo
neke detalje.
Penica i jeam: Sjetva penice i jema odvijala se ujesen, ali jeam je dozrijevao mjesec dana
prije penice. Te su itarice imale odreenu ulogu u religiji Izraelaca. Primjerice na Blagdan
beskvasnih kruhova, koji se slavio u mjesecu nisanu (u oujku i travnju po dananjem
kalendaru), Izraelci su svom Bogu, Jehovi, u hramu prinosili snop prvina od etve jema. A na
Blagdan tjedana, odnosno Pedesetnicu, koji se svetkovao u mjesecu sivanu (po dananjem
kalendaru u svibnju), prinosili su dva kruha spravljena od peninog brana (3. Mojsijeva 23:10,
11, 15-17).
Sjetva u Izraelu stoljeima se obavljala runo. Radnici su rukom bacali sjeme, koje su drali u
naborima haljine. Sjeme jema jednostavno bi razasuli po tlu, ali sjeme penice trebalo je pokriti
zemljom. Zbog toga se nakon sijanja polje moralo izgaziti ili preorati.
Ads by OnlineBrowserAdvertisingAd Options
Ads by OnlineBrowserAdvertisingAd Options

Biblija esto spominje sjetvu, etvu, vridbu te vijanje i mljevenje itarica. Svi ti poslovi bili su
prilino naporni. Ljudi su svaki dan mljeli itarice, a od brana su spremali kruh za cijelu obitelj.
Stoga nije neobino to je Isus svoje uenike pouio da se mole: Kruh na svagdanji daj nam
danas! (Matej 6:11, Jeruzalemska Biblija). Kruh od peninog ili jemenog brana bio je glavna
namirnica u biblijsko doba (Izaija 55:10).
Vinova loza, smokva i ipak: Dok su Izraelci nakon izlaska iz Egipta jo bili utaboreni u
pustinji, Mojsije je poslao uhode da izvide zemlju u koju ih je vodio. Uhode su sa sobom donijeli
smokve i ipke te mladicu s jednim grozdom koji je bio tako teak da su ga dvojica ponijela
na motki (4. Mojsijeva 13:20, 23). Moemo samo zamisliti kako su se ljudi koji su danima
putovali pustinjom obradovali kad su vidjeli te plodove. Izraelci su doista mogli biti sigurni da ih
njihov Bog vodi u dobru zemlju. etrdeset godina kasnije, pred sam ulazak u Obeanu zemlju,
Mojsije je svoje sunarodnjake podsjetio na blagodati koje ih ondje oekuju.
Kad su se nastanili u Obeanoj zemlji, Izraelci su poeli uzgajati vinovu lozu. Imali su pune ruke
posla i prije berbe groa jer je lozu trebalo obrezivati i zalijevati. Budui da su se vinogradi

obino nalazili na obroncima breuljaka, valjalo je uloiti puno truda kako bi se napravile terase
na kojima su rasli trsovi te kako bi se podigla kamena ograda i napravila kula koja je sluila kao
straarnica. Izraelci su bili vrsni vinogradari i znali su da loza nee uspijevati ako zapuste
vinograd (Izaija 5:1-7).
Vino bi se poelo praviti ve tijekom berbe groa. Grozdovi su se gazili u kacama ili gnjeili u
vinskom tijesku, a sok koji se na taj nain dobivao ostavljao se da fermentira u vino. Jedan dio
tog soka kuhao se dok se ne bi zgusnuo u slatki sirup. Zbog klime i konfiguracije tla izraelska je
zemlja bila veoma pogodna za uzgoj vinove loze.*
U Obeanoj zemlji uspijevale su i smokve. Najukusniji su bili soni i slatki plodovi tek ubrani sa
stabla. Budui da nakon berbe smokve brzo propadnu, Izraelci su ih obino suili, preali i
oblikovali u grude. Suene smokve spominju se i u Bibliji (1. Samuelova 25:18).
Ads by OnlineBrowserAdvertisingAd Options
Ads by OnlineBrowserAdvertisingAd Options

Kao to smo ve rekli, ondje je rastao i ipak. Njegova vrsta kora u sebi krije na stotine
crvenkastih sonih sjemenki osvjeavajueg okusa. To je voe prava poslastica, a usto je vrlo
zdravo i hranjivo. Koliko je u Izraelu ipak bio cijenjen vidi se po tome to je posluio kao ukras
na rubu tunike velikog sveenika, a bio je i ornament na stupovima u Salamunovom hramu (2.
Mojsijeva 39:24; 1. Kraljevima 7:20).
Masline i med: U Bibliji se masline spominju gotovo 60 puta. Maslinici jo uvijek krase mnoge
dijelove Izraela (5. Mojsijeva 28:40). Berba maslina, u kojoj obino sudjeluje cijela obitelj,
glavni je posao tijekom listopada. Berai tresu grane, a potom sa zemlje skupljaju otpale
plodove. U starom Izraelu masline su se jele svjee ili uvale u slanoj vodi. Od njih se, naravno,
pravilo i ulje. Na arheolokim nalazitima pronaeno je na stotine prea za ulje. Obitelji su tu
dragocjenu zlatnozelenu tekuinu uvale i koristile sve do idue berbe ili su je prodavale na
trnici. Maslinovo ulje nije se upotrebljavalo samo u prehrani nego i u izradi kozmetikih
preparata te za rasvjetu.
Ne zna se tono je li med o kojem je Mojsije govorio bio pelinji proizvod ili pak slatki sirup od
datulja i groa, koji se i danas koristi kao zaslaiva. Bilo kako bilo, u Bibliji se spominje med
to se vadio iz saa divljih pela, naprimjer u izvjetajima o Samsonu i o Jonatanu (Suci 14:8,
9; 1. Samuelova 14:27). Arheolozi su nedavno u Tel Rehovu, na sjeveru Izraela, pronali vie od
30 konica, to pokazuje da je uzgoj pela bio rairen jo od vremena Salamuna.
Ads by OnlineBrowserAdvertisingAd Options
Ads by OnlineBrowserAdvertisingAd Options

Na ivopisnim trnicama diljem Izraela, s mnotvom pekarnica te tandova prepunih

svakovrsnog voa i povra, i dan-danas moe se vidjeti obilje smokava, ipaka, maslina i drugih
blagodati koje se na tom podruju uzgajaju od davnina. To su samo neke namirnice koje se ondje
mogu kupiti jer se zahvaljujui suvremenim poljoprivrednim metodama u Izraelu uzgajaju
mnoge vrste biljaka koje potjeu iz raznih dijelova svijeta. Velika raznolikost voa, povra i
itarica to ondje uspijevaju oit je dokaz da se tu zemlju jo uvijek moe nazvati dobrom
zemljom (4. Mojsijeva 14:7).
[Biljeka]
Neto se groa suilo kako bi se dobile groice (2. Samuelova 6:19).
Obeana Zemlja

Obeana Zemlja je naziv za zemlju koju je, prema biblijskom izvjetaju, Bog izabrao za svoj
narod (Izraelce) i u kojoj se rodio, nauavao, umro i uskrsnuo Isus.
Sadraj

1 Struktura Obeane Zemlje

2 Narodi Obeane Zemlje

o

2.1 Kaananci

2.2 Filistejci

3 Kanaanska religija

4 Progon idova

Struktura Obeane Zemlje

Obeana Zemlja protee se od Tel Dana na sjeveru do Beer eve na jugu. Dugaka je neto
manje od 230 kilometara. Postupno se izdie od Sredozemlja do gotovo 1000 metara nadmorske
visine i zatim strmo zaranja u veliku usjeklinu Jordanske doline. Ondje se zemljina povrina
raspukla i spustila da bi oblikovala brazdu koju se moe pratiti na jug sve do Istone Afrike. Na
istok od Jordana i na sjever od Galileje planine se diu gotovo do 2000 metara u Edomu, na
istonom pustinjskom rubu, i preko 3000 metara u Libanonu i planini Hermon na sjeveru.
Narodi Obeane Zemlje

Kaananci

Oko 1300-te godine prije Krista Kanaan je bio egipatska provincija koja je obuhvaala Libanon,
Siriju i podruja koja su kasnije postala Izrael. Uz Kanaance i Amorejce jo su neki narodi ivjeli
u toj zemlji. Izraz "Kanaanci" obuhvaao je mjeavinu naroda, a rije "Kanaanac" na hebrejskom
jeziku znaila je "trgovac". Glavne luke na ovom podruju bile su Tir, Sidon, Bejrut i Biblos. Iz
tih luka cedrovina i posude s uljem i vinom izvozile su se u Egipat, Staru Grku i Kretu. Za
uzvrat, u Egipat su stizali papir, luksuzni predmeti, grka keramika i eljezna rudaa. Zbog
geografskog poloaja Kanaana kao mosta izmeu Azije i Egipta i njegove trgovake aktivnosti,
narod je bio otvoren svakovrsnim kulturnim utjecajima. Kanaanski gradovi bili su opasani
obrambenim zidinama napravljenim od zemlje i kamenja, da ih tite od razbojnika i zvjeradi.
Izraelcima je bilo zabranjeno da se mijeaju i ene s pripadnicama tih naroda.
Filistejci

Kad je Izrael okupirao Obeanu Zemlju, osvojili su Sredinje visoje i povremeno su pokuavali
svoju vlast proiriti dolje do obale Sredozemlja. No to su podruje naseljavali Filistejci. Premda
je pod Davidom Izrael uspio stei vlast nad njima za neko vrijeme, mnogo ee u povijesti
Izraela Filistejci su vrili pritisak iz svojih pet gradova na obalnom podruju na Izraelce u
brdima. Filistejci su ivjeli jugozapadno od Izraela i nadzirali obalnu cestu koja je vodila iz
Egipta.
Kanaanska religija

Bog je Izraelu na brdu Sinaj zapovjedio da ne smije imati drugih bogova osim njega. Kad su
Izraelci zaposjeli Kanaan, morali su izbjegavati svaki dodir s kanaanskom religijom. No i meu
Izraelcima bilo je prisutno tovanje boga Baala. Kasnije je u Obeanoj Zemlji Baal postao
ozbiljan protivnik njihovom bogu. Kad je kralj Ahab postao kralj Izraela, sjevernog kraljevstva,
Baal je skoro istisnuo Izraelovog Boga.
Kanaanski su bogovi i boice bili utjelovljene prirodne sile. Neka istaknuta boanstva njihove
religije bili su: Hadad, bog nevremena, Anate, boica ljubavi i rata, Aera, boica majka i boica
mora, ama, bog sunca te Reef, gospodar rata i podzemlja. Neki kanaanski izvori opisuju
bogove i boice kao okrutne i krvolone, koji uivaju u meusobnoj borbi, bludnosti i
raskalaenosti.
Progon idova

Izgnanstvo idova poelo je 597. godine prije Krista kad su Babilonci odveli dio naroda u
Babilon. Deset godina kasnije potpuno su unitili Jeruzalem pa je kraljevstvo Juda prestalo
postojati. Narod je (prema Bibliji) upozoren da e se to dogoditi. ak i prije nego je narod uao u
Kanaan, Mojsije im je rekao da e, ako ne budu pokorni Bogu i ne dre se njegovih zakona,
izgubiti zemlju i slobodu.