Spoznaja i znanje

U ovom filozofskom eseju, raspravljat ćemo o načinima spoznaje, znanju i spoznaji. Temeljna
teza eseja jest da postoji više od jednog načina spoznaje i da su oba načina (empirizam i
racionalizam) važni u stjecanju spoznaje i znanja. U središnjem dijelu, definirati ćemo
pojmove spoznaja i znanje te ćemo objasniti skeptičko gledište o spoznaji. Nakon toga,
analizirat ćemo razlike između empirizma i racionalizma te ćemo navesti primjer rješenja
skeptičkog argumenta. Na kraju, objasnit ćemo pristup po jednog filozofa za gledište
empirizma i gledište racionalizma.

Spoznaja u filozofiji označava proces stjecanja znanja i razumijevanja. Filozofi se često bave
pitanjima o prirodi spoznaje, kao što su kako se znanje stječe, što može biti predmet spoznaje
i koliko je znanje pouzdano. Postoje različiti filozofski pogledi na spoznaju, uključujući
empirizam i racionalizam. Nadalje, znanje u filozofiji se odnosi na stjecanje istine ili
vjerodostojnosti o nečemu. Filozofi se bave pitanjima koje se tiču prirode znanja, uključujući
kako se znanje stječe, što može biti predmet znanja i koliko je znanje pouzdano. Različiti
filozofski pogledi postoje o prirodi znanja, uključujući empirizam i racionalizam. Skepticizam
u filozofiji tvrdi da je stjecanje sigurnog znanja nemoguće. Skeptici sumnjaju u sposobnost
čovjeka da stekne istinito znanje putem osjetilnog doživljaja ili razmišljanja. Skeptici također
često upozoravaju na mogućnost da naša percepcija i razmišljanje bude zavaravajuće i da ne
možemo biti sigurni u istinitost naših ideja i zaključaka. Skepticizam prema spoznaji često
vodi ka zaključku da je znanje o svijetu ograničeno i da ne možemo znati ništa sigurno o
svijetu. Empirizam i racionalizam su dva glavna filozofska pogleda na prirodu spoznaje.
Empirizam tvrdi da spoznaja proizlazi isključivo iz iskustva i osjetilnog doživljaja. Empiristi
vjeruju da su naši osjeti primarni izvor znanja i da se znanje stječe kroz iskustvo. Znanje se,
prema empirizmu, stječe kroz opažanje, opažanje, eksperimentiranje i iskustvo. Racionalizam,
s druge strane, tvrdi da spoznaja proizlazi iz razmišljanja i logike. Racionalisti vjeruju da se
znanje stječe kroz unutarnju refleksiju, logičko razmišljanje i dedukciju. Oni vjeruju da se
neke stvari mogu znati a priori, tj. bez direktnog iskustva, kroz razmišljanje i logiku. Ukratko,
razlika između empirizma i racionalizma leži u tome što empiristi vjeruju da je spoznaja
proizašla iz osjetilnog iskustva, dok racionalisti vjeruju da spoznaja proizlazi iz unutarnjeg
razmišljanja i logike. Jedan od mogućih primjera rješenja skeptičkog argumenta je argument
reljefa. Ovaj argument, koji potječe iz filozofije renesanse, tvrdi da postoje neke stvari koje
znamo sigurno i da one pružaju osnovu za spoznaju o svijetu. Na primjer, znamo da sjedimo,
što je reljefno iskustvo, i na temelju toga možemo zaključivati o svijetu oko nas. Ovaj
argument tvrdi da, iako ne možemo znati sve istine sigurno, ipak postoji nešto što znamo
sigurno i na temelju toga možemo graditi svoje znanje o svijetu. Dakle, skeptički argument da
je sva spoznaja nemoguća nije uvjerljiv, jer postoje neke stvari koje znamo sigurno. Kada je u
pitanju empirizam, John Locke je jedan od najvažnijih filozofa empirizma. Locke je tvrdio da
se sva znanja temelje na osjetilnom iskustvu. On je tvrdio da um čovjeka počinje kao "prazna
pergamena" i da se znanje stječe kroz iskustvo. Locke je također razvio teoriju ideja koju kaže
da su naše ideje proizašle iz naših osjetilnih iskustava, a ne iz nekog unutarnjeg razmišljanja.
Ako se dotaknemo racionalizma, René Descartes je jedan od najvažnijih filozofa
racionalizma. Descartes je tvrdio da se spoznaja stječe putem unutarnjeg razmišljanja i logike,
a ne isključivo putem osjetilnog iskustva. On je poznat po svojoj filozofskoj izjavi "Znam da
sam živ, jer razmišljam". Descartes je zastupao teoriju da postoje neke istine koje se mogu
znati a priori (bez direktnog iskustva), kroz razmišljanje i logiku. On je također razvio teoriju
dualizma tijela i uma koja je utjecala na zapadnu filozofiju i znanost.

U ovom eseju smo razmatrali pitanje spoznaje i znanja, kao i njihovu definiciju. Tvrdnja
skepticizma o nemogućnosti sigurne spoznaje objašnjena je kroz njihovo shvaćanje da nijedno
znanje nije potpuno sigurno. Pored toga, razlikovali smo empirizam i racionalizam kao dva
suprotstavljena pristupa u pogledu načina stjecanja spoznaje. Prema empirizmu, spoznaja
dolazi kroz iskustvo i percepciju, dok racionalizam tvrdi da je spoznaja dostupna kroz razum i
logiku. Konačno, primjer rješenja skeptičkog argumenta pokazao je kako se može postići
sigurnost u spoznaji, i to kroz dodatne argumente i dokaze koji potkrepljuju naša znanja i
uvjerenja. Primjeri filozofa poput Johna Lockea i Renéa Descartesa pokazali su kako
empirizam i racionalizam mogu funkcionirati u tandemu kako bi se postigla sigurnija
spoznaja. U zaključku, tema spoznaje i znanja i njihove relacije s empirizmom i
racionalizmom je izuzetno složena i široka, a ovaj esej je pružio samo uvid u neke od glavnih
točaka ovog pitanja. Ključno je shvatiti da ne postoji jedinstven i jednostavan način za
stjecanje spoznaje, već da se ona stječe kroz različite metode i pristupe, a njihovo uspješno
funkcioniranje značajno ovisi o okolnostima i situacijama.

Jan Katić, 4.d