Hedonizam (gr.

hdon, uitak) etiki je nauk koji, kao podvrsta eudaimonizma, uitak smatra
vrhovnim dobrom i ciljem ljudskog djelovanja. Pritom se uitak moe odrediti vrlo razliito: kao osjetilni,
kao duhovni, ili oboje. Ugoda je najvie dobro, a svako bi djelovanje trebalo teiti to veem poveanju
ugode (ne nuno djelatnikove).

Prvi je teoretiar hedonizma bio Aristip iz Kirene, Sokratov uenik i utemeljitelj kirenske filozofske kole.
Razvijajui Sokratovu temu dobra, Aristip je dobro odredio kao uitak. ovjeku pripada samo ono to je
sadanje te stoga treba uivati od danas do sutra, jer je nada u neko budue dobro uvijek povezana s
nemirom uzrokovanim neizvjesnou sudbine. Bitno je da mudrac dominira uitkom, a ne obratno.

Pojam uitka kljuan je element i u filozofiji Epikura i Epikurove filozofske kole. No dok filozofi kirenske
kole prednost daju uicima kakvi su radost i veselje, Epikur je smatrao da uitak ine stanja kakva su
sloboda od straha i pouda i odsutnost boli. Prema Epikuru, ljudsko djelovanje treba biti upravljeno
postizanju nepomuenosti duha (ataraksije).

U itavoj su povijesti filozofi kritizirali nauk hedonizma. Meu najveim mu je protivnicima Kant, prema
kojemu se moral ne moe povezati s uitkom ili zadovoljstvom. U modernoj filozofiji nisu se mogle
zaobii psihologijske teorije koje u uitku vide odluujui imbenik motivacije. Tako primjerice Marcuse
zadravajui ipak kritiki odmak priznaje da vrijednosti hedonizma imaju svoje mjesto u harmoninom
razvoju osobe.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hedonizam