Pojmovi Historija filozofije:

pojmovi
Aforizam - u jednoj rečenici kratko i jasno izražena misao.

Agnosticizam - nazor koji niječe mogućnost potpune spoznaje svijeta

Akcidencija - slučajnost

Akrasia - nemogućnost zadržavanja

Aksiologija - filozofija o vrijednostima

Mišljenje - slijed misli koji je upravljen prema određenom cilju i kojim taj cilj dirigira.

Mit - riječ, legenda, bajka, izmišljen i nevjerodostojan prikaz događaja.

Monizam - filozofski ontološki pravac koji raznolikost zbilje svodi na jedan, jedinstveni
princip.

Monoteizam - filozofsko-teološko shvatanje prema kojem postoji samo jedan Bog.

Moral - običaj, vladanje, jedan od oblika društveno-povijesnog opstanka čovjeka.

Imanencija – (novolat), biti imanentan, biti sadržan u nečemu

Imoralizam – (lat.) etički smjer ili moralno stajalište koje odbacuje vladajući postojeći moral
ili mu se suprostavlja a može biti i ravnodušan spram njega i svakog morala.

Inherencija – (lat. Inhaerere – visjeti o nečemu, držati se nečeg), nesamostalno u nešto

uključeno postojanje. Biti u nečem ili na nečem drugom. Odnos svojstava i njihova nosioca.
Inherencija je odnos akcidencije prema supstanciji.

Iskustvo – (grč.empeiria; lat. experientia) neposredno doživljavanje, ono što je neposredno

doživljeno. Također, skup svih na neposrednom doživljaju zasnovanih spoznaja. Najčešće se
suprostavlja tradiciji, autoritetu, nekritičkom prihvaćanju nedoživljenog, s jedne strane, a
razumu i umu s druge.

Kartezijizam – (od lat. transkripcije imena Descartes: Cartesius) smjer novovjekovnog

racionalizma koji polazi od njegovog osnivača, francuskog filozofa i matematičara Renea
Descartesa (1596-1650) i doživljava mnoge izmjene i dopune od njegovih sljedbenika. Kao
novator i otac novovjekovne filozofije Descartes polazi sasvim ispočetka i polazi u potragu
za sigurnim temeljem spoznaje.

- Element (lat. elementum = počelo): osnovna tvar, koja se kemijskim putem ne da više
rastaviti na jednostavnije tvari. Moderna kemija poznaje gotovo već stotinu elemenata.
Tvorac pojma element u smislu današnje kemije jest engleski fizičar Boyle (1627-1691), ali
se smatra da je pravi osnivač nauke o elementima Empedoklo (5. st. pr. n. e.). On je učio da
se sve sastavijene tvari sastoje od četiri elementa: vatre, vode, zraka i zemije.
- Empirizam je filozofski pravac koji sveukupnost teorijske i praktičke izgrađenosti čovjeka
izvodi iz iskustva (empirije), smatrajući da je novorođeno ljudsko biće kao jšs neispisani list
papira (»tabula rasa«), bez ikakvih urođenih spoznaja, odnosno bez naročitih predodređenih
mogućnosti za stjecanje stanovitih znanja i navika.
- Epistemologija (grč. epistéme = znanost i logos - nauka): teorija o znanostima, njihovim
metodama i sistematici. U francuskoj i engleskoj filozofiji epistemološki znači isto što i
spoznajnoteorijski. (V. spoznajna teorija.).
- Eristika (grč. eristiké téhne). Vještina raspravIjanja, često i prepiranja, koja se sastojala u
vještoj, a ponajviše u dvosmislenoj upotrebi riječi, da bi se dokazala tačnost vlastite teze.
- Estetika (grč. aisthetos = osjetni, opažajni). Filozofijska disciplina koja ispituje lijepo,
odnosno vrijedno u umjetnosti (po nekim estetičarima i lijepo u prirodi), istražuje esencijalne
preduvjete i kriterije umjetničkog doživljavanja, stvaranja i prosuđivanja, kao i uopće smisao,
značenje i bit umjetničkog.

*Kategorija* (grč. _kategorein_ – izreći, _kategoriai_ – načini izraza) je najopćenitija oznaka

bića, najopćenitiji predikati. Pomoću kategorije sve je određeno prostorno i vremenski u
svojim stanjima.
*Kauzalitet* (lat. _causalitas_), kauzalnost, uzročnost, uzročna veza, odnos uzroka i učinka
(posljedice), uzročno-posljedična nužda.
*Koherentnost* (lat. _cohaerentia_ – povezanost) označava općenito povezanost,
međupripadnost pojedinih elemenata i faktora. Pojam zadobija filozofijsko značenje kod N.
Hartmanna koji, ukazujući na Platonovu misao o «zajedništvu ideja«, pojmom koherencije
označava jedinstvo nekog kategorijalnog sloja.
*Kozmogonija* (grč. _kosmogonía_ – nastanak
svijeta), mit o nastanku svega. Neracionalno, tj. pseudoznanstveno pričanje o postanku i
razvoju svijeta.
*Kozmopolitizam* (grč.), učenje ili shvatanje
o čovjeku kao »građaninu svijeta«; stanovište po kojem svi ljudi vrijede kao sudionici jednog
jedinstvenog, univerzalnog svijeta ili zajednice, protiv usko shvaćenog nacionalizma.

Autonomija - samozakonodavstvo. Nezavisnost jedne zemlje, naroda ili države u donošenju

svojih odluka i zakona te djelovanje po njima.
Biće - sve ono o čemu se može izreći da na neki način 'jeste'.
Bit ili suština - ono što tvori postojanu prirodu neke stvari.
Bitak - središnji pojam filozofije. Označava prisustvo bića u cjelini, da biće uopće 'jeste' a ne
da nije.
Bivanje ili postojanje - mijena u najopćenitijem smislu, promjena kao takva, obraćanje
nečega u drugo.

•Okazionalizam-filozofska teorija o uzročnosti koja kaže da stvorene tvari ne mogu biti

učinkoviti uzroci događaja. Umjesto toga, uzima se da je sve događaje izravno izazvao Bog.

Ontologija- disciplina koja proučava biće kao takvo.

Panpsihizam- teorija po kojoj je svijest ili um fundamentalno i sveprisutno svojstvo

stvarnosti.
Panteizam - ideja da je sve Bog, ili da su Bog i svemir jedno te isto. Po panteističkom
svjetonazoru, bog ne postoji kao samostalno biće odvojeno od pojavnosti, već je poistovjećen
s prirodom.
Retorika- govornistvo, govornicka vjestina. Nauka o principima pravilnog govorenja. U
grckoj je sacinjavala dio logike, a osnovali su je sofisti.

Senzualizam- spoznajnonteorijski pravac. Svoje spoznavanje tumaci iz osjetnosti.

Najdosljedniji predstavnik senzualizma je filozof Condillac.

Sinteza- udruzivanje razlucenih pojedinosti u jedinstvenu cjelinu (hemijska sinteza,

umjetnicka sinteza

Skepticizam- filozofija koja smatra da nema sigurnog kriterija u odredjivanju istine, na

osnovu toga je nemoguca objektivna spoznaja

Sateriologija (Satori)- prosvjetljenje ili probudjenje duha u ucenju zen (v.); termin izveden iz
sanskrtskog sambodhi.

Kauzalitet - uzročna veza, odnos uzroka i učinka (posljedice). Prožima sve pojave u prirodnoj
i društvenoj stvarnosti.

Koherentnost - povezanost, međupripadnost pojedinih elemenata i faktora. Označava

jedinstvo nekog kategorijalnog sloja.

Kozmogonija - mit o nastanku svega, neracionalno pričanje o posatnku i razvoju svijeta.

Kozmopolitalizam - stanovište po kojem svi ljudi vrijede kao sudionici jednog jedinstvenog,
univerzalnog svijeta ili zajednice, protiv usko shvaćenog nacionalizma.

Kozmos - red, uređenje, svemir, svijet kao sređena i zakonska cjelina.

Fideizam-vjersko učenje da više istine, koje se odnose na božanstvo, ne može shvatiti ljudski
razum, nego samo vjera u otkrivenje.

Forma-oblik, način na koji su dani različiti zorni predmeti.

Formalizam-svaki stav koji isključuje sadržaj iz promatranja ili interpretacije, a naglašava

samo formu.

Fizikalizam- općeživotni nazor koji se pojavljuje pod utjecajem novovjekog razvoja fizike, a
nastaje iz težnje da se filozofijska pa i ostala naučna problematika rješava na osnovu metoda i
rezultata fizike i njoj svojstvene slike svijeta.

Gnoseologija- isto sto i spoznajna teorija.

Apeiron - neograničeno, beskonačno, prapočelo svega i u njega se sve vraća.

Apologetika - naziv za obranu kršćanske vjere sredstvima prirodne spoznaje i dokaznog

postupka.

Aporija - nemogućnost ikakva rješenja nekog pitanja, oklijevanje između dva suprotno
jednako čvrsta razloga.
Apostazija - otpadništvo, odvajanje, osobito u vjerskom smislu.

Apstraktno - nije konkretno, ono što nije nastalo apstrahiranjem.

PRINCIP - početak, polazište

porijeklo, pretpostavka, počelo.

RACIONALIZAM - filozofijski prvenstveno spoznajnoteorijski pravac koji teorijske i

praktičke probleme promatra i rješava sa stajališta uma.

RAZUM, u svakidašnjem značenju: sposobnost razboritog (zdravog, pravilnog, logičnog,

kritičkog) mišljenja i rasuđivanja,
uglavnom isto što i pamet, um, razbor.

REDUKCIONIZAM je filozofijsko stajalište koje

svodi sve spoznaje na neke prvotne i zajedničke principe.

REIFICIRATI-učiniti/činiti stvarnim ili predmetnim.

Definicija – logički postupak kojim se određuje sadržaj nekog pojma

Deizam – učenje da Bog svijet samo stvorio ali u daljnjem djelovanju sa svetom nema
nikakve veze

Determinizam – shvatanje koje naučava da su sva bivanja predoređena

Duša – pojam kojim predznanstveno mišljenje supstancijalizira odnosno svodi na zasebno, od

tijelo različito biće

Eklekticizam – filozofski nazor koji iz različitih filozofskih Sistema izabire ono što smatra
najopravdanijim

Hilemofrizam – oznaka za učenje koje se zasniva na principima Aristotelove filozofije, po

kojem se supstancije tjelesnih I materijalnih stvari zasnivaju na prvoj materiji.

Hilolizam – učenje da je materija oživljena, pa se zbog toga može i kretati

Homeomerije – jednako djeljive čestice materije, istodjelnice.

Idealizam – Filozofski nazor prema kojemu je cjelokupna zbiljnost samo izraz ideje kao
jedinog pravog bitka

Identitet – odnos po kojem je neko biće, pojava, svojstvo, jednako samom sebi.

Pluralizam – za razliku od monizma i dualizma, filozofijsko ontološko stajalište prema kome

se sveukupnost svijeta sastoji od više relativno samostalnih principa.

Počelo – u ontološkom smislu, ono prvobitno iz čega sve proizilazi, osnov svega bitka.
Pojam – jedan od osnovnih oblika misli, misao o biti nekog stvarno ili promišljenog
predmeta

Premisa – pretpostavka

Propeudetika- pripravna ili uvodna nastava