FILOZOFIJA – OSNOVNI POJMOVI, CITATI I DJELA

OSNOVNI FILOZOFSKI POJMOVI:

 FILOZOFIJA – znanstvenim terminima iskazan nazor o životu i svijetu, disciplina
koja proučava najopćenitija (najapstraktnija) pitanja postojanja, naziv nastao od grčkih
riječi – filia (ljubav) + sofia (mudrost) = ljubav prema mudrosti
 METAFIZIKA – ili prva filozofija, prva i najopćenitija filozofska disciplina koja se
bavi najapstraktnijim fil. pitanjima, npr. pitanjima bitka, kretanja, slučajnosti i
nužnosti, boga, svijeta...
o KOZMOLOGIJA – poddisciplina metafizike koja se bavi pitanjima kozmosa
(uređenog svemira) – prvo razdoblje antičke filozofije je kozmološko razdoblje
jer je ovo pitanje na prvom mjestu (od miletske škole do atomista)
o TEOLOGIJA (TEOLOGIKA) – poddisciplina metafizike koja se bavi
pitanjima boga, filozofski govor o bogu
o ONTOLOGIJA – najvažnija poddisciplina metafizike koja se bavi bitkom i
sličnim pitanjima
 BITAK (ARCHE, SUPSTANCIJA) – ono po čemu jest sve što jest, ono
zbog čega postoji sve što postoji, bitak daje postojanje, sve što postoji
ima bitak (zato postoji), ono što postoji samo po sebi, a sve ostalo
postoji po njemju
 BIĆE – sve što postoji (nije bitno na koji način – može biti i živo i
neživo)
 BIT – ono po čemu je nešto baš to što jest, ono zbog čega je nešto baš
to, a ne nešto drugo, ono po čemu se neko biće razlikuje od drugoga,
osnovne karakteristike nečega, esencija, srž
 MONIZAM – ontološka koncepcija po kojoj postoji samo 1 bitak (sve
je nastalo iz jednog izvora)
 DUALIZAM – ont. koncepcija po kojoj postoje 2 bitka (sve je nastalo
iz dva principa, izvora)
 PLURALIZAM – ont. koncepcija po kojoj postoje više od 2 bitka
 MATERIJALIZAM – ontološko gledište koje ističe da je bitak
materijalan (npr. voda, atomi, elementi...)
 IDEALIZAM – ont. gledište koje ističe da je bitak nešto nematerijalno
(npr. bog, ideja, logos, energija...)
 ANTROPOLOGIJA – filozofska disciplina koja se bavi čovjekom, tj. traži bit
ljudskog bića (što je tipično i specifično ljudsko), filozofija čovjeka
 ETIKA – filozofska disciplina koja se bavi podrijetlom, motivima normama i svrhom
moralnoga djelovanja i prosuđivanja, filozofija morala
 ESTETIKA – fil. disciplina koja se bavi ljepotom i umjetnošću, filozofija lijepoga ili
filozofija umjetnosti; Baumgarten, 18. st. – osnivač estetike kao samostalne filozofske
discipline
 GNOSEOLOGIJA – ili spoznajna teorija (epistemologija – često sinonim za
gnoseologiju – disciplina koja proučava ljudsko znanje, ali ponekad se razumije kao
podvrsta gnoseologije), fil. disciplina koja se bavi porijeklom, izvjesnosti i dosegom
ljudske spoznaje te problemom istine; John Locke, 17. st. – utemeljitelj spoznajne
teorije kao samostalne filozofske discipline
o gnoseološke koncepcije (izvor ljudske spoznaje):

1
 o RACIONALIZAM – gnoseološka koncepcija po kojoj je razum (ratio, um)
glavni izvor ljudske spoznaje (npr. Sokrat, Platon, Descartes...)
o EMPIRIZAM – gnos. koncepcija po kojoj je iskustvo glavni izvor ljudske
spoznaje (npr. Locke, Hume, Berkeley...)
o KRITICIZAM – Kantova kritička sinteza empirizma i racionalizma po kojoj
subjekt spoznaje (čovjek) spoznaji daje oblik (slično racionalizmu), ali objekt
spoznaje daje joj sadržaj (slično empirizmu)
o VOLUNTARIZAM – gnos. koncepcija po kojoj je volja glavni izvor spoznaje
(npr. Aurelije Augustin, Nietzsche...)
o SENZUALIZAM – gnos. koncepcija po kojoj su osjetila glavni izvor spoznaje
(npr. sofisti, epikurejci...)
o MISTICIZAM – gnos. koncepcija da stanje ekstaze, transa i sl. jedino daje
pravi uvid u svijet pa je zato najvažniji izvor spoznaje (npr. Plotin)
o gnoseološka gledišta (doseg, granice ljudske spoznaje):
o DOGMATIZAM – moguća je sigurna i potpuna spoznaja, postoji konačna i
apsolutna istina do koje se može doći
o SKEPTICIZAM – nije moguće spoznati objektivnu istinu i/ili istine jer je
nema
o KRITICIZAM – sredina između dogmatizma i skepticizma – ideja da je
spoznaja do neke granice sigurna, ali nakon nje posve je nesigurna – često se
koristi i naziv agnosticizam
 FILOZOFIJA POLITIKE – filozofska disciplina koja se bavi pitanjima vezanim uz
zajednički život pojedinaca, tj. njihovu brigu za zajedničke, javne poslove (za razliku
od osobnih, privatnih poslova); filozofski interes za ova pitanja javlja se već u antici –
jedinstvo politike i etike, jedina je ispravna politika moralna politika (do renesanse i
Machiavellijeva djela „Vladar“ u kojem je politika određena kao praktična vještina
vladanja koja ne mora biti sukladna s etikom)

OSNOVNI POJMOVI VEZANI UZ ODREĐENE FILOZOFE:

 MILETSKA ŠKOLA – TALES, ANAKSIMEN, ANAKSIMANDAR

o FYSIS (priroda) nastala iz archea (bitka) – voda (Tales), zrak (Anaksimen),
apeiron (Anaksimandar)
o APEIRON – beskonačna, nedefinirana materija koji Anaksimandar navodi kao
bitak
o HILOZOIZAM – gledište da je sve nastalo od oživljenje materije, da se tvar
počela gibati, mijenjati sama od sebe (tipično za cijelu školu)

 PITAGOREJSKA ŠKOLA – PITAGORA, FILOLAJ

o BROJ – sve se može izraziti nekim brojevima, savršen je broj 10
o KVANTITATIVNI ODNOSI – oni se iskazuju brojevima a najbolje opisuju
neku stvar, oni su bit svega

 HERAKLIT
o LOGOS – svjetski (kozmički zakon) koji upravlja svime, očituje se u stalnom
kretanju kroz borbu i harmoniju suprotnosti
o VATRA – simbol bitka (ali ne i bitak), simbolizira neprekidne promjene,
svjetski proces

2
 o PANTA REI – sve teče – sažet prikaz Heraklitova učenja koje ističe da je sve u
neprekidnoj promjeni, da ništa nije stalno, vječno i nepromjenjivo

 ELEJSKA ŠKOLA – KSENOFAN, PARMENID, ZENON

o DOXA – varka, mnijenje, zabluda nastala ako vjerujemo vlastitim osjetilima
o ALETHEIA – prava istina, dobiva se isključivo razumom
o APORIJE – nedoumice kojima Zenon nastoji dokazati da su kretanje i mnoštvo
varka naših osjetila, a da je u stvari sve Jedno i mirno (najpoznatija aporija je o
Ahileju i kornjači)

 EMPEDOKLO
o 4 ELEMENTA – pluralistička teorija da postoje 4 bitka: vatra, voda, zemlja i
zrak (dugo bila najprihvaćenija teorija elemenata)
o LJUBAV I MRŽNJA – sile koje vladaju svijetom i pokreću elemente, ljubav
spaja (privlačna sila), a mržnja razdvaja (odbojna sila)

 ANAKSAGORA
o HOMEOMERIJE – sjemenjke, sitne čestice od kojih je sve nastalo
o NUS – objektivni, svjetski um koji je pokrenuo homemomerije

 ATOMISTI – LEUKIP I DEMOKRIT

o ATOM – nedjeljiva čestica, bitak su bezbrojne, materijalne, nedjeljive čestice –
atomi koje se međusobno razlikuju po obliku, veličini i težini
o PRAZAN PROSTOR – ontološki nebitak, omogućuje promjenu jer u njemu
atomi pravocrtno padaju i isprepliću se s drugim atomima tvoreći tako svijet

 SOFISTI – PROTAGORA, GORGIJA, TRASIMAH, HIPIJA...

o RETORIKA – govorništvo, umijeće govora, disciplina koju su sofisti uspješno
poučavali (i to naplaćivali)
o ERISTIKA – isprazno nadmudrivanje, brbljanje radi brbljanja i dokazivanja
verbalne superiornosti – sofistička se retorika često pretvarala u eristiku
o NIHILIZAM – negiranje autoriteta (bogova, zakona, «velikih ljudi»...) ili u
krajnjem slučaju svega (Gorgija: «Ništa ne postoji, a kad bi i postojalo mi to ne
bi mogli spoznati, a kad bi i spoznali ne bi mogli nikome priopćiti!»)
o SOFIZAM – namjerni krivi zaključak, dobio ime po sofistima koji su se u
svojim raspravama često njime koristili
o RELATIVIZAM – gledište da ništa nije apsolutno, sigurno i samo po sebi, već
uvjek tek kroz odnos (relaciju) s nečim drugim. Time sofisti dolaze da nema
istine, dobrote, ljepote, pravde i sl. po sebi već su to pojmovi koji su različiti
za svakog čovjeka i trebaju se definirati u odnosu na njega (Homo mensura –
čovjek je mjera svih stvar). Iz toga proizlazi njihov etički, spoznajni, politički i
teološki relativizam
o AGNOSTICIZAM – gledište po pojem je nemoguće spoznati postoji li ili ne
postoji bog (bogovi), tipično za Protagoru (bio suđen zbog toga kao ateist)

 SOKRAT
o VRLINA=ZNANJE – osnovna postavka njegove intelektualističke
(racionalističke) etike. Onaj tko zna što je dobro će i činiti dobro (izgradit će

3
 vrlinu). Što više znamo to smo moralniji. To je i optimistička etika koja
pretpostavlja da svatko tko zna što je ispravno neće učiniti ništa neispravno.
o IRONIJA – način na koji je Sokrat razgovarao. Inače pjesnička figura u kojoj
se nešto kaže, a misli se upravo suprotno. Sokrat se često pravio da ništa ne zna
o nečemu ili bi iznosio tvrdnju za koju je znao da je kriva, samo da bi potaknuo
sugovornika na razmišljanje i razgovor. (I poznata izjava: «Znam da ništa ne
znam!» je svojevrsna ironija)
o MAJEUTIKA – grč. porodiljska metoda. Sokratova nakana nije bila da
čovjeku kaže istinu nego da sugovornik do istine dođe sam. Sokrat je tu sebe
poistovijetio s primaljom (babicom) koja pomaže drugima da rode, a ne da ona
rađa umjesto njih. (Ime metode potječe iz toga što je Sokratova majka bila
primalja.)
o INDUKCIJA – zaključivanje od pojedinačnog prema općem. Tipično je za
Sokrata da u razgovorima kreće od primjera (pojedinačnih slučajeva), a da mu
je cilj dolaženje do nekog pravila koje vrijedi za sve slučajeve (do općeg)
o DEFINICIJA (POJAM) – cilj indukcije. Definicija je nedvosmisleno
određivanje sadržaja nekog pojma.

 KIRENSKA ŠKOLA
o HEDONIZAM – etičko gledište po kojemu je ono što izaziva ugodu (užitak)
ujedno i moralno ispravno, a ono što izaziva neugodu (bol) moralno zlo

 KINIČKA ŠKOLA (CINIČKA) – DIOGEN IZ BAČVE

o BESPOTREBNOST – svođenje potreba na najmanju moguću mjeru (samo
osnovne egzistencijalne potrebe)
o ASKETIZAM – rezultat bespotrebnosti, osnovne se potrebe zadovoljavaju na
najjednostavniji i najskromniji način (Diogen živi u bačvi jer time podmiruje
potrebu za skloništem, a nikakvo luksuznije mjesto stanovanja mu nije
potrebno)

 PLATON
o OBJEKTIVNI IDEALIZAM – ontološko gledište po kojem je bitak nešto
nematerijalno i neovisno je o čovjeku. Platonu su bitak - ideje
o PLURALIZAM – ont. koncepcija po kojoj ima više od 2 bitka. Platon vjeruje
da ima mnoštvo ideja (sve vrste postojećeg, npr. stolice, cvijeće, ljubav...
postoje zato jer su produkt ideje stolice, cvijeta, ljubavi...)
o IDEJE – bitak i bit za Platona. Nešto postoji ako postoji ideja toga nečega i
nešto je takvo kakvo jest jer se u određenom stupnju podudara sa svojom
idejom. Ideje su savršene, one su dio jednog savršenog, nematerijalnog,
«metafizičkog svijeta», a naš je svijet («fizički») skup prolaznih i nesavršenih
kopija ideja
o IDEJA DOBRA – najznačajnija ideja, vrhunska i najviša od svih
o EROS – (ljubav), filozofska težnja za spoznajom, mudrošću, znanjem, lijepim,
trajnim, dobrim. Ono što čovjeka tjera da istražuje, spoznaje, bavi se nečim...
o ANAMNEZA – grč.sjećanje. Platon vjeruje da je ljudska duša besmrtna i da
postoji reinkarnacija. Između naših ljudskih života duša boravi u savršenom
svijetu ideja, a sjećanje (anamneza) na taj savršeni svijet se može potaknuti i u
našem životu preko jačanja našeg razuma

4
 o 3 STALEŽA – u Platonovoj idealnoj državi ljudi bi prema svojim urođenim
sposobnostima trebali biti podijeljeni na 3 staleža: proizvoditelje, čuvare i
vladare (filozofe). Pleton to smatra prirodnim i pravednim jer nisu svi ljudi
jednako sposobni i pravedno je da onda nemaju niti jednake poslove ni jednaka
politička prava
o 4 OSNOVNE VRLINE – Umjerenost, hrabrost, mudrost i pravednost.
Najpoznatiji etički sustav vrlina. Kod Platona proizlazi iz podjele na staleže.
Proizvoditelji moraju biti umjereni, čuvari hrabri, vladari mudri i tako će cijelo
društvo (država) biti pravedna.
o MIMEZA – grč. mimesis, ideja da umjetnost oponaša stvarnost, Tipična za
Platona
o KRITIKA UMJETNOSTI – umjetnost oponaša stvarnost, a stvarnost je
nesavršeno oponašanje savršenih ideja – umjetnost je «kopija kopije», «sjena
sjene», dakle, prilično bezvrijedna, udaljena od istine. U svojoj državi bi
dozvolio samo didaktičku umjetnost (onu koja poučava staleže njima
pripradajućim vrlinama). Homeru bi dao lovorov vijenac i zatim ga istjerao iz
države (jer prikazuje nedolično ponašanje junaka i bogova)

 ARISTOTEL
o SUPSTANCIJE – prva i druga. Osnovna kategorija po Aristotelu (koji nabraja
10 kategorija). Prva su konkretne, pojedinačne stvari. Druga su pojmovi koje
mi stvaramo na osnovu iskustva s prvom supstancijom.
o TVAR I OBLIK –sve što postoji ima neku materiju (tvar) od koje je sačinjeno i
formu (oblik) koja oblikuje tu tvar. Npr. materija drvene stolice i stola je ista
(drvo), ali je drukčije oblikovana pa zato jedan predmet od drveta zovemo
stolicom, a drugi stolom
o MOGUĆNOST I ZBILJNOST – svaka materija ima ograničeni broj formi koje
može poprimiti (drvo može postati papir, ali ne može postati metal). Kada se
ostvari jedna od formi (mogućnosti) onda to postaje zbiljnost. Sve promjene
(kretanja) su prelazak iz mogućnosti u zbiljnost.
o HIJERARHIJA OBLIKA – postoje više i niže forme. Što je neka materija više
«prožeta» formom i udaljena od svojeg prirodnog stanja to je viša. (Na višem
je stupnju kameni kip nego kamen u prirodi)
o TELEOLOGIJA – gledište da svijetom vlada svrhovitost, tj. da se sve događa
zbog točno određene svrhe, cilja koji se treba postići
o NEPOKRETNI POKRETAČ – A. objašnjenje (naziv) za boga, on je savršen pa
nema potrebu za promjenom, a samim svojim postojanjem (savršenstvom)
pokreće svijet prema sebi (svrhovitost svijeta je u njegovom usavršavanju)
o EUDAJMONIZAM – etičko gledište po kojemu je svrha moralnog djelovanja
dosizanje sreće (blaženstva) one osobe koja djeluje. Dakle, čineći dobro, ne
samo da pomažemo drugima, već ćemo usrećiti i sami sebe
o ETIČKE VRLINE – «ZLATNA SREDINA» - vrline volje koje se ispunjavaju
ako izbjegavamo ekstreme i pronađemo pravu mjeru (zlatnu sredinu) između
različitih pretjerivanja. To su npr. hrabrost (između kukavičluka i ludosti),
velikodušnost (između rasipnosti i škrtosti)...
o DIJANOETIČKE VRLINE – znanje, razboritost, umovanje... Više se odnose
na pojedinčev odnos prema sebi. Treba ih razviti što više.

5
 o ZOON POLITIKON – A definicija čovjeka kao društvenog bića (bića
zajednice, «političkog» bića) koje ne može živjeti sam, niti izvan društva i
države može ostvariti svoje potencijale
o TRAGEDIJA – dao definiciju tragedije i posve je objasnio u svom djelu
«Poetika»
o MIMEZA – A. se slaže da umjetnost oponaša stvarnost, ne nužno ono što se
stvarno desilo, ali ono što se može desiti
o KATARZA – pročišćenje. Etički cilj tragedije. Ako se užive u radnju gledatelji
kroz strah i sažaljenje doživljavaju pročišćavanje i izlaze bolji nego što su bili.

 STOIČKA ŠKOLA – ZENON, HRIZIP, EPIKTET, SENEKA, MARKO AURELIJE

o STOA – grč. trijem, nadsvođeni dio sa stupovima. Po tome škola dobila ime
o FATALIZAM – vjerovanje u sudbinu i pasivno prepuštanje onome što se
događa jer se smatra da se to ne može promijeniti
o AUTARKIJA – samodostatnost. Stoik ne želi biti ovisan niti o ljudima, ni o
bogatstvu i sl. jer nam sudbina to može u svakom trenutku oduzeti, a ako smo
se za to vezali onda će nam nedostatak prouzročiti bol.
o ATARAKSIJA – duševni mir. Cilj svih helenističkih škola. Stoici vjeruju da se
ataraksija postiže ako smo samodostatni i ako čvrsto i postojano prihvaćamo
udarce sudbine (osjećaje smo smanjili na najmanju moguću mjeru, apatični
smo, besstrasni)
o KOZMOPOLITIZAM – ideja da su svi ljudi jednaki, neovisno u kojim
uvjetima i mjestima žive jer nas sve vodi sudbina. Gdje god živjeli bit će nam
jednako (ne možeš pobjeći svojoj sudbini)

 EPIKUREJSKA ŠKOLA – EPIKUR, TIT LUKRECIJE KAR

o PRODUHOVLJENI HEDONIZAM – etičko učenje o tome da se moralno
dobro postiže preko duhovnih užitaka (dok tjelesni vode u dugoročnu
pomućenost i neugodu)
o SENZUALIZAM – gnos. vjerovanje da se svijet spoznaje preko ostjetila. Iz
toga im proizlazi etika – osjetila nam signaliziraju ugodu i neugodu
o ATOMIZAM – nadovezuju se na Leukipov i Demokritov atomistički sustav

 SKEPTICI – PIRON, SEKST-EMPIRIK

o TROPI – 10 načina kojima se pobija mogućnost sigurne spoznaje i dokazuje se
skepsa (sumnja)
o ATARAKSIJA – mepomućenost duhovnog mira postiže se spoznajom da ništa
nije sigurno i vrlinom epohe
o EPOHE – suzdržavanje od donošenja konačnih prosudbi o bilo čemu (jer ništa
nije sigurno)
o KONFORMIZAM – prilagođavanje okolini jer će nam tako biti lakše, a ionako
nije bitno što okolina misli jer nema konačne istine, sve je ionako nesigurno

 NOVOPLATONIZAM – PLOTIN
o JEDNO – bitak za novoplatoniste, sve nastaje iz Jednog procesom emanacije
o EMANACIJA – isijavanje, proces kojim sve nastaje iz Jednog
o EKSTAZA – način stapanja s Jednim preko mistične ekstaze, transa, stanja
izvan svijesti

6
 AURELIJE AUGUSTIN
o PATRISTIKA – kršć. filozofija od 1. do 8. st. – po lat. patres – crkveni oci.
Aurelije je glavni predstavnik patristike
o TEOCENTRIZAM – vjerovanje da je bog u svemu, tj. da sve pozitivno
proizlazi iz njega, a zlo je samo nedostatak dobroga
o VOLUNTARIZAM – gledište po kojemu je za spoznaju presudna volja (kod
A. A. volja da se vjeruje u Boga)
o NEBESKA I ZEMALJSKA DRŽAVA – konačni cilj povijesti je uspostava
nebeskog kraljevstva, zemaljske države nužno zaostaju za tim idealom, ljudi se
dijele na one koji žive po Bogu i one koji žive po ljudima

 SKOLASTIKA – PETAR ABELARD, TOMA AKVINSKI, DUNS SCOT...

o SKOLASTIKA – srednjovjekovna kršćanska filozofija (lat. scolasticus –
učitelj). Filozofija je predmet školskog poučavanja, a ne istraživanja. Filozofija
je ancilla theologiae – služavka teologije. Traje od 9. st. do renesanse.
o ODNOS VJERE I UMA – jedan od osnovnih skol. problema je pitanje u kojem
su odnosu vjera i um, podudaraju li se ili ne i tko je kome nadređen
o UNIVERZALIJE – drugo osnovno pitanje skolastike je pitanje postoji li opće
ili je sve pojedinačno i (ukoliko opće postoji) u kojem je odnosu s
pojedinačnim
 REALIZAM – ideja da postoji opće, a ne samo pojedinačno
 NOMINALIZAM – ideja da ne postoji opće nego je sve pojedinačno
 KONCEPTUALIZAM – podvrsta nominalizma, ideja da u stvarnosti
postoji samo pojedinačno, ali da je ono opće postojeće u našem umu
kao pojam (koncept)

 GIORDANO BRUNO
o PANTEIZAM – izjednačavanje boga s prirodom, sa svim što postoji, bog nije
biće već sveukupnost svega
o HOMO FABER – čovjek radnik, gospodar svoje sudbine i sreće koju postiže
vlastitim djelovanjem (radom)

 FRANCIS BACON
o INDUKCIJA – Bacon vjeruje da je napredak u znanosti moguć isključivo ako
se počnemo služiti postupnom indukcijom, tj. tom metodom zaključivanja
o EKSPERIMENT – prir. znanosti se moraju bazirati na indukciji, a kod njih je
to eksperimentiranje
o IDOLI – ljudske zablude i pogreške nastale iz različitih razloga (nabraja idole
plemena, spilje, trga i teatra)

 RENE DESCARTES
o METODA – 4 PRAVILA – Descartes želi odgovoriti na pitanje koja je
ispravna metoda spoznaje (kako ćemo doći do istine). Daje 4 pravila koja će
nam jamčiti sigurnu spoznaju:
 prihvaćaj kao istinito samo ono što ti je potpuno jasno i razgovijetno
 složeni problem analiziraj (rastavi na dijelove)
 jednostavne spoznaje sintetiziraj
 na kraju sve provjeri i sistematiziraj

7
 o SAMOIZVJESNOST SVIJESTI – prva istina u koju se ne može sumnjati,
svijest je sigurna (izvjesna) – «Mislim, dakle jesam». To ne može biti krivo,
ako mislim (pa makar se i varao) sigurno je da mislim, ako postoji mišljenje,
postoji i osoba koja misli (ja)
o UROĐENE IDEJE – ideje do kojih dolazimo isključivo preko procesa
mišljenja (razumom), a nije nam potrebno iskustvo, npr. ideja o samome sebi
o KARTEZIJANCI – zajedničko ime za filozofe koji su se nadovezivali na
Descartesa (Cartesiusa), težili su matematskom (racionalističkom) objašnjenju
stvarnosti
o DUALIZAM – dvije supstancije – misleća stvar (ono nematerijalno) i protežna
stvar (ono materijalno)

 BARUCH DE SPINOZA
o SUPSTANCIJA (CAUSA SUI) – ono što je uzrok samome sebi, što ne treba
ništa drugo za postojanje, već postoji samo po sebi. Za Spinozu supstancija je
sve što postoji, tj. sveukupnost prirode, tj. bog (panteizam)
o ATRIBUTI – svojstva supstancije, načini na koje se supstancija manifestira.
Čovjek spoznaje 2 načina nastupa prirode – mišljenje i protežnost
o MODUSI – pojedinačne, konkretne stvari i misli. Proizlaze iz atributa.
o DETERMINIZAM – učenje o sveopćoj potpunoj uzročnoj (kauzalnoj)
određenosti svih pojava u svijetu. Kod Spinoze je sve uzrokovano prirodnim
zakonima, nema slučajnosti, već se sve događa nužno.
o AFEKTI – strasti, snažna emotivna stanja. Spinoza misli da je cilj etike da
čovjek savlada afekte, tj. da im ne dozvoli da vladaju njegovim životom

 G. W. LEIBNIZ
o MONADE – bitak (supstancija) za Leibniza. Ima ih beskonačno mnogo
(pluralizam) i sve su nematerijalne (idealizam). Osnova svega su monade, a
one su zamišljene kao središte sile, aktivnosti, energije, a ne kao nešto
materijalno
o PRESTABILIRANA HARMONIJA – monade ne utječu jedna na drugu (u
svijetu nema uzročno-posljedičnih veza) već je sve što se događa predodredio
bog pri samom činu stvaranja svijeta

 T. HOBBES
o DRUŠTVENI UGOVOR – prvi dogovor među ljudima kojim se uspostavlja
društvo kao uređena zajednica. Kod Hobbesa se odnosi na 1 dogovor o
međusobnom nenapadanju i odabiru vladara koji će donositi zakone, brinuti se
o njihovom izvršenju i kažnjavati one koji ga ne poštuju (dr. ugovorom se,
dakle, stvara i država)
o SUVEREN – nositelj najviše vlasti. Kod Hobbesa je to vladar, nema podjele
vlasti, vladar treba imati što veću moć jer će ga se tako ljudi više bojati, a
Hobbes smatra da je jedino strah ono što čini ljude miroljubivima

 J. LOCKE
o OSNIVAČ EMPIRIZMA I GNOSEOLOGIJE – utemeljitelj spoznajne teorije
kao sustavne i samostalne filozofske discipline te empirizma kao pravca

8
 o TABULA RASA – Locke smatra da smo pri rođenju tabule rase – prazne
ploče, neispisani listovi papira te da sve što spoznamo o svijetu potječe iz
iskustva
o LIBERALIZAM – smatra se utemeljiteljem liberalnog svjetonazora zbog
svojih ideja da suveren mora biti narod, da je nužna podjela vlasti te da vlast
ima strogo ograničene nadležnosti koje ne smije prekoračivati

 G. BERKELEY
o SUBJEKTIVNI IDEALIZAM – sve što smo sigurni da postoji to smo mi (ja) i
ono što doživljavamo. Za ono što kažemo da jest, u stvari kažemo da je
opaženo, stvari su samo kompleksi osjeta. To je subjektivni idealizam (sve je
svijet i ta svijest ovisi o čovjeku)
o SOLIPSIZAM – gledište da postojim samo ja sa svojim doživljajima i ništa
više. Berkeley nije potpuni solipsist jer vjeruje da postoji i Bog koji je izvor
osjeta

 D. HUME
o UZROČNOST – Hume smatra da je temelj svih naših zaključaka o
činjenicama načelo uzročnosti, tj. pretpostavka da je veza između pojava takva
da jedna pojava predstavlja uzrok, a druga posljedicu. Međutim, čini mu se da
je osnova takvog zaključivanja vremenski slijed i navika, tj. da ako vidimo da
se nešto dogodi, a potom nešto drugo (vremenski slijed), i to više puta (navika)
mi ćemo zaključiti da među pojavama postoji kauzalitet
o SKEPTIČNOST – sve ovo vodi u skepsu. Nemoguća je objektivno nužna
spoznaja, jer uvijek zaključujemo preko uzročnosti, a to nije sigurno.

 VOLTAIRE
o DEIZAM – učenje da je bog umni tvorac svijeta, ali da se on ne upliće u daljnji
tok svijeta
o TOLERANCIJA – izraziti borac za toleranciju, osobito vjersku. Netolerantan
se smije biti samo prema onima koji su netolerantni.

 J. J. ROUSSEAU
o PRIRODA – zagovara povratak prirodi, skeptičan je prema svim oblicima
napretka
o PRIVATNO VLASNIŠTVO – za njega je ono izvor svih nejednakosti koje
vode u sukobe. Nažalost, već postoji pa se ne može ukunuti, ali bi ga bilo
dobro ograničiti
o NEPOSREDNA DEMOKRACIJA – R. vjeruje da je jedina pravedna država
ona u kojoj zakonodavna vlast nije predana predstavnicima već zakone donosi
cjelina naroda (predaje se samo izvršna vlast)
o FILOZOFIJA ODGOJA – vjeruje u prirodni odgoj, ljudi su urođeno dobri,
zadatak odgojitelja je da ukloni prepreke na putu prirodnog razvoja djeteta, a
ne da «oblikuje» dijete

 RUĐER BOŠKOVIĆ
o DINAMISTIČKI ATOMIZAM – bitak je beskonačno mnoštvo atoma (koji su
neprotežni, tj. nematerijalni) i koji se privlače ili odbijaju ovisno o svojoj
međusobnoj udaljenosti

9
 IMMANUEL KANT
o KRITICIZAM – gnoseološko gledište po kojem je za spoznaju potrebno i
iskustvo i razum, dakle, to je kritička sinteza racionalizma i empirizma,
formulirao ga i imenovao Kant
o KOPERNIKANSKI OBRAT – Kantov naziv za vlastiti obrat u spoznajnoj
teoriji. On smatra da se objekt spoznaje (svijet) pri spoznaji prilagođava
subjektu spoznaje (nama), a ne obrnuto (kako se do tada mislilo). Kao što je
Kopernik rekao da se Zemlja vrti oko Sunca (a ne obrnuto), tako i Kant
preokreće uvriježeno shvaćanje odnosa objekta i subjekta spoznaje.
o TRANSCENDENTALNO – a priorno, prediskustveno. Za Kanta je to ono što
čovjek ima neovisno o iskustvu, što prethodi iskustvu, omogućuje iskustvo, ali
se može manifestirati samo u iskustvenoj situaciji. To su oblici naše svijesti:
oblici opažanja (vrijeme i prostor) i oblici mišljenja (kategorije razuma)
o POJEVE – fenomeni. Po Kantu je to jedino što mi o svijetu možemo saznati.
Pojave su predodžbe koje u nama svijet proizvodi, ali nikad ne možemo biti
sigurni da je svijet zaista onakav kako da doživljavamo jer uvijek postoji dio
koji mi unosimo u spoznajnu situaciju (transcendentalne oblike opažanja i
mišljenja)
o STVAR O SEBI – noumenoni. Prava stvarnost, ono kakve stvari (svijet) odista
jesu neovisno o subjektu spoznaje (ljudima). To je ono što nikad nećemo
sigurno spoznati, mi spoznajemo pojave (kakve su stvari za nas), a ne možemo
spoznati kakve su one same za sebe
o AUTONOMNA ETIKA – čovjek je sam sebi moralni zakonodavac, tj. svi mi
možemo sami doći do toga što je ispravno, a što ne i pridržavati se toga
neovisno o tome hoće li nas naša okolina za to djelovanje nagraditi ili kazniti.
Po Kantu je jedino autonomno etičko djelovanje da činimo dobro jer znamo da
je to dobro (iz dužnosti) – time postižemo MORALNI ČIN
o HETERONOMNA ETIKA – izvor morala je izvan čovjeka, tj. činimo nešto
zato jer nam okolina određuje kako se treba ponašati. Heteronomno je svako
djelovanje kojem je cilj izvan njega samog, tj. ako smo moralni zato što će
nam to donijeti bilo kakvu korist ili ćemo tako izbjeći neku štetu – time
postižemo samo LEGALNI ČIN.
o KATEGORIČKI IMPERATIV – bezuvijetna zapovjed. Kant iznosi pravilo
putem kojeg možemo procjeniti ispravnost bilo kojeg postupka. Postupak je
ispravan ako je u skladu s kategoričkim imperativom, a nije ispravan ako se s
njim ne slaže. Imperativ glasi: «Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno
možeš htjeti da s pomoću tvoje volje postane opći zakon!»

 FICHTE
o SUBJEKTIVNI IDEALIZAM – nema stvari po sebi, sve je onako kako mi
možemo doživjeti
o TROČLANI DIJALEKTIČKI NIZ – teza, antiteza, sinteza – Fichte je začetnik
ove metode, a po njoj je najpoznatiji Hegel. Za Fichtea je uvijek teza Ja, a
antiteza sve izvan mene, tj. Ne – Ja.
o ČIN PRETHODI ČINJENICI – djelovanje je prije svega
o HIPOTETIČKI IMPERATIV – ne možemo znati što bi svi ljudi trebali u nekoj
situaciji (kako kaže Kant) ali možemo svoju maksimu volje promišljati kao
vječni zakon za s e b e

10
 SCHELLING
o PRIRODA – sve oko nas, prožeta duhovnim elementima (oblikuju je sile), sve
se u njoj događa svrhovito (teleološki) sa svrhom ostvarivanja identiteta, tj.
jedinstva, harmonije suprotnosti
o SVJETSKA DUŠA - bitak je, dakle, ono što organizira to jedinstvo, jedinstven
stvaralački princip po kojem nastaje i funkcionira uređeni kozmos
o FILOZOFIJA IDENTITETA - s obzirom da stalno naglašava identitet,
podudaranje i to najviše između onog materijalnog i duhovnog njegova se
filozofija često tako naziva
o UMJETNOST - stvaralaštvo prirode se u ljudskom duhu najviše manifestira
kroz nju (to mu je najviši vid čovjekove djelatnosti) Umjetnik je najsličniji
prirodi jer i on stvara kao i ona. Jedino umjetnost nema vanjsku svrhu.

 G. W. F. HEGEL
o APSOLUTNI IDEALIZAM – naziv za fil. sustav koji je razvio i u kojem
centralno mjesto zauzima pojam ideje
o IDEJA – bitak za Hegela, sve prožima i u stalnom je razvoju, cijeli je svijet,
povijest i pojave objasnio kroz proces razvoja ideje
o PANLOGIZAM – njegov naziv za svoj fil. sustav gdje se ističe da je sve
prožeto tom idejom, njenom umnošću i cjelokupna ljudska povijest i
dostignuća ljudskog roda nisu ništa drugo nego stupanj u samorazvoju ideje.
Taj svjetski proces ima točno zadani kraj gdje će se ispoljiti prava bit svega,
tada će svijet doći do svoga cilja i svrhe, ideja će se napokon razviti do svog
čistog oblika, do same sebe
o DIJALEKTIČKI PROCES – Tročlani dijalektički niz, način na koji se razvija
ideja, to je zakonitost odvijanja svega i iskazana je kroz neprekinuti proces u
kojemu se može razlikovati:
 teza (afirmacija)
 antiteza (negacija teze)
 sinteza
o svaki pojam, stajalište ili događak (teza) ima svoju suprotnost (antiteza), ali
postupno dolazi do sinteze koja poništava sve nevažno i u tezi i u antitezi,
očuvava ono bitno i to još uzdiže na viši stupanj Nakon nekog vremena sinteza
postaje teza kojoj se suprostavlja nova antiteza i tako svjetski proces napreduje
o SHEMA SUSTAVA: (način na koji Hegel strukturira kroz tročlani dijalektički
niz sveukupnu stvarnost)
1. LOGIKA – tu je ideja apstraktna, prazna, nesvjesna sebe i drugoga
2. FILOZOFIJA PRIRODE – priroda mu je drugobitak, negacija ideje jer se ideja u
prirodi nalazi otuđena, izvan sebe zato jer je vezana uz materiju
3. FILOZOFIJA DUHA :
1. subjektivni duh – antropologija, fenomenologija, psihologija
2. objektivni duh – pravo, moralitet, ćudorednost
3. apsolutni duh – umjetnost, religija, filozofija

 A. SCHOPENHAUER

11
 o VOLUNTARIZAM – svijet je iracionalan, tako i naš život, u životu nas vodi
slijepa i bezumna volja za životom
o PESIMIZAM – svijet je jedno grozno i neprivlačno mjesto, život je stalna
bijeda, a svjetski povijest besciljno je lutanje
o ETIKA – jedini izlaz iz patnje predstavlja odustajanje od života i umrtvljenje
volje (budistička nirvana), suosjećanje s patnjama drugih i doživljavanje
katarze u umjetnosti (osobito glazbi)

 S. KIERKEGAARD
o TJESKOBA – proizlazi iz mogućnosti slobode, grijeha, odlučivanja i
odgovornosti. Ne može se izbjeći, to naj je temeljno stanje kao duhovnim
bićima
o EGZISTENCIJA – egzistencija je pojedinačna opstojnost. Razvijamo je u
različitim stilovima. Estetski stil je usmjeren k prolaznim užicima, etički u
dosljednosti i odgovornosti, a religiozni u distanciranju od ovoga svijeta
o KRITIKA CRKVE – svaki čovjek mora naći svoj put i odnos s bogom, za to
ne treba institucija, osobito ne Crkva koju je K. optužio za prilagođavanje
ispraznim svjetovnim vrijednostima

 F. NIETZSCHE
o NIHILIZAM – N. kritizira kulturu i moral kakav poznaje i sve one koji su do
ovakve situacije doveli. Smatra da se iskvarila prvobitna umjetnost i sustavi
ponašanja. Za tu su situaciju osobito krivi Sokrat (inzistira na dominaciji
racionalnog nad neracionalnim) i kršćanstvo (propagira moral slabosti,
potlačenosti, trpljenja i pasivnosti). To treba uništiti, prevrednovati sve
uvriježene vrijednosti i postaviti novi sustav.
o VOLJA ZA MOĆ – Nietzscheovski voluntarizam. Osnova nas kao ljudi i
glavni pokretač našeg ponašanja je volja za moći. Svi žele moć i žele je što
više. Razlika je samo u tome što to neki ne žele priznati ili je ne mogu dobiti
pa lažu da je u stvari niti ne žele. Lažni (kršćanski) moral je moral slabih koji
na taj način žele držati u pokornosti jake.
o NATČOVJEK – n. ideal nove aristokracije. Prirodno superiorni pojedinci
kojima se mora omogućiti slobodno napredovanje. Oni mogu srušiti staru
(lošu) kulturu i sposobni su stvoriti novu. Nadljudi mogu više od ostalih, oni su
sposobniji, kreativniji i odlučniji od ostalih, oni mogu podnijeti više
odgovornosti i mogu trpjeti više od drugih.
o VJEČNO VRAĆANJE ISTOGA – sve se ponavlja i vraća. Samo nadčovjek
može podnijeti vječno vraćanje istoga.

 K. MARX
o LUDWIG FEUERBACH – Marxov uzor, osobito u pitanjima religije. F. kaže:
«Ne stvara bog čovjeka, nego čovjek boga»
o FILOZOFIJA PRAKSE – čovjek je biće prakse, njegov se smisao može samo
tako shvatiti, a svijet se može izmjeniti samo kroz djelovanje
o HISTORIJSKI MATERIJALIZAM – povijest je u stvari proces razvoja
proizvodnih snaga i njima prikladnih proizvodnih odnosa (odnosa meću
klasama)
o OTUĐENJE (ALIENACIJA) – čovjek je otuđeno biće jer nije vlasnik svoga
rada, proizvoda svoga rada pa svime time niti sebe samoga. Zbog

12
 kapitalističkog sustava radnik se otuđuje od svoga rada (postaje roba na
tržištu), od drugih ljudi, pa i sebe samog
o RAZOTUĐENJE (DEZALIJENACIJA) – moguća samo kroz ukidanje
privatnog vlasništva, dakle dosizanjem besklasnog, komunističkog društva

 POZITIVIZAM –A. COMTE

o ISKUSTVO – pozitivizam zahtijeva da se filozofija ograniči samo na ono što
je moguće empirijski provjeriti (verificirati)
o ANTIMETAFIZIČKI STAV – pitanja metafizike su neprovjerljiva pa se
odbacuju. Ne može se sigurno odgovoriti na pitanje «Zašto?» pa se ne treba ni
pokušavati odgovoriti, treba ostati kod «Kako?»

 PRAGMATIZAM – Ch. S. PEIRCE, W. JAMES, J. DEWWEY

o PRAGMA – grč. rad, djelovanje, djelo, čin, uspjeh
o PRAKTIČNA KORIST – slično pozitivistima drže se činjenica i konkretnog,
ali ponajprije vode računa o praktičnoj koristi neke teorije. Naši sudovi imaju
vrijednost onoliku koliko uvjetuju poželjne praktične posljedice.

 H. BERGSON
o INTUICIJA – jedino intuicija pruža uvid u srž života
o FILOZOFIJA ŽIVOTA – njegovu filozofiju nazivaju filozofijom života jer u
prvi plan stavlja pojedinca i njegov doživljaj svijeta. Osobito utjecao na
Prousta.

 FENOMENOLOŠKI POKRET – E. HUSSERL, M. SCHELER

o INTENCIONALNOST SVIJESTI – jedinstvo svijesti i onoga o sadržaju
svijesti (onoga o čemu je ona svijest), nastojanje da se prevlada odvojenost
subjekta i objekta svijesti
o BITI – fenomenologija ne vidi sebe kao promišljanje o činjenicama već kao
znanost o bitima, biti se u našoj svijesti pokazuju kao fenomeni
o METODA ZAGRAĐIVANJA (EPOHE) – metoda promatranja svijeta na taj
način da se «stavi u zagrade» sve empirijsko i psihološko te da se suzdrži
(epohe) od izricanja svakidašnjih stavova i mišljenja te će se time doći do biti
o RESIDUUM - ostatak, ono dobiveno metodom zagrađivanja, došavši do
residuuma došli smo do biti

 FRANKFURTSKI KRUG
o M. HORKHEIMER, T. ADORNO
 OBJEKTIVNI I SUBJEKTIVNI UM – od prosvjetiteljstva, nažalost,
prevladava subjektivni um koji procjenjuje stvarnost prema različitim
interesima, zaokupljen je sredstvima i ciljevima, a zaboravljen je
objektivni um koji teži istini radi istine same i u kojem je istina cjelina
 POKORNI TIP I TIP OTPORA – pokorni tip se služi subjektivnim
umom, nastoji se prilagoditi okolini, gubi individualnost, a tip otpora
vjeruje u objektivni um, ne prilagođava se vladajućim standardima i ne
žrtvuje istinu za udoban život

o H. MARCUSE

13
  UGODNA NESLOBODA – prevladavajući osjećaj kod većine
potlačenih u kapitalističkim (potrošačkim) društvima. Ljudi su
neslobodni, ali toga nisu niti svjesni. Oni su izmanipulirani kroz sustav
potreba.
 LAŽNE POTREBE – razvijene od strane kapitalističkog društva preko
kulture i medija. Tjeraju ljude da žele nešto što im u stvari nije
potrebno, pa zato ljudi rade i zarađuju s jedinim ciljem da kroz
potrošnju te potrebe zadovolje (što je proces bez kraja)
 JEDNODIMENZIONALNI ČOVJEK – tipičan za suvremena
kapitalistička društva gdje je osoba (čak dragovoljno) svedena na svoju
potrošačku dimenziju

 E. BLOCH
o UTOPIJA – prirođeno je čovjeku da stvara idealne nacrte budućnosti.
Marxizam je konkretna utopija, filozofija istinske budućnosti.
o NADA – čovjek ne može bez nade, to je bitna struktura ljudskog bića. Nikad
se ne mirimo sa svijetom kakav jest, uvijek težimo višem. Pri tome nam
pomažu utopijski koncepti budućnosti.
o VRIJEME – vrijeme je bit čovjeka, kroz nadu i utopije usmjereni smo na
budućnost

 K. JASPERS
o FILOZOFIJA EGZISTENCIJE – ime za Jaspersovu fil. orjentaciju. Proučava
se pojedinac u svom objektivnom i subjektivnom vidu. Konačne odgovore o
egzistenciji ne može dati znanost (preracionalna, ne može obuhvatiti
cjelokupnu egzistenciju)
o ZNAČAJKE EGZISTENCIJE – komunikacije, sloboda i granične situacije
(životna čvorišta u kojem svi naslućujemo fil. pitanja smisla i svrhe, npr. strah,
patnja, smrt...)

 EGZISTENCIJALISTI – J-P. SARTRE

o EGZISTENCIJA – specifično ljudski način postojanja. jedino kod čovjeka
egzistencija (to da postojimo) prethodi esenciji (onome što u biti jesmo). Naša
esencija je produkt onoga što sami činimo, sudbina nam ovisi o nama
o MUČNINA – osjećaj koji se javlja kad spoznamo da je sve besmisleno, tj. da
nema višeg i dubljeg smisla izvan nas, da naprosto egzistiramo
o TJESKOBA – osjećaj koji se javlja kad spoznamo da naša esencija (smisao)
ovisi o nama samima, da smo osuđeni da budemo slobodni i da donosimo
odluke i da smo za njih samo mi odgovorni

 M. HEIDEGGER
o NEAUTENTIČNA I AUTENTIČNA EGZISTENCIJA – neautentična je ona u
kojoj se ne brinemo istinski o drugima, u kojoj se pasivno povodimo za
drugima, a govor nam je isprazno brbljanje. Autentična je ona u kojoj stvarno
brinemo i pomažemo drugima da nađu sebe i istinski razgovaramo
o BITAK – osnovna filozofska kategorija, kritizira filozofiju jer je zaboravila na
to osnovno pitanje («zaborav bitka»). Bitak je u vremenu (budućnost je
temeljno vrijeme)

14
  B. RUSSELL – filozofija «LOGIČKOG ATOMIZMA»
o «Principi matematike» - djelo

 L. WITTGENSTEIN – djelo «Tractatus logico – Philosophicus»

o poznati citat: «Ono što se uopće može reći, može se reći jasno; a ono o čemu se
ne može govoriti, o tome se mora šutjeti»

 K. POPPER – zalaže se za PRINCIP FALSIFIKACIJE (Opovrgljivosti) – trebamo

pokušati na sve načine opovrgnuti neku tezu (a ne dokazivati je) i tek ako je ne
možemo opovrgnuti treba je prihvatiti kao ispravnu
o «Otvoreno društvo» - djelo u kojem se zalaže za kraj ideologija, inspiriralo
Soroša za njegovu organizaciju Otvoreno društvo

 M. SCHELER – «ANTROPOLOŠKI OBRAT» - ponovno čovjek u središtu

 H.–G. GADAMER – najveći suvremeni HERMENEUTIČAR (tumačenje teksta)

 E. MOUNIER – «PERSONALISTIČKI POKRET» - angažirana filozofija, časopis

«Esprit»

 M. FOUCAULT – prava manjina (žena, djece, homoseksualaca, bolesnih....), autor

pojma queer

 N. CHOMSKY – vrlo popularan i medijski eksponiran (vjerojatno najistaknutiji

filozof današnjice)
o LINGVISTIČKE UNIVERZALIJE – postoje u svakom jeziku, osnove
strukture koje omogućuju učenje stranih jezika i sporazumijevanje uopće

 J. DERRIDA – najvažniji predstavnik DEKONSTRUKCIJE

 J. RAWLS – fil. politike i fil. prava – «TEORIJA PRAVEDNOSTI»

FILOZOFSKI CITATI:
 HERAKLIT – «Ja sam proučio sama sebe», «Sunce nije samo svaki dan novo nego je
uvijek i neprestano novo», «Panta rei», «Narod valja da se bori za svoj zakon kao za
zidove svoje», «Granice duše nećeš idući pronaći, pa ako i svim putovima prolaziš:
tako dubok logos ima» , «Ime pravde ne bi ljudi poznavali kad ne bi bilo nepravde»,
«Nije moguće dva puta stupiti u istu rijeku», «Oči i uši su ljudima zli svjedoci, ako
imaju barbarske duše», «svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog i ni jedan
čovjek, nego je oduvijek bio i jest, i bit će vatra vječno živa, što se s mjerom pali i
s mjerom gasi»

 ATOMISTI – LEUKIP – «Nijedna stvar ne biva bez uzroka nego sve s razlogom i po
nuždi», DEMOKRIT – «Volio bih naći jedinu uzročnu svezu nego dobiti perzijsko
kraljevstvo»

15
 SOFISTI – PROTAGORA – «Čovjek je mjera svih stvari; onih koje jesu da jesu, a
onih koje nisu da nisu!», «Što koja država drži za pravedno i lijepo, to i jest za nju
tako i dok joj se svidi», TRASIMAH – «Pravednost je korist jačega»

 SOKRAT – «Spoznaj sama sebe!», «Nepravdu je bolje podnositi nego nanositi!»,

«Znam da ništa ne znam!», «Knjiga ne govori kad ju pitaš!»

 PLATON – «Umjetnost je treća od istine... sjena sjene... kopija kopije...»

 ARISTOTEL – «Istina je podudaranje pojma i stvari» (teorija adekvacije), «Pjesništvo

je više filozofska i ozbiljnija stvar negoli historiografija, jer pjesništvo prikazuje više
ono što je opće, a historiografija ono što je pojedinačno», «Čovjek je zoon politikon
jer tko ne može živjeti u zajednici ili je čak ne treba, jer je sam sebi dovoljan, taj
nije član države, i prema tome je ili zvijer ili bog»

 STOIČKA ŠKOLA – ZENON, HRIZIP, EPIKTET, SENEKA, MARKO AURELIJE –

«Blažen onaj koji se zadovoljava onim što ima», «Nije siromašan onaj tko malo ima
nego onaj koji žudi više», «Sudbina vodi one koji to hoće, a vuče one koji to neće»,
«Mudracu je domovina čitav svijet»

 EPIKUREJSKA ŠKOLA – EPIKUR – «Privikavaj se na shvaćanje da nas se smrt

ništa ne tiče, jer je sve dobro i zo u osjećanju, a smrt je gubitak osjećanja», «Tako nas
se to tobože najstrašnije zlo, smrt, ništa ne tiče, jer dok postojimo mi, nema smrti, a
kad dođe smrt, tada više nema nas!»

 AURELIJE AUGUSTIN – «Ja želim spoznati Boga i dušu. Zar ništa više? Savršeno,
ništa više», «Sumnjam, dakle jesam», «Ljubi i čini što hoćeš», «Spoznaj da bi
vjerovao, vjeruj da bi spoznao»

 SKOLASTIKA – ANSELMO CANTERBURYJSKI – «Ne nastojim spoznati da bih

vjerovao, nego vjerujem da bih spoznao», «Ako najprije ne budem vjerovao, neću
moći spoznati» , TOMA AKVINSKI – «Istina ne može proturiječiti istini»

 GIORDANO BRUNO – «Priroda je Bog u stvarima»

 FRANCIS BACON – «Znanje je moć!»

 RENE DESCARTES – «Mislim, dakle jesam!» («Cogito, ergo sum!»)

 BARUCH DE SPINOZA – «Red i veza ideja jesu isti kao red i veza stvari», «U
slobodnoj državi svakoje je dopušteno misliti što hoće i govoriti što misli», «U prirodi
ništa nije slučajno»

 G. W. LEIBNIZ – «Ovo je najbolji mogući svijet», «U razumu nema ničega što prije
nije bilo u osjetilima osim razuma samog» (polemika s Lockeom)

 T. HOBBES – «Homo homini lupus» («Čovjek je čovjeku vuk»), «U prirodnom

stanju vlada rat svih protiv sviju!»

16
 J. LOCKE – «Čovjek je kad se rodi tabula rasa», «Nema ničega u razumu što prije
toga nije bilo u osjetilima», «Moja je namjera da istražim porijeklo, izvjesnost i
doseg ljudske spoznaje», «Razum mora biti naš najviši sudac i vodič u svemu!»

 VOLTAIRE – «Uništite bestidnicu!» (misli na crkvu), «Da religije nema trebalo bi je

izmisliti!», «Dopušteno je biti netolerantan samo prema netolerantnima»

 J. J. ROUSSEAU – «Natrag prirodi!», «Čovjek se rađa slobodan, ali je posvuda u

okovima!», «Propast ćete ako smetnete s uma da plodovi pripadaju svakom i da
zemlja nije ničija!»

 RUĐER BOŠKOVIĆ – «Materija se sastoji od točaka potpuno jednostvnih,

nedjeljivih, neprotežnih i međusobno odijeljenih»

 IMMANUEL KANT – «Prosvjetiteljstvo je izlaz čovjeka iz njegove samoskrivljene

nezrelosti... Sapere aude! Imaj srčanosti da se služiš vlastitim razumom! – to je dakle
krilatica prosvjetiteljstva.», «Što mogu znati? Što trebam činiti? Čemu se smijem
nadati? Što je čovjek?», «Zorovi bez pojmova su slijepi, pojmovi bez zorova su
prazni», «Razum ne crpe svoje zakone (a priori) iz prirode, nego ih njoj propisuje»,
«Lijepo je ono što je predmet općeg dopadanja», «Radi samo prema onoj maksimi
za koju ujedno možeš htjeti da s pomoću tvoje volje postane opći zakon»
(kategorički imperativ), «Radi tako da čovječanstvo i u tvojoj osobi i u osobi
svakoga drugoga svagda ujeno uzimaš kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo...»,
«Dvije stvari ispunjaju dušu uvijek novim i sve većim udivljenjem i
strahopoštovanjem što se više i ustrajnije razmišljanje bavi njima: Zvjezdano
nebo nada mnom i moralni zakon u meni»

 FICHTE – «Radi tako da bi mogao maksimu svoje volje pomišljati kao vječni zakon
za sebe...» (hipotetički imperativ)

 SCHELLING – «Priroda je vidljivi duh, a duh je nevidljiva priroda», «Umjetnosr je

prikazivanje beskonačnog u konačnom»

 G. W. F. HEGEL – «Što je umno, to je zbiljsko, a što je zbiljsko, to je umno»,

«Pojmiti ono što jest zadaća je filozofije, jer ono što jest – jest um», «Pravi lik u kojem
egzistira istina može biti samo njezin znanstveni sustav», «Ono što je u mojoj
filozofiji moje, to je pogrešno!»

 A. SCHOPENHAUER – «Ono što proturječi srcu, ne ulazi u glavu», «Volja

predstavlja gospodara, a intelekt slugu!», «Šest dana bijede i sedmi dan dosade», «Ovo
je najgori od svih mogućih svijetova!», «Sunce žeže vječno podne»

 S. KIERKEGAARD – «Ono što opstoji uvijek je pojedinac; apstraktno ne

opstoji», «Ono što u mojoj filozofiji nije moje, to je pogrešno», «Istina je istina samo
kad je istina za mene»

 F. NIETZSCHE – «Povijest borbe morala protiv osnovnih instinkata života najveći je

nemoral za koji je ikad znao svijet», «Formula za veličinu čovjeka je amor fati...
nužnost ne samo podnositi, nego je i ljubiti», «Bog je mrtav», «Natčovjek je
smisao zemlje», «Ono što pada valja još i gurnuti! Ne štedite bližnjega svoga!»
17
  K. MARX – «Ne određuje svijest ljudi njihov bitak, nego obrnuto, njihov društveni
bitak određuje njihovu svijest», «Filozofija se ne može ostvariti bez ukidanja
proletarijata, proletarijat se ne može ukinuti bez ostvarenja filozofije», «Religija je
opijum za narod», «Filozofi su svijet samo različito tumačili, ali radi se o tome, da
ga se izmijeni»

 POZITIVIZAM –A. COMTE – «Odsada ljudski duh napušta apsolutna traganja»,

«Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo»

 PRAGMATIZAM – DEWEY «Bolji je gram iskustva nego tovar teorija»

 H. BERGSON – «Inteligencija i instinkt skreću u dva suprotna pravca, inteligencija

prema nepokretnoj materiji, a instinkt prema životu.»

 FENOMENOLOŠKI POKRET – E. HUSSERL «Natrag k stvarima samim!»

 FRANKFURTSKI KRUG – H. MARCUSE «Treba razlikovati istinske od krivih

potreba», «U razvijenoj industrijskoj civilizaciji prevladava ugodna, uhodana,
razumna, demokratske nesloboda. To je znamen tehničkog progresa.»

 E. BLOCH – «Humanizam je odrastao u utopiji», «Homo homini homo» (Čovjek je

čovjeku čovjek)

 K. JASPERS – «Biti čovjek znači postajati čovjekom»

 EGZISTENCIJALISTI – J-P- SARTRE «Svagda za kukavicu opstoji mogućnost da

više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti herojem», «U tjeskobi čovjek
dolazi do svijesto o svojoj slobodi, ili, ako se hoće, tjeskoba je način bitka slobode...»,
«Sve je bezrazložno, ovaj perivoj, ovaj grad i ja sam. Kada se dogodi, da to čovjek
uvidi, to vam prevrće utrobu i sve počne lebdjeti... eto Mučnine.», «Postojati, to znači
piti bez žeđi», «Ljudska je zbiljnost uzaludan napor postati bogom», «Čovjek je
osuđen da bude slobodan» A. CAMUS «U svijetu bez iluzija čovjek je stranac»

 M. HEIDEGGER – «Kad mi filozofiramo? Očigledno tek onda kada povedemo

razgovor s filozofima», «Govor je kuća bitka u kojoj stanujući čovjek ek-sistira dok,
čuvajući je, sluša istinu bitka.», «Čovjek je pastir bitka.»

NAJPOZNATIJA FILOZOFSKA DJELA:

 PLATON – «Fedon», «Fedar», «Gozba» («Simpozion»), «Država», «Sedmo
pismo»
 ARISTOTEL – «Organon», «Fizika», «O duši», «Metafizika», «Nikomahova
etika», «Eudemova etika», «Politika», «Retorika», «Poetika»
 STOIČKA ŠKOLA – MARKO AURELIJE – «Samome sebi»
 EPIKUREJSKA ŠKOLA – TIT LUKRECIJE KAR – «O prirodi stvari»
 SKEPTICI – SEKST EMPIRIK – «Pironove postavke»
 NOVOPLATONIZAM – PLOTIN – «Eneade»

18
 AURELIJE AUGUSTIN – «Ispovijesti» («Confessiones»), «O Božjoj državi» («De
civitate Dei»)
 SKOLASTIKA – PETAR ABELARD – «Povijest nevolja», «Pisma Abelarda i
Heloize», TOMA AKVINSKI – «Summa Theologiae», «Summa contra Gentiles»
 MACHIAVELLI – «Vladar»
 T. MORUS – «Utopija»
 M. de MONTAIGNE – «Eseji» («Ogledi»)
 FRANCIS BACON – «Novi organon»
 RENE DESCARTES – «Rasprava o metodi», «Meditacije o prvoj filozofiji»
 BARUCH DE SPINOZA – «Etika», «Teološko-politička raspava»
 G. W. LEIBNIZ – «Monadologija»
 T. HOBBES – «Leviathan»
 J. LOCKE – «Ogled o ljudskom razumu», «Pismo o toleranciji», «Dvije rasprave o
vledi»
 VOLTAIRE – «Engleska (filozofska) pisma», «Candide (ili o optimizmu)»,
«Filozofski rječnik», «Filozof neznalica» , «Rasprava o toleranciji»
 J. J. ROUSSEAU – «Društeni ugovor», «O podrijetlu nejednakosti», «Emil ili o
odgoju»
 LAMETTRIE – «Čovjek stroj»
 RUĐER BOŠKOVIĆ – «Teorija prirodne filozofije»
 IMMANUEL KANT – «Kritika čistog uma», «Kritika praktičnog uma», «Kritika
rasudne snage» (Tri kritike)
 G. W. F. HEGEL – «Fenomenologija duha», «Znanost logike», «Enciklopedija
filozofskih znanosti», «Osnovne crte filozofije prava»
 A. SCHOPENHAUER – «Svijet kao volja i predodžba»
 S. KIERKEGAARD – «Strah i drhtanje», «Ili – ili», «Pojam tjeskobe», «Bolest na
smrt»
 F. NIETZSCHE – «Volja za moć», «Tako je govorio Zaratustra», «Rođenje
tragedije iz duha glazbe», «Genealogija morala»
 K. MARX – «Rani radovi», «Kapital»
 H. BERGSON – «Stvaralačka evolucija»
 FENOMENOLOŠKI POKRET – E. HUSSERL – «Logička istraživanja»
 FRANKFURTSKI KRUG – M. HORKHEIMER – «Pomračenje uma», s T.
ADORNOM – «Dijalektika prosvjetiteljstva», H. MARCUSE «Čovjek jedne
dimenzije»
 E. BLOCH – «Duh utopije», «Princip nada»
 EGZISTENCIJALISTI – J-P- SARTRE – «Bitak i ništa», «Egzistencijalizam je
humanizam», «Kritika dijalektičkoga uma», A. CAMUS – «Mit o Sizifu»
 M. HEIDEGGER – «Bitak i vrijeme», «O biti umjetnosti»

19