Filozofski esej

Svijet: Statična cjelina ili polje

neprestanih promjena?

Laura Hajdin,

4.c

Prva riječka hrvatska gimnazija

 Svi smo se barem jednom u životu zapitali je li poredak situacija koje nam se
događaju slučajan ili se sve što se dogodi, dogodi upravo radi nekog razloga. Postoji li
neka viša sila koja kontrolira nas i naše živote? Je li nam sudbina zapisana u
zvijezdama i teče točno prema određenim pravilima, uvijek istim tokom, je li svijet
kozmos? Možda ipak ne postoji ništa takvo već se sve događa nasumice, neodređeno
ni sa čime i živimo u obliku svijeta koji je kaos. Kao ljudi, po prirodi znatiželjna bića,
ne možemo si ne postaviti već navedena pitanja i mnoga druga o tome kako smo uopće
došli na svijet, koji je smisao svega toga i tražimo svoju svrhu. Upravo zato, ljudi vole
misliti da postoji neki red koji stoji iza svega toga, tj. Da živimo u kozmosu. Pomisao
da je život kaos pomalo je uznemirujuća jer mnogima stvara egzistencijalnu krizu. U
ovome eseju dokazat ću da niti jedna od ove dvije teze nije točna, tj. Niti živimo u
kozmosu niti u kaosu, već u svijetu koji ima elemente oboje, a samim time doći ćemo
do pitanja kretanja, tj. Stajanja svijeta na jednome mjestu i postoji li u stvarnosti
promjena.
Većina ljudi voli imati osjećaj za red i predvidljivost u svom životu; vole planirati
budućnost i znaju da postoji razumna vjerojatnost da im se snovi ispune. Međutim,
čini se da prirodni svijet oko nas, usprkos svojoj vanjskoj ljepoti i dugovječnosti,
prkosi svim naporima u predviđanju njegove budućnosti. Čovječanstvo još nije naučilo
tajne predviđanja vremena više od nekoliko dana unaprijed - i to sa sumnjivom
točnošću. Prilikom pisanja o tome kako ljudi vole planirati budućnost, u glavu mi je
došao citat iz pjesme Outkasta koji glasi „You can predict a pretty picnic, but you can't
predict the weather“, što bi značilo da mi kao ljudi možemo kontrolirati stvari do neke
točke, ali priroda je mnogo iznad nas, govoreći da u stvarnosti nemamo kontrolu nad
svijetom pa samim time ne živimo u kozmosu. No, počevši primjer s mijenjanjem
vremena, moram spomenuti i zakon logosa koji je za Heraklita jednak svemu
postojećemu. To je kozmički princip koji uvodi poredak u svijet, kao što čovjekov um
uređuje njegovo djelovanje. Na temelju djelovanja logosa priroda je harmonija. Dakle,
vrijeme se mijenja, ali nije kaotično. Postoje četiri godišnja doba koja se uvijek
izmjenjuju istim redom, kao i mjeseci i dani u godini. Zemlja uvijek kruži oko Sunca
istim tokom i jednakom brzinom i svaki put kada napravi jedan krug, mi ćemo pucati
vatromet i slaviti. Upravo to pobija činjenicu da živimo u potpunom kaosu jer postoje
zakoni i sile koje sprječavaju tu tezu. Iz umnosti logosa slijedi svrhovitost i smisleni
poredak stvari i događaja. Logos je preživio u ideji prirodnih zakona na način da se oni
shvaćaju kao samostalni voditelji prirodnoga tijeka događanja. Već sam spomenula
Heraklita, koji je najbitniji antički filozof što se tiče ove teme jer je on proveo cijeli
život govoreći o stalnoj promjeni. U metafizici Heraklita, kao i Anaksimandresa,
dominira ideja kozmičke pravde, koja sprječava da se ovaj sukob suprotnosti ikada
pretvori u potpunu pobjedu jednog ili drugog. Mjera je ravnoteža puteva na gore i na
dolje, i to tvori skrivenu usklađenost svijeta. „Sve teče“, formula je koja sažima cijelo
Heraklitovo učenje. Sve se kreće, sve se neprestano mijenja - stvari nastaju, mijenjaju
se i propadaju. Stvarnost, nastala borbom suprotnosti, u vječnom je procesu postajanja,
a ponovimo, sve što jest, postoji i mijenja se uvjetovano je logosom koji upravlja
svime. Bilo bi nemoguće da se svi ljudi slažu s njegovim stavom jer svatko ima
drugačiji pristup i način razmišljanja, a gotovo potpuno suprotno mišljenje imali su
Elejci. Njihova učenja smatraju da je sve nepokretno, ne kreće se i ne mijenja. To je
argumentirao na način da je objasnio kako ne postoji bivanje, pa tako ne može
postojati ni promjena. Svijet je uvijek bio i ostao isti, a kretanje je definirano samo kao
privid. Osim Elejaca, slično mišljenje dijelio je i Zenon koji je svojim Zenonovim
paradoksima dokazivao nemogućnost kretanja i zbunjivao te inspirirao filozofe. No, ,
to su samo teorije, a ubrzo ih se pojavilo mnogo koje imaju protuargumente i dokazuju
da kretanje uistinu nije privid već postoji. Teoriju za pobijanje ove teze uspio je
smisliti Aristotel koji je svojim primjerom Ahileja i kornjače. Aristotel je istakao da
kao što se udaljenost smanjuje, vrijeme potrebno da se ta udaljenost pređe također se
smanjuje. To dovodi do toga da je potrebno beskonačno mnogo vremena da se pređe
preko beskonačno mnogo udaljenosti, ali time i ono osnovno – kretanje postoji.

Zaključak ovog eseja jest da ne živimo niti u kaosu niti u kozmosu, već u svijetu koji
ima elemente i jednog i drugog. Ne možemo utjecati na to hoće li sutra padati kiša,
snijeg ili će sijati sunce, ali je veća vjerojatnost da će ljeti vrijeme biti sunčano i toplo,
a zimi kišovito, snježno i hladno. Godišnja doba uvijek će se izmjenjivati jednakim
redoslijedom, a dani prolaziti jednakom brzinom. Sve se događa po logosu, koji je
osnovni zakon uvođenja poretka u svijet, na taj način slijedi svrhovitost i smisleni
poredak stvari i događaja što nam govori da on vlada svijetom i tako u područje kaosa
unosi kozmos i stvara uvjetovanost i simbiozu jedno drugog. Iako postoje mišljenja da
je kretanje zamišljeno i ne postoji, Aristotel nam je svojom teorijom dokazao da
kretanje u stvarnosti postoji pa tako dovodi i do odgovora na pitanje je li svijet statična
cjelina – nije. Svijet je polje neprestanih promjena, i iako su uvjetovane logosom i
imaju redoslijed zbivanja, svijet je u svojoj suštini kaos. Uzevši sve ovo u obzir, želim
istaknuti da je postojao period u ljudskoj povijesti kada se ništa od ovoga nije smatralo
točnim niti uopće postojećim. Ovo je teorija koja nam se trenutno čini točna i stvarna,
no znanosti se unaprjeđuju svakim danom, a time i stvaraju nove teorije novih filozofa
koji provode život propitkujući upravo pitanja koja sam navela na početku eseja. To
znači da ćemo u budućnosti možda doći do teorije koja nam govori možda nešto
sasvim treće ili daje odgovore na velika pitanja o postojanju, no to trenutno ne
možemo znati.
 POPIS LITERATURE

https://bs.wikipedia.org/wiki/Zenonovi_paradoksi

https://www.npr.org/sections/13.7/2010/12/29/132419787/cosmos-vs-chaos-entropic-thoughts-for-
a-new-year?t=1612696347093

http://sitn.hms.harvard.edu/seminars/2014/cosmosfromchaos/

https://www.discovermagazine.com/the-sciences/does-chaos-rule-the-cosmos

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=37001

https://hr.wikipedia.org/wiki/Anti%C4%8Dka_filozofija