GRKA FILOZOFIJA 2 (ARISTOTEL)

ARISTOTEL: - biva roenim 384 godine pr.n.e. u Stagiri, na Halkidici, a umire 322. od eluanih tegoba. - prvu akademiju osniva u Assosu sa Ksenokratom, tu im je prijatelj Hermija - Aleksandar dao ubiti Kalistena, zbog ega su im se odnosi pokvarili, Teofrast (Aristotelov nastavlja) mu je posvetio spis "Kalisten ili O alosti" - Spisi mu se dijele u dvije grupe ezoterijske (unutarnje raspravljanje u naunom smislu) i egzoterijske, koje su sainjavali popularni spisi - Prvi izdava je Andronik s Roda (oko 70. god. pr.n.e.), gdje, meu ostalim, skuplja 14 knjiga pod nazivom ta meta ta fysika. To e postati dananja Metafizika. Izdao je i ostala djela. - Smatra filozofijom najboanstvenijom naukom jer je u isto vrijeme dostojna boga i raspravlja o boanskim stvarima, to nijedna druga nauka ne moe. Osim toga ona je slobodno uenje, jer je ona jedina sama sebi svrha. - Aristotelovo miljenje se dijeli na tri faze: 1) Platonizirajui period u Akademiji ( "Eudemos" po Eudomosu, njegovom prijatelju, pria o dualizmu due, ovom prolaznom svijetu, "Protreptikos" o smislu spajanja filozofije i politike) 2) Tijekom kole u Assosu (dijalozi "O filozofiji" "O idejama" gdje kritizira Platonovo uenje; "Eudemova etika" do sree se dolazi pravednim ivotom, sredinom izmeu ekstrema; politika teorija "O pravednosti" "Dravnik" odbacuje Platonovu teoriju komunizma) 3)Vlastita kola u Likeju, koju naziva Peripatos (etalite) ( 7-9 knjiga "Metafizika" , ope nema posebnu egzistenciju, ve je imanentna forma na svrhovit nain; "Psihologija" naputa dualizam due i tijela entelehija je forma koja se ostvaruje u materiji u vezi s teleologijom", centralni organ je srce; "Nikomahova etika" cilj etike je vladanje duha nad osjetima, moralno djelovanje je ispred utilitarizma, etika je dio politike jer je upueno na drutvo; "Politika" zahvaa probleme drutvenog ivota drava je tvoerevina prirode, jer je ovjek po prirodi drutveno bie; "Poetika" tu naglaava da umjetnost treba izraditi bit i ope, po emu je ispred historiografije (=/= povijest kao takva) - Osnovna slabost platonizma u horizmu ideje i njenog predemeta - Filozofijom se treba baviti i zbog politikog ivota i radi oblikovanje sebe (pravilne uporabe svoga tijela (orua) kroz znanje (episteme)) - Samo bi se stariji ljudi trebali baviti filozofijom (nasuprot matematike) jerbo su manje anse da e je zlouporabit. (Dok Epikur shvaa filozofiju kao brigu za vlastitu duu, kojom bi se trebalo baviti i staro i mlado) - ovjek najblii istini se trudi na osnovi egzaktnog znanja arhai (poela) i aitiai (uzroka) - Najvii cilj je teorijska spoznaja (Metafizika, Protreptikos) - Pojedinano bie je supstancija (ousia), opeg po sebi nema, druga supstancija je ope. Tvar na koju prianja forma nije nebie, ve mogunost (dinamis, lat. Potentia), a forma je ostvarenje ili ispunjenje (enteleheia, energeia). Suprotnost entelehiji je oduzimanje, steresis. Postoje tri vrste ousie - ulno-promjenjivo (biljke, ivotinje) - ulno-vjeno (nebo i nebeska tijela) - nepokretno (ideja, matematski pojmovi)

- Sistem podjele misaono-duhovne djelatnosti: 1) Bios Theoretikos (fizika, matematika, teologija) 2) Bios Praktikos (etika, ekonomija, politika) 3) Bios Poietikos (umjetnosti i zanat) - Metafiziku dijeli na: 1) Ontologiju (izuava bie kao bie) 2) Kozmologiju (bie u odnosu na cjelinu svijeta) 3) Psihologiju (bie u odnosu na ljudsku duu) 4) Teologiju (bie u odnosu prema bogu) Naziva je prote filosofia, a komentatori ta meta ta fisika, te je obraivala ono to je po prirodi prije, a to je isto ono to je oznauje. Ono to je po sebi prvo, za nas je posljednje. U srednjem vijeku se nazivala prima philosophia. - Praxis je potvrda logikih principa, aksioma (identitet, proturjenost i iskljuenje treeg), ono je djelovanje u kojemu je sadran cilj koji proizlazi iz sutine samog bia, tj. djelovanje u kojemu postoji svrha. Njegova suprotnost je dyspraksia, pokvaren posao. Principi zajedniki svemu egzistirajuem: 1) Materija (hyle) - prvi supstrat svih stvari, bit materije je potencijalnost, ne postoji kao materia prima, ve kao secunda, tako da materija bez forme ne postoji, tek je apstrakcija (skr.kom. - pure enri je materia prima? Heheh proton i antiproton = hyle prote, hmmhmm :o) 2) Forma (eidos) - forma je ispunjenje te potencijalnosti 3) Kretanje (to kinetikon) - prijelaz iz mogunosti u stvarnost 4) Svrha (to telos) Noesis Noeseos miljenje miljenja, posjeduje ga vjeno bie, slobodno od materije, bez mnotva i bez dijelova, sam sebe misli. U tome je bit smislenosti. To bie/princip je proton kinoun, ista energeia, forma bez materije. Eidos Eidon oblik svih oblika um, kao to je ruka orue svih orua Katharsis ienje od uvstava i strasti, putem umjetnosti tj. drame, gdje gledatelj kroz suosjeanje sa tragedijom likova u drami, osjea saaljenje i strah i potom odlazi oien i smiren. Bitak stvari (to ti en einai quod quid erat esse to bijae biti) sve ono kakva je stvar u svojim moguim kretanjima bila i kakva ikada moe biti Entelehija je ono to svoj cilj ima u sebi, tj. to je ostvarenosti onoga to je bilo potencijalno. Telos (krajnji cilj) je ono to nije radi drugog, nego ono zbog ega je drugo. Nema u cilju neku drugu stvar. Dua je prva entelehija organskog ivota, tj. dua je aktivni princip tijela, koje je kao materija samo pasivnost. - Proces spoznaje vri se u umu, koji je dio dua. Razlikuje 2 uma Pasivni i Aktivni Pasivni um je je materijalan, prazna ploa na koja osjetila upisuju ono to primaju. Aktivni um je boanskog porijekla, odvojen je od materijalnog, nepromjenjiv je i on je ista aktualnost, misaono oblikuje ono zapisano od pasivnog uma, te nakon smrti izlazi iz tijela jer je besmrtan. Aktivni um je forma svih formi, jer je nepostao i vjean. Supstancija je uzrok bitka u stvarima, kao to je dua uzrok ivota u biima. Bog je nus, nepokretni pokreta, ista aktualnost, red u prirodi ne bi postojao bez svrhovitog bojeg bia, jer sve djeluje svrhovito. "Nije mnogovlae dobro, nek bude jedan gospodar"

- Prema Aristotelu cilj svakog djelovanja bi trebalo biti dobro, a u svakom djelovanju bitna je sloboda tj. da sami biramo hoemo li biti dobri ili zli. Vrline dijeli na: 1) ETIKE (praktike) - koje se postiu dobivanjem sredine, tj. podreivanje ulnoga umnome 2) DIJANOETIKE (umne) dijeli jo na: - nus (um), sposobnost razumijevanja - episteme je znanje kao istraivanje metoda, nain analize i izvoenja dokaza - sofija (mudrost), spekulativno miljenje o najviim objektima, pravo nauno znanje - techne (umijee), obraivanje svijeta na osnovi znanja - fronesis (razboritost), u to spada eubulija, sposobnost davanja dobrih savjeta, je princip navodi ovjeka da spozna to je dobro a to loe, tko je frend a tko enemi, i sl.; on se mijenja prema mjerilu okoline ljudi. Cilj etike je eudaimonia (zadovoljstvo) to se moe samo postii putem razuma i volje kad bi ovjek postupao uvijek za korisne i Dobre stvari. Pravednost je moralni stav u kojem se ispoljava dranje prema drugom, ona je osnova drave i drutva, a vladar je uvar prava. - distributivna pravednost (jednakost prilagoena razliitosti) - komutativna pravednost (izjednaavanje uinjene nepravde) Pravo postoji tamo gdje postoji meusobno priznati zakoni, a zakon ondje gdje postoji mogunost nepravde. Logika = Analitika kod Aristotela (uenje o miljenju) - Analytika protera - Analytika hystera Kategorije su najopenitiji iskazi o biu kao biu: supstancija, kvantitet, kvalitet, relacija, mjesto, vrijeme, poloaj, imanje, injenje, trpljenje. Sud je iskaz koji neto potvruje ili negira, moe biti opi ili posebni, a po modalitetu ima mogunost, zbiljnost ili nunost. Silogizam logiki zakljuak, tek kada se skupi sve to odreenom stavu pripada, od opeg preko posebnog do pojedinanog. Hypokeimenon (lat. subiectum) osnova, ono to ostaje isto u uvijek mijenjajuim stvarima materijski supstrat. - Psiholoko razlikovanje PERCEPCIJE, PREDODBE i POJMA Percepcija sadri objekt o kojemu saznajemo preko osjetila Predodba u sjeanju reproducirana percepcija Pojam se ne moe ni osjetiti ni vidjeti, ve mora biti miljen, on je misaoni sadraj o predmetu. DODATNI RENDOM INFO: Drutvo je bilo na prvom mjestu, iako je individua bila prva, kao to se polazi od opeg prema pojedinanom, iako ope ne postoji bez pojedinanog, apstraktno je. Smatrao je sve nehelene robovima po prirodi. ene su bile nia vrsta naspram mukaraca, jer su bile nedovrene, fiziki i psihiki slabije od mukaraca, te su trebale pasivno dopustiti dominaciju mukarcu (BAHAHHAHAHAH <3 car), svejedno je smatrao da ene zasluuju jednaku sreu kao i mukraci, jer drutvo kao cjelina ne moe biti sretno ako ene nisu sretne. Nije bio kozmopolit, ve mu je ideal bio grki polis. Volio je djeake. (doh) esto se kaio s Aleksandrom oko hrpe stvari. Ne bi reko da su se volili al eto valjda jesu. Volio je privatno vlasnitvo (prljavi neoliberal) i nije podravao Platonov "komunizam".