GNOSEOLOGIJA ILI SPOZNAJNA TEORIJA bavi se problemom spoznaje i spoznavanja

Spoznaja je utvrđivanje istine.

PITANJA, KOJA SI POSTAVLJAMO U VEZI ISTINE:
- Bit istine
- Kriterij istine
- Objektivna –subjektivna
- Apsolutna, vječna, „Čovjek je sisavac“
- Prolazna, relativna
PITANJA, KOJA SI POSTAVLJAMO U VEZI SPOZNAJE :
-je li moguća spoznaja
-vrijednost spoznaje
-granice spoznaje
-stupnjevi spoznaje: je li OSJETILNA spoznaja NIŽA ?????
RAZUMSKA spoznaja VIŠA ?????
Što je MNIJENJE ???????
-je li spoznaja aktivan ili pasivan čin
-uloga subjekta i objekta
-je li svijet takav, kakvim ga mi opažamo?
J.LOCKE – utemeljio u 17.st.gnoseologiju i to slijedećim odredbama:
- podrijetlo spoznaje
-nedvojbenost
-doseg ljudske spoznaje „ Moja namjera je da istražim PODRIJETLO, NEDVOJBENOST,
DOSEG ljudske spoznaje.“ J.Locke (17.st)

PUTOVI ili IZVORI SPOZNAJE

EMPIRIZAM
-iskustvo je izvor znanja
-tabula rasa .(J.Locke (17.st) )
-precjenjuje eksperiment i osjetne datosti
SENZUALIZAM
-osjetno iskustvo je izvor spoznaje
RACIONALIZAM
-do bitnih spoznaja dolazimo umovanjem, mišljenjem
ELEJCI: osjetilima se dolazi do mnijenja (doksa) , ako želimo biti filozofi, moramo se odreći
svjedočanstva opažanja i prepustiti se vodstvu razuma. Samo mišljenjem spoznajemo istinu.
PARMENID : „ Ako želimo biti filozofi trebamo se odreći svjedočanstva opažanja i prepustiti
se vodstvu razuma. Samo mišljenjem spoznajemo istinu“

HERAKLIT: osjetila su nepouzdana, pogotovo, ako je duša barbarska.

Racionalna spoznaja otkriva jedinstvo u mnoštvu
opće u pojedinačnom
DESCARTES: „Mislim dakle jesam“
SPINOZA: Svijet je prožet jedinstvenom zakonitošću. „Red ideja odgovara redu stvari“
KRITICIZAM: prevladava rac.i emp. Niti jeden niti drugi nisu istražili IZVOR I MOĆ
spoznaje.(ALATI= KATEGORIJE )- preispituje UM i utvrđuje njegove DOSEGE. „Kritika
čistog uma“ – istražuje PRIRODU i GRANICE UMA i SPOZNAJE, da bi izbjegao nekritički
dogmatizam.
-kritic. znači kritički preispitati um. UM sam od sebe zahtjeva da preispita, odredi svoje
MOGUĆNOSTI i GRANICE
-rac. tvrdi da je razum jedini izvor spoznaje.
-emp. otklanja svaku stvaralačku ulogu subjekta; svodi ga na puko primanje i kombiniranje
onog što je primio od objekta spoznaje.
Pitanje za Kanta glasi: K A K O je moguća objektivno vrijedna spoznaja
-u spoznaji sudjeluju i subjekt i objekt = KOPERNIKANSKI OBRT u spoznajnoj
teoriji.
Od OBJEKTA SUBJEKT prima UTISKE, koje prema oblicima svoje svijesti
(kategorije, alati) doživljava i tako oblikuje u ISKUSTVO.
-do Kanta je objekt imao ulogu nepomičnog središta oko kojeg kruži subjekt i nastoji
spoznati objekt, onakvim kakav on jest neovisno o subjektu.
-kod Kanta je subjekt aktivan ( ne tako da iz sebe izvodi zbiljnost svijeta), već tako da
svojim spoznajnim oblicima (KATEGORIJE) omogućuje iskustvo i određuje mu
zakonitost.
+OBJEKT (= zemlja) je prije Kanta imao ulogu nepomičnog središta oko kojeg kruži
SUBJEKT i želi spoznati objekt onakvim kakav jest, neovisno o subjektu.
Nama su stvari dane kao predmeti naših osjetila, a te stvari se nalaze izvan nas. Što su
stvari same po sebi mi ne znamo.Mi spoznajemo samo njihove pojave tj. p r e d o d ž b e,
koje one u nama proizvode, kad aficiraju naša osjetila
DING AN SICH – DING FÜR MICH

INTUCIONIZAM : intuicijom, neposrednim uvidom, bez mišljenja, racionalne analize

dolazimo do bitnih spoznaja. (Bergson)
IRACIONALIZAM: Ono iracionalno (izvan, iznad razuma, onog logičkog razmišljanja) je
izvor spoznaje. Iracionalističke koncepcije su
a) Voluntarizam – primat volje nad razumom
b) Misticizam – ekstaza, sjedinjenjem s apsolutnim

GNOSEOLOŠKA GLEDIŠTA – s obzirom na doseg, granice ljudske spoznaje

Dogmatizam –postoji apsolutna istina do koje se može doći
Skepticizam – nije moguće spoznati objektivnu istinu, jer ne postoji
Kriticizam – spoznaja je do neke granice sigurna, ali poslije te granice je nesigurna – pa se
naziva i agnosticizam (spoznajni subjekt je ograničen)
ISTINA
Teorija adekvacije = korespodencije : podudaranje misli i stvari – sadržaj našeg mišljenja
podudara se s onim što je stvarno: kokoš je kokoš
Teorija koherencije: (20.st.) Istinitost se nalazi u odnosu prema drugim
izjavama(sudovima): Neki sud je istinit, ako se uklapa u tu cjelinu na način da ne proturječi
ostalim sudovima, izjavama. Sudovi se trebaju međusobno podupirati.
Pragmatična teorija: istina se procjenjuje s obzirom na kriterij upotrebljivosti. Cilj spoznaje
nije predočavanje objektivne realnosti, već je cilj spoznaje uspješno i korisno djelovanje.
Teorija evidencije: (očitost, očevidnost) istina je u slaganju suda sa samim sobom.
Logicistička teorija: Istina je vječna i neovisna o vremenu i čovjeku.
Objektivistička teorija „bivstvovanje u svojoj neskrivenosti“ Heidegger nego kao ono što se
kao smisao otkriva u tijeku izvršenja same egzistencije. Istina je »neskrivenost« (ἀλήϑεıα,
M. Heidegger) same istine bitka kao takva. Ona nije nikakva nadvremenska bitnost, već ono
što usudno pogađa čovjekovu egzistenciju i čini ju odgovornom.