ISUS

IZ NAZARE A

U PERSPEKTIVI MEURELIGIJSKOG DIJALOGA

posebni broj

Sarajevo, ljeto 2012.

dar itateljima

omot S.indd 1

5.7.2012 15:45:11

uro SEDER, Gospodine, oisti me!

Potovani itatelji,
urednici Svjetla rijei, mjesenika bosanskih franjevaca za vjeru, drutvo i kulturu, ovim posebnim brojem
zahvaljuju suradnicima i svima vama za suradnju i podrku. Njime se, takoer, eli potaknuti na meureligijski i ekumenski dijalog, posebno u Godini vjere i to
na dijalog u vezi s Isusom iz Nazareta, osobom koja u
eminentnom smislu odreuje ono specifino kransko.
Ova povijesna osoba od poetka je nadahnjivala mnoge,
i ne samo krane. Od poetka je Isus iz Nazareta poticaj i spoticaj, onaj na ijim se rijeima, ivotu i smrti,
smislu njegova ivota, dijele i ujedinjuju ljudi. On nije
batina samo krana, nije samo biblijska i kuranska figura, nego ne prestaje biti izazov i pripadnicima drugih
religija kao i humanistima i ateistima.
U koncipiranju ovoga broja nae revije vodili smo se
idejom kako se u naem stoljeu ljudska enja za religioznim i duhovnim nije smanjila, nego i pojaala. Usporedno pratimo kako u naoj dravi Bosni i Hercegovini, tako i irom svijeta, postoje (etniki i drugi) sukobi
koji se opravdavaju religijskim neznanjem i strahovima,
religijskim iskljuivostima i fundamentalizmima, getoiziranim i monoperspektivnim vjerskim stavovima.
Zato, predstavljajui ono kransko razlikovno, Isusa
iz Nazareta, nudimo i tekstove nekrana, nekatolika,
pravoslavnih, reformiranih, idova, muslimana...
U angairanju suradnika iznimno nam je pomogao
Zoran Grozdanov, urednik u izdavakoj kui Ex libris iz
Rijeke. Bili smo svjesni da neemo moi donijeti kompletnu sliku o Isusu, ne samo zato to nismo mogli okupiti jo razliitijih i strunijih autora, nego i zbog toga
to Isus izmie posljednjoj rijei o njemu. On uvijek
iznova dolazi, i u svakom vremenu kao da postavlja ono
svoje dvostruko pitanje: to ljudi kau i to vi kaete tko

omot S.indd 2

je Sin ovjeji? i pritom ostavlja slobodu ljudima da se

o njemu izjasne. Zato su i ovi tekstovi, kao i broj u cjelini, samo fragmentarni i skromni predloak za daljnje
miljenje i razgovaranje.
Nakana nam je bila da osobu Isusa Krista, njegov
ivot, rijei i praksu, aktualiziramo za suvremenog
ovjeka koliko je mogue jednostavno i izazovno, ba
onako kako je jednostavan ali provokativan bio sam
Isus svojim suvremenicima a i ljudima kroz itavu povijest, od Marka, Petra i Pavla, do Dostojevskog i
Nietzschea, Krlee i Dizdara.
I pred nama dananjim ljudima izbija Isusov lik,
njegovo lice koje ne moemo dokraja razaznati (opisati/naslikati) ba kao to to nije ni na ovoj slici mogao
slikar uro Seder. ini mi se da ova slika moe biti jedan od kljueva kako itati ove tekstove o Isusu. Naime,
na predloku evaneoske zgode Isusova ozdravljenja
ovjeka, kao da se ogleda svevremena drama izmeu
ovjeka i Isusa, ljudi i Boga kojega Isus objavljuje. I suvremeni ovjek, zgren i iskrivljen od traenja smisla i
ljubavi, ogoljen i iscrpljen u patnjama i pokuajima razumijevanja i dijaloga, s molitvenim a i nijemim krikom
za oienjem (Gospodine, oisti me!), u enji za drugom nevinou, istodobno bi htio blie k Isusu ali bi mu
se i izmakao, odmakao od njegovih rijei i ruku, od one
ruke koja bi ga uspravila i od one koja bi ga blagoslovila
i usmjerila na put ivota.
I dananji bi ovjek priao k Isusu, iskazao bi mu
povjerenje, ali kao da ne moe, kao da ne zna kako, kao
da je negdje prikovan. Isusovo mu lice ne daje sigurnost
ljepote u koju bi se zagledao, ni politike ni vojne ni ekonomske moi uz koju bi se potkupljivo pribio ili od koje
bi mogao profitirati. Isusovo lice ne rese ni crte psihoterapijskog utjeitelja komu bi se mogao izruiti, nema na
njegovu licu molitvena ushita prema nebesima komu bi
se moglo pridruiti. Isus se, bez aureole, krajnje ljudski
ali zahtjevno usmjerio prema ovjeku, i licem i rukama,
cijelim tijelom, da dariva se ovjeku cijelim tijelom
pozornosti, povjerenja i ljubavi, ali eka i da se ovjek
pouzda u njega, da mu razumno povjeruje. ovjek bi
povjerovao, ali kao da ne moe, kao da jedva moe, kao
da ne nalazi ni naina ni snage, ni sigurnosti ni obeanja
da se uspravi i primakne, da poslua Isusa.
Susret s Isusom kako ova slika predouje poinje
kao najobiniji susret ovjeka i ovjeka. Neka ovaj broj
Svjetla rijei o Isusu iz Nazareta pripomogne iskrenijem
i solidarnijem susretanju ljudi u Bosni i Hercegovini i
irom svijeta kamo e stii.
urednik

5.7.2012 16:41:18

posebni broj

Svjetla rijei

Boo Luji

Novozavjetni Isus
Bilo bi osiromaenje ako bismo Isusa sveli samo na jedan pogled i samo
na jedno tumaenje ili samo jednu teologiju. Naprotiv, Isus je jedan dogaaj,
ali moe postojati mnotvo razliitih pogleda i razliitih teologija.
One se meusobno ne iskljuuju nego se nadopunjuju

ogled na evaneoske spise otvara neizbjeno logino pitanje:

zato postoje etiri evanelja koja na razliite naine pristupaju Isusu i opisuju njegov ivot i djelatnost, a ne samo jedno koje
bi kudikamo lake razrijeilo brojne i svakovrsne dvojbe u vezi s
njime? Odgovor na postavljeno pitanje vee se, meu ostalim, i uz
provjerljivo opeljudsko iskustvo da je neku osobu ili pak dogaaj
lake sagledati u njihovoj punini i vieslojnosti s razliitih gledita
nego s jednoga jedinoga. To tim vie vrijedi kad je rije o jedinstvenoj osobi i djelu kakav je bio Isus iz Nazareta.
Isto tako ne bi se smjelo izgubiti iz vida da su sinoptika
evanelja (Marko, Matej i Luka) nastala etrdeset godina nakon
Isusove smrti, a Ivanovo evanelje i preko ezdeset. U njima se
ogledaju povijesni problemi vremena, ali se i osjea boja onih
kojima je evanelje bilo upueno. Tako je Isusa u evaneljima
nuno gledati kroz prizmu konteksta u kojem je djelovao, u kojima su nastali pojedini spisi o njemu i kroz osobu samoga autora
pojedinoga biblijskoga spisa. Tako Isusov portret nosi razliite
tragove brojnih ruku koje sve idu za tim da ga to bolje obuhvate
i prikau u njegovoj jedinstvenoj vrijednosti.
Koliko god zapravo imali pogled na njega, nemogue ga je
u cjelini obuhvatiti, jer uvijek preostaje nedokuiv i nedohvatljiv
neki skroviti ostatak. Zato se evanelja i novozavjetni spisi, ne
bez velike muke i napora, trude obuhvati to je mogue vie i ire
Isusovu osobu i djelo i prikazati ga u razliitim perspektivama.
Biblijski Isus nije, dakle svediv, na jedno slovo, na jedan prikaz, na
jedno miljenje, na jedan pogled, na jednu skicu ma iji god bili
jer bi takvom reduktivnou bio oteen upravo Isus. O tome
najbolje svjedoi zavretak Ivanova evanelja: A ima jo mnogo
toga to uini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale (Iv 21,25).

Markov pogled na Isusa

Markovo evanelje je nastalo poslije Petrove smrti oko 65. god.
vjerojatno u Rimu i svakako prije pada Jeruzalema. Marko je pisao za krane koji nisu bili idovi. Njegovo evanelje usmjereno je vie na Isusa koji djeluje, a manje koji nauava. U bitnome,
Marko u prvome dijelu svoga evanelja (1,148,40) prikazuje
Isusovu konkretnu djelatnost u kojoj je prikazan kao Mesija
Pomazanik Krist. Zato se i vrhunac ovoga dijela Markova
evanelja nalazi kod Cezareje Filipove gdje Petar u ime uenika
ispovijeda vjeru u Isusa Mesiju. Taj dio evanelja govori o Isusovu identitetu.
Drugi dio Markova evanelja (8,3116,8) izlae smisao Isusove sudbine kao puta u Jeruzalem gdje Isus u tri navjetaja muke

pokuava uenicima otvoriti oi za ono zbog ega je doao na zemlju,

ali ga uenici uvijek iznova ne shvaaju. Isusova poduka ide za tim
da pokae da Isusov ivotni put nije besmislen i da ima svoj smisao iji se vrhunac nalazi upravo u Jeruzalemu kao vremenskom
i sadrajnom sreditu Isusova poslanja. Pri tome Isusovi uenici
ne ispadaju u dobrome svjetlu, jer na tom putu oni razmiljaju o
vlastitoj slavi, o vlastitim poloajima i vlastitoj veliini dok Isus
kao Mesija vlastiti smisao vidi u davanju svega, pa i ivota za druge. Markovo evanelje pokazuje osobit povijesni interes za Isusa i
njegova djela dok kod Pavla takvo zanimanje za zemaljskoga Isusa ne postoji: Pavao ima pred sobom navjestiteljskoga Krista koji
svojim kriem i uskrsnuem otvara nova obzorja ivota.
Pa ipak i Markovo evanelje, osim povijesnih podataka,
nosi navjetaj: ono to je zasijano u Galileji raste, dozrijeva i
donosi plod u Jeruzalemu, u Isusovu kriu i uskrsnuu. Kroz
njegovo evanelje prosijava tajna Mesije koji je doao navijestiti vrijeme Boje vladavine koja zahtijeva novu logiku ljudskoga ponaanja.

Matejev pogled na Isusa

Matejevo evanelje, za razliku od Markova, namijenjeno je idovskim itateljima. Nastalo je vjerojatno poslije 70. god. Mnogi
autori dre da bi to bila znaajna zajednica u Antiohiji. Matejevo
evanelje ima dosta grae iz Markova evanelja, ali ima jedan
dio koji je Matej i proirio i koji ima slinosti s Lukom tako da
se dri kako je Matejevo zapravo proireno Markovo evanelje.
Matejev pogled na Isusa je ipak drukiji jer ga prikazuje na pozadini idovske religije. Isus ne odbacuje idovsku religiju nego
ju ostvaruje, oplemenjuje i uosobljuje. U evanelju Isus pokazuje veliku otrinu prema licemjerstvu i povrnom izvravanju
Zakona: Isus trai duh, a ne slovo; ovjeka a ne subotu. Isus je
portretiran kao istinski Davidov sin, roen u Betlehemu, on je i
Abrahamov sin. Isus je svojevrsni kralj kojega Herod eli ubiti, a
s druge strane Emanuel iz Iz 7,14 koji je roen od djevice i koji
e otvoriti eshatoloko vrijeme.
Matej na mnogo mjesta citira starozavjetne tekstove i istie
pritom da se ispuni ono to je reeno po prorocima, da se ispune Pisma. Isus na vie mjesta istie da nije doao dokinuti Zakon
nego ga ispuniti kritizirajui izvanjskost obdravanja Zakona i
upozoravajui na vanost nutarnjega ovjekova stava te istiui
pritom veliku zapovijed ljubavi, kao znaenje dobrote i pratanja.
Za Mateja je vana kristologija iz koje sve drugo shvaa i tumai.
Matejevo evanelje pokazuje veliko zanimanje za Isusov
nauk, a manje za Isusova djela. To, meutim, ne znai da on ne
ljeto A. D. 2012. 3

S 01.indd 3

5.7.2012 14:11:39

Isus iz Nazareta
navodi Isusova djela nego da je svoje evanelje strukturirao kao
pet govora od kojih je zacijelo najpoznatiji i najdui onaj Govor
na gori (5,17,29). U njima su saete sve teme Isusova propovijedanja, ali tih pet govora imaju i svoju simboliku: oni podsjeaju na Petoknjije koje ini Toru ili Mojsijev zakon.
Matejev Isus je s jedne strane prikazan univerzalistiki,
a s druge on je poslan izgubljenim ovcama Doma Izraelova
(15,24). Naime, napetost postoji izmeu Isusove poruke poslije uskrsnua i one povijesnoga Isusa. Preuzimajui prethodne
predaje, Matej ih ne prerauje nego spaja s novim pouskrsnim
iskustvima kranske zajednice.
U svakom pogledu za Mateja je Isus uitelj vei i od Mojsija,
vei i od Ilije, vei od bilo kojega proroka. Isusova zadaa je prema Mateju navjetaj nove Boje vladavine koja ukljuuje novi
Boji odnos prema ljudima, ali s druge strane trai i prihvaanje
takve logike ponaanja u meusobnim odnosima. Matejev Isus
upuuje i na vanost osnivanja zajednice u kojoj e njegovi uenici, a osobito Petar, imati znaajnu ulogu.
Zavretak Matejeva evanelja nosi univerzalnu poruku o
potrebi navijetanja evanelja svim ljudima, u svim vremenima,
sve do konca svijeta.

Lukin pogled na Isusa

Autor Lukina evanelja je istodobno i pisac Djela apostolskih.
Danas se openito dri da bi to bio Luka, pratilac sv. Pavla, po zanimanju lijenik. Njegovo je evanelje napisano za krane koji
nisu potjecali iz idovskog okruja. Zbog toga nastoji ispustiti
sve ono to bi za neidove bilo nerazumljivo. Okvir u kojemu
Luka prikazuje Isusa jest njegovo poslanje u ime milosrdnoga i
dobroga Boga koji je otac svih ljudi, bez obzira tko su oni bili i
kakvi su bili.
Lukino evanelje je zacijelo nastalo poslije pada Jeruzalema, a to znai poslije 70. god. Pokazuje zanimanje za povijest,
a na poetku evanelja donosi izvjetaj o Isusovu roenju i djetinjstvu. Njegov jezik je zacijelo najbolji i najdotjeraniji od svih
evanelista, to svjedoi i Jeronim kad kae: Luka je bio najueniji meu piscima evanelja na grkom, k tomu je bio lijenik i
na grkom je napisao evanelje.

 Koliko god zapravo imali pogled na Isusa,

nemogue ga je u cjelini obuhvatiti, jer uvijek
preostaje nedokuiv i nedohvatljiv neki skroviti
ostatak. Zato se evanelja i novozavjetni spisi,
ne bez velike muke i napora, trude obuhvati to je
mogue vie i ire Isusovu osobu i djelo i prikazati
ga u razliitim perspektivama. Biblijski Isus nije,
dakle svediv, na jedno slovo, na jedan prikaz, na
jedno miljenje, na jedan pogled, na jednu skicu 
Kao onaj koji pokazuje zanimanje za povijest Luka nastoji
Isusovu povijest ukljuiti u povijest spasenja. tovie Isusova
povijest ide dalje i nalazi ostvarenje u zajednici Crkve, to je vidljivo iz Djela apostolskih. Osim vremenskoga slijeda za Luku je
vaan i prostorni imbenik, jer pokazuje kako se Isusova poruka
irila po tadanjem poznatom svijetu.

Isus povezuje svoje djelovanje s pomazanjem Duhom koji

ga alje donositi Radosnu vijest siromasima (Lk 4,18). Lukino
evanelje slika portret Isusa koji je osobito doao onima s ruba
drutva, s ruba vjerske zajednice, zapravo otpisanima, grenima,
bijednima, siromasima. To je razvidno i iz Lukina prikaza Isusovih Blaenstava, kao i iz usporedbe o bogatau i siromanom
Lazaru (16,19-31), milosrdnom Samarijancu, izgubljenim sinovima, izgubljenoj ovci i drahmi. Ako se tomu doda da se Isus
kree meu jednostavnim i politiki neutjecajnim ljudima, ako
s njima objeduje, ako prima grenike i javne grenice, ako oko
sebe ima i krug ena, onda je doista Lukin Isus blizak svim ljudima, a osobito onima koji trebaju Boju i ljudsku pomo.
Lukin Isus se s vremena na vrijeme povlai na molitvu
prije znaajnih odluka: prije izbora uenika, prije poetka
svoje muke, a i ivot zavrava molitvom. Nema tu nikakvih
krikova naputenosti nego duboko pouzdanje i molitva. Isto
tako Isus je svoje uenike nauio moliti. Tako Isus od poetka
svoga djelovanja pa do smrti na kriu ostaje uzorom istinskoga molitelja.
S pravom se u istraivanju ukazuje na Isusov koncept puta
kojim se povezuje Lukino evanelje i Djela apostolska, ali se
postie i eshatoloka dimenzija. Put je upravo dobra slika da to
izrazi. Time je Luka rjeavao i odgaanje ponovnog Kristova dolaska kao ostvarivanja Bojega kraljevstva na zemlji, jer se meu
Isusovim uenicima bilo uvrijeilo uvjerenje da je taj trenutak
veoma blizu. U tom kontekstu treba shvatiti i ulogu Duha Svetoga u Lukinu evanelju.
Isus kod Luke osobit odnos ima prema dvanaestorici uenika koji se kod njega nazivaju apostoli. Meu njima znaajno
mjesto ima Petar. Dvanaestorica borave u Jeruzalemu. Taj broj
kod Luke ima crkvenu dimenziju. Lukin Isus je s jedne strane
Spasitelj otpisanih, a s druge strane Isus nastavlja svoje djelovanje u zajednici koju vode njegovi uenici i pripremaju je za
konani Isusov dolazak. U tom meuvremenu milosre prema
ljudima u potrebi igra veoma znaajnu ulogu.

Ivanov pogled na Isusa

Neemo ulaziti u problematiku pisca etvrtoga ili Ivanova evanelja. U svakom sluaju rije je o najmlaem evanelju koje je
nastalo negdje oko 95. god. i ima svoje posebitosti kako s obzirom na samu teologiju tako i na Isusa. Postoji znaajna razlika izmeu Ivanova evanelja i onih sinoptikih (prethodna tri
evanelja) kako s obzirom na kronologiju tako i s obzirom na
topografiju. Dok kod sinoptika vee znaenje ima Galileja, dotle
kod Ivana znaajnije mjesto ima Jeruzalem.
Osim toga u Ivana ima znatno vie Isusovih govora nego pripovijesti o njemu. Ti su govori meusobno povezani tako da se
dobiva dojam da evanelje ima dijaloki oblik. Znaajne razlike
postoje i u odreivanju Isusove posljednje veere i smrti. Tako se
u Ivana ne nalazi izvjetaj o posljednjoj veeri nego se naglasak
stavlja na Isusovo pranje nogu uenicima. U razlikama izmeu
sinoptika i Ivana glede Isusa i njegova djelovanja nalazi se i istaknuta simbolika vanost Isusovih udesnih djela kojom Ivan
eli izraziti skrovitu stvarnost osobe i djela Isusa Krista. Stoga
Ivan Isusova udesna djela naziva znakovima dublje stvarnosti.
Za Ivana Isus je Mesija, Svjetlo svijeta, Kruh ivota, Istina i ivot, i konano na emu Ivan ustrajava jest da je Isus Sin Boji.
Ivan stavlja osobit naglasak na znaenje rastanka Isusa od
vlastitih uenika i na govor koji je vezan uz to. U tim govorima
prevladavaju velike teme vjere i ljubavi. U njima se Isus oslovlja-

4 ljeto A. D. 2012.

S 01.indd 4

5.7.2012 14:11:47

posebni broj

va ja sam ime izraava svoje zajednitvo s Bogom. Osim toga

Isus je Janje Boje koje uzima na se grijeh svijeta, to nas opet
podsjea na ulogu Gospodinova Sluge u Izaijinoj knjizi.
Neke vane teme koje kod sinoptika igraju prevanu ulogu
u Ivana stupaju u pozadinu. Takva je tema o Bojem kraljevstvu koja je kod sinoptika u sreditu Isusova ivota i djelovanja, a kod Ivana se samo jednom pojavljuje i to u razgovoru s
Nikodemom. Ivan mjesto ovoga jezinog sklopa uzima drugi
vjeni ivot. U sinoptika posebno mjesto zauzima sklop
Sin ovjeji, dok kod Ivana on ima drugo i manje znaajno
mjesto. Kod sinoptika je naglasak na razlici izmeu grenika
i pravednika, a kod Ivana ta je razlika stavljena izmeu vjernika i nevjernika. U Ivana ima grijeh nevjere, jer su vjernici
Boja djeca, a nevjernici djeca svijeta. Za razliku od sinoptika u Ivana etika stupa u drugi plan, jer Ivan svu etiku saima u Isusovu zapovijed ljubavi koja postaje raspoznajni znak
njegovih uenika i svijeta. Dok sinoptici stavljaju jae naglasak na budunost, dotle Ivan postavlja teite na sadanjost.
Razdjelnica izmeu ivota i smrti, svjetla i tame, istine i lai
u Ivanova Isusa je vjera kao ivotno opredjeljenje, jer vjerovanje u la stvara od ovjeka laca, i vjerovanje u tamu stvara
ovjeka tame. Za Ivana je vano initi istinu, to konkretno
znai ivjeti po njoj, a to opet dalje znai ivjeti u ljubavi koja
postaje temeljem ivota.
Temelj Ivanova evanelja ini kristologija: Ivan poinje od
tvrdnje da je Isus Vjena Boja Rije (Logos) po kojoj je Bog sve
stvorio i koja se konano utjelovila. Osim toga Ivanovo evanelje izrijekom tvrdi da je Isus Sin Boji tvrdei da su Isus i Bog
zapravo jedno i tko poznaje Isusa poznaje i Boga. Zapravo Ivanovo evanelje je usmjerilo svoju pozornost na Isusa kojega eli
prikazati kao Mesiju i Sina Bojega.

Pavlov pogled na Isusa

Pavao je jedan od najznaajnijih likova Novoga zavjeta koji je
pridonio da kranstvo ne ostane sekta nego da se utjelovi na
podruju grko-rimske kulture. Bilo bi ipak krivo misliti da je s
Pavlom roeno kranstvo. Pavao je bio roen u Tarzu u Maloj
Aziji i zavrio je najbolju rabinsku kolu. Poznavao je grku kulturu, ali jednako tako i otake predaje. Poduzeo je nekoliko putovanja u Europu gdje je neumorno irio Isusovu Veselu vijest.
Pod njegovim imenom nalazi se 13 poslanica i Poslanica
Hebrejima. Od toga se dri da je sedam poslanica autentino
Pavlovih: 1 Sol, 1 Kor, 2 Kor, Gal, Rim, Fil, Flm, neki jo pridodaju i Poslanicu Koloanima, a poneki i onu Efeanima. Teko je
prikazati Isusov lik u takvom arenilu Pavlovih spisa koja nose
i praktine upute. Ipak na neke bitne toke treba ovdje ukazati.
Pavao u Bojoj ljubavi nalazi glavno ishodite svoje teologije i on
je doivljava kao glavnu pokretaku snagu, kao mudrost i kao
pravednost. Zbog toga je Isus opravdanje za ovjeka jer ga Bog u
svojoj ljubavi upravo u njemu dostie.
U tom smislu treba shvaati i Pavlovo evanelje koje bi se
dalo kratko izraziti kao propovijedati Krista raspetoga. U svojoj teologiji za Pavla je osobito vano istaknuti povezanost Isusove smrti i uskrsnua koji za ovjeka znae istinsko spasenje.
Od ovjeka se trai prihvaanje takvoga Bojega djelovanja. To
prihvaanje Pavao naziva vjerom. U povezanosti s Kristom ovjek postaje Boje dijete i moe Boga nazivati ocem.
Pavao puno truda posveuje tumaenju odnosa izmeu
Isusa i Zakona. On ne eli dokinuti i obezvrijediti Zakon, ali ga
relativizira. Pavao Zakon promatra iz perspektive objave Boga

Svjetla rijei

u Isusu Kristu, i to za njega predstavlja vrhunac svega. Vaan

pojam u Pavlovoj teologiji je pravednost. Prema Pavlu Boja se
pravednost objavila u Isusu. Pavao ga rabi da bi izrazio Boje
spasenje ovjeka. Pavao zna da su ljudi greni. Kao obrazovan
teolog kod vrsnih farizeja Pavao je svjestan da je Bog milosrdan, ali jednako tako i da je pravedan sudac. Bog opravdava
grenoga ovjeka ne njegovim djelima nego Isusovom zaslugom. Kad Pavao govori o opravdanju po vjeri, oito misli na
konkretno prihvaanje Isusove smrti i uskrsnua. To ne znai
da Pavao obezvreuje djela na raun apstraktne vjere nego da
djelima daje smislen temelj.

 Novozavjetni nas pogledi na Isusa upozoravaju

kako je opasno Isusa stavljati u uske vlastite okvire
te kako je Isus u svojoj univerzalnoj poruci otvoren
prema svim ljudima i kako svim ljudima donosi
poruku o Bojoj vladavini meu ljudima. Isus oito
nije ideolog, nije zanesenjak, nije lani prorok nego
Sin ovjeji, to zapravo znai ovjek u kojemu je
Bog postao osobna stvarnost... 
Uz to Pavao je organizator brojnih kranskih zajednica koje
naziva crkvama. Pripadnike tih zajednica oznaava svetima,
izabranima, pozvanima. Crkve nose obiljeja eshatolokoga
spasenja, jer se ljudi u njima okupljaju u Isusovo ime. Od sakramenata za Pavla je osobito vano krtenje kao konkretan in
prihvaanja Boje volje. Za Pavla je Isus Krist Alfa i Omega cjelokupne ljudske povijesti. Ipak Pavao nije toliko zainteresiran za
zemaljskoga, povijesnoga Isusa kojega on oito nije ni poznavao koliko za uskrsloga Krista kojega je susreo pred Damaskom.
Zato su za Pavla kri i uskrsnue dva temelja na kojima poiva
teologija i koji najbolje portretiraju osobu i djelo Isusa Krista.

Jedan Isus, a mnogo teologija

Nakon to smo u vrlo kratkim potezima izloili razliite portrete
Isusa Krista koji su ak u novozavjetnim spisima veoma razliiti,
treba ipak rei da to ne umanjuje Isusovo znaenje nego da mu
upravo omoguuje da postane uvijek iznova nadahnue novih
gledanja, poticaj novih razmiljanja, temelj novih ivotnih opredjeljenja i poziv na novo i drukije gledanje na svijet i ovjeka,
ali i na stvarnost u kojoj ivimo. Bilo bi osiromaenje ako bismo
Isusa sveli samo na jedan pogled i samo na jedno tumaenje ili
samo jednu teologiju. Naprotiv, Isus je jedan dogaaj, ali moe
postojati mnotvo razliitih pogleda i razliitih teologija. One se
meusobno ne iskljuuju nego se nadopunjuju.
Novozavjetni nas pogledi na Isusa upozoravaju kako je opasno Isusa stavljati u uske vlastite okvire te kako je Isus u svojoj
univerzalnoj poruci otvoren prema svim ljudima i kako svim
ljudima donosi poruku o Bojoj vladavini meu ljudima. Isus
oito nije ideolog, nije zanesenjak, nije lani prorok nego Sin
ovjeji, to zapravo znai ovjek u kojemu je Bog postao osobna stvarnost i koji je otvoren prema Bogu do poistovjeivanja
i isto tako otvoren prema drugim ljudima do poistovjeivanja.
Isus je zapravo otvoreni ovjek Duha, ovjek Boje vladavine i
ovjek budunosti. 
ljeto A. D. 2012. 5

S 01.indd 5

5.7.2012 14:11:54

Isus iz Nazareta
Ivo Goldstein

Isus u povijesnom kontekstu

Valja jasno razlikovati sliku koju o Isusu imaju ili stvaraju vjernici
od one koja je rezultat racionalne znanstvene analize

o kao djeak, nasluao sam se mnogo pria o vrlo starim

vremenima, ponajprije o staroj Grkoj. Oduvijek sam se pitao to je u njima realno, a to puka fikcija u kojoj su mjeri
prekrasni epovi, Ilijada i Odiseja, stvarnost, u kojoj legenda?
Pa Heinrich Schliemann je, usprkos dotada jedinstvenom miljenju da Troja ne postoji, rekao: Troja postoji i ja u je nai,
i to je i ostvario. Odisej, koji je toboe preivio sve one zgode
tokom desetogodinjeg lutanja, bio je kralj Itake, a Itaka postoji. Voa Grka pod Trojom Agamemnom je bio kralj Mikene;
jo se i danas moemo diviti njegovoj posmrtnoj zlatnoj maski
i Lavljim vratima kroz koja je prolazio. Ali kako je njegova ki
Ifigenija, koju je rtvovao, mogla iz Aulide biti prenesena u daleku Tauridu?
Rastao sam u ateistikoj atmosferi. Dosta dugo o Isusu sam
znao vrlo malo. A onda, kada sam pokuao saznati neto vie,
dospjele su mi u ruke knjige u kojima sam mogao proitati da
Isus nikada nije postojao, da se radi o pukoj fikciji, vjerskoj predaji koja sa stvarnom povijeu nema nikakve veze. Vrlo brzo
sam shvatio da je Isus bio stvarna linost, pogotovo kada sam
prvi puta posjetio Izrael, vidio mnoga mjesta u kojima je Isus,
prema Evaneljima, boravio due ili krae vrijeme. Sva ta mjesta
danas postoje ili su neko postojala Kana i Kapernaum, Betsaida i Betanija, Jerihon i Cezareja, Getsemanski vrtovi i Maslinska
gora. Meutim, oko Isusa su se, kao oko nijedne druge linosti
u povijesti, isprepleli mit, legenda, vjera i pokuaji historiara da
odgonetnu to se zapravo dogodilo. Valja, naravno, jasno razlikovati sliku koju o Isusu imaju ili stvaraju vjernici od one koja je
rezultat racionalne znanstvene analize.
Kada sam postao historiar po profesiji, Isus i njegovo doba,
naalost, nisu postali tema moga primarnog znanstvenog interesa. Gotovo etvrt stoljea bavio sam se prvenstveno srednjim
vijekom (prije negoli sam 2003. preao na predmet Hrvatska
povijest 20. stoljea), razdobljem u kojem je kranstvo duboko
uraslo u sve drutvene pore. Slike iz Isusova ivota kljuan su
dio ikonografske postave svake kasnoantike ili srednjovjekovne
crkve, nain na koji je Isus prikazivan jasno ukazuje na vjersku
praksu dotinoga vremena. Uestali prikazi Posljednjega suda u
godinama nakon 1000. svjedoe o jednoj naredbodavnoj vjeri, a
u 13. i 14. stoljeu, kao rezultat promijenjenog senzibiliteta, sve
je ee prikazivanje Isusa kao ovjeka koji pati, koji je umro na
kriu. Stav da se kranstvo mora pribliiti vjernicima, da mora
govoriti o njihovim problemima, dovodi do toga da Isus u gesti
pratanja stoji nad mnogim portalima gotikih katedrala. Nikada ne treba zaboraviti da je takav Isus za vjernika vaniji negoli
ono to je on za ivota uistinu bio.
A tko je zapravo bio Isus? Mogu ponuditi samo jedno od
mnogih moguih znanstvenih objanjenja. Isus je bio mladi

idov iz Nazareta u Galileji, koji je ivio na vjerski i etniki

heterogenom prostoru, u politiki vrlo sloenim vremenima.
Poto je njegov uitelj Ivan Krstitelj bio uhapen i smaknut u
zatvoru, preuzima njegovu misiju propovijeda skori dolazak
Mesije te preporuuje rezignaciju nad svjetovnim dobrima.
Vjerojatno je bio pod utjecajem tadanje sekte esena. Eseni su
ivjeli u zajednicama na obali Mrtvoga mora, klone se traenja zadovoljstva kao grijeha i smatraju umjerenost i ovladavanje
strastima vrlinom ... prezirali su bogatstvo, i upravo zauuje
kod njih zajednica dobara..., svjedoi povjesniar Josip Flavije.
Tako je bit Isusova propovijedanja postala potreba za moralnim
preporodom kako bi ovjek bio dostojan ulaska u Kraljevstvo
Boje. Hrabrio je obespravljene, poniene, siromane, bolesne i
nesretne. Preporuivao je pratanje i potenje, pomaganje siromanima. Putovao je i propovijedao po Galileji, Transjordaniji
i Judeji, otiao i u dananji Libanon (i obilazio je sve gradove
i sela uei po njihovim sinagogama Mt 9,35), i u svega nekoliko mjeseci privukao pozornost vlasti i prestraio ih. Kada je
odluio propovijedati u Jeruzalemu, pred hramom, uhapen je,
osuen na smrt i smaknut.

Joua,
ben Mirjam ve Jozef

sus (hebr. Joua) bio je idov, Marijin (Mirjamin) sin i

Josipov (Jozefov) posinak, odrastao u Galileji, u Nazaretu
(Nacriju). Joua (ili u duoj verziji: Jehoua, to znai Bog je
spasitelj) ime je koje se esto davalo idovskoj djeci.
Djeak je odgajan u tradiciji i vjeri svojih predaka. Njegovi roditelji devetog su ga dana po roenju donijeli u Hram da
bude obrezan te su za obred (Brit mila) prinijeli golubove za
majino obredno oienje. Za obreda koji oznaava ulazak
u vjersku punoljetnost (Bar-micva), dvanaestogodinji Joua
pokazao je mudrost neuobiajenu za njegovu dob.
Godinama je s roditeljima dolazio u Hram na proslavu
velikih idovskih blagdana, a inio je to i kao odrastao: na
abat bi odlazio u sinagogu, slavio Pashu (hebr. Pesah) Sukot,
blagdan primanja Tore, Hanuku, blagdan svjetlosti.
Odijevao se poput drugih mukaraca: nosio al s
resama (cicit), a vjerojatno za jutarnjih molitvi i tefilin,

6 ljeto A. D. 2012.

S 02.indd 6

5.7.2012 14:13:15

posebni broj

Isusov ivot i stradanje mogu se relativno detaljno rekonstruirati. Suenje Isusu pred velikim sveenikom bilo je usmjereno
na to da ustanovi kako i zato je Isus stigao u Hram i to je istina
u priama o njegovim eventualnim mesijanskim pozivima, ali
pred rimskim prokuratorom Poncijem Pilatom optuba je bila
politika. Razapinjanje na kri bilo je uobiajena rimska kazna
predviena za pobunjenike protiv rimske vlasti, pa je Isus osuen jer je navodno bio revolucionar koji se predstavlja kao kralj
idova (Mk 15,2) i izazivao pobunu diljem zemlje (Lk 23,5).

 Isusova se smrt poinje tumaiti kao dogaaj

unaprijed odreen Bojom voljom i predskazan
u tekstovima starozavjetnih proroka. Evanelja
pripovijedaju da je Isus umro dobrovoljno, kako
bi svojom smru preuzeo grijehe svijeta.
On je postao Boji pomazanik (grki Hristos),
od davnina Jahveovim obeanjima najavljivani
Mesija. Tako se stvara vjera u Isusa kao Sina
Bojeg i ravnopravnu osobu u Svetom Trojstvu 
Mjesto pogubljenja bio je kamenolom u neposrednoj blizini
gradskih zidina, odnosno brdo Golgota odmah do njega. U naelu, ovjek pribijen na kri umirao bi brzo, ako bi tijelo visjelo
bez potpornja. Uzrok bi bilo guenje, jer bi teina nepodravanog tijela dovodila do zatvaranja dinih putova. Da bi se agonija produila, rtvama bi se uvrstile noge, a ponekad i dodavao
klin kao sjedalo. ini se da su rtve pribijane na kri drvenim
klinovima, ali su neke vjerojatno samo vezivane. Isus je umro
prije druge dvojice s kojima je bio razapet na kriu vojnici
dooe k Isusu i vidjee da je ve mrtav..., dok su drugoj dvojici

dvije kutijice s odlomcima iz Tore koje poboni idovi i

dan-danas stavljaju na ruku i na elo. Redovno je izgovarao
uobiajen blagoslov, kidu, nad vinom i kruhom. Molio je
radije tajno nego javno. Lice mu se pritom preobraavalo u
svjetlost.
Ivan Krstitelj krstio ga vodom, to je oznaavalo ulazak
mlada ovjeka u zrelo doba. Poput brojnih pobonih mladia,
s trideset je godina postao uiteljem (rabbi) te pouavao u sinagogama, na trgovima, u poljima, na putovima. Tri je godine
ivio kao putujui uitelj te promatrao ribare, ratare, vinogradare i pastire uei od njih a oni od njega.
Potovao je sve zapovijedi i propise Tore, do u sitnice. tovie, bio je zahtjevniji i od samih farizeja u ouvanju svrhovitosti vjerskih obiaja, a ta je ljubav prema Bogu i ovjeku te
radikalno nenasilje.
Radije je tjeio i ohrabrivao, nego govorio i propisivao. Divio se tuoj vjeri, radije nego da kori i ispravlja. Njegov pogled
je primjeivao nezamjetno, otkrivao skriveno, titio slabo, ibao jako. Pronicao je ljudska srca i poznavao ljudske misli. Nutarnja sila ga je gonila da pomae ljudima: lijei ih i prata im.
Njegova molitva, Oe na, sastavljena je od dijelova iz Osamnaest blagoslova (Amida): Oprosti nam, na oe, jer smo
zgrijeili, oprosti nam na kralju jer smo zgrijeili protiv tvog

Svjetla rijei

tada prebili goljeninu kost (cjevanicu) (Iv 19,33), jer vjerojatno

vie nisu eljeli ekati da umru. To vjerojatno znai da je Isus bio
relativno slabije tjelesne konstitucije.

sus nije niim nagovijetao da eli stvoriti novu vjeru: on je ivio

kao idov, umro je kao idov, i pokopan je kao idov tada
uzee Isusovo tijelo te ga, prema idovskom obiaju, obvie platnom s mirodijama (Iv 19,40). ini se da on svojoj osobi nije pripisivao nikakvo nadnaravno podrijetlo Marija iz Magdale, kojoj se
ukazao nakon smrti, kao i drugi njegovi sljedbenici, nazivali su ga
uiteljem (Iv 20,16). Isusova je tragina smrt u sljedeih nekoliko
desetljea postala temelj za stvaranje grandioznog teolokog zdanja.
injenica da je Isus umro duboko je potresla njegove sljedbenike i
uenike Marija iz Magdale je plakala (Iv 20,15). Voljeli su ga i bili
mu privreni, mogue je da ih je grizla savjest jer su ga ostavili u
presudnim trenucima. Iz takvih se shvaanja moglo roditi uvjerenje da Isus nije mogao tek tako nestati. Poeo se pronositi glas da
nije umro, nego da je uskrsnuo, da je njegov grob naen prazan i
da su ga vidjeli na raznim mjestima: u Emausu blizu Jeruzalema, u
samom Jeruzalemu, na Galilejskom jezeru: stane Isus posred njih
i ree im: Mir vama! Oni, zbunjeni i prestraeni, pomislie da vide
duha (Lk 24,36-37). Bila je to osnova vjere u Isusovo uskrsnue.
Postupno njegova linost i djelatnost dobivaju posve nove dimenzije Isusova se smrt poinje tumaiti kao dogaaj unaprijed odreen
Bojom voljom i predskazan u tekstovima starozavjetnih proroka.
Evanelja pripovijedaju da je Isus umro dobrovoljno, kako bi svojom smru preuzeo grijehe svijeta. On je postao Boji pomazanik
(grki Hristos), od davnina Jahveovim obeanjima najavljivani
Mesija. Tako se stvara vjera u Isusa kao Sina Bojeg i ravnopravnu
osobu u Svetom Trojstvu. U sljedeim stoljeima jednostavne Isusove poruke, poput tko tebe kamenom, ti njega kruhom, dobivaju
teoloko-filozofsku nadgradnju. Na taj se nain, simbolizacijom i
davanjem dubljih objanjenja onome to je Isus govorio i inio, raa
kranstvo kao nova vjera. 

pratanja. Budi blagoslovljen, Adonaj, milostiv i uvijek spreman na pratanje!

Unato vjernosti Tori, Joua je bio u sukobu s vjerskim
voama. Nisu mu odobravali njegovo ponaanje prema grenicima, bolesnima i siromanima. Druio se s carinicima i
prijestupnicima radije nego s ispravnima. Izlazio im ususret
i onda kada je Zakon zabranjivao kontakt s njima zbog obrednog oneienja.
No, farizejima, pismoznancima i rabinima ponajvie se nije
sviala Jouina kritika. igosao je, naime, njihovo licemjerje i
tatinu: voljeli su isticati svoja vjerska obiljeja da bi se pokazali pobonima, dok su, zapravo, jedno govorili, a drugo inili.

red samim Velikim vijeem, Sanhedrinom, iji su lanovi

bili spremni optuiti Jouu zbog svega ime se razlikovao
od njih, nitko nije bio kadar nai ni jedne jedine sitnice da bi
svjedoila o njegovoj nevjernosti Tori i tradiciji. Zamjerili su
mu stoga autoritet kojim je govorio razlaui osnovna naela
Zakona i Tore. tovie, nudei svojim uenicima osobno razumijevanje i tumaenje tih naela.
Doista, Joua je ivio kao prorok i doivio sudbinu proroka. 
Jadranka BRNI
ljeto A. D. 2012. 7

S 02.indd 7

5.7.2012 14:13:23

Isus iz Nazareta
Stjepan Duvnjak

Dogma
o Isusu Kristu
Nastanak dogme je povijesni proces koji se sastoji
od susreta objavljene istine i nove kulture i modela miljenja.
Vjera razuma (fides intellectus) se ne dogaa bez vjere sluanja (fides auditus)

d svoje pojave u ljudskom prostoru i povijesti, tajna osobe Isusa Krista stalno je u sreditu teolokog promiljanja.
Teoloka sporenja i sueljavanja nerijetko su dovodila do privremenih ili trajnih razdora unutar samog kranstva. U novije vrijeme, osobito od 19. stoljea u njemakoj protestantskoj
kristologiji, intenzivno se traga za Isusovim povijesnim likom
primjenom suvremenih povijesnih metoda. Pri tome nerijetko
dolazi do, ponekad nepomirljivog, razdvajanja povijesnog ili
preduskrsnog Isusa, s jedne strane, te Krista kerigme-navjetaja i dogme, s druge strane. Ukratko, suprotstavljanje se izrie
sintagmama: Isus da Krist ne; povijesni Isus da Krist vjere i
dogme ne.
Suvremeni sekularistiki senzibilitet nepovoljno reagira na
pojam dogma, dogmatski, dogmat. To mu zvui kao neto
tvrdo, nedodirljivo, nepromjenjivo i kao takvo u svijetu svekolikih ubrzanih promjena kao neprihvatljivo miljenje i nauk, neovisno kakvog su svjetonazorskog ili ideolokog podrijetla. Zato
je potrebno prije pristupa povijesno-duhovnom procesu koji je
vodio definiciji dogme o Kristu u najkraim crtama osvijetliti
sam pojam u kranskom shvaanju. Ne moemo se uputati u
pojedinosti vezane uz ovo pitanje. Posveujemo mu tek toliko
pozornosti koliko je potrebno za razumijevanje nunosti definiranja nauka o Isusu Kristu.

Pojam dogme
Prije svega, pojam dogme nije jednoznaan niti statian. Potjee iz grkog duhovno-kulturnog svijeta. Tu se leksiki izvodi iz
glagola dokein koji ima dvostruko znaenje: 1. misliti, smatrati,
initi se; 2. initi se dobrim, odluivati, zakljuivati. Tako i pojam dogme koji se iz njega izvodi ima dvostruko znaenje: 1. u
znanosti, posebno filozofiji, znai miljenje, aksiom, pouak; 2.
u politici znai odredbu, zapovijed (edikt). Religiozno znaenje
pojma odredio je Sekst Empirik (oko 200. g. pr. Krista): Dogma
je prihvaanje stanja stvari na temelju znanja koje istrauje ono
to je osjetilima nepristupano. Upotrebu pojma u znaenju
iz grkog svijeta susreemo i u novozavjetnim spisima. U one
dane izie naredba (dogma) cara Augusta (Lk 2,1, usp. takoer
Dj 17,7; 16,4; Ef 2,15; Kol 2,14). Tu nalazimo i poimanje dogme kao obveze u stvarima vjere i udorea. Istina, na mjestu
koje nas u tom pravcu upuuje upotrijebljen je glagol iz kojeg
se izvodi imenica dogma. Zakljuismo (edoxen od edokein)
Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga to je

potrebno: uzdravati se od mesa rtvovana idolima, od krvi, od

udavljenoga i bludnitva (Dj 15,28).
No, u novozavjetnim spisima dogma nije glavni izraz za temeljni kranski nauk. Kod kranskih pisaca poslije apostolskog
vremena, koje oznaavamo kao apostolske oce, izraz dogma se
upotrebljava za nauk i propise Isusa Krista i njegovih apostola.
Tako sv. Ignacije Antiohijski ( oko 110) u poslanici crkvenoj zajednici u Magneziju pie: Nastojte se uvrstiti u uputama (dogmama) Gospodnjim i apostola da uspijete u svakom svom djelu
za tijelo i duh, u vjeri i ljubavi... (Magn. 13,1). Oito je da ovdje izraz dobiva novo znaenje: upute Isusa i apostola. U ovom
smislu ga upotrebljavaju i kasniji crkveni pisci, ali ga nikada nisu
posve jasno definirali, svakako i zbog toga to je i dalje pojam
upotrebljavan u profanom svijetu, juridikom i filozofskom. I
brojni drevni crkveni pisci njime oznaavaju miljenje neke teoloke kole ili pojedinano miljenje, pravovjerno ili heretiko, i to
tako traje sve do 1500. Vrlo iroko znaenje pojma dogme prvi je
suzio na objavljenu istinu panjolski dominikanac, sudionik Tridentskog sabora, Melkior Cano (1509-1560). Po njemu dogma
je objavljena istina koju je Crkva primila od Isusovih apostola i
koja je bila definirana na ekumenskim ili sveopim saborima ili
ju je Boji narod time poinje pojam sensus fidelium osjetilo
vjere jednoduno i trajno uvao kroz svu povijest Crkve. Poslije razmiljanja o dogmi Prvog i Drugog vatikanskog sabora, danas se dogma u crkvenom nauku definira kao: Reenica kojoj je
predmet boanska i katolika vjera (fides divina et catholica) koju
Crkva redovitim uiteljstvom ili nekom papinskom i saborskom
definicijom tako navjeuje kao od Boga objavljenu da je njezino
nijekanje hereza. Kljuna su dva momenta: 1. izriito definitivno
iznoenje od Crkve te reenice kao objavljene istine; 2. pripadnost te reenice boanskoj, slubenoj kranskoj objavi (protivno
privatnoj objavi), a to znai da je sadrana u Bojoj rijei. Posve
pojednostavljeno bismo mogli kazati da je dogma zatita ili ograda koja titi pouzdanost objavljene istine od krivih tumaenja kao
to je kanon Svetoga pisma zatita i jasno razluivanje autentinih
biblijskih spisa Starog i Novog zavjeta, kao norme kranstva, od
krivih i iskrvljenih spisa koji se nazivaju apokrifi.

Novozavjetne interpretacije
Isusove osobe
Za opravdanje vjere u Krista temeljno i odluujue polazite
dano je naravno u susretu s povijesnim Isusom iz Nazareta, da-

8 ljeto A. D. 2012.

S 03.indd 8

5.7.2012 14:17:31

posebni broj

kle u kristologiji ascendencije kristologiji odozdo (K. Rahner,

Temelji kranske vjere, 230). Historijski Isus je pretpostavka za
Krista vjere. Ve u vrijeme preduskrsnog Isusova ivota postojali su pokuaji da se izrekne tajna njegove osobe tada poznatim
kategorijama. Isusovi suvremenici su ga doivjeli kao proroka,
neki kao posve konkretnog: Ivana Krstitelja, Iliju, Jeremiju, a
njegovi uenici u njemu prepoznaju Mesiju, Pomazanika, Sina
Bojega (usp. Mt 16,14.16). Valja nam znati da u Isusovo vrijeme
nije bilo reportera i stenografa, radija i televizije koji bi neto zabiljeili iz njegova javnog djelovanja. Glavni oslonac je bilo ljudsko pamenje. Apostolima, a i dijelu mnotva Judeje i Galileje
koje ga je okruivalo, Isus je bio vaniji od bilo kojeg religioznog
i politikog autoriteta. On je za njih doista bio Put, Istina i ivot
(usp. Iv 14,6).
Kao u iskustvu i pamenju svakoga ovjeka tako su se i kod
apostola neka iskustva s Isusom duboko urezala u pamenje i
bila su odluujua za kasnije navijetanje i tumaenje njegove osobe koje je pokretala unutarnja snaga milosti i Bojega
Duha. Uz dogaaje Isusova navijetanja, pouke u prispodobama
i udesnih znakova, svakako je najdublji trag ostavila njegova
strana muka i tragina smrt te radikalna prekretnica njegova
uskrsnua. Iz neposredno doivljenog Isusa i iz iskustva njegova uskrsnua nastaje vijest koja se suvislo i razumljivo saopuje
najprije u idovskom miljeu, a potom helenistikom. Pri tom se
slui reinterpretacijom Starog zavjeta i jezikom kulturne komunikacije tadanjeg grko-rimskog svijeta.
U prijelazu od povijesno doivljenog Isusa u navjetaj primjetna je selekcija i oblikovanje predaje fokusirane na smrt,
uskrsnue, utjelovljenje i poslanje. Dakle, predaja je suena.
Pracrkva se koncentrirala na neke glavne crte. Na odreeni nain o tome svjedoi i Ivanovo evanelje: A ima jo mnogo toga
to uini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim,
ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale (Iv 21,25). Ova selektivnost i reduciranje predaje pokrenula je pojavu apokrifnih
spisa od kojih su neki eljeli popuniti praznine iz Isusova ivota
u novozavjetnim spisima ili su pak pod naslov novozavjetnih
spisa stavljali krivi nauk, osobito pripadnici gnostikog pokreta. U navijetanju se historijski elementi stapaju s instrumentima interpretacije Isusove osobe i osobne vjere navjestitelja.
Kao sredstva interpretacije slue naslovi uzvienosti kojima se
osvjetljuje Isusov lik i njegov put i do tada neuobiajeni zahtjevi
upueni ljudima: Sin Davidov, Prorok, Sin ovjeji, Sin Boji,
Krist (Mesija, Pomazanik), Rije-Logos. Ovi naslovi nam govore
kako je najstarija propovijed bila navezana na jezik i predodbe
Starog zavjeta. Pri toj interpretaciji kranska je prazajednica
nedvosmisleno identificirala povijesnog, u patnji i smrti ponienog Isusa i Gospodina Slave, Sina Bojega, vjenu Boju Rije.
Prije nego to je vjera prazajednice zapisana u novozavjetnim spisima, dakle, prije nego to je Rije postala Pismo, navjetaj apostola je ve pretoen u razliite predliterarne forme: propovjednike i katehetske obrasce, himne i ispovjedne formule iz
kojih izrasta Apostolski simbol. Ispovjedni obrasci e uz princip
tradicije i apostolskog nasljedstva (sukcesije) imati vanu ulogu
kao regula fidei, pravilo vjere, u odreenju kanoniciteta, autentinosti, novozavjetnih spisa. Tom pitanju je veliku pozornost
posvetio sv. Irenej iz Lyona (140-202).
U novozavjetnim spisima nalazimo razliite kristoloke naglaske, bolje rei kristologije. Mjesto njihova nastanka jesu svakako osoba Isusa Krista, zatim krsna kateheza, ivot kranske
zajednice, razraunavanje sa idovima oko interpretacije Staroga zavjeta. Prekretnicu u tumaenju Isusove osobe ini sv. Pavao.

Svjetla rijei

Navjetaj Krista on prilagoava helenistikom svijetu. On govori

o njegovoj preegzistenciji postojanju od vjenosti i o Isusu kao
Gospodinu, to je naslov za Boga. Sveti Ivan Evanelist reagira
na dva izazova. S jedne strane to je doketizam, miljenje da Isus
nije bio pravi, ve prividni ovjek, a s druge strane su oni koji
su nijekali njegovo boanstvo. Zato Ivan govori o Rijei i tijelu.
I Rije je tijelom postala (Iv 1,14). Izazovi s kojima se susreu
novozavjetni pisci i nosioci navijetanja Isusa Krista traili su jasnou izraaja i teoloko produbljenje. Svakako u predstavljanju
Isusove osobe i njegove biti vrlo vanu ulogu imala je njegova
spasenjska uloga, njegovo znaenje za nas.

Razumsko teoloko tumaenje

Isusa Krista
U prvoj generaciji poslije apostola novozavjetni spisi nisu imali
normativni karakter i nisu bili jedini izraz dogaaja Isusa Krista. Kranska prazajednica je bila ivo svjesna da ona uva sve
Isusove rijei i djela, cijelu njegovu povijest. Taj posjed je bio
temelj njezina uenja, propovijedanja, crkvenih formula i pisanih evanelja (A. Grillmeier, Isus Krist u vjeri Crkve, 134). Kada
je gnosticizam, pokret koji je bio najvea prijetnja kranstvu,
poetkom 2. stoljea poeo isticati svoju tradiciju, tada se Crkva
njemu suprotstavlja istiui jedinu tradiciju koja je sauvana u

 U novozavjetnim spisima dogma nije

glavni izraz za temeljni kranski nauk.
Kod kranskih pisaca poslije apostolskog
vremena, koje oznaavamo kao apostolske oce,
izraz dogma se upotrebljava za nauk i propise
Isusa Krista i njegovih apostola. Tako sv. Ignacije
Antiohijski ( oko 110) u poslanici crkvenoj
zajednici u Magneziju pie: Nastojte se uvrstiti
u uputama (dogmama) Gospodnjim i apostola
da uspijete u svakom svom djelu za tijelo i duh,
u vjeri i ljubavi... (Magn. 13,1). Oito je da ovdje
izraz dobiva novo znaenje: upute Isusa i apostola.
U ovom smislu ga upotrebljavaju i kasniji
crkveni pisci, ali ga nikada nisu posve jasno
definirali, svakako i zbog toga to je i dalje pojam
upotrebljavan u profanom svijetu,
juridikom i filozofskom 
novozavjetnim spisima. Time poinje stvaranje kanona, razluivanje autentinih novozavjetnih spisa od krivovjernih. Time
novozavjetni spisi dobivaju normativni karakter.
Susretom kranstva s grkim umom i njegovom filozofijom poinje razumsko tumaenje osobe Isusa Krista. Namee se
nunost znanstvene teologije. Crkveni pisci se u predstavljanju
objave i osobe Isusa Krista slue grkim pojmovnim instrumentarijem i njihovim filozofskim predodbama, ali norma i kriterij
kranske autentinosti ostaju novozavjetni spisi. U kranskim
intelektualnim krugovima dolazi do podijeljenih stavova o odnosu prema grkoj misli, danas bismo rekli, do podijeljenosti
izmeu progresivnih i konzervativnih. Time zapoinje put od
ljeto A. D. 2012. 9

S 03.indd 9

5.7.2012 14:17:38

Isus iz Nazareta
kerigme-navjetaja k dogmi koja e, ako se smije tako rei, sluiti kao katalizator suprotstavljenih i razliitih miljenja kroz jedini kriterij Svetoga pisma. Sa stanovitim oprezom se to moe
rei analogijom: kao to se uskrsni navjetaj orijentirao na zemaljskom, preduskrsnom Isusu, tako nauk crkvenih pisaca kranske antike ostaje upuen na navjetaj i time na prakransko
iskustvo koje je uz Pismo sauvano u liturgiji i sakramentima
(A. Grillmeier, Isus Krist u vjeri Crkve, 11).
U sreditu teolokog predstavljanja dogaaja Isusa Krista
grko-rimskom intelektualnom svijetu stoji Ivanov redak. I Rije je tijelom postala (Iv 1,14). Grki pojam za Rije je Logos
koji ima vie znaenja: rije, govor, istina, razum, red. U filozofskom smislu, posebno u stoikoj filozofiji, oznaava princip
kretanja, reda i sklada u svemiru. Posve je razumljivo da su u
grkoj filozofiji obrazovani pisci prihvaanjem kranstva (osobito apologeti, oni koji su branili kranstvo od poganskog svijeta) ovim pojmom nastojali prikazati tajnu osobe Isusa Krista.
U brojnim pokuajima da se grkom razumu priblii tajna Isusa
Krista primjetna su, vie ili manje udaljavanja od onoga to Logos-Rije znai kod Ivana Evanelista: Isus je vjena Boja Rije,
on je Boji Sin, objavitelj Boga, od njegove je biti. Za razumijevanje istine o Isusu Kristu i njezine definicije (dogme) valja
imati na umu nekoliko bitnih injenica. Prvo, istina Isusa Krista

 U sreditu teolokog predstavljanja

dogaaja Isusa Krista grko-rimskom
intelektualnom svijetu stoji Ivanov redak.
I Rije je tijelom postala (Iv 1,14).
Grki pojam za Rije je Logos koji ima vie
znaenja: rije, govor, istina, razum, red.
U filozofskom smislu, posebno u stoikoj
filozofiji, oznaava princip kretanja, reda
i sklada u svemiru. Posve je razumljivo da su u
grkoj filozofiji obrazovani pisci prihvaanjem
kranstva (osobito apologeti, oni koji su branili
kranstvo od poganskog svijeta) ovim pojmom
nastojali prikazati tajnu osobe Isusa Krista.
U brojnim pokuajima da se grkom razumu
priblii tajna Isusa Krista primjetna su, vie ili
manje udaljavanja od onoga to Logos-Rije znai
kod Ivana Evanelista: Isus je vjena Boja Rije,
on je Boji Sin, objavitelj Boga, od njegove je biti 
se ne konstituira spoznajnim subjektom. To je objavljena Istina, darovana. Nju moemo sve dublje spoznavati. Drugo, dublja
spoznaja objavljene istine se ne odvija poput skladnog organskog razvoja u kojem se sve vie ide k jasnom i nedvosmislenom.
Svakoj definiciji crkvene istine prethode teoloke rasprave, esto
estoka suprotstavljanja miljenja i stajalita. Kroz ta miljenja
se kristalizira istina. U tom procesu se ne dolazi do novog sadraja, ve do nove forme objavljenog sadraja. Nastanak dogme
je povijesni proces koji se sastoji od susreta objavljene istine i
nove kulture i modela miljenja. Suprotna stajalita nisu suvian

i zazoran proces, kako misli K. Rahner, ve trenutak probijanja

istine koja se probija i usavrava (usp. W. Kern F. Niemann,
Nauka o teolokoj spoznaji, KS 1988, 136).
Neposredni povod za prvo definiranje istine o Isusu Kristu
bilo je miljenje jednog sveenika i teologa koji se zvao Arije
(260-336). On je rodom iz Libije, kolovao se u Antiohiji, a
kao sveenik je propovijedao u Aleksandriji, u Egiptu. Svojim
miljenjem i propovijedanjem da Isus Krist nije jednak Ocu
i da nije s njim od vjenosti niti je njegove biti, izazvao je
lavinu teolokih rasprava koje su dovele do Prvog sveopeg
sabora u Niceji (danas tursko selo znik) 325. godine. Arije
polazi od filozofskog naela: Bog je posve transcendentan,
nestvoren i neroen. Budui da je Isus roen, onda ne moe
biti ni vjean niti Bogu jednak. Dakako u ovakvom razmiljanju je Arije imao nekoliko prethodnika i odanih suvremenih
pristaa kao i brojna suprotstavljena razmiljanja. Temeljno
pitanje koje je Arije pokrenuo jest pitanje kranskog monoteizma: jedan Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. U okviru ovog pitanja je definirana Kristova transcendentna narav koju sabor u
Niceji ovako formulira: Vjerujemo ... i u jednoga Gospodina
naega Isusa Krista Sina Bojega, jedinoroenoga od Oca, to
jest od Oeve biti, Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga
Boga od pravoga Boga, roena nestvorena, istobitna s Ocem,
po kome je sve stvoreno na nebu i na zemlji, koji je radi nas
siao s nebesa, utjelovio se i postao ovjek, trpio je i uskrsnuo
treeg dana, uzaao je na nebo, doi e suditi ive i mrtve
(DZ,54).
Kroz cijelo 4. stoljee su se vodile rasprave o tajni kranskog
monoteizma: jedan Bog i tri boanske osobe, Otac, Sin i Duh
Sveti. Konano je nauk o tajni Trojstva definiran na Prvom carigradskom saboru (381) definicijom o Duhu Svetom. Kad se
mislilo da su time sredinje tajne kranske vjere jasno izreene
i jasnom definicijom zatiene od krivih tumaenja, krenula su
nova teoloka sporenja oko jedinstva boanskoga i ljudskoga u
Isusu Kristu.

Boansko i ljudsko
u Isusu Kristu
Pojednostavljeno moemo kazati da se teoloka rasprava o
odnosu boanskoga i ljudskog, bolje rei boanske i ljudske
naravi u Isusu Kristu i njihova jedinstva, vodila izmeu dviju
istaknutih teolokih kola kranskog Istoka, Antiohije u Siriji i Aleksandrije u Egiptu. Zaetnici teoloke rasprave bila su
dva velika patrijarha i teologa: Nestorije (381-451), patrijarh u
Konstantinopolu (Carigradu) i iril koji je bio patrijarh Aleksandrije u Egiptu (412-444). Ove dvije kole polaze od razliitih obrazaca u interpretaciji jedinstva i razlika u Kristu. Antiohijska kola slijedi obrazac: Rije-ovjek (Logos-anthropos), a
aleksandrijska Rije-tijelo (Logos-sarx). Prva jasno naglaava
razliku izmeu boanskog i ljudskog, ali ne uspijeva jasno izrei jedinstvo. Zato je aleksandrijska strana optuuje da nijee
Kristovo boanstvo ili da nauava dvije osobe u Isusu Kristu
ili pak da zastupa samo moralno jedinstvo, to jest usklaenost
Isusove ljudske volje s boanskom. Interpretacija boanskog
i ljudskog u Isusu Kristu po aleksandrijskom obrascu jasno
istie jedinstvo, to je Jedinstvo Rijei-Logosa, ali nedovoljno
istie razlike. Zato je antiohijska teologija optuuje da zastupa
samo Kristovu boansku narav ili pak da zastupa samo Isusovo
ljudsko tijelo bez ljudskih duevnih i duhovnih svojstava, bez
razumskog ovjekova svojstva. Ovakve rasprave su dovele do

10 ljeto A. D. 2012.

S 03.indd 10

5.7.2012 14:17:45

posebni broj

ekumenskog sabora u Efezu 431, ali na njemu nije dolo do jedinstva suprotstavljenih miljenja. Tek tri godine poslije ovog
sabora intenzivnim usklaivanjem dolo je do formule jedinstva 433. Ovo izmirenje stajalita je kratko trajalo. Rasprava
se ponovno rasplamsala 448. i zakljuena je 451. ekumenskim
saborom u Kalcedonu (danas Kaldky u Turskoj).

Kalcedonska definicija
1. Slijedei svete oce,
2. ispovijedamo jednog te istog Sina,
3. naega Gospodina Isusa Krista,
4. jednoglasno nauavamo,
5. da je savren u boanstvu,
6. i da je savren u ovjetvu,
7. da je pravi Bog i pravi ovjek,
8. s razumskom duom i tijelom,
9. istobitan Ocu po boanstvu,
10. istobitan nama po ovjetvu,
11. nama u svemu jednak osim u grijehu
(Hebr 4,15),
12. od vjenosti je roen od Oca
po boanstvu,
13. u zadnje dane,
14. radi nas i radi naega spasenja,
15. roen od Marije djevice,
Bogorodice po ovjetvu,
16. jedan te isti Krist, Gospodin,
Jedinoroeni,
17. u dvije naravi,
18. nepomijeano, nepromijenjeno,
nepodijeljeno, neodvojeno,
19. jedinstvom se ne dokidaju razlike naravi,
20. tovie sauvana su svojstva obiju naravi,
21. u jednoj jedincatoj osobi i jednoj
jedincatoj hipostazi,
22. ne dijeljenjem niti odvajanjem
u dvije osobe,
23. nego jedan te isti jedinoroeni Sin,
24. Bog, Logos, Gospodin, Isus Krist,
25. kako su nauavali proroci od poetka

Svjetla rijei

Duboke, estoke i na trenutke une teoloke rasprave

iskristalizirane su u kalcedonskoj definiciji koja glasi: 1. Slijedei svete oce, 2. ispovijedamo jednog te istog Sina, 3. naega
Gospodina Isusa Krista, 4. jednoglasno nauavamo, 5. da je savren u boanstvu, 6. i da je savren u ovjetvu, 7. da je pravi
Bog i pravi ovjek, 8. s razumskom duom i tijelom, 9. istobitan
Ocu po boanstvu, 10. istobitan nama po ovjetvu, 11. nama
u svemu jednak osim u grijehu (Hebr 4,15), 12. od vjenosti je
roen od Oca po boanstvu, 13. u zadnje dane, 14. radi nas i
radi naega spasenja, 15. roen od Marije djevice, Bogorodice
po ovjetvu, 16. jedan te isti Krist, Gospodin, Jedinoroeni,
17. u dvije naravi, 18. nepomijeano, nepromijenjeno, nepodijeljeno, neodvojeno, 19. jedinstvom se ne dokidaju razlike
naravi, 20. tovie sauvana su svojstva obiju naravi, 21. u jednoj jedincatoj osobi i jednoj jedincatoj hipostazi, 22. ne dijeljenjem niti odvajanjem u dvije osobe, 23. nego jedan te isti jedinoroeni Sin, 24. Bog, Logos, Gospodin, Isus Krist, 25. kako su
nauavali proroci od poetka.

z ove definicije se vidi koja su sve pitanja bila sastavni dio

rasprava o odnosu boanskog i ljudskog u Kristu. Svakako
vaan pokreta pitanja o biti Isusa Krista jest njegovo otkupiteljsko znaenje i unutar njega rtveni moment tog otkupljenja,
a svakako i egzemplarno znaenje njegova ivota. Ako je Isus
Krist samo ovjek, a ne i Bog, onda nas on nije mogao spasiti.
Ako je ljudsko u biti Isusa Krista bilo samo neke vrste oklop,
odijelo, bez duhovnih i duevnih svojstava, onda je na kriu
trpio Bog (patripasionizam), a mi ne moemo onda slijediti
Isusov primjer.
Svakako valja imati na umu i opasnost definicija vjere. Lako
se zaboravi da definicija ima svoj izvor u navjetaju. Put ide
od temeljnog iskustva-navjetaja-dogme. Dogma slui jasnom
izricanju navjetaja primjerena modelima kulture i miljenja i
titi navjetaj od krivih interpretacija. Evidentno je da kristaliziranju dogme prethode brojna teoloka razmiljanja i sueljavanja. Ona su odgovor na Petrov poziv Naprotiv, Gospodin
Krist, neka vam bude svet, u srcima Vaim, te budete uvijek
spremni na odgovor svakomu koji od vas zatrai obrazloenje
nade koja je u vama (1 Pt 3,15). Za to obrazloenje potrebno je studirati istinu evanelja i vjere, a to je zadaa teologije.
Teologija ne prethodi vjeri, nego vjera teologiji. To obrazloenje treba biti jasno, razumljivo, povezano i shvatljivo u okviru odreenog vremena. Teologija treba pomoi kraninu da
moe izraziti sadraj svoga uvjerenja tako da onaj koji ga je voljan uti u najmanju ruku razumije o emu se tu radi. Kranin
mora znati izraziti svoje unutarnje i egzistencijalno otkupljenje
(K. H. Neufeld, Problemi i perspektive dogmatske teologije, Patmos, Dsseldorf 1986, 10). No vjera razuma (fides intellectus)
se ne dogaa bez vjere sluanja (fides auditus). Svakako i jedna
i druga dimenzija vjere su vane. Ali kako da prizovu onoga u
koga ne povjerovae? A kako da povjeruju u onoga koga nisu
uli? Kako pak da uju bez propovjednika (Rim 10,14). Vjera
poiva na navjetaju, sakramentima, liturgiji i teolokim promiljanjima. 

ljeto A. D. 2012. 11

S 03.indd 11

5.7.2012 14:17:54

Zlatko KESER

U poetku bijae Rije, i Rije bijae u Boga, i Rije bijae Bog. U njoj ivot bijae, i ivot bijae svjetlo ljudima. A svjetlo u tmini svijetli, i tmina ga ne svlada.
Iv 1,1.4-5

S 03.indd 12

5.7.2012 14:18:03

posebni broj

Svjetla rijei

Hans Kng

Isus iz Nazareta
je kranski model
Praktina kranska duhovnost se ne sastoji prije svega
u ispovijedanju neke dogme ili doktrine, ve u skladu s vlastitim putem, u vlastitom
drutvu i vremenu, u nasljedovanju Isusa Krista

Jedinstven ivot
Ovdje ne mogu pripovijedati o povijesti Isusa iz Nazareta. Ve
sam je iscrpno istraio i predstavio u drugim svojim djelima.
O mnogim detaljima u kojima, u kontekstu prvih kranskih
zajednica, bez iznimke od ljudi sastavljenih novozavjetnih svjedoanstava moe se svakako raspravljati, posebno o tome to
su to autentine Isusove rijei, a to nisu.
Ali gledano u cjelini, Isusov profil u Novom zavjetu pokazuje se posve jedinstvenim. Istraivao sam i velike uzore drugih
svjetskih religija i svakome sam posvetio portretiranje s punim
uvaavanjem; jer svatko od njih jest i ima vlastitu veliinu koja
u najmanju ruku zasluuje respekt onih koji drukije vjeruju i
onih koji ne vjeruju. Zbog toga mi je uvijek bilo neshvatljivo
da je 2006. godine u elji za senzacionalizmom operni reiser u
Berlinu mogao zloupotrijebiti velianstvenu Mozartovu operu
Idomeneo te na koncu, bez ikakvog uporita u tekstu ili muzici,
prikazati odsjeene glave utemeljitelja religija i kako je za to dobio pristanak nekih jednostranih politiara i publicista. Jednako
mi je bilo neshvatljivo kako se moe hvaliti jednog karikaturista
i jedne novine, koje su u istoj 2006. godini, iz komercijalnih i
populistikih razloga, publicirale uvredljive karikature proroka
Muhameda, kao da sloboda tiska ne bi ukljuivala i odgovornost
danskih politiara za ono to se tiska. Pripadnici drugih religija
se esto ude dokle je dola nekad kranska Europa u kojoj se
nita sveto vie ne ini svetim.
ivot, uenje i djelovanje Isusa iz Nazareta za mene se, u usporedbi s drugim utemeljiteljima religija, znaajno razlikuju. Isus
nije bio obrazovan na dvoru kao to je to po svoj prilici bio Mojsije, nije bio ni kneev sin kao Buda. Ali nije bio ni uenjak i politiar kao Konfucije, niti bogati svjetski trgovac kao Muhamed.
Upravo zbog toga to je njegovo porijeklo bilo tako beznaajno,
njegova vanost koja jo uvijek traje je zauujua. On ne zastupa
bezuvjetno vaenje sve vie razraivanog pisanog zakona (Mojsije), niti monako povlaenje u asketsko poniranje unutar ureene
zajednice jednog reda (Buda), niti obnovu tradicionalnog morala
i etabliranog drutva prema vjenom zakonu svijeta (Konfucije),
niti nasilna revolucionarna osvajanja borbom protiv nevjernika i
uspostavu teokratske drave (Muhamed).
I u vremensko-povijesnom koordinatnom sustavu njegova
konteksta Isus je jedinstven. Njega se ne moe svrstati ni uz vla-

dajue ni uz revolucionare, ni uz one koji moraliziraju niti uz

one koji ute u njegovoj zemlji. On se pokazuje provokativnim
ali i prema desno i prema lijevo. Bez zatite ikakve stranke,
izazovan je za sve strane: ovjek koji razara sve sheme (Eduard Schweizer). On nije sveenik, ali je po svoj prilici blii Bogu
nego sveenici. On nije politiki ni socijalni revolucionar, ali se
pokazuje revolucionarnijim od revolucionara. On nije monah,
ali je u odnosu prema svijetu slobodniji od asketa. On nije moralni kazuist, ali je moralniji od moralista. Uvijek iznova potvruju evanelja: Isus je drukiji! U svim usporedbama, uzete i
pojedinano i u cjelini, pokazuje se povijesni Isus iz Nazareta
jedinstven kako onda tako i danas.
Za nau ivotnu praksu odluujua Isusova poruka o Bojem
kraljevstvu i Bojoj volji posve je jednoznana: To je u izrekama,
usporedbama i odgovarajuim djelima radosna, vesela poruka o
novoj slobodi. To za mene, ovdje i sada, znai:
- upravo u vremenu burzovne groznice i trinog vrednovanja kapitala ne dopustiti da nama ovlada pohlepa za
novcem i prestiom,
- upravo u vremenu nanovo oivjele imperijalistike politike ne oduevljavati se voljom za mo,
- upravo u vremenu besprimjernog detabuiziranja i neobuzdanog konzumerizma ne dati se orobiti nagonom za
seksom i poudom za uitkom i uivanjem,
- upravo u vremenu u kojem se, ini se, vrijednost ovjeka
gleda samo kroz uspjeh, zauzeti se za dostojanstvo slabih,
neproduktivnih i siromanih.
Rije je o novoj slobodi: biti slobodan u odnosu prema veoj
stvarnosti Boga, koja ne zahvaa i ne proima samo mene ve
sve ljude, a koju Isus oznaava imenom Otac. Biti slobodan
u odnosu prema Bogu i samo njemu biti obavezan, oslobaamo se za ljude. Pritom ne moram postati asket; i Isus je, kao to
je poznato, pio vino i sudjelovao na gozbama. Ali ne bih smio
ni u egoistinom ivotnom stilu njegovati samo svoje interese
i zadovoljavati samo svoje potrebe. Puno je vanije zadrati u
oima svakodnevno dobro blinjega koji nas upravo treba. A to
znai: ne htjeti vladati njime, nego mu, koliko upravo moemo,
pokuati sluiti. U svemu prakticirati dobro i gdje je potrebno
opratanje i odricanje. Priznajem: stalno novi izazov i za mene
osobno u jednom dugom ivotu.
ljeto A. D. 2012. 13

S 04.indd 13

5.7.2012 14:20:29

Isus iz Nazareta
Obdravanje elementarnih zapovijedi ljudskosti i za samog
Isusa je takorei samorazumljivo. Obdravati Boje zapovijedi
znai i za njega: ne ubiti, ne lagati, ne krasti, ne zloupotrebljavati
seksualnost. U tome se on slae s udorednim zahtjevima drugih
religijskih utemeljitelja temelj za svjetski etos. Ali istodobno ih
on radikalizira. U Govoru na gori on ide preko toga: umjesto da
se prema propisu ide jednu milju, trebalo bi ii dvije milje:
ali to meutim ne treba shvatiti kao opi zakon, koji se ak ne bi
moglo ispuniti; bilo bi nerealno, kako s pravom smatraju mnogi
idovski kritiari. Isusovi zahtjevi su poziv, izazovi, da se od
sluaja do sluaja ovjek odvai na velikoduni angaman za ovjeka, upravo prema primjeru (za idove heretikog) Samaritanca u odnosu prema strancu koji je upao meu razbojnike. Dakle,

 ivot, uenje i djelovanje Isusa

iz Nazareta za mene se, u usporedbi
s drugim utemeljiteljima religija, znaajno
razlikuju. Isus nije bio obrazovan na dvoru kao
to je to po svoj prilici bio Mojsije, nije bio ni
kneev sin kao Buda. Ali nije bio ni uenjak
i politiar kao Konfucije, niti bogati svjetski
trgovac kao Muhamed. Upravo zbog toga to je
njegovo porijeklo bilo tako beznaajno, njegova
vanost koja jo uvijek traje je zauujua. On ne
zastupa bezuvjetno vaenje sve vie razraivanog
pisanog zakona (Mojsije), niti monako
povlaenje u asketsko poniranje unutar ureene
zajednice jednog reda (Buda), niti obnovu
tradicionalnog morala i etabliranog drutva
prema vjenom zakonu svijeta (Konfucije), niti
nasilna revolucionarna osvajanja borbom
protiv nevjernika i uspostavu
teokratske drave (Muhamed) 
u konkretnom ivotu prakticirati kreativnu ljubav koju ne moe
zahtijevati nijedan zakon. Ljubav: rije koju jedva da je Isus
koristio, ali koja je praktino i univerzalno i radikalno njegov
najvii zahtjev: ljubav bez sentimentalnosti koja svakog, pa ak
i protivnika, respektira a neprijatelju ne doputa da vjeno bude
neprijatelj.
Za mene i nebrojene druge sve u svemu jedna radosna, oslobaajua duhovnost nenasilja, pravednosti, milosra i mira. ak
duhovnost radosti koja na ramena ljudi ne stavlja nepotrebne
moralne terete. Duhovnost koja okuplja a ne razdvaja. Ali i duhovnost koja ima svoju cijenu.

Jedinstveno umiranje
Uvijek iznova moram misliti na to da je Isus iz Nazareta bio
posve mlad mukarac kad je vjerojatno inspiriran propovjednikom pokore i krstiteljem Ivanom na Jordanu neustraivo
stupio na svjetlo javnosti. Ni najstarije evanelje (po Marku) ni
etvrto (po Ivanu) se ne zanima za povijest njegova djetinjstva,

kako se o njoj izvjetava u evaneljima po Mateju i Luki s mnogim smislenim i dirljivim ali i legendarnim crticama.
I taj je Isus djelovao najvie tri godine prema kronologiji Ivanova evanelja koje oito koristi stare izvore, moda ak i samo
jednu godinu. Dok su Buda, Konfucije, Mojsije i donekle prorok
Muhamed u visokoj dobi mirno usnuli, on umire kao tek tridesetgodinjak na sramotnom stupu kria, koji su Rimljani nametali samo ne-Rimljanima i prije svega politikim buntovnicima i
robovima kao teku kaznu.
Ali, je li Isus bio politiki buntovnik? Ne smije se previdjeti da
su Isusov govor i djelovanje morali za posljedicu imati konflikte.
Ne jaa i ne tjei zasigurno samo mene ova spoznaja: ak je i On,
na kojeg se mi kao krani pozivamo, na temelju svoje poruke i
prakse zapao u konfrontaciju s religijsko-politikim establimentom svoga vremena. Preradikalna je njegova kritika prema naslijeenoj religioznosti i prema primjeni moi vladajuih. Presumnjivo njegovo karizmatiko ozdravljanje bolesnih. Preslobodno je
njegovo ophoenje s religijskim zakonom, sa subotom i propisima
o istoi i hrani. Preskandalozno njegovo solidariziranje s onima
koji su jedva vrijedni potovanja, s bolesnima, siromanima, siromanima duhom, prokletnicima, s odbaenima, enama i djecom. Premalo je korektan kako politiki tako i religijski njegov
odnos prema hereticima, izmaticima i politiki kompromitiranima: njemu nije ao velikog sveenika ve naroda. Previe obzira
pokazuje prema ljutnji nesamokritinih pobonika s prezrenima,
kriteljima zakona, carinicima, grenicima i grenicama.
Iz toga slijedi: Isusova poruka i njegovo ponaanje ine besprimjerni izazov za religijsko-drutveni sustav i njegove predstavnike, hijerarhiju. On stavlja u pitanje uobiajeni idovski
model ivota. Njegova protestna akcija protiv hramske trgovine
i njezinih korisnika bila je zacijelo odluujua provokacija koja
je konano vodila njegovoj osudi kao uitelja zablude, pseudoproroka i bogohulnika. Sve to Isus nije bio, nije bio ni voa revolucije s politikim programom. Ali je od rimskog autoriteta
osuen kao politiki revolucionar i zavodnik naroda.
Njegova sudbina je poznata: on umire na kriu, izdan i zatajen od svojih uenika i sljedbenika. Izrugan i ismijan od svojih
protivnika. Ostavljen od Boga i ljudi. Eli, eli, lama sabakhtani!
to znai: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio! (Mk 15,34).
S glasnim krikom je preminuo.
Otada je kri posebni znak raspoznavanja krana. Samo
Isusova poruka, ivot i djelovanje zajedno objanjavaju to kri
ovog Jednog razlikuje od kria voe robova Spartaka i mnogih
krieva u povijesti svijeta. Ali od onda do danas ostaje veliko
pitanje: kako jedan takav znak sramote moe za mene postati
znak spasenja?
Vjernikoj osvjedoenosti krana, izazvanoj duhovnim
iskustvima, od poetka pripada: njegova smrt nije bila kraj!
Uskrienje ne misli na pripovijest o prikazu jednog nanovo
oivljenog lea, ve uskrsnu poruku da je Isus kod Boga, da nije
umro u jedno nita, ve u najstvarniju stvarnost. Kod Isusova
uskrienja, koje je vrlo brzo bilo umotano u legende, nije rije
o nastavku ili povratku u ovaj prostorno-vremenski ivot, ve
puno vie, o od hrabrih svjedoka posvjedoenom prihvaanju u Boji vjeni ivot koji nadilazi sve ljudske predodbe.

ivotni model u osobi

Raspeti tako postaje znak nade. U svjetlu Isusova prihvaanja
u Boji vjeni ivot njegovi sljedbenici poinju osobu uitelja iz
Nazareta gledati drukije i drukije je tumaiti. On se pokazuje

14 ljeto A. D. 2012.

S 04.indd 14

5.7.2012 15:10:47

posebni broj

sve vie kao ivo utjelovljenje njegove stvari: utjelovljenje novog

ivotnog stava i novog stila ivota. Od njegova buenja na novi
ivot oito je da je Isus Krist temelj kranske duhovnosti.
Kako apostol Pavao jasno formulira: Nitko, naime, ne moe
postaviti drugoga osim onoga koji je ve postavljen, a taj je Isus
Krist (1 Kor 3,11). Ili kao to je izraeno u Ivanovom evanelju:
on je put, istina i ivot (Iv 14,6). U ovom smislu kao kranin
ja vjerujem ne samo u Boga, ve i u Isusa Krista, Bojeg poslanika. On nije ni car, ni filozof, ni dravnik, ni vojskovoa, ne, on je
kranski ivotni model u osobi! Kranski ivot je ivot u Kristovom duhu. ivot u Kristovom duhu je nasljedovanje Krista.
U ovome se sastoji praktina kranska duhovnost: ne ispovijedanje neke dogme ili doktrine, ve u skladu s vlastitim putem, nasljedovanje njega, Krista. Pravo i zdravo, esto dodajem,
ovisno o tome kakav je tko ovjek. Ali uvijek iznova pokretani
nanovo njegovim duhom koji je Boji duh.
Kao duh Isusa Krista ne moe se ovaj duh ni s jednim duhom
zamijeniti, ni s duhom zanesenjaka, ni s duhom dunosti, ni s
neduhom. On je Spiritus sanctus koji je inspiracija, pokretaka snaga kranske duhovnosti: Tako vjerujem u Duha Svetoga.
Dogmu o Trojstvu, s helenistikim kategorijama i nama stranim
predodbama formuliranu, mogu biblijski razumjeti: ne prema
Augustinovoj trinitarnoj spekulaciji kao vjeri u 1=3 i 3=1.
Ve prema Novom zavjetu kao vjeri u jednoga Boga i Oca po
Isusu Kristu, njegova poslanika i Sina u Duhu Svetom, Bojem
duhu i Kristovom duhu.
Mijenja li ovaj Duh moj ivot? Da, onoliko koliko doputam
da me inspirira,
- posreduje mi nove motivacije: zato upravo tako a ne
drukije trebam djelovati, zato na to ni sam Sigmund
Freud nije znao odgovor i onda moram biti iskren, ponizan i po mogunosti dobrostiv, ako pri tome trpim tetu i ako zbog nepovjerenja i brutalnosti drugih, moram
trpjeti;
- omoguuje mi nove raspoloivosti: stavove nepretencioznog angamana za ljude, solidarnosti sa zapostavljenima, borbu protiv nepravednih struktura u dravi, Crkvi
i drutvu. Raspoloivosti za slobodu, zahvalnost, velikodunost, nesebinost, radost;
- inspirira posvuda na nove akcije: nova djela, u malom i
velikom, koja u nasljedovanju Isusa Krista upravo ondje
odgovaraju gdje nitko ne pomae. Ne samo ope programe koji mijenjaju drutvo, ve konkretne znakove, svjedoanstva, svjedoke ljudskosti u oovjeenju ljudi kao
ljudskog drutva.
Ipak, ni u kojem sluaju ne elim sebe predstaviti kao nekog
tko je sve to realizirao! Nisam uzor-kranin niti kandidat za
proglaenje svetim. Ali, ipak, za mene nema sumnje da je ova
duhovna pokretaka snaga oblikovala moju ivotno-radosnu
duhovnost. Utjeha mi je da se ova duhovna snaga s godinama
nuno ne smanjuje, ve da u starijoj dobi moe biti ak i jaa.
Da, ona moe u svakom novom ivotnom razdoblju uvijek iznova davati smisao ivota, ivotnu energiju i ivotnu radost. Ona
mi konano pokazuje posljednji horizont smisla i posljednje
odreenje cilja, tako da mi moemo nositi ne samo ono pozitivno u naem ivotu, ve i ono negativno. 
[Hans KNG, Was ich glaube, Piper, Mnchen 2010, 219-227.]
S njemakog Drago BOJI

Svjetla rijei

Biti kranin

kranin? Nije li biti kranin vie od biti ovjek? O

ovome meu kranima danas ipak nema dvojbe: i
kranin mora biti pravi ovjek i zalagati se za humanost,
slobodu, pravednost, mir i ouvanje stvorenog. Nema nikakvog biti kranin na raun onoga biti ovjek! Biti kranin
nije u koliinskom smislu neto vie od onoga biti ovjek;
krani nisu nikakvi nadljudi. Ali zato biti kranin moe
znaiti proirenje, produbljenje, ukorijenjivanje, da, radikaliziranje onoga biti ovjek: utemeljenjem onoga biti ovjek u
vjeri u Boga i usmjeravanjem ivotne prakse prema primjeru Isusa Krista.
Gledajui tako moe se kranska egzistencija uistinu razumjeti kao radikalni humanizam koji e u ovom rastrganom
ljudskom ivotu, koji e u ovom tako konfliktnom drutvu
ne samo, kako se to prije govorilo, potvrditi sve ono istinito,
dobro, lijepo i ljudsko, nego e ukljuiti i ono ne manje realno: ono neistinito, loe, runo, zapravo ono neljudsko. Ni
kranin ne moe sve to negativno dokinuti (to bi opet bila
fatalna iluzija koja bi odvela do prisilnog usreivanja koje
zapravo prezire ovjeka), ali se zato moe protiv toga boriti,
podnositi ga i preraditi. Ukratko: biti kranin ostvaruje takav humanizam koji je u stanju s onim posljednjim nepokolebljivim povjerenjem u Boga, koje se ne oslanja na vlastita
djela nego na Boju milost, nadvladati ne samo sve pozitivno, nego i sve negativno, patnju, krivnju, besmisao i smrt.
Je li i ovo samo neka iluzija, daleka od stvarnosti? Ne, ovo
je ve ivio onaj koji je za krane putokaz, put, istina i ivot (Iv 14,6), i to odluno radikalizirajui ono biti ovjek.
Na tom religioznom temelju moralo bi biti mogue ostvariti
vlastiti psihiki identitet protiv svih zarobljenosti u strah,
ali takoer i drutvenu solidarnost protiv svih rezignacija
u koje ovjeka bacaju razne prisile okolnost. Da, zapravo bi
s vjerujuim povjerenjem trebalo biti mogue nai smisao
ivota ak i ondje gdje isti um mora kapitulirati naspram
besmislene patnje, bezrazlone nevolje i neoprostive krivnje. Sm sam jednom ono odluujue za biti kranin saeo
u kratku formulu, koja me od tada nosi kroz ivot napora i
radosti, uspjeha i bola:
U nasljedovanju Isusa Krista
ovjeku moe u dananjem svijetu
uistinu ljudski ivjeti,
raditi, trpjeti i umrijeti:
u srei i nesrei, ivotu i smrti
dran od Boga i ljudima od pomoi.
I Apostolsko vjerovanje je u konanici usmjereno na novi
smisao ivota i na novu ivotnu praksu, na novi put koji e
biti ivljen iz nade, koji e poivati na vjeri i u ljubavi nai
svoje ispunjenje. Vjera, nada i ljubav tako se moe izraziti
smisao ivota jednog kranina, a najvea je meu njima ljubav (1 Kor 13,13). 
[Hans KNG, Uvod u kransku vjeru.
Apostolsko vjerovanje protumaeno naim
suvremenicima, Svjetlo rijei, Sarajevo 2011, 296-298.]
ljeto A. D. 2012. 15

S 04.indd 15

5.7.2012 15:10:20

Isus iz Nazareta
Jrgen Moltmann

Uskrsnue
Isusa Krista
i punina ivota
Uskrsnue raspetoga Krista otvara novi Boji svijet i za rtve i za zloince:
rtve e dobiti svoju zadovoljtinu, bit e uzdignute zloinci e biti
privedeni pravdi, nee konano trijumfirati preko svojih rtava,
oni nee morati ni vjeno ostati zloinci
U svretku poetak
Bez dogaaja koji su krani od poetka nazvali Kristovo uskrsnue ne bismo znali nita o Isusu i ne bi bilo vjere koja se nada.
Kako je do toga dolo? to se dogodilo?
Pojasnit emo sebi ukratko pripovijest koja je ispripovjeena
u etiri evanelja i koju apostol Pavao navijeuje snanim rijeima u 15. poglavlju svoje Prve poslanice zajednici u Korintu.
Bijeg i obrat uenika: Rije je o mukarcima i enama koji
su s Isusom ili iz Galileje u Jeruzalem, jer su se nadali da e on
otkupiti izraelski narod od rimske okupacije i njegove vlastite
malovjernosti. Kao i narod u Jeruzalemu pozdravljali su ga kao
Sina Davidova, kralja Izraela (Iv 12,13). Ali kad je Isus bespomono uhvaen i od Rimljanina Pilata kao terorist razapet,
napustili su ga razoarani, jedan ga je izdao, jedan zatajio, svi su
pobjegli s mjesta njegove katastrofe. Vratili su se prestraeni u
svoje krajeve i poeli su ponovno ribariti: nije se nita dogodilo.
Malo vremena nakon toga oni su iznenada opet u Jeruzalemu i navijetaju javno i bez straha uskrienje Isusa od Boga,
iako su kao simpatizeri terorista Isusa iz Nazareta bili osumnjieni i morali su se bojati zatvora i muenja od strane Rimljana. Svako drugo mjesto bi im ponudilo zatitu, ne i Jeruzalem.
Bili su u velikoj opasnosti. Njima se moralo neto dogoditi da
su se totalno promijenili.
I jo neto je vano zapaanja: oni su navijetali Isusovo
uskrienje iz groba i s njim tjelesni poetak novog Bojeg svijeta. Isusov grob je morao biti prazan, inae bi sluatelji ukazali na
tijelo u grobu i ismijali ih. Ali grob je bio prazan, zato su proirili
glas da su uenici potajno odstranili tijelo. Dakle, prazan grob
ne dokazuje Isusovo uskrienje od Boga ve javno ueniko navijetanje uskrsnua na ulicama Jeruzalema dokazuje da je Isusov grob bio prazan.
Kako je dolo do ovog neoekivanog obrata kod uenika?
Oni izvjetavaju da im se raspeti Isus iv u boanskom ivotu
ukazao. Vidjeli su ga vlastitim oima, uli vlastitim uima,
sjedio je s njima za stolom kao i prije. Prepoznali su ga po glasu
i po njegovim ranama od kria. Nije im se ukazao kao prikaza
ni kao duh. On se nije vratio u ovaj smrtni ivot kao oivljeni

Lazar. On im se ukazao u novom ivotu. Zato su njegova ukazanja shvatili u beskonanom (apokaliptinom) horizontu: na
kraju vremena Bog e sve mrtve uskrisiti, a raspeti Isus je prvi
uskrien iz opeg uskrienja mrtvih. Dakle s njegovim uskrienjem u boanski ivot poinje ope uskrienje mrtvih. Tako su
ga prihvatili kao predvodnika ivota koji je nadvladao smrt:
Pobjeda (ivota) iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja?
Gdje je, smrti, alac tvoj? (1 Kor 15,55) to je prva kranska
uskrsna pjesma. S Isusovim uskrienjem poinje novi Boji
svijet u kojem e im otrti svaku suzu s oiju te smrti vie nee
biti, ni tuge, ni jauka, ni boli vie nee biti jer prijanje uminu.
Evo, sve inim novo! (Otk 21,4-5; 2 Kor 5,17).
Sa enama koje su ile s Isusom bilo je drugaije. One naime nisu pobjegle, ve su stajale izdaleka i odravale kontakt pogledom sa svojim umiruim prijateljem i uiteljem.
Njihovo zaprepatenje je poelo tek onda kad Isusa sljedeeg
jutra nisu nale meu mrtvima. Anelova poruka o njegovu
uskrsnuu ih je duboko prestraila. Smrt vie nije bila bliska, ureenje svijeta s roenjem i smru bilo je izvan snage.
Marija Magdalena je uskrslog Isusa susrela na grobu i kad ju
je nazvao imenom, prepoznala ga je po njegovom poznatom
glasu. U susretu koji je uslijedio s uenicima koji su se vraali, postala je prva svjedokinja Isusova uskrsnua. Postala
je apostolica apostola dok kasnije nije potisnuta iz sjeanja
od Crkve kojom su vladali mukarci. Ipak osvjedoenost o
Isusovom uskrienju i poetku novog svijeta proizila je iz
sjedinjavanja grupe uenika i grupe ena u Jeruzalemu. U
prisutnosti uskrsloga ene i mukarci su jednaki.

iva nada
Isus nije utemeljio novu religiju, on je donio novi ivot u ovaj smrtni svijet. Tako su ga doivjeli prvi krani: to bijae od poetka,
to smo uli, to smo vidjeli oima svojima, to razmotrismo i
ruke nae opipae o Rijei, ivotu da, ivot se oitova, i vidjeli
smo i svjedoimo i navijeujemo vam ivot vjeni (1 Iv 1,1-2).
Tako moemo i mi danas uskrsnue doivjeti kao oivljavanje:
na ivot oivljava iznutra. Obuzima nas vrua ljubav prema i-

16 ljeto A. D. 2012.

S 05.indd 16

5.7.2012 15:12:36

posebni broj

 Isus nije utemeljio novu religiju,

on je donio novi ivot u ovaj smrtni svijet.
Tako su ga doivjeli prvi krani:
to bijae od poetka, to smo uli,
to smo vidjeli oima svojima, to razmotrismo i
ruke nae opipae o Rijei, ivotu da,
ivot se oitova, i vidjeli smo i svjedoimo i
navijeujemo vam ivot vjeni (1 Iv 1,1-2).
Tako moemo i mi danas uskrsnue doivjeti kao
oivljavanje: na ivot oivljava iznutra.
Obuzima nas vrua ljubav prema ivotu.
Mi izlazimo iz sebe, zauzimamo se, protestiramo
protiv smrti i nasilja. Mi prevladavamo
ravnodunost srca i postajemo obuzeti ljubavnom
strau prema drugim ljudima i svim
Bojim stvorenjima. Mi suosjeamo s bolesnim,
potitenim i zabrinutim ivotom da bismo ga
snano izlijeili i oslobodili. Ovaj novi ivot je
struja ljubavi koju iskusujemo u zajednitvu
s Kristom i koja nas ujedinjuje s Bogom 

votu. Mi izlazimo iz sebe, zauzimamo se, protestiramo protiv

smrti i nasilja. Mi prevladavamo ravnodunost srca i postajemo
obuzeti ljubavnom strau prema drugim ljudima i svim Bojim
stvorenjima. Mi suosjeamo s bolesnim, potitenim i zabrinutim ivotom da bismo ga snano izlijeili i oslobodili. Ovaj novi
ivot je struja ljubavi koju iskusujemo u zajednitvu s Kristom i
koja nas ujedinjuje s Bogom: Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1 Iv 4,16): ogromno iskustvo sree.
Tko je nekad i sam bio bolestan ili nasmrt tuan ili bio zahvaen umrlom nadom, taj zna to znai uskrienje na ivot. Taj
je iskusio kako su se njegova osjetila koja su bila zatvorena opet
otvorila i kako je ponovno uo melodije, vidio boje i kako su se
njegovi osjeaji probudili/otvorili. Kad u romanu Dostojevskog
Zloin i kazna ubojica Raskoljnikov, koji je sebi unitio ivot, susree malu prostitutku Sonju, ona mu ita pripovijest o uskrsavanju mrtvog Lazara: Lazare, izii van, i tako poinje njegovo
ponovno raanje u ivot.
Kristovo uskrienje nije dogaaj koji se dogodio prije mnogo vremena da vie ak nije ni istinit. To se shvaa tek onda
kad duh uskrsnua obuzme ovjeka. To je onda kao ponovno
roenje. ovjek ustaje jer je novi poetak tu, vidi se kako se
preko vlastitog malog ivota otvara iroki prostor koji dopire
i preko smrti i ulazi u nju. Nijedan ovjek nije premlad niti
prestar da ne bi osjetio ovu mladost novog poetka. Ti si
toliko star koliko i tvoj oaj i toliko mlad koliko i tvoja nada
(Albert Schweitzer).
Vjera u Krista je pouzdana nada. Upravljanje prema naprijed
i ivot u iekivanju nadolazeeg, jer vjera je onda vjera u Krista, ako je ona uskrsna vjera. Vjerovati znai ivjeti u prisutnosti
uskrslog Krista i pruati se prema Bojem kraljevstvu kako na

Svjetla rijei

nebu tako i na zemlji. U svjetlu uskrsnua iskusujemo svakodnevni ivot: ekamo i planiramo, trpimo i nadamo se, molimo i
budimo se, jer znamo: eka se na nas! Svakog novog jutra, svake
nove godine i kad umiremo znamo da nas Krist oekuje da nas
povede blagdanu vjenog ivota u novom Bojem svijetu.

Novi Boji svijet

Kako pravoslavna uskrsna ikona pokazuje, uskrsli Krist povlai na rukama s Adamom i Evom cijelo ovjeanstvo iz svijeta
smrti u kraljevstvo ivota. To je nova perspektiva ovjeanstva:
Jer kao to u Adamu svi umiru, tako e i u Kristu svi biti oivljeni (1 Kor 15,22). Nitko nije iskljuen, svi e biti primljeni u
svijet uskrsnua. U njemu vie ne vrijede granice meu narodima, klasama, spolovima i religijama. Svaki ovjek je stvoren
za vjeni ivot! Ako je smrt u pobjedi ivota iskapila, kako
kae Pavao, raspadaju se granice straha. Krani je nee ak ni
ovdje vie primjeivati niti e preko svoje Crkve poduzimati
nova razgranienja.
Uskrsnue nije lijepi san ovjeanstva: obgrljeni ste milijuni, ve uputa za uvid u stvarnost: Uskrsnue raspetog Krista
je ponajprije nada za sve koji moraju ivjeti u sjeni kria i koji
nemaju vie budunosti: koji su u tegobama i optereeni, prezreni i oboljeli, koji su rtve nepravde i nasilja, rtve gladi, bolesti i
rane smrti. Po tome je uskrsnue nada i za one koji ine nepravdu, za one koji su optereeni krivnjom i za bezdunu prirodu.
Uskrsnue raspetoga Krista otvara novi Boji svijet i za rtve i za
poinitelje: rtve e dobiti svoje pravo, bit e uzdignute, one ne
smiju vjeno ostati rtvama poinitelji e biti privedeni pravdi, nee konano trijumfirati preko svojih rtava, oni takoer
ne smiju vjeno ostati poinitelji. Uskrsnue raspetoga Krista je
poetak Boje pravde na zemlji.
Dan je vaskrsenja:
prosvetlimo se slavljem,
i zagrlimo jedan drugog.
Recimo i onima koji nas mrze: Brao!
Oprostimo sve Vaskrsenjem,
i tako uskliknimo:
Hristos vaskrse iz mrtvih,
smrt smru uniti,
i svima u grobovima ivot darova
(Pravoslavna uskrsna pjesma)
*
* *

ato sam tako siguran da e mrtvi uskrsnuti? U jesen 1961.

iao sam sa izdavaima asopisa Deutsch-Polnische Hefte u
Poljsku. Hodali smo zaprepateni ostacima logora smrti u Majdaneku kraj Lublina. Ondje su samo u jednom danu ubijeni deseci tisua idovskih mukaraca, ena i djece. Vidjeli smo djeju
obuu, etke za kosu i masovne grobnice. Vraao sam se sam
logorskom ulicom i od stida i sramote najvie sam elio da u zemlju propadnem. Onda sam odjedanput imao viziju: vidio sam
ubijenu djecu u magli kako idu prema meni, bio sam nijem i
ukoen od zaprepatenja. Otada znam da e mrtvi uskrsnuti. 
S njemakog Drago BOJI
ljeto A. D. 2012. 17

S 05.indd 17

5.7.2012 14:25:39

Isus iz Nazareta
Karl Lehmann

Isus Krist
na je ivot
Uskrs preobraava nae razumijevanje ivota. I dok smo jo uvijek
zahvaeni grijehom, patnjom i smru, u konanici i samoivou i egoizmom,
ipak ove razarajue snage nemaju posljednju rije

mrt i ivot su najizrazitije suprotnosti koje ovjek poznaje.

On ih mora uvijek iznova sueljavati, i skupa i jednu nasuprot drugoj, kako bi nauio i jednu i drugu bolje razumjeti.
Tako je pogotovo sa smru i uskrsnuem Isusa Krista. Ovdje ova
suprotnost dolazi do neponovljivog vrhunca. A on se sastoji u
tome da se u Isusu smrt i ivot susreu na jedinstven nain. Isus
na poseban nain istie vanost ivota. On eli ljudima donijeti
ivot u punini (usp. Iv 10,10). Konano on daje svoj ivot za
sve i ini ga na poseban nain plodonosnim. Istodobno na brutalan nain on na vlastitom tijelu iskusuje nasilje ljudi i razaranje
ivota. Ova suprotnost je time jo oitija jer jedincati pravednik
mora prihvatiti posve neskrivljenu nepravdu. Onaj koji tolikima daruje ozdravljenje i ivot, biva lien svoga ivota iz najniih
motiva.
Mi esto posve razdvajamo smrt i uskrsnue. Prije Uskrsa
sve je podreeno patnji i smrti, a na Uskrs se sve iskljuivo koncentrira na uskrsnue. Na jednoj strani dolina suza, na drugoj
slava. Izmeu su uska vrata. Ovo pak moe voditi pogrenom
razumijevanju koje i sama Biblija nekim slikama i izriajima korigira. Zemaljski Isus govori, primjerice, za vrijeme ivota da ga
se Otac ne eli jednostavno odrei. Uskrsli Gospodin i nakon
Uskrsa nosi rane raspetoga. Uskrsli Gospodin je raspeti. To nije
izjava banalnog identiteta u smislu da je Gospodin koji je uskrien i koji se ukazuje utvara, ve je identian s onim koji je visio
na kriu. Tako Pismo moe rei da je Isus Krist na ivot (usp.
Kol 3,4). To je upravo njegov titul pa i ime. Ja sam uskrsnue i
ivot (Iv 11,25; usp. 14,6).
Krist na ivot: svi mi eznemo i gladujemo za ivotom.
Upravo danas elimo sve imati to bre, to iskonskije, atraktivnije i ivotnije. U tjeskobi smo da neto vano ne propustimo.
Briga da se u ovom svijetu s puno raznovrsnih smislova zakasni,
snaan je pokreta za sve vee ubrzanje naega ivota.
Krist na ivot: po Isusovu putu u Jeruzalem i na kri, po
njegovoj smrti i uskrsnuu, to to se zove ivot, iz temelja je promijenjeno. Mi sad moramo misliti ivot posve u odnosu prema
njemu. To je ivot koji je osloboen straha da emo biti zakinuti.
Isus je, naime, svoj ivot ve u ovom vremenu najbolje zaloio.
On nije traio samoga sebe, ni svoju sreu, ni svoje ispunjenje,
kako god mi to nazvali. Njegova tajna ivota sastoji se upravo u
tome da je upuen posve na Boga Oca i na ljude. On nadvisuje
samog sebe u odnosu prema Bogu i ljudima. Njegovo sredite
je u ovom dvostrukom nadvisivanju. I jedno i drugo idu skupa.
On je bespridrajno otvoren i spreman za zalaganje bez iznimke

za sve ljude, jer je on ukorijenjen u dubini Boga koji nas uvijek

iznova izvodi iz naih uskoa i ogranienosti.
Ovu slubu Isus izvruje bez ostatka, do kraja. On stvarno
ispija kale koji mu je Otac predodredio. Ali upravo zbog toga
on nema straha pred smru, on ne poznaje brigu da bi mogao
biti zakinut. On ostvaruje najvie i najbolje u ivotu, u emu se
ne moe pretjerati. Tako on nema razloga za strah ni u smrtnoj
tjeskobi. Dodue, i Isus strahuje od gubitka vlastite egzistencije,
kako to posebno pokazuje poetak njegove patnje na Maslinskoj
gori. To pripada ovjeku. Ali, ipak, ovo je posljednja istina: smrt
mu naprosto ne moe oduzeti ovaj ivot ivot pred Bogom i
ivot za ljude.

 Mi esto posve razdvajamo smrt i uskrsnue.

Prije Uskrsa sve je podreeno patnji i smrti,
a na Uskrs se sve iskljuivo koncentrira na
uskrsnue. Na jednoj strani dolina suza,
na drugoj slava. Izmeu su uska vrata.
Ovo pak moe voditi pogrenom razumijevanju
koje i sama Biblija nekim slikama i izriajima
korigira. Zemaljski Isus govori, primjerice,
za vrijeme ivota da ga se Otac ne eli
jednostavno odrei. Uskrsli Gospodin i nakon
Uskrsa nosi rane raspetoga. Uskrsli Gospodin
je raspeti. To nije izjava banalnog identiteta u
smislu da je Gospodin koji je uskrien
i koji se ukazuje utvara, ve je identian
s onim koji je visio na kriu 
Zato je ovaj ivot dobio novi smisao. U ovom ivotu su smrt
i svi strahovi s njom ve nadvladani. Inae ne bi se mogla razumjeti pobjeda koju uskrsno svjedoanstvo sadri u Svetom
pismu na ovom mjestu. Tako stoji primjerice u 1 Kor 15,54s u
jednoj gotovo preuzetnoj uskrsnoj pjesmi: Pobjeda iskapi smrt.
Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, alac tvoj? Ako se
pomisli na to kako je upravo Pavao s obzirom na njegovu teolo-

18 ljeto A. D. 2012.

S 06.indd 18

5.7.2012 14:30:42

posebni broj

giju kria skeptian prema svakoj lakoumnoj ushienosti, koja

staloenu i esto suprotstavljenu realnost nadvisuje, onda mora
postojati novo i produbljeno iskustvo vjere koje Apostolu naroda daje razloga da se trijumfirajui raduje.
Smrt i ivot nisu vie najizrazitije suprotnosti, ve su u Isusovoj smrti i uskrsnuu nadvladani. To je novo neuveno udo da
postoji neto to nadvisuje smrt i ivot kao ekstremne suprotnosti: Isus Krist u svojoj osobi i svome otkupljujuem djelovanju
kojim nas oslobaa. Takvo neto inae ne postoji: On, koji je bio
raspet, postao je smrt smrti.
Ako je ovo na ivot, onda bismo mogli biti puno postojaniji krani nego to mislimo. Ne treba da se bojimo osloniti se
na Isusa Krista i njegov Duh te ga slijediti. S njime ne gubimo
nita. U njemu samo moemo sve dobiti. Nema razloga za strah
da emo sebe izgubiti, ako se nesebino i s punim povjerenjem
u tom smislu predamo nekoj zadai, nekom ovjeku ili nekom
poslu. Koliko god straha imali, ne moemo sve zauzvrat dobiti
od onoga to smo investirali! Zbog toga se tedimo i izvlaimo.
Zbog toga smo esto u strahu da se stvarno odvaimo na veliku
stvar, da temeljno budemo solidarni, primjerice, s potlaenima
u cijelom svijetu, da mislimo na nadolazee generacije radije
iskoritavamo sve za sebe, kratkovidni smo i pohlepno trpamo
sve u sebe. Mi izjednaavamo, moda i bez dubljeg razmiljanja,
budunost svijeta i ovjeka s nama i naim ivotom. Vjera koja

Isusovo sinovstvo

astojanje da se odgovori na pitanje da li je sam Isus izriito upotrijebio sinovski naslov, usredotouje se u prvom
redu na Mt 11,27 (odnosno Lk 10,22): Sve je meni predao
Otac moj, niti tko pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca
doli Sin i onaj kome Sin hoe objaviti. O ovom tekstu se od
vremena K. von Hasea, crkvenog povjesniara iz Jene, esto
govori kao o meteoru koji je pao s Ivanova neba. Meutim,
eventualni utjecaj Ivanove predaje na sinoptike bio bi do te
mjere neto izvanrednog da ga je nemogue prihvatiti. Prije
bi trebalo rei da Ivanova predaja nalazi ba u ovom sinoptikom tekstu svoje porijeklo i tumaenje. Ipak pravo pitanje
koje treba postaviti glasi: Jesu li to rijei samog Isusa? Protiv
teze o Isusovu autorstvu ovih rijei navode se uvijek nanovo
dva argumenta: Meusobna spoznaja, o kojoj je ovdje rije,
bila bi terminus technicus helenistike mistike, dok bi apsolutna upotreba imena Sin bila kasniji kristoloki naslov.
U meuvremenu je J. Jeremias ipak jednoznano dokazao
semitski karakter ovog logiona. Na semitskom jezinom podruju, tvrdnja, da se Otac i Sin meusobno poznaju, predstavlja neto sasvim uobiajeno. Dakle, izraz Sin nije ovdje nikakav naslov, nego izraz jednog ope vaeeg iskustvenog iskaza.
Stoga treba rei da Isus dodue nije izriito primijenio na sebe
naslov Sin, ali da je ipak o sebi govorio na jedan neponovljiv
nain kao Sin. Prema tome moemo pretpostaviti da Mt 11,27
sadri barem razradu autentinih Isusovih rijei. U prilog toga
govori i injenica da se u drugim Isusovim rijeima nalaze sadrajne paralele (usp. Lk 10,23; Mt 5,17; Lk 15,1-7.8-10.11-32).
Meusobno spoznavanje Oca i Sina, o kojem je ovdje rije, Biblija ne shvaa kao neto isto izvanjskog. Ta uzajamna spozna-

Svjetla rijei

proizlazi iz uskrsnua doputa nam da otkrivamo novu solidarnost koja je neodgodivo potrebna naem svijetu.
Ne moe se sreu direktno zgrabiti za uperak i zakupiti je
samo za sebe. Mi osvajamo sreu samo indirektno prije svega po
dobrim djelima za druge. Tad primjeujemo s jo veom radou da smo na pravom putu i da ne gubimo ivot, ve da ga zadobivamo. I ovdje je Isusova rije o peninom zrnu trajno vana:
Ako penino zrno, pavi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako
li umre, donosi obilat plod. Tko ljubi svoj ivot, izgubit e ga. A
tko mrzi svoj ivot na ovome svijetu, sauvat e ga za ivot vjeni. (Iv 12,24-25). Ovo je temeljno uskrsna rije.

skrs preobraava nae razumijevanje ivota. I dok smo jo

uvijek zahvaeni grijehom, patnjom i smru, u konanici i
samoivou i egoizmom, ipak ove razarajue snage nemaju posljednju rije. Zbog toga moemo zadobiti posve novu ivotnu
radost, ali ne samo za nas, ve za cijeli svijet. Znamo, dodue, da
stalno moramo hoditi tamnom dolinom nae krhke egzistencije.
Ali upravo usred svih tama naih dana poziva nas Poslanica Koloanima: Za onim gore teite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i ivot je va skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, ivot va,
tada ete se i vi s njime pojaviti u slavi (Kol 3,2-4; usp. Iv 3,2). 
S njemakog Drago BOJI

ja nije nikakav iskljuivo intelektualni proces, ve je tu po srijedi

jedno mnogo opsenije zbivanje u kojem se dogaa uzajamnost
susreta, meusobno predanje, darivanje i povezanost u ljubavi.
Postavlja se pitanje je li mogue taj odnos jo vie pojasniti
i uiniti dostupnim. Da li ga je mogue uza svu njegovu jedinstvenost shvatiti sukladno analogiji naeg odnosa s Bogom?
Je li, dakle, mogue govoriti o Isusovoj vjeri? Ako elimo odgovoriti na ovo pitanje, potrebno je prije svega podsjetiti da
je Heb 12,2 jedini tekst koji nedvosmisleno govori o Isusovoj
vjeri, te da se u Novom zavjetu ne nalaze nikakvi drugi izriito
paralelni tekstovi na temu Isusove vjere. Ipak se za sinoptiki
tekst Mk 9,23 moe rei da po svom sadraju predstavlja paralelno mjesto. U tom se tekstu Isus suoava s pitanjem, koje
mu je uputio otac mladia bolesnog od epilepsije: Nego, ako
to moe, pomozi nam, imaj samilosti prema nama! Isusov
odgovor glasi: Sve je mogue onomu koji vjeruje! Ovdje se,
dakle, promatra vjeru kao sudjelovanje na Bojoj svemoi te
stoga i kao sposobnost ozdravljenja.
Ovakvo razmiljanje upuuje na to da je ovdje samo Isus taj
koji vjeruje i kojemu je dano upravo po njegovoj vjeri da
moe ozdravljati. Tako je, dakle, Isus u svojoj radikalnoj poslunosti radikalno izlaenje od Boga i radikalna samoizruenost
Bogu. On je sam po sebi nita, ali je sve od Boga i za Boga. On je,
prema tome, prazna forma i prostor otvoren za Boju ljubav, koja
daruje samu sebe. Pritom je po sebi jasno da Isusova upuenost
na Oca pretpostavlja Oevo obraanje i darivanje Isusu. Kasnija kristologija sinovstva i nije drugo doli tumaenje i prevoenje
onoga to je sakriveno u Isusovom sinovskom posluhu i njegovom sinovskom predanju. Ono to je ontiki proivljavao, prije
Uskrsa, bilo je ontoloki izraeno u vremenu nakon Uskrsa. 
[Walter KASPER, Isus Krist,
Crkva u svijetu, Split 22004, 129-130.]
ljeto A. D. 2012. 19

S 06.indd 19

5.7.2012 14:30:50

Isus iz Nazareta
Jon Sobrino

Kraljevstvo Boje navijeteno po Isusu

ivot siromanih
i potlaenih
Protiv siromatva i protiv ugnjetavanja treba se boriti da bi bilo ivota
u naem svijetu. A tomu treba pripomoi i kristologija. Treba uvijek imati na umu
ostvarenje Kraljevstva siromanih. To je ono to Bog eli

rije vie od jednog stoljea njemaka je teologija otkrila da je

sredite Isusova propovijedanja bilo Boje kraljevstvo. Otkrie je uzdrmalo kristologiju, ali stoljeima ni teolozi ni sabori
nisu uzimali u obzir centralni karakter Bojeg kraljevstva. To je
ak izazivalo polemiku jer je Alfred Loisy, da bi naglasio njegovu
vanost, rekao da je Isus navijetao Boje kraljevstvo, a Crkva je
bila ono to je iz toga proizilo.
Danas je to vidljivo u mnogim kristologijama, a osobito u
latinoamerikim koje moemo nazvati kristologijama osloboenja.1 Saimajui ono temeljno: 1. Isus navijeta i ostvaruje
Boje kraljevstvo kao stvarnost povijesnoga ivota. 2. Izravni
adresati Kraljevstva su siromani. 3. Kraljevstvu se dijalektiki
i radikalno suprotstavlja Protukraljevstvo. 4. Isus odlazi na kri
zbog djelovanja u korist ovog Kraljevstva za siromane i nasuprot Protukraljevstva bogataa. 5. Prema tom Isusu Otac postupa pravedno vraajui ga u ivot.
To je ono to emo razraditi u nastavku.2 No, prije toga napominjemo da se, poev od te kristologije, moe formulirati
kranska egzistencija u evaneoskoj, povijesnoj i ekumenskoj
formi. Ignacio Ellacura je ovako formulira: Isto onako kako
je Isus doao navijestiti i ostvariti Boje kraljevstvo, tako ono
treba postati stvarnost koja ujedinjuje cijelu kransku teologiju kako onu kranskog morala tako i onu pastorala: ono to
Isusovi istinski sljedbenici trebaju nastaviti initi jest ostvarenje
Bojeg kraljevstva u povijesti u to je mogue veoj mjeri.3

Kraljevstvo pravedna ivota

nasuprot ugnjetavanju
Isus nije propovijedao sebe samoga, pa ak ni samo Boga, nego
Boje kraljevstvo. Od svog je naroda batinio temeljni pojam
kraljevstva. Ukratko, Izrael je iskusio Boji prolazak kroz svoju
povijest koja je obilovala bijedom, unutarnjim ugnjetavanjem
od nepravde te izvanjskim koje ga je odvelo u progonstvo. Ipak,
nikad nije izgubio nadu. Prema govornom izraavanju okolnih
naroda, iekivao je Boje kraljevanje i to shvaao na jasan nain: Bog e suditi svijetu u pravdi i narodima u pravednosti (Ps
96,13). Boje kraljevanje preobraava nepravednu povijesno-

drutvenu stvarnost u pravednu, u kojoj vlada solidarnost i u

kojoj vie nema siromanih (usp. Pnz 15,4).4
a) Sve je poelo Izlaskom. Bog vidi patnje koje osvajai dosuuju
jednom narodu i oslukuje njegov vapaj. Izlazi iz samoga sebe,
silazi da ih oslobodi i uspostavi savez s tim narodom. Osnovni
cilj nije religiozni: da bi pridobio sebi jedan narod koji e mu
prinositi kult na brdu Sinaju, kako veli Vatikanska instrukcija
o teologijama osloboenja iz 1984. O tome nema spomena u
trima najstarijim velikim izvorima: jahvistikom, elohistikom
i deuteronomijskom. Bog trai da potlaeni narod ima ivot i
ivi kao narod osloboen od svojih izrabljivaa. O tome to bi
bilo Boje kraljevstvo i kraljevanje treba promiljati polazei
od takvoga Boga.
Bog se ne otkriva kao ego-centrini Bog, nego kao de-centralizirani: Bog smilovanja i milosra prema jednima i okrutnosti prema drugima. A razlog za ovakvo dvostruko djelovanje je
isti: Bog eli ivot potlaenih. To je ono to zauzima sredinje
mjesto u sinoptikim evaneljima.
b) Isus je odluno na strani ivota sirotinje. esto govori o kruhu,
simbolu ivota. Sredinji zaziv Oenaa je da bude kruha. Brani
gladne koji su, zbog gladi, krali klasje s tueg polja. Via ga se
kako sudjeluje i slavi ivot u jelu, puno puta u nazonosti onih i
s onima nerado vienima.
esto ini uda kako bi bolesni imali ivot. Bolje ih je
nazivati djelima, monim inima, znakovima, jer ovi termini ne istiu da se time kre prirodni zakoni. J. I. Gonzlez
Faus ih naziva vapajima kraljevstva. A ovi ini nisu samo blagotvorni, nego i oslobaajui, budui da se u toj kulturi vjerovalo da je bolest bila plod ugnjetavakih sila, to je vrlo jasno
vidljivo u istjerivanju demona. Petar e u kui rimskog satnika
rei kako je Isus proao inei dobro i ozdravljajui sve kojima bijae ovladao avao, jer Bog bijae s njim (Dj 10,38).
Ova osloboditeljska djela su znakovi, koji ne oznauju puninu kraljevstva, ali oznauju smjer prema kraljevstvu u punini:
ivot, mir, sloboda, dostojanstvo za sve. I raaju nadu da je to
kraljevstvo mogue.

20 ljeto A. D. 2012.

S 07.indd 20

5.7.2012 14:32:59

posebni broj

Takoer, u svojim neslaganjima i optubama Isus predstavlja

Boga koji je na strani ivota. Pismoznancima i farizejima predbacuje njihovu ispraznost i dvolinost, ali osobito ih kritizira
zbog maltretiranja i nepravde koju ine veini malenih i siromanih. Tovare na njih nesnosne terete, potkopavaju udovike
kue, imaju klju znanja i ne doputaju nikome da ue. Slijepe
voe koji ine da narod padne u jamu! Takoer ih razotkriva
kako krivotvore boansku predaju potiui da se vjeruje da,
ukoliko je se dre, bivaju posluni Bogu kad prinose kao corbn
(kurban), oltarni dar ono to trebaju prinijeti za ivot onih koji
su u potrebi. U Mk 7,11ss Isus ih optuuje da ne doputaju uzdravanje roditelja u potrebi.
Treba zapaziti da Isus ove optube upuuje skupinama, pismoznancima, farizejima, bogatima, sveenicima, u mnoini,
bez navoenja ovog ili onog pojedinca. Ove skupine stvaraju
drutveno okruenje koje olakava tlaenje malenih. Rekli bismo danas kako izraavaju i olakavaju strukturalno izrabljivanje. ivota liavaju veinu, ponekad na suptilan, a ponekad i na
nasilan nain. Ukratko, ine da veina ivi prignuta pod teinom velikog tereta. Oni su anawim.
c) Adresati Bojeg kraljevstva su siromani. J. Jeremias tvrdi da
se navijetanjem blizine Kraljevstva jo uvijek nije reklo ono
to je temeljno u Isusovu navijetanju, a to je ponuda spasenja
koju Isus daje siromanima... Boje kraljevstvo pripada jedino
siromanima.5 Radi se o Bojoj naklonosti.
Ta se naklonost ve susree u Starom zavjetu, u predajama
koje se ne obiavaju previe uzimati u obzir. Pravednost iekivanog kralja ne sastoji se u prvom redu u davanju nepristranog
pravorijeka, nego u skrbnitvu za one koji su bespomoni i siromani, za udovice i siroad6. Takvi trebaju biti kraljevi u skladu
s Bojim srcem. Oni, zapravo, nisu bili takvi i samo kralj Joija
dobiva prolaznu ocjenu proroka Jeremije jer je branio pravo
siromaha i jadnika (Jr 22,16).
Ova je naklonost pratila Boji korak. U prorocima Bog naziva moj narod ne cijeli Izrael, nego potlaene unutar njega.7 Confessio Dei se nalazi u ovom vapaju: u tebi sirota nalazi
smilovanje.8 Psalam 82 koji je, prema Crossanu9, temeljni tekst
cijelog kranskog ivota predstavlja Boga u skuptini bogova. I
Bog ih otro upozorava: titite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! Radi se o jednom od psalama koji se ne mire
sa socijalnim kaosom i koji oekuju nekoga tko e uspostaviti
pravednost.
Ta naklonost je ono to su latinoameriki biskupi 1979. godine
proglasili u Puebli. Oni jezgrovito vele: siromani su stvoreni na
sliku i priliku Boju da budu njegova djeca, ali ova je slika zatamnjena pa ak i izrugana... [Ma kakvo bilo moralno ili osobno stanje u
kojem se nalaze] Bog staje u njihovu zatitu i ljubi ih (br. 1142).
d) Za Isusa ivot ljudskih bia, sasvim konkretiziran u siromanima, ima prioritet nad religijom. Isus je bio gorljivi vjernik u Boga
i Boji branitelj. Ali, vjerujui u Boga siromanih ne u bilo kojeg Boga, a osobito ne u Boga moi, bogatstva, domovine vie
ga zanima ono to trebamo initi blinjemu kako bismo mu zagarantirali ivot. Dva puta citira Ho 6,6: pravednost-milosre
mi je milo, ne rtve. S ovim Bojim rijeima Isus staje u obranu
slabih, carinika u Mt 5,13 i gladnih u Mt 12,7. Bogu je vanije
utaiti glad nego zakonom propisana istoa i obdravanje subote. U prispodobi o trganju usjeva u tuem polju subotom ono
to je u igri jest privatno vlasnitvo i pitanje je li ono nedodirljivo ili nije. Isus tvrdi da, pred glau, takvo pravo ne postoji. U

Svjetla rijei

Mt 5,23 inzistira na tomu da je izmirenje s bratom vanije nego

prinoenje rtve na oltar (Mt 5,23). U Mk 2,28 tvrdi samo da je
subota stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote. Bog je
Bog koji samog sebe de-centralizira. Njegova slava, kako ree
Irenej u 2. st., jest da ovjek ivi. Ili, kako dubokoumno ree
mons. Romero god. 1980: slava Boja sastoji se u tome da siromah ivi.
to se tie zapovijed Bojega zakona, u trima sinoptikim
evaneljima Isus se zauzima za izjednaavanje ljubavi prema
blinjemu s ljubavlju prema Bogu, to je ve skandalozno. Ali
jo vie postaje time to se, vrlo vjerojatno, u originalnoj Markovoj verziji ne spominje ljubav prema Bogu. Prema rekonstrukciji koju ini Boismard, izvorni tekst govori samo da je najvea
zapovijed ljubi svoga blinjega kao sebe samoga; nema vee
zapovijedi od ove10. I doista, izraz ljubiti Boga pojavljuje se
samo tri puta kad se govori o najveoj zapovijedi (Mk 12,30; Mt
22,37 i Lk 10,27), dok se jedanput u Lk 11,42 (paralelni s Mt
23,23) ne spominje ljubav prema Bogu. Bogatom mladiu koji
pita to treba initi da bi zadobio vjeni ivot (Mk 10,17-22) Isus
odgovara citirajui samo zapovijedi Dekaloga koje se odnose na
blinjega, a ne na Boga. Na isti nain nastavlja i Pavao: Sav je
zakon ispunjen u samo ovoj zapovijedi: ljubi blinjega svoga kao
sebe samoga (Gal 5, 14) i onaj tko ljubi blinjega, ispunio je
Zakon (Rim 13,8).
Iznenauje krtost tekstova o ljubavi prema Bogu. Ivanova
teologija potpuno jasno kae da je Bog nas prvi ljubio (1 Iv
4,10). Dokaz za to je to nam je poslao svoga sina, a razlog to
Bog je ljubav (1 Iv 4,8). Ali ono to jo vie iznenauje je zakljuak: ako je Bog nas tako ljubio, onda smo i mi duni ljubiti
jedni druge (1 Iv 4,11). Isto veli poslanica i kada govori o uvjetima za biti u Bogu i ostati u Bogu. To se moe dogoditi jedino u
ljubavi prema brai (1 Iv 4,16).
Konano, u posljednjem svom obraanju prije muke Isus navijeta kako se jedino moe zadobiti spasenje: sluei bespomonim ljudima u njihovim primarnim potrebama, hranei gladne,
pojei edne, odijevajui gole, posjeujui bolesne i zatoene.
Ne spominje se jesu li ili nisu ispunjene obveze prema Bogu.
Ali se tvrdi da on prebiva u tim ljudima koji su na rubu ivota
(Mt 25,31-46). Biskupi e rei u Puebli da se Krist s osobitom
ljubavlju elio identificirati s onima koji su najslabiji i najsiromaniji (br. 196).

Isusov naum vien iz perspektive

siromanih i potlaenih
a) Kri. Oni koji tite siromane, loe zavravaju. Idoli, bogatstvo
i nacionalna sigurnost, tj. sile Protukraljevstva, kako ih naziva
mons. Romero, bore se protiv Bojega kraljevstva. U Isusovu
sluaju, glavne voe Protukraljevstva bili su veliki sveenici koji
su gomilali ekonomsku, financijsku i religioznu mo. Isus je
ponekad bio i na udaru politikih moi, Heroda i herodovaca,
njihovog sigurnosnog tijela, te konano Pilata i njegove pretorijanske strae. Prvi su ga optuivali za blasfemiju, premda ono
to oni nisu eljeli bilo je da Isus razori njihov hram, hram moi,
i zamijeni ga Kraljevstvom neznatnih. Drugi su ga optuivali za
politiko buntovnitvo, a zapravo nisu eljeli Kraljevstvo koje se
ne bi klanjalo pred carem. Ove su moi Isusa poslale na kri.
Nema u tome nita novoga, jer se to esto dogaa u naem
svijetu sve do dana dananjega. U Isusovu kriu ne lei strani
Boji naum, kao da bi njegova krv ublaila Boju srdbu i bila
uvjet naeg spasenja.
ljeto A. D. 2012. 21

S 07.indd 21

5.7.2012 14:33:08

Isus iz Nazareta
Isusa su razapeli jer je bio vjeran Bogu kraljevstva siromanih i potlaenih. I odluka da ga ubiju, zaeta je puno ranije, skoro na poetku, kad su se farizeji i herodovci urotili da ga smaknu nakon to je subotom u sinagogi izlijeio ovjeka s usahlom
rukom (Mk 3,6). Dakle, Isus je otiao u smrt znajui to ini: da
plaa cijenu navijetanja i uspostavljanja Bojeg kraljevstva za
siromane i da zagovara Boga koji ljubi siromane.
Isus je svoju nadu sauvao do kraja, kako se vidi na Posljednjoj veeri, i izrazio je rijeima koje su dale smisao njegovu
ivotu: Zaista, kaem vam, ne, neu vie piti od ovoga roda
trsova do onoga dana kad u ga novoga piti u kraljevstvu
Bojem (Mk 14,25).
U Salvadoru su mnogi umrli na takav nain, postupajui pravedno i branee ivot siromanih, ostvarujui Boje kraljevstvo
i borei se protiv Protukraljevstva. Njih nazivamo isusovskim
muenicima, budui da su ivjeli i umrli, vie ili manje, kao Isus.
Najpoznatiji je mons. Romero, ali bilo ih je puno vie: 17 sveenika, pet redovnica i stotine kranskih laika, ena i mukaraca.
Isusov ivot i smrt su nam pomogli da ih shvatimo. I obrnuto,
ivot i smrt ovih muenika pomogli su nam da shvatimo Isusa. Kristologija Bojeg kraljevstva je evaneoska, budui da je
utemeljena, kako smo vidjeli, na sinoptikim evaneljima. Ali je
takoer povijesna kristologija naega vremena i za nae vrijeme,
kako je vidljivo u muenicima.
b) Isusovo uskrsnue. Petar ga navijeta u pet obraanja u Djelima apostolskim ovim rijeima: Onoga koga ste vi ubili, Bog
uskrisi na ivot. Uskrsnue nije, dakle, oivljavanje mrtvaca,
nego Boji pothvat kojim pravedno postupa prema rtvi vraajui je u ivot. Prema tome, ljudska nada e osobito biti nada rtava i za rtve, ne samo i izravno nada u ivot s onu stranu smrti.
Uskrsnue je odgovor na enju da krvnik nee trijumfirati nad
rtvom. Drugim rijeima, enja da e kraljevstvo trijumfirati
nad Protukraljevstvom.
Na analogan nain opaamo je, dakako, i u nae vrijeme.
Mons. Romero ree: Ako me ubiju, ukrsnut u u salvadorskom narodu. I tako je i bilo. Mnogi se, dakle, suoeni s velikim potekoama zbog suprotstavljanja monicima u drutvu
i u dijelu Crkve, sjeaju mons. Romera, zahvaljuju mu i slijede
njegove korake.
c) Utopija. Ve Isusov ivot oznaava jednu utopiju, a njegovo
uskrsnue je potvruje. To je utopija kraljevstva. Vaan izraz je
gozba koju svi dijele.
Ve je Izaija bio opisao utopiju iz perspektive novog stvorenja, novog neba i nove zemlje: gradit e kue i stanovati u njima, sadit e vinograde i jesti njegove plodove. Nee vie graditi
da drugi stanuju, ni saditi da drugi jedu... Prije nego me zazovu,
ja u im se odazvati... Vuk i janje zajedno e pasti... Nee vie
initi zla ni tete na svoj Svetoj gori mojoj (Iz 65,21-25).
Ipak, potpuno ostvarenje utopije ne moe prouzroiti da nestane ono to je u korijenu svega, iako se moe initi sitnicom u
odnosu na ono to je kazao Izaija: sve poinje Bojim smilovanjem prema robovima i Isusovim smilovanjem prema siromanima. Meu nama je tako utopiju formulirao o. Rutilio Grande,
S.I., prvi ubijeni sveenik u Salvadoru god. 1977, nekoliko tjedana prije nego e biti smaknut:
Gospodin Bog nam je prema svom naumu dao materijalni
svijet, kakva je i ova materijalna misa s materijalnim kruhom
i materijalnim kaleom koji podiemo nazdravljajui Kristu;
jedan zajedniki stol s dugim stolnjacima za sve, kakva je ova

Euharistija; svakog pojedinog sa svojim stolcem i da stol, stolnjak i ono najpotrebnije doteknu svima.

Potreba Bojega kraljevstva danas

Mi ljudi obiavamo razmiljati u drugim kategorijama: vlastita
nacija, vlastita religija, vlastita Crkva, vlastita domovina. Za njih
obiavamo raditi, povremeno se boriti, ponekad istrebljivati neprijatelje. Ali nita od toga ne uspostavlja Boje kraljevstvo. Rjeenje je u ivotu siromanih i potlaenih. Pogledajmo dananji
svijet u rijeima biskupa Pedra Casaldlige:
Danas u svijetu ima vie bogatstva, ali i vie nepravde. Afrika se naziva zatvorska elija svijeta, kontinentalni holokaust
(oa). Dvije i pol milijarde ljudi na zemlji preivljava s manje od
dva eura dnevno, a prema istraivanjima FAO-a (Food and Agriculture Organization, nap. prev.) svaki dan od gladi umre 25.000
osoba. Progonstva ugroavaju ivote 1.200.000.000 osoba u stotine zemalja. Iseljenicima se uskrauje bratska ljubav i tlo pod
nogama. SAD gradi zid od 1.500 km prema Latinskoj Americi, a
Europa, na jugu panjolske, podie ogradu prema Africi. Sve je
to, uz to to je zlobno, isprogramirano.11
Protiv ovog se siromatva i protiv ovog ugnjetavanja treba
boriti da bi bilo ivota u naem svijetu. A tomu treba pripomoi
i kristologija. Treba uvijek imati na umu ostvarenje Kraljevstva
siromanih. To je ono to Bog eli. Takoer, zajedno s ovom kategorijom siromanih odrava se, na nov i skandalozan nain, i
kategorija Boga. Kako veli don Pedro Casaldliga sve je relativno osim Boga i gladi.

Biljeke
1

6
7

8
9
10

11

Meu ve klasine autore ubrajaju se Juan Luis Segundo, Leonardo Boff,

Ignacio Ellacura i Carlos Bravo.
Vidi moje knjige: Jesucristo Liberador. Lectura histrico teolgica de
Jess de Nazaret, San Salvador 1991; La fe en Jesucristo. Ensayo desde
las vctimas, San Salvador 1999. U ovom lanku sporadino prenosimo
ono to smo pisali u El reino de Dios y Jess. Compasin, justicia, mesa
compartida, Concilium 326 (2008), 199-209.
Aporte de la teologa de la liberacin de las religiones abrahmicas
en la superacin del individualismo y del positivismo, Revista
Latinoamericana de Teologa 10 (1987), 9.
X. ALEGRE, El reino de Dios y las parbolas de Marcos, Revista
Latinoamericana de Teologa 67 (2006), 8.
J. JEREMIAS, Teologa del Nuevo Testamento I, Salamanca 1974, 133;
142. Istaknuto u originalu.
Nav. dj., 122.
Usp. J. L. SICRE, Con los pobres de la tierra. La justicia social en los
profetas de Israel, Madrid 1984, 448.
H. WOLF, Dodekapropheten I, 304.
The Birth of Christianity, New York 1999, 575.
P. BENOIT-M. BOISMARD, Sinopsis de los cuatro evangelios II, Bilbao
1976, 329.
Okruno pismo Utopa necesaria como el pan de cada da, sijeanj 2006.

Sa panjolskog Leon KIKI

22 ljeto A. D. 2012.

S 07.indd 22

5.7.2012 14:33:15

posebni broj

Svjetla rijei

Miro Jeleevi

Isusovi susreti
U Isusu iz Nazareta Bog je ovjeka susreo s neuvenim angamanom Bojeg ivota.
Takav angaman mnogima i danas izgleda ludost i jo vie sablazan

Bie od susreta
Ako bi tko rekao: ovjek je susret, ne bi pogrijeio. Dapae ono
to ovjek u svom ivotu jest i to od svog ivota moe uiniti,
zahvaljuje bezbrojnim susretima dogaajima osobnih odnosa
koji su omoguili i odredili njegovo postojanje. Da uope postoji kao ovjek omoguio je prije svega susret ljubavi njegovih
roditelja kao i bezbrojni susreti kojima mu je darovano ivotno
mjesto i na taj nain darovan mu oblik. Postupno su iz susreta
nastale niti njegova ivota, kojima je nainjeno aroliko tkanje.
Kroz itavo to arenilo i sloenost susreta i upravo u njima moe
ako se ovjek na to odvai progovarati onaj temeljni odnos i
blagotvorni susret sa sveobuhvatnom i nedostinom tajnom. Taj
se susret ne da lako izrei ni opisati, nego se o njemu vie isprekidano i otvoreno govori, u slikama i metaforama.
Susret je primarno pozitivni dogaaj koji nastaje iz povjerenja i u kojem se ostvaruje osobno prihvaanje i potvrivanje,
rast i kreativnost, radost i srea, solidarnost i briga, ali i kontrast
i razlikovanje. U susretu se ovjek izraava i priopuje, iznosi
ono najbolje iz vlastite riznice te doputa drugome da ga mijenja. I upravo u toj promjeni i po njoj ovjek ivi. No, susret
nije tek jednoznano pozitivan, nego ponekad ivot usmjeri i
odredi takoer negativno: ima susreta koji donose nesreu i
nevolju, koji u ljudski ivot pojedinani i zajedniki unose
zlokobnost i patnju. Ima susreta koji zavravaju lomovima i odbijanjima, nerijetko s traginim posljedicama. Smije se rei da
su to neautentini susreti izopaena smisla, koji umjesto osloboenja i poticaja rezultiraju manipulacijom, iskoritavanjem,
zarobljavanjem i na koncu negiranjem osobnosti drugoga.

Bog koji trai ovjeka

I kad se izriito ne spominje, susret je uvijek nezaobilazna religiozna kategorija. Kroz itavu svoju povijest Biblija svjedoi o dvije vane stvari: o Bojoj volji za odnosom sa svojim stvorenjem
te o susretanju Boga u stvorenju. Temeljno uvjerenje i iskustvo
biblijske vjere u Boga jest ovo: i kad stvara, izabire, oslobaa ili
pak opominje, Bog se iz svog najintimnijeg boanskog bia eli
objaviti, eli iskazati i izrei svoju blizinu koja spaava svijet i ovjeka. Ta se Boja volja konkretno ostvaruje u bezbroj varijacija
susreta: od najsitnijih elemenata do kolosalnih prostranstava,
kao i od rijei blagoslova do estoke kritike zbog nepravde ili
nevjernosti. Boja volja za odnosom i njegovo susretanje nisu
pri tome statini i boanski teki, nego dinamini, kreativni i
izazovni glede ljudskih odnosa i susreta kao i okvira u koji su
smjeteni. Drugaije reeno: Bog odnosa i susreta objavljuje se
i djeluje upravo kao onaj koji se sam uputa u susret, trai i po-

kree ljude prema onome to ih ini boljim, novim ljudima. Bit

vjere u biblijskog Boga ne tie se objave tek nekih propisa i formi, nego sredita ivota, i to ivota u punini. Izdrati svijest o toj
biti biblijske vjere dakako nije ni jeftino ni lako.
S obzirom na tradiciju vjere izraelskog naroda, Boja objava
u Isusu nipoto nije neshvatljiva novost. Ona se dobro uklapa u
povijest vjere u Boga koji susree svoj narod u njegovu robovanju i koji susree pojedince u njihovoj nevolji. Ona se osobito
nastavlja na proroko orijeenje i odjelotvorenje Boje zahtjevne
i nepotkupive blizine. U Isusovu ivotu i sudbini oituje se povjerljivi i istodobno mukotrpni odnos s Bogom obeanja i utjehe. Taj odnos je izraelski narod kroz stoljea spaavao od oaja,
ali i uvao od trajne napasti da se iz susreta s Bogom profitira,
da se iz njega stvori mitska sigurnost, da Bog postane zatvorenikom svoga Zakona i svojih obeanja.
Bog se neprestance objavljivao i pokazivao upravo kao Bog
koji nadilazi zakonske propise, koliko god se za njih zahtijevala posveenost i inili se jednoznanima, kao Bog koji izrasta iz
beivotnih rituala u ivot, iz neosjetljivosti u radost, oekivanje,
razigranost. Ovo nije suvremeno pojeftinjenje biblijskog Boga, jer
on uvijek ostaje recimo u ondanjim slikama uzvieni nad
vojskama i nebesima, kralj, gospodar, stvoritelj i sudac svega. Biblijskom Bogu nikada ne biva dovedena u pitanje njegova
transcendentnost. Pa ipak, Bog Izraela je Bog otaca, obeanja, povijesti, ivota per definitionem bliski Bog angairano prisutan
u srei i nesrei onih koji ga trae, Bog koji ne ostavlja onih koji se
ivotno predaju njemu. Bog koji usred ljudske povijesti zapoinje
neto novo, drugaije i veliko, a to se opet paradoksalno kao i
uvijek prepoznaje tek strpljivim iekivanjem i okom za maleno,
neugledno, ak sasvim jasno poraeno i izgubljeno.

Iz Bojeg ivota
Iz evanelja vidimo da je Isusov ivot isprepleten kao i svaki
ljudski s mnogim ivotnim priama razliitih predznaka, sa
susretanjem mukaraca i ena, s obiteljskim blagoslovima i teretima, s oekivanjima najbliih od njega i oekivanja vjernih za
sebe. Isusov ivot je bio kao i svaki ljudski ivot oznaen susretom. Ipak u redovitoj vjernikoj i teolokoj zdravoj pameti ta
je Isusova odreenost jednosmjerna. U njegovim ga susretima
a uzmimo ih u najirem smislu rijei uglavnom zamiljamo
kao onog kojem ljudi dolaze i mijenjaju se, trae ga i idu za njim,
koji samo daje i od kojeg samo drugi bivaju obogaeni. Zaboravlja se esto iz razumljivog ali svejedno udnog straha da je
sam Isus iz svojih susreta i odnosa s ljudima izlazio promijenjen,
da je rastao i sazrijevao, da je uio o ljudima, da je primao i sam
bivao obogaivan.
ljeto A. D. 2012. 23

S 08.indd 23

5.7.2012 14:34:29

Isus iz Nazareta
Isusa je znao iznenaditi zanos za ivot po zapovijedima kao i
razoarati ipak neoekivana tvrdoa srca. Za vrijeme javnog djelovanja i svakodnevnog ivota s uenicima ispunjena razliitim
susretima, Isus je otkrivao i snagu ljudske elje za ljubavlju, prihvaanjem i pratanjem, ali i mo ljudske mrnje, podlosti, manipuliranja i poude za vlau. Isus je bolje razumijevao danas
kaemo senzibilizirao se za patnju i bijedu, tugu oca i majke
za izgubljenim djetetom, nemo ljudi da sami izau iz labirinta
vlastitih grijeha. Ali i bolje je razumijevao poraavajuu oholost
pobonih i ispravnih, ispraznost udvaranja monima i lukavim
majstorima opsjene.
U kranstvu se dakle Isusa Krista dominantno i esto iskljuivo gledalo iz perspektive Sina, druge boanske osobe, i samim
time kao onog tko u susret i na ljudskoj razini ulazi opskrbljen
nadnaravnim predznanjima i sposobnostima i tko je to je
jo vanije takorei samodostatan, drugi mu u susretu predstavlja tek radni materijal u pothvatu spasenja. Time se upravo
ozbiljno zanemarivao jedan od najvanijih izriaja kranske
vjere da je Bog u sebi dinamika relacija i da je u sebi jedinstvo
razlika, da je ako prizemljimo stvari do kraja osjetljiv i pouljiv Bog, koji svojim susretljivim ivotom uope omoguuje
svaki susret i odnos te istovremeno preuzima u svoj boanski
ivot rizinost odnosa. To to Bog u sebi jest mogli bismo slikovito nazvati svetkovinom susreta kakvu mi ne moemo niti
emo ikada moi do kraja shvatiti, a koja se mozaino nalazi i
potvruje u svakom naem autentinom susretu.
U svom odnosu s Ocem Sin stoga nije zavrenost u sebi i
odatle zatvorenost, nego najvea otvorenost za drugoga i ovo
bismo trebali izdrati bez romantinih predoavanja ranjivost
drugim. Sve to boansko bogatstvo odnosa, koje se ne gubi u
bezlinoj kakofoniji, daje svijetu, stvorenju, ovjeku kao bitnu
znaajku odnos i susret. Gdje god se stoga u povijesti svijeta i
ovjeka ostvaruju autentini odnosi i susreti, ondje je prisutan
Duh Boji, Duh susreta i odnosa.

Novost ivota u susretu s

Bojim kraljevstvom
Za Isusov je ivot presudno vana poruka o Bojem kraljevstvu.
On ga navijeta, zastupa, objavljuje, utjelovljuje u svom ponaanju i djelovanju. U svemu tome jedna od bitnih stvari jesu upravo
Isusovi susreti u kojima dolazi do izraaja poruka o kraljevstvu
kao Bojem pozivu, Bojem traenju mjesta u ljudskom ivotu
i povijesti, Bojem traenju ovjeka i djelatnom susretu s njime.
Poziv je to iz kojeg nitko nije izuzet: ni zli ni dobri, ni oni koji
su depresivni i rezigniraju nad vlastitim zlom, kao ni oni koji su
zadovoljni sa svojim vjernikim ivotom. ak ni oni kojima za
ivot njihove vjere nije potreban Bog. Isus u navjetaj kraljevstva
unosi dinamiku koja se ne da jednostavno primiriti ni utopiti u
bilo kojem crkveno-institucionalnom obliku. Dakako nije s njime dokraja nespojiva.
Sav Isusov ivot je uloen za kraljevstvo i na toj temi on je i
izgubljen. Jedan od glavnih prigovora jest upravo notorno krenje zakona i propisa, nepotivanje tradicije pred teitem tog
nastupa: ljubav i ovjek ne mogu se zatvoriti u granice zakona.
Bog, kojem je stalo do ovjeka i koji ga voli, takoer se ne da
zatvoriti u granice strogo propisana ponaanja. Isusov Bog je
radostan s povratka izgubljenih. Dakako, tu treba gledati o kakvim se izgubljenima radi: nije rije o bilo kojem i bilo kakvom
izgubljenom, greniku. Isus susree one grenike koji su slovom
svetog zakona iskljueni iz zajednitva s Bogom. Za Isusa je to

iskljuivanje neprihvatljivo. Zato upravo u ozraju i snazi kraljevstva Bojega susree takve grenike i trai izgubljene te im
susretom donosi spasenje.
Isusu iz Nazareta u kojem krani otkrivaju vie i dublje od
njegova ljudskog ivota odnos i susret nisu nikakva prilika za
dociranje i pantokratorsko milostivo udjeljivanje vlastite prilike,
nego su ivotna promjena, dinamika u koju on ulazi svjestan svih
rizika, a koja je vezana uz nastupajue kraljevstvo Boje. Susret s
bogatim mladiem nije tek pouka o tekoj spojivosti bogatstva i
uenitva, nego takoer zgoda u kojoj Isus doputa da mu netko
legne na srce, a pri tome ostane slobodan da odbije pravi i zahtjevni odnos te okrene lea Isusu. Susreti s poznavateljima Pisma
i s pobonima nemaju svrhu da nas dovedu do zgraanja nad onodobnim k tomu jo perfidnim neprijateljima Isusa, nego nam
pokazuju Isusov rast u povjerenju u Oca nebeskoga, u irinu Bojih pogleda, u dobrostivost njegova srca, u ispravni poredak rtve
i milosra. Susreti s onima koji su ga sluali i hranili se njegovom
rijeju, koji su visjeli o toj rijei, nisu Isusu bili samo povod za
al i smilovanje zbog izgubljenosti mase bez pastira i osobito ne
onda izruivanje masa u ruke pastira, nego njegovo premjetanje
sluatelja a bili su i siromani i gladni i edni i goli i bosi i krotki i mirni i milosrdni i opet esto progonjeni u sasvim osobnu
dimenziju majki, brae i sestara. Susret u kui Marte i Marije nije
samo velika rije o davanju prednosti onom boljem dijelu, nego
i Isusova muka s ravnoteom izmeu sluanja i djelovanja. Polazei od vjere u Boga koji hoe susresti svakog ovjeka i dobrog
i loeg, pravednog i nepravednog da bi mu otvorio mogunost
promjene po svojoj blizini, da bi ga spasio, Isus neumorno susree
ljude, razgovara, mijenja i sam biva mijenjan.

O mjestima i nainima
Mjesta Isusovih susreta ne treba traiti na rubovima ivota niti
u nekim posebnim situacijama izvan prostora i vremena. Isus
susree ljude u srcu ivota, u njihovoj radosti i tuzi, u njihovoj
nepovjerljivoj sigurnosti koja lagano poputa, u njihovim nevjerama i enjama za zagrljajem, u skrivanju iza taloga lai i bjeanja od sebe, u njihovoj ranjenosti, uzetosti, samoi, naputenosti, izopenosti. Stoga njegovi susreti bivaju uz pranjave putove
i uz bunare, za bogatim i skromnim stolovima, na breuljcima
s pogledom na prolost i na gorama s pogledom na budunost,
u malim sobama prijateljstva, na nesigurnim laicama, u guvi
umora i na rubu uenikih ivaca.
Isusu ne treba poseban kalendar niti raspored da bi se upustio u susret. Svakodnevica nije tek rije na kojoj inzistiraju tek
kranski propovjednici, nego je ona bitno vrijeme Isusovih susreta. Da to moe biti razgovor ili gozba, dakle neko posebno
vrijeme, nije nita neobino: uvijek je rije o susretu koji samo
ako to ovjek hoe mijenja i otvara za nove mogunosti, za
drukiji i bolji ivot. Posebno vrijeme ipak pri tome nikad nije
posveeno vrijeme niti liturgijsko vrijeme. Ono je vrijeme u kojem ovjeku u susretu biva darovana svijest o veliini i presudnosti trenutka odluke za Boje kraljevstvo i njegovu pravednost.
Pri tome susret s Isusom i Isus u susretu nikad ne gubi zahtjevnosti i nikad ne uutkava sva pitanja. Nosivo povjerenje u Boga
nije lieno ivotne ozbiljnosti.
Isus u susretima oslobaa ljude. To nije tek velika rije suvremenih filozofija, teologija ili politikih ideologija. Nije pogotovo
postmoderna rije konzumeristikog ivota samoosloboenog
za uivanje i zaborav. Isus u svom susretu prije svega oslobaa
ovjeka od zatvorenosti u njega samoga. Pokazuje mu da ne eli

24 ljeto A. D. 2012.

S 08.indd 24

5.7.2012 14:34:35

posebni broj

nita od njega, da ne trai i da ne mora ispuniti nikakve preduvjete da bi bio prihvaen. I upravo u tom stavu poinje proces
oslobaanja od vlastite grene prolosti, od neosjetljivih ivotnih stavova, od samodostatnosti i umiljenosti, od elje da se sve
sredi i uredi svaki raun s Bogom. Svojim stavom povjerenja u
ljude koje susree Isus biva izazovan i inicira proces promjene
koji se vee uz vjeru u Boga i iekivanje njegova kraljevstva. Taj
se proces jo od klasinih iskustava i pria Isusova naroda naziva
osloboenje iz ropstava. Ono je primarno socio-politiko-kulturno, ali i osobno-egzistencijalno.
ovjek koji se susreo s Isusom biva drukiji: s jedne strane sve
ostaje nekako isto, a opet sve je novo. Tu glavna rije nije zaborav,
nego zahvalnost. Taj susret izvodi ovjeka na brisani prostor iz kojeg vie nema jednostavnog povratka u stara opravdanja, tvrdoe
i zadovoljstva vlastitom pravednou, niti u bijeg od odgovornosti
zbog stare grenosti. Susresti Isusa ne znai kako to esto hoe
preemotivna pobonost puko smirenje srca i predanje u neku
anesteziranu zaljubljenost i kvazisenzualno utrnue. Susret s Isusom koji oslobaa vie je plamen i nemir koji se ne moe upokojiti
korbanom, kadom, metvicom ili slovom zakona. Ipak treba uvijek
istaknuti da onaj susretom s Isusom osloboeni nije slobodan tek
za sebe, nego osloboen za druge.
Iz susreta s Isusom ljudi izlaze iscijeljeni. Nama pri tome
na um prvo pada udesno izljeenje od tjelesne bolesti. Takvo
shvaanje danas inae ima prou. Ipak uz svu fascinantnost pa
i zavodljivost teme ozdravljenja, ona ipak nije sredinja nakana
evaneoskih tekstova koji govore o susretima Isusa s bolesnicima. Ono to se na njima dogaa vie je znak upozorenja na
blizinu nove zbilje koja se naziva Boje kraljevstvo. Neprimjeivanje i neprihvaanje novosti Bojega kraljevstva ne ostaje za
ovjeka bez posljedica.

 Isusovo obeanje vjernosti ostaje do kraja.

Njemu danas u susret mora izlaziti ponizna i
zahvalna crkva, a ne crkva uvjerena da e je spasiti
masovna okupljanja, militaristiki redovi, mrtve
i arajue duhovnosti. Nju spaava jedino susret
s Isusom iz Nazareta iji je ivot otvorio vrata za
tajnu Boga koji voli ovjeka i ostaje mu vjeran 
U Isusu se pak Bog obraa upravo onima koje se sumnjiavo
gleda zbog njihove bolesti. Oni imaju kompleks manje vrijednosti pred Bogom i u zajednici vjernika, u drutvu, ak i pred sobom. Gurnuti su u stranu, esto u skupini prosjaka, s njima se ne
susree. Kad se Isus ne uklanja od bolesnika, nego im svjedoi
Boju blizinu, on ih susree i iscjeljuje na puno iroj razini, nego
to je tek fiziko ozdravljenje. Na ovjekovu cjelovitost bitno pripada svijest da je Bog za njega zainteresiran i na njegovoj strani,
osobito pak na strani onih koji svojom snagom ne mogu stvoriti novi ivotni prostor. Njima smisao biva darovan. Danas, u
poplavi arlatanske medicinalne duhovnosti i lanih obeanja
kojima se kompromitira evanelje, potrebno je ponovo sagledati
na koji to nain i u kojem smislu evaneoski susreti iscjeljuju.
Isus je u svom djelovanju esto susretao ene. Od toga dakako ne treba praviti nikakvo udo nevieno, revolucionarni

Svjetla rijei

iskorak niti pak odatle izvoditi suvremeni zahtjev za jednakou

ena na svim podrujima. Za Isusove susrete sa enama ovdje ih istiemo samo zbog kasnije kransko-crkvene povijesti
nesporazuma vai ista logika kao i za sve ljude: blizina Bojeg
kraljevstva trai odluku za ivotni susret sa zahtjevnim Bogom.
Na to je obvezujue pozvan svatko: i mukarci i ene, i pravedni
i greni, i zdravi i bolesni. Ipak u Isusovim susretima sa enama
pokazuje se njegova otvorenost za keri Izraelove i strankinje,
njegova osjetljivost za njihove specifine situacije bile one drutvene ili osobne naravi.
Isusovi susreti nikad nisu nekakvi virtualni svjetovi niti teorijska razlaganja ivota i ovjeka. U njima a to potvruju
osobito susreti sa enama do izraaja dolazi konkretni ivot
u kojem ima i raskajanih suza i miomirisa, dodira i penjanja
po drveu, zdjela s hranom i dugogodinjih bolesti, straha pred
smru i vjernosti koja se ne plai. U tim susretima Isus takoer
stjee uvid u nijanse ljudskosti kao to i ene i mukarci stjeu iskustvo nijansi Bojeg ivota.
*
* *

susovi susreti su ponuda, i to jasna i vrsta ponuda Boje blizine ovjeku. Nije to neko da ili ne, nego sasvim jasna potvrda ljudske egzistencije kao od Boga eljene i noene, one kojoj Bog ostaje vjeran i kad ovjek zakazuje. Isusov ivot je mjesto
te Boje afirmativne blizine, on sam je susret najboljeg ljudskog
i najboljeg boanskog. Pri tome nikad nije rije o nekom tek
zgodnom, neobvezatnom susretu. U Isusu iz Nazareta Bog je
ovjeka susreo s neuvenim angamanom Bojeg ivota. Takav
angaman mnogima i danas izgleda ludost i jo vie sablazan.
Susret s Isusom koji mijenja ipak ostaje do kraja otvoren. U
njemu nema prisile, u njemu se mora odrei i domiljate teoloke, prikrivene prisile: ako hoe Isusova je rije koja se izgovara u nebrojenim osobnim susretima. Ona nije ope pravilo
koje onda samo treba primijeniti. Ona se tie i samog Isusa i
samog Boga koji hoe spaavati u susretu i biti vjeran, a to
znai izai u susret, traiti, gledati u daljinu horizonta, i radosno
se baciti oko vrata onome koji se vraa u kuu s mnogo stanova
i pripravljenih mjesta.
Ostaje na koncu pitanje kako Isus susree krane i crkvu
i oni njega. Prije svega presudan je osobni odnos povjerenja u
Isusov ivot i njegovu sudbinu. Samo na toj razini vrijede za
crkvu i krane novozavjetne i klasine slike poput zarunice,
zajednice svetih, izabranika Bojih. Svaki popust s obzirom na
razinu osobnog odnosa vrlo lako je ideologizirao spomenute
slike, kao uostalom i sve druge. Ako Isusova crkva u susretu s
Gospodinom nije u potpunosti ovisna o njemu, ivotno ovisna,
a to znai da ide njegovim putem i ini ono to je on inio, ona
ne moe autentino susresti Isusa. Ukoliko Isusovo zahtjevno
evanelje biva dogotovljeno u crkvenim ustanovama dogmama, liturgijama, sakramentima, propisima, hijerarhiji, omiljenim slikama crkva je u velikoj opasnosti da ne susree Isusa,
nego samo sebe.
Isusovo obeanje vjernosti ostaje do kraja. Njemu danas u
susret mora izlaziti ponizna i zahvalna crkva, a ne crkva uvjerena da e je spasiti masovna okupljanja, militaristiki redovi,
mrtve i arajue duhovnosti. Nju spaava jedino susret s Isusom
iz Nazareta iji je ivot otvorio vrata za tajnu Boga koji voli ovjeka i ostaje mu vjeran. 
ljeto A. D. 2012. 25

S 08.indd 25

5.7.2012 14:34:41

Isus iz Nazareta
Elizabeth Ann Johnson

Isus i ene
Uspravite se!
Blagoslov koji ene nalaze u svom odnosu s Isusom nije samo osobni i duhovni,
iako je zasigurno i takav. Taj blagoslov se takoer dotie javne i drutvene sfere, potiui
borbu za osloboenje od struktura dominacije u svakoj dimenziji ivota

eno, osloboena si
Ima jedan prekrasan prizor u Evanelju po Luki koji neposredno
pokazuje kako odnos izmeu Isusa i ena zna biti okrepljujui:
Isus je jedne subote nauavao u nekoj sinagogi. Kad eto ene
koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je pogrbljena i
nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i ree
joj: eno, osloboena si svoje bolesti! I poloi na nju ruke, a
ona se umah uspravi i poe slaviti Boga (Lk 13,10-13).
Obratimo panju na ambijent: sveto mjesto u dan subotnji
uz mnogo okupljenog svijeta. Obratimo panju i na Isusov poloaj: poznati uitelj poduava skupinu. Sveani je trenutak. ena
neprimjetno ulazi. Ona je potpuno nevana osoba. Ve skoro
dva desetljea kree se svijetom pogrbljena, onesposobljena
uasnim hendikepom, bijedan lik u oima svojih blinjih. Ona
sada samo eli sluati i moliti se. Ali Isus je primjeuje i osjea
samilost. Prekida nauavanje! Svu pozornost usmjerava na nju.
Pred cijelim selom, on joj se obraa a svojim snanim rijeima
i iscjeliteljskim dodirom ozdravlja njezinu iskrivljenu kraljenicu. Zamislite kako je bilo uspraviti se, podii glavu, pogledati
oko sebe i vidjeti lica umjesto zemlje. Novi nain ivota otvara se
pred njom. Ova ena je znala kome treba zahvaliti. Stade veliati
Boga, jer joj se tako usrdno smilovao u dobroti ovog proroka i
uitelja, Isusa iz Nazareta.
Danas kranke ovu prispodobu tumae kao otkrivenje onoga
emu njihov odnos s Isusom jo uvijek moe pridonijeti. Shrvane
raznim preoptereenjima, one osjeaju da ih njegova mona samilost oslobaa, omoguujui im da se usprave. Danas teologinje
u Novom zavjetu pronalaze mnoge prizore poput ovoga, u kojima Isus pokazuje ljubav prema enama, svoju brigu za njihovu
dobrobit, i oslobaajui uinak na njihove ivote. Stoljeima se
snaga ovih prispodoba esto zanemarivala, jer mukarci koji propovijedaju i nauavaju obino ne uviaju patnje koje ene podnose. Kakva su to bremena koja sputavaju ene?

prikaz, ene u svojim domovima trpe nasilje, rtve su silovanja,

prostitucije, trgovine bijelim robljem, i puno su vie rtve umorstava koja poine mukarci. to se tie obrazovanja, zaposlenja
i drugih drutvenih dobara, mukarci su u prednosti samo zato
to su roeni kao mukarci. Ono to dodatno stavlja ene u nepovoljan poloaj jesu rasne i etnike predrasude, kao i klasna
povlatenost, pri emu se omalovaavaju siromane ene. Svaka
situacija ima razliitu dinamiku. Ali uvijek se prema enama odnosi kao manje vanim.
Ova situacija, koju zovemo seksizam, ili predrasuda prema enama zbog njihovog spola, prisutna je u cijelom svijetu.
Ukazivati na ovaj problem, ne znai ene klasificirati kao rtve,
nego istai statistike podatke koji zorno predouju probleme
s kojima se ene suoavaju u drutvu zbog svoga spola. Ni u
jednoj zemlji na svijetu jo nije postignuta ravnopravnost mukaraca i ena.
Ujedinjeni narodi su 1995. godine odrali u Pekingu konferenciju o enama na kojoj su, po prvi put, sudjelovale ene iz svih
zemalja svijeta. Tom prilikom, papa Ivan Pavao II. je napisao Poslanicu enama u kojoj je dao svoju usrdnu podrku konferenciji, na kojoj se raspravljalo o drutvenoj jednakopravnosti:
U pogledu prava pojedinca, prijeko je potrebno postii
stvarnu jednakopravnost u svakom podruju: jednake plae za
isti posao, zatita majki u radnom odnosu, pravinost u napredovanju na radnom mjestu, jednakopravnost suprunika u pogledu obiteljskih prava i priznavanje svega onoga to je dio prava
i obaveza graana u demokratskoj dravi. To je pitanje pravde,
ali i nude (Poslanica enama, srpanj 1995, odlomak 4).
Ovo je bila jako otvorena poslanica, koja je Katoliku crkvu
nedvojbeno stavila na stranu ena. ene imaju svoj dignitet jer
su ljudska bia. Kao i mukarci, one su stvorene na sliku i priliku
Boju. Pokret za ostvarenje jednakopravnosti ena na podruju prava i kulture, kada se razmatra kao pitanje etike, zapravo
je pokret za socijalnu pravdu. Meutim, u samoj Crkvi postoje
problemi koje papa nije razmatrao.

Bremena
DRUTVO: Razmotrimo statistike podatke Ujedinjenih naroda na globalnoj razini: ene koje ine polovinu svjetske populacije odrade 3/4 radnog vremena; dobivaju 1/10 plae; posjeduju 1/100 zemljita; 2/3 nepismenih odraslih osoba u svijetu su
ene; a sa svojom malodobnom djecom ine 3/4 stanovnitva
koje umire od gladi u svijetu. Da do kraja ogolimo ovaj sumorni

CRKVA: Kranstvo se oblikovalo u kulturi Rimskog Carstva u

kojem su odabrani mukarci drali mo nad manje vrijednim
mukarcima, enama, djecom i robovima. Kako je Crkva rasla i
sve se vie utvrivala, njezini prvaci su usvojili ovaj obrazac, koji
zovemo patrijarhat, za svoj unutarnji ivot. Patrijarhat se odnosi
na strukturu u kojoj je mo uvijek u rukama dominantnog mukarca ili mukaraca. U tom sustavu, neki mukarci su ovjeno

26 ljeto A. D. 2012.

S 09.indd 26

5.7.2012 14:37:42

posebni broj

zreli i duhovno uzdignuti; takvi znaju biti veoma uljudni prema

enama, pa ak ih i voljeti. U patrijarhalnoj ralambi ne poniavaju se mukarci kao pojedinci. Ali se istie da patrijarhalna
struktura, prema kojoj Crkva organizira svoje lanove, stavlja
mukarce i ene u neravnopravne, predodreene uloge. Mukarci vode, ene sluaju i pokoravaju se.
Ova nejednakost u Crkvi je evidentna u svim njezinim aspektima: svetim tekstovima, vjerskim simbolima, doktrinama, moralnom uenju, kanonskim zakonima, obredima, a svi
upravni organi su osmiljeni od mukaraca i vode ih mukarci.
ak se i Bog najee zamilja kao moni patrijarh na nebu koji
upravlja zemljom i njezinim narodima. Drugim rijeima, ovaj
sakralni patrijarhat opravdava prevlast mukaraca nad enama
u obitelji i irem drutvu.
Iako im se povijesti razlikuju, u svim velikim religijama svijeta prevladava slian obrazac.

ene i teologija
S obzirom na ova bremena, teologinje danas dolaze do spoznaje
da mo susreta s Isusom oslobaa. Njegove rijei odzvanjaju kroz
stoljea: eno, osloboena si. Sama injenica da postoje teologinje koje to uope primjeuju, izvanredan je napredak. Skoro dva
tisuljea gotovo svom kranskom teologijom bavili su se samo
mukarci. Otkako je Drugi vatikanski sabor (1962-1965) otvorio
teoloki studiji laicima, jako puno ena se obrazovalo na ovom
podruju. Zadatak teologije definiran je u poznatoj uzreici
Anselma Canterburyjskog vjera trai razum. Cilj ovog promiljanja je da se rasvijetli znaenje vjere, tako da se ona moe
ivjeti rezonantnije, umilnije. ene u ovo unose novu perspektivu, postavljaju pitanja koja proizlaze iz njihove patnje i ivotnih
iskustava. Ova vrsta teologije se obino naziva feministikom
teologijom, od latinske rijei femina, to znai ena. U njoj se
vjera promatra oima ena. Uoava se ono to je pogreno ili to
nedostaje u nainu na koji je vjera predstavljena, a to tako optereuje ene. A u tradiciji iznalazi snane oslobaajue elemente
koji mogu preobraziti ivot danas.
Feministika teologija svoje uporite nalazi u Isusovom nauavanju Bojeg kraljevstva ili Boje vladavine. To je novi oblik
zajednice u kojoj ljudi, meusobno se potujui, ive s drugim
ivim biima na zemlji. Cilj nije da diskriminacija promijeni
smjer, da se stvori zajednica u kojoj e ene dominirati mukarcima; time bi se samo nastavila nepravda u novom obliku.
Umjesto toga, ene sanjaju novo nebo i novu zemlju, u kojoj ne
postoji jedna skupina koja dominira drugom, podreenom, u
kojoj je svaka osoba potovana i sudjeluje, prema svojim Bogom
danim darovima, u istinskom zajednitvu. S ovom nadom, djelovanje feministike teologije danas vodi do novog razumijevanja znaenja Isusa Krista za ljudska bia enskog spola. Razmotrimo ovih nekoliko znaajnih dogaaja.

Isusov ivot, smrt i uskrsnue

Prouavanja Isusovog odnosa sa enama u njegovom javnom ivotu otkrivaju odsutnost straha i veliki interes za njihovo osnaenje. Nikada nije izustio ni jednu rije uvrede ili poruge, niti je
smatrao ene niom klasom ljudskih bia. Odnosei se prema
njima s prijaznou i potovanjem, lijeio je, istjerivao avla,
opratao, te vraao ene shalomu, posebnu panju posveujui
najranjivijima: preminuloj djevojici, udovici iji je sin upravo
umro, osiromaenoj udovici koja je dala u hram sve to je imala,

Svjetla rijei

preljubnici pred kamenovanje. Isus pokazuje posebno zanimanje za ljude na marginama ivota, sve do bludnice koju poziva za svoj stol, govorei ak sveenikim glavarima da e takve
ene prije ui u nebesko kraljevstvo nego oni (Mt 21,32). Isus je
osobno imao ene meu prijateljima, na primjer, sestre Martu i
Mariju koje su ga ugostile u svome domu i sluale njegovo nauavanje. Gotovo je nemogue to ukratko izloiti, ali papa Ivan
Pavao II. je uhvatio sutinu:
Kad govorimo o oslobaanju ena od svake vrste izrabljivanja
i dominacije, Evanelje sadri jednu nadasve relevantnu poruku
koja odraava stajalite samog Isusa Isus se odnosio prema enama s iskrenou, potovanjem, prihvaanjem i njenou. Na
taj nain je odavao poast dostojanstvu koje su ene uvijek posjedovale prema Bojem planu i po njegovoj ljubavi Prirodno je
da se pitamo do koje mjere je njegova poruka prihvaena i provedena u djelo (Poslanica enama, odlomak 3).

 Kranstvo se oblikovalo u kulturi

Rimskog Carstva u kojem su odabrani mukarci
drali mo nad manje vrijednim mukarcima,
enama, djecom i robovima. Kako je Crkva rasla
i sve se vie utvrivala, njezini prvaci su usvojili
ovaj obrazac, koji zovemo patrijarhat, za svoj
unutarnji ivot. Patrijarhat se odnosi na strukturu
u kojoj je mo uvijek u rukama dominantnog
mukarca ili mukaraca. U tom sustavu, neki
mukarci su ovjeno zreli i duhovno uzdignuti;
takvi znaju biti veoma uljudni prema enama,
pa ak ih i voljeti. U patrijarhalnoj ralambi ne
poniavaju se mukarci kao pojedinci.
Ali se istie da patrijarhalna struktura, prema
kojoj Crkva organizira svoje lanove, stavlja
mukarce i ene u neravnopravne,
predodreene uloge. Mukarci vode, ene
sluaju i pokoravaju se 
Kao ni u svojim djelima, Isus ne izostavlja ene ni u svojim
nauavanjima. Nikada ne istie jedan nain djelovanja za mukarce a drugi za ene: Govor na gori upuen je svima. Vizija Bojeg
kraljevstva koja proima njegovo nauavanje korjenito rui nepravedne odnose: posljednji e biti prvi, tako da na kraju svi budu
jedno. Evanelje je uistinu radosna vijest za ene. Pored toga, Isus
odaje potovanje enama kazujui prispodobe u kojima se njihova ljudska stvarnost smatra vrijednim simbolima ivueg Boga.
U idovskim svetim knjigama, presveti Bog se prikazuje sa
enskim likovima na dirljiv i prekrasan nain: kao trudnica,
dojilja, babica, njegovateljica koja njeguje mlade, kao Mudrost
(Sofija) koja skladno i sposobno upravlja svijetom. Pod utjecajem ovog svog vlastitog biblijskog nasljea, Isus takoer u svoje
nauavanje uvodi jako mnogo enskih likova. Kraljevstvo Boje
je kao kvasac koji ena zamijesi u tijesto dok cijela truca ne naraste: to je Bog u liku pekarice, koja umijesi kvasac novog stvaranja u svijet, dok se sve ne preobrazi (Mt 13,33). Jo vie zapanjujua je moda prispodoba o eni koja je traila svoj novi.
ljeto A. D. 2012. 27

S 09.indd 27

5.7.2012 14:37:49

Isus iz Nazareta
Izgubila je jedan od svojih deset srebrnih novia (miraz, osiguranje za starost?) i prevrnula cijelu kuu dok ga je nala. Onda
poziva prijatelje i susjede da se raduju s njom, jer je nala ono
to je izgubila (Lk 15,8-10). Ovdje imamo divotan prizor Boga
Otkupitelja u potrazi za grenikom. Ova prispodoba u paru je s
drugom, u kojoj dobri pastir trai svoju izgubljenu ovcu. Obje
prispodobe otkrivaju neizmjernu ljubav Boga, ak i prema onima koji se izgube. Iako je kranska imaginacija prednost davala
pastiru, ovaj opis kuanice pokazuje da svakodnevni ivot ene
moe ponuditi jako puno prizora da se prikae Bog. Kao i ivotinje enskog spola: Isus se jednom slikovito prikazao u enskom
liku, poeljevi da skupi narod Jeruzalema u svoje okrilje kao to
kvoka okuplja pilie pod krila (Mt 23,37).

 Kao ni u svojim djelima, Isus ne izostavlja ene

ni u svojim nauavanjima. Nikada ne istie
jedan nain djelovanja za mukarce a drugi za
ene: Govor na gori upuen je svima. Vizija Bojeg
kraljevstva koja proima njegovo nauavanje
korjenito rui nepravedne odnose: posljednji e biti
prvi, tako da na kraju svi budu jedno. Evanelje je
uistinu radosna vijest za ene. Pored toga,
Isus odaje potovanje enama kazujui prispodobe
u kojima se njihova ljudska stvarnost smatra
vrijednim simbolima ivueg Boga 
Osim to je lijeio ene od bolesti, veselio se njihovom prijateljstvu i govorio o Bogu u njihovom liku, Isus je iao dalje i pozivao ene u krug svojih bliskih sljedbenika. Ostavljale su svoje
obitelji i domove kako bi pole za njim na put u Galileju. Upijale
su njegovo uenje i zajedno s njim ile na radosne zajednike
objede, gdje se mogao osjetiti okus dolazeeg kraljevstva Bojeg.
Bogati meu njima su financirali njegovo poslanje iz svojih depova, brinui se za potrebe zajednice:
Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajui i navjeujui evanelje o kraljevstvu Bojemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke ene... [Marija Magdalena, Ivana, Suzana] te mnoge druge.
One su im posluivale od svojih dobara (Lk 8,1-3).
Imena ovih i drugih ena (mnoge druge! s njim!) susreemo nekoliko puta u evaneljima, ali su one postale zaboravljeni dio prie.
ene koje su slijedile Isusa dok je nauavao, ostale su njegove
sljedbenice i nakon njegovog ivota. Ile su s njim u Jeruzalem i
time postale dirljive svjedokinje muke. U sva etiri Evanelja se
spominje da su ene, dok su uenici pobjegli i sakrili se kad je
Isus uhien, bdjele s njim dok je podnosio muku. Zapravo, u sva
etiri Evanelja, jedina osoba, imenom spomenuta, koja je stajala uz kri je Marija Magdalena. ene su znale gdje se nalazi grob
jer su ostale, i prve su otkrile da je prazan, kad su otile da pomau njegovo tijelo prvog dana u tjednu. Tu su se susrele s uskrslim
Gospodinom i dobile zadatak da odu i jave ostalima. Marija
Magdalena, koju je rana Crkva nazivala apostolicom apostol,
i ostale ene su uinile tako, iako im mukarci nisu vjerovali,
mislei da se samo ponaaju kao histerine ene. Usprkos tomu,
Sveta knjiga pokazuje da je i u ovozemaljskom i uskrslom ivotu
Isus Krist prihvaao ene u svoju zajednicu, ne kao podree-

ne mukarcima nego kao sestre svoje brae i, u sluaju prikaza

uskrsnua, ak kao one kojima se prvo povjerio.
Iz perspektive iskustva ena, Isusovo raspee pokree strahovitu kritiku patrijarhata. Ovdje se prikazuje suta Rije koja je
tijelom postala dovedena do smrti muenjem u reiji dravnih
monika, i koja se predaje u nesebinoj ljubavi. Ovaj dogaaj istinska je suprotnost primjeni muke dominirajue moi. U svjetlu
kria, feministike teologinje smatraju da je, socioloki gledano,
vjerojatno bolje to se utjelovljenje dogodilo u mukom ljudskom
biu. Jer da je ena propovijedala samilost i dala sebe, ak i u smrt,
svijet se ne bi ni osvrnuo: zar to nije ono to bi ene inae trebale
raditi? Ali prikazati ovakav ivot i smrt mukarca u svijetu muke
privilegiranosti znai izazvati samu sr patrijarhalnog ideala dominacije. Kri je kenoza, samo-opljenjivanje, patrijarhata.
Uskrsnuem, Duh Boji ispunja Isusa novim ivotom izvan
smrti. Prisutan u zajednici na novi nain, on postaje temelj nove
zajednice koja je njegovo tijelo, Crkva. Na Duhove, ene kao i
mukarci okupili su se na istom mjestu, gdje su plameni jezici
oznaili silazak Duha Svetoga: Svi se napunie Duha Svetoga i
poee govoriti drugim jezicima (Dj 2,4). Prvi krani su usvojili krtenje kao obred inicijacije. Za razliku od idovskog obreda
obrezivanja koji se odnosi samo na jedan spol, oito samo za
mukarce, krtenje se obavlja uranjanjem u vodu i tako se na
isti nain nudi osobama oba spola. U Pavlovoj poslanici Galaanima nalazi se jedan ranokranski krsni hvalospjev u kojem
je iskazano znaenje ove prakse. Dok novokrteni izlaze iz vode
zaodjenuti u bijele odore, pjevaju: Nema vie: idov Grk!
Nema vie: rob slobodnjak! Nema vie: muko ensko! Svi
ste vi Jedan u Kristu Isusu! (3,28). Sve podjele na temelju rase
ili klase pa i spola prevladane su u jedinstvu posveujueg Duha.
Mo uskrslog Krista postaje tako uinkovita da ta vizija postaje
stvarnost u zajednici.
U prvim desetljeima Crkve postoje neoborivi dokazi da su
ene, na istoj razini s mukarcima, bile aktivne sudionice u sveenikoj slubi. U Djelima apostolskim i Pavlovim poslanicama
imamo prikaze ena misionarki, propovjednica, uiteljica, proroica, apostolica, iscjeliteljica, moliteljica u jezicima i voditeljica
kunih crkava. One rade zajedno s Pavlom i ostalima, obdarene
svim karizmama za izgradnju Crkve. Danas se nastoji shvatiti
kakve su to sile umanjile poloaj ovog javnog slubovanja ena u
ranoj Crkvi. Ali nema nikakve sumnje da su Feba, Priska, Junija,
Persida i mnoge druge ene propovijedale evanelje u ranom
razdoblju Crkve.

Zakljuak
ene su teologijom otkrile u Isusu Kristu osloboditelja od bremena, tjeitelja u alosti, saveznika u svojim tenjama. On donosi spasenje svojim ivotom i Duhom, vraajui enama potpuno
dostojanstvo osobe pred Bogom. Blagoslov koji ene nalaze u
svom odnosu s Isusom nije samo osobni i duhovni, iako je zasigurno i takav. Taj blagoslov se takoer dotie javne i drutvene
sfere, potiui borbu za osloboenje od struktura dominacije
u svakoj dimenziji ivota. U Kristovo ime, drutvo i Crkva se
pozivaju da preobrate svoja srca, umove i strukture tako da se
Boje kraljevstvo moe vre ukorijeniti u ovom svijetu. Ovo je
polemian stav. Ali oslobaajue rijei su ve izgovorene: eno,
osloboena si svoje bolesti. Trebamo se samo uspraviti, veliati
Boga, i nastaviti sa zadatkom iscjeljenja svijeta. 
S engleskog Dragana DIVKOVI

28 ljeto A. D. 2012.

S 09.indd 28

5.7.2012 14:37:56

posebni broj

Svjetla rijei

Philip Yancey

Isus i grenici
Preci sumnjivog morala pokazuju da je Isus uao u povijest ovjeanstva
ogoljen i spreman nositi sramotu svoga podrijetla.
Oni takoer pokazuju kolika je mo otkupljenja kad su likovi
tako ukaljanog obraza uli u povijest onoga koji je svijetu donio spasenje

rvo evanelje, po Mateju, poinje popisom imena koji predstavlja Isusovo rodoslovlje. Moglo bi se dokazati da teaka
obitelj Josipa i Marije vue podrijetlo od znamenitih linosti,
meu kojima su i najvei izraelski kralj i njegov prautemeljitelj.
Meutim, Matejev popis imena takoer otkriva neke neugodnije istine. Razmotrimo spomenute ene, rijetkost u idovskim
genealogijama. Tamara, udovica bez djece, morala se preobui
u bludnicu i zavesti svoga svekra kako bi dala potomka Isusovoj
lozi. Rahaba se nije tek pretvarala, nego je prostitucijom uistinu
zaraivala za ivot. A Bat-eba je bila predmet Davidove poude, to je dovelo do najpoznatijeg kraljevskog skandala u Starom
zavjetu. Ovi preci sumnjivog morala pokazuju da je Isus uao
u povijest ovjeanstva ogoljen i spreman nositi sramotu svoga
podrijetla. Oni takoer pokazuju kolika je mo otkupljenja kad
su likovi tako ukaljanog obraza uli u povijest onoga koji je svijetu donio spasenje.
U biblijske ubojice se ubrajaju i neke od najprominentnijih
linosti iz Biblije: Mojsije, David, Pavao. Izdajica nije bio samo
Juda, nego i Petar i drugi uenici. A od seksualno promiskuitetnih, tu su dvije neimenovane ene kojima je susret s Isusom
promijenio ivot.
U Evanelju po Ivanu, poglavlje 8, susreemo enu zateenu
u samom inu preljuba. Najvjerojatnije skinuta do struka kao
biljeg njezinog srama, odvedena je do skupine vjerskih starjeina koji za nju trae smrtnu kaznu kamenovanjem. Kao to se
i moe oekivati, nitko ne optuuje mukog suuesnika u njezinom preljubu (iako je uhvaena u samom inu), i uskoro postaje
jasno da one koji je optuuju ne zanima toliko dobrobit ene,
koliko postavljanje zamke Isusu.
Isus, s druge strane, puta da se tenzije malo smire dok, ne
progovarajui, pie po tlu. Zatim se uspravi i obrati uznemirenoj svjetini: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci
kamen. Tim rijeima, on ukida njihovu patvorenu distinkciju
izmeu dobrih ljudi, kao to smo mi vjerske voe i loih ljudi,
kao ta pohotnica. Isus promatra svjetinu kroz razliit objektiv.
On vidi ljude kojima je potrebna Boja milost a koji je odbijaju,
kao zakonoznanci i farizeji, te ljude kojima je potrebna Boja
milost a koji je prihvaaju, kao ta ena uurena pred njim, oekujui udar prvog kamena.
Kad su svi ostali, jedan za drugim, otili, jedina osoba u tom
prizoru koja je zaista bez grijeha otputa grenicu. Ni ja te ne
osuujem, ree Isus, idi i odsada vie nemoj grijeiti. I ona se
suoava s izvanrednom mogunou da joj sudi njezina budunost a ne prolost.

U Evanelju po Luki, poglavlje 7, prikazan je jedan drugi susret u kojem se pojavljuje ne samo preljubnica nego i prostitutka
po zanimanju, ena koja za ivot zarauje prodajui svoje tijelo.
U inu nevjerojatne smionosti, ona bane u kuu farizeja, opirui
se svim pravilima ritualne istoe, te prolijeva skupocjeni miomiris po Isusovim nogama, izazovno briui mjeavinu suza i
miomirisa svojom raspletenom kosom. Miomiris je bio najvei
adut jedne prostitutke u pustinjskom ambijentu, to objanjava
zato je njezin dar moda bio jednak godinjoj zaradi. Prosipajui svoju najvredniju imovinu na Isusove noge, ova ena naputa
svoje zvanje i cijelu svoju budunost povjerava Isusu.
Domain farizej, koji se ve runo ponio prema Isusu, odgovara sa zgraanjem. Zar on ne zna tko je ova ena zar ne
zna da je grenica! Njemu je Isusovo toleriranje takvog skandaloznog izljeva dokaz da on ne moe biti pravi prorok. Ipak, sam
in zbog kojeg je Isus u oima farizeja nepoudan uvruje Isusovu ulogu djelitelja neiscrpne Boje milosti. Stoga, kaem ti,
oproteni su joj grijesi mnogi jer ljubljae mnogo. Komu se malo
oprata, malo ljubi.
Farizeji, najugledniji vjerski voe svoga doba, imali su neumoljiv sustav moralnosti i svaku profesionalnu prednost. Dok su
se, za razliku od njih, ve na samom poetku Isusovi sljedbenici
suoili sa svom silom neprilika. Prvo su tu bile ene sumnjivog
karaktera, kao dvije navedene, te izdajice meu uenicima, zatim robovi i robovlasnici te zelot po imenu Savao kome je muenje krana nekad bilo glavno zanimanje. Ovi eklatantni primjeri ljudske nesavrenosti ukupno su prekrili svih Deset Bojih
zapovijedi. Usprkos tomu, ova svakovrsna druina, zanesena
Duhom Isusa Krista, promijenit e svijet. U meuvremenu su
farizeji ubrzo potpuno nestali, a Isusov pokret je nastavio rasti,
i jo uvijek raste.

sus je doao zbog bolesnih a ne zdravih, zbog grenih a ne

kreposnih. Doao je otkupiti i preobraziti, sve ispraviti. Kao
da se to i eli naglasiti, glavni junaci mnogih Isusovih prispodoba su osobe koje najmanje oekujemo. U jednoj prispodobi, dva
ugledna vjerska slubenika zaobilaze rtvu nasilja; krivovjerac
mjeanac, dobri Samaritanac pojavljuje se kao junak. U svojoj
moda najpoznatijoj prispodobi, Isus ne hvali poslunog, odgovornog brata koji potuje roditelje, nego pobunjenog rasipnika,
razmetnog sina.
Ne samo Isusove prispodobe, nego i njegovi osobni susreti pokazuju tu istu vrstu obrata. Ja sam, tovie, proao kroz
Evanelja te napravio jedan grafikon na koji sam pribiljeio sve
ljeto A. D. 2012. 29

S 10.indd 29

5.7.2012 14:39:31

Isus iz Nazareta
Isusove susrete. Osim par izuzetaka, to je osoba estitija, savjesnija, pa ak i kreposnija, to joj Isus vie prijeti. to je neka
osoba nemoralnija, neodgovornija, pa i izopena iz drutva
drugim rijeima, to je manje nalik na samoga Isusa to Isus
vie privlai tu osobu. (Kako to da Isusovi sljedbenici uvijek ine
suprotno?) Bezuvjetni dar milosti silazi na sve one koji ga ele
prihvatiti a, ponekad, oni koji nemaju nikamo drugdje su najvoljniji ispruiti ruke.

 Farizeji, najugledniji vjerski voe svoga doba,

imali su neumoljiv sustav moralnosti i svaku
profesionalnu prednost. Dok su se, za razliku od
njih, ve na samom poetku Isusovi sljedbenici
suoili sa svom silom neprilika. Prvo su tu bile
ene sumnjivog karaktera, kao dvije navedene,
te izdajice meu uenicima, zatim robovi i
robovlasnici te zelot po imenu Savao kome je
muenje krana nekad bilo glavno zanimanje. Ovi
eklatantni primjeri ljudske nesavrenosti ukupno
su prekrili svih Deset Bojih zapovijedi. Usprkos
tomu, ova svakovrsna druina, zanesena Duhom
Isusa Krista, promijenit e svijet. U meuvremenu
su farizeji ubrzo potpuno nestali, a Isusov pokret je
nastavio rasti, i jo uvijek raste 
U jednom zornom primjeru, zabiljeenom u poglavlju 4
Evanelja po Ivanu, prikazana je ena koja doslovno nema nita
zajedniko s Isusom. Prezrena Samaritanka naviknuta na rasne
predrasude, iznenaena je to joj se jedan idovski rabin udostojao obratiti a kamoli piti iz njezinog neistog vra. Isusove
uenike je vie sablaznilo to se, razgovarajui s nepoznatom
enom, usprotivio drutvenim uzusima. Da su to vidjeli neki
seljani, zasigurno bi posumnjali u Isusovu smotrenost, poto je
razgovarao s tom enom, jer uskoro se saznaje da ona iza sebe
ima pet propalih brakova i da ivi s mukarcem koji joj nije mu.
(Neki bibliari nagaaju da ju je Isus zatekao samu na zdencu na
popodnevnoj vruini jer su je izbjegavale druge ene koje bi se
obino sastale i zajedno ile na vodu ujutro dok je svjee.)
Ogromne su razlike izmeu ove ene i Isusa: rasne, drutvene, moralne i vjerske. U njihovom razgovoru Isus upravo prodire u te razlike. On zanemaruje njezine demonstrativne opaske o
poznatim precima i mjestima molitve te umjesto toga dopire do
najosnovnije ljudske potrebe koju ona dijeli sa svakom drugom
osobom, a to je e. Isusove rijei imaju i doslovno i preneseno
znaenje, jer se na kraju ispostavi da je svaka seksualna potreba,
svaka ovisnost, krivi bog koji ne moe zadovoljiti nau najdublju
e. Zatim joj Isus govori o ivoj vodi koja moe utaiti e.
Ovo je jedino mjesto, od sva etiri Evanelja, na kojem se
Isus nekome predstavlja kao Mesija. Ovu enu, koja zbog svog
naina ivota ne bi bila podobna za veinu vjerskih dunosti za
koje znam, Isus uzima kao svoju prvu glasnicu. Dobro je odabrao
jer su mnogi Samaritanci postali sljedbenici Isusovi zahvaljujui ovoj izuzetno neobinoj svjedokinji. Ovaj ovjek je uistinu
Spasitelj svijeta, uskoro su ushieno govorili eni. Zahvaljujui
njoj, oni su takoer susreli onoga koji ih vidi kao predmete Boje

preobraavajue ljubavi a ne Boje osude, i koji ne pretkazuje

ono to su bili, ve ono to bi mogli biti.
Isus nam je nesumnjivo iznio ove prispodobe i prigrlio
izopenike kako bi poljuljao nau uroenu ljudsku sklonost da
rangiramo i dijelimo, da se osjeamo moralno nadmonijim od
drugih. Kao to se iznosi u Govoru na gori, u najveoj opasnosti
su oni koji misle da su stigli do cilja, jer time proputaju milost.
Samo oni svjesni ei, trae ivu vodu.
Jedan od preobraenih grenika, apostol Pavao pie Timoteju: Vjerodostojna je rije i vrijedna da se posve prihvati: Isus
Krist doe na svijet spasiti grenike, od kojih sam prvi ja. Obratite panju na sadanje vrijeme, koje koristi netko tko je poznavao grku gramatiku. Pavao, najvei glasnik na svijetu i autor
prilino velikog dijela Novog zavjeta, znao je da i on stoji na
rubu moralne provalije. I on se borio s vlastitim iskuenjima s
oholou, nestrpljivou sa sporim uenicima, osjeajem moralne nadmonosti na koje mi obino gledamo s vie razumijevanja. Ipak je Pavao bio iznimno nadaren, zahtjevan i estit i
upravo su mu ta svojstva pomogla da promijeni svijet.
Meutim, kao to Pavao razjanjava u svojoj Poslanici Rimljanima, ti doliniji grijesi mogu prouzrokovati vie tete od
onih koje drutvo prezire. (Dovoljno je sjetiti se da ga je moralna
nadmonost navela da sudjeluje u Stjepanovom kamenovanju,
sjeanje koje ga je, po svoj prilici, pritiskalo dok je pisao Timoteju.) Odmah nakon to je priznao Timoteju da je on najvei
grenik, Pavao dodaje sljedee: A pomilovan sam zato da na
meni prvome Isus Krist pokae svu strpljivost i prui primjer
svima koji e povjerovati u njega za ivot vjeni.
*
* *

ekoliko puta sam u svome pisanju spomenuo jednog prijatelja iz Chicaga, uvijek pod pseudonimom, kako bi zatitio njegovu privatnost, iako bi se on svaki put nasmijao i rekao
da e ga svi oni koji ga poznaju odmah prepoznati. Nedavno
je George doivio ozbiljan modani udar koji je unitio dobar
dio njegovog mozga, zbog ega vie nikad neemo voditi duge
razgovore, bez kraja i poetka, od lokalne politike, teorije rodne
ravnopravnosti do teologije i njegovih uspomena iz Vijetnama.
Godinama je George drao knjiaru, vie iz elje da bude
ukorak s novim izdanjima nego zbog zarade to je bilo dobro jer je knjiara rijetko bila u plusu i naposljetku je zatvorena.
Ukoliko bi ga neki kupac zaintrigirao, George bi ga pozvao do
oblinje gostionice gdje je bio redovan gost. Svaki dan bi vei
dio vremena proveo tu, pijui kavu za kavom te puei cigarete,
jednu za drugom (onda kada je u restoranima puenje bilo dozvoljeno). Nitko od nas ga nije kudio zbog ovisnosti o kofeinu i
duhanu jer smo znali da ga to dvoje odvraaju od gore ovisnosti
alkohola, a doktor ga je upozorio da bi ga jo samo jedno jae
opijanje vjerojatno ubilo. George bi svake godine priredio zabavu kako bi proslavio svaku novu godinu bez pia.
George je izaao iz ustaljenih okvira. Odrastavi u obitelji
pacifistikih menonita na poljoprivrednom imanju u Kanzasu,
George se odmetnuo, prijavio u vojsku i zavrio u Vijetnamu,
nakon ega se stalno nastanio u velegradu Chicagu. Kako je bio
biseksualac, izlazio je i s mukarcima i enama. Usprkos tomu,
moj prijatelj George, taj okorjeli pua, biseksualac i alkoholiar,
poznavao je teologiju jednako kao i sjemenini profesor. Rekao
mi je da su mu se prvi pokuaji povratka Bogu dogodili kad je na

30 ljeto A. D. 2012.

S 10.indd 30

5.7.2012 14:39:38

posebni broj

jednom sastanku lijeenih alkoholiara priznao da postoji Via

sila. Onda se jednog dana, dok je mehaniki mijenjao kanale na
kablovskoj televiziji, neobjanjivo zaustavio na religijskom programu. Zbor je pjevao hvalospjev Onakav kakav jesam. George
je spustio daljinski upravlja i posluao prvi stih, a zatim drugi:
Ovakav kakav jesam, ne ekajui vie,
Da jednu crnu mrlju uklonim sa svoje due,
O, Tebi ija krv moe svaku ljagu sprati
Ja, Jaganje Boji, elim hitati.
Gledao je ljude kako prilaze, pomiui se ustranu kroz uske
redove sjedita i njiui se poput valova do proelja gdje ih savjetnici pozdravljaju i vode postrance na molitvu. Georgeu je to
bio vrlo poznat prizor, koji ga je vratio u djetinjstvo, ali iz nekog
razloga je nastavio gledati i na njegovo vlastito iznenaenje, oi
su mu se uskoro ovlaile.
Ovakvog kakav jesam, Ti e me prihvatiti,
Primiti, oprostiti, proistiti, rasteretiti,
Jer Tvom obeanju ja u vjerovati,
Tebi, Jaganje Boji, elim hitati!
George je rekao: Te noi, po prvi put, sam dokuio istinu
da me Bog voli onakvog kakav jesam. Nitko drugi me ne voli
bezuvjetno. Razoarao sam obitelj, jer nikad nisam ostvario svoj
potencijal u obrazovanju, u poslu, bilo gdje. Razoarao sam
Crkvu kojoj sam pripadao odlaskom u rat i svojim ponaanjem.
Razoarao sam prijatelje i doktore zbog naina na koji sam se
odnosio prema svom zdravlju, prekomjernim puenjem, opijanjem i loom ishranom. Siromaan sam, debeo, ruan i uskoro
star. Samo me Bog voli onakvog kakav jesam.
Zahvaljujui svom prijatelju Georgeu, shvatio sam da milost,
poput vode, uvijek ide prema dolje. Kada odem planinariti u Colorado, saveznoj dravi u kojoj sam roen, vidim mo te silazne snage. Ti majuni potoii nastaju visoko na snjenom polju, zatim se
poveavaju dok ubore niz planinu spajajui se s drugim rjeicama,
probijajui kanale kroz mulj i travu pa ak i stijene. Vremenom, ta
snaga moe izmijeniti krajolik, moe izdupsti kanjon poput Velikog
kanjona u Arizoni, a sve zato to neumoljivo trai najniu toku.
Bez obzira koliko nisko potonemo, milost tee do te najnie
toke. U svojoj novinarskoj karijeri, vidio sam ivi dokaz snage
milosti koja prvo tee prema dolje a zatim osobu uzdie do nesluenih visina. Vojska spasa koristi izraz trofeji milosti kako
bi opisali ono to se moe dogoditi meu ubonicima. Svi smo
mi trofeji Boje milosti, neki manje a neki puno vie.
Kralj David, koji je postao simbol grenosti u ime cijelog jednog naroda, napisao je sljedee nakon svoga najveeg neuspjeha:
rtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
rtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Boe, nee prezreti. Tisuu godina kasnije, Pavao je rekao neto slino,
rezimirajui nau kransku nadu u jednostavnoj formuli: Gdje
se grijeh umnoio, nadmono izobilova milost.
Milost je poruka koju je Isus doao ponuditi ednom svijetu.
Kao to je Isus rekao Samarijanki: Tko god pije ove vode opet
e oednjeti, mislei na vodu koju mu je crpila iz zdenca, a tko
bude pio vode koju u mu ja dati, ne, nee oednjeti nikada:
voda koju u mu ja dati postat e u njemu izvorom vode koja
struji u ivot vjeni. Milost, kao voda, sputa se u najvee dubine ljudske poronosti. Ali nas ne ostavlja tamo, nego nas podie
da zakoraimo u novinu ivota. 

Svjetla rijei

Isusov prvi pogled

iblijske tradicije govora o Bogu i novozavjetne pripovijesti o Isusu znaju za prijeko potreban oblik globalne
odgovornosti. Pritom se, dakako, univerzalizam te odgovornosti i to zahtijeva posebnu pozornost ne orijentira u
prvome redu na univerzalizmu ljudskoga grijeha, nego na
univerzalizmu trpljenja u svijetu. Isusov prvi pogled nije bio
usmjeren na grijeh drugih, nego na trpljenje drugih! Osobito je pak za njega bilo grijehom uskraivanje udionitva
na trpljenju drugih, nekanje da se razmilja iskoraujui
preko tmurnoga obzora vlastite povijesti trpljenja, grijeh je
za njega bilo kako je to Augustin nazvao skvreno srce,
predaja samoga sebe na milost i nemilost skrivenoga narcizma stvorenja, grijeh je za njega bila u jeziku teoloke
kole konkupiscencija kao pojavni oblik ili izraz grijeha
naprosto. I tako je kranstvo zapoelo kao zajednica spomena i pripovijedanja u nasljedovanju Isusa Krista, iji je
prvi pogled usmjeren na tue trpljenje.
Ta elementarna osjetljivost za trpljenje drugih obiljeava Isusov novi nain ivljenja. Ona nema nikakve veze sa
samosaaljevanjem ni s kultom trpljenja bez radosti. Naprotiv, ona je posve nesentimentalan izraz one ljubavi na koju
je Isus mislio uostalom, posve u tendenciji svoje idovske
batine kad je govorio o nerazdvojivome jedinstvu ljubavi prema Bogu i ljubavi prema ovjeku: strast za Boga kao
su-patnika strast za druge, kao politika mistika su-patnje.
Kranstvo koje samo sebe shvaa iz svojega korijena uvijek
s time ima veze, uvijek se time bavi. Tko priznaje Boga u
Isusovu smislu, rauna s tim da e nesrea drugih povrijediti njegove unaprijed smiljene interese, kao to to pokazuje
prispodoba o milosrdnome Samarijancu u kojoj je Isus samoga sebe pripovijedalaki unio u pamenje ovjeanstva.
Istiem tako uporno tu su-patniku strast za druge, koja
proizlazi iz strasti za Boga, jer je kranstvo, prema mojemu
miljenju, ve vrlo rano imalo potekoa s ovdje spomenutom elementarnom osjetljivou za trpljenje koja se nalazi u
njegovoj poruci. Pitanje o pravednosti za one koji neduni
trpe i koje duboko uznemiruje sve biblijske tradicije prema
mojem je miljenju, prilikom nastanka kranske teologije,
prebrzo bilo preobraeno i prereeno u pitanje otkupljenja
krivaca. Za to je pitanje bio spreman ovaj odgovor: Kristovo otkupiteljsko djelo. Kranski nauk o spasenju suvie je
dramatizirao pitanje o krivnji, a relativizirao je pitanje o trpljenju. Tako je teologija mislila da moe kranstvu izvui
alac teodicejskoga pitanja. Pitanje o trpljenju dospjelo je u
soterioloki krug. Iz religije koja je u prvome redu osjetljiva za trpljenje, kranstvo se preobrazilo u religiju prvotno
osjetljivu za grijeh. Prvi pogled nije iao za tim da uoi trpljenje stvorenja, nego njegovu krivnju. No nije li to paraliziralo elementarnu osjetljivost za tue trpljenje i zamrailo
biblijsku viziju velike Boje pravednosti koja, prema Isusu,
ide sve one koji trpe glad i e? 
[ Johann Baptist METZ, Memoria passionis.
Provokativni spomen u pluralistikom drutvu,
Kranska sadanjost, Zagreb 2009, 215-218.]

S engleskog Dragana DIVKOVI

ljeto A. D. 2012. 31

S 10.indd 31

5.7.2012 14:39:45

Isus iz Nazareta
Robert Schreiter

Isus i pomirenje
Pratanje je bilo u centru Isusovog djelovanja. Kad ne bi moglo biti pratanja,
budunost bi mogla izgledati samo kao prolost

travnju 2012. obiljeena je dvadeseta godinjica poetka

rata u Bosni i Hercegovini, rata koji je kotao 100.000 ivota. Prema veini procjena zemlja je jo uvijek duboko podijeljena i u gnojnim je ranama. Mnogi se nadaju ozdravljenju, a ak
i pomirenju, ali izgledi za to ine se daleko. Mnogi su, takoer,
zabrinuti za dugotrajne posljedice ovih otvorenih rana, pogotovo zato to se gnjev, bol i mrnja prenose na sljedee generacije.
Ima li Isusov lik to rei s obzirom na situaciju u kojoj se
nalazi Bosna i Hercegovina? Za krane Isus je orue Bojeg pomirenja svijeta sa sobom. Ovo pomirenje je sredinji dio iskaza
kranske vjere Krist koji je prevladao grijeh i neprijateljstvo; u
njemu e Bog pomiriti na kraju vremena sve stvari i sve narode.
Za svakoga tko ivi u mjestu koje je vidjelo toliko nasilja,
trpljenja i smrti ova poruka moe zvuati utopijski i potpuno
nestvarno. Za one koji nemaju istu vjeru kao krani, to zvui kao prazno moda ak i kao lano obeanje. Moe li se
pomirenje razumjeti kao govor upuen otvorenim ranama, razorenim ivotima i sjeanjima koja progone one koji su proli
kroz toliko nasilja, a sada iskusuju koliko je nasilje zaleeno u
mrnju, nepovjerenje i podijeljenost?
Preesto se fokusiramo na pomirenje kao cilj koji se nadamo
dostii. To moe sakriti od nas da je pomirenje takoer proces
kojim se postie taj cilj, proces koji je namijenjen tome da nas
transformira dok se borimo prema njegovoj realizaciji. Ovdje u
se usredotoiti na elemente tog procesa, fokusirajui se na ivot
Isusa iz Nazareta kao model prema kojem se radi na ozdravljenju i pomirenju umjesto da se iskljuivo misli na postizanje
konanog cilja. Pomirenje zahtijeva teak i odluan rad. Ako se
usredotoimo na to kako Isusov ivot utjelovljuje elemente rada
na pomirenju, moi emo uvidjeti neke vrijednosti za one koji
rade na pomirenju u Bosni i Hercegovini bilo da su po svom
uvjerenju krani, muslimani ili sekularni.

Palestina: podijeljena zemlja

Zemlja u kojoj se rodio Isus iz Nazareta bila je pod stranom rimskom okupacijom. Roen je u posljednjim godinama njezinog
postojanja kao cjelovitog podruja, pod Herodom Velikim. Herod je umro nedugo nakon Isusovog roenja, a Palestina je podijeljena na tri razliita politika podruja, nad kojima je vladao
po jedan od Herodovih sinova. Jedno od ovih podruja imalo
je dva naroda koji su se meusobno prezirali: idove i Samaritance u provinciji Judeji. Povremeno su izbijale pobune protiv
rimske okupacije koje su bile okrutno uguivane. Gori ak od
okupatora s njihovim stranim vojskama bili su lokalni vladari
koji su suraivali s Rimom da bi ouvali mir i ubirali poreze
za Carstvo.

Isus se tako rodio i ivio svoj ivot u podijeljenoj i sukobljenoj

zemlji. Ona e jo uvijek biti takva u vrijeme njegove smrti, nakon
neto vie od trideset godina. Uistinu i on e umrijeti od nasilja;
bio je pogubljen kao neprijatelj drave na najokrutniji i poniavajui nain razapinjanjem. Jo gore, bio je predan rimskim vlastima od nekih iz vlastitog naroda koji su se meusobno borili.

Rad na pomirenju
Kako je Isusovo kratko javno djelovanje (trajalo je samo tri godine
a moda i krae) pokazalo put prema ozdravljenju i pomirenju?
Iako je zagovarao da se prihvati situaciju koja je tolike osiromaila tekim carskim porezima, njegova smrt jasno pokazuje neto drugo. Ozdravljenje i pomirenje je skup djelovanja koja trae
barem pet meusobno povezanih dimenzija. Ove dimenzije nisu
linearne; kao i patnja one upuuju da se mora kretati u mnogim
pravcima, prema natrag i prema naprijed. Pet o kojima govorim
ovdje su (1) kazivanje istine; (2) ozdravljanje sjeanja; (3) injenje
pravde; (4) re-humanizacija nae slike neprijatelja; (5) pratanje.

Kazivanje istine
Rat i zloin proizvode lai: lai o rtvama, lai o prolosti, kulturu utnje u sadanjosti i guenje budunosti. Uz to to opisuje
to se stvarno dogodilo i to prodire kroz kulturu utnje koja je
nainjena od tako mnogo lai, Stari zavjet vidi istinu kao ono na
to je mogue osloniti se, to je pouzdano i vjerodostojno. Kazivanje istine smjera ka kulturi istine i povjerenja koja zajedniki
ivot ini moguim.
Isus je proglasio da je on sam put, istina i ivot (Iv 14,6),
kao put iz lai u budunost. Jo vanije, pretoio je rijei u djela. Okrenuo se osobito siromanima, prezrenima i obespravljenima, govorei da su oni ti koji e batiniti kraljevstvo Boje.
Raspravljao je s uenima koji su stavljali na druge moralna bremena koja sami nisu htjeli nositi. Njegova djela u kojima kazuje
istinu kao to je oienje hramskog predvorja dovela su ga u
sukob s vlastima i odvela do njegovog uhienja i u smrt.

Ozdravljanje sjeanja
Ozdravljanje bolnih sjeanja gubitka, ranjenosti, smrti voljenih
vaan je dio izgradnje prema pomirenju. Spaavanje mrtvih od
druge smrti zaborava drugi je dio toga posla. Isus je djelovao
kao iscjelitelj onih koji su patili od svih vrsta fizikih i duevnih bolesti, kao i od drutvene iskljuenosti (kao to su gubavci i grenici). Pria se o njegovom podizanju ljudi iz mrtvih
i njihovom vraanju voljenima. Sjeanje je postalo jedno od

32 ljeto A. D. 2012.

S 11.indd 32

5.7.2012 14:41:32

posebni broj

Krist, zadnji ovjek

ranska vjera je vjera u Isusa iz Nazareta kao egzemplarna ovjeka, ovjeka-prauzora. To je valjda najprikladniji
prijevod Pavlova pojma o zadnjem ovjeku (1 Kor 15,45).
Upravo kao primjerni, mjerodavni ovjek, on nadilazi granice ovjetva. Samo tako i upravo na temelju toga on je zaista
egzemplarni ovjek. Jer ovjek je to blii sebi to je vie pri
drugome. K sebi on dolazi jedino kad naputa sebe. Samo
preko drugoga i time to jest kod drugoga on dolazi k sebi.
Ovo vrijedi, napokon, i u najdubljoj dimenziji. Ako je
taj drugi bilo tko, on moe prouzroiti da ovjek izgubi sam
sebe. ovjek je u krajnjoj liniji upuen na Drugoga, tj. na
Boga koji je uistinu drugi; ovjek je to vie pri sebi to je vie
pri onome koji je potpuno drugi, tj. pri Bogu. Prema tome,
on je potpuno svoj samo onda kad vie ne stoji u sebi, kad se
ne zatvara u se, kada ne naglaava sebe, kada je ista otvorenost prema Bogu. Jo jednom drugim rijeima: ovjek dolazi k sebi i nalazi sebe tako da prelazi i nadrasta sama sebe.
A Isus Krist je ovjek koji je potpuno nadrastao sebe i tako
uistinu naao samog sebe.
Prijelaz preko Rubikona oovjeenja prijelaz je najprije iz
animalnoga u logos, iz obina biosa u duh. ovjek je nastao
iz gline onog asa kad jedno bie vie nije bilo jednostavno
tu, ve kad se otvorilo prema cjelini i tako nadilo svoje obino postojanje i zahtjeve svoje oskudnosti. Ali korak kojim je
prvi put logos, razum, duh stupio u ovaj svijet, izvren je tek
kada se sam logos, potpuni stvaralaki smisao, i ovjek stope
jedno u drugo. Savreno oovjeenje ovjeka pretpostavlja
utjelovljenje Boga; tek je time animalno definitivno preraslo
u logino, tj. logosno te onaj poetak doveden do svojih najviih mogunosti. Taj je proces zapoeo onda kad je prvi put
bie iz praha i zemlje moglo Bogu kazati ti nadiavi tako
sebe i svijet u kojem se nalazilo. ovjeka ovjekom ini njegova otvorenost prema cjelini, prema beskonanome. ovjek je
ovjekom po tome to beskrajno nadrasta sama sebe. Prema
tome on je to vie ovjek to je manje zatvoren u se, to je
manje ogranien. No zato je, ponovimo, najvie ovjek onaj
koji je najvie razgranien, koji Beskonanoga beskonano ne
samo dotie ve je i jedno s njim: Isus Krist. Proces oovjeenja u njemu je zaista postigao svoj cilj.
Sada moramo razmisliti jo o jednoj stvari. Na temelju ideje
o egzemplarnom ovjeku pokuali smo dokuiti ono prvotno
i temeljno nadrastanje vlastite zbilje, to je, prema vjeri, bitno
za lik Isusov. Radi se, naime, o takvu nadrastanju njegove osobnosti koje je u njem objedinilo ovjetvo i boanstvo. No uvijek
je tu bila prisutna tenja da se dokine daljnja granica. Ukoliko
je Isus egzemplarni ovjek, ovjek preko kojeg potpuno dolazi na vidjelo pravi lik ovjeka i Boja namjera s njim, onda ne
moe predstavljati samo apsolutnu iznimku, zanimljivost koju
bi nam Bog pokazivao to je sve mogue. Njegova se egzistenija, naprotiv, tie itava ovjeanstva. Novi zavjet nam priopuje
tu spoznaju na taj nain to ga naziva Adamom. 
[ Joseph RATZINGER, Uvod u kranstvo.
Predavanja o apostolskom vjerovanju,
Kranska sadanjost, Zagreb 41993, 209-211.]

Svjetla rijei

njegovih temeljnih ina. One noi kad je bio uhien, okupio je

one koji su mu bili najblii, ponudio im kruh i vino (znakove
Boje dareljivosti) kao simbole novog saveza i zapovjedio im:
Ovo inite meni na spomen. Uenici se imaju u budunosti
sjeati toga milosnog ina pred licem smrti i ponavljati ga uvijek kao nain stvaranja nove memorije koja e ih od poraenih
i demoraliziranih ljudi uiniti posebnim ljudima.

injenje pravde
injenje pravde je potrebno kako bi se suoilo sa zloinima
prolosti ne samo kanjavanje, nego takoer rehabilitacija rtava i reformiranje drutvenih struktura koje podupiru i odravaju nepravdu. Pitanje bogatih i siromanih bilo je moralno
pitanje koje je Isus najee oslovljavao u svojim propovijedima
najmanje 38 puta u etirima Evaneljima. Njegova parabola o
velikom sudu (Mt 25,35-46) bila je o pravednim odnosima, srcu
pravde: pravedni odnosi prema siromanima, gladnima i odbaenima. One koji ne budu tako radili kaznit e se. Za program
svoga djelovanja uzeo je donositi radosnu vijest siromanima i
slobodu zarobljenima (Lk 4,18-19) obnoviteljska djela.

Re-humaniziranje neprijatelja
Klju rada na pomirenju jest nova slika naih neprijatelja iako
grenici i zlotvori ipak stvoreni na sliku Boju. Ovdje su oboje, Isusovo uenje i njegova djela, egzemplarni. Da trebamo ljubiti nae
neprijatelje, koliko god to bilo teko, bila je centralna poruka njegova uenja. Prekoraio je takoer granice prema neprijateljima
Izraela: ozdravljenjem bolesnog sina rimskog vojnika, pripadnika
okupatorskih snaga; prema Samaritanki, inei je apostolicom
svoje poruke; ak pozivajui omraenog skupljaa poreza (Levija,
kasnije nazvanog Matej) da bude jedan od njegovih iz ueg kruga.
U jednoj pripovijesti re-humanizirao je omraenog Samaritanca
kao onog koji je pritekao u pomo ranjenom idovu, koji je bio
fiziki napadnut i opljakan (Lk 10,29-37). To je uinio i nakon
to ga je samaritansko selo odbacilo. (Lk 9,51-56). Tek nakon to
re-humaniziramo nae neprijatelje moemo poeti sluati njihove
prie o patnji, a onda zamisliti budunost u kojoj e biti prostora
za obje prie o patnji, za nau i njihovu.

Pratanje
Pratanje je jedna od najteih strana pomirenja. esto dolazi
kasnije u procesu iscjeljenja, nakon to je izreena istina i postignuta odreena mjera pravde. Osobito je teko kada zloinac ne
priznaje to je uinjeno i odbija pokajati se. No ovdje je vano
prisjetiti se da se kroz pratanje oslobaa rtvu tereta prolosti.
Pratanje ne govori o zaboravljanju; nego nastoji pouiti da se
sjea na drukiji, manje otrovan nain.
Pratanje je bilo u centru Isusovog djelovanja. Kad ne bi moglo biti pratanja, budunost bi mogla izgledati samo kao prolost. Isus je propovijedao pratanje u izobilju i ostvarivao ga u
svom ivotu, kao to e kasnije uiniti prorok Muhamed. To je
izrazito uinio za vrijeme pogubljenja na kriu, kada je zazvao
Boga molei ga da oprosti onima koji su ga ubijali (Lk 22,34).
Iako su ovo samo obrisi onoga to je Isus inio na ozdravljanju i
pomirenju, ipak se dovoljno ocrtava to zahtijeva rad na pomirenju
i kako moemo gledajui na Isusov ivot nauiti vie o tome. 
S engleskog Hrvoje VRANJE
ljeto A. D. 2012. 33

S 11.indd 33

5.7.2012 14:41:40

Isus iz Nazareta
Paul M. Zulehner Petra Steinmair-Psel

Isus, Krist i njegova Crkva

danas
U povijesti kranstva prevladavaju dvije slike Crkve: ekskluzivna i inkluzivna.
Iz njih proizlaze i dva razliita obrasca teologije i djelovanja u svijetu
Uvodna napomena. Ovo to slijedi je teoloka skica: ni manje ni vie od toga. Nain pisanja koji se ovdje primjenjuje karakterizira se kao duhovni esej. Stajalita vae kao hipotetski
pokuaji. Mogu li ona izdrati znanstvenu provjeru, pokazat e
se u daljnjem teolokom istraivanju temelja. Poticaj za ovdje
iznesene misli je novo svjetonazorsko stanje (arolikost i raznolikost1) svijeta koji postaje jednim (kroz univerzaliziranje,
globaliziranje), a to zahtijeva od Crkve duboko preispitivanje
njezine naslijeene pastoralne prakse i njezinih osnovnih teolokih shvaanja. Na put produbljivanja tradicije s pogledom na
nae vrijeme nairoko se usudio Drugi vatikanski koncil: pitanje

Oluja na moru
moru,
u motiv iz kodeksa Hitda,
Hitda oko 1000,
1000 Merschede (Njemaka)

nade za sve, pitanje jednog univerzalnog optimizma spasenja

bez suprotstavljanja uiteljskog nauka Crkve moe biti postavljeno. Ovo univerzalno proirenje nade spasenja pripada trajnom znaenju Koncila (Karl Rahner). U ovom to slijedi bit e
naznaeno da jedna takva nada odgovara slici Crkve, crkvenoj
praksi i konano konkretnoj slici Isusa, Krista. Da je do takvog
vjernikog produbljivanja dolo, nije plod prilagoavanja liberalno-relativistikom duhu vremena, kako se ponekad smatra,
ve treba zahvaliti velikim dijelom itanju Biblije kao i (grkih)
crkvenih otaca.

Suprotstavljene slike Crkve. Kako razumijevamo djelovanje Crkve, vremenski je uvjetovano. Mi sluimo tako kae jedna modificirana Atanazijeva izreka Kyriosu u kairosu. Znakovi
vremena, u koje je Bog izagnao svoju Crkvu (Jer 29,7), pomo
su za iitavanje onoga to on povjerava svojoj Crkvi i to od nje
trai u dananjem svijetu. Gledano tako, vrijeme nije bezbono
pa tako ni Crkva ni njezin rad nisu nikad bezvremenski.2
Svijet ve due vremena doivljava brzi i sveobuhvatni razvoj. Narodi srastaju, mnogostruko su umreeni, i gospodarski i
medijski, i u dobru i u zlu. Rije je o globalnom selu (Marshal
McLuhan3). Posljedica ovog razvoja, zahvaljujui mnogostrukoj
mobilnosti ljudi (putovanja, obrazovanje, migracija), nije samo
susretanje kultura, ve i susretanje svjetonazora i religija.
Vjerniki pogled prema drugim religijama i svjetonazorima
uinio je stara potisnuta pitanja nanovo neodgodivima. Ako
postoji samo jedan Bog, zar on onda nije i Bog drugih: ateista,
muslimana, budista i hinduista? Kako djeluje on na njihovo spasenje? I to to znai za Crkvu, ako je ona ukljuena u Boji plan
spasenja za sve ljude u jednom ovjeanstvu? Koju ulogu u ovoj
povijesti spasenja ima Isus Krist? Da bi odgovorilo na ova pitanja, katoliko kranstvo konkretizira svoje samorazumijevanje
i to kao arinu toku pomou dvije suprotstavljene slike Crkve: ekskluzivnom i inkluzivnom. Ove slike dolaze do izraaja i
na velianstvenim umjetnikim slikama: na jednoj strani je laa
koja spaava u oluji vremena,4 na drugoj je lira u ruci Krista-Orfeja na kojoj odzvanja pjesma smijeha, nade i uskrsnua za
Euridiku, za ovjeanstvo.5
Obje ove slike Crkve povezane su razliitim oekivanjem s
obzirom na ishod Boje povijesti spasenja s njegovim ovjeanstvom.
Ekskluzivnoj slici Crkve odgovara spasenjsko-pesimistini stav (univerzalna pra-krivnja sa ansama spasenja za
one koji pripadaju vidljivoj Crkvi: s rijetkim iznimkama):

34 ljeto A. D. 2012.

S 12.indd 34

5.7.2012 14:44:23

posebni broj

Svjetla rijei

izvan vidljive Crkve nema spasenja, tako glasi obrazac

koji odreuje djelovanje.
Nasuprot tome inkluzivna slika Crkve u svojim pretpostavkama je spasenjsko-optimistina (postoji od Boga
univerzalno pra-spasenje [1 Tim 2,4], koje je u onima
koji istinski ljube skriveno6 ili raskriveno zrije naelno
je zahvaen spasom onaj tko je postao ljubljenim ovjekom i ovjekom koji ljubi (Mt 25); pra-spasenju nasuprot
stoji demonska dinamika pra-krivnje7 koja se u povijesti ovjeanstva pokazuje u nasilju, poudi i lai kao
besmisleni, od otaca batinjeni, nain ivota (1 Pt 1,18);
ona zaustavlja sazrijevanje spasa i odgaa dovretak Kristova ponovnog dolaska).
Ova razliita shvaanja povijesti spasenja i njima odgovarajue
slike Crkve obrazlau se selekcijom biblijskih tekstova. Proturjeni tekstovi bivaju iskljueni, drukije tumaeni ili se njihovo
znaenje umanjuje. Jedan te isti tekst moe, ovisno o kontekstu,
biti razliito tumaen. Tako se Isusov govor o sudu svijeta (Mt
25) moe tumaiti spasenjsko-pesimistino da e pri odvajanju
jaraca od ovaca mnogi konano biti prokleti. Optimisti spasenja, pak, iz njega ue da je djelotvorna ljubav prema siromanima ona koja spaava: i na takvu je ljubav svaki ovjek pozvan
i osnaen Bojim Svetim Duhom. Selektivni pristup biblijskim
tekstovima (slino kao i s kasnijim tekstovima tradicije) doputa
da se i jednoj i drugoj struji postave pitanja:
Optimisti spasenja stoje pred pitanjem kako e integrirati
prijetee spasenjsko-pesimistine tekstove Biblije;8
Pesimisti spasenja si moraju dopustiti pitanje zato mnoge univerzalne tekstove nade razumiju kao puku mogunost koja e koristiti samo jednom dijelu ljudi prije
svega ostaje im pitanje to to prognoza/prihvaanje jedne
massa damnata kae o Bogu i njegovom djelovanju u
Isusovom utjelovljenju, smrti i uskrsnuu.
Iz obje slike Crkve proizlaze i razliiti naini djelovanja Crkve.
Ekskluzivna slika Crkve tendenciozno vodi pastoralu
spasenjske panike: treba po mogunosti zahvatiti u
spasenje to je mogue vie ljudi kroz vjeru/propovijed i
krtenje, u danim okolnostima na to ih i prisiliti. Krtavalo se kod tekih roenja i sa pricom za krtenje u majinoj utrobi. Ekskluzivna slika Crkve se u svojoj praksi nije
uvijek opirala pastoralnom (a s njim jo ee i politikom) nasilju.
Inkluzivna slika Crkve je u svom temeljnom stavu nenasilna i univerzalna, nije samo usmjerena na ishod povijesti spasenja ve i na odgovornost Crkve za spasenje
svih. Ona je, prema Isusovim rijeima, svjetlo i sol
(Mt 5,13s): ona se oituje (kao odsjaj svjetla Kristova: Lumen gentium /LG/ 1) i ozdravlja (kao sol). Ili kao to Isus
pripovijeda: on propovijeda [otvoreno i javno] i istjeruje
demone [ozdravlja] (Mk 1,29-39). Ili: Isus je obilazio po
svoj Galileji uei u tamonjim sinagogama, propovijedajui radosnu vijest o Kraljevstvu te ozdravljajui svaku
vrstu bolesti i nemoi u narodu (Mt 4,33). To ini Crkvu
sakramentom spasenja ovjeanstva, sakramentom njegova jedinstva s Bogom i meusobno (LG 1). Sakramenti
to predstavljaju i izvruju.
Oba velika duobrinika koncepta, s njihovom teolokom
pozadinom, nastupaju i s razliitim slikama Isusa/Krista. Rije

Orfej, katakombe sv. Petra i Marcelina, 4. st.

je i o razliitim akcentima koji se postavljaju u kompleksnom

dogaaju Isusova uovjeenja, ivota, smrti i uskrsnua.
Spasenjsko-pesimistiki i ekskluzivno odreeni koncept,
koji se bori s grijehom, vidi u Isusovoj smrti prije svega odluujue djelo otkupljenja koje e biti opeaeno
u uskrienju. (Samo) kroz ulanjivanje u Crkvu, kroz
propovijed Boje rijei, njezine sakramente, ovo djelo otkupljenja postaje pojedinanim ljudima spasenjski
dostupno. Ovo stajalite nalazimo uglavnom u zapadnoj
tradiciji (Augustin, Anselmo Canterburyjski, Martin Luther; srednjovjekovna mistika, s iznimkom primjerice
Meistera Eckharta).
Spasenjsko-optimistiki koncept, koji se bori sa smru
ovjeka, vidi otkupljenje ve u prihvaanju ovjekove
naravi podlone smrti (koja je svima zajednika) u postajanju ovjekom. Tu Isus uzima put Sina ovjejega,
preko ljubavi, patnje i smrti: u uskrsnuu se Isus prepoznaje kao univerzalni Krist (Dj 2,36): osloboenost od
ogranienja u prostoru i vremenu omoguuje mu da kao
glava savrenog stvorenja i kao prvoroeni primi u svoje
kozmiko svjetsko tijelo mnoge koji e se poslije roditi
i to sve do onog trenutka dok na koncu svih eona Bog ne
postane sve u svemu (1 Kor 12,28). To moe za neke, ije
je stvorenjsko zlato u ovom ivotu krivnjom i grijehom
jako oneieno, dugo potrajati; oiujui trenuci mogu
biti: krtenje, smrt, ognjeno jezero (Grgur Niki9). Ovaj
spasenjsko-optimistiki koncept se ee susree u tradiciji istonih crkava.10
Dok spasenjsko-pesimistiki koncept vie polae na Isusovo
djelo otkupljenja na kriu, kroz koje se brie krivnja, spasenjsko-optimistiki koncept je blii slici kozmikog Krista11 koji
sve privlai k sebi12: Krist je tada prvoroeni od svih stvorenja
po kojem i na kojem je sve stvoreno (Kol 1,15-20; slino Ef, Iv).
On je, kako se najee i Isus sam naziva Sin ovjeji (Danijel,
Ezekijel) u smislu Carla G. Junga arhetip savrenog ovjeka.
Ova se dva koncepta, iako ne u potpunosti, mogu pridodati
i zapadnoj i istonoj tradiciji. ini se da to dolazi do izraaja
i u umjetnosti: tako na Zapadu od srednjeg vijeka dominiraju
predstavljanja patnikog (muenog) Krista na kriu, dok Istok
u svojoj ikonografiji vie pokazuje raspetog i ve uskrslog s rairenim rukama.13
ljeto A. D. 2012. 35

S 12.indd 35

5.7.2012 14:44:33

Isus iz Nazareta
8

9
10

11

Silazak nad pakao, oko 1315, crkva u Chorosu, Istambul

Odnosni koncepti spasenja daju razliite boje i jezgri kranske kerigme.

Uskrsnue u (zapadno-crkvenom)-spasenjsko-pesimistikom kontekstu tendira prema uzaau: uskrsli Krist je
predvodnik ono malo spaenih u ovjeanstvu.
Uskrsnue u istono-crkvenom-spasenjsko-optimistikom smislu pokazuje se silaskom u carstvo mrtvih.14 Mo
smrti, pakla i sotone je u temelju nadvladana: Boja pobjeda je potpuna i time je potpuno i stvorenje tek onda
kad su Bogu suprotstavljene snage liene moi odnosno
kad su obraene. Adam i Eva, kao personalizirano ovjeanstvo, oslobaaju se spasenjskim zahvatom iz vlasti
smrti: time je smrt i sve to s njom ima veze (grijeh, avao, pakao) poraena. Ljubav: Bog, dakle, ima posljednju
rije.15 Upravo ova pjesma ivota, smijeha i uskrsnua
(Klement Aleksandrijski) treba zazvuati na liri u rukama Krista-Orfeja za njegovu Euridiku-ovjeanstvo. A
lira je Crkva.16 
12
13

Biljeke
14
1

6
7

Zulehner, Paul M.: Verbuntung. Kirchen im weltanschaulichen Pluralismus, Ostfildern 2011. Isti: Seht her, nun mache ich etwas Neues
(Jes. 43,19). Wohin sich die Kirchen wandeln sollen, Ostfildern 2011.
Rije je, dakle, uvijek o duobrinitvu danas: Zulehner, Paul M; Rahner, Karl: Denn du kommst unserem Tun mit deiner Gnade zuvor. Zur
Theologie der Seelsorge heute, Ostfildern 2002.
McLuhan, Marshall: Understanding media. The extensions of man, Cambridge 1995.
Rahner, Hugo: Symbole der Kirche. Die Ekklesiologie der Vter, Salzburg 1964.
Zulehner, Paul M.: Kirchenvisionen. Orientierung in Zeiten des Kirchenumbaus, Ostfildern 2012.; Rahner , Hugo: Griechische Mythen in christlicher Deutung, Freiburg 1992.
Balthasar, Hans Urs von: Spiritus Creator, Einsiedeln 1967, 159.
O modernom shvaanju prakrivnje vidi: Girard, Ren: I see Satan fall
likelightning, New York 2011.; Renz, Monika: Erlsung aus Prgung, Paderborn 2008.

15

16

O tome vidi: Balthasar, Hans Urs von: Was drfen wir hoffen?, Einsiedeln 1989.
Tako Gregor von Nyssa: Groe Katechese, BKV Mnchen 1927, Bd 56.
Hilarion, Biskup Alfeyev: Christ the Conqueror of Hell. The Descent of
Christ into Hades in Eastern and Western Theological Traditions, Predavanje odrano u katedrali Sv. Marije u Minneapolisu (SAD) 5. studenog
2002. (http://orthodoxeurope.org/page/11/1/5.aspx); Hilarion, Alfeyev:
Geheimnis des Glaubens. Einfhrung in die orthodoxe dogmatische Theologie, Freiburg 2003.
Likovno predstavljanje kozmikog ili univerzalnog Krista se u dananjoj teologiji (kao i u kranski inspiriranim duhovnim kolama, ali i u
ezoterici) sve vie primjenjuje i otkriva u povijesti teologije, tako primjerice kod crkvenog nauitelja Origena ili srednjovjekovnog uitelja
Nikole Kuzanskog. To je u prolim stoljeima prije svega povezano
s isusovcem-teologom i paleontologom Teilhardom de Chardinom. O
tome nairoko govori trenutno popularni ameriki franjevac-teolog Rihcard Rohr (o tome serija njegovih predavanja iz 2008. u New Mexico
pod naslovom The cosmic Christ: http://archive.cacradicalgrace.org/
conferences/cosmic-christ). Ova slika ima vanu ulogu i u meureligijskom dijalogu. Daljnja literatura o vizionarskoj slikci kozmikog
Krista: Fox, Matthew: Vision vom kosmischen Christus. Aufbruch ins
dritte Jahrtausend, Stuttgart 1991; Abraham, Koshy: Prajapathi, the
cosmic Christ, Delhi 1997; Fringeli, Urs-Beat: Die Wiedergewinnung
des kosmischen Christus, [Heidenheim] 2001; Lyons, James A.: The
cosmic Christ in Origen and Teilhard de Chardin. A comparative study,
Oxford u.a 1982; Maldam, Jean-Michel: Le Christ pour lunivers.
Pour une collaboration entre science et foi, Paris 1998; Rssler, Andreas: Steht Gottes Himmel allen offen? Zum Symbol des kosmischen
Christus, Stuttgart 1990; Schiwy, Gnther: Der kosmische Christus.
Spuren Gottes ins neue Zeitalter, Mnchen 1990; Schneider, Stefan:
Die kosmische Gre Christi als Ermglichung seiner universalen
Heilswirksamkeit. An Hand des kosmogenetischen Entwurfes Teilhard
de Chardins und der Christologie des Nikolaus von Kues, Mnster
1979; Schroeder, Hans-Werner: Der kosmische Christus. Ein Beitrag
zur Christuserkenntnis und Christuserfahrung, Stuttgart 1995; Schult,
Arthur: Das Johannesevangelium als Offenbarung des kosmischen
Christus, Remagen 2005; Selg, Peter: Rudolf Steiner und die Vortrge
ber das Fnfte Evangelium. Eine Studie, Dornach 2010; Steenberg,
Matthew C.: Irenaeus on creation. The cosmic Christ and the saga of
redemption, Leiden 2008; Szekeres, Attila: Lechristcosmique de Teilhard de Chardin, Paris 1969.
A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi (Iv 12,32).
Gerhard Wolf: Urbilder des Antlitzes Christi, u: Roland Krischel (izd.):
Ansichten Christi: Christusbilder von der Antike bis zum 20. Jahrhundert,
Kln, Wallraf-Richartz-Museum, Fondation Corboud, 1. srpnja do 2.
listopada 2005. Kln 2005, 97-139; Pfeiffer, Heinrich: Gottes Wort im
Bild. Christusdarstellungen in der Kunst, Mnchen 1986.
Davis-Weyer, Caecilia: Die ltesten Darstellungen der Hadesfahrt
Christi, das Evangelium Nikodemi und ein Mosaik der Zeno-Kapelle,
Roma e letcarolingia, 1976.
Rolf Zerfa, Ein Lied vom Leben. Orpheus und das Evangelium, u:
Miteinander sprechen und handeln. Festschrift fr Hellmut Geissner, Edith
Slembek (izd.), Frankfurt 1986, 343-350; Paul M. Zulehner, Ein Lied
des Lachens, der Hoffnung und der Auferstehung: Kirche fr moderne
ZeitgenossInnen; in: Lebendiges Zeugnis 56, 2001, 34-41.
Penco, Gregorio: Christus-Orpheus. Echi di un tema letterario negli
scrittori monastici, u: Aevum 41 (1967) 516s.

S njemakog Drago BOJI

36 ljeto A. D. 2012.

S 12.indd 36

5.7.2012 14:44:40

Zlatko KESER

Ree: Ja sam glas vapijueg u pustinji: Ispravljajte put Gospodnji, kako kaza prorok Izaija. Ti to su bili poslani bijahu od farizeja. Pa su ga ispitivali i rekli
mu: to onda krsti, ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok? Odgovori njima Ivan govorei: Ja krstim vodom, ali meu vama stoji netko kojega
ne poznajete. To je onaj to e iza mene doi, kojemu nisam dostojan odrijeiti remen na obui.
Iv 1,23-27

S 12.indd 37

5.7.2012 14:44:51

Isus iz Nazareta
Dumitru Popoiu

Isus Krist
u
pravoslavlju
Pravoslavne vjernike sporedno zanimaju povijesne injenice koje su prikazane u evaneljima
i koje su se dogodile nekad davno. To ne znai da Biblija nije vana
Pravoslavlje vidi dva naina da se bude kristonosac komunitarni i asketski put

susovu sliku sam prvi put ugledao kao mali u rodnoj crkvi
u jednom selu na poljanama jugoistone Rumunjske. Moja
baka, revna pravoslavka, jednog me dana povela na liturgijsku
slubu u ast sv. Ilije i cijela dva sata, koliko je trajala liturgija,
nisam mogao odvratiti pogleda s Isusa, oslikanog na stropu crkve, koji kao da je gledao ba u mene.
Pravoslavna ikonografija potuje poseban kanon oslikavanja
crkava, koji u sredite stavlja Isusa Krista, prikazanog kao Pantokratora (Svevladar/Svevinji) nasred stropa, esto okruenog
anelima. U lijevoj ruci dri Evanelje, a desnom rukom blagoslivlja. Oko ovog prizora, esto je ispisan odlomak iz neto
izmijenjenog psalma: Boe, pogledaj s neba i vidi, obii ovaj
vinograd i zakrili to zasadi desnica tvoja (Ps 80,14-15). Isus,
dakle, nije bio tek obian ovjek koji je irio rije Boju po selima i gradovima Galileje i Judeje prije oko dvije tisue godina,
nego je on sam Rije Boja, Logos Theou, utjelovljen za cjelokupno ovjeanstvo.
Daleko od toga da se govori o boanskoj osobi koja je na
svijet dola kao imperator u svojoj slavi i moi, Isus je za pravoslavnog vjernika Bog koji je postao ovjekom iz svoje ljubavi i
brige za svoj zasaeni vinograd te koji je iskusio ljudsko stanje
i njegove granice, kao to su glad, bol, nepravda pa sve do smrti,
dajui novi smisao ivotu, ljubei i pomaui svakomu, nemogue uinivi moguim svojim uskrsnuem od mrtvih. Nije se
ograniio aljui nekoga drugog da ga predstavlja, niti piui zakonik moralnog ponaanja, nego se osobno zauzeo za promjenu
ljudskog stanja. U stihovima iz sloene molitve pod nazivom
Akatist najslaem Isusu, koju je najvjerojatnije sastavio sv. Izak
Sirijac (7. st. pr. Kr.) stoji: Djeva te rodi, ni kao izaslanika, niti
kao anela; ti si se utjelovio, Gospodine moj, i spasio mene, ovjeka. Zato ti pjevam: Slava sili Gospodnjoj!
esto zazivana izreka da je Isus doao na svijet da nas spasi predstavlja vie od pukog apstraktnog teolokog pristupa.
To je egzistencijalni problem. Sam Bog pati s nama. Ljudsko
bie je stvoreno na sliku (eikon) Boju, a njegov cilj je da Mu
postane to sliniji (omoiosis; Post 1,26). Ali ta slinost se
moe postii samo u odnosu sa Stvoriteljem. Grijeh koji je
odvojio ovjeka od Boga, dakle, nije bio samo povreda zakona, nego sebina reakcija, odnosno okretanje Bogu lea uz
elju da se dostigne apsolutno znanje vlastitim sredstvima.
Drugim rijeima, ovjek je postao zatamnjen, u njemu se

vie ne moe zrcaliti boansko svjetlo. Kao takav, iako ostaje

slika Boja, jer posjeduje razum (nous), ovjek ipak ne uspijeva postati njemu slian.
Na taj nain, Isusovo otkupljenje vie je od pukog brisanja
krivice; to je nutarnja promjena ljudskog stanja. Kao pravi ovjek, Isus se ogolio pred Bogom i pred svim ljudskim biima
svojom dubokom i portvovanom ljubavlju. Svoju ljubav ne
ograniava samo na svoju lozu ili naciju, niti samo na one dobre.
On ljubi ak i svoje neprijatelje i moli za njih, ak tovie, pokuava ih sve promijeniti, nijeui i same zapreke mrnje. Sve ovo
postie svojom rijeju, djelima, udesima, ali i patnjom, trpljenjem nepravde, pa ak i nadasve, poniavajuom smru, svojom smru na kriu. U Isusu, ovjek postie slinost Bogu kroz
ljubav i istinsko zauzimanje i pomaganje drugome. Nasljedujui
njegov primjer i sjedinjujui se s njim, svako ljudsko bie dobiva
priliku da postigne slinost Bogu, a njegova narav se preobraava do boanske. On postaje kristoferos, nositelj Krista, tj. Isus je
uz njega ba svaki tren njegova ivota.

Isus u svakodnevnom ivotu

Dominantnost Isusove ikone u pravoslavnim crkvama odraz
je sredinjeg mjesta koje On zauzima u svakodnevnom ivotu
svakog vjernika. Isti Pantokrator pazi na svoja ljubljena ljudska
bia od najranijeg djetinjstva, kad se dovedu pred oltar i krste
u tako krhkom dobu, dok jo ni rije ne znaju izustiti. Njihovi
kumovi za njih ispovijedaju vjeru u Jednog Svevinjeg Boga, koji
se slavi kao Otac, Sin i Duh Sveti, u crkvi shvaenoj kao Njegova
zajednica, te vjeru u uskrsnue svih. Puno vie od pukog obreda,
ovim priznanjem vjere, obvezuje se da e dijete rasti unutar Crkve, kao jedan od njezinih lanova, primajui od samog poetka
tradiciju koju je njegova zajednica ouvala i spasila od zaborava.
Na taj nain, vjera predaka postaje prirodni dio u ivotu novoroenog bia u Kristu.
Na povratku kui, kroz vene novog lana Crkve tee Sveti
Duh, primljen pomazanjem svetom mirtom. Ovim se otvaraju
sve ljudske mogunosti koje je Bog ponudio kad ga je stvarao.
tovie, prva hrana koju je kranin primio je tijelo i krv Isusa
Krista koja se daje da bi se odrao puni rast u tijelu i duhu. Na taj
nain, postajui lan Crkve zapoinje ivot u Bojoj prisutnosti
koji djeluje na ovjeka iz same njegove ljudske naravi.

38 ljeto A. D. 2012.

S 13.indd 38

5.7.2012 14:47:34

posebni broj

Kranin nosi Isusa Krista posvuda, unutra i vani, sam, a ak

i vie u zajednitvu s drugima. Dan zapoinje i zavrava molitvom Isusu za pomo te zahvalom za pomo koju je udijelio.
ivotne dobi dolaze i prolaze kroz Krista, u svakodnevnom
susretu s njim promatrajui/kontemplirajui njegovu ikonu na
istonom zidu svake kue, ali i promatrajui njegove ivue ikone, od kojih su sve ljudska bia. Najosobniji susret s Kristom
dogaa se svake nedjelje, dan na koji se proslavlja njegovo uskrsnue, te povodom svake svetkovine u godini, za vrijeme svete
liturgije. Ovo je susret po rijeima Evanelja, ali onaj snaniji,
tjelesni susret se dogaa u njegovom tijelu i krvi koja je prisutna
u svetoj euharistiji.
Ali Krist pozdravlja svoju djecu i u tek zasijanim poljima, i u
usjevima blagoslovljenim u njegovo ime, u kuama povremeno
posveenim te ponovno posveenim, u vruim ljetima kad se
mole da padne kia, u vodi s izvora i rijeka, koja se posveuje
svake godine za vrijeme svetkovine Krtenja Isusova na rijeci
Jordanu. Kako ivot odmie, ovjek svoju sreu pronalazi u zajednitvu sa enom, to takoer blagoslivlja Svemogui Krist u
zajednici. Oni takoer krste svoju djecu u istoj zajednici, i tako
se ciklus ponavlja.
I smrt se takoer dogaa u sjedinjenju s Kristom. Na taj
nain, obred pokopa, koji se slavi pod istim krovom i pod
istom ikonom Isusa Pantokratora na stropu, ne predstavlja
tragediju, ve naprotiv, tek puku postaju na putu k uskrsnuu. Pa ak i nakon toga, kroz obrede spomena na mrtve, Isus
stoji pored oaloenog potomstva ili ivih, tjeei ih. Stoga
je grki naziv za ovo sluenje parastasis [parastos], to znai
ostati pored nekoga.
U jednoj knjizi koja govori o nainu na koji se Bog vi nutarnje prema pravoslavnoj vjeri, rumunjski dogmatiar Dumitru
Stniloae ukazao je da postoje razni naini spoznavanja Boga.
Klasina teologija ih dijeli na pozitivne i negativne naine
razmatranja Boga. Ali pored ova dva, gotovo izriito intelektualna naina, postoji trei nain, naime spoznavanje Boga
kroz konkretne ivotne okolnosti: U siromatvu, ugnjetavanju i bolesti Krist nas prima, traei nau pomo kroz nae
potomstvo. Ispruena ruka siromaha je ispruena ruka Krista; u Njegovom usahlom glasu, ujemo usahli glas Isusa Krista; Njegova patnja, prouzrokovana oskudicom i poniznou
u kojoj ga drimo, je patnja Krista na kriu, koju mi produujemo []. Sve situacije i ljudi kroz koje nam se obraa su
ive i transparentne slike i ikone. Jednostavni Bog silazi nam
u raznim oblicima i situacijama, zapravo u svim situacijama i
oblicima naih ivota.
Isusa Krista se ne nosi samo u ivotu pojedinca nego i u ivotu zajednice. Svako godinje doba oznaeno je Isusovim ivotom, to ne predstavlja samo puko sjeanje nego stalno oivljavanje. Djeca idu od kue do kue na svetkovinu Isusova roenja
i kliu da se On rodio danas. Kasnije, na Veliki petak, cijela
zajednica okruuje crkvu nosei i pokapajui preminulog Isusa.
Sljedeih dana, nitko se vie ne pozdravlja uobiajenim pozdravima dobro jutro/dan/veer, nego pozdravlja: Krist je uskrsnuo! a odzdravlja sa: Zaista je uskrsnuo! Radost uskrsnua
predstavlja ispunjenu nadu da e svatko primiti dar vjenog ivota s Isusom.
Pravoslavne vjernike stoga samo sporedno zanimaju povijesne injenice koje su prikazane u evaneljima i koje su se
dogodile nekad davno. To ne znai da Biblija nije vana niti da
se njezina uloga time umanjuje, nego, naprotiv, umjesto da se
smatra tek udesnom priom o negdanjem Bojem silasku na

Svjetla rijei

zemlju, Biblija se tumai kao paradigma sadanjih problema.

ak i na ona novonastala pitanja, ona koja se ne mogu dovesti u
vezu s Biblijom, odgovori se nau ne u slovu nego u duhu koji
nudi Isus, ne u tradiciji u kojoj su oni razumijevali stvari, nego
u dinaminoj tradiciji koja je uvijek spremna dati odgovor na
pitanje: kako bi to Isus rijeio? Dakle, Isus je nada u bolje, na
spas od nevolja, i onaj tko nam daje snagu da nastavimo, ak i
kada ljudska logika ne vidi rjeenja.

Komunitarni i asketski put do Isusa

Pitanje kako zapravo ovjek postaje kristoferos, kristonosac,
nema jedinstvenog odgovora. Ne postoji recept za osobno spasenje. Bog prihvaa, pa ak i voli raznolikost. Zato se mi svi
toliko razlikujemo, po jeziku, kulturi, obiajima, zanimanjima,
strastima. Naini dostizanja vrha planine su razliiti od osobe
do osobe. Neki od njih vole avanturu, drugi su formalisti. Neki
odabiru dui ali laki put, dok se drugi vole odjednom popeti.
Meutim, openito govorei, pravoslavlje vidi dva naina postizanja toga cilja, koji nuno ne iskljuuju jedan drugoga, naime
to su komunitarni i asketski put.

 Dominantnost Isusove ikone u pravoslavnim

crkvama odraz je sredinjeg mjesta koje On
zauzima u svakodnevnom ivotu svakog vjernika.
Isti Pantokrator pazi na svoja ljubljena ljudska bia
od najranijeg djetinjstva, kad se dovedu pred oltar i
krste u tako krhkom dobu, dok jo ni rije ne znaju
izustiti. Njihovi kumovi za njih ispovijedaju vjeru
u Jednog Svevinjeg Boga, koji se slavi kao Otac,
Sin i Duh Sveti, u crkvi shvaenoj kao Njegova
zajednica, te vjeru u uskrsnue svih. Puno vie
od pukog obreda, ovim priznanjem vjere,
obvezuje se da e dijete rasti unutar Crkve,
kao jedan od njezinih lanova, primajui od
samog poetka tradiciju koju je njegova zajednica
ouvala i spasila od zaborava. Na taj nain, vjera
predaka postaje prirodni dio u ivotu
novoroenog bia u Kristu 
Komunitarni put odnosi se na ivot u svijetu, koji zapoinje
s najmanjom zajednicom, odnosno s obitelji. Isus je uzor voljenog mua i glave obitelji, jer on daje smisao i usmjerenje, ali ne
kao apsolutni vladar. ovjek treba voljeti svoju enu kao to je
Isus volio svoju Crkvu za koju je sebe dao (1 Kor 5,25), i svoju
djecu, dajui im sve to je potrebno za pravilan razvoj, kao to
je Isus brinuo o svojim uenicima i drugima. Ali Krist takoer
nudi uzor za enu, koja se usporeuje s Crkvom, zarunicom
koja voli svoga mua. ak i brina majka pronalazi svoju ikonu
u Isusu, koji je plakao nad Jeruzalemom elei da skupi svoju
djecu kao to kvoka okuplja svoje pilie pod krila (Mt 23,27).
Naposljetku, i sinovi i keri nalaze svoj uzor u Isusu koji je volio
svoga Nebeskoga Oca i prihvatio njegovu volju, ne iz straha ve
iz ljubavi (Mt 26,42).
ljeto A. D. 2012. 39

S 13.indd 39

5.7.2012 14:47:43

Isus iz Nazareta
Komunitarni put ukazuje na injenicu da nitko ne postie
spasenje pojedinano, nego u zajednici ljudi, koji prakticiraju
vjeru kroz konkretna djela ljubavi jednih prema drugima. Tako
je jaka ta veza, da ak ni oni koji su se povukli u samou ne
mogu postii svoje spasenje sami. Oni su i dalje povezani s ostatkom svijeta kroz molitvu i vjeru u istog Isusa, koji je prisutan
gdjegod se slavi njegova euharistija.

 Pravoslavne vjernike stoga samo

sporedno zanimaju povijesne injenice koje su
prikazane u evaneljima i koje su se dogodile
nekad davno. To ne znai da Biblija nije vana
niti da se njezina uloga time umanjuje, nego,
naprotiv, umjesto da se smatra tek udesnom
priom o negdanjem Bojem silasku na zemlju,
Biblija se tumai kao paradigma sadanjih
problema. ak i na ona novonastala pitanja,
ona koja se ne mogu dovesti u vezu s Biblijom,
odgovori se nau ne u slovu nego u duhu koji
nudi Isus, ne u tradiciji u kojoj su oni razumijevali
stvari, nego u dinaminoj tradiciji koja je uvijek
spremna dati odgovor na pitanje: kako bi to Isus
rijeio? Dakle, Isus je nada u bolje, na spas od
nevolja, i onaj tko nam daje snagu da nastavimo,
ak i kada ljudska logika ne vidi rjeenja 
Iako se ini da je namijenjen monasima i monahinjama koje
se odriu svijeta, asketski put, odnosno odabir ivota u istoi,
siromatvu i poniznosti, vie je od specifinog poziva. Doista,
asket koji se odrekne svakodnevnih problema moe se bolje
skoncentrirati na Boga i savrenstvo. On tada moe proistiti
svoju duu intenzivnom molitvom, postom i kontemplacijom te
e naposljetku imati jasniju sliku boanskog ushita. Meutim,
asketizam na isti nain znai odricanje od vlastite sebinosti te
stavljanje nekoga drugoga u sredite svoga osobnog univerzuma, ili kao to je Pavao rekao: Ne starajte se samo svaki za svoje,
nego i za ono to se tie drugih. Neka u vama bude isto miljenje kao i u Kristu Isusu: On trajni lik Boji nije se kao plijena
drao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevi
lik sluge, postavi ljudima slian; oblijem ovjeku nalik, ponizi
sam sebe, posluan do smrti, smrti na kriu (Fil 2,4-8). Na ovaj
nain, i komunitarni i asketski put, iako oznaavaju specifine
naine ivota, moraju se zdruiti, a cilj je da se u njima nae
ljubav koju Isus gaji prema svim ljudima. Iz toga izvire ne samo
blaenstvo i male radosti svakodnevnog ivota, nego i nedaa,
tuga, samoodricanje, bol, uskraivanje slobode a ponekad i muenitvo. U svemu ovome Isus je uz nas.

To u svakom sluaju nije tako nemogue za jednog pravoslavca,

koji u Isusu vidi Boga koji se dariva drugima.
Jesti Isusovo pravo tijelo i piti Isusovu pravu krv je stvarna
injenica, koja je sablaznila svakoga u onom trenutku kada je
On propovijedao o takvom neemu neuobiajenom. Bez obzira koliko se inilo sablanjivo, ljudsko bie ipak nije samo duh
ve i tijelo i stoga ne bi trebali osjeati nelagodu zbog stajalita
da Isusova prisutnost u naem ivotu treba biti vidljiva i materijalno. Nakon uzaaa na nebo, Krist i dalje ostaje sa svojim
narodom, ali na drugaiji nain. Njegovo produhovljeno tijelo
prisutno je preko Duha Svetoga na isti nain u svakom dobu
i svugdje gdje ga se zove da doe i da ostane. U boanskoj liturgiji, sveenik se moli izgovarajui sljedee: Poalji Duha
Svetoga svojega na nas i na ove predloene darove. I uini ovaj
kruh asnim Tijelom Krista Tvoga. Amen. A ono to je u ai
ovoj, asnom Krvlju Krista Tvoga. Amen. Pretvorivi ih Duhom Tvojim Svetim Velianstvena pretvorba kruha i vina
nije tek jednostavno udo, kao pretvorba vode u vino na svadbi u Kani. Kozmiki zakoni ovdje ne vae. Ruski teolog Paul
Evdokimov opisuje nain na koji Krist postaje euharistijski
prisutan meu nama kao metafiziki transcenzus koji poistovjeuje dvije razliite ontoloke stvarnosti.
Isus nam sada otvara svoje boanstvo, a to sada znai svaki
put kada se zajednica vjernika sastane i slavi smrt i uskrsnue
svoga Gospodina. U tim trenucima, vrijeme i prostor razliito
protjeu, gube svoju konzistenciju i rastapaju se. Liturgijsko
vrijeme je boansko vrijeme, vjena sadanjost. rtva se dogaa
sada i ovdje. Oni koji jedu s istog oltara i piju iz istog kalea
nebesku hranu, vie ne ive kao pojedinci ve kao dijelovi istog
Kristovog tijela.
Nakon prirodnog procesa uzimanja hrane, slijedi rasporeivanje hranjivih estica, prihvaajui ih kao vlastite. Kad se ovo
primijeni na Tijelo Kristovo, to znai da se uklanja granica izmeu Krista i mene. To je nain razumijevanja rijei u molitvi
prije svete priesti: Ostani u meni, o Spasitelju i ja u Tebi, kao
to si rekao; jer, s vjerom u milosre Tvoje, jedem Tvoje tijelo i
pijem Tvoju krv.
Ovo je najvei stupanj sjedinjenja ovjeka s Kristom. Ovako
on postie tako eljeno dionitvo u boanskoj naravi, kao to je
to rekao sv. Petar (2 Pt 1,4). Prevladava svoja ogranienja i ulazi
u novo stanje, koje nadilazi jednostavnu narav.
Kada govori o svom poboanstvenjenju (theosis), pravoslavac smatra da se ovjek od sada moe obraati Bogu a i uti to
mu Bog govori. Ali nadilaenje ljudskog stanja ne znai njegovo gubljenje i iezavanje u Boga, u neodreeno boanstvo. To
znai da se poveznice, koje su prije bile naruene zbog ljudske
zatamnjenosti/izopaenosti, sada ponovo otvaraju u Kristu po
Duhu Svetomu.
Svrha ljudskog postojanja je skoro dola do svog ispunjenja,
to je maksimalno otkrie koje netko moe zamisliti. Kroz ovaj
dijalog, ljudsko bie postaje sve slinije svome Stvoritelju ali
se sama slinost postie zajedno s uskrsnuem svih, to svatko
iekuje sa strahom i trepetom, ali i nadom. S naom nadom,
Isusom Kristom. 
S engleskog Dragana DIVKOVI

Isus koji se daje drugima

Putovi koji vode do ujedinjenja s Kristom obuhvaaju, zajedno
s imitiranjem Isusa u svakom ivotnom trenutku, neto jo konkretnije, a to je dionitvo u njegovom tijelu i krvi u euharistiji.
40 ljeto A. D. 2012.

S 13.indd 40

5.7.2012 14:47:53

posebni broj

Svjetla rijei

. , ,

,

, ,
, ,

,

.
, ,
( 9. ) ,

. ,
, ,
. , ,

,
, .
. ,
. , .
(, ,
.
: ,
).


.
( ),
? ()
,
, ,
? ,
:
(
) . ,
o

,
,
() .
. ( ).
,
(,

) . ,
a :
(
,
. 3,14)
,
.
.
, ,

. ,
, B


(.
).
o
,
(
)
.
.

,
.

-.
( ,
, 12 ).
(
).
,
, , :
, ,
.
,
, (
), ,
, ,
.
: .
?
:
ljeto A. D. 2012. 41

S 14.indd 41

5.7.2012 16:18:15

Isus iz Nazareta
,
?
,
( )
:
(). (, )

.
,
, ,

,
:
. , ,
, ,
: ,
( .
, ,
), :
da, ,
, . ?

.

,
,
. ,
c , ,
,
.


(
, a ). ,
.
(
),
(),
(
).
.
, ,
.
. , ,
() .

. 

Isusova samosvijest

amosvijest Isusova nipoto nije jednoznana. Kod svoje

objave morao je iskusiti distanciju izmeu onoga to je bio,
to je vidio i htio, i onoga to su drugi razumjeli. Ljudi su ga,
dodue, zaneseno slijedili, trebali su ga na svoj nain. Morao
je podnositi da se vjeaju o njega, da ga sve vie uzdiu. Meutim, proces razvoja njegove samosvijesti nije transparentan.
Proturjenost iskaza pokazuje samo da je taj proces postojao,
i da moda nije dobio nikakvo konano rasvjetljenje. Stoga po
prirodi stvari nije sasvim jasno kakvim je Isus sebe smatrao i
to je htio. Predoimo si neke njegove rijei:
Fraze Ja sam doao, Ali ja vam kaem... karakteriziraju njegovu svijest o pozivu. Izuzetnost svoga bia iskazuje u
metaforama svjetla i vatre: Ne ee se svijea da se stavi pod
variak nego na svijenjak, Tko je blizak meni, blizak je vatri, a tko je meni dalek, dalek je od Kraljevstva (Hennecke
35), Ja sam doao da bacim oganj na zemlju (Lk 2,49). Ako
bi ravnodunost ili prezir koji je iskusio kod onih koji su ga
odavno poznavali stajali u otroj suprotnosti prema takvoj samosvijesti, govorio bi: Nigdje nije prorok bez vee asti do na
postojbini svojoj i u rodu i u domu svome, i udio bi se njihovoj nevjeri i tome da tu ne moe napraviti nikakva udesa.
Isusova samosvijest najprije je izrasla u svijest o pozivu
da razglasi objavu, a time i proroansku svijest i naposljetku,
moda mesijansku. Postojee predodbe o proroanstvu morale su dobiti neku formu: svjetovno-boanski kralj zavrne
epohe iz Davidovog plemena; aneo koji se u Davidovom
proroanstvu javlja kao Sin ovjeji na svretku svijeta;
Boji sluga, patei, umirui, uskrsavajui izbavitelj Deuteroizaije. Sve ove predodbe odzvanjaju u Isusovim rijeima. Sebe
najee naziva Sinom ovjejim. Lisice imaju jame i ptice
nebeske gnijezda; a Sin ovjeji nema gdje glavu nasloniti
(Mt 8,20). Isusov nastup u Jeruzalemu je morao u sebi skrivati
neto to je omoguilo tubu zbog zahtjeva za prijestoljem,
ma koliko ona krivo tumaila Isusove namjere.
Je li sebe Isus odluno smatrao za Mesiju, za Krista? Isus
nije htio da se o njemu govori kao o Mesiji. On demonima prijeti da ga ne nazivaju sinom Davidovim. uveni prizor: Isus
pita: A vi, to vi mislite tko sam ja? A imun Petar odgovori i
ree: Ti si Krist, Sin Boga ivoga! Na to e mu Isus: Blago tebi imune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj
nebeski! I Isus naredi svojim uenicima da nikome ne govore
da je on Mesija. Reenice poput ovih koje slijede nemaju ton
Isusovih rijei nego ve teoloki karakter. Sve je meni predao
Otac moj, i nitko ne zna Sina do Otac, niti itko pozna Oca
doli Sin, i onaj komu ga Sin htjedne objaviti. Nasuprot tome,
mora da su zaista izgovorene ove rijei, koje nijedan vjernik
nije mogao izmisliti: A Isus mu ree: zato me zove Dobrim?
Samo je jedan Dobri, Bog (Mk 10,18).
Rezultat je ovaj: ukupnost Isusovih iskaza ostavlja odreenu nejasnou onome koji eli jednoznano znati. Isus se
nije vezivao za formule. Dok je djelovao nije oblikovao neko
zavrno miljenje o svojoj osobi. On uope nije morao imati
konanu samosvijest. Pitanje izgleda je pogreno postavljeno
iz dogmatskih interesa. 
[Karl JASPERS, Ljudi sudbine. Sokrat, Budha,
Konfucije, Isus, AGM, Zagreb 2008, 136-138.]

42 ljeto A. D. 2012.

S 14.indd 42

5.7.2012 16:18:23

posebni broj

Svjetla rijei

Marinko Peji

Kristove ikone
Tipologija
Svaka Kristova ikona, bez obzira o kojoj tipologiji se radilo, a to se moe rei
za svaku ikonu openito, predstavlja u konanici Boje lice. Ona je uvijek
neka vrsta odkrinutih vrata u boanski svijet

Krist Pantokrator, 6. st; samostan Sv. Katarine, Sinaj

og je u Kristu uzeo ljudski lik. Kristovo ljudsko lice je i

Boje lice. Na ovoj vjeri u Boje utjelovljenje temelji se
umjetnost ikone. Ve prve generacije krana htjele su predstaviti Boga u ljudskom obliku. U katakombama se vrlo rano
od simbola ribe, ptice i drugih prelazi na predstavljanje lica.
Slika Boja duboko je urezana u ljudsku duu, stvorenu na
sliku Boju. Otac objavljuje svoju slavu na licu svoga sina Isusa. Ikona nije drugo nego odraz toga Lica.
U Kristu Bog postaje Lice, zato nita na svijetu nije tako znakovito kao lice, niti to bolje otkriva otajstvo ljudskog postojanja
kao lice (N. Berdjajev). Kranstvo se tako moe nazvati i religija lica. ovjek, stoga, konstantno trai nain da sebi predstavi
Boje lice u kojem po svome najdubljem biu sudjeluje. U kranskoj tradiciji Istoka i Zapada to je ikona Kristova lica, kao
jedna od najvanijih tipologija Kristovih ikona.
Istinsko Kristovo lice u zapadno-kranskoj tradiciji identificira se s otiskom lica koji je po predaji Krist otisnuo u Veronikin rubac na putu za Gologotu. Legenda aurea pripovijeda da je
car Tiberije ozdravio gledajui u to lice otisnuto na platnu.
Za kranski Istok pravo Kristovo lice jest ikona koja se
naziva Mandilion, koja je po predaji ikona nepisana ljudskom
rukom (aheiropoiets). U jednom od najupeatljivijih novozavjetnih apokrifnih kazivanja, o sirijskom kralju Abgaru, tvrdi se
da je kralj, bolestan od gube, po svome arhivaru Hananu poslao
po Isusa da ga izlijei. Isus nije mogao doi, pa je arhivar pokuao naslikati na platnu njegovo lice i sliku ponijeti kralju. Budui
da slikar nije uspijevao naslikati sliku, Isus je platnom obrisao
svoje lice i odraz koji je nastao poslao kralju Abgaru od ega je
on ozdravio. Ovu legendu koja poiva na usmenoj sirijskoj predaji a kasnije je zapisana u Tadejevim djelima, u svoju Crkvenu
povijest unosi i Euzebije Cezarejski. Relikvija se neko vrijeme
uvala u Edesi a onda je 944. godine prenesena u Carigrad, gdje
joj se nakon IV. kriarskog pohoda gubi svaki trag.
Preko ovih pripovijesti, manje ili vie legendarnih, izraava
se ipak jedna od centralnih istina kranstva, vjere u utjelovljenje. Bolje, moda od svake druge, ikona Kristova lica nenapisana ljudskom rukom izraava samo dogmatsko naelo ikonopisanja, gdje ikona ne moe biti arbitrarno djelo umjetnika. Kao
to teolog umnom refleksijom izraava vjeru Crkve, tako ikonopisac, bojom i slikarskim umijeem izraava vjeru i objavu koju
je Crkva primila. Zato VII. ekumenski sabor posveuje posebnu
panju upravo ovoj ikoni, ona se asti upravo na dan pobjede
nad ikonoklazmom ili na Dan pravovjerja.
ljeto A. D. 2012. 43

S 15.indd 43

5.7.2012 14:51:03

Isus iz Nazareta

Mandilion, prva polovica 13. st., Galerija u Moskvi

Nakon to je koncil u Niceji (325) potvrdio da je Krist vidljiva i savrena slika Oeva, uslijedila su tri stoljea borbi protiv
razliitih hereza, koje su ponekad negirale Kristovu boansku
narav (arijanizam) a ponekad Kristovu ljudsku narav (monofizitizam). Na koncilu u Kalcedonu, dolo se konano do formulacije o hipostatikom jedinstvu dviju naravi u Kristu, ljudske
i boanske. Ikona Krista Pantokratora (Svevladara), koja se od
tog vremena pojavljuje, postaje tako simbol te dogmatske formulacije.
Krist u sebi ujedinjuje dva aspekta: savrenu sliku Oevu dijelei s Njime i slavu i kenotiki aspekt, oblik sluge, On pravi lik Boji, nije se kao plijena drao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe oplijeni uzevi lik sluge (Fil 2,6).
Ikona Krista Pantokratora je objava transcendentnog Boga,
koji istovremeno ima nae ljudsko lice. O njemu ovisi sve to
postoji (Kol 1,15-16), nebeski i zemaljski svijet, jer po njemu je
i sve stvoreno (Iv 1,3). Ovo spominjanje stvaranja u osnovi je
imena pantokrator.
Ikona Pantokratora pokazuje nam jo jednu vanu Boju
osobinu: njegovo milosre. Rije je tijelom postala da umre kao
svi ljudi, da svojom smru sve ponovno privede Bogu, kako bi
mogli sudjelovati u njegovom boanskom ivotu.
Na ovoj ikoni Krist je uglavnom predstavljen u polu-figuri,
do pojasa. Njegovo lice ima blag i istodobno ozbiljan izraz. U
otvorenoj knjizi evanelja esto se itaju rijei: Uite se od mene
jer sam blaga i ponizna srca (Mt 11,9). Poloaj ruku je veoma
vaan. U jednoj je ruci otvoreno ili zatvoreno evanelje, a druga
ruka blagoslivlja, tako da su tri prsta spojena, i ona predstavljaju vjeru u Sveto Trojstvo, dok su druga dva prsta prekriena
i predstavljaju Kristovu boansku i ljudsku narav. Pantokrator
je redovito obuen u crvenu tuniku, zvanu hiton. U Bizantu je
crvena boja simbolizirala kraljevsko dostojanstvo, a ovdje oznaava boanstvo. Preko tunike nosi plat, koji se zove himation,
a redovito je plave ili ponekad zelene boje, a oznaava Kristovo
ovjetvo. On koji je boanske naravi (hiton) obukao se u nae
ovjetvo (himation). Tako i sama Kristova odjea objavljuje da
je on pravi Bog i pravi ovjek.
Krist je esto prisutan i u razliitim kompozicijama koje
predstavljaju najvanije momente njegova ivota i muke. Takve
ikone mogu se obino klasificirati u dva ciklusa: ciklus Gospodnjih svetkovina i ciklus Kristove muke.
U nekim ikonama Krist predstavlja centralnu figuru u kompoziciji koja je poznata pod grkim imenom Deesis (zagovor).
U takvim ikonama Krist je obino predstavljen u itavoj figuri,
stojei ili sjedei na carskom tronu. S njegove desne strane je Bogorodica a s lijeve Ivan Krstitelj, koji pruaju ruke prema Kristu.
Ova ikonografska shema vjerojatno potjee od carskog ceremonijala, gdje se prilikom primanja mogla vidjeti slina scena. Sa
careve desne i lijeve strane stajali su visoki carski dostojanstvenici u slinom poloaju.
U duhovnom smislu Deesis oznaava zagovor Bogorodice i
svetaca. Bogorodica predstavlja Crkvu Novog zavjeta a Ivan Krstitelj predstavlja Crkvu Starog zavjeta. Njima su esto s jedne i
druge strane pridrueni i drugi sveci, u prvom redu arkaneli
Mihael i Gabrijel, ali i apostoli ili crkveni nauitelji. Posebno su
bile rairene deesisne ikone malih dimenzija, obino triptisi, koji
su se koristili za kuno tovanje, a esto su se nosili i na putovanja ili u rat.
Neke Kristove ikone nastale su kao doslovna ilustracija pojedinih evaneoskih tekstova ili prispodoba. Jedna takva ikona
ija je simbolika vrlo stara je Krist Ampelos (loza). Ova ikono-

grafska shema nastaje u XV. stoljeu, na Kreti i na Athosu. Krist

je predstavljen kao drvo ivota i istovremeno pravi trs a uenici su loze (Iv 15,1-2). Ovdje je Krist uglavnom predstavljen kako
sjedi na drvetu-lozi, s rairenim rukama blagoslivlja dvanaest
uenika koji su na granama s obje strane. Na Kristovom krilu je
otvorena knjiga Evanelja.
Krist je ponekad predstavljen na enigmatian nain kao to
je sluaj s ikonom pod nazivom Blaena utnja. Ovaj tip ikone
pojavljuje se u Rusiji u XV. st., ali preuzima bizantski model ikone pod nazivom Aneo Velikog savjeta. Na njoj je Krist predstavljen u vidu krilatog anela, inspiriran tekstovima proroka Izaije
(9,6-7), Malahije (3,1) i Habakuka (2,3).
Osnovne karakteristike Krista Anela velikog savjeta ili Blaene utnje su prisutnost duha, blagog i tihog (1 Pt 42,2), karakter blagog i zlostavljanog ovjeka, jaganjca neporonog (Iz 53,7),
iji se glas nee uti na trgovima (Iz 42, 2). Nedostatak knjige ili
svitka u rukama i ruke prekriene na prsima (na ovaj nain istoni
vjernici primaju priest) ukazuju na utnju Gospodina pred onima koji ga optuuju i pozivaju na unutarnju molitvu.
Pozivanje na tiinu i unutarnju molitvu povezuju ovu ikonu
s monakim krugovima u kojima se ovakav nain ivota naziva
aneoski i gdje se esto monasi predstavljaju s krilima.
Svaka Kristova ikona, bez obzira o kojoj tipologiji se radilo, a
to se moe rei za svaku ikonu openito, predstavlja u konanici
Boje lice. Ona je uvijek neka vrsta odkrinutih vrata u boanski
svijet, vrata kroz koja polako ali sigurno prolazimo i koja nam
otkrivaju veo koji nas jo dijeli od Gospodina, do onoga dana
kada e nam se u potpunosti objaviti. 

44 ljeto A. D. 2012.

S 15.indd 44

5.7.2012 14:51:11

posebni broj

Svjetla rijei

Lidija Matoevi

Crux sola est nostra theologia

Isus u reformacijskoj
teologiji Martina Luthera
Premda se reformaciju ponekad opisuje kao biblijski humanizam,
reformacijsko naelo sola scriptura ne podrazumijeva povratak Bibliji kao izvoru.
U kategoriju izvora tu pripada sam Isus, ili samo Isus

Lutherova previranja
Poznajem ovjeka koji me uvjeravao kako je esto podnosio
takve muke; trajale su, dodue, vrlo kratko, ali bile su tako teke da
bi ga, kada bi dostigle najvii stupanj ili trajale samo pola sata, ma
samo desetinu sata, zacijelo sasvim unitile te bi mu se cijelo tijelo
pretvorilo u pepeo. Tu se Bog pokazuje strano gnjevnim, a s njime
i cijeli stvoreni svijet. Tu nema bijega, nema utjehe, niti unutra
niti vani, ve sve postaje tuiteljem. Tada u suzama izgovaramo
ovaj stih: Odbaen sam od pogleda tvoga (Ps 31,23). U tom trenutku ne usuujemo se niti rei: Gospodine, ne kanjavaj me u
svojoj jarosti (Ps 6,2). U tom trenutku dua ne moe vjerovati
da bi ikada mogla biti otkupljena; jedino vjeruje da jo ne osjea
itavu kaznu. Ona (kazna) je, meutim, vjeita i ona (dua) je
ne moe niti smatrati privremenom. Preostaje samo puka udnja
za pomoi i potresni jecaji Tu je dua nairoko raspeta s Kristom, tako da joj se istodobno mogu prebrojati sve kosti, i u njoj
ne postoji nijedan kutak koji nije ispunjen najgorom gorinom,
uasom, drhtajima i tugom Pa ako se svaka paklenska muka,
odnosno onaj neizdrivi uas protiv kojega nema utjehe, namee
ivima, onda se pogotovo ini da je kazna za due u istilitu ista
takva, samo trajna. A ona unutranja vatra daleko je stranija od
izvanjske. Ako netko u to ne vjeruje neemo se svaati.
Ovim rijeima Martin Luther opisuje svoje mladenako iskustvo straha, bezizlaznosti i jeze zbog slutnje da ono moe postati
samo gorim iskustvo pakla koje doivljava ve ovdje i sada. U
prolome su se stoljeu psihijatri trudili odgovarati na pitanje o
tome to je Lutherovu egzistenciju inilo toliko tjeskobnom. Jedni su tvrdili da je Luther patio od neuroze straha zbog strogoga
roditeljskog odgoja te kompleksa oca. Drugi su zapaali sklonost depresiji, a trei pak upadljiva odstupanja od normalnoga
po pitanju duljine vremena koje prosjenom ovjeku treba za
pronalazak vlastita identiteta. etvrti su u Lutheru prepoznali
znakove psihoze koja se poput niti provlai do kraja njegova ivota. Neto blai pri procjeni ozbiljnosti Lutherova stanja bilo su
oni koji su ove muke pripisivali loe zatomljenim traumatskim
iskustvima, poput onoga kada je kao mladi upao u oluju u kojoj
je umalo poginuo.

Sigurno je dvoje. Prvo, nemogue je sa sigurnou utvrditi

zbog ega je netko tko je ivio prije pet stotina godina doivljavao svoju egzistenciju tjeskobnom. Drugo, iskustvo straha i tjeskobe zbog predosjeaja da bi sve moglo postati samo gore, bilo
je krajem srednjega vijeka iskustvo brojnih pojedinaca gotovo
pa iskustvo epohe. Na to ukazuje Lutheru suvremena duobrinika praksa u kojoj je vano mjesto zauzimala uvena ars moriendi koja je bila usredotoena na pruanje utjehe i ohrabrenja
pojedincu suoenu s bolnim preispitivanjem o tome pripada li
on onima koji su predodreeni za spas te ga oekuje olakanje
i izlaz, ili onima iji e se cijeli ivotni napor, muka i odricanje
pokazati, na nekom Posljednjem sudu na kojemu nema vie nikakva zavaravanja nedostatnim, bezvrijednim i besmislenim.
injenica je da Lutherovi autobiografski zapisi ukazuju povremeno na pojaani intenzitet ovakvih previranja. Ipak, paljiviji uvid u Lutherovu epohu ne doputa da se Luthera ni po naravi ni po intenzitetu previranja bitno izdvoji od suvremenika.
Ono to je kod njega vrijedno panje i dijelom drukije, jest njegov odgovor na neizvjesnost, muku i strah ljudi njegove epohe.

Indulgencije
Luther je o svojim mukama progovorio u zakljunom dijelu
spisa Resolutiones disputationum de indulgentiam virtute koji se
bavi problematikom indulgencija. Sama ta injenica obvezuje da
se pri odgovaranju na pitanje po emu je Lutherov odgovor na
muke ljudi njegova vremena vrijedan panje i eventualno drukiji, treba prisjetiti toga to su bile indulgencije.
Indulgencija ili oprotajnica nastala je u okviru pokornike
prakse. Prema uenju srednjovjekovne crkve, onaj tko sagrijei te tako prema temeljnom novozavjetnom izriaju za grijeh,
a to je promaaj puta na ovaj ili onaj nain promai svoje
ljudsko odreenje, trebao se pokajati i ispovjediti grijehe. Nakon
toga mu sveenik navijeta otpust grijeha. No, muke ovjeka koji
je na neki ve nain promaio, time ne prestaju. Nakon otpusta
slijedio je proces ispatanja poznat kao pokora ili zadovoljtina.
U osnovi ovoga shvaanja bila je predodba o tome da grijeh
osim krivnje povlai za sobom i kaznu. Ovu je pak, kako bi sve
ljeto A. D. 2012. 45

S 16.indd 45

5.7.2012 14:53:51

Isus iz Nazareta
iznova dolo na mjesto, pojedinac trebao ispatati kako na ovome svijetu tako i u istilitu. Kazna ili zadovoljtina mogla je
pritom zadobiti nesluene razmjere. To se osobito odnosilo na
dio ispatanja u istilitu. Tako se u shvaanjima kasnosrednjovjekovnog ovjeka predodba o zadovoljtini nerijetko izjednaavala s predodbom o mukama koje nikada nee prestati, nego
e se, slino Lutherovu autobiografskom zapisu, samo uveavati
te postajati gorima.

 U literaturi koja se bavi genezom Lutherova

reformatorskog profila kao i genezom reformacije,
spor oko indulgencija zauzima srazmjerno
mnogo mjesta. Osobito to vrijedi za protestantsku
literaturu manje znanstvenog tipa, a posebice pak
za onu polemikoga. U ovim je djelima trgovina
indulgencijama nerijetko prikazana kao izopaena
praksa, motivirana interesom kurije za uveanjem
svoje ideoloke i financijske snage. Ponekad se
prodaja indulgencija sasvim neutemeljeno tumai
i u smislu da je ondanja crkva prodavala ne samo
oprost od zadovoljtine, nego i sam otpust grijeha
koje je pridran iskljuivo Bogu. Pritom je
Luther uzdignut u lik heroja koji se ovim
zloporabama suprotstavio i tako barem dio kranskog svijeta izbavio od toga da bude rtvom
velike obmane. Do neke je mjere to i tono 
Dakako da je ivotna perspektiva u kojoj se tako lako ne
nazire kraj bezdanu ispatanja i dezorijentiranosti, pri emu
izgleda da se dugovi, koje pojedinac poradi poravnanja nastale situacije treba platiti, umjesto da se otplatom smanjuju,
oni se, slino nekim situacijama u suvremenom bankarskom
sustavu, uveavaju i tako samo jo vie gomilaju vapila i za
nekim sustavom olakica. Ovaj je imao vrlo jasnu i jednostavnu funkciju: nepodnoljivo uiniti podnoljivim. U Lutherovo
su vrijeme u ovoj zadai, barem do neke mjere, uinkoviti bili
oprosti. Oprosti su se pojavili nekoliko stoljea ranije, a njihovu
je pojavu pratio razvoj ideje o crkvenom blagu. Ovo se blago
sastojalo od suvika zasluga Krista i svetaca, dok je crkva, koja
ovim blagom upravlja, mogla iz njega crpiti te tako vjernicima,
uz odreenu financijsku naknadu, udjeljivati oprost od ispatanja. Oprotajnica ili indulgencija potvrivala je kupnju ovakvog
oprosta te opisivala kupnjom zadobivenu olakicu. Vjerovalo se
da ovako pribavljeni oprosti mogu osloboditi ne samo od ispatanja na ovoj zemlji, nego i od patnji koje pojedinca ili umrle
lanove njegove obitelji tek oekuju u istilitu. Osim kao prigoda vjernicima da se donekle zatite ili barem steknu osjeaj da su
zatieni od prijetnji i neizvjesnosti Posljednjeg suda ili istilita,
prodaja oprotajnica imala je iznimno vano financijsko znaenje. U vrijeme kada jo nije bilo banaka koje su mogle pokriti
sve veu potrebu za kapitalom prodaja indulgencija predstavljala je ne samo izvor prihoda za kuriju, nego je funkcionirala i
kao mehanizam financiranja ekonomskih projekata onoga doba.
Izgleda da je elementarna ljudska potreba za izvjesnou da e

na koncu sve dobro zavriti, te da e kako pojedinac tako i oni

do kojih mu je stalo na neki ve nain biti spaeni, ila ruku pod
ruku s ekonomskim potrebama kurije, a djelomice i s ekonomskim razvojem u cjelini.

Kritika indulgencija vrata

u reformacijsku teologiju
U literaturi koja se bavi genezom Lutherova reformatorskog
profila kao i genezom reformacije, spor oko indulgencija zauzima srazmjerno mnogo mjesta. Osobito to vrijedi za protestantsku literaturu manje znanstvenog tipa, a posebice pak za
onu polemikoga. U ovim je djelima trgovina indulgencijama
nerijetko prikazana kao izopaena praksa, motivirana interesom
kurije za uveanjem svoje ideoloke i financijske snage. Ponekad
se prodaja indulgencija sasvim neutemeljeno tumai i u smislu
da je ondanja crkva prodavala ne samo oprost od zadovoljtine,
nego i sam otpust grijeha koje je pridran iskljuivo Bogu. Pritom je Luther uzdignut u lik heroja koji se ovim zloporabama
suprotstavio i tako barem dio kranskog svijeta izbavio od toga
da bude rtvom velike obmane. Do neke je mjere to i tono. U
prilog tomu govori da spis Resolutiones disputationum de indulgentiam virtute, esto u prikazima Lutherove teologije smatran
i Lutherovim prvim reformacijskim spisom u pravom smislu te
rijei, sadri otru kritiku prakse oprosta, kao i to da spor oko
oprosta predstavlja prvi veliki spor izmeu Luthera i rimske crkve. Tono je takoer i to da se u svijesti obinih ljudi kupnja
oprotajnice, barem ako je suditi prema onome kako ju je, gotovo slino suvremenim akcijskim prodajama pojedinih proizvoda u Lutherovu okrugu prezentirao Tetzel, mogla poistovjetiti i s
kupnjom samog oprotenja grijeha. Ne treba, meutim, pritom
zaboraviti da je prodaja indulgencija bila i jedan od moguih
pokuaja da se ublai nemir, neizvjesnost i upitnost koja je dana
s ljudskim postojanjem te da je razlog zbog kojega se u situaciji
prodaje indulgencija u Lutherovo vrijeme zatekla upravo crkva,
meu ostalim bio i taj to je crkva u to vrijeme i inae bila vaan
i zapravo nezamjenjiv drutveni imbenik. Drugim rijeima, da
crkva nije kao sredstvo za ublaavanje nemira koji prati ovjekovo bivanje uvela indulgenciju, na neki bi to nain vjerojatno
pokuao uiniti netko drugi.
Upravo stoga prodaja indulgencija ne bi trebala trajno ostati
u fokusu razmiljanja o bitnim odrednicama Lutherove i reformacijske teologije. Tim vie to, premda je Luther odluno kritizirao ovu praksu od koje se poslije konano distancirala i sama
rimska crkva, u fokusu Lutherova teolokog opusa u cjelini ne
stoji kritika prodaje indulgencija, nego kritika ideje o tome da
osim milostivog Boga postoji itko ili ita to bi ovjeku moglo
pruiti istinsku utjehu i pomo protiv osjeaja praznine postojanja i beznaa s kojim je suoen. Luther je izgleda bio pojedinac koga se nije dalo lako uvjeriti u kakav-takav povoljan ishod
svega. Njegov teoloki i ivotni moto mogao bi se stoga saeti
na sljedei nain: dokle god ne naem milostivog Boga i od njega samoga ne ujem odgovor koji opravdava moje postojanje,
moju prolost, sadanjost i budunost, ne samo nikakav povoljno kupljeni oprost, nego uope nikakvo ublaavajue sredstvo
koje god vrste i podrijetla, od kako god uglednog proizvoaa,
nee me moi uspokojiti. Nakon pet stotina godina zacijelo je
teko rei to je nakon ove odluke tono uslijedilo. Iz Lutherovih
autobiografskih zapisa proizlazi da je to znailo izloiti se muci,
krizi, stanju due u kojemu ovjek misli da mu se ak i kosti
raspadaju. No, ukoliko mu je za vjerovati, Luther je za svoju od-

46 ljeto A. D. 2012.

S 16.indd 46

5.7.2012 14:53:58

posebni broj

luku da ustraje u apstinenciji od kupnje bilo kakvog proizvoda

za ublaavanje ljudskih muka bio nagraen. Susreo je, dakako,
kao to to uvijek biva, na sasvim osoban nain milostivog Boga
te od njega primio, ne na nekoj povoljnoj akciji kupljeno, nego
istinsko opravdanje ivota. Vjerojatno ne bi bilo nimalo pretjerano rei da je sve to je Luther pokrenuo a to je, slagali se ili
ne s pojedinim njegovim stavovima i postupcima, reforma crkve
i drutva zapoelo, a na neki se nain ve i dogodilo u Lutherovoj eliji, u tijeku apstinencijske krize koju je izdrao.

Teologija kria
Lutherovo iskustvo milostivog Boga kao i gibanja to ga je Luther pokrenuo svoje je bitne teoloke obrise dobilo u njegovoj
uvenoj teologiji kria theologia crucis. Teologija kria o kojoj
Luther po prvi puta progovara 1518. u Heidelberkoj disputaciji oznaava teoloki i ivotni stil koji znai: usuditi se stvari
nazivati pravim imenima. Teologija kria ne pokuava uljepati
ljudsku stvarnost okretanjem pogleda od neizvjesnosti i upitnosti koja je s njome dana. Ne pristajui ni na kakvo ublaavajue
sredstvo te ni na kakav oblik lane sigurnosti, ona ovjeka goni
dokle god od samoga milostivog Boga ne uje odrjeujuu poruku koja opravdava ljudsko postojanje. U istome spisu Luther
teologiji kria suprotstavlja teologiju slave theologia gloriae. To
je teoloki, a u konanici i ivotni stil koji stvari ne eli nazivati
pravim imenima, nego po svaku cijenu nastoji uljepati ljudsku
situaciju. To je teologija koja okree glavu od patnje, neizvjesnosti, upitnosti koja prati ovjekovo postojanje te ovjeku nudi
razliita quasi rjeenja i bjegove: bilo da se radi o bijegu u rad,
svijet dokazivanja i zasluga, kakav, prema Lutheru, moe biti i
teoloka spekulacija; bilo da je rije o neemu tako jednostavnome i masovno dostupnome kao to je u Lutherovo vrijeme bila
primjerice kupnja indulgencije.
Pri svemu je ovome vano imati na umu injenicu da milostivi Bog Lutherove teologije kria ima konkretno lice. To nije
Bog do kojega se dolo metodom spekulacije ili tehnikom meditacije, ukljuujui pritom i meditaciju o kriu. To je Bog koji
se ne ignorirajui upitnost, tjeskobu i neizvjesnost koja je dana
s ovjekovim postojanjem nastanio zajedno s pateim ovjekom i svojim se oslobaajuim navjetajem objavio u konkretnom pateem ovjeku, Isusu. Luther e tako u svom teolokom
opusu opetovano podsjeati na to da vjerovati u Boga ne znai u
konanici nita drugo do vjerovati u Isusovo pravo ovjetvo u
kojemu se jedinome milostivi Bog objavljuje pateem ovjeku
i to kao u onome koji ima vlast otvoriti riznicu blaga, tovie koji
zapravo sam jest istinsko blago o kojemu je govorila srednjovjekovna crkva, te ovjeku podariti budunost, opravdanje i spas.
tovie, onaj tko za milostivim Bogom traga bilo gdje drugdje
doli u konkretnoj povijesnoj osobi Isusa iz Nazareta te u njegovu
cjelokupnom ivotnom putu usmjerenom prema kriu, nai e,
tako je govorio Luther u skladu sa svojom poznatom otrinom
pri izraavanju, umjesto Boga samoga vraga. To je osnovni smisao Lutherove izreke crux sola est nostra theologia.

Teologija kria znak

za uzbunu Rimu
Pozivanje na Isusa Nazereanina, konkretnu povijesnu osobu,
po kojemu je jedinomu mogua kako spoznaja Boga tako i spasenje, konstitutivno je za kransku vjeru od samih poetaka. To
je stoga to, kao to to spretno formulira suvremeni protestantski

Svjetla rijei

teolog Pannenberg, uzvieni Gospodin prakranske vjere nije

nitko drugi nego ta povijesna osoba. Na konstitutivnost povijesnog Isusa za kransku vjeru, na ovaj su ili onaj nain upozoravali razliiti pokreti tijekom povijesti kranstva, pritom esto
kritizirajui pojedine sustave dogmatske ili teoloko-pastoralne
nadgradnje koje je tijekom svoje povijesti stvarala kranska crkva, koji su Isusov lik prije zaklanjali nego to su na nj ukazivali.
U tom su se smislu i u vrijeme koje je neposredno prethodilo reformaciji isticali husitski pokret, a osobito pokret mistike patnje
te pokret devotio moderna. Njegovanje pobonosti usmjerene na
Isusa kao jedinoga koji moe odgovoriti na posljednja pitanja o
ljudskom odreenju osobito je bilo vano kod ova dva potonja.
Poznato je da je s ovim pokretima tijekom svoje duhovne formacije bio povezan i Luther. Utoliko je korektno rei da Lutherova
teologija kria nije njegova izvorna ideja. Ipak je Lutherova artikulacija teologije kria zasluna za pomake kakvi se ni izbliza
ne mogu povezati sa spomenutim pokretima. I to ne samo zbog

 Vano je imati na umu injenicu da milostivi

Bog Lutherove teologije kria ima konkretno
lice. To nije Bog do kojega se dolo metodom
spekulacije ili tehnikom meditacije, ukljuujui
pritom i meditaciju o kriu. To je Bog koji se
ne ignorirajui upitnost, tjeskobu i neizvjesnost
koja je dana s ovjekovim postojanjem
nastanio zajedno s pateim ovjekom i svojim se
oslobaajuim navjetajem objavio u konkretnom
pateem ovjeku, Isusu. Luther e tako u svom
teolokom opusu opetovano podsjeati na to da
vjerovati u Boga ne znai u konanici nita drugo
do vjerovati u Isusovo pravo ovjetvo u kojemu
se jedinome milostivi Bog objavljuje pateem
ovjeku i to kao u onome koji ima vlast otvoriti
riznicu blaga, tovie koji zapravo sam jest istinsko
blago o kojemu je govorila srednjovjekovna crkva,
te ovjeku podariti budunost, opravdanje i spas.
tovie, onaj tko za milostivim Bogom traga bilo
gdje drugdje doli u konkretnoj povijesnoj osobi
Isusa iz Nazareta te u njegovu cjelokupnom
ivotnom putu usmjerenom prema kriu, nai
e, tako je govorio Luther u skladu sa svojom
poznatom otrinom pri izraavanju, umjesto
Boga samoga vraga. To je osnovni smisao
Lutherove izreke crux sola est nostra theologia 
toga, iako ni to nije zanemarivo, to su Lutherov nastup pratile
povijesne okolnosti koje su povoljno utjecale na njegov opstanak, nego stoga to je Luther krenuo putem dosljedne i jasne
primjene teologije kria na sva podruja teologije i crkvenog
ljeto A. D. 2012. 47

S 16.indd 47

5.7.2012 14:54:05

Isus iz Nazareta
ivota. Tako je teologija kria, u koju je Luther zaao preko spora oko indulgencija, a koje su u velikom zdanju kranske teologije bile zapravo samo jedna mala i relativno sporedna vrata,
ubrzo vodila prema otvaranju niza drugih pitanja. Predstavnici
ondanje teologije postali su vrlo brzo svjesni moguega dometa Lutherova stava a prema pojedinim prikazima Lutherove
teologije toga su postali svjesni i prije Luthera samoga te su
upravo stoga tako burno reagirali na Lutherovu kritiku oprotajnica. I doista: stav da je Isus Nazareanin te njegov cjelokupni
put ka kriu konstitutivan za kransku vjeru kako kao mjesto
spoznaje Boga tako i kao spoznaje Onoga koji jedini ima ovlast
ovjeku podariti opravdanje, budunost i spas ubrzo je vodio
k pitanju o tome u kakvom odnosu prema tom Isusu stoje drugi autoriteti, kao to su primjerice papa, koncili, ukratko Crkva i njezina tradicija. Premda ni ovo pitanje nije bilo Lutherovo
izvorno pitanje, nego se kroz povijest teologije i prije provlailo,
preciznost kojom ga je artikulirao Luther te koja je utjecala ne
samo na povijest protestantizma nego i na kranstvo u cjelini,
ne moe se mjeriti s vremenima prije Luthera.
Bilo bi neprimjereno rei da je Luther obezvrijedio autoritet Crkve. On je Crkvi priznavao vanu ulogu u prenoenju
Isusova navjetaja, u pisanju te kanonizaciji novozavjetnih tekstova kao i u tumaenju kranske poruke kroz povijest. Ipak,
za Luthera autoritet crkve nije samopodrazumijevajui, poput
nekog produetka autoriteta Isusa Krista, nego je u odnosu na
ovaj autoritet drugotan i kao takav moe i smije biti doveden u
pitanje. Iz shvaanja nadreenosti autoriteta Isusa Krista svim
drugim autoritetima pa i autoritetu crkve, za koje je Luther vjerovao da mu je zajedniko s prvim stoljeima kranstva, proizalo je za reformacijsku teologiju specifino poimanje Svetoga
pisma, saeto u reformacijskom geslu sola scriptura. Geslom
sola scriptura reformacija poruuje da Sveto pismo predstavlja
jedinstveno svjedoanstvo o Isusu Kristu s kojim se ne moe
mjeriti ni jedan drugi govor Crkve. Stoga, prema reformacijskoj teologiji, u odnosu Pismo Crkva prvenstvo pripada Pismu. Ono je kriterij, mjerilo, kanon na kojemu se mjeri vjernost govora crkve Utjelovljenoj Rijei, Isusu Kristu. Saeto bi
se stoga moglo rei da je reformacija u osnovi podrazumijevala da kroz bespua ljudskog postojanja postoji put do samoga
Isusa, pri emu Sveto pismo ima bitnu ulogu. Pritom se ovjek
na tom putu, premda ne treba odbaciti tradiciju crkve, ne mora
nuno u nju i zaplitati, nego je, koristei se njezinim blagodatima, istovremeno odmjeravati na kanonu, Svetome pismu, te je
tako kritiki prosuivati.

Isus Nazareanin konstitutivna

te istodobno ranjiva toka kranske egzistencije
Reformacijsko geslo sola scriptura zasigurno je htjelo biti u slubi rastereenja ovjeka koji traga za Bogom od svega onoga to
je tijekom povijesti kranstva moglo u tom pogledu postati nepotrebnim ili zbunjujuim optereenjem. Ipak, inzistirajui na
tome da za ljudsku egzistenciju ne moe biti spasonosan nikakav sustav koji je stvorila crkva ili bilo tko drugi, nego u osnovi
samo milostivi Bog koji se objavio u konkretnom ovjeku Isusu
Nazareaninu, a o kojemu svjedoi Sveto pismo, reformacijska
je teologija zala ujedno i u ranjivo podruje kranske teologije
kao i kranske egzistencije.
Pokuat u to saeto pojasniti.
Reformacijsko geslo sola scriptura dijelom je podsjealo na
reformaciji suvremeno humanistiko geslo ad fontes koje je

oznaavalo povratak tekstovima klasine starine. Ipak, premda se reformaciju zbog toga povremeno opisuje i kao biblijski
humanizam, naelo sola scriptura pod povratkom izvorima ne
podrazumijeva povratak biblijskom tekstu. Naime, u reformacijskoj teologiji u kategoriju izvora ne pripada Biblija ve sam
Isus, ili samo Isus, pri emu vanost i posebnost Biblije proizlazi iskljuivo iz njezine svjedoiteljske naravi. Stoga je, ukoliko slijedimo duh reformacije, primjereno rei da k vjeri u Isusa
ne dolazimo zbog Biblije. Ve obrnuto, zbog Isusa, na kojega
Biblija ukazuje te od kojeg jedinog moemo na uinkovit nain uti rijei koje nae postojanje odrjeuju u svim njegovim
dimenzijama, moemo povjerovati i Bibliji kao svjedoanstvu
o tome Isusu. S Biblijom smo tako u situaciji u kojoj su se sa
Samarijankom nali njezini sugraani. Oni oslobaajuoj vjeri
u Isusa nisu u konanici doli zbog Samarijankina svjedoenja kao takvoga, ve zbog toga to je iza toga svjedoanstva
postojala stvarnost vjenoga ivota koja im se u samom Isusu
objavila. Upravo stoga oni i mogu rei da ne vjeruju vie zbog
njezinih rijei, ve stoga to su se sami u osobnom susretu s
Isusom uvjerili u istinitost njezina svjedoenja. Zbog toga Biblija u reformacijskoj teologiji nije shvaena kao svojevrsni
produetak Krista, odnosno njegova autoriteta, kao to je to
sluaj sa shvaanjem Crkve u rimokatolikoj teologiji. U tom
pogledu poimanje Biblije za reformatore ne predstavlja konkurenciju rimokatolikom poimanju Crkve koja s Isusom stoji u
kontinuitetu te kao takva vjernicima garantira siguran pristup
Isusu, ve, prema reformacijskoj teologiji, izmeu Biblije kao
svjedoanstva i Isusa o kojemu ovo svjedoanstvo svjedoi valja razlikovati.
Upravo ovo reformacijsko razlikovanje izmeu Svetoga pisma i Isusa predstavlja prostor i vrijeme za ranjivost kranske
vjere, kranske egzistencije kao i ljudske egzistencije uope.
Ovo razlikovanje nam zapravo kazuje da Biblija nije neto
poput jednosmjerne ulice ili ak kratice koja naprosto i bez
ikakvih zastoja vodi do Isusa, tovie da takva za sve vaea
jednosmjerna ulica ili kratica i inae nigdje ne postoji, ve da
put od Svetoga pisma kao svjedoanstva do Isusa kao spasitelja
ljudske egzistencije u svim njezinim segmentima moe i potrajati. I to je zacijelo neto to ljudsko postojanje ponekada moe
uiniti tjeskobnim, iscrpljujuim, a na trenutke proetim jezom, gorinom te strahom da e stanje neizvjesnosti, traenja
i ekanja trajati vjeno te pritom postati i gorim i to jezom,
gorinom i strahom nita slabijeg intenziteta od onoga o kojemu je pisao Luther. No, ini se da se upravo u ovoj ranjivosti
ujedno nudi i otvara prostor za ostvarenje kvalitete ovjekova
postojanja kao bia ije odreenje jest ne bjeati, ne posezati za
umirujuim sredstvima, bilo da ih nudi religija ili svijet konzumizma, ve, poput Luthera izdrati, istrpjeti koliko god je
potrebno i Boju utnju, dok u liku Isusa iz Nazareta o kojemu
Biblija svjedoi ne susretne i ne prepozna milostivog Boga i
od njega primi, kao to to uvijek biva na sasvim jedinstven i
osoban nain, istinsko odrjeenje i opravdanje svoje prolosti,
sadanjosti i budunosti. 

48 ljeto A. D. 2012.

S 16.indd 48

5.7.2012 14:54:14

Zlatko KESER

Svatko tko zla djela ini mrzi svjetlo i ne prilazi svjetlu da mu ne razotkriju ine njegove. Onaj koji djeluje po istini prilazi svjetlu,
kako bi se oitovala djela njegova, jer su u Bogu poinjena.
Iv 3,20-21

S 16.indd 49

5.7.2012 14:54:22

Isus iz Nazareta
Kotel DaDon

Odnosi izmeu idova i krana

na temelju tumaenja
Isusove smrti
Kratko razmiljanje u povodu knjige Jacoba Neusnera: Rabin Razgovara s Isusom
za idovsko-kranski dijalog

ve godine istog su vikenda krani i idovi slavili Uskrs i

Pesah. U povijesti, Pesah je, naalost, esto bio povod kranskom antisemitizmu i optubama za obredno umorstvo, to
je dovelo do prolijevanja idovske krvi tijekom duge dijaspore.
Korijeni tog antisemitizma nastali su iz dva glavna izvora:
- Antisemitske propovijedi. Kranski duhovni voe propovijedali bi protiv idova i idovstva u doba Pesaha, koji
pada u vrijeme kranskog blagdana Uskrsa, kada se iz
Novog zavjeta ita o Isusovoj smrti. idove se optuivalo
za njegovu smrt, uspaljivale su se strasti i slala se ili hrabrila kranska svjetina u valovima nasilja nad idovima,
pod izgovorom osvete za Isusovu smrt.
- Antisemitske optube. Proirena je bila odvratna antisemitska ideja da idovi rabe kransku krv za pripremanje macesa za Pesah i za pijenje etiriju aa vina, te
da zato idovi svake godine kolju kransku djecu. Ovo
je klasian primjer koliko antisemitske predrasude nisu
imale veze s razumom i stvarnou, jer je idovima u
Tori izriito zabranjeno jesti ivotinjsku krv1, a koliko li
je tek onda zabranjeno jesti ljudsku! Meutim, injenice
su jedno, a slijepa mrnja drugo antisemitizam ne treba logian razlog, on trai rtvu. Druga optuba protiv
idova bila je da kradu hostiju, koja prema kranskim
tekstovima postaje Isusovim tijelom, te da je probadaju,
jer je meu kranima bilo raireno vjerovanje da hostija
isputa krv kad je se probode, kao ivo tijelo.
Optube za obredno umorstvo poele su se javljati u kranskom
svijetu od dvanaestog stoljea. Prema brojanju povjesniara, bilo
je 154 sluaja optubi protiv idova, 45 u Njemakoj, 20 u Poljskoj, 16 u Austriji, 14 u Rumunjskoj, 12 u Italiji, 9 u Rusiji i 7 u
Francuskoj. Ponekad bi prigodom javnog montiranog sudskog
procesa nakon optube za obredno umorstvo dolazilo do nasilja
raspaljene svjetine nad idovima, jer je svjetina vjerovala da su
sud i njegova odluka istiniti i pravedni. Prva optuba za obredno
umorstvo zbila se 1144. godine kada je neki pokrteni idov,
Theobald iz Cambridgea u St. Norwichu u Velikoj Britaniji, svjedoio da idovi svake godine u Europi kolju kransko dijete za
Pesah. Te je godine tamo pronaen neki ubijeni djeak, a antisemiti su iskoristili priliku da napadnu idove. ak su djeaka

proglasili svetim, te je postao sv. Vilim. Dvije godine kasnije poeo je Drugi kriarski rat, a kriari su iskoristili tu optubu za
obredno umorstvo kako bi napali idove. Tri godine kasnije, u
Wrzburgu u Njemakoj, otkriveno je 24. adara, oko tri tjedna
prije Pesaha, tijelo kranina koji se utopio u rijeci. idovi su optueni za ubojstvo radi uzimanja krvi za Pesah. Tri dana ubijali
su idove u Wrzburgu, a nakon toga su kriari ubijali idove
svih idovskih zajednica na tome podruju, neprekidno oko pedeset dana, sve do avuota.
Godine 1171. podignute su optube u Francuskoj. U Lyonu
su u poaru poginuli svi idovi u gradu, cijela zajednica. Ovu
optubu je odbacio papa 1247. Godine 1236. podignuta je optuba za obredno umorstvo u Fuldi u Njemakoj. Godine 1264,
na Pesah, ponovno su podignute optube za obredno umorstvo
u Engleskoj. U Londonu je ubijeno oko 1.500 idova, ostali su
pobjegli, a njihova imovina je opljakana. Tako je ivot idova
postao svaije vlasnitvo, do njihova izgona, dvadeset sedam godina kasnije. Godine 1389. u Pragu, na posljednji dan Pesaha,
svjetina je ubila nekoliko tisua idova. Mnogo godina kasnije,
u Pragu su ponovno zabiljeeni sluajevi optubi protiv idova
za obredna umorstva. To je bilo u vrijeme Maharala iz Praga2,
koji je inio uda. Jedno od njih je bilo stvaranje Golema, kako
bi spasio svoju zajednicu.

oznata je optuba iz gradia nedaleko od Trsta u Italiji.3

Dvogodinji djeak nestao je prvoga dana Pesaha. Tijelo mu
je naeno u rijeci, blizu kue nekoga idova. Po naredbi biskupa
uhieni su predstavnici zajednice i mueni dok nisu priznali da
su oni ubili djeaka kako bi jeli njegovu krv. Ta se pria brzo
proirila na podruju Italije i Njemake, zbog ega su mnogi idovi ubijeni i spaljeni. U to doba zatvorili su rabina Maharija iz
Verone, rabina opine u Regensburgu. On je na kraju spaen.
Napisao je da je onaj djeak postao sv. Simon, posveen krvlju
mnogih idova. Izgraena je i crkva s njegovim imenom. Nakon
nekog vremena papa se predomislio i ponitio posveenje tog
djeaka, a crkva je dobila drugo ime. No to nije pomoglo ubijenima i spaljenima. Godine 1598. u Poljskoj, u gradu Lublinu,
u vrijeme Pesaha, naeno je u jednoj od movara pokraj grada
tijelo neidovskog djeaka. Odmah je uhieno pet idova, koji
su morali priznati da su pili vino s krvlju djeaka, te da su krv

50 ljeto A. D. 2012.

S 17.indd 50

5.7.2012 14:59:11

posebni broj

stavili i u maces. Lublinski sud ocijenio ih je krivima, te su objeeni na trgu preko puta sinagoge. Djeak je pokopan u najveoj
gradskoj crkvi i proglaen je svecem. ak je i poljski kralj August
II. prije oko 300 godina rekao da idovi nevjernici prolijevaju
krv kranske djece za potrebe blagdana beskvasnog kruha.
Krajem srednjeg vijeka i u doba renesanse bilo je dosta optuaba za obredno umorstvo i u Turskoj, Egiptu i Siriji, pa ak i
u Izraelu, u Hebronu. Podigli su ih muslimani, premda je takvih
sluajeva bilo malo u usporedbi s onima koje su pokrenuli krani, osobito sveenici tijekom dugoga razdoblja i na razliitim
mjestima. Osobito je poznata optuba za obredno umorstvo u
Damasku, 1840. godine, kada su idovi optueni za ubojstvo
kranskog redovnika. Protiv ove optube oitovale su se poznate idovske linosti: Moses Montefiore (1784-1885), obitelj
Rotschild i Adolphe Crmieux (1796-1880), a pridruile su im
se i vlade Engleske i Austrije, kako bi pobili besmislenu optubu. Prijevara je razotkrivena, a turske vlasti izdale su odredbu
za zatitu idova pred optubom za obredno umorstvo. Ova
je optuba ujedinila idove i dovela do solidarnosti cijelog
idovskog naroda i u drugim sluajevima. Bilo je jo optubi
koje su privukle svjetsku pozornost, poput one u Tiszla Eszlaru, u Maarskoj, 1882. godine, kada se ponavlja ista pria: pred
Pesah su nali mrtvu kransku djevojku, a idovi su optueni
za njezino ubojstvo radi uzimanja krvi. Godine 1913. saznalo
se za optubu protiv Mendela Beilisa iz Kijeva u Ukrajini. Treba naglasiti da su se protiv ove optube idovima pridruili i
kranski vjerski voe.
I nacisti su konstruirali propagandna suenja s dokazima i
znanstvenim publikacijama protiv idova, preuzimajui sve
to im je odgovaralo iz tragine povijesti europskog antisemitizma. Spomenimo i zanimljiv nedavni sluaj. U Egiptu je 1962.
izalo novo izdanje knjige Ljudske rtve u Talmudu. Ova knjiga
objanjava i potvruje da se idovi koriste krvlju u bogosluenju. Duga povijest idovskog naroda, naalost, poznaje mnogo takvih sluajeva, a i na hrvatskome podruju ih je povijest
zabiljeila nekoliko. Usprkos brojnim kranskim najviim autoritetima koji su javno izjavili da je optuba idova za obredno
umorstvo besmislena, ova se predrasuda uvijek iznova javljala u
doba mrnje, kada je sluila kao opravdanje za nasilje nad idovima. Najudnije je to su ve Rimljani, u neznanju, optuivali
i idove i krane zajedno (!) za slina obredna umorstva. Ovo
je dokaz kako bi ljudi trebali biti oprezni kada se vjeru rabi kao
povod za ubijanje.
No, u prolom stoljeu bili smo svjedocima povijesne i revolucionarne teoloke promjene u stavovima zapadnih crkava
prema idovstvu i idovima. Naalost, ta teoloka promjena
nije dovoljno poznata vjernicima obiju strana. Dva su osnovna
uzroka te promjene. S jedne strane na Crkvu je djelovalo ope
okruje modernizma, humanizma i ekumenizma, to je dovelo
do velikih promjena u stavu prema idovima. I oa (Holokaust) je, naravno, natjerala svijet na spoznaju da je negativno
povijesno vienje idova i idovstva u oima kranstva pridonijelo okolnostima koje su omoguile Holokaust. Tradicijski
stereotip idova kao poduke u preziranju doveo je do poniavanja idova tijekom povijesti i do njihova progona. To
su mnogi krani primali s ravnodunou. Dokument koji su
objavile njemaka i poljska biskupska konferencija govori o
suodgovornosti Crkve za oa.
Treba uoiti raznolikost crkava, a ne promatrati kranstvo
kao jedinstveno tijelo. Protestantizam okuplja stotine smjerova,
od kojih su najpoznatiji oni zvani osnovnom strujom (anglikan-

Svjetla rijei

ska, evangelika, luteranska...). Od 1948. protestantske su crkve

lanice Svjetskog kongresa crkava, koji je dao izjave o njihovim
naprednim stavovima i odnosu prema idovima i idovstvu.
Na konzervativnoj protestantskoj strani su male engleske crkve,
meu kojima ima velikih razlika u mnogim pitanjima, izmeu
ostaloga u pristupu idovima. Ipak, veina s naklonou prihvaa povratak Cionu kao korak k povratku njihova Mesije.
Istone pravoslavne crkve nisu prole proces teoloke modernizacije odnosa prema idovima. Njihova teologija ostala je
kakva je bila i s njihove strane nije objavljen slubeni dokument
o odnosima prema idovima. (Postoji, ipak, neslubeni pravoslavni dokument, koji su 1972. godine nainili sudionici dijaloga
idova i pravoslavaca.)

ajistaknutije promjene zbile su se u Rimokatolikoj crkvi,

koja ima neto vie od milijardu vjernika. Ona je, gotovo
bez promjene, od prvih stoljea nae ere do nedavna bila zadrala antisemitski i anticionistiki pristup. Godine 1965. objavljen je
revolucionarni dokument Nostra aetate (U nae doba). Taj dokument rezultat je Drugog vatikanskog sabora, koji je 1962. godine
sazvao papa Ivan XXIII. Katolika crkva je na tom saboru zapoela cjeloviti i duboki proces promiljanja unutranjeg stanja i
stajalita prema suvremenome svijetu. Sabor je zavrio za ivota
pape Pavla VI. Izdani su razliiti dokumenti, meu njima i Nostra
aetate, dokument o odnosu prema ne-kranskim religijama.

 U prolom stoljeu bili smo svjedocima

povijesne i revolucionarne teoloke promjene u
stavovima zapadnih crkava prema idovstvu i
idovima. Naalost, ta teoloka promjena nije
dovoljno poznata vjernicima obiju strana.
Dva su osnovna uzroka te promjene. S jedne strane
na Crkvu je djelovalo ope okruje modernizma,
humanizma i ekumenizma, to je dovelo
do velikih promjena u stavu prema idovima.
I oa (Holokaust) je, naravno, natjerala svijet
na spoznaju da je negativno povijesno vienje
idova i idovstva u oima kranstva pridonijelo
okolnostima koje su omoguile Holokaust.
Tradicijski stereotip idova kao poduke u
preziranju doveo je do poniavanja idova
tijekom povijesti i do njihova progona. To su mnogi
krani primali s ravnodunou. Dokument koji
su objavile njemaka i poljska biskupska konferencija
govori o suodgovornosti Crkve za oa 
U etvrtom odjeljku navedenog dokumenta Sabor se izjanjava o odnosu prema idovstvu i idovskome narodu. Saborom je
poeo proces uenja, razumijevanja i pribliavanja katolike zajednice idovskome narodu i idovstvu. Otvoren je put za bitne
promjene u kranskoj svijesti. Izdavanje izjave o stajalitu Crkve
nadraslo je znaenje samoga teksta. Proglas je doveo do promjena
u tradicijskom kranskom shvaanju idova i idovstva. Crkva
objanjava da su joj korijeni u idovstvu i u povijesti idovskoga
ljeto A. D. 2012. 51

S 17.indd 51

5.7.2012 14:59:19

Isus iz Nazareta
naroda. Iz tog naroda su proizali Isus, apostoli i njihovi uenici:
Stoga Crkva ne moe zaboraviti da je po onom narodu, s kojim
se Bog udostojio iz svoga neizrecivog milosra sklopiti Stari savez,
primila njegovu objavu, te da je hrani korijen dobre masline u koju
su ucijepljene grane-divljake naroda.4 Izjava svjedoi o dubokom
preispitivanju povijesti Crkve u vezi sa idovstvom i idovskim
narodom, o spoznavanju potrebe za temeljitom promjenom u kranskom shvaanju svega vezanog za idove i idovstvo: Stoga
Crkva ... ali mrnju, progone i oitovanja antisemitizma kojima
su bilo kada i s bilo koje strane idovi bili pogoeni.5 Katolika
crkva okree novi list i priznaje idovstvo i idovski narod. Dokument odbacuje doktrinu prema kojoj svi idovi koji su ivjeli
tijekom povijesti trebaju snositi odgovornost za Isusovo raspee.
Takvo ranije uenje bilo je temeljem kranskog antisemitizma.
Antisemitizam je osuen, a papa Ivan Pavao II., dvadeset godina
nakon Sabora oznaio ga je kao grijeh.

 idovi su bili shvaeni kao odbaeni narod,

budui da su odbili prihvatiti Isusovo boanstvo i
mesijanstvo, progonjeni su i poniavani.
idovstvo je bilo vieno kao zastarjela vjera, a
kranstvo kao istinski, novi Izrael. Teolokim
izrazom govorilo se o diskontinuitetu, o stanju
kada je Boje izabranje prelo sa idova
na krane. Taj se stav promijenio: Boji savez sa
idovima ostao je vrijediti i nije nikada prekinut.
Smisao toga je u kontinuitetu: idovska vjera je
iva i die, Boje obeanje da Zemlja Izraelova
pripada idovima ostalo je kao i prije, idovska
povijest u posljednjih dvije tisue godina
ima vjersko znaenje. Biblija je sada u svojoj
cijelosti otvorena katolicima, a ne samo oni
dijelovi koji su vieni kao najava Novoga zavjeta 
Od osamdesetih godina 20. stoljea Katolika crkva preuzela je aktivnu ulogu u opoj borbi protiv antisemitizma u
svijetu. Do ovog dokumenta idovi su bili shvaeni kao odbaeni narod, budui da su odbili prihvatiti Isusovo boanstvo i
mesijanstvo, progonjeni su i poniavani. idovstvo je bilo vieno kao zastarjela vjera, a kranstvo kao istinski, novi Izrael.
Teolokim izrazom govorilo se o diskontinuitetu, o stanju kada
je Boje izabranje prelo sa idova na krane. Taj se stav promijenio: Boji savez sa idovima ostao je vrijediti i nije nikada
prekinut.6 Smisao toga je u kontinuitetu: idovska vjera je iva
i die, Boje obeanje da Zemlja Izraelova pripada idovima
ostalo je kao i prije, idovska povijest u posljednjih dvije tisue
godina ima vjersko znaenje. Biblija je sada u svojoj cijelosti
otvorena katolicima, a ne samo oni dijelovi koji su vieni kao
najava Novoga zavjeta. U kranstvu openito danas postoji
trend naglaavanja idovskih izvora kranstva: idovstvo Isusa, njegove obitelji i njegovih uenika. Isusova bliskost farizejskome uenju je novost, zbog loega prikazivanja farizeja
u Novome zavjetu i kasnije, u kranskome uenju. Kao posljedica Drugoga vatikanskog sabora prestalo je misionarstvo
meu idovima.

I veina protestantskih crkava iz glavne struje takoer je zaustavila misionarstvo meu idovima, iako ono i dalje postoji u
nekim rubnim strujama.
Opis posljednjih Isusovih dana u Novome zavjetu, koji se ita
u doba Uskrsa, baca loe svjetlo na idove i bio je korijen kranskog antisemitizma. Odnedavno nekoliko novih prijevoda
mijenja tu lou sliku. Vatikanski dokument7 u svojoj liberalnoj
izjavi prihvaa injenicu da su evanelja napisana mnogo godina nakon dogaaja koje opisuju, te su na njih nedvojbeno utjecali sukobi izmeu mlade Crkve i idova. Spomenuti dokument
poziva i na prouavanje s ciljem odreivanja koliki je bio utjecaj
kasnijih okolnosti na te tekstove. Papa Ivan Pavao II. je 6. oujka
1982. u Rimu, na sastanku biskupa i strunjaka koji su se sakupili kako bi preispitali odnos Crkve i idova, rekao o idovima
i idovstvu: Na tome podruju moramo nastojati da katoliko
pouavanje na svojim razliitim razinama, i ono usmjereno na
djecu i mlade, prikae idove i idovstvo ne samo ispravno,
bez jednostranosti, osloboeno predrasuda i vrijeanja, nego i
sa svijeu o zajednikoj tradiciji idova i krana.8
Jo jedna vana promjena je odnos prema dravi Izrael. Prema starome kranskom shvaanju, dijaspora je bila dio kazne
odreene idovima zbog odbijanja da prihvate Isusa kao Mesiju. Uspostavom drave Izrael stvorena je nova stvarnost9, te
od 1948. godine rije Izrael nije bila u vatikanskome rjeniku.
Tako nije spomenuta niti na Drugome vatikanskom saboru, niti
u prva dva dokumenta10 koji se odnose na idove i idovstvo. Za
pape Ivana Pavla II. dolo je do promjene, te trei dokument11
sadri paragraf o dravi Izrael. I u vatikanskoj izjavi o vjerskim
odnosima sa idovima iz 1987. godine pie da izostanak uspostavljanja odnosa s dravom Izrael ne proizlazi iz teolokih
potekoa (razlozi su, ini se, bili politiki). Godine 1993. tome
je doao kraj potpisom sporazuma o meusobnom priznavanju
Svete Stolice i drave Izrael.12
Prirodno je to dokumenti koji se objavljuju s visokih mjesta ne dospijevaju odmah do irokih masa. Zato je nemogue u
jedan dan promijeniti mnoge godine negativnoga uenja o idovima u krugu crkava. Staro i ukorijenjeno uenje je prodrlo
duboko u kransku svijest. Cilj pozitivnih promjena stoga treba
biti i da one ne zaive samo u vodstvima kranskih zajednica, ve da dospiju do svih pripadnika Crkve, do obinog kranina, kako bi nestale predrasude prema idovima i idovstvu.
Zadaa prenoenja tih novih ideja vjernicima prije svega je na
vjerskim voama. Upravo u duhu pribliavanja i s osjeajem dubokog potovanja prema kranstvu, rabin Neusner je napisao
izvanrednu knjigu.

abin dr. Jacob Neusner13 je napisao brojna djela u kojima

istrauje odnose izmeu judaizma i drugih religija. No u
nedavno objavljenoj knjizi Rabin razgovara s Isusom14, pokuava stvoriti vjerske okvire za idovsko-kranski dijalog. Knjiga
i autor pohvaljeni su od strane pape Benedikta XVI. te je Jacob
Neusner dobio nadimak Papin najdrai rabin. Pohvale su stigle
i od strane uglednih rabina poput rabina dr. Jonatana Sacksa,
glavnog rabina Velike Britanije.
Naalost, povijest rasprava izmeu krana i idova krenula
je prilino loe Npr. srednjovjekovni rabini bili su prisiljeni sudjelovati u teolokim raspravama u prisutnosti kraljeva i kardinala s pitanjem koja je istinska religija kranstvo ili idovstvo.
Rezultat tih rasprava bio je unaprijed poznat. No, nakon Drugog
svjetskog rata, smjer rasprava iao je k tome da obje religije govore manje-vie o istoj stvari, a razlike su male i trivijalne.

52 ljeto A. D. 2012.

S 17.indd 52

5.7.2012 14:59:28

posebni broj

Za razliku od mnogih drugih knjiga iste tematike, ova knjiga zapoela je s drugom vrstom rasprava u kojima je predmet
rasprave istina ovih dviju religija. To predstavlja povratak
starim debatama, ali ovog puta bez pritisaka te s iskrenom namjerom istraivati istinu i bez straha postaviti teka pitanja i
istraivati odgovore.
ini mi se da rabin Neusner pokuava na vrlo poseban nain
dotaknuti konfliktna podruja izmeu dvije religije, podruja na
kojima su drugi vodili ratove i na kojima je puno ljudi izgubilo
svoje ivote. Neusner priznaje da on ne moe raspravljati protiv
vjere osoba koja vjeruje u Isusa ini to ne samo zbog njegove
snane rijei stoga on tvrdi da e raspravljati s Isusovim rijeima (kao to su nam prenesene u Evanelju po Mateju).
Neusner pokuava na poseban nain pokazati razlike u vjerovanju izmeu krana i idova, i to u doba novih metodologija
relativistiki u dijalogu, jer samo poslije razumijevanja tih razlika, moemo se doista angairati u pravom dijalogu. I to upravo
ini ova knjiga, i zato papa Benedikt XVI. kao vrhunski teolog
uvjerljivo izjavljuje da je to ...najvanija knjiga u idovsko-kranskom dijalogu u posljednjem desetljeu. Ovaj poseban odnos
izmeu Pape Benedikta XVI. i Rabina Neusnera izgraen je kao
odnos izmeu dva iskrena teologa koji samo trae istinu s ljubavlju i potovanjem.
Kao to Neusner objanjava, ako bi bio idov u Palestini prvog stoljea, ne bi se pridruio krugu Isusovih uenika. tovie,
on pie da, Ako sam uo to je... [Isus] rekao u Propovijedi na
gori ne bi ga slijedio. Kroz knjigu Neusner razgovara s Isusom i iskreno pokuava pruiti razloge zato bi mu bilo teko
prihvatiti ono to je Isus imao za rei. Meutim, Neusner opisuje
neka bitna pitanja koja dijele krane i idove. Pritom Neusner
pokazuje najvee potovanje kranskih vjerovanja i uzima ozbiljno Isusov nauk, to je bitan sastojak za religijski dijalog. Iz
tog razloga, itanje ove knjige ne samo da itatelju prua dublje
razumijevanje idovstva, nego postaje model za nain sudjelovanja u religijskom dijalogu.
Neusner dri da mnogo toga to je Isus rekao nije u skladu s
Torom. Ipak, u isto vrijeme, Neusner je prijemiv za neke stvari
koje je Isus propovijedao.
Jedan primjer izmeu mnogih rasprava je ona o abatu15:
Neusner tvrdi da Isus pouava ljude da kre neke od Deset
zapovijedi, osobito, sjeti se da svetkuje dan subotnji. Neusnerove tvrdnje temelje se na Evanelju po Mateju, 12. poglavlje,
gdje su Isus i njegovi uenici trgali klasje i jeli ih u subotu. Kad
farizeji optue Isusa da radi ono to nije doputeno u subotu,
Isus se poziva na velikog kralja Davida koji je napravio sline
nezakonite radnje, a onda izjavljuje da je on, Sin ovjeji gospodar subote. Isus zatim ulazi u sinagogu, gdje nastavlja raspravu
s prispodobom, te u zakljuku tvrdi da je subotom doputeno
initi dobro.
Prema Neusneru, idovi subotom ine ono to je Bog uinio
na sedmi dan stvaranja, i bit obdravanja subote nije u initi
dobro, ve je pitanje subote svetost, a biti svet znai biti poput
Boga. Dranje svih zakona subote prema Tori moda e izgledati besmisleno ne-idovima, ali Neusner istie da svetkovanje
subote odreuje to Izrael ini Izraelom. Izrael je upravo taj koji
ivi prema tim subotnjim pravilima.

ve u svemu, knjiga nije samo jo jedan obian rad po pitanju: zato se idovi ne klanjaju Isusu. Neusner je uspio u
stvaranju neeg sasvim drugog. Knjiga nam otvara prozor u pokuaj razumijevanja temelja spora izmeu farizeja i Isusa. Neu-

Svjetla rijei

sner nee promijeniti Vae vjersko uvjerenje, ali e Vam otvoriti

srce i um o tome zato farizeji nisu prihvatili Isusa i zato su se
osjeali ugroenim od strane njegovih poruka. Nije se radilo o
sukobu za politiku mo kao to neki kau, nego o istoj vjerskoj
i duboko intelektualnoj raspravi koja se temelji na iskreno usaenim uvjerenjima. U svakom sluaju, Neusnerova knjiga, pod
pokroviteljstvom pape Benedikta XVI., izaziva zapadni svijet ne
samo da nastoji potovati i razvijati bolje razumijevanje za druge
religije, nego da bude promicatelj istine. Ova knjiga definitivno
daje novi pogled te nas potie da nastojimo istinski razumjeti
razlike i slinosti meu religijama. 

Biljeke
1

4
5
6
7

10

11
12

13

14

15

Krv je izriito zabranjena u Tori: Ali krv ne jedite, na zemlju je prolijte

kao vodu (Pnz 12,16; Lev 3,17). Stoga nam je naloeno da prije kuhanja
odstranimo krv iz mesa. To se odnosi samo na meso koje emo kuhati,
a nije to potrebno uiniti s mesom koje elimo pei, jer e pri peenju
krv izai. Ako tijekom tri dana od klanja krv nije odvojena, meso se
vie ne smije kuhati, ve samo pei (Pojedinosti oko izdvajanja krvi,
vidi IDOVSTVO: ivot, teologija i filozofija, Kotel DaDon, Profil 2004.
Zagreb, u potpoglavlju Hahara, str. 306).
Maharal Judah Loew (Levai) ben Bezalel, (oko 1520 17. rujna 1609),
meu najpoznatijim Prakim rabinima.
E. Kitov, The Book of our Heritage, sv. 2, Feldheim Publ., Jerusalem /
New York 1997, str. 658.
4. paragraf Nostra aetate, na temelju Poslanice Rimljanima 11,17-24.
Ibid.
Tako se izrazio Ivan Pavao II.
Lipanj 1985: Zajednika veza: upute za pravilno prikazivanje idova
u propovijedanju i katehezi papinska komisija za vjerske odnose sa
idovima; vidi i na hrvatskome: Drugi Vatikanski Koncil Dokumenti,
Biljeke za ispravno prikazivanje, Kranska sadanjost, Zagreb 1986.
Christian documentation on Jewish-Christian relations in the Contemporary era, ICCI, Jeruzalem, rujan 1996. str 43.
Vidi: A. Kenna, Catholics, Jews and the State of Israel, A Stimulus Book
Paulist Press New York 1993; M. J. Prager, Faith and Fulfillment: Christians
and the return to the Promised Land, Vallentine & Mitschell, London 1985.
28. 10. 1968: Nostra aetate, proglas o odnosu Crkve prema nekranskim religijama s Drugog vatikanskog sabora; 1. 12. 1974.: Smjernice za
provoenje Nostra aetate: o vjerskim odnosima sa idovima.
Lipanj 1985: Zajednika veza: krani i idovi.
D. Rosen, The negotiations of the permanent bilateral Commission between
the Holy See and the State of Israel, and their fundamental agreement signed
on December 30. 1993. A challenge long delayed, ADL, New York 1996.
Rabin dr. Jacob Neusner roen je u idovskoj ortodoksnoj obitelji u New
Yorku. Svoje teoloko obrazovanje stekao je na nekoliko najboljih sveuilita u svijetu kao to su Harvard, Oxford, New York JTS Jewish
Theological Seminary i Sveuilite Columbia. Predavao je na velikom
broju tih i drugih uglednih sveuilita u Americi. Poznat je takoer kao
najplodniji pisac stoljea, s vie od 900 knjiga. Prole godine izalo je
22 nova naslova, veinom iz njegovog podruja drevnog judaizma.
Meu njegovim najznaajnijim djelima su: prijevodi Talmuda Jeruzalemski (u 35 svezaka) i dva izdanja Babilonskog Talmuda (u 46 svezaka).
U stvari, preveo je veinu drevne rabinske literature.
Jacob Neusner, Rabin razgovara s Isusom, Kranska sadanjost, Zagreb 2010.
Ibid. u 5. poglavlju, strana 111.

ljeto A. D. 2012. 53

S 17.indd 53

5.7.2012 14:59:36

Isus iz Nazareta
Susannah Heschel

Arijevski Isus
Okretanje nekih teologa rasistikoj teoriji jednim dijelom
je bio pokuaj da se Isusa odvoji
od judaizma ako ne njegovo uenje, onda njegovu rasu

e li Isus bio nacist? Motivirani rasizmom te prigrlivi tradicionalni kranski antisemitizam, njemaki protestantski teolozi
u Treem Reichu redefinirali su Isusa kao arijevca a kranstvo
kao religiju u zavadi s judaizmom. Godine 1939. ovi teolozi su
utemeljili Institut za prouavanje i iskorjenjivanje idovskog
utjecaja na njemaki vjerski ivot, koji se, financiran u sklopu
Protestantske crkve, uspjeno razvijao do 1945. godine.
Nastojanja da se Isusa odvoji od judaizma bilo je i prije Treeg
Reicha. Od poetka takozvane potrage za povijesnim Isusom,
postalo je jasno da su, stavljanjem Isusa u povijesni kontekst
prvostoljetnog palestinskog judaizma, njegova uenja pokazala
izvanrednu slinost s uenjima drugih rabina tog doba. Hermann
Samuel Reimarus, za ije Fragmente Albert Schweitzer kae da
su pokrenule Potragu, smatra da je Isus samo htio reformirati
judaizam; religiju o njemu su, tvrdi Reimarus, izmislili njegovi uenici nakon njegove neoekivane smrti. U devetnaestom
stoljeu, mnogi teolozi Novog zavjeta, meu koje se ubrajaju i
Schleiermacher, D. F. Strauss, Ernest Renan, pokuavali su nai
razlike izmeu Isusa i judaizma, dok su idovski teolozi, ukljuujui Abrahama Geigera, Lea Baecka, Josefa Eschelbachera,
smatrali da se Isusa mora promatrati kao jednog od liberalnih
farizeja koji su eljeli progresivnu, demokratsku obnovu saducejskog judaizma koji se temeljio na Hramu.
Okretanje nekih protestantskih teologa rasistikoj teoriji jednim dijelom je bio pokuaj da se Isusa odvoji od judaizma ako
ne njegovo uenje, onda njegovu rasu. Ponekad je pokuaj bio
popraen omalovaavanjem Starog zavjeta kao idovske knjige,
a jedan pastor u pokrajini Schleswig-Holstein, Friedrich Andersen, u jednom pamfletu iz 1907. godine pod nazivom Anticlericus, izjavio je da Crkva treba iskorijeniti idovski element iz
kranstva. Na jednom kongresu povijesti religija 1908. godine,
ugledni asiriolog Paul Haupt govorio je o Isusovom arijevskom
podrijetlu. Rasprave su se intenzivirale u weimarskom razdoblju, u koje su se ukljuili i profesori teologije kao i pastori. U
lanku iz 1927. godine, ugledni profesor Novog zavjeta na Sveuilitu u Gttingenu, Walter Bauer je ustvrdio da Galileja nije
pripadala idovskoj religiji i da Isus nije slijedio osnovne idovske zapovijesti obredne istoe, potivanje sabata, posta, niti se
smatrao mesijanskim kraljem, nego sinom ovjejim, to je helenistiko odreenje.
Trei Reich je bio plodno tlo za daljnje irenje tih argumentacija a odbacivanje Starog zavjeta i podrka nacistikim rasistikim
zakonima postali su temeljna preokupacija takozvanog Njemakog
kranskog pokreta. Godine 1939. skupina pastora i profesora teologije utemeljila je pseudo-istraivaki institut pod nazivom Institut
za prouavanje i iskorjenjivanje idovskog utjecaja na njemaki vjer-

ski ivot koji je doivio procvat za vrijeme rata, izdavanjem antisemitske propagande zaodjenute u teoloko istraivanje.
Iznenaujue velik broj profesora, mlaih znanstvenika, biskupa, pastora i studenata koji su se pridruili nastojanju da se
sintetizira nacizam i kranstvo ne treba promatrati tek kao odgovor na politika zbivanja, niti samo kao rezultat borbi unutar
Crkve, nego kao kulminaciju dugogodinjeg nemirenja s injenicom da se izvori kranstva nalaze unutar judaizma. Institut
je podrala veina regionalnih protestantskih crkava a njegovi
lanovi su odrali brojne konferencije te izdavali i znanstvene
i popularne publikacije. Akademski direktor ovog instituta bio
je Walter Grundmann, profesor Novog zavjeta na Sveuilitu u
Jeni, a jedno od njegovih prvih postignua je bilo objavljivanje
dejudeizirane verzije Novog zavjeta nakon dejudeizirane pjesmarice, a obje publikacije su prodane velikom broju crkava
diljem Reicha. Pored toga, Institut je otvorio podrunicu u Rumunjskoj, a njegova uprava je takoer odravala veze s nekim
skandinavskim teolozima, posebice s Hugom Odebergom, profesorom Novog zavjeta na Sveuilitu u Lundu.
lanstvo i utjecaj Instituta uvelike su premaili okvire Njemakog kranskog pokreta. Njegovu ideologiju dejudaizacije prihvatili su neki katoliki teolozi, kao to je to dokazao Kevin Spicer,
pa ak i kada su rad Instituta kritizirali lanovi Ispovjedne crkve,
postojala je zajednika pretpostavka da je idovstvo teoloko
iskrivljenje. Voe Treeg Reicha, iako se nisu posebno zanimali
za teoloke poslove Crkve, nisu koili rad Instituta. Njemako ministarstvo vanjskih poslova izdavalo je putne isprave teolozima iz
Skandinavije kako bi mogli sudjelovati na konferencijama koje je
sponzorirao Institut u Reichu, i nikada nije bilo nedostatka papira
niti financijskih sredstava za aktivnosti Instituta. lanovi Instituta
su tovie proklamirali da Njemaka vodi obrambeni rat protiv
idova, rat koji se vodi i na fizikim i duhovnim bojinicama.
Sam Isus se takoer borio protiv idova, ali je borbu izgubio; sada
e Njemaka na sebe preuzeti tu borbu i osvetiti se za njegovu
smrt. Grundmann je izjavio: Na narod koji je spreman boriti se
iznad svega protiv sotonskih moi idovstva u svijetu za red i ivot
ovog svijeta, odbacuje Isusa jer se ne moe boriti protiv idova i
otvoriti svoje srce kralju idova. Sukob je bio jasan; iz Isusa se
do kraja mora istjerati idovstvo kako bi njemaka borba protiv
idova bila uspjena. ak i u kasnijem razdoblju, 1944. godine,
Grundmann je napisao da je idov Antikrist [koji] se eli osloboditi okova i sruiti Reich, kroz rat, boljevizam i liberalizam.

enacifikacija koja je uslijedila nakon rata nije uspjela

oistiti Crkvu od nacistikih teologa. Veina lanova Instituta je zadrala svoje katedre, ili bar prominentan poloaj

54 ljeto A. D. 2012.

S 18.indd 54

5.7.2012 16:25:29

posebni broj

unutar Crkve (i u Istonoj i Zapadnoj Njemakoj). Grundmann

je izgubio katedru na Sveuilitu u Jeni zbog svog ranog lanstva u Nacistikoj stranci (1930), ali mu je umjesto toga dat
poloaj upravitelja sjemenita u Eisenachu (Istona Njemaka) i imao je aktivnu karijeru do svoje smrti 1974. godine.
Objavio je velik broj radova o sinoptikim evaneljima koji su
postali obavezna literatura ak sve do 1990-ih za protestante
koji su se spremali za sveeniko reenje. Ostali lanovi Instituta, meu koje se ubrajaju Herbert Preisker, Rudi Paret,
Siegfried Morenz, Martin Redeker, Johannes Leipoldt, Georg
Bertram, Johannes Hempel, Hugo Odeberg, Rudolf Meyer i
Carl Schneider, takoer su imali perspektivne karijere nakon
rata, a neki i prilino javne uloge kao politiki ali i vjerski
voe, s istaknutim poloajima na fakultetima, kao prvaci u
raznim akademskim podrujima kao to su islamske studije,
egiptologija, Stari zavjet, Novi zavjet i sistematska teologija.
Drugi su, kao i za vrijeme Treeg Reicha, ostali pastori protestantskih crkava.
Ono to je zajedniko i crkvama i Saveznicima jest injenica da ni jedni ni drugi nisu poduzeli nita da se istrae njihova
djelovanja u doba nacizma i da ih se pozove na odgovornost
zbog njihovih antisemitskih publikacija. Umjesto toga, veina
njih je nala pribjeite u kranskoj teologiji za vrijeme denacifikacije. Grundmann je predoio pisma od kolega u Institutu,
koji su lano tvrdili da nita drugo nije htio do zatititi Crkvu
od nacionalsocijalizma. im su predstavnici zakona ustvrdili
da je njegovo rano lanstvo u Nacistikoj stranci bila naivna
greka nadobudnog teologa, Crkva ga je drage volje oslobodila
odgovornosti, mada svjesna neistine, izjavljujui da se Grundmann borio protiv Nacistike partije, kao to je samo nekolicina drugih hrabrih ljudi u partiji to inila. Grundmanna
je rehabilitirala njegova domicilna Crkva u Tiringiji, gdje je
proveo svoje poslijeratne godine kao revni, dobrovoljni dounik istononjemake tajne policije (Stasi) obavjetavajui ih o
aktivnostima Crkve u zamjenu za novac i dozvolu putovanja
po inozemstvu.

o zavretku rata i ubojstvu idova, teolozi su se mogli vratiti

u okrilje Crkve. Upravo ta neutralnost, koju su im priskrbili dugogodinji napadi kranske teologije na judaizam, znaila je da se protiv njih nee pokretati nikakvi sudski procesi. tovie, poto su se nakon rata prikazali kao starozavjetni simboli
patnje, viktimizacija je postala uspjeno sredstvo izbjegavanja
odgovornosti i izigravanja moralne superiornosti. Kako su ih
istraivanja u procesu denacifikacije sustizala, kranski antisemiti Treeg Reicha su se mogli izdavati za prave idove koje su
proganjali nacisti ali koji su ostali vjerni svojoj kranskoj vjeri
i svojoj Crkvi. 

[Ovaj esej izvadak je iz moje knjige: Arijevski Isus: Protestantski teolozi i Biblija u nacistikoj Njemakoj, Princeton University
Press, 2008.]
S engleskog Dragana DIVKOVI

Svjetla rijei

Tora i Isus

ora mi je rekla neke stvari o Bogu koje je Isus zanijekao, a

Isus mi je rekao ono to Tora nije priznavala o kraljevstvu
Bojem. Isusovo navijetanje Boje vladavine usmjerilo je moj
pogled uvis, u nebo. Ali ja sam ivio, i sad ivim ovdje i sada, gdje
se volovi bodu rogovima, a obitelji svaaju. Kraljevstvo nebesko
moda e doi, moda ne dovoljno brzo, ali dok ono ne doe,
Tora me ui to znai ivjeti u Bojem kraljevstvu ovdje i sada.
Mnogo onoga to je Isus imao rei o kraljevstvu Bojem
odnosilo se na stvari koje je i Tora, sa svoje strane, zanemarila: na primjer, tko e ui u Kraljevstvo, a tko nee. Kad e
doi kraljevstvo Boje i, naravno, kakav e biti Isusov poloaj
u njemu ni za jedno od tih uenja Tora me nije pripremila, a
iskreno reeno, nema ni razloga da to uini.
Moe li kraljevstvo Boje doi skoro, u nae doba, ovdje gdje jesmo? Tora ne samo da to potvruje nego pokazuje i kako. Zaista, u
tome i jest stvar. Trebam li onda ekati kraljevstvo Boje? Naravno
da trebam: ali dok ekam, ima stvari koje moram obaviti.
Da budem konkretniji, postoje stvari koje moramo napraviti, i to napraviti zajedniki. Isus i njegovi uenici poli su svojim putem, daleko od pozornice na kojoj se trajno odvijao ivot
Izraela. U ono doba, a vjerojatno i danas, ja bih bio zakljuio da
ih je Izrael s pravom pustio da odu. Jer njihova poruka barem
sudei po Matejevu izvjetaju bila je poruka pojedincima, a
Tora je govorila o svima nama. Napusti dom, poi za mnom;
ostavi sve, poi za mnom; uzmi svoj kri, poi za mnom ali
to je onda s domom, to s obitelji i zajednicom i drutvenim
poretkom, koje po naredbi Tore Izrael mora ostvariti?
Nekad davno, negdje daleko, Bog je stvorio narod, svet,
izdrljiv narod. Bog je s ljudima sklopio Savez, u Tori im dao
uvjete tog sporazuma, ak je u nae tijelo urezao znak tog saveza. A Isus, koliko sam ja uo, nije govorio o Savezu, nije govorio nita o Izraelu, nita o obvezama Izraela kao cjeline, svih
Izraelaca zajedno i u isto vrijeme. Njegov nauk govori o meni,
a ne o nama; o naputanju, a ne o ostajanju; o skoranjem, a ne
o dugoronom stanju stvari.
Dakle, razmiljao sam, to ako je u pravu? Ako ne postoji
dugoronost ve samo ovo blii se ...?
Pa, imao je pravo, zar ne: Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra e se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla
njegova poruka je duboko ukorijenjena u Toru koja govori o
volovima koji se bodu rogovima i svadljivim ljudima.
Pa ako je u pravu, kraljevstvo nebesko bit e ovdje, i sve
ono to je kazao da e biti, bit e.
Ali ako nije bio u pravu, to onda? Razorene obitelji za
to? Naputena sela za to? I to initi kad se volovi bodu, a
ljudi svaaju?
Moje razmatranje ne odnosi se na praktino nasuprot nebeskom. Ono se odnosi na dvije koncepcije onoga to Nebo
eli, po kojima bi trebalo uspostaviti Nebo na zemlji. Tora me
uputila kako izgraditi kraljevstvo sveenika i svetog naroda.
Znai, Tora govori o Bojem kraljevstvu. Ali ona govori o volovima koji se bodu i o vjerolomstvu. Stvarni ljudi ive stvarne
ivote u Bojem kraljevstvu. Tora ih ui kako valja graditi to
kraljevstvo ondje gdje jesu, onakvi kakvi jesu. 
[ Jacob NEUSNER, Rabin razgovara s Isusom,
Kranska sadanjost, Zagreb 2010, 218-219.]
ljeto A. D. 2012. 55

S 18.indd 55

5.7.2012 16:25:38

Zlatko KESER

Rekoe mu: to trebamo initi da djelujemo djelima Bojim? Odgovori Isus i ree im: Ovo je djelo Boje, da vjerujete u onoga kojega je on poslao.
Iv 6,28-29

S 18.indd 56

5.7.2012 15:02:15

posebni broj

Svjetla rijei

Karl-Josef Kuschel

Isus Marijin sin,

Boji poslanik
S Boja rije Kuran misli da se u Isusu manifestira svemogua stvarateljska Boja mo.
Samo preko autoritativne Boje rijei on je stupio u ivot. On je u izvornom smislu
creatura verbi, stvorenje Boje rijei. Isus je za Novi zavjet iva Boja rije.
Za Kuran je Isus iv po Bojoj rijei

zrcalu tekstova o Mariji ocrtava se neizravno i Isusov profil.

elimo to izotriti izravnim izriajima. Zato se moramo vratiti Suri 19, jer ovdje se i o Isusu nalazi prvi vei tekst u Kuranu.
Pred oima su nam struktura, stil i temeljni izriaj ove sure:
pretpovijest Isusova roenja gledom na Ivana, Zaharijina
sina;
pojava Bojega duha pred Marijom i dijalog s Marijom;
trostruko povratno povlaenje Marije, koja tako postaje
spremna za prihvaanje Boje prisutnosti;
Isusovo roenje kod palme;
Marijina konfrontacija s okruenjem koje ju odbija. Nakon toga vlastita eksplikacija Isusa-djeaka.

Boji sluga: Sura 19

Poinjemo sa Surom 19,30 i to s prvim samopredstavljanjem
koje Kuran stavlja Isusu u usta:
30 On ree:
Ja sam Boji sluga. On mi je dao pismo i uinio me
prorokom,
31
daje mi da budem blagoslovljen gdje god da sam.
On mi je naredio molitvu i davanje milostinje do
kraja ivota,
32
i da potujem svoju majku. Nije me uinio
nesretnim nasilnikom.
33
Neka bude mir nada mnom na dan kad sam bio
roen, na dan kad budem umro i na dan kad
budem probuen na ivot.
34 To je Isus, Marijin sin.
Rije istine, u koju oni sumnjaju!
35 Ne dolikuje Bogu da ima dijete.
Blagoslovljen bio!
Kad on jednu stvar zakljui, kae joj samo:
Budi!
i ona je tu.
36
Bog je moj i va Gospodar. Zato mu sluite! To je
ispravan put.
37 Tada se strane meusobno podvojie.
Jao onima koji ne vjeruju jer oni e doivjeti silni dan!

38 Kako e dobro uti i vidjeti onoga dana kada dou k nama!

Ali koji ine nepravdu, danas su u oitoj zabludi.
(Sura 19,30-38)

Sura 19 ve daje tri razliita niza izriaja u vezi s Isusom, koje

emo u Kuranu stalno susretati:
U prvom nizu Kuran stavlja u usta samom Isusu izjave o
sebi (Sura 19,30-33).
U drugom nizu Kuran sam daje izjave o Isusu (Sura
19,34-36).
U treem nizu Kuran daje izjave o kranima i kranskim skupinama (Sura 19,37s).
Drimo se kljunih izjava prvog niza izriaja:
(1) Prvo samooznaavanje Isusa glasi: rob ili sluga Boji.
Programatska izjava, i to u objema komponentama. Meutim,
primjeuje ju se programatski samo ako se odmah ita protuizjava o onima protiv kojih je izgovorena: Bog dodaje sebi neko
dijete i time bi uz Boga postojao i jedan sin Boji, jedno boansko ili poluboansko bie. Kuran od poetka zahtijeva da
Isus sam demantira svaku vrstu poboanstvenjenja: Ja sam
Boji sluga. Istodobno, Kuran ne ostavlja nikakvu sumnju u to
da se Isusovo znaenje moe razumjeti samo polazei od Boga:
Ja sam Boji sluga.
(2) Isus je od Boga primio jedan spis Objave koji ga na poseban nain ini posebnim poslanikom. Znamo ve da samo etiri
osobe u Kuranu imaju ovaj privilegij: Mojsije je dobio Toru, David Psaltir, Muhamed Kuran i Isus Evanelje.
(3) Bog daje da Isus bude blagoslovljen izjava koja je
u istoj Suri 19 ve pripremljena izriajem da je Isus znak za
Boje milosre prema ljudima (Sura 19,21). To se ovdje precizira: Isus je dar Bojega blagoslova posvuda. Njegova pojava, gdje
god se pojavio, spasenjski je dogaaj, pun blagoslova.
(4) Isus je od Boga dobio upute s obzirom na molitvu i
milostinjski porez. Poznato je da molitva i milostinjski porez
spadaju u pet stupova islama. Od poetka se razlikuje onaj koji
ljeto A. D. 2012. 57

S 20.indd 57

5.7.2012 15:21:32

Isus iz Nazareta
vjeruje u poruku Kurana od svoje okolice time to prakticira redovitu molitvu i davanje siromanima. Time to Kuran daje da
ve Isus prakticira molitvu i davanje siromanima, ini ga prije
islama praktino egzemplarnim podanikom Bojim.
(5) Isus je od Boga dobio zahtjev da bude prema svojoj majci
pun potovanja, dakle da Mariju na poseban nain asti. Ve
je Ivanu u istoj suri bilo potvreno da je bogobojazan i pun
potovanja prema svojim roditeljima i da nije prkosni silnik.
Ovo se sada na poseban nain pripisuje Isusu: nikakav strani
nasilnik. Izriaj Sure 19,32-33 (Nije me uinio stranim nasilnikom. Mir bio nada mnom) budi kod krana sjeanja na Marijin hvalospjev (Magnificat) i aneoski hvalospjev pred pastirima u Lukinu evanelju (Lk 1,46-55; 2,14). Ve je ondje Isus
bio kontrastna slika prema monima i bogatima. Ve je ondje
on bio utjelovljenje Bojega mira. Za kransko-islamski dijalog zasluni perzijski uenjak Mehdi Bazargan je u svojoj knjizi,
objavljenoj 2006. na njemakom jeziku Der Koran und die Christen, komentirao ovo mjesto: Isusov zahtjev u Suri 19 (On me
nije uinio stranim nasilnikom) obuhvaa njegovu poruku s
izriitim distanciranjem od tirana i nasilnika. Ova reenica je
gledom na ono vrijeme vrlo snana i puna znaenja. Boanske se
religije otro distanciraju od tiranije i tlaenja Rimskoga Imperija i injenice da uobiajene metode ondanjih oblika i sustava
vladanja nisu bile nita drugo doli agresije i tlaenja. Odatle to
djeluje gotovo kao da se stvarna poruka Isusa Krista i drugih
proroka sastoji u izriaju da s ljudima ne postupaju tiranski.
Osim toga, ini se da ovaj zahtjev predstavlja potrebu civiliziranog drutva, a posebno Bojih klanjatelja.1 Iz toga slijedi:
 Dijalekka snage i slabos je karakterisan proroki sukcesijski niz u Kuranu. Kao to su Noa, Abraham i Mojsije bili borcipojedinci, koje je njihova sredina odbijala i koji su nastupali bez
izvanjske moi (oruja i pratnje), tako je bio i Isus u svom i prorok
Muhamed u mekanskom vremenu. Njegova je snaga prvotno snaga vjere, ne snaga oruja, novca, podanitva.

Meutim, pripazimo na formulu blagoslova u Suri 19,33:

Mir nada mnom Ona je utoliko znaajna to Kuran na
ovom mjestu daje da Isus sam kao sasvim razumljivo ponavlja stvarateljsko-teoloku trijadu roenja, umiranja i uskrsnua.
Prije svega registriramo da Kuran ovdje stavlja u usta Isusu izjavu o njegovoj smrti. Kako je to po sebi malo razumljivo, jo e
nas osobito zanimati u povezanosti sa Surom 4.

Nikakav sin uz Boga: Sura 19

Drugi se niz izjava u Suri 19 mora itati povezano s prethodnim
Isusovim samopredstavljanjem. On predstavlja boansko-autoritativno pojanjenje prema vjeri krana kako ju je Kuran shvaao u vrijeme svoga pojavljivanja. Kako se osobito naglaava:
Ovo je Isus, onda je to na jednoj strani osnaenje onoga to u
izriajima o Isusu upravo slijedi, ali istodobno i razgranienje od
onih koji su od Isusa napravili neto vie: vie od sluge, poslanika, nositelja blagoslova, Bojeg mirotvorca.
Jezik vjere krana poznaje za to poasni naslov Sin Boji.
Kuran to shvaa mitoloko-politeistiki. Ta , poznaju se iz vlastitog okruenja Boji sinovi i Boje keri. Ali Bogu pripisati
jedno dijete ili bilo kakvog partnera (Sura 5,72), znai povrijediti Boje jedinstvo. Boji sin u shvaanju Kurana ini Isusa
boanskim ili poluboanskim biem uz Boga. To u Kuranu ne

nailazi samo na potpuno neshvaanje, nego i na odluni otpor

(Sure 2,116; 9,30s).
Samo se tako moe shvatiti otra kontrastivna izjava koja e
se ubudue provlaiti kao refren kroz sve kuranske tekstove o
Isusu. Ne dolikuje Bogu uzimanje jednoga djeteta (Sura 19,35).
Ovo se osnauje jednom daljnjom rijeju, koju Kuran nadodaje
ovoj: Bog je moj i va Gospodar. Zato mu sluite! To je ispravni
put (Sura 19,36). Isusov izriaj da je on Boji sluga odgovara
ustvari izriaju da je samo Bog Gospodar. Ovdje po prvi put
imamo pred sobom jo jednom Mehdi Bazargan odbacivanje tvrdnje da Bog sebi pridruuje sina. Ovo se odbacivanje temelji na argumentu da Stvoritelj, koji svaku elju da neto nastane, ostvaruje samo svojom voljom, ne bi mogao imati potrebu za
sinom ili pomonikom.2 Ovaj je izriaj zaista tako vaan da ga
Sura 19 na kraju jo jedanput podvlai snanom slikom:
88 Oni kau:
Svemilosni je uzeo sebi jedno dijete.
89
Uinili ste jednu neobinu stvar.
90 Od toga se gotovo lome nebesa, dijeli se zemlja i brda
se raspadaju u ruevine,
91 to oni Svemilosnom pripisuju dijete (Sura 19,88-91).
Oni kau: U treem nizu izriaja Kuran ima pred oima krane ili kranske skupine. Njih se napada ne samo zato to poklanjaju vjeru Bojem sinu, koji se suprotstavlja Bojem jedinstvu, nego i to su postali meusobno razjedinjeni. Kuran ima,
oigledno, pred oima razjedinjene skupine krana, koje su se
raspale u pitanjima ortodoksije. To osobito vrijedi za izriaje o
Trojstvu. Kuran odraava vjeru u Trojstvo krana, koja je,
ini se, bila vjera u troboanstvo. Meutim, trinitarna dogma
stare Crkve htjela je upravo to izbjei, ali u povijesti pobonosti
oito to nije mogla sprijeiti. Uz Boga ne stoji samo jedna veliina, nego istodobno dvije, to za Kuran pogorava stvar:
171 Vi, ljudi knjige, ne idite u svojoj vjeri predaleko i kaite
o Bogu jedino istinu! Krist Isus, sin Marijin, je samo
Boji poslanik, njegova rije koju on Mariji alje,
i njegov duh. Onda vjerujte u Boga i u njegove poslanike!
Ne recite tri! Prestanite! To je bolje za vas. Bog je
jedan jedini Bog. Blagoslovljen bio! Zar on da ima sina!
Njemu pripada to je na nebesima i na zemlji.
Bogu je dovoljan kao zastupnik.
172 Krist nee odbiti da bude Boji sluga, kao ni aneli
blizu (Boga). Meutim, koji odbijaju njemu sluiti, i
oholi su, njih e zajedno skupiti oko sebe.
173 Ali onima koji vjeruju i ine dobra djela, on isplauje
nagradu i daje im jo vie iz punine svojih darova. Ali
one koji to odbacuju i oholi su, on kanjava bolnom
kaznom. Oni za sebe izvan Boga ne nalaze ni potporu
ni pomonika
(Sura 4,171s; usp. Sura 5,72-77).

Ovdje se jo jednom prezentiraju oba niza izriaja na zgusnut nain:

(1) Jo jedanput Krist Isus sam zahtijeva skromnije vlastito
svjedoanstvo da je samo sluga Boji, to jo jednom na osobit nain podcrtava izriaj o nebeskim biima u Bojoj blizini,
anelima.
(2) Jo jedanput se boanski-autoritativno konstatira da je
Krist Isus samo Boji poslanik, njegova rije, njegov duh.

58 ljeto A. D. 2012.

S 20.indd 58

5.7.2012 15:21:40

posebni broj

(3) Jo jedanput se otro odbijaju krani koji umjesto jednoga Boga tuju tri veliine. Tko su ove tri veliine, ne kae
se precizno ovdje nego na jednom drugom mjestu: Bog, Isus i
Marija (Sura 5,116). Kuran pod trojstvom oigledno shvaa jednu vrstu boanske obitelji, za koju se zna iz mnogih starih religija: Bog-otac, Marija kao majka-boanstvo i Isus kao dijete-bog.
Meutim, takvim boanskim trojstvom Kuran doista ide predaleko. Prelazi se ona granica koja ide izmeu istine i neistine.
Time nije pogoeno trinitarno ispovijedanje Crkve.

Lanac Bojih poslanika: Sure 2 i 3

Nakon temeljnih izriaja o Isusu u Suri 19, za Kuran je vrlo rano
jasno da Isus pripada redu velikih proroka, koje je Bog poslao
ljudima. To objanjava zato nakon Sure 19 izriaji o Isusu (relativno malo njih) veinom imaju najee serijski ponavljanu formu. To vai za Suru 42 kao i za Suru 6 iz treeg perioda u Meki:
84 Darovali smo im Izaka i Jakova.
Svakoga smo od njih vodili.
Jo prije toga vodili smo Nou, a od njegovih potomaka
Davida, Salomona, Joba, Josipa, Mojsija i Arona
Tako nagraujemo one koji ine dobro,
85 Zahariju, Ivana, Isusa i Iliju
Svi pripadaju estitima (Sura 6,84; usp. Suru 42,13).
Isto vrijedi za Suru 2, prvu u Medini objavljenu suru, o kojoj
smo izvijestili ve u vezi s Adamom i Mojsijem. Budui da ovdje
prije svega u prvom planu stoji sukob sa idovskim medinskim
plemenima, nije nikakav sluaj da se za ovaj sukob funkcionalizira ne samo Mojsijeva figura u Suri 2, nego i ona Isusova:
87 Dali smo Mojsiju Pismo i da nakon njega slijede poslanici.
Dali smo Isusu, sinu Marijinu jasna svjedoanstva i
ojaali ga duhom svetosti.
Niste li, uvijek kad vam je neki poslanik donosio
ono to vi niste eljeli, oholi, okrivili jedan dio njih
za la, a jedan dio ubili? (Sura 2,87).
Isto vrijedi za Suru 3. uli smo da ve Marija kao pripadnica
idovskog naroda treba biti znak za Izraelovu djecu. To u jo
veoj mjeri vrijedi za Isusa. U neposrednom nadovezivanju na
scenu navijetenja kae se u Suri 3 o njemu:
45 Kad su aneli rekli:
Marijo, Bog ti objavljuje od sebe jednu rije ije je ime:
Krist Isus, Sin Marijin. On je aen u ovom i u onom-zadnjem vremenu i pripada onima koji su blizu (Bogu).
46
On u kolijevci govori ljudima kao odrasli i pripada
estitima [].
48
Pouavao ga je Pismu, mudrosti, Tori i Evanelju.
49
Poslanik za djecu Izraelovu (Sura 3,45-46.48s.)
Posluajmo paljivo oznaku za Isusa, Boja rije (Sura 3,45). Krani ovdje odmah prepoznaju jedan topos novozavjetne kristologije: Logos sarx egeneto, I Rije tijelom postade (Iv 1,14),
centralni izriaj za Isusovo jedincato povijesno-spasenjsko mjesto. Misli li se na to ovdje u Suri 3,45 kad aneo kae Mariji da
Bog objavljuje od sebe jednu rije ije je ime: Krist Isus? Prema
svemu to smo ovdje uli, ne misli se na povijesno-spasenjsku
centralnost i ekskluzivnost. to onda?

Svjetla rijei

 S Boja rije Kuran misli da se u Isusu manifesra svemogua

stvarateljska Boja mo. Samo preko autoritavne Boje rijei on
je stupio u ivot. On je u izvornom smislu creatura verbi, stvorenje
Boje rijei. Isus je za Novi zavjet iva Boja rije. Za Kuran je Isus
iv po Bojoj rijei.

Kuran ilustrira ovu stvarateljsku boansku volju, koja se manifestira u Isusu i po njemu, dodajui odmah tzv. udo s pticom:
49 Poslanik za djecu Izraelovu!
Donio sam od vaega Gospodara jedan znak: Stvaram
vam iz gline neto u liku ptice i tada dahnem nad to
i to je ptica s Bojim doputenjem ja lijeim slijepca
i gubavca, darujem mrtvima ivot s Bojim doputenjem
i obznanjujem vam to jedete i u svojim kuama
pohranjujete
U tome je za vas znak, ako vjerujete (Sura 3,49).
Za Suru 3,49 postoji jedna znaajna paralela u kranskoj tradiciji: dodue ne u Novom zavjetu nego u izvankanonskoj literaturi
o djetinjstvu:
Kad je ovaj djeak Isus imao pet godina, igrao se u pliaku
jednog potoka []. Kad je jedan idov vidio to djeak ini
igrajui se, odmah je otiao i javio njegovu ocu Josipu:
Gle, tvoj djeak je kod potoka, uzeo je gline, napravio
dvije ptice i tako je onesvetio subotu.
Kad je Josip doao do potoka i (to) vidio, okosio se na
njega: Zato ini subotom to je zabranjeno?
Isus, meutim, pljesnu rukama i povika vrapcima: Idite!
Vrapci rairie svoja krila i odletjee uz viku.
Ali kad su idovi to vidjeli, udili su se, otili i priali kako
su vidjeli to je Isus uinio.3

 Dijalektika snage i slabosti je karakteristian

proroki sukcesijski niz u Kuranu. Kao to su
Noa, Abraham i Mojsije bili borci-pojedinci, koje
je njihova sredina odbijala i koji su nastupali bez
izvanjske moi (oruja i pratnje), tako je bio i
Isus u svom i prorok Muhamed u mekanskom
vremenu. Njegova je snaga prvotno snaga vjere,
ne snaga oruja, novca, podanitva 
Ponovno nam pomae tono usporeivanje teksta za jasno
odreivanje i jednog i drugog sadrajnog profila. Kranska
pria naglaava konflikt izmeu Isusa i njegova tradicionalnog idovskog okruenja. Ona ilustrira suverenost kojom
Isus (kao boanski udotvorac) prelazi preko tabua subote.
I Kuran spominje udo s pticom u kontekstu sukoba sa suvremenim idovstvom. Meutim, Isus u Kuranu nije nikakav
ekskluzivni nego posebni znak, i to po svojim neobinim sposobnostima: Ve kao novoroene je govorio, kao odrasli ini
daljnje udesne radnje. Time se, ve zato, ne misli na ekskluzivnost u povijesno-spasenjskom smislu zato to se udesni
znakovi koje Isus izvodi dogaaju s Bojim doputenjem.
Tako i ovdje, takoer, imamo posla ne s kristolokim nego s
ljeto A. D. 2012. 59

S 20.indd 59

5.7.2012 15:21:47

Isus iz Nazareta
teocentrinim izriajem: jedan znak od vaega Gospodara!
Time je vidljiva poanta Sure 3,49:
 Izraelovu djecu se pouava i to me to se Isus predstavlja
kao Boji poslanik, koji izvodi posebne znakove. Ovom se priom
napada ignoriranje prorokih znakova koje je vladalo u suvremenom idovstvu. Ono vrijedi ve za sve Izraelove proroke, ono vrijedi i za Muhameda. Isusov znakovni karakter se naglaava zato da bi
se ljude senzibiliziralo za znak zadnjeg i denivnog proroka.

Isto vai i za zauujue konkretne izriaje Kurana o Isusovoj

praksi, koji se prikazuju u Suri 3,49: ozdravljenja slijepih, ozdravljenja gubavih, uskrisivanje mrtvih, propisi o hrani i odravanju
hrane. Ovo su za kranske itatelje bliske paralele prema novozavjetnoj predaji. Prema svim evaneljima, Isus je inio da slijepi progledaju, gubavi se oiste i mrtvi budu probueni na ivot:
Jairova ki, sin udovice iz Naina i Lazar. Novozavjetno kljuno
mjesto nalazi se u Matejevu evanelju:
A kad Ivan u tamnici dou za djela Kristova, posla svoje
uenike da ga upitaju: Jesi li ti Onaj koji ima doi ili drugoga da ekamo? Isus im odgovori: Poite i javite Ivanu
to ste uli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se iste, gluhi uju, mrtvi ustaju, siromasima se navjeuje Evanelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene
(Mt 11,2-6; usp. 15,29-31).
Razlog zato Kuran spominje ove konkretne detalje, povezan je s
njegovim interesom da Isusa pokae kao suverenog novog tumaa
Mojsijeve Tore. I ovo je jasan znak Izraelovoj djeci, a istodobno i
legitimiranje unaprijed Muhamedova prorotva, koji na svoj nain
eli interpretirati Toru. Zaotravanje dolazi ve u sljedeem retku:
U tomu je za vas znak, ako vjerujete,
50 za potvrdu onoga to je ve prije mene stavljeno u Toru
i da bi vam se dopustilo neto to vam je bilo zabranjeno.
Ja sam vam donio znak od vaega Gospodara.
Bojte se Boga i sluajte mene!
51
Bog je moj i va Gospodar. Zato mu sluite!
To je ispravan put (Sura 3,50s).

Kako se muslimani
sporazumijevaju s kranima: Sura 3,59-64
Zaustavljamo se na trenutak i prisjeamo se dosadanje strukture Sure 3. Naslovnici su bili Izraelova djeca, koja su upuivanjem
na figure njihove tradicije trebala biti izazvana na obraenje:
Sura 3,33-37: Roenje i posveenje Marijino
Sura 33,38-41: Navijetenje roenja Ivana, sina Zaharijina
Sura 3,42-47: Izabranje Marijino, navijetenje roenja
Sura 3,48-57: Isusovo znaenje, njegova poruka i praksa.
Iznenaujue je da se Kuran od Sure 3,59 (dakle, odmah u drugom sljedeem retku) jo jedanput vraa na Isusovo znaenje i
to na autoritativno-statutarni nain:
59 S Isusom je kod Boga kao i s Adamom: On ga je stvorio
iz praha.
Tada mu je rekao:
Budi!,
i on je tu.

60 Istina je od tvoga Gospodara. Zato ne pripadaj onima

koji sumnjaju!
61 Kad onda o onome to ti je na znanje dolo, netko bude
s tobom raspravljao, tada reci:
Doite, pozovimo nae i vae sinove, nae i vae ene,
nas same i vas, i poloit emo tada zakletvu i pustiti
Boju kletvu nad laljivce!
62 Ovo je istinita pria.
Nema boga osim Boga.
Bog, on je moan i mudar.
63 Ali ako se okrenu
Bog poznaje smutljivce.
64 Reci:
Vi, ljudi Knjige, doite da se okupimo oko jedne
rijei, nama i vama zajednike: da samo Bogu sluimo
da mu nikoga ne smatramo ravnim i nikoga osim
Boga ne smatramo Gospodarom.
Ali ako se okrenu, onda reci:
Posvjedoite da smo mi Bogu odani muslimani.
(Sura 3,59-64)

 Krani su oduvijek prema Suri 4,157

(Oni ga, meutim nisu ubili i nisu razapeli)
uvrstili svoje uvjerenje da Kuran sredinje
kranske vjerske sadraje, kao to je spasenjsko
znaenje Kristove smrti na kriu, ne samo
ne poznaje nego izravno porie. Ta , ovdje se
Isusovo razapinjanje ne samo teoloki drukije
tumai, nego se izravno odbacuje: Isus nije bio
razapet! Ne moe se jasnije signalizirati koliko
muslimani iz kuranske perspektive odbacuju
sredinji kranski vjerski sadraj, koji je
posvjedoen u svim knjigama Novoga zavjeta i
sastavni je dio kranskog vjerovanja, to emo u
sljedeem odsjeku jo jedanput vidjeti. Kristovo
razapinjanje, prema Kuranu, ne samo da nema
teoloko znaenje, nego se uope nije dogodilo.
Dakle, krani su Suru 4,157 shvatili kao izravni
antikranski napad 
Iznenaujue na ovom tekstu nije samo S Isusom je.... Iznenaujua je, takoer, promjena naslovnika. Ovdje vie nisu oslovljena samo Izraelova djeca, nego ljudi Knjige, ime se prije svega
smije misliti na krane. Osim toga, i poviku Doite, pozovimo
nae sinove i vae sinove je potrebno objanjenje. Oigledno
poziv na sastanak, na zajedniku rije. to je pozadina?
Datiranje nije posve sigurno: Je li to bilo prije bitke kod Bedra u oujku 624. ili tek 631? Sigurno je: U Medini se pojavila jedna delegacija krana iz Nadjrna (sjeverni Jemen). Pod
dojmom islama koji se irio, oni se osjeaju ugroenima i alju
poslanstvo u Medinu.4 Dolazi do sporova o Kristovu znaenju
izmeu Nedrana i Muhameda. Oni su zavrili u slijepoj ulici:
Niti krani mogu prihvatiti poruku Kurana, iako je Muhamed,
oito, uloio mnogo truda oko uspostavljanja veze izmeu kr-

60 ljeto A. D. 2012.

S 20.indd 60

5.7.2012 15:21:55

posebni broj

anstva i islama, niti se muslimani daju uvjeriti u temeljnom elementu tradicionalne kristologije: o Isusovu bogo-ovjetvu. Jesu
li time krani osueni?
Nakon dugih rasprava objema stranama uspijeva sporazum
oko Bojega suda (ordalija). Na ovo oigledno aludira Sura
3,61. Obje strane izjavljuju da su spremne ui u osigurani ugovorni odnos, koji utvruje njihova neotuiva prava ali i dunosti. Naime, kranima iz sjevernog Jemena osigurava se iroka
politiko-religiozna autonomija i gospodarska samostalnost,
zapeaena vrstom zakletvom i posveena Prorokovom asnom rijeju. Dogaaj s mnogo vanih posljedica. Predani tekst
ugovora ima kae Khoury u svom komentaru Kurana u
islamskoj tradiciji karakter modela i krajnje je vaan za oblikovanje odnosa izmeu muslimana i krana.5 Kakav karakter
modela, potvruje Tariq Ramadan u svojoj najnovijoj Muhamedovoj biografiji (2007). Sporazum s kranima iz sjevernog
Jemena za njega pokazuje temeljno dranje Proroka prema ljudima koji vjeruju drukije. Prvi Prorokovi drugovi nisu ovo
temeljno dranje nikada zaboravili: Oni iz njega izvode sr
respekta, koji islam zahtijeva od svojih vjernika, koje poziva
da pokazuju toleranciju, da ue, da sluaju i priznaju dostojanstvo drugih. Zapovijed nikakve prisile u vjeri, slae se s ovim
pribliavanjem, punim potovanja. Vie od tolerancije (koja
zvui kao milostivost unutar odnosa moi) je potovanje koje
Bog zahtijeva, utemeljeno na egalitarnom odnosu uzajamnog
poznavanja. Bog jedini zna to je u srcima i kako je duboka
pobonost jednoga ili drugoga ovjeka.6

Nije razapet, uzdignut je k Bogu: Sura 4,157

U ovom duhu potovanja moramo se ovdje sjetiti jedne sure koja
spada u najkontroverznije izmeu muslimana i krana. Radi se
o kuranskom izriaju koji odbacuje Isusovo razapinjanje:
153 Ljudi Knjige trae od tebe da im s neba spusti jednu
Knjigu. Ali, oni su od Mojsija traili jo neto vee od
ovoga kad su rekli:
Daj nam da Boga vidimo vlastitim oima!
Tada ih pogodi udar groma u njihovoj nepravdi.
Tada uzee sebi tele nakon to su im dola jasna
svjedoanstva. Ali smo i to oprostili i dali Mojsiju jasnu mo.
154 Iznad njih smo digli brdo zbog zavjeta koji su dali.
I rekli smo im:
Idite na vrata i bacite se niice!
I:
Ne ogrijeite se o subotu!
Primili smo od njih stroge obveze.
155 Ali zato to su prekrili svoje obveze
i nisu vjerovali Bojim znakovima,
i to su proroke nepravedno ubijali,
i jer su govorili:
Nae je srce neobrezano
Ali ne, Bog im je zbog njihove nevjere zapeatio
srca, tako su samo malo vjerovali.
156 Zato to nisu vjerovali
i to su Mariju veoma klevetali
157 i govorili:
Mi smo ubili Krista Isusa, Sina Marijina, Bojega
poslanika.
Meutim, oni ga nisu ubili ni razapeli, nego je to kod
njih pobudilo privid. Oni koji nisu jedinstveni o njemu,

Svjetla rijei

oni su o njemu u sumnji. Oni, meutim, ne znaju o

njemu nita, nego samo pretpostavljaju. Oni ga sigurno
nisu ubili,
158 nego ga je Bog uzdignuo k sebi.
Bog je moan i mudar.
159 Nema nikoga meu ljudima Knjige koji prije smrti
nee u njega vjerovati. On e na dan uskrsnua biti
svjedok protiv njih (Sura 4,153-159).
Krani su oduvijek prema Suri 4,157 (Oni ga, meutim nisu
ubili i nisu razapeli) uvrstili svoje uvjerenje da Kuran sredinje kranske vjerske sadraje, kao to je spasenjsko znaenje
Kristove smrti na kriu, ne samo ne poznaje nego izravno porie. Ta , ovdje se Isusovo razapinjanje ne samo teoloki drukije
tumai, nego se izravno odbacuje: Isus nije bio razapet! Ne moe
se jasnije signalizirati koliko muslimani iz kuranske perspektive
odbacuju sredinji kranski vjerski sadraj, koji je posvjedoen
u svim knjigama Novoga zavjeta i sastavni je dio kranskog vjerovanja, to emo u sljedeem odsjeku jo jedanput vidjeti. Kristovo razapinjanje, prema Kuranu, ne samo da nema teoloko
znaenje, nego se uope nije dogodilo. Dakle, krani su Suru
4,157 shvatili kao izravni antikranski napad. S pravom? Ako
se ne izolira kljuni izriaj u Suri 4,157 nego ga se ita kako
dolikuje ozbiljnoj interpretaciji u makrokontekstu sa Surom
4 i mikrokontekstu sa Surom 4,153-159, predstavlja se stvarno
stanje sasvim drukije diferencirano:
(1) Kontekstualno je, najprije, vidljivo da ovdje oslovljeni
protivnici (ljudi Knjige) nisu krani, nego idovi. Sura 4 reflektira, jednako kao i Sure 2 i 3, jo jedanput sukob Proroka u
Medini sa idovskim plemenima. Polemizira se protiv njihova
odbijanja da priznaju Proroka i njegovu objavu ve i upuivanjem na Mojsija i priu o zlatnom teletu. I Mojsije je neko
doao Izraelcima s jasnim svjedoanstvima. Ni na njega se nije
pazilo. Prekrile su se boanske obveze koje je on posredovao.
Ukratko: ve tada se meu idovima nije vjerovalo Bojim znakovima. Promatra li se Izraelova povijest, vidi se da je ovaj narod neprestano nepravedno ubijao proroke.
(2) Kao drugi primjer ove antiidovske polemike u igru se
uvode jo jednom Marija i Isus. Naime, i Marija je snano oklevetana, a za Isusa, Marijina Sina i Bojeg poslanika vjerovalo
se da su ga ak i ubili. To u svakom sluaju tvrde idovski Isusovi
protivnici.
(3) Protiv ove tvrdnje idovskih protivnika Bojega poslanika donosi Sura 4 u retku 157 otro i odluno protutvrdnju: Oni
ga nisu ubili i nisu ga razapeli! Ostalo je kod pokuaja. Bog je
osujetio tu spletku i Isusa u onom trenutku uzdignuo k sebi.
Prije nego to pokuamo protumaiti ostalo, konstatirajmo: itano kontekstualno, moe se shvatiti da kljuni izriaj Sure 4,157
nije antikranski. On se mora itati kao antiidovski, odnosno
protuprotivniki. Njezin prvotni cilj nije eksplicitno negirati
kranske vjerske izriaje, kao to je spasenjsko znaenje smrti
na kriu, nego odbaciti tvrdnju Isusovih protivnika da su oni
mogli Isusa stvarno ubiti. Jedan Boji poslanik (arap.: rasl) stoji
pod posebnom Bojom zatitom. Slino kae Kuran i o ubojicama Mojsija, koji se, kao to smo uli, bojao osvete Egipana
(Sura 20,40). S pravom formulira Martin Bauschke ovdje jedan
principijelni konsenzus izmeu svjedoanstva Novog zavjeta
ljeto A. D. 2012. 61

S 20.indd 61

5.7.2012 15:22:05

Isus iz Nazareta
(usp. Lk 4,28-30; Mk 3,6; 11,18; 14,1) i Kurana: Isus je od svojih
suvremenika neprijateljski napadan. U razgovoru sa idovima
Medine tako Muhamed shvaa tvrdnju, koja se u Kuranu na jednom jedinom mjestu ovim rijeima spominje: Mi smo Mesiju,
Marijina Sina, Bojega poslanika, ubili (Sura 4,157). Ljudska drskost protiv Boga ide tako daleko da se nema straha od pokuaja
ubojstva jednoga poslanika! Odavde Kuran ne ide dalje. Ostaje
kod pokuaja.7
Naprotiv, tee je tumaiti izriaj Sure 4,157 nego to je kod
njih pobudilo privid. Problem shvaanja pokazuje se ve i u njemakim razliitim prijevodima. Rudi Paret prevodi ovako:
tovie njima se pojavio jedan drugi slian, tako da su ga
zamijenili s Isusom i ubili ga.
Kod Lazara Goldschmidta itamo:
Ipak, nisu ga ubili, nisu ga razapeli, samo im se inio
slian.
Max Henning izabire ovu varijantu:
Ipak, oni ga nisu ubili ni razapeli (do smrti), nego im se
samo priinilo tako (zbog toga smo ih kaznili).
Kod Khourya Abdullaha ovo:
Meutim, oni ga nisu ubili i nisu ga razapeli, nego im se
priinio njemu slian lik.
Kod Hartmuta Bobzina, konano, ovaj prijevod:
Ali oni ga nisu ubili. / I nisu ga razapeli, / samo im se tako
priinilo.

 Isus, prema Kuranu, ima za vjernike

principijelno dvostruko znaenje.
Jedno zemaljsko i vremensko, koje se
sastoji u njegovoj ulozi kao proroka i Bojeg
poslanika koje je utemeljeno na njegovu
dostojanstvu kao sina Djevice i u ovom smislu
kao drugog Adama. I znaenje za sudnji dan
i nebesko znaenje, koje se sastoji u njegovoj
dvostrukoj funkciji svjedoenja u odnosu
na kranstvo i u polaganju rauna
Bogu o svom vlastitom djelovanju kao
Bojega glasnika. Onostrano Isusovo znaenje
temelji se na dostojanstvu koje mu je tada dano:
radovati se kao aneli Bojoj blizini
i uivati neprolazni ugled 
To ve pokazuje da se ovaj redak, oigledno, moe razliito razumjeti. I razliito je i tumaen i u muslimanskoj egzegezi. Mogu
se razlikovati tri modela objanjenja:
(1) Model supstitucije ili zamjene, koji zastupaju Paret i Khoury Abdullah. Misli se: Sam Isus nije razapet, nego je zamijenjen nekim drugim prigodom razapinjanja, njemu tako slinim
da su ga Isusovi neprijatelj mogli zamijeniti s Isusom.

(2) Model privida razapinjanja, koji zastupaju Goldschmidt

i Zirker. Time se misli: Razapeti je bio, dodue, sam Isus (ne zamjenik), ali se razapinjanje dogodilo samo kao privid.
(3) Model iluzije (Henning, Bobzin): Isus se ne razapinje
stvarno. On za protivnike samo tako izgleda. Oni su si umislili
da su ubili Isusa.
Sva tri modela nameu vana pitanja. Kako Bog, Pravedni, moe
(prema prvom modelu) dopustiti da jedan ovjek bude razapet
umjesto Isusa, ovjek koji je, oigledno, neduan, ali je imao nesreu da je mogao biti zamijenjen za Isusa? Model 2 i 3 imaju barem jednu prednost da se izbjegne moralna dilema. Sve je ovdje
koncentrirano na Isusa ili na protivnike. Ali bi se u oba sluaja
pokazao kao prevarant.
Veina dananjih islamskih komentatora su skloni modelu supstitucije8 i za to nude razliita objanjenja: zamjenu
jednoga dragovoljnog zamjenika ili boansko kanjavanje zamjenika (prije svega izdajnika Jude). Jednoznano oslanjanje
na jednu od ovih triju varijanti je nezahvalno. Meutim, za
koju god se varijantu odluili, smisao Sure 4,157s. moe se
ovako precizirati:
 Odbacuje se drska (idovska) tvrdnja da Boji poslanik kao to
je Isus moe bi ubijen. Sigurno: proroci su dosta esto bili ubijani.
Ali u sluaju Isusa Bog to tako malo doputa kao ve i kod Abrahama i Mojsija i na kraju ponovno kod Muhameda. Poslanici ove
veliine sauvani su od Boga od te vrste smr.

Time se naglaava Boja suverenost i nadmo prema svakom obliku ljudske opozicije protiv Boga i njegove volje.
Ako ve vrijedi da ubojstvo jednog obinog ovjeka ima
pred Bogom toliku teinu kao da je ubojica ubio sve ljude (Sura 5,32), koliko vie vrijedi ako se pritom radilo o
Bojem poslaniku! Isus nije bio razapet, nego razapinjanje, koje je za Kuran sramota ovoga ivota (Sura 5,33),
prijeti kao kazna svima onima koji se bore protiv Boga i
njegova poslanika i hodaju zemljom traei nesreu (Sura
5,33). Dojmljivo je jedan muslimanski teolog naih dana,
Mahmoud M. Ayoub u svom pionirskom radu Towards an
Islamic Christology (1976), odluujui izriaj o Suri 4,157
jo jedanput izloio: Poricanje Isusove smrti (je) poricanje
moi ovjeka da nadjaa boansku rije i da razori ono to
je vjeno pobjedonosno. 9 Saimamo:
 Kuran u Suri 4,157 ima polemino razgraniavajuu i pozivnu
teocentrinu izriajnu intenciju. Polemizira se prov zahtjeva da
ljudi imaju mo ubi Bojeg poslanika. Bog kria ljudske nakane
ove vrste i uzima svoga poslanika sebi. Pozivna poanta nalazi svoju paralelu u kranskom izriaju uzdignua. U Novom zavjetu Isus
biva uzdignut k Bogu nakon smr na kriu, u Kuranu prije mogue smr na kriu. Time, dakako, nije temeljno pitanje o spojivos
vjere u Boga i Isusove smr na kriu izmeu krana i muslimana
uklonjeno nego zaotreno.

Drukije reeno: Izmeu krana i muslimana radi se u konanici o konfliktu dviju naizgled nespojivih slika Boga: izmeu Boje vjernosti, koja jednom Bojem poslaniku priteuje sramotnu smrt, i Boje ljubavi, koja u svjetlu uskrsnua
shvaa Kristov kri znakom osloboenja krana od moi
grijeha i smrti. Odmah emo se u sljedeem odlomku vratiti
na ovo pitanje.

62 ljeto A. D. 2012.

S 20.indd 62

5.7.2012 15:22:13

posebni broj

Svjedok na konanom sudu

Naglaavanje Boje nadmoi u sluaju Bojeg poslanika Isusa,
ne znai, dakako, da Kuran zagovora principijelnu odsutnost
Isusove patnje. Kuran govori samo o tome da je Isus prije nasilne smrti zahvaljujui Bojoj inicijativi, bio sauvan od razapinjanja. To je privremeni in spaavanja, ali ne i kraj Isusova
ivota. Kuran, naime, ne doputa nikakvu sumnju u to da je Isus

 Izmeu krana i muslimana radi se

u konanici o konfliktu dviju naizgled nespojivih
slika Boga: izmeu Boje vjernosti, koja
jednom Bojem poslaniku priteuje sramotnu
smrt, i Boje ljubavi, koja u svjetlu uskrsnua
shvaa Kristov kri znakom osloboenja
krana od moi grijeha i smrti 

Svjetla rijei

toku misli kao na dan uskrsnua, koji se spominje u Suri 4,159

(usp. Suru 3,55). Isus nastupa kao svjedok za krane na Bojem
sudu. Ovdje do izraaja dolazi predodba da Bog sebi na konanom sudu izabire iz svake zajednice vjere jednoga svjedoka,
koji daje iskaz o vjeri i nevjeri ljudi (usp. Sure 4,41; 16,84.89).
Isus je, prema Kuranu, konani Boji svjedok s obzirom na krane. Istodobno Isusa, kao i sve druge proroke, Bog poziva na
polaganje rauna o njegovu poslanju (Sure 33,7s; 5,116-119). S
Martinom Bauschkeom moi e se saeto rei:
 Isus, prema Kuranu, ima za vjernike principijelno dvostruko
znaenje. Jedno zemaljsko i vremensko, koje se sastoji u njegovoj
ulozi kao proroka i Bojeg poslanika koje je utemeljeno na njegovu
dostojanstvu kao sina Djevice i u ovom smislu kao drugog Adama. I znaenje za sudnji dan i nebesko znaenje, koje se sastoji u
njegovoj dvostrukoj funkciji svjedoenja u odnosu na kranstvo i
u polaganju rauna Bogu o svom vlastom djelovanju kao Bojega
glasnika. Onostrano Isusovo znaenje temelji se na dostojanstvu
koje mu je tada dano: radova se kao aneli Bojoj blizini i uiva
neprolazni ugled.10 

smrtan ovjek. Ve najranija sura o Isusu u mekanskom vremenu, Sura 19, je, kako smo uli, stavila samom Isusu u usta jednu
rije o njegovoj smrti: Mir nada mnom na dan kad sam se rodio, na dan kad umrem i na dan kad budem probuen na ivot
(Sura 19,33).
Kuran ostavlja otvorenim pitanje gdje, kako i u kojoj dobi
Isus umire. On na dva mjesta upeatljivo govori o Isusovu opozivu od Boga:
55 Isuse, opozivam te, uzdigni se k meni, oisti se od
onih koji ne vjeruju, i postavi one koji te slijede, nad
one koji ne vjeruju, do dana uskrsnua!
(Sura 3,55; takoer Sura 5,117)

Metafora opozvati (arap.: tawffa) doputa mnogo interpretacija i tako se u povijesti muslimanske egzegeze diskutiralo
o brojnim varijantama tumaenja. Koji model razmiljanja
imamo pred sobom? Model uzdignua, udaljavanja ili ak povratka? Radi li se, dakle, o uzdignuu upravo ne umrloga,
nego jo ivog Isusa k Bogu? Ili o iznenadnom udaljavanju i
prihvaanju ivoga Isusa u boansko-nebeski svijet? Povezano
s predodbom da e Isus tada, nakon svoga prihvaanja kod
Boga, jo jednom na sudu igrati odreenu ulogu? I: Kako se
opoziv Isusa mora konkretno predoiti? Neposredno iz budnoga ivota ili u stanju spavanja? Martin Bauschke pokazuje u
svojoj knjizi o Isusu dvije stvari:

Biljeke
1

2
3

5
6

(1) U tumaenju prijeporna rije tawffa ne znai prema pretenoj kuranskoj jezinoj uporabi nita drugo do pustiti da se
umre. Ovdje izgovoreni opoziv i uzdignue k Bogu pretpostavlja, dakle, bioloku smrt, smrt dakako kao vraanje Bogu po
Bogu. Time je bjelodan smisao ovoga izriaja:
 Bog je Isusa njegovom smru opozvao, pozvao k sebi, vrao.
Isus, poslanik i prorok Boji, ni se okrutno ubija (razapinjanjem)
ni umire banalnom smru. Bog je kao Gospodar odluio o njegovu ivotu i o njegovoj smr. Bog je na poetku i na kraju Isusova ivota.

(2) Na kraju vremena, u povezanosti s opim uskrsnuem od

mrtvih, Isus za Kuran igra vanu ulogu. Na ovu se vremensku

7
8

10

M. Bazargan, Und Jesus ist sein Prophet. Der Koran und die Christen.
S perzijskoga Markus Gerhold, izdao i uvod napisao Navid Kermani,
Mnchen 2006, str. 41.
M. Bazargan, nav. dj., str. 42.
Kindheitsevangelium des Thomas, br. 2, u: Neutestamentliche Apokryphen, str. 353-359. Citat str. 352.
Pojedinosti kod: Adel Theodor Khoury, Der Koran. Arapsko-njemaki.
Prijevod i znanstveni komentar Adel Theodor Khoury, sv. I-XII, Gtersloh 1990-2001. Ovdje sv. IV., 123-129.
A. Th. Khoury, nav. dj., 126.
T. Ramadan, The Messenger. The Meanings of the Life of Muhammad,
London 2007, str. 116.
M. Bauschke, Jesus im Koran, Kln-Weimar-Wien 2001, str. 85.
Pojedinosti kod: M. Bauschke, Jesus im Koran, pogl. 8: Das Geheimnis
des Kreuzes.
M. M. Ayoub, Towards an Islamic Christology, II: The Death od Jesus,
Reality or Delusion. A study of the Death of Jesus in Tafsr Literature,
u: The Muslim World 70 (1980), str. 91-121. Citat str. 116. Nedavno ponovno tiskano u: A Muslim View of Christianity. Essays on Dialogue by
Mahmond Ayoub, izd. I. A. Omar, New York 2007, str. 156-183.
M. Bauschke, Jesus im Koran, str. 122.

[Karl-Josef KUSCHEL, idovi krani muslimani. Podrijetlo i

budunost, Svjetlo rijei, Sarajevo 2011, 569-589.]
ljeto A. D. 2012. 63

S 20.indd 63

5.7.2012 15:22:20

Isus iz Nazareta
Enes Kari

Isa al-Masih (Isus Krist)

u djelima muslimanske pobonosti
i sufijske nade
[skica]
Intenzivna prisutnost Isaa/Isusa u muslimanskoj klasinoj knjievnosti,
napose u knjievnosti sufijske nade, nije samo posljedica Isaova/Isusova iznimnog statusa
u Kuranu, nego i rezultat muslimanske potrage za prauzorima u svojoj
specifinoj knjievnosti koja se na arapskom naziva edeb
Za trenutak ostaviti teologiju
i (pri)sjetiti se pobonosti
Na Dan kad je Isa (Isus) podignut na nebo,
iza sebe je ostavio samo vuneni plat i sandale!
Isa (Isus) je imao obiaj jesti lie sa grana,
oblaiti koulje od kostrijeti, spavati gdje ga no zatekne.
Nije imao djeteta, pa da mu umre, ni kue pa da mu
postane ruevina. Od ruka mu nije preteklo za veeru,
niti od veere za doruak! Govorio je:
Svaki dan sa sobom nosi i svoju opskrbu!

Ovaj esej elimo zapoeti u nekoliko napomena. Prva se odnosi na doktrinarne teoloke rasprave o statusu Isa al-Masiha
u islamu i Isusa Krista u glavnim tokovima kranstva. Jedna
od najboljih knjiga za pomno itanje tih susretanja i razilaenja,
mogue i najbolje novije tivo za paljivo i pomno plijevljenje
razlika i smirenih gledanja na njih jeste, svakako, Kuschelovo
djelo idovi, krani, muslimani.1 Takoer, stoljea doktrinalnih
i doktrinarnih prepirki izmeu muslimana i krana dobro su
opisana (jednako i same rasprave i opiranja raspravama) u djelu
Muslimani i krani, licem u lice autorice Kate Zabiri.2 itateljstvu preporuujemo ta dva djela, a o temama koje Kuschel i Zabiri pokrivaju, mi u ovom eseju (uglavnom) neemo govoriti.

Ime Isusa Krista (Isa al-Masih) u islamu

Druga se napomena tie imena koje se u Kuranu (i potom u
arapskom jeziku) koristi za Isusa Krista (Isaa al-Masiha). Ime
Isa (Isus) spominje se dvadeset i pet puta u Kurnu, dok se, s
druge strane, naziv al-Masih (Mesija, Pomazani, Krist) spominje
jedanaest puta.
Kako se iz same latinike grafije vidi, arapska rije Isa stoji
za rije Isus, dok se arapska rije al-Masih koristi kao ekvivalent
imena/naziva Krist (Christ, Christos), ali i Mesija, Mesih.
Dakako, komenta(to)ri Kurana donose niz etimologijskih
mogunosti kako da odrede znaenje rijei/imena Isa. Prema

uglednom perzijskom komentatoru at-Tabatabaiju (umro 1982.),

arapska Kuranska rije Isa derivirana je iz rijei yaiu to znai
on ivi.3 Argumente at-Tabatabaija arapska gramatika podrava
u potpunosti, kao i njegovo dopunsko obrazloenje da (po islamu) Boiji poslanik Jahja (Yahya ili Ivan Krstitelj u kranstvu)
ima/nosi ime istoga znaenja. Naime, Yahya u arapskom takoer
znai on ivi. To je stoga jer Kuran izravno aludira na paralelnost dogaanja Boanskog uda (mudizah) u dvije ravni:
a) Djevica Merjema (Marija) i Isa (njen sin), te u ravni
b) Yahyaa kao sina Zakariyyaova (Ivan sin Zaharijev).
Yahya znai on ivi, a i Isa znai on ivi. At-Tabatabai eli
rei da oni ive po udu, jer su doli udom (Merjema/Marija
je rodila Isaa/Isusa kao Djevica, izravnim uplivom ivota/Duha
Svetoga/Ruhu l-Qudus-a, a Zakariyya/Zaharija je dobio Yahyaa/
Ivana u dubokoj starosti!). Tekstovi Kurana se, u najirim smislovima, otvaraju prema at-Tabatabaijevim tumaenjima.
Bilo kako bilo, povijesno gledano, rije Isa Arapima openito dola je najvjerovatnije preko Arapa krana (ili pak iz sirskoga/sirijakoga jezika, mogue i iz aramejskoga jezika). Kad
je Kuran u svojim objavama zapoeo razglaavati rije/ime Isa,
prvobitni recipijenti, Arabljani iz Mekke, znali su posve jasno o
kome je rije.
S druge strane, al-Masih (Krist) znai doslovno pomazani (arapska/Kuranska rije mash ula je u islamsko obredoslovlje u smislu simbolikog ienja tako to se mokrom (ili
suhom) rukom prelazi /pomazuje/ preko dijela tijela koji se
hoe/treba obredno oistiti). Odatle savremeni englesko-arapski
rjenici rije Christ prevode rijeju/nazivom al-Masih (Pomazani ili Mesija). Na primjer, u Concise Oxford English-Arabic
Dictionary,4 naziv Christ na arapskom je objanjen sintagmom
as-Sayyid al-Masih (Gospodin al-Masih, Gospodin Mesija, Gospodin Krist).
Dakako, klasini komenta(to)ri Kurana navode za naziv alMasih i nekoliko drugih etimologija (i znaenja). Kako ovdje
moramo biti selektivni, napominjemo da je jedna od etimologija rijei al-Masih u arapskom glagolu saha yasihu u znaenju
putovanja (i radi irenja glasa o Bogu!). Slavni magrebski mistik
Abu Madyan tvrdi da su sjetnost/tuga/al/alost/alovitost

64 ljeto A. D. 2012.

S 21.indd 64

5.7.2012 15:24:00

posebni broj

(al-huzn) i putovanje (as-siyahah), dva svojstva al-Masiha.5

(Usp. transkripcijsku nalinost izmeu al-Masih i as-siyahah.)
Ragib al-Isfahani (Isfahanac, umro 1109. po gregorijanskom kalendaru), klasini islamski komentator i filolog Kurana,
za rije al-Masih nudi nekoliko etimologijskih alternativa. Tvrdi
da je Isa/Isus nazvan al-Masih jer je putovao Zemljom (masihan fi l-ardi ay zahiban fiha).6 Druga varijantna etimologijska
mogunost je sljedea: Nazvan je al-Masih(om) jer bi onoga ko
je imao kakvu bolest/nesposobnost (po)mazao/trljao, pa bi taj
ozdravljao... (...kana yamsahu za l-ahati fa yabrau...).7 Tree
etimologijsko objanjenje je da je on (Isa/Isus) ve pri inu
poroenja bio pomazani blagoslovljenim uljem (...li annahu
harada min batni ummihi mamsuhan bi d-duhni...).8
U Kuranu se Isaa (Isusa) najee naziva Isa-bnu Maryam
(Isa sin Merjemin Isus sin Marijin). Komenta(to)ri Kurana uvijek s radou istiu da se i u Novom Zavjetu (po Marku, VI:3),
u rijeima: Zar nije ovo tesar, sin Marijin?9 (na arapskom): A
laysa haza huwa n-naddaru -bnu maryam, nalazi sintagma
ibnu Maryam ili (Isa) sin Merjemin/Marijin.10
U vezi sa islamskim i muslimanskim itanjima Novoga Zavjeta ovdje usputno navodimo i Evanelje po Ivanu (XVII:3),
gdje se kae: A ovo je vjeni ivot: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista11 (na arapskom:
Wa hazihi hiya l-hayatu l-abadiyyatu an yarifuka anta l-ilaha
l-haqiqiyya wahdaka wa yasua l-masiha -llazi arsaltahu).12
Muslimanski itatelji Novoga zavjeta, na primjeru ova dva
navedena mjesta (kao i drugim slinim mjestima), sa egzaltiranjem istiu kako pronalaze islamsko gledanje na Isaa al-Masiha
u samom Novom zavjetu.
Danas arapski krani na Bliskom istoku za ime Isus najee
koriste svoju arapsku kransku (obredoslovnu) rije Yasuu,
dok Arapi muslimani koriste Kuransku rije/ime Isa. Ali je
u mnogim arapskim govornim sredinama esta upotreba obaju
varijantnih izgovora ovog slavnog imena.
S druge pak strane, i muslimanski i kranski Arapi koriste
rije al-Masih kao jednu jedinu, svoju i svima zajedniku rije u
znaenju Krist ili Pomazani (ili, pak, Mesija!).
Veliki prevoditelji Kurana na zapadne jezike daju razliita
prevodilaka rjeenja za rije al-Masih. Muhammad Asad (Leopold Weiss) u svome prijevodu Kurana na engleski svaku rije
al-Masih iz Kuranskog izvornika preveo je engleskom rijeju the
Christ (Krist).13 U podnonoj biljeci tvrdi da je takvo rjeenje
razumljivije zapadnom itateljstvu.
S druge strane, uoljivo je da ima mnogo muslimanskih autora koji Kuransku rije al-Masih ne prevode engleskom rijeju
the Christ, nego rijeju the Messiah (Mesija), napominjui da ona
znai pomazani (the anointed). Eminentni Brillov Arabic-English Dictionary of Quranic Usage opredjeljuje se za the Messiah
opciju.14 Istu stazu slijedi i Marmaduke Pickthall (kasnije poznat
pod imenom Mohammed Marmaduke Pickthall), koji u svome
prijevodu The Meaning of the Glorious Koran15 donosi engleski nain pisanja rijei mesija, the Messiah (izbjegavajui tako the Christ
rjeenje). Njemaki prijevod Maxa Henninga16 opredjeljuje se za
Der Messias Jesus, te je uoljivo da ovaj prevodilac rije Mesija ne
prevodi rijeju Krist. I ruski prijevod od Krakovskoga17 donosi
Mesija (Mecc) za arapsku rije al-Masih.

Isa al-Masih u Kuranu mnotvo planova

Trea se preliminarna napomena u ovom eseju tie mnogih planova o Isa al-Masihu u Kuranu.

Svjetla rijei

U islamskoj svetoj knjizi njega (Isaa) se naziva kalimatuh

(Boijom Rijeju),18 navjetava se da e govoriti sa svijetom iz
beike/kolijevke (kao novoroene),19 da e [s Boijom pomoi]
i privolom proivljavati od gline/blata napravljene ptice,20 da e
[uz Boiju pomo] iscjeljivati slijepe od roenja, i gubave, i da
e proivljavati mrtve.21 Tvrdi se da ga je Bog uzdigao k Sebi,22
takoer, veli se da je on predznak Dana Sudnjega,23 itd., itd. U
jednoj snanoj eshatolokoj slici, Isa al-Masih se pred Bogom
zauzima za krane na Onom svijetu,24 itd. itd.
U duhovnim, pobonim i nabonim komentarima Kurana
(sufijski komentari tu dolaze na prvo mjesto) pobona i natprirodna uda i ozraja koja okruuju osobu (i prema Kuranu:
jednu od najveih poslanikih pojava) Isa al-Masiha, opisana su
pomno, iroko sa velikim (po)tovanjem.
Abu Hamid al-Gazali (umro 1111.) donio je mnotvo predanja koja on tradira iz mnotva izvora o Isau al-Masihu. Sva su ta
predanja, u neku ruku, daljnja hermeneutika i egzegetska transpozicija osobe i impozantne vjerske i poslanike pojave Isa alMasiha sa stranica Kurana na stranice pobonih duhovnih komentara, natkomentara, glosa, itd. Zapravo, sa stranica Kurana
Isa al-Masih je otiao/uao u pobone ivote velikog mnotva
pobonih muslimana, napose sufija!

estitost i pobonost
Marije/Merjeme (Maryam) majke Isaove/Isusove
Temu Isa al-Masih (Isus Krist) u komentatorskim djelima pobonosti i sufijske nade nije mogue predstaviti bez krupne uloge
Marije/Merjeme u Kuranu i u komentarima Kurana.
I samo rodoslovno stablo Merjeme, prema Kuranu, ispunjeno je plodovima i stabalicama radosnih uda.
U Kuranu (III:33) porodica Abrahamova/Ibrahimova i porodica Imranova (iz koje potjee Marija/Merjema) imaju zauvijek izniman status. Merjemina majka usrdno je molila Boga
da zatiti Merjemu od ejtana/sotone, i da zatiti njeno cijelo
potomstvo (III:35-36). Domalo dalje veli se da je Merjema [u
Hramu Jerusalemskome] stupila pod skrbnitvo Zaharija/Zakariyyaa, kad god bi Zakariyya stupio u njenu odaju u Hramu
(al-mihrab), naao bi hranu/opskrbu, pitao bi je: O Marijo/O
Merjema! Odakle ti ova hrana? A ona bi odgovarala: Hrana
je od Boga! (III:37). Drugim rijeima, Merjema/Marija je bila
okruena izobilnom panjom anela/meleka koji su joj donosili
Boansku opskrbu.
Komenta(to)ri Kurana na neusporediv nain govore o Mariji/Merjemi i njenoj pobonosti. Zahvaljujui monoj proklamaciji Kurana Tebe je [o Merjemo/Marijo] zbilja Bog odabrao
nad sve ene svijeta! (III:42) u komentarima Kurana i u opoj
mnogovjekovnoj nabonoj literaturi islama osoba Marije/Merjeme u pobonosti i ednosti je uzor ovjeanstvu.
U Kuranskom arapskom upotreba sklopa inna-llaha-stafaki
(O Merjemo/Marijo! Bog je Tebe doista odabrao!) i sama je
uzviena. Naime, u arapskom rije safa oznaava istotu (npr.
vidika), bistrinu (vode), vedrinu (zraka), itd.
isto nebesko plavetnilo naziva se safiyah, itd. Odabranost
Marije/Merjeme opisuje se najuzvienijim i najtajnovitijim rijeima u Kuranu koje pobuuju na ridanje i pobono plakanje.
K tome, jedan od stavaka u Kuranu (III:44), pred kojim zastaje dah velikih pobonjaka islama, opisuje sam in raanja
Marije/Merjeme. Kad su odabrani jevrejski uenjaci u Hramu
saznali da je ona upravo roena, svi su se natjecali da je uvaju,
paze, njeguju i prue joj opskrbu. Ti [Muhmmede] pred njima
ljeto A. D. 2012. 65

S 21.indd 65

5.7.2012 15:24:07

Isus iz Nazareta
[jevrejskim uenjacima u Hramu] ne bijae kad oni pera svoja
pobacae koji e od njih o Mariji/Merjemi da se brine (III:44).
Pera ovdje spomenuta jesu pisaljke ili trana pera, kojima se
ispisuju vjerske knjige.
Njihovim se pismenima to ostaju iza mastila slavi dragi Bog!
A i sam razlog bacanja pera na povrinu tekue vode jeste uzvien: Marija/Merjema je ista kao izvorska voda! Svi su oni htjeli
da Merjemu paze u Hramu, da je dvore, da joj slue, ali se nisu
mogli dogovoriti ko e taj skrbnik biti. Odluilo je udo. Bacili
su svoja trana pera na povrinu rijeke, sva su pera otplovila
(otplutala), osim Zaharijeva/Zakariyyaova pera. Ono se na licu
tekue vode udotvorno zaustavilo, u vertikalnom poloaju.
Simbolika pera, vjerskih knjiga, mastila i prizivanja Boanske odredbe koja ima da doe u udu sve to se vezuje za Merjemu/Mariju u islamskoj pobonosti.
Eto, stoga je Ibn Hazm od Kordove (umro 1064.), slavni muslimanski egzoteriki teolog, tvrdio da je Marija/Merjema Boiji poslanik [tj. Boija poslanikinja]! A prema Ibn Hazmu to su
bile jo i majka Izakova (Ishaq), majka Mojsijeva (Musaova), kao
i ena faraonova.25
Sa kakvom se samo panjom opisuje Marijina/Merjemina
odaja ili elija u hramu (al-mihrab) u komentarima Kurana!
Da bi se pokazalo da je Marija/Merjema itekako odabranija i iznad mukaraca, njena je molitvena odaja bila na gornjem
katu! Meleki/aneli uvijek bi joj sa zahvalnou donosili najljepe voe i opskrbu, za ljetnjeg doba imala je zimske mivke, a za
zimskih vremena na njenoj trpezi nalo bi se ljetnje voe, zelen i
hrana najljepa. Komentari Kurana (npr. at-Tabari, ar-Razi, Ibn
Kasir i drugi) tvrde da su u hramu Merjemu mukarci ponizno
sluili, itd.

Isa al-Masih (Isus Krist) u islamu mnoge strane

Neizmjerna je, neizbrojiva i doista neobuhvatna tradicija o Isau
al-Masihu (Isusu Kristu) u hijeropovijesnom i u povijesnom
islamu.
U svojoj knjizi Der Islam: Geschichte, Gegenwart, Zukunft
(Islam: povijest, sadanjost, budunost), Hans Kng spominje Isusa (Isaa) unutar mnogih tema, npr. njegov odnos prema
Abrahamu/Ibrahimu, pitanju raspea ili raspinjanja na kriu,
Isau/Isusu kao al-Mahdiju (Obeanome koji dolazi na kraju
vremena), potom kao Mesiji (= al-Masih), njegovom odnosu
prema nenasilju, njegovom ustajanju iz groba, povratku na kraju vremena, itd.26
Oddbjorn Leirvik u svome djelu Images of Jesus Christ in
Islam27 pobraja nekoliko vanih oblasti i predjela u kojima se
moe posve jasno detektirati nekoliko islamskih diskursa o Isau
(Isusu). To su:
- Kuran i Hadis,
- Legende i tradicionalne egzegeze Kurana,
- iitska tradicija,
- Sufizam,
- Dijaloka, apologetska, polemika knjievnost,
- Rasprave u dvadesetom stoljeu.
Oddbjorn Leirvik u ovoj opsenoj knjizi uoava jednu viestoljetnu tradiciju u mnogolikim oitovanjima islama koja je dola
do cjelovitih predstava o Isau al-Masihu.
O Isa al-Masihu su progovorili i govore svi moni tokovi
islamske duhovnosti koje su profilirali i oblikovali teoloki dogmatiari, znameniti komentatori, hereziografi, sakupljai pre-

danja, sabiratelji legendi, mistici, poboni putnici, pjesnici, pripovjedai, naboni zanesenjaci...

Isa al-Masih (Isus Krist) u sufizmu

Sufizam, ta vrla ezoterijska sr islama, uva vjenu uspomenu na
Isaa al-Masiha.
U djelu Tales of the Dervishes autora Idrisa Shaha,28 kae
se da sufijski autori esto ukazuju na Isaa/Isusa kao Uitelja
Puta. K tome, ima iznimno velika koliina usmene tradicije
o Isusu koja krui na Srednjem istoku, koja eka svoga sakupljaa. (...) Sufije tvrde da Sin Drvodjelje i druga glasovita
imena koja su data linostima Evanelja jesu inicijacijski termini/rijei, ti termini i rijei nuno ne opisuju posao/zanimanje pojedinca.29
Navedimo ovom prilikom, tek radi ilustracije, neka opa
mjesta u sufizmu islama u kojima se, barem preliminarno, vidi
nain pomaljanja Isaa/Isusa u muslimanskoj pobonosti. Evo
nekih hikaya (ili nabonih pripovijesti):

Pobonjak i kradljivac
Abu Hamid al-Gazali (1058.-1111.) prenosi ovo predanje:
Nekakav pobonjak slijedio je putem al-Masiha (Krista). Vidio to neki kradljivac, pa pomisli: Ako sjednem u drutvo ovog
pobonjaka, moda e mi Bog radi toga oprostiti. Podstaknut
skromnou u svom srcu, kradljivac se poeo koriti zbog raspusna ivota koji je vodio. Smatrao je sebe nedostojnim da sjedi
pokraj jednoga takvoga dobroga ovjeka/pobonjaka. S druge
strane, pak, pobonjak, ugledavi kradljivca pokraj sebe, strogo
ga ukori e da ga kradljiveva sjenka ne bi pokvarila. Istoga je trena al-Masih (Krist) uo Boiji glas: Reci tom pobonjaku i tom
kradljivcu da sam uinio istim njihove listine (na koje se piu
dobra i zla djela ovjekova). Vrla i dobra djela pobonjaka i zli
grijesi kradljivca oboje je izbrisano sa listina. Sada oni trebaju
zapoeti ivot iznova. Vrla i dobra djela pobonjaka izbrisana su
jer bio je [spram kradljivca] uznosit i gord, a grijesi kradljivca
izbrisani su zato to je bio ponizan i pokajao se.30

Mrtve kosti proivljene u krvolonu zvijer

Slavnome mistikom autoritetu islama Delaluddinu ar-Rumiju
(1207.-1273.) pripisuje se ovo predanje:
Jednoga je dana Isa iao pustinjom sa skupinom sebinih
ljudi. Molili su ga i traili od njega da im kae Tajnovito Ime
[Boije] pomou kojeg on mrtve vraa u ivot. Isa im ree: Ako
vam reknem Tajnovito Ime, vi ete zloupotrijebiti njegovu mo.
Ti ljudi obeae Isau da e to znanje koristiti mudro i iznova ga
zamolie da im rekne Tajnovito Ime. Isa im tad ree: Ne znate
ta traite! Ali im, ipak, saopi Tajnovito Ime. Ne proe dugo
vremena, ta je skupina ljudi hodala nekom pustarom, kadli
ugledae gomilu pobijeljelih kostiju. Hajde, isprobajmo znanje
Tajnovitog Imena! rekoe jedni drugima, i to uinie. U tom
trenu, nakon to bi izgovoreno Tajnovito Ime, one se kosti zaodjenue u meso i preobrazie u divlju zvijer. Ta divlja zvijer ih
rastrga u komadie.31

Poboni kranski princ

Veliki broj nabonih predanja sufijske naravi koncipiran je (i
tradiran) tako da se pokae kako su krani dobrohotni prema

66 ljeto A. D. 2012.

S 21.indd 66

5.7.2012 15:24:14

posebni broj

muslimanskoj pobonosti, tavie, krani su sljedbenici istog

onog duhovnoga Puta kao i same sufije. Tako Margaret Smith,
amerika poznavateljica islama, navodi priu o nekom pobonom kranskom princu.
Prvo sufijsko svratite podignuto je u Ramli, u Siriji. Jednoga dana neki kranski princ krenuo je u lov. Dok je iao putem vidio je dvojicu sufija kako se sastaju i jedan drugoga prisno
pozdravljaju. Potom su sufije sjele na istom mjestu, iznijele ta
su imale od hrane i skupa objedovale. Njihova se meusobna
naklonost dopala kranskom princu, on tada pozva jednoga od
sufija i upita ga ko je onaj drugi sufija.
Ne znam ko je odgovori mu sufija.
Koja je veza izmeu njega i tebe? upita princ.
Uope nikakva odgovori sufija.
Odakle je taj doao? upita dalje princ.
Ni to ne znam! odgovori sufija.
Zato onda iskazujete naklonost jedan prema drugome?
upita princ.
Zato to on pripada mome Putu! odgovori sufija.
Imate li ikakvo mjesto gdje se moete susretati? upita
kranski princ.
A kad dervi ree da nemaju takva mjesta, kranski princ
odgovori:
Ja u vam sagraditi takvo mjesto!
I sagradi im ga.32

Bog je jedan
Seyyed Hossein Nasr u svome djelu Living Sufism33 navodi
perzijskog sufijskog pjesnika Hatifa Isfahanija koji je pjevao o
kranstvu na sufijski nain. Nema sumnje da je Hatif Isfahani
kranstvo razumijevao na prefinjeni metafiziki nain. Evo odlomka iz jedne njegove pjesme:
U crkvi rekoh kranki, opiniteljici src,
O ti, u iju mreu srce se hvata,
O ti, o iji pojas nitima svim svojim postadoh vezan!
Koliko dugo e moi a da ne nae put do Boijeg Jedinstva?
Koliko dugo e Jedinom nametati trojstvo?
Kako moe biti pravedno Jedinog Istinskog Boga
Ocem, Sinom i Duhom Svetim zvati?!
Ona (kranska redovnica) razdvoji svoja slatka usta i ree mi,
Dok je slatkim smijehom sipala eer sa usana svojih:
Ako li si pronikao u tajnu Boijeg Jedinstva
Nemoj bacati na nas krane ljagu nevjerstva, jer
U tri ogledala Vjena Ljepota baca zraku
sa Svog Lica blistavoga!
Svila ne prelazi u tri razliite stvari,
ako se sa tri razliita imena nazove (Parniyn,
Harir i Parand)!
Dok smo mi tako govorili, ova pjesma
Die se kraj nas sa crkvenog zvona:
- On je Jedan i nema nita osim Njega,
Nema drugog boga do Njega Samog!34

Zato su ptice glinene odletjele

U islamskoj literaturi mnotvo je kazivanja koja su transpozicija
uda o kojima Kuran govori u vezi sa Isaom/Isusom. Evo jedne
iznimno zanimljive pripovijesti:

Svjetla rijei

Jednoga je dana Isa sin Merjeme (Isus sin Marije), dok je

bio dijete, pravio male ptice od gline. Neka druga djeca, koja to
nisu mogla uiniti, otrala su odraslima i ispriala im, uz brojne
pritube. Odrasli su rekli: To se (pravljenje glinenih ptica) ne
smije dozvoliti na Sabat, jer je bila subota. Stoga su oni otili
do jezerceta gdje je sjedio Sin Marijin, i upitali su ga gdje su mu
ptice. Kao odgovor pokazao je na ptice koje su bile napravljene:
I one su potom odletjele!
Pravljenje ptica koje lete je nemogue, stoga to ne moe biti
krenje Sabata rekao je jedan od odraslih.
Ja bih nauio tu vjetinu ree drugi.
Nije ovo nikakva vjetina, sve je to samo varka ree trei.
Tako Sabat nije bio prekren, vjetina se nije mogla nauiti.
to se tie varke, odrasli su se, kao i djeca, obmanuli, jer nisu
znali ta je bila svrha pravljenja ptica.
Zaboravljen je bio razlog zato se ne radi nita subotom. Znanje onoga to je varka i onoga to nije varka bilo je nesavreno kod
tih odraslih. Poetak vjetine i kraj djelovanja bili su im nepoznati: Stoga, tako je isto bilo sa produavanjem daske drveta.
Nadalje, pripovijeda se da je jednoga dana Isus sin Marijin,
bio u radionici Josipa Drvodjelje. Kada su vidjeli da je daska drveta bila prekratka, Isus ju je povukao, i uvidjeli su da se na neki
nain produila.
Kada se ova pria pripovjedila ljudima, neki od njih su rekli:
To je udo, stoga e ovo dijete biti svetac!
Drugi su rekli: Mi u to ne vjerujemo, opet to uini za nas.
Trea je grupa rekla: To ne moe biti istina, stoga, iskljuite
to iz knjiga.
Te tri grupe, sa svojim razliitim osjeanjima, ipak su dole
do istog odgovora, jer niko nije znao namjeru i pravi znaaj koji
se nalazi u reenici: Razvukao je dasku.35

Al-Gazali kao prenositelj Isaovih/Isusovih izreka

Al-Gazali je, koliko je nama poznato, od svih klasinih autoriteta islama najvie koristio predanja o Isau/Isusu.
U svome slavnom djelu Obnova vjerskih nauka (kao i u drugim djelima) al-Gazali se istie i po tome jer navodi brojne izreke, anegdote i zgode koje on pripisuje Isau/Isusu.
Evo jednog kraeg izbora tih izreka:
- Ovaj svijet je most. Proi njime. Ne zadravaj se na njemu!36
- ovjek koji trai Ovaj svijet nalik je ednome koji pije vodu
iz mora! to je vie pije, sve edniji postaje dok sebe na
kraju ne ubije!37
- Ljubav prema Ovom svijetu i ljubav prema Buduem svijetu ne mogu se nai zajedno u srcu vjernika, ba kao to se
ne mogu nai zajedno vatra i voda na jednome mjestu.38
- O skupino uenika! Uinite vae trbuhe gladnima, e da bi
vaa srca vidjela vaega Gospodara!39
- Pobonost se sastoji od deset dijelova. Devet njih se sastoji
u utnji, a jedna u osami.40
- Akoli ovjek vrati prosjaka sa svoga kunoga praga, aneli/
meleki nee posjetiti tu kuu sedam noi!41
Najbolji nama poznati zbornik, zapravo svojevrsna enciklopedija
izreka i kazivanja pripisanih Isau/Isusu u viestoljetnoj islamskoj
literaturi, dolazi nam iz pera Tarifa Khalidija pod naslovom Muslimanski Isus (The Muslim Jesus).42 Ovo se dragocjeno djelo ita
sa velikom lahkoom i ushienjem. Tu vidimo osobu Isaa/Isusa
u sreditu muslimanske pobonosti, on objanjava najzagonetnija pitanja ivota samog, njega uda nikada nisu napustila, on
ljeto A. D. 2012. 67

S 21.indd 67

5.7.2012 15:24:20

Isus iz Nazareta
hodi po vodi, vraa mrtve u ivot, ini da bludnice postanu edne i iste, itd.
Na stotine je divnih primjera u kojima Isa/Isus savjetuje,
opominje, upozorava, pokazuje osobnim primjerom. Na primjer, Isa/Isus pita svoje Uenike: Koji to od vas moe sagraditi
kuu na valovima mora? Oni mu u udu odgovorie protupitanjem: Boiji Due, ko je taj pa da uradi takvo neto?! Na to im
Isa/Isus odgovori: Kad je tako, na oprezu nek ste spram Ovoga
svijeta, nemojte ga uzimati za svoj [trajni] zaviaj! [Jer, Ovaj
svijet je prolazan, nalik je uznemirenim valovima morskim].43
U jednom drugom kazivanju Isa/Isus veli svojim sluateljima: Onaj koji govori a ne spominje Boga, samo brblja! Onaj
koji razmilja a sebe ne opominje, samo je nemaran! Onaj koji
uti a ne razmilja taj samo trai vrijeme!44
I tako, na stotine dragulja u izrekama.
U opsenome predgovoru za ovaj kompendij Muslimanski
Isus, Tarif Khalidi je dobro objasnio porijeklo ove iroke literature o Isau/Isusu na islamskom istoku, on smatra da su muslimani
tokom mnogih stoljea stvarali, dakako postupno, svoje vlastito
muslimansko Evanelje (the Muslim Gospel).45 K tome, sinoptika Evanelja djelovala su svojim duhovnim trajanjem na novoformirane muslimanske sredine, muslimani su poruke tih Evanelja preraivali, prilagoavali, mijenjali smjer njihove poruke sebi u korist, jednostavno itali su ih na svoj nain. Dakako, i
tradicionalne kranske sredine u koje je doao islam posluile su
kao izvanredan zaviaj nevjerovatnog bujanja ovakvih predanja
iji je zadatak bio da se islamizira zateena duhovnost.
Ipak, mi smatramo da intenzivna prisutnost Isaa/Isusa u muslimanskoj klasinoj knjievnosti, napose u knjievnosti sufijske nade,
nije samo posljedica Isaova/Isusova iznimnog statusa u Kuranu,
nego i rezultat muslimanske potrage za prauzorima u svojoj specifinoj knjievnosti koja se na arapskom naziva edeb (adab).
ta je edeb?
Ukratko, ta rije znai udoree, lijepo ponaanje, lijep odgoj,
visoko pohvalno dranje, edeb je i kurtoazija, itd. Pria, poslovica, saga, kazivanje... sve to je dobro ako nas moralno odgaja, ako
nas ini moralno boljima. I ako nam ini budnom savjest o tome
ta valja, a ta ne valja initi.

6
7
8
9

10

11

12
13

14

15

16

17
18
19
20
21
22
23
24
25

26

27

28

29
30

sa/Isus u muslimanskoj knjievnosti (napose u onoj sufijskog nadanja) jeste prauzor moralnog stava i bezinteresne vjere u Boga.
Na kraju donosim jedno osobno sjeanje: Kad sam bio dijete sluao
sam (u svome travnikom selu Vinjevu) od starijih kako ne valja susjedu otimati zemlju, niti pomjerati meu. Jer, Isa alejhiselam
je rekao: Hej vi, ljudi! Zato se svaate oko njive Dragomilovice?!
Hoete li da ja, sada pred vama, proivim deset Hasana i dvadeset
Mehmeda, koji su nekada bili vlasnici Dragomilovice?! 

31
32
33

34

35
36
37
38
39

Biljeke

40
41

Vidi: Karl-Josef Kuschel, idovi, krani, muslimani. Podrijetlo i budunost, izd. Svjetlo rijei, Sarajevo, 2011.
Vidi: Kate Zabiri, Muslims and Christians Face to Face, izd. Oneworld,
Oxford, 1997.
Usp. odrednicu Jesus u: Jane Dammen McAuliffe (urednica), Encyclopedia of the Qurn, volume three, Brill, Leiden-Boston, 2003., str. 10.

42

43
44
45

N. S. Doniach (prireiva), Concise English-Arabic Dictionary, izd.

Oxford University Press, New York, 1982., str. 63.
Navedeno prema: The Way of Abu Madyan, priredio Vincent J. Cornell,
The Islamic Text Society, Cambridge, 1996., str. 86.
Ragib al-Isfahani, Mufradatu l-Quran, Beirut, 1972., str. 488.
Ragib al-Isfahani, isto, str. 488.
Ragib al-Isfahani, isto, str. 488.
Usp. Biblija Stari i Novi zavjet, izd. Kranska sadanjost, Zagreb,
1974., str. 970.
Arapski tekst (ovdje u transkripciji) naveden prema Kembridskom izdanju Biblije na arapskom, 1956.
Usp. Biblija Stari i Novi zavjet, izd. Kranska sadanjost, Zagreb,
1974., str. 1030.
Prema Kembridskom izdanju Biblije na arapskom, 1956.
Vidi The Message of the Quran, translated and explained by Muhammad
Asad, izd. The Book Foundation, Bristol, 2003.
Usp. Elsaid M. Badawi, Muhammad Abdel-Haleem, Arabic-English Dictionary of Quranic Usage, izd. Brill, Leiden/Boston, 2008., str. 881.
Usp. Mohammed Marmaduke Pickthall, The Meaning of the Glorious
Koran, izd. the Penguin Group, New York, bez godine izdanja.
Usp. Max Henning, Der Koran, arabish deutsch, izd. Cagri Yayinlari,
Istanbul, 2009.
Usp. Koran (KOPAH), Perevod I. O. Krakovskogo, Minsk, 1990.
Usp. Kuran, III:45.
Usp. Kuran, III:46.
Kuran, III:49.
Usp. Kuran, III:49.
Usp. Kuran, III:55.
Kuran, XLIII:61.
Kuran, V:117-118.
Usp. Barbara Freyer Stowasser, Mary, odrednica u Encyclopaedia of the
Quran, svezak III, Brill, Leiden/Boston, 2003., str. 289.
Usp. engleski prijevod ovoga djela Hansa Knga, Islam: Past, Present and Future (preveo s njemakog John Browden), izd. Oneworld,
Oxford, 2007.
Usp. Oddbjorn Leirvik, Images of Jesus Christ in Islam, izd. Swedish Institute of Missionary Research, Uppsala, 1999. godine.
Usp. Idris Shah, Tales of the Dervishes (Teaching stories of the Sufi Masters over the Past Thousand Years), Penguin Compass/Penguin Books,
New York/London, 1993.
Idris Shah, Tales of the Dervishes, isto, str. 57.
Navedeno prema Esential Sufism, priredili James Fadiman and Robert
Frager, izd. Harper, San Francisco/New York, 1997., str. 63.
Prema Esential Sufism, isto, str. 86.
Prema Esential Sufism, isto, str. 133.
Usp. Seyyed Hossein Nasr, Sufi Essays, izd. ABC International Group,
Inc., KAZI Publications, Chicago, 1999., str. 136. (Usp. bosanski prijevod ovog djela ivi sufizam, preveli s engleskog Enes Kari i Edin Kukavica, izd. Ibn Sina, Sarajevo, 2005.)
Na engleski je ove stihove prepjevao E. G. Browne, A Literary History of
Persia, sveska IV, Cambridge, 1930., str. 293-294.
Idris Shah, Tales of the Dervishes, isto, str. 56.-57.
Navedeno prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86.
Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86.
Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86.
Navedeno prema: Al-Ghazali, On Disciplining the Soul, preveo na engleski
Tim J. Winter, izdava The Islamic Texts Society, Cambridge, 1997., str. 89.
Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86.
Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, str. 86.
Usp. Tarif Khalidi (edit. and. translat.), The Muslim Jesus, Sayings and
Stories in Islamic Literature, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, London (England), 2003.
Tarif Khalidi, str. 75.
Tarif Khalidi, str. 110.
Tarif Khalidi, isto, str. 17.

68 ljeto A. D. 2012.

S 21.indd 68

5.7.2012 15:24:27

posebni broj

Svjetla rijei

Adnan Silajdi

Isa, a.s. (Isus)

u muslimanskoj tradiciji
Boiji poslanici nam mogu i trebaju biti izvorom nadahnua
za meusobno upoznavanje, razumijevanje i zbliavanje, danas ini se
nasunije nego li ikada u dosadanjoj povijesti

islamskom vjerskom i teolokom uenju Isa (Isus), neka

je blagoslovljen, veoma je vaan poslanik u historiji Boijega objavljenja. Zato je njegov povijesni ali i duhovni lik, pored
Kurana, prilino zastupljen u muslimanskoj tradiciji, a posebno u iskazima (hadisima) Muhammeda, neka je blagoslovljen.
Budui da se o Isaovoj (Isusovoj) povijesnoj osobi veoma malo
govori u Bibliji i kranskoj Predaji, oko ega su se u kranskoj
povijesti vodile veoma kontroverzne rasprave, odluili smo se
da navedemo nekoliko predaja o njegovom povijesnom liku,
njegovoj osobi, fizikim i duhovnim karakteristikama koje je zabiljeila islamska tradicija, duboko vjerujui da e njihov sadraj
izazvati lijepa osjeanja kod itatelja Svjetla rijei.
U muslimanskoj tradiciji sadrane su brojne predaje (logije) koje se pripisuju Isau (Isusu), neka je blagoslovljen, a koje
pruaju dragocjena svjedoanstva o tome to je Isa (Isus) govorio i kako se u svakodnevnom ivotu ponaao. Njegovi su iskazi
izvorno sakupljeni od strane najodanijih uenika, posebno onih
koji su njegov nauk propovijedali u Arabiji i Sjevernoj Africi.
Pojavom islama mnogi Isaovi sljedbenici su prihvatili islam.
Oni su sauvali brojne tradicije koje su se prenosile s generacije
na generaciju muslimana, a mnoge od njih su na kraju zajedno
sakupljene u Salebijevoj knjizi Prie o poslanicima. Iz te knjige
ovdje izdvajamo dvije veoma interesantne i poune predaje. U
predaji koju prenosi Kab el-Ahbar se kae: Isa, sin Merjemin,
je imao rumenkasto lice, nosio je krau kosu, a glavu nikada nije
mazao uljem. Hodao je bosih nogu, nije imao kue, imanja, nakita, niti opskrbe izuzev svoje svakodnevne ishrane. Zalaskom
sunca odlazio bi na molitvu ostajui u takvome stanju sve do
praskozorja. Uz Boije doputenje lijeio je gubavce i slijepe
osobe te oivljavao mrtve. Sunarodnicima je jasno stavljao do
znanja da zna ta jedu u svojim domovima i ta im od toga ostaje
za naredni dan; iao je po vodenoj morskoj povrini. Kosa mu
je bila kovrdava dok mu je lice bilo malo. ivio je krajnje isposnikim ivotom teei vie vjenom ivotu nakon smrti i udei
za Bogom Stvoriteljem. Putovao je po svijetu sve dok ga Jevreji
nisu nali u namjeri da ga ubiju. Onda ga je dragi Bog uzdigao
na nebo, jer On najbolje zna.
O njegovu zauzimanju kod Boga za druge ljude u jednoj
drugoj predaji se istie da je Isa (Isus), neka je blagoslovljen,
prolazei pored nekog brda primijetio u njemu isposniku peinu, pribliio joj se i u njoj naao pobonjaka ija lea su bila
pogrbljena i tijelo iscrpljeno, a njegovo asketsko stanje dosegnulo je vrhunac. Isa, a.s. (Isus) ga pozdravi udei se njegovoj

pobonosti koja je isijavala iz cijelog njegova bia. Potom mu

Isa ree: Koliko dugo boravite u ovoj peini? On odgovori:
Sedamdeset godina na ovome mjestu molim Njega za neto
to mi nije jo podario. Moda se Vi moete zauzeti kod Boga
da mi podari ono to godinama prieljkujem. Isa, a.s. ga upita: A ta vi zapravo traite? ovjek odgovori: Molio sam Ga
da mi omogui da osjetim makar i koliko atom Njegove iste
ljubavi. Isa, a.s., e na to kazati: Molit u Boga da ti podari
ono za ime toliko dugo udi. Isa, a.s., se te noi molio za
njega, a Bog mu odgovori: Prihvatio sam tvoje zauzimanje i
usliio tvoju molbu. Poslije nekoliko dana Isa, a.s., se vratio
na pomenuto mjesto htijui da vidi u kakvom se sada stanju
nalazi isposnik i njegov prijatelj. Kada je doao na to mjesto,
primijetio je da je peina razruena i da je ostalo samo nekoliko pukotina u zemlji gdje je ranije bila peina. Isa, a.s., je siao
u tu pukotinu i primijetio onog pobonjaka u pilji kako stoji
ukoenoga pogleda i otvorenih usta. On mu prie i pozdravi ga
ali od ovjeka ne dobi nikakvoga odgovora. Dok se iuavao
njegovu stanju neko mu doviknu: On Isus, on Nas je molio
da mu podarimo makar i trunku Nae iste ljubavi; znajui da
on nije bio sposoban primiti na dar u potpunosti, Mi smo mu
podarili samo sedamdeseti dio atoma Nae ljubavi zbog koje je
ostao zabezeknut. ta bi tek bilo sa njim da smo mu poklonili
vie od onoga to je od nas traio?

u svojim izrekama (hadisima) Muhammed, Poslanik islama

je sasvim izdvojeno govorio o Isaovim fizikim i karakternim
osobinama, njegovu roenju, povijesnoj ulozi, itd. Tako uveni
Buharija u svojoj kanonskoj zbirci prenosi da je Muhammed, a.s.,
u jednoj svojoj predaji o Isau, a.s. (Isusu) rekao sljedee: Vidio
sam u Noi Mirada (Poslanikova duhovnog putovanja u Nebo)
Isaa, Musaa i Ibrahima. to se tie Isaa, on je bijele puti, kovrdave
kose i irokih grudi, a to se tie Musaa, on je sme, visok i ravne
kose (Buharija). S tim u vezi i drugi najpoznatiji sakuplja Poslanikovih izreka (hadisa) uveni Imami Muslim u svojoj zbirci
navodi slinu predaju koju prenosi Abdullah b. Umer a u kojoj
stoji da je poslanik Muhammed rekao: Prole noi sanjao sam da
sam bio kod Kabe (Boiji Hram u Meki) i da sam vidio ovjeka
rumenoga lica; ovjeka poput onih najzgodnijih ljudi koje moete
sresti i najljepe kovrdave kose koja se moe vidjeti. Raeljavao
je kosu kvasei je vodom, zatim je, oslanjajui se na ramena dva
ovjeka, obilazio oko Kabe. Kada sam upitao ko je on, reeno mi
je da je to bio Isus, sin Merjemin (Muslim).
ljeto A. D. 2012. 69

S 22.indd 69

5.7.2012 15:25:52

Isus iz Nazareta
Gore pomenuti sakuplja hadisa Muslim u svojoj zbirci, u
poglavlju o vrlinama, donosi zanimljivu i veoma vanu predaju
Muhameda, a.s., u kojoj se govori o Isaovoj, a.s. (Isusovoj) povijesnoj ulozi. Prenosi se od Hemmama ibn Munebiha da je rekao:
Ebu Hurejre je prenio brojne hadise od Poslanika, jedan od njih
je da je Muhammed, mir neka je nad njim, rekao: Meu svim
ljudima ovoga i buduega svijeta ja sam najblii Isusu, sinu Merjeminu. Oni su (njegovi drugovi) kazali: Boiji poslanie, kako
to? Na to je Poslanik odgovorio: Poslanici su braa po vjeri,
majke su im bile razliite, a njihova religija istovjetna: a izmeu
mene i Isusa nema Poslanika (Muslim).
Sadraj ove predaje (hadisa) znaajan je sa stanovita povijesti objavljivanja Boije objave. U ovome ali i mnogim drugim predajama naglaen je kontinuitet Boijega poslanja, koje
otpoinje sa Ademom (Adamom), nastavlja preko Nuha (Noe),
Ibrahima (Abrahama) i Isaa (Isusa) i stie do poslanika Muhammeda. Skladno tome, sadraj hadisa nam otkriva injenicu da su
svi poslanici bili izabrani i pozvani sa zadatkom da izvre jednu
svetu dunost, a to je da svojim sunarodnicima objave da je Bog

 Sakuplja hadisa Muslim u svojoj zbirci, u

poglavlju o vrlinama, donosi zanimljivu i
veoma vanu predaju Muhameda, a.s., u kojoj se
govori o Isaovoj, a.s. (Isusovoj) povijesnoj ulozi.
Prenosi se od Hemmama ibn Munebiha da je
rekao: Ebu Hurejre je prenio brojne hadise od
Poslanika, jedan od njih je da je Muhammed, mir
neka je nad njim, rekao: Meu svim
ljudima ovoga i buduega svijeta ja sam najblii
Isusu, sinu Merjeminu. Oni su (njegovi drugovi)
kazali: Boiji poslanie, kako to? Na to je
Poslanik odgovorio: Poslanici su braa po vjeri,
majke su im bile razliite, a njihova
religija istovjetna: a izmeu mene i Isusa
nema Poslanika (Muslim) 
jedan, da je Stvoritelj univerzuma i da samo Njega treba moliti za istinsku pomo. Realiziranjem takve zadae poslanici su
izgradili jedinstveno religijsko bratstvo o kojem Poslanik islama govori u svojim predajama. S druge strane, razlika, ukoliko
i postoji, ne odnosi se na temeljne istine vjere, nego na izvjesne
aspekte zakona (erijat). Jer Poslanik islama u svojim predajama
istie kako je svim poslanicima vjera jedna i time eli kazati da
su im istovjetni objava i pokoravanje Bogu, iako postoje odreene razlike kod Njegova opisivanja (atributi).
Sadraj hadisa nam takoer govori o tome da je Isa (Isus),
neka je blagoslovljen, jedna od kljunih linosti povijesti poslanja, o kome Muhammed, a.s. govori s osobitim potovanjem i
hvaljenjem. ivot Isaa, a.s. (Isusa) u islamskoj tradiciji je predstavljen kroz dva temeljna vida: njegov ljudski ivot i njegovo
roenje. Kratko reeno, kada je u pitanju njegov ljudski ivot,
a to je za sadraj hadisa zapravo i najvanije, posebno se istie
da je on Poslanik, glasnik Boiji, koji je imao zadau da svojim
sljedbenicima prenese Radosnu vijest (Evanelja) i da ih uputi
na istinski put Njegove univerzalne vjere.

U tom kontekstu moe se govoriti o nekim nesumnjivim

slinostima Muhammeda, a.s. i Isaa, a.s. (Isusa). Slinost izmeu
ova dva poslanika o kojoj govori gore citirana predaja, potcrtava
i Kuran, sveta knjiga muslimana. Ovdje emo naznaiti samo
neke od njih. Kuran iznosi injenicu da je Merjemina (Marijina)
majka upuivala ovu molbu Bogu od njenoga roenja: Odista,
ja nju i porod njen stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ejtana (avola) (3, 36). S tim u vezi u Muhammedovom hadisu
stoji: Ni jedno dijete se ne rodi a da ga ne bocne avo! Tako svako dijete zaplae od tog uboda. Izuzetak su samo Sin Merjemin
i njegova majka (Muslim). I Boiji poslanik Muhammed, a.s.,
je bio isto tako poduen da se utjee Bogu od prokletog ejtana:
I reci: Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od privienja ejtanskih, i tebi se, Gospodaru moj, obraam, da me od
njihova prisustva zatiti (23, 97-8).
Pored toga, i Isa, a.s., i Muhammed, a.s., su bili lieni roditeljske brige i ljubavi. Odreenije kazano, Isaovo roenje bez oca,
koje ima karakter nadnaravnoga, liilo ga je one naravne srodnike oinske ljubavi, dok je Muhammedov, a.s., otac umro prije
njegova roenja. Zbog toga su obojica ivjeli i rasli u okrilju neizmjerne Boije brige i panje, od samih poetaka njihova ivota.
I jedan i drugi su bili poslanici kojima je data sveta Boija
knjiga. Kada je rije o Isau, a.s., (Isusu) Kuran veli sljedee: Ja
sam Boiji rob, on ree, Meni e On knjigu dati i vjerovjesnikom me uiniti (19,30). I s obzirom na Muhameda, a.s., slino je kazano: Hvaljen neka je Allah koji svome robu objavljuje
Knjigu i to neiskrivljenu (18,1).
Osim toga moe se kazati da je Isa, a.s., bio potpomognut
Duhom svetim (Er-Ruh el-Kuddus): A Isau, sinu Merjeminu,
oigledno smo dokaze dali i Dibrilom ga pomogli (2,87). Tako
je bilo i sa Poslanikom islama: ...pa je Allah spustio pouzdanje
svoje na njega, pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i uinio
da rije nevjernika bude donja, a Allahova rije, ona je gornja.
(9,40), i reci: Od Gospodara tvoga, objavljuje ga melek Debrail
kao istinu da jo vie uvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude
putokaz i radosna vijest svim muslimanima.
U predaji koju prenosi Ebu Hurejre, koju smo ranije citirali,
zahvaeni su vani aspekti historije religija:

oslanici su braa: Oni su svi jednaki i ne postoji nikakva

razlika meu njima. Sinovi su jednoga oca: Svi su objavljivali jedno jedinstveno uenje, a to je da je samo jedan Bog i
da je On Stvoritelj svijeta. Ne postoji nita to bi Mu se moglo
pridruiti ili prispodobiti u Njegovu boanstvu. Njihove majke
su razliite: Svaki poslanik je bio upuen jednome odreenome narodu i u tano odreenome vremenu. Poslaniku je za
njegova vremena otkrivan Sunnet (Zakon) tj. nain ivljenja,
na osnovu kojega e njegova zajednica organizirati svoj drutveni ivot. Kada je novi poslanik dolazio svome narodu, on je
donosio novu formu Zakona koji je bio u skladu s novim vremenom i razinom svijesti svojih sljedbenika (forma mentis). U
skladu sa tim zakonima njihovi sljedbenici e biti pozivani na
odgovornost na Sudnjemu danu. A Boiji poslanici nam mogu
i trebaju biti izvorom nadahnua za meusobno upoznavanje,
razumijevanje i zbliavanje, danas ini se nasunije nego li ikada u dosadanjoj povijesti. 

70 ljeto A. D. 2012.

S 22.indd 70

5.7.2012 15:25:58

posebni broj

Svjetla rijei

Samir Beglerovi

Blagoslovljeni Is/Isus
u tesavvufskom (ezoterijskom) uenju
Svaka bosanska damija podrazumijeva simbol edne djeve Merjeme
i blagoslovljenoga Is, izraen ukrasnim natpisom jednog kuranskoga dijela (levha)
koji se nalazi u mihrabu

edna od osnova vjerovanja muslimana (imanski arti) jeste

vjerovanje u istinitost poslanstva Boijih odabranih vjesnik, a
smim time i vjerovanje u poslanstvo Isovo/Isusovo, blagoslovljen je. Iz toga razloga, uitelji unutarnje (ezoterijske) tradicije
islama tesavvufa (sufizma) posvetili su brojne stranice svojih
djela tretiranju linosti blagoslovljenog Isa. I premda ti mnogobrojni traktati, ak i djelomini osvrti svakog zrelog duhovnog
uitelja (ejh), predstavljaju riznicu za sebe, ipak, u mogunosti
smo izdvojiti tri, uslovno reeno, temeljna tumaenja naravi blagoslovljenog Isa: osnovni smisao njegove egzistencije, uzorno
manifestiranje njegove naravi i simbol njegovog konstantnog
duhovnog prisustva predstavljen u bosanskim damijama.
Najpoznatiji uitelj tesavvufa, oslovljen duhovnom titulom
najveega uitelja (ejhul ekber) Ibn Arebi (roen u Mursiji 1165. godine, umro u Damasku 1240. godine) u jednom od
svojih najpoznatijih djela Dragulji poslanikih mudrosti (Fussul
hikem), prevedenom i na na jezik, izloio je osnovni smisao egzistencije svakog od odabranih dvadeset i sedam Boijih poslanika, poevi od blagoslovljenog Adema/Adama, pa do posljednjeg Boijeg poslanika blagoslovljenog Muhammeda. Svaki od
tretiranih dvadeset i sedam poslanika u Draguljima je predstavljen shodno svojoj temeljnoj odlici a svaka ta odlika predstavlja
konkretan duhovni princip po ijem izvanjskom manifestiranju funkcioniraju svjetovi. Ibn Arebi je ove spoznaje izloene
u djelu Dragulji poslanike mudrosti dobio izravno od poslanika Muhammeda, blagoslovljen je, na snu, istinitom snu, koji je,
shodno Muhammedovom, blagoslovljen je, izrijeku (hads), etrdeset i esti dio poslanstva, s nareenjem da tu knjigu Dragulji
objavi ljudima (Fuss, str. 47, Bejrut, 2002.). Petnaesto poglavlje
knjige posveeno je blagoslovljenom Isu, a naslovljeno je: Dragulj vjesnike mudrosti u isovskoj rijei.
Misao s kojom Ibn Arebi otpoinje ovo poglavlje tretira najspecifiniju karakteristiku idealno shvaenih, istih, dua a to je
da sve to doe u dodir sa njima oivi, te putem njih potee ivotna energija. Na taj nain je Samirija, nakon poznatog Musovog/Mojsijevog, blagoslovljen je, izbivanja od izraelskog naroda
radi odlaska na Sinajsku goru, uspio da izlivenome kipu teleta
pridoda energiju ivota budui da je, primijetivi ranije anela
Dibrila/Gabriela, blagoslovljen je, sakupio tragove koji su od
njega ostali i pridruio ih izlivenome kipu. Izvanjski oblik kipa
teleta odredio je da se izliveni kip u pojavnome svijetu oglasi
mukanjem, meutim, sutina, bt, te pojave je upravo ivotna
energija. Sposobnost davanja ivota koji tee kroz konkretan

objekat naziva se boanska priroda, doim se mjesto na kojemu

se ta sposobnost odraava oslovljava ljudskom prirodom (Fuss,
str. 138.). Na ovoj misli, Ibn Arebi gradi uenje o blagoslovljenome Isu, objanjavajui njegovo zaee.
Prilikom dolaska blagoslovljenoj Merjemi/Mariji, aneo Dibril uzeo je oblik savrenoga mukarca, to je bio razlog zbog
kojega je blagoslovljena Djeva pomislila da je rije o nekome
mukarcu koji joj eli prii kao eni. Ipak, osjeajui snano duhovno prisustvo, srcem i rijeima zatraila je zatitu od dragoga
Boga zazivajui Njegovo vlastito Ime Allah. Da je odmah u tome
trenu dolo do bezgrenoga Isovog zaea, uslijed zatvorenog i
sabijenog stanja unutar due plemenite Djeve, blagoslovljeni Is
ne bi mogao obavljati zadau upuivanja svoga naroda, iz prostoga razloga to bi bio karakteriziran apsolutnom duhovnom
posveenou dragome Bogu, bez sklonosti ka bilo emu ovozemaljskome. No, nakon to je edna Merjema obavijetena da je
pred njom blagoslovljeni aneo Dibril sa zadaom da joj daruje
mudro dijete, osjetila je otvorenost i rastereenost svoje due,
te joj je u tome trenu aneo Dibril udahnuo blagoslovljenog
Isa. Na ovaj nain, aneo Dibril prenio je bezgrijenoj Djevi Boiju Rije Isa (Kuran, 4:171), kao to je blagoslovljeni
Muhammed prenio Boiju Rije Kuran svim ljudima. Uslijed
otvorenoga i rastereenoga stanja due, tijelom edne Merjeme
poteklo je svojstvo strasti pa je od te Merjemine vode i vode
udahnua stvoreno tijelo blagoslovljenoga Isa. Tako je Is zadrao obje osobine: s jedne strane, zadobio je ljudski izvanjski
oblik, a, s druge strane, bio je u mogunosti, uz Boiju dozvolu,
proivljavati mrtve, lijeiti gubave i leprozne. Jednostavno, u tim
trenucima udahnue je dolazilo od blagoslovljenog Isa, a efekat
oivljenja dolazio je od uzvienoga Boga (Fuss, str. 139.).

rincip proivljavanja umrtvljenoga u tesavvufu se tretira

kao stvarnost, ne tek kao simbolian in. Svaka osoba potencijalno je u mogunosti okititi se ovim temeljnim svojstvom
blagoslovljenoga Isa, ime postaje duhovni uitelj ija je osnovna zadaa proivljavanje src nemarnih, metodama duhovnoga
odgoja. U ovome smislu, primjer blagoslovljenog Isa izuzetno
slikovito opisao je poznati Mevlana Delaluddin Rm, u svome
najpoznatijem djelu Mesnevija, prevedenom i na na jezik, s tim
da su do sada od ukupno est svezaka, s komentarima objavljene
samo prve dvije a autor tih komentara je Fejzulah Hadibajri
(Sarajevo, 1996.). Jedna od specifinosti Mesnevije jeste esto
prekidanje nekoga kazivanja drugim kazivanjem, te naknadno
ljeto A. D. 2012. 71

S 23.indd 71

5.7.2012 15:28:01

Isus iz Nazareta
vraanje na ranije zapoetu temu. Ipak, s obzirom da je kompletna Mesnevija ustvari djelo prvenstveno narativnoga sadraja, ovi nagli prekidi i iznenadna nastavljanja samo poveavaju
njenu dra. Mevlana Rm se u svojim tumaenjima odabranih
tema veoma esto poziva na primjere Boijih poslanika meu
kojima i na smoga blagoslovljenoga Isa.

 Prilikom dolaska blagoslovljenoj

Merjemi/Mariji, aneo Dibril uzeo je oblik
savrenoga mukarca, to je bio razlog zbog
kojega je blagoslovljena Djeva pomislila da je rije
o nekome mukarcu koji joj eli prii kao eni.
Ipak, osjeajui snano duhovno prisustvo, srcem
i rijeima zatraila je zatitu od dragoga Boga
zazivajui Njegovo vlastito Ime Allah.
Da je odmah u tome trenu dolo do bezgrenoga
Isovog zaea, uslijed zatvorenog i sabijenog
stanja unutar due plemenite Djeve,
blagoslovljeni Is ne bi mogao obavljati zadau
upuivanja svoga naroda, iz prostoga razloga
to bi bio karakteriziran apsolutnom duhovnom
posveenou dragome Bogu, bez sklonosti
ka bilo emu ovozemaljskome. No, nakon to
je edna Merjema obavijetena da je pred njom
blagoslovljeni aneo Dibril sa zadaom da joj
daruje mudro dijete, osjetila je otvorenost i
rastereenost svoje due, te joj je u tome trenu
aneo Dibril udahnuo blagoslovljenog Isa.
Na ovaj nain, aneo Dibril prenio je bezgrijenoj
Djevi Boiju Rije Isa (Kuran, 4:171),
kao to je blagoslovljeni Muhammed
prenio Boiju Rije Kuran svim ljudima 
U tim priama, izmeu ostaloga opisan je i susret jednoga
naivine sa poslanikom Isom, i zamolbi da ga blagoslovljeni
Is podui najuzvienijem Boijem Imenu, s pomou kojega bi i
taj naivni ovjek bio u mogunosti proivljavati kosti te initi
dobra djela. Poslanik Is upozorio je mladia da mu to ne treba biti prioritet u ivotu jer oivljavanju drugih mora prethoditi
oivljavanje vlastitog zamrlog srca. Bez toga, alkemija nesretnoga uvijek e pretvoriti dobro u zlo, doim e kod duhovno odgojene osobe imati suprotan, pozitivan, efekat (Mesnevija, tom 2,
stih 155., str. 13.). S obzirom da je mladi bio uporan do te mjere
da je postao zapreka Isovoj poslanikoj zadai, blagoslovljeni
Is oivio je natruhle kosti u grobu pored kojega su stajali. No,
kosti su pripadale sada oivljenom lavu koji je skoio iz rupe i
jednim udarcem apom usmrtio naivnog mladia. Rasuti mozak mladia bio je u cijeloj lobanji kao jedan orah (Mesnevija,
tom 2, stih 460., str. 31.). Uslijedio je razgovor lava s blagoslovljenim Isom, iz ega se saznaje da je mladieva velika pogreka

bila u tome to je susrevi poslanika Isa dobio priliku za vlastito

autentino duhovno ozbiljenje, no, umjesto toga, zainteresiraniji
je bio promatrati zaudnosti izvan sebe.
Mevlana Rm e poentirati ovo kazivanje upozorenjem itaocima da, kako kae, zanemarivanje potrage za Isom svoga
vremena izravno podrazumijeva drugovanje sa svojim psom.
Pod sintagmom Is svoga vremena podrazumijeva se duhovni
vodi koji je svojom duom jo u vremenu predpovijesnoga bvanja vezan za svakog svog duhovnog uenika. Nasuprot tome,
pojam pas vee se za vlastitu neodgojenu duu, onu sklonu zlu
(Kuran, 12:53). Kao to se pas vee za kosti, one su njegov primaran interes, tako i osobe neodgojene due prvenstveno tee
ovozemaljskim, prolaznim, nasladama. Kosti treba pokriti zemljom da se ovjek ne bi brinuo vie o tijelu negoli o dui (Mesnevija, tom 2, stih 475., str. 32.).
Cjelokupni vjernikov ivot treba se odvijati u borbi sa smim
sobom, specifinom duhovnom odgoju usmjeravanom savjetima duhovno krajnje ozbiljene osobe. Temeljni simbol tog konstantnog ratovanja s vlastitom niskom neodgojenom duom
izraen je u arhitekturi damija i tekija kroz posebno obiljeavanje njihovoga proelnoga mjesta nie (mihrb, od ar. korijena
harb, u znaenju rat). Osoba koja kao predvodnik vjernih u
obaveznoj molitvi ili, pak, bilo kojem dobrovoljnom bogougodnom inu, ulazi u mihrab, ne pristupa tome mjestu uslijed posjedovana samo ovosvjetskog institucionalnoga ovlatenja, ve,
pored toga, i uslijed snane duhovne povezanosti sa svijetom
skrivenoga, a to joj potvruje neka osoba za koju je ve ranije potvreno da posjeduje tu duhovnu vezu s blagoslovljenim
poslanikom Muhammedom, za koju je, opet, isto posvjedoila
druga duhovno krajnje ozbiljena osoba, i tako redom unazad
sve do posljednjeg Boijeg poslanika blagoslovljenog Muhammeda. Taj duhovni niz, neprekinuta veza, vertikalna od dragoga Boga da konkretnog povijesnog poslanika, i horizontalna
od povijesnog poslanika pa do konkretne civilizacije, od presudne je vanosti za razumijevanje Tradicije.
Svaka bosanska damija podrazumijeva simbol edne djeve
Merjeme i blagoslovljenoga Is, izraen ukrasnim natpisom jednog kuranskoga dijela (levha) koji se nalazi u mihrabu, a u kojem se kae: Kad god bi joj (djevi Merjemi) Zekerijja (Zaharije)
u mihrb uao (Kuran, 3:37). To blagoslovljeno stanje edne
Djeve iz kojega e proistei bezgreno zaee a zatim i roenje
blagoslovljenog Isa, zatvara krug prethodno opisanog duhovnog puta svakoga vjernika, bitno obiljeen potragom za Isom
svoga vremena, nunom posljedicom iste elje za Boijom
blizinom kao neupitne ednosti (premilostiva djeva Merjema)
te iskrene posveenosti elji bezinteresnoga sluenja dragome
Bogu (blagoslovljeni Zekerijja).

onano, reeni simbolizam bosanskih damija ujedno je

i optimistino navjetenje realne mogunosti postizanja
takvoga stanja blaenstva jer kuranski tekst izraen na reenoj levhi koja se tradicionalno nalazi u mihrabima bosanskih
damija, u vidu uokvirenoga zapisa ili kao direktna inskripcija na zidu mihraba, takoer najavljuje i ponovni povijesni
dolazak blagoslovljenoga Isa na Zemlju, koji e se, shodno
izrijeku blagoslovljenoga Muhammeda: ...spustiti meu ljude te meu njima suditi shodno propisima Kurana (predaju
biljei Buharija). 

72 ljeto A. D. 2012.

S 23.indd 72

5.7.2012 15:28:08

Zlatko KESER

U Jeruzalemu, pokraj Ovjeg trita nalazi se kupalite, koje se hebrejski naziva Bethesda, koje ima pet trijemova. Na tima leae mnotvo onemoalih,
slijepih, hromih, uzetih, oekujui gibanje vode. Bijae tu neki ovjek koji bolovae trideset i osam godina. Vidjevi Isus toga gdje lei i znavi da mu je tako
ve dugo vremena ree mu: eli li ozdraviti? Odgovori njemu onemoali: Gospodine, nemam ovjeka da me spusti u kupalite kad se voda pokrene,
dok ja stignem, drugi se prije mene spusti. Ree njemu Isus: Ustani, uzmi svoj leaj i hodaj! I umah ozdravi taj ovjek i uze leaj svoj i prohoda.
Iv 5,2-3.5-9

S 23.indd 73

5.7.2012 15:28:17

Isus iz Nazareta
Felix Wilfred

Isus Krist
kojeg hinduisti oboavaju
Hinduiste pretjerano ne impresionira kada se Isusa Krista proglaava Bogom,
nego upravo kada ga se predstavlja kao istinski ljudsko bie poput nas, ali istinski,
toliko ljudski da u sebi utjelovljuje boanski svijet boanstvo
koje je jedno s ovjetvom

sus je bezgranian. Pripada cjelokupnom ovjeanstvu, ne

samo kranima. Kad se danas govori o Isusu u svijetu, neophodno ga je smjestiti u svijet religijskog pluralizma, svijet
svekolike raznolikosti kultura i naroda, to je relativno novi moment u kranskom iskustvu. Izraz nekrani danas vie nije
primjeren. To je anomalija. Jer oni koje mi karakteriziramo kao
nekrane, pokazuju veliku ljubav i privrenost osobi Isusa Krista i nastoje slijediti njegov ivot i uenje. Mogli bi i posramiti
nominalne krane.
Vidjet emo u ovom lanku kako hinduistiki tovatelji Isusa
Krista shvaaju i tumae ga kroz svoje vjersko iskustvo. Mnogima od njih, Isus je netko tko predstavlja sve one plemenite ideale i vrijednosti za koje se zalae hinduizam. Njima su vlastito
iskustvo i simboli najbolji nain da se spozna Isusa.

Isus i divinizacija ljudskog bia. Hinduisti u Isusu vide nekoga tko je ovjeanstvu, na izvanredan nain, pokazao to znai biti jedno s Konanom stvarnou. Isus, na razliite naine i
na razliitim razinama, govori o jedinstvu. Na primjer, govori
o trsu i lozama (Iv 15,1ss). Jedinstvo kojim ovaj prikaz odie
odnosi se jednako na sveukupnost mukaraca i ena. Meutim,
onima koji su ga izazivali, odao je najvii oblik nedualnog jedinstva s Ocem. Ja i Otac jedno smo (Iv 10,30) esto je citirana
Isusova izjava u Indiji. Slijedei Isusa, mogli bismo naposljetku
iskusiti nae jedinstvo s Konanim misterijem. Isusovo iskustvo
je, zapravo, za hinduiste iskustvo nae divinizacije, naeg poboanstvenjenja. Ovaj put je, u naelu, otvoren svim ljudskim
biima. Ne trebamo traiti ono boansko izvan naeg istinskog
i dubljeg sebstva. Jer, kako je Isus rekao, Kraljevstvo Boje je u
vama (Lk 17,21).
Isus, guru. Hinduisti u Isusu vide velikog gurua. Guru znai

puno vie od uitelja. To je netko tko vodi druge na putu istine;

netko tko druge uvodi u stvarnost. U Indiji postoji vjerovanje da
je Bog pravi guru koji obitava u nama kao svjetlost, koji nas ui
i vodi u istinu. Ljudski gurui se tuju jer simboliziraju nutarnjeg
boanskog gurua. Hinduisti pronalaze odjek ovoga u Isusovim
rijeima. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroenac Bog
koji je u krilu Oevu, on ga obznani (Iv 1,18). Guru je i uitelj,
onaj tko pokazuje put. Marga ili put je, nesumnjivo, temeljni
koncept u hinduistikoj tradiciji. U Isusu, hinduisti vide put do

Oca, protumaenog kao Konani misterij. Svojim ivotom i nauavanjem, Isus takoer daje sredstvo za postizanje tog cilja.

Isus u teistikoj perspektivi ljubavi i pobonosti. Hinduistiki pristup boanskome u svojoj klasinoj tradiciji openito je
poznat kao a-dvaita nedualizam. Ali moramo uvaiti injenicu da u indijskoj tradiciji postoji drugi znaajan pravac teizma,
koji je moda manje poznat, ali ima jednak ili ak vei utjecaj.
Ovaj teistiki trend postojao je u Indiji od poetka, a porijeklo
vodi iz istih poela Veda, Upaniada i Bhagavad Gite, koje su
takoer temelj tradicije a-dvaite.
Hinduistiki teizam vjeruje u osobnog Boga (Ivara) kojem
su tovatelji snano privreni. To je indijska religija ljubavi i revnosti, milosti i samilosti. Upravo ovu religiju Bhakti nalazimo u
dvije glavne grane hinduizma vainavizam i aivizam. Vinu i
iva su osobni oblici Boanskog misterija. To je ista ona indijska
teistika tradicija koja govori o Bojem avataru ili silasku. Velika je slinost izmeu onoga to krani nazivaju utjelovljenjem
i hinduistikog pojma avatara. No, oni se ipak razlikuju. Prema
hinduistikom vjerovanju, Bog silazi u svijet ne jednom, nego
vie puta da ouva pravednost. U hinduistikom svetom spisu
Bhagavad Gita stoji sljedee:
Kad god pravednost slabi i blijedi te bezakonje maha hvata,
Ja se pojavljujem [na zemlji]. Da zatitim dobre, unitim
zle, povratim pravednost, vijek za vijekom, raam se ja.
(Bhagavad Gita IV,7-8)
Mnogi hinduisti u Isusu vide avatara Boga i tuju ga kao boansku manifestaciju, boansko oitovanje. Tumaei Isusa na
ovaj nain, hinduisti shvaaju neiscrpnu ljubav Boju, milost i
suosjeanje Boga prema ovjeanstvu. U Isusu vide Boju univerzalnu ljubav. U Isusu Kristu doivljavaju bliskost s Bogom
na nain da u njemu vide, rijeima hinduistikog mislioca Keshuba Chundera Sena, boansku ovjenost. Poimajui Isusa
kao avatara, hindusi takoer shvaaju konanu pobjedu dobra
nad zlom.

Perspektiva nikama karme. U hinduistikoj tradiciji, Isus se

ne poima samo kao uitelj, nego i kao netko tko djeluje. Pored
njegove osobe i nauavanja, Isusova djela takoer pokazuju boanski karakter. Hinduizam tuje djela koja se ine bez obzira na

74 ljeto A. D. 2012.

S 24.indd 74

5.7.2012 15:29:17

posebni broj

plodove ili korist koju mi moemo imati od njih. Kada mislimo

na vlastitu korist, time moemo pokvariti i okaljati naa djela,
ime postajemo sebini. Indijska klasina tradicija zaokupljena je djelom koje se odlikuje duhovnou, prije nego njegovim
izrazom ljudske slobode u povijesti. Ne nuka nas se da izbjegavamo, nego nas se poziva na djelovanje. Meutim, da bi djelo
bilo uinkovito i isto, trebalo bi biti, takorei, krteno u vodama
nesebinosti i neoekivanja nagrade. Kako bi se oslobodila, osoba mora provoditi nikama karmu djela bez oekivanja koristi
koja proizlaze iz njih.
Kad se gleda iz ove perspektive, u osobi Isusa Krista hinduisti vide nekoga tko je bio iznimno slobodan u svojim djelima,
jednako kao i rijeima. Odricanje od plodova svojih djela obiljeilo je cijeli njegov ivot, a to je dalo autoritet njegovim rijeima
i djelima. Nadvladao je iskuenja svih vrsta koja okuuju nae
djelovanje u svijetu. Govorei o znaaju tri iskuenja Isusa Krista, Gandhi je istakao:
Kad je on [osoba] nadvladao prvo iskuenje [glad], nadvladao je svoja osjetila. To ga je ispunilo snagom. Upravo ta snaga je
drugo iskuenje kada ovjek na taj nain stekne nadmo nad
snagom, savladava siddhije (udotvorne moi). Te udotvorne moi su njegovo tree iskuenje. [Citirano u djelu Margaret
Chatterjee, Gandijeva vjerska misao, Macmillan Press, London
1983, str. 54.]

Muka i kri. U muci i kriu Isusovom, hinduisti vide jedinstven primjer onoga to znai odrei se, oplijeniti se od svega
to je sebino, od svega to nas porobljava. Velianstveni je to
in slobode, koji je u isto vrijeme dirljivi simbol ljubavi i sluenja ovjeanstvu. injenica da Isus nije patnju drugima nanosio,
nego je dobrovoljno na sebe preuzeo, jest neto to je oparavalo, i jo uvijek oparava, srca mnogih hinduista. Vrlo esto se
spominje, u odnosu na Pavla, da su kri i muka Isusova kamen
spoticanja i ludost (1 Kor 1,23-25). To moda vai za idove i
Grke. Ali to se tie Indije, Isusov kri, daleko od toga da je sablazan i ludost, neto je to fascinira hinduiste. Isusova muka na
kriu takoer je bila omiljeni motiv na slikama mnogih hinduistikih umjetnika.

Isus i siromani u Indiji. Isusova osoba, njegov ivot i nauavanje veliko su nadahnue siromanima u Indiji. Njihova kristologija nije usmjerena na Isusove naslove niti na dogmatske definicije njegove osobe. Ova pitanja njih ni najmanje ne zanimaju.
Oni vide Isusa kao nekoga tko se nastanio meu njima (Iv 1,14),
tko dijeli njihov ivot, njihove patnje i muke. Stoga, prispodobe iz evanelja u kojima se Isus obraa siromanima, onima na
marginama drutva, nale su svoj put do srca siromaha Indije.
Milijunima potlaenih i ugnjetavanih parija iskljuenih iz bilo
kojeg zajednitva s viim kastama, prispodobe u evaneljima,
u kojima Isus, recimo, sjedi za stolom zajedno s poreznicima
i grenicima, ulijevaju veliku nadu u Boju prisutnost, Boju
ljubav i samilost. U Isusu, siromani vide supatnika. Po svojoj
muci, njima je Isus simbol svih onih potlaenih i diskriminiranih skupina i zajednica.

Svjetla rijei

jenog Sokrata. Imamo takoer mnogobrojnih simbola Isusa koji

su stoljeima nastajali kao plod tovanja kranskih zajednica i
posveenosti Isusu. Pored figurativnog jezika, crkva je takoer
izgradila dogme u pokuaju da objasni to je ortodoksno a to
je heterodoksno u shvaanju Isusa. Bolje emo shvatiti to ova
pluralnost i raznolikost znai ako razmotrimo kako ga pripadnici drugih vjera vide i tumae. To je nova perspektiva iz koje
se promatra Isus, ali mnogostruka iznenaenja oekuju sve one
koji su navikli na odreene tradicionalne kranske naine razumijevanja Isusa. U ovom lanku sam upravo nastojao ukratko
prikazati kako hinduisti vide Isusa i kako ga nastoje shvatiti kroz
svoja vlastita iskustva, svoje simbole i kategorije.

 U muci i kriu Isusovom, hinduisti vide

jedinstven primjer onoga to znai odrei se,
oplijeniti se od svega to je sebino, od svega to
nas porobljava. Velianstveni je to in slobode,
koji je u isto vrijeme dirljivi simbol ljubavi i
sluenja ovjeanstvu. injenica da Isus nije patnju
drugima nanosio, nego je dobrovoljno na sebe
preuzeo, jest neto to je oparavalo, i jo uvijek
oparava, srca mnogih hinduista. Vrlo esto se
spominje, u odnosu na Pavla, da su kri i muka
Isusova kamen spoticanja i ludost (1 Kor 1,23-25).
To moda vai za idove i Grke. Ali to se tie
Indije, Isusov kri, daleko od toga da je sablazan
i ludost, neto je to fascinira hinduiste. Isusova
muka na kriu takoer je bila omiljeni motiv na
slikama mnogih hinduistikih umjetnika 
Indijski vjerski univerzum krasi 36 milijuna bogova i boica. Dodati jo jednog Isusa Krista ovom panteonu nije nita posebno uzbudljivo. Hinduiste pretjerano ne impresionira
kada se Isusa Krista proglaava Bogom, nego upravo kada ga se
predstavlja kao istinski ljudsko bie poput nas, ali istinski, toliko
ljudski da u sebi utjelovljuje boanski svijet boanstvo koje je
jedno s ovjetvom. Kranska tradicija bi mogla jako puno nauiti iz naina na koji hinduisti, budisti i drugi pristupaju misteriju Isusa Krista. Ove originalne perspektive zasigurno nas nukaju
da nanovo razmotrimo nau tradicionalnu kristologiju. 
S engleskog Dragana DIVKOVI

Zakljuak. U svojoj dugoj povijesti od dva tisuljea, osoba

Isusa Krista je razmatrana i tumaena na bezbroj raznih naina.
Postoje brojne slike i simboli iz ranog kranstva u kojima ga
se nastoji zorno prikazati, a uzeti su iz idovske i grke kulture.
Ako su ga idovi smatrali Sinom ovjejim i Mesijom, Grci su u
njemu vidjeli Orfeja, koji silazi u Podzemlje, i nepravedno ubiljeto A. D. 2012. 75

S 24.indd 75

5.7.2012 15:29:25

Isus iz Nazareta
Dennis Gira

Budistiki pogledi
na Isusa Krista
to se tie Isusa, on je ovjek kojega veoma potujemo zbog njegova nauka i naina
da bude meu ljudima, ali za nas on ni u kojem sluaju nije Krist

itatelji koji u ovom lanku budu traili kljueve za razumijevanje onoga to o Isusu Kristu kazuje budizam, riskiraju
biti malko razoarani, i to zato jer postoje mnogobrojni oblici
budizma, a svaki ima svoje vlastite stavove o najrazliitijim pitanjima. tovie, nijedan od tih oblika ili kola nije razradio
stav o Isusu Kristu. Njegovo se ime, dakako, nigdje ne susree u
opirnim zbirkama temeljnih tekstova koji predstavljaju razliite kanone budistikih spisa. Govor o budistikim pogledima na
Isusa Krista mogu je dakle samo kroz opis onoga to o njemu
mogu misliti neki budisti, imajui stalno na pameti injenicu da
veina njih, ivei u budistikim zemljama, nikada ne razmilja
o sredinjoj osobi nae povijesti te da njihove toke gledita nipoto ne predstavljaju kole kojima pripadaju. U ovome lanku
ograniit emo se na neke biljeke o nainu na koji budisti za
koje je karma apsolutno nezaobilazna, a ideal bodisatve (probuenoga bia) najvaniji gledaju na Isusa Krista. Zavrit emo
odgovorom dvaju japanskih budista studentima bogoslovije u
le-de-Franceu koji su ih upitali to misle o Bogu i Isusu Kristu.

Isus Krist: zagonetka

U svojoj formi koja stavlja naglasak na ideju da su sva iva bia,
pa prema tome i ljudska bia, zatoena u beskrajnom ciklusu
raanj i umiranj (samsara), ega se po svaku cijenu treba osloboditi, pojam karme ima vrlo veliko znaenje. Prema ovome
pojmu, svaki namjeran in, pozitivan ili negativan (negativan
in je egocentrian in), donosi plod, isto tako pozitivan ili negativan, u ovom ili nekom kasnijem ivotu. Tako, bia se uspinju
i silaze ljestvicom postojanj, od kojih su neka pozitivna (boansko i ljudsko postojanje), a druga negativna (npr. ivotinjsko
i pakleno). Radi se o procesu koji ne trpi nikakve iznimke, pa
se ponekad govori o karmikom zakonu. U ovom obliku budizma ideal je arhat, ovjek doslovno dostojan potovanja jer
je sve uinio da odagna neznanje, koje je izvor egocentrinih
ponaanja, te da iskorijeni strasti, koje ovjeka blokiraju u njegovu ciklusu raanja i umiranja. Da bi dostigli taj cilj, valja im
se uporno truditi oko prakticiranja mentalne i etike discipline, i
to onakvih kakvima ih je zamislio Buda. Openito, u tome mogu
uspjeti samo monasi.
Budistima koji slijede ovaj put bit e teko misliti o Isusu Kristu izvan pogleda koji obino upravljaju prema svijetu i
ovjeku. Prije svega treba istaknuti da Isus Krist kao ovjek ne
moe istodobno biti i boanstvo. Boanska egzistencija i ljudska
egzistencija (da ne nabrajamo ostale) mogu se smjenjivati, ali ne

mogu biti simultane. Uostalom, vano je znati da boanska egzistencija, o kojoj govore budisti, nema apsolutno nikakve veze
s kranskim pojmom Boga, jer prema budistikom shvaanju
i boanstva su zarobljena samsarom. Drugo to treba istaknuti jest da su budisti koji itaju evanelja openito osjetljivi na
upute Isusa Krista o potrebi otklanjanja svakog egocentrinog
ponaanja, o korektnu odnosu koji treba imati prema drugima i
o potrebi jednoga stvarnog osloboenja, ali se mogu zaprepastiti
odnosno sablazniti kad ga na slici vide u agoniji, prikovana na
kri. Nije to ona sablazan idova, o kojoj govori sveti Pavao, a
nema veze ni s ludou koju u tome vide pogani. U svjetlu onoga
to oni vjeruju o snazi karme, njima je teko zamisliti kakva su
djela i kakvi prethodni ivoti mogli biti uzrokom takvoj jednoj
patnji. Meutim, je li ovakav stav a treba ponoviti da ga ne istie niti osporava nikakav budistiki autoritet jedini stav koji
jedan budist moe imati o Isusu? Nije. Naime, u mahajanskom
budizmu, koji je rairen u Kini, Koreji, Japanu, na Tibetu... i koji
okuplja veliku veinu europskih budista, injenica da se netko
na ovom svijetu rodio nije nuno rezultat negativnih karmikih ina. Za mnoge budiste europskoga porijekla koji ive meu
kranima, a nekada su moda i sami bili krani, Isus Krist je
bodisatva. To mijenja sve.

Isus Krist kao bodisatva

Dok spomenuti oblik budizma predlae oslobaanje od ciklusa
roenja i umiranja strogo slijedei Budin put, razliitim strujama mahajanskoga budizma (Veliko vozilo) ideal je bodisatva,
bie (satva) predano buenju (bodi). Na kraju vrlo duga puta
(niza doslovno bezbrojnih ivota) bodisatva dostie savrenstvo, odnosno paramita, kao to je uinio i sam Buda, ali odbija
pristupiti budaitetu iako mu je mudrost jednaka Budinoj. Naprotiv, vraa se u svijet, ondje gdje to smatra korisnim, kako bi
drugima pomogao na putu k buenju. Zato su bodisatve uveni zbog svoga suosjeanja. Bodisatva nije dakle zatoenik samsare niti je podloan snazi karme. Njegova patnja nipoto nije
rezultat negativnih djela uinjenih u prethodnim ivotima. To
vrlo dobro izrie jedan tekst iz VII. stoljea koji predstavlja bodisatvine zavjete:
Snagom vrline koju sam postigao, o da svim biima budem onaj koji blai bol!
O da budem bolesnima lijek, lijenik, njegovatelj, sve dok
bolest ne nestane! (...)

76 ljeto A. D. 2012.

S 25.indd 76

5.7.2012 15:30:20

posebni broj

Izruujem ovo tijelo na milost i nemilost svih bia. Neka

ga neprestano tuku, vrijeaju, posipaju prainom! Neka
od moga tijela naprave igraku, predmet ismijavanja i zabave! Dao sam im svoje tijelo, ba me briga! Neka ine sva
djela koja im mogu biti ugodna! Ali neka ni za koga ne
budem uzrokom tete! Ako im se srce zbog mene rasrdi
ili ozlovolji, neka upravo to poslui da bi se ostvarila svrha
svih! Neka svi oni koji me kleveu, vrijeaju i ismijavaju,
kao i svi ostali, postignu Bodi (vrhunsku Probuenost).
[Louis Finot (prev.), Hod u svjetlu Shntideva, Paris, Les
Deux Ocans 1987, 35-36.]
Tko ita i meditira ovaj tekst, shvaa kako zapravo neki budisti
Velikoga vozila smatraju Isusa Krista bodisatvom.

Prema jednom uravnoteenu stavu

Dok je tvrdnja da je Isus Krist bodisatva na koncu konca vrlo
velik kompliment, on je prema kranskoj vjeri neizmjerno

Svjetla rijei

mnogo vie on je jedini Boji sin. Ne radi se o tome da se zanijee ono to misle ovi budisti, jer Isus Krist je prema njihovu
miljenju zaista bodisatva. Meutim, budisti koji moda bolje
razumiju kransko miljenje, ustvrdit e jo neto. Dvojica japanskih budista, za vrijeme jednog istraivanja u Francuskoj,
doli su jedanput sa mnom na bogosloviju u Issy-les-Moulineauxu, gdje sam drao teaj o budizmu i dijalogu izmeu
budista i krana. Za bogoslove je to bila izvrsna prigoda da
otkriju ne samo budizam nego i budiste. Dakako, vrlo brzo su
postavili pitanje: to mislite o Bogu i Isusu Kristu? Odgovor
koji su dobili pokazao je da su ovi monasi imali stanovito poznavanje kranske vjere: Mi pojma nemamo rekli su o
tome to hoete rei kad govorite o Bogu. to se pak tie Isusa, on je ovjek kojega veoma potujemo zbog njegova nauka i
naina da bude meu ljudima, ali za nas on ni u kojem sluaju
nije Krist. Mislim da nema boljega naina da se zakljui ovo
kratko razmiljanje! 
S francuskog Ivan NUJI

Zlatko KESER

Tada njega predade njima da se razapne. Oni uzmu Isusa. I nosei svoj kri izae na mjesto zvano Lubanjite, hebrejski Golgota, gdje ga razapee, i s njime jo dvojicu,
jednog s jedne drugog s druge strane, a Isusa u sredini. A napisa i natpis Pilat i postavi na kri. Bijae napisano: ISUS NAZAREANIN, IDOVSKI KRALJ.
Iv 19,16-19
ljeto A. D. 2012. 77

S 25.indd 77

5.7.2012 15:30:30

Isus iz Nazareta
Anton ulji

Isus
u likovnoj umjetnosti
Od simbola k vjeri, od vjere k mistici, od mistike prema ovjetvu,
od ovjetva prema drutvu i svijetu. Tako bi se nekako u kratkim crtama
mogao formulirati likovni put u prikazivanju Isusa koji je Krist

ijekom dva tisuljea lik Isusa Krista likovnim je umjetnicima

uvijek iznova bio nenadmano vrelo inspiracije, identifikacije,
a katkad i protesta i provokacije. Bez sustezanja bi se smjelo tvrditi
da povijest likovnih umjetnosti ne poznaje niti jednu drugu osobu koja bi, poevi od 5. stoljea, tako sustavno i tako neizostavno
bila prikazivana kao Isus. Poevi od grafita i najprimitivnijih zidnih slikarija kakve nalazimo u rimskim katakombama u prva tri
stoljea ili pak, koliko je poznato, najstarijeg prikaza Kristova lika
u Dura Europosu (241.) [slika 1] Isus na vrhu piramidalne kompozicije upire desnu ruku prema oduzetome koji lei na krevetu, a
odmah je slijeva taj isti uzeo svoju lealjku i zdrav odlazi preko
ranokranskih i srednjovjekovnih mozaika, skulptura i plastika,
fresko i secco zidnog slikarstva, potom slika na platnu i na drvu pa
sve do umjetnikog obrta, arta i filma, Isus kao tema, likovnim je
umjetnicima posluio kako bi izrazili vlastito ili uvjerenje epohe o
poklonstvu i tovanju, o spiritualnom i ljudskom, o filozofinom
i mistinom, o munom, ugodnom i svetom. No, isto tako Isus je
prikazivan i kao kritika, ruganje, pokuda te izraz zdvojnosti i bespomonosti. Velike mijene, kako likovne tako i teoloke, jedva je
na kojem drugom primjeru mogue tako pratiti kao na primjeru
prikazivanja Isusa Krista.
Sve ako i jest injenica da se realistino prikazivanje Isusova
lika, posebice onoga na kri raspetoga, u prvim stoljeima doga-

a relativno srameljivo, potreba da se simbolom najrazliitijih

oblika kria [sl. 2] ili pak ribe [sl. 3], odnosno prenesenim znaenjem kakvo je bilo preuzimanje lika pastira iz rimske mitologije
[sl. 4], ipak je nepobitna injenica i to da je od poetka postojala vrlo jaka potreba s povijesnim Isusom stupiti u likovni, a
jednako tako i u mistini odnos. Od simbola k vjeri, od vjere k
mistici, od mistike prema ovjetvu, od ovjetva prema drutvu
i svijetu. Tako bi se nekako u kratkim crtama mogao formulirati
taj likovni put u prikazivanju Isusa koji je Krist.
Imajui na pameti injenicu da bi, barem kad je rije o zapadnome svijetu, jedva mogao postojati koji ovjek koji ne bi
imao neki svoj lik Isusa, dobro smjetenog u kakav imaginarni
muzej svijesti, ali i uvjerenja i vjere, mogli bismo si ili ak trebali
postaviti pitanje: Koji Isusov lik batinimo? Koji je ba na Isus i
je li to Isus Evanelja, tradicije ili pak Isus kao simbol ovjekova
propinjanja i patnje? Na to pitanje, naravno, intimno si moemo
odgovoriti ako to samo htjednemo, a ovaj e prikaz htjeti barem
malo pripomoi moguem vlastitom odgovoru.

Krist Sunce. Krani su isprva, za svoj likovni izraz, prihvatili i

pokrstili neke tadanje uobiajene likovne koncepte, slino kao
to su za svoje blagdane uzimali neke datume iz poganskoga kalendara. Tako su Apolona, boga sunca, ljepote, znanja i mudro-

78 ljeto A. D. 2012.

S 26.indd 78

5.7.2012 16:35:23

posebni broj

Svjetla rijei

sti, zamijenili Isusom Kristom. Jedna od najstarijih slika Isusa

Krista je Krist Sunce (gr. Christos helios), mozaik na stropu
Julijeve grobnice pod bazilikom Sv. Petra i Pavla u Vatikanu, iz
225. godine [sl. 5]. Krist je na toj slici prikazan u liku boga Sunca (Sol Invictus) kako se poput boga Sunca penje prema zenitu.
Krist ustaje iz groba i odlazi k svome Ocu. Sunane zrake koje se
ire prema gore i na sve strane istiu sjaj Boga pobjednika. Kugla
na lijevoj strani simbol je Boje vlasti nad svemirom: Uskrsli,
proslavljeni Gospodin postao je Kraljem i Gospodarom svijeta
(usp. Dj 2,36). Na ovom mozaiku Krist je prikazan simbolikoalegorijski. U slici uzlazeeg Sunca predstavljeno je Kristovo
uskrsnue i uzaae na nebo.

Isus kao Dobri Pastir. U prvim stoljeima krani su bili svjesni kakvu bi sablazan i apsurdnu reakciju kod suvremenika bio
izazvao navjetaj: taj sramotno osueni i na kri raspeti upravo
je on Mesija, Boji sin. Kristov kri u tim je prvim stoljeima smatran brutalnim povijesnim inom ili neslanom alom. Rimom je
jo i u 3. st. kruila neka vrsta karikature naslikane na jednome
zidu carske palae na Palatinu koja je predstavljala na kri raspetoga, ali s magareom glavom i natpisom: Aleksamenos se klanja
svome bogu [sl. 6]. Zbog toga nije udno da se u prva tri stoljea kranstva Krist prikazivao najprije u simbolima, a zatim kao
mladi i to pastir koji se rtvuje za svoje ovce, koji daje sama sebe.
Motiv pastira u antici je bio opeprihvaen i bio je alegorija prijateljstva meu ljudima. Krani su ga prihvatili i povezali s novozavjetnom slikom Dobrog pastira [sl. 7]. Prikazi Dobrog pastira vrlo
su esti kako na freskama i sarkofazima tako i na relikvijarima,
zatim na umjetnikome obrtu, posebice ploicama u slonovai.
Od prvih desetljea 3. st. pojavljuju se i prikazi novozavjetnih prizora s Kristom. Takve se slike nalaze u Kalistovim katakombama
u Rimu (oko 210). U katakombama Sv. Marcelina i Petra u Rimu
naena je slika Isusova krtenja iz sredine 4. st., koja prikazuje
Isusa u djeakom obliju za razliku od kasnijih slika krtenja na
kojima se Krist prikazuje kao odrastao ovjek. Duh Sveti prikazan
je u liku goluba kako prosipa nebesku svjetlost na lik Isusa.
Najstariji prikaz Kristova raspea see negdje u 5. st. i nalazi
se na bjelokosnoj ploi koja se uva u British Museumu, a drugi je prikaz iz istoga razdoblja na vratima starokranske crkve
Santa Sabina u Rimu [sl. 8].

Isus Uitelj i filozof. U 4. stoljeu, kada se kranstvo vrlo snano ukorjenjuje u zapadnu, posebice grku kulturu i filozofiju, navlastito nakon Konstantinova edikta 313. godine, Krist se prikazuje kao uitelj i filozof, osobito u mediteranskome pojasu. Znatnu
ulogu u tome prikazu ima kako dravno tako i novo crkveno
ureenje. U ovakvim prikazima Krista oituje se duh vremena,
posebice nekih crkvenih uitelja, koji su prihvaali izazov helenizacije kranstva. Krist filozof mladoliki Krist, filozofska odjea,
katedra i svitak [sl. 9]. Isusova ljepota, kovravost kose, uiteljska

10

11

12

mudrost i poza trebale su posluiti pribliavanju kranske poruke grkoj filozofiji. Krajem 4. i poetkom 5. st. poinje se kako na
freskama i mozaicima, tako i na kapitelima, frizovima kod ulaznih
vrata pojavljivati tip prikaza Maiestas Domini. Monumentalni apsidalni mozaik u crkvi Sv. Pudencijane u Rimu iz poetka 4. st. [sl.
10] sjajan je primjer novog gledanja i prikazivanja Isusa. Isus stoji
u sredini svojih apostola u nebeskome Jeruzalemu, okruen simbolima etvorice evanelista, vlada sa svoga nebeskog prijestolja,
a iznad njega nalazi se veliki zlatni kri (Crux Invicta). Ovdje se
ve, pod utjecajem kranskoga Istoka, poinje pojavljivati brada
koja Krista eli predstaviti kao ozbiljnog mukarca.

Isus Pobjednik i Pantokrator. Svjetovna je vlast bizantskoga cara najsnanije utjecala na prikaz Krista Pobjednika i Svevladara (Pantokratora), boga-cara, gospodara svijeta i basileusa
koji u rukama dri Knjigu ivota optoenu dragim kamenjem,
odjevena u carsku odoru dok sjedi na prijestolju obiljeenu nimbusom [sl. 11]. Najprije se poinje pojavljivati na kovanicama
pa na ikonama da bi se na najimpresivniji nain premjestio u
liturgijski prostor gdje mu je mjesto jedinstveno i dominantno.
Pojavljuje se u sreditu kupole ili u sreditu tjemena apsidalne
konhe [sl. 12]. Tipian je nain prikaza Kristove glave i pogleda
ljeto A. D. 2012. 79

S 26.indd 79

5.7.2012 15:32:54

Isus iz Nazareta
koji promatraa gleda ravno u oi. Krist obino desnu ruku ima
blago podignutu na blagoslov dok u lijevoj dri Knjigu ivota.
Redovito je prikazan stroga izgleda s carskim znakovima vlasti,
udaljen je i gotovo nepristupaan. Apstraktna zlatna pozadina s
prikazom neba u posjetitelju je trebala proizvesti strahopotovanje i divljenje, poklonstvo i osjeaj neznatnosti [sl. 13]. Krist
evanelja koji se sav daruje za druge, koji pere noge svojim uenicima sada postaje Krist po mjeri carske vlasti i njemu podlone crkvene hijerarhije. Ikonoklazam 8. i 9. st. s katastrofalnim
posljedicama za svete slike, ali i za mnoge sveenike, u osnovi
je sadravao aristokratski stav tadanjega bizantskoga dvora o
izravnom tovanju Boga bez posrednika, pa dosljedno niti slike,
a moda je bio i pokuaj dodvoravanja kako idovstvu tako i
sve snanije prisutnome islamu koji nisu doputali bilo kakvo
prikazivanje Boga. Ponovno je duh vremena, politike i odreene
teologije utjecao na odnos prema slici. No, kao i u prijanjim
stoljeima, tako i dalje na poimanje Isusa Krista, osim Evanelja
i novozavjetnih spisa te tradicije, vrlo snano utjeu brojne apo-

13

krifne knjige. To se osobito moe pratiti na brojnim kodeksima

koji su ukraavani minijaturama.

Romaniki Krist je iv i proslavljen. U 11. i 12. stoljeu Krist

je jo uvijek zadrao svoje svevladarske karakteristike. esto se
prikazuje iv na kriu [sl. 14], no nije pravilo. On s kria vlada,
sve vidi, sve zna. On je i na kriu Pobjednik. To je proslavljeni
Krist. Na slikanome raspelu iz crkve Sv. Frane u Zadru iz 12. st.,
ali i na nekim kasnijim slikanim raspelima u Hrvatskoj, moemo pratiti tu ve tradicionalnu i standardiziranu ikonografsku
shemu. No, to nije iskljuiva matrica. Krist se na kriu pojavljuje
i kao izmuen, patnik i umrli. Takav je, primjerice, na freski u
crkvici Sv. Jerolima iz 12. st. u Humu ili monumentalni prikaz
raspea na romanikome oslikanom raspelu iz Graia u Istri,
u Sv. Klari u Splitu ili u Sv. Mihovilu u Zadru. Vrlo esto se prikazuje i Deisis Kraj Krista na prijestolju s lijeve i desne strane
pojavljuju se Bogorodica i sv. Ivan Krstitelj. Primjerice freska
iz crkve Sv. Elizeja u Draguu, zatim Sv. Antuna u Rou ili u
Donjem Humcu na Brau. U nekim pravoslavnim zemljama sv.
Ivana Krstitelja esto zamjenjuje lik sv. Nikole biskupa.
U naim krajevima znatan utjecaj na slikarski prikaz imala je
bizantska umjetnost. Vrlo vano mjesto likovnoga prikazivanja
Krista sada su i kodeksi. Brojne minijature iz Trogirskoga Evan-

elistara iz 13. st. donose razne scene iz Kristova ivota poput

Prikazanja u Hramu, Sveanog ulaska u Jeruzalem i sl. Krist se,
sa slinim likovnim karakteristikama, pojavljuje i na koricama
evanelistara, psaltira, misala ili lekcionara, najee izraenima
od srebra poput onoga u splitskoj katedrali. Pod cistercitskim
duhovnim utjecajem, a posebno pod utjecajem prosjakih redova, scene iz Isusova ivota prikazuju se kako bi se u njima vidio
uzor za vlastiti ivot. U tu svrhu prizorima iz Kristova ivota sve
se vie oslikava crkveni prostor za to su sjajan primjer Giottove
freske u Kapeli Areni u Padovi. U Pisi Niccol Pisano oko 1260.
godine Krista klee na mramornoj propovjedaonici. Skulptura
u romanici zapoinje svoj hrabri iskorak prema osloboenju od
pozadine i razvija se prema posvemanjoj samostojnosti.

Gotiki Krist patnik ovjek boli. Tek je kasna gotika u

13. i 14. st. muku Raspetoga prihvatila kao prevladavajuu temu,
a u tom se smislu istie poznati Isenheimski oltar Matthiasa
Grnewalda (1475-1528) [sl. 15]. Zavladao je kult boli. Tada na-

14

15

staje cijeli niz slika i kipova s prikazima Krista patnika Imago

pietatis. Isusovo ovjetvo sve se vie naglaava, a Biblia pauperum Biblija siromaha promatraima i pobonome puku postaje vrelo za upoznavanje Isusa ovjeka boli s kojim se tako
esto mogu identificirati. No, osim boli, u ponovno otkrivenome Isusovu ovjetvu, sve se vie prikazuje i njegovo djetinjstvo.
U to se vrijeme, i pod znatnim utjecajem apokrifnih knjiga, ire
slikovni predloci kompendiji za prikazivanje Krista i prizora iz njegova ivota, odnosno kao ikonografske matrice koje su
jednako sluile neukome puku i slabo uenome sveenstvu kao
i likovnim umjetnicima koji su se njima sluili. Benediktinci su
tako irili Bibliju pauperum, a dominikanci Speculum humanae
salvationis. Oko 1300. pojavljuju se anonimni spisi Meditationes
vitae Christi, a 1348. Vita Christi Ludolfa von Sachsena. Sve do
reformacije ti su predloci odigrali presudnu ulogu u prikazivanju Krista i prizora iz njegova ivota.

Renesansno povjerenje u ovjetvo Krist meu ljudima.

Renesansno otkrivanje antike u kojoj je ovjek bio mjera svih
stvari odrazilo se osobito na povjerenje prema znanju i umjetnosti te na optimizam u odnosu na ovjeka i drutvo. U 15. i 16.
st. Krist se, sukladno novim renesansnim postulatima, prikazuje
kao heroj ili kao vladar. Leonardo da Vinci [sl. 16], A. Drer,

80 ljeto A. D. 2012.

S 26.indd 80

5.7.2012 15:33:06

posebni broj

16

L. Cranach, P. Bruegel i mnogi drugi slikari i kipari oblikovali

su cijeli niz neponovljivih djela. Pojavljuju se brojni reformatori. Vrlo velik utjecaj odigrao je s jedne strane Luther, a s druge
strane otkrie tiska. Nove je mogunosti tiska u drvorezima, a u
bakrorezima i bakropisima posebno, na najbolji nain primijenio A. Drer na kojima je, meu ostalim, i u jednoj i u drugoj
tehnici prikazao prizore Muke. Guttenbergovim pronalaskom
knjigotiska oko 1455. godine, slike Krista ulazile su u knjige,
najprije u Bibliju, a potom i u sve druge knjige vjerskog sadraja.
Luther je svojim reformatorskim pothvatima na svim podrujima kranskog ivljenja dotakao i obnovu religioznog slikarstva. Promatranje slike, pisao je Luther, treba vjerniku pomoi
da due i dublje zadri u pameti boanski lik Kristov. Slika treba
ilustrirati Sveto pismo i promatraa pouiti. Tim Lutherovim
smjernicama odgovarao je na primjer triptih za gradsku crkvu
u Wittenbergu koji je 1547. godine naslikao Lucas Cranach. U
srednjem vijeku slika pokuava izraziti otajstvo, a od renesanse
slike se obraaju razumu, i sadrajno i formalno. Humanizam
je donio novi nain razmiljanja, razvio posebni kritiki duh i
smisao za odgojne metode.
U prvoj treini 15. st. u Italiji je otkrivena perspektiva te je
time bilo omogueno prikazivati trodimenzionalne slike koje
su vjernije odraavale prostornu stvarnost. Slikari su (osobito
flamanski majstori) lik Krista ugraivali u krajolik svoje sredine unosei u sliku svjetlo i prostor. Perspektiva im je omoguila
konstrukciju ureenog svemira, koji je istisnuo irealni prostor
i zlatnu pozadinu gotikih slika. Na slikama koje su stvorili Jan
van Eyck i njegovi sljedbenici jasno se vide u pozadini naslikani
gradovi s njihovim zgradama i zvonicima, ulicama, gostionicama i mostovima. Slika se pojavljuje kao vjerni odraz, preslika
stvarnosti. Andrea Mantegna na slici ovjeka boli s dva anela,
naslikanoj oko 1500, prikazuje Krista izmeu smrti i ivota, a
na slici Mrtvi Krist iz iste godine, iz poloenog kuta promatra
mrtvo Kristovo tijelo [sl. 17]. Hieronymus Bosch, oko 1508, na
slici Krunjenje trnovom krunom (1509), prikazuje nemonoga
Krista, opkoljena krvnicima.

Sjetilni i puteni Isus baroka. U 17. i 18. st., u vremenu baroka

ili tzv. katolike obnove, Krist se sve vie prikazuje sjetilno, osjeajno i puteno. Boje su razigrane i naglaene, katkad raskone i
gotovo kao da vrite, no uglavnom pokazuju Kristovu ljudskost
s tendencijom prikazivanja njegovih unutarnjih stanja i vrlina.
U tu svrhu brojni slikari, a osobito kipari, na najboljim steenim
spoznajama iz doba renesanse, poseu za anatomijom dovodei
do savrenstva izgled tijela. Kipovi su gdjekad predimenzionirani, a Krist je, pa i kad je raspet, savreno oblikovan ovjek.
Biraju se novozavjetne scene koje Krista vide u raznim prigodama, u susretima s ljudima, u perikopama i akcijama u kojima

17

Svjetla rijei

18

19

20

do izraaja dolaze njegove ljudske karakteristike. Rembrandtova

[sl. 18] i Rubensova platna kao i Berninijeve skulpture to prikazuju posve zorno.
U doba ranoga baroka Caravaggio je sakralizirao svagdanjicu paradoksalnim prikazima novooblikovanog realizma i primjene svjetla koje svijetli iz nekih nadnaravnih izvora. Znaajna
je u tom pogledu i slika Isus kod Marije i Marte to ju je naslikao
Tintoretto oko 1580. U zlatnom dobu panjolske umjetnosti esto je realistino prikazivan Krist s mistikim dranjem tijela.
Primjer toga je slika Krist na kriu koju je naslikao Velazquez
(1632). Mrtvo tijelo Krista nije samo izraz boli, nego i stanovita smiraja: Krist je prihvatio svoje trpljenje i bio posluan Ocu
do smrti. U doba baroka est je motiv Uskrsnua. Sjajan je primjer slikanja preobraenoga Krista kakvog je napravio El Greco.
Rembrandt i Rubens predstavljaju dva temeljna smjera u baroknoj umjetnosti 17. st. i uz njih je vezana veina Kristovih slika.

Slike Srca Isusova u 18. st. i Krist izloen kritici i ruganju.

Pod utjecajem Nazarenaca koji se ugledaju na ranu renesansu, posebice na fra Angelica, te slikaju mekane i njene slike, nastaje niz
Isusovih slika koje djeluju pomalo slatko, a tema krvareega Srca
Isusova postala je u to vrijeme vrlo omiljela [sl. 19]. U nas je takvu
umjetnost zagovarao i svesrdno pomagao biskup J. J. Strossmayer
pozivajui slikare te provenijencije. Tako je za oslikavanje akovake katedrale posegnuo za sljedbenicima tih njemakih slikara
koji su djelovali u Rimu, osobito njihovog nestora J. F. Overbecka.
Nakon Francuske revolucije Kristov lik se poeo instrumentalizirati u politike svrhe. Kristove teme stalno pothranjuju socijalnu
kritiku, od Honora Daumiera do Fritza von Uhdea. One postaju predmetom ruganja, osobito Raspetome kojega se prikazuje u
bezbrojnim oblijima, esto i neukusno.

Otrjenjenje u 19. st. i vraanje Kristovim udima. Nakon revolucionarnih zbivanja, 19. st. na podruju religiozne
ljeto A. D. 2012. 81

S 26.indd 81

5.7.2012 15:33:20

Isus iz Nazareta

21

24

22

23

umjetnosti doivljava uspon. Rado se prikazuju Kristova udesa, to je bilo u duhu onodobne apologetike. Krist je suveren, a
njegov je autoritet nedodirljiv. U Engleskoj i Njemakoj Kristov
su lik pokuali preobraziti romantici svojim mistikim simbolizmom poput Williama Blakea i Caspara Davida Friedricha. U
Francuskoj su Ingres i Delacroix stvorili vrijedne slike religijske
tematike. U tome se 19. st. dogodio i konani razlaz crkvenog
uiteljstva i likovnih umjetnika.
U kontekstu krize tradicionalne Kristove slike u umjetnosti
se zbila vana promjena slikar se poistovjeuje s Kristom kao
to se to vidi na slikama koje su 1888. slikali James Sydney Ensor
koji je na slici Ulazak Kristov u Bruxelles (1888) sebe prikazao u
liku Krista koji jai na magarcu [sl. 20] i Paul Gauguin koji je na
slici uti Krist (1889) sebe autoportretirao i usporedio s Kristom
dok ga gleda posredno u ogledalu.

Krist u ekspresionistikim pokuajima s kraja 19. st. Ekspresionizam je pokuao izraziti ono to je bitno, pri emu nije odluujue donijeti detaljni izgled nego to bitno ostvariti promjenom
oblika i nekonvencionalnim izborom boja. Emil Nolde je prekinuo

s tradicionalnom ikonografijom Krista te oblikuje emocionalni

intenzitet svojih slika s neobinom ekspresionistikom snagom
[sl. 21], Max Beckmann je 1917. naslikao Isusa i preljubnicu s vrlo
izraajnim proganjanjem, a Georges Rouault je posvetio velik dio
svoga stvaranja religioznim temama od kojih treba spomenuti sliku
Ruganje Kristu i Ecce Homo iz 1932. Krist je prikazan oborena pogleda, izduenih crta njenoga lica u kontrastu s grubim i divljim
crtama lica onih koji mu se rugaju [sl. 22]. Spomenimo jo i Lovisa
Corintha koji je 1922. naslikao sliku Crveni Krist na kojoj je sauvao
scenski kontekst ali je posuvremenio Poncija Pilata i sluge prikazavi ih kao pripadnike nacionalsocijalistike partije.

Apstrakcije i eksperimenti 20. st. U 20. st. pojavljuju se

umjetnici kojima prikazivanje Kristova lika nije jedino pa ak niti
glavno sredstvo izraavanja religiozne tematike kao to je, primjerice, Piet Mondrian i cijeli niz apstraktnih slikara. Meksikanac Jos Clemente Orozco na slici Isus sijee svoj kri iz 1932.-34.
pokazao je Isusovu pobunu protiv kria. Salvador Dal je razvio
motiv lebdeega kria s kojega Isus gleda zemlju na kojoj se u
mraku nazire more, laa i dvije osobe [sl. 23]. Picasso je trajno
bio zaokupljen motivom raspea, koji je u raznim razdobljima
stvaranja na razliite naine obraivao, sve do glasovite serije
trinaest slika, koje je stvorio 1932. Marc Chagall nadahnjuje se
za svoje slike preteno na Starome zavjetu, ali uzima motive i iz
Novoga zavjeta. Krajem tridesetih godina nastaje njegova slika
Bijelo raspee u ijoj ikonografiji iitavamo simbol progonjenog
idovskog naroda [sl. 24].
Druga polovica 20. st. i poetak 21. st., zbog raznorodnosti,
mnoine stilova i pokuaja, eksperimenata i lutanja, zahtijevali
bi posebni osvrt. Ipak, Krist je i dalje nepresuno vrelo za kojim
umjetnici svih generacija poseu s nesmanjenim zanimanjem. 

82 ljeto A. D. 2012.

S 26.indd 82

5.7.2012 15:33:36

posebni broj

Svjetla rijei

Ivan Nuji

Od kria do zvijezda i natrag

Isus Krist u knjievnosti

Isus iz Nazareta dva tisuljea nadahnjuje nebrojene
pisce i pjesnike. Ovdje donosimo samo kratki i nepotpuni pregled
od prvih stoljea kranstva do moderne

acijelo nijedna osoba u povijesti ovjeanstva nije bila predmetom knjievnoga bavljenja koliko Isus iz Nazareta. Neponovljiva autentinost njegova nauka i ivotnoga svjedoanstva
ve dva milenija intrigira kako pisce koji ivotom pristaju uz
njegov nauk, tako i one koji ivotno uporite nalaze drugdje, pa
mu se ak ideoloki suprotstavljaju.
Govor o Isusu u knjievnosti svakako bi trebalo zapoeti
razgranienjem pojma knjievnosti. U razliitim vremenima
i prostorima taj je pojam mijenjao opseg, esto prihvaajui
znaenja koja danas vie nema. Tako, koncem antike knjievnost se vrlo teko razgraniavala od historiografije i filozofije,
a kasnije, napose u srednjem vijeku i baroku, u njezin su sastav
ulazili i homiletiki (propovjedniki) tekstovi, to u modernoj
knjievnosti nije i ne moe biti sluaj. Prema suvremenim kriterijima, knjievnost treba razumjeti kao oblikovnu djelatnost
kojom se na osnovi postojee zbilje prema posebnim zakonima
stvara nova zbilja (Solar). Knjievnik pritom ne moe doslovno
stvarati novi svijet jer je ogranien, i to ne samo jezikom nego i
svojim podrijetlom, obrazovanjem, drutvenom sredinom, svjetonazorom itd. Svojom cjelinom i detaljima knjievno djelo, kao
i svako umjetniko djelo, ne samo da oponaa stvorenu prirodu
i svijet, nego u tome svijetu otkriva neobian poredak te ovjeku
otvara oi duha da ljepotu te neobinosti uvidi i doivi.

U poetku bijae progon

Osim kanonskih evanelja u korpus najstarijih tekstova koji tematiziraju Isusov ivot svakako spadaju i apokrifi (gr. apkriphos skriven). Nastali izmeu II. i VI. stoljea na raznim jezicima (grkom, koptskom, latinskom, armenskom, arapskom),
esto u okrilju ranokranskih heretikih zajednica i nerijetko
pretendirajui da su im autori Isusovi uenici (Toma, Jakov,
Juda, Barnaba, Petar) ili drugi biblijski likovi (Nikodem, Pilat,
Marija i dr.), ovi tekstovi znatieljnome itatelju pruaju podatke o Isusovu djetinjstvu i njegovu javnom djelovanju. Lik
djeaka Isusa kakav se u njima posreduje as je romantian i
razigran dok od gline pravi ive ptice as okrutan: osljepljuje
ovjeka koji mu se ne svia.
U djelima s knjievnim pretenzijama iz prvih stoljea kranstva, kao i u tadanjoj likovnoj umjetnosti, dominira slika
Krista kao dobroga pastira, to je dakako refleks izloenosti
rane kranske zajednice rimskoj represiji i izraz njezine sigur-

nosti da malo stado nee propasti. Stjecanje slobode i uspostava cezaropapizma koincidirat e potom sa sve naglaenijom
promocijom Krista Svevladara monarha koji, dosljedno ondanjoj dvorskoj praksi, izmie pogledu svojih podlonika i
poinje prebivati u nedostupnu svjetlu, da bi se napokon posve zaodjenuo alegorijom svjetla. Tako Prudencije (405/410)
u svojim himnima opjevava Krista kao vrelo svjetla divnoga,
Sunce istinsko i dan od kog sja nam dan, a njegov suvremenik sv. Ambrozije (387), mogui autor himna Te Deum (Tebe
Boga hvalimo), naziva Krista kraljem slave (rex gloriae), uokvirujui u svoju ispovijest vjere njegov spasiteljski in. Autor
Ispovijesti sv. Augustin (430) preuzima i proiruje novozavjetne
metafore: Krist je za nj svjetlo, put, istina i ivot, janje i zaglavni kamen te istodobno pastir ovaca, vratar i vrata na koja ovce
ulaze. Augustin, najitaniji autor srednjega vijeka, uz sv. Pavla
smatra se najvanijom osobom za uspostavu i razvoj zapadnoga
kranstva (Le Goff ), a njegov neoplatonizam, na Zapadu apsolutno dominantan sve do pojave skolastike u XIII. st., postavio
je okvir srednjovjekovnoj knjievnosti i uope europskoj kulturi
sve do baroka.

Srednji vijek kranski vijek

Zabacivi antiku tragediju i komediju, srednji vijek je uspostavio
posve nove dramske vrste. Meu njima se istiu crkvena prikazanja i mirakuli, prikazi Kristovih i svetakih udesa, te misteriji
odnosno pasije uprizorenja Kristove muke, kakvo je u hrvatskoj
knjievnosti npr. Prikazanje od muke Spasitelja naeg. Anonimni
autori ovih dramskih improvizacija, koje su na katedralnom ili
gradskom trgu izvodile cehovske ili gradske glumake druine,
kao sredinji lik srednjovjekovne dramske knjievnosti promovirali su Krista mudraca, udotvorca i izranjenoga patnika.
Vaan segment srednjovjekovne knjievne kulture predstavljaju i junaki spjevovi, meu kojima se istie Pjesan o Rolandu,
epski spjev o franakom junaku Rolandu, koji se do smrti bori
protiv panjolskih Saracena, ostajui do kraja privren ne samo
idealu vazalske vjernosti, najvanije srednjovjekovne drutvene
vrednote, nego i vjernosti Kristu. Nastalo koncem 11. st., ovo e
djelo dodatnu popularnost stei u vrijeme kampanje kriarskih
ratova, a ona je otpoela upravo govorom pape Urbana II. godine 1095. Poto je vazalska vjernost pa prema tome i obveza sluenja feudalnome gospodaru postupno izjednaena s vjernou
ljeto A. D. 2012. 83

S 27.indd 83

5.7.2012 15:34:52

Isus iz Nazareta
i obvezom sluenja Kristu, tadanji e propovjednici i pisci zadau oslobaanja od muslimana okupirane Kristove domovine i
njegova groba metaforiki predstavljati kao dunost krana da
vrate dostojanstvo osramoenome i ponienome Kristovu licu.
Knjievnost se ovdje pokazala kao zaista mono sredstvo drutvene homogenizacije i manipulacije.
Franjevaki skolastiar i mistik sv. Bonaventura (1274), dakako vaniji kao filozof i teolog nego kao knjievnik, u svome
djelcu Put duha k Bogu (Itinerarium mentis ad Deum) naziva
Krista jedinstvom suprotnosti (coincidentia oppositorum), izrazom koji istodobno sadri figure kontrasta i oksimorona.
U srednjovjekovnu knjievnost ubraja se i zbirka izreka De
imitatione Christi (Nasljeduj Krista), njemakoga redovnika Tome
Kempenca (Thomas a Kempis, 1471), inae najitanije djelo kranske literature poslije Biblije. Autor poziva na prezir prema svijetu i svjetovnoj mudrosti te na posvemanje suobliavanje poniznome Kristu, koji ljubi i milou obasipa one koji su mu slini.
Utjeui na duhovnost Terezije Avilske (1582) i Ivana od Kria
(1591), Kempenac je neizravno pridonio formiranju novovjekovnih literarnih predodbi o Kristu u zapadnoj Crkvi.

Doba alegorije
Na razdjelnici knjievnosti srednjega vijeka i renesanse stoji
Dante Alighieri (1265-1321) i njegova Boanstvena komedija,
zacijelo jedno od najvanijih djela europske knjievnosti. Silazei alegorijski u pakao, pjesnik slijedi ne samo Vergilija nego
i Krista, svoga boanskog uitelja, kojega Vergilije naalost ne
poznaje. Sukladno srednjovjekovnom imaginariju, Dante zahvaa antiku mitologiju: kao to je Tezej svladao Minotaura te
uz Arijadninu pomo iz labirinta izbavio mladie i djevojke koji
su ondje ekali smrt i doveo ih natrag kui, tako i Krist svladava
Lucifera te uz pomo Bogorodice i Crkve iz limba izvodi due
pravednika koji ga nisu poznavali. Prolazak iz pakla kroz istilite prema raju, usporeen s putovanjem Izraelaca iz Egipta kroz
more u Obeanu zemlju, okonava se na Veliku subotu odnosno
na uskrsno jutro.

 Vjerojatno najdublja pitanja i odgovore o Kristu

u svjetskoj knjievnosti ponudio je ruski realizam,
i to prije svega romanima Zloin i kazna te Braa
Karamazovi F. M. Dostojevskoga 
Humanistiki i renesansni pisci vraaju se antikim uzorima
i temama, ali vrlo esto s kranskih pozicija, pri emu su junaci
iz antike mitologije i njihova djela shvaeni alegorijski. Tako,
otac hrvatske knjievnosti Splianin Marko Maruli (1524) u
svome latinskom epu Davidias (Davidijada) alegorijski opjevava
kralja Davida kao pralik Krista, a svoj Dialogus de laudibus Herculis (Razgovor o pohvalama Herkulu) zakljuuje tvrdnjom da
Krist svojim djelom apsolutno nadvisuje sve Herkulove podvige.
Alegorijski treba shvatiti i najstariji ep u hrvatskoj knjievnosti
De raptu Cerberi (Otmica Kerbera), djelo Dubrovanina Jakova Bunia ( 1534), u kojem autor tumai kako Herkul silazi u
podzemlje da bi odande doveo troglavoga psa Kerbera: Herkul
je prefiguracija Krista, a Tezej, kojega Herkul usput spaava, jest
ovjek, odnosno ljudski rod.
Njihov suvremenik Erazmo Roterdamski (1536), zacijelo
najzasluniji to je renesansa postala prvi sveeuropski pokret,

istie da je u sreditu kranske vjere osoba Isusa Krista, to ga

potie na kritiki pristup novozavjetnim tekstovima i njihovo
ienje od prepisivakih pogreaka. Iako je stvoren na sliku
Boju, ovjek stjee to dostojanstvo smatra Erazmo tek ako
prepozna Boga tujui Kristovu sliku u samome sebi.
Meu vodee europske humaniste spada i Franois Rabelais (1553), iji opus i dan-danas impresionira neobinom
originalnou: shvaajui ovjeka kao sredite svemira, Rabelais velia nesputanu ivotnu radost, a religijska podloga za to je
slika Krista kao osloboditelja ovjeka i ovjeanstva od spona
neprirodnih zakona.

A to sa slobodom?
Kao odgovor Katolike crkve na Lutherov reformski pokret, barok je europsku kulturu 16. i 17. stoljea donio novu
estetiku, nove ideje i energije. Programski definiran na Tridentskome saboru (1545-1563) odjeknut e svim katolikim
zemljama, gdje e ga napose revno promovirati isusovci. U
knjievnosti se ostvario kao zaneseno slavljenje doivljaja ljudske grenosti i kajanja te neizmjernosti Bojega milosra, odnosno prolaznosti i ispraznosti ovozemaljskih a neprolaznosti
vjenih dobara, to je tehniki popraeno velikim gomilanjem
stilskih figura. Dok vjerski ratovi u drugoj polovici 17. stoljea
razdiru Europu, katolianstvo se vraa vitekom idealu, to se
moe iitati iz naslova epova Torquata Tassa (1595), uzorpisca toga doba: Osloboeni Jeruzalem i Osvojeni Jeruzalem.
U hrvatskoj knjievnosti na sceni e se pojaviti tzv. barokni
pla kao specifina knjievna vrsta inspirirana Isusovom parabolom o rasipnome sinu Ivan Gunduli (1638), Suze sina
razmetnoga odnosno likom Marije Magdalene: Ivan Buni
Vui (1658), Mandaljena pokornica.
Klasicizam i prosvjetiteljstvo ponovno na knjievnu scenu vraaju antike ideale humanosti i slobode, koji e utrti put
Francuskoj revoluciji (1789). Kao dostojan predstavnik knjievnosti i filozofije svoga doba Voltaire (1778) toboe kritizira, a
zapravo hvali materijalista i socijalista Jeana Mesliera (1729),
koji Krista usporeuje s don Quijoteom, a svetoga Petra sa Sanchom Pansom. Ipak, dok o Bogu openito govori kao o izmiljotini (Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti!), a o religiji kao gluposti
(Religija postoji otkad je prvi licemjer susreo prvog imbecila!), o
Kristu se ne izraava tako negativno. tovie, u Traktatu o toleranciji komplimentira mu usporeujui ga sa Sokratom.
Posve nove probleme i nova razmiljanja o Kristu postavit
e 19-stoljetni europski realizam. Njegov zaetnik u Francuskoj Honor de Balzac (1850) svoga junaka Goriota predstavlja kao kristolikoga oca koji se iz iste ljubavi i do posljednjeg
atoma, dodue uzalud, rtvuje za svoje keri, a one ga brutalno
iskoritavaju.
Nasuprot francuskome, vjerojatno najdublja pitanja i odgovore o Kristu u svjetskoj knjievnosti ponudio je ruski realizam,
i to prije svega romanima Zloin i kazna te Braa Karamazovi F.
M. Dostojevskoga (1881). Raskoljnikov, brutalni ubojica stare
lihvarke, poto otvori Evanelje, priznat e svoj zloin i prijaviti se policiji kako bi iz zarobljenosti u svome zloinu otiao u
slobodu sibirskoga zatvora, a na tom putu moralnog uskrsnua
ponizno ga i s ljubavlju prati Sonja, koja se i sama bezuvjetno
predaje Providnosti. U Brai Karamazovima Dostojevski, pogoen smru svoga trogodinjega sina, na usta Ivana Fjodorovia
izriito progovara o problemu patnje u svijetu sumnjajui da je
Stvoritelj, ako uope postoji, loe uredio svemir:

84 ljeto A. D. 2012.

S 27.indd 84

5.7.2012 15:35:01

posebni broj

A ako patnje djece samo popunjavaju onu koliinu patnje koja

je bila potrebna da se otkupi istina, onda unaprijed tvrdim da sva
istina ne vrijedi toga... Ja ne elim harmoniju, ne elim je iz ljubavi prema ovjeanstvu. Radije u ostati sa svojim neosveenim
patnjama... i na svome neiskaljenom ogorenju, makar i ne bio u
pravu. Pa i previsoku su cijenu odredili toj harmoniji, nije ta ulaznica za na dep. I zato hitam da vratim svoju ulaznicu. Ako sam
poten ovjek, duan sam je to prije vratiti. To upravo i inim.
Nije da ja Boga ne priznajem, Aljoa, nego mu samo najponiznije
vraam ulaznicu.
Nadalje, isti junak iznosi i priu u kojoj Isus Krist ponovno
dolazi na svijet, ali ga Veliki inkvizitor zbog svetogra strpa u
tamnicu tumaei mu da vie nije ni vano sve ako i jest Sin
Boji, jer Crkva je ve krenula svojim putem i on joj samo smeta. Okreui mu lea ona je, veli, pomogla ovjeanstvu nositi
preteki teret slobode kad ve on nije ljudima ostavio nikakvo
udo koje bi im pomoglo da se nose s njezinim teretom: Umjesto da njome ovlada, ti si je jo uveao... Ti nisi siao s kria
jer nisi elio udom zarobiti ovjeka, ti si udio za slobodnom
vjerom, a ne za udom... Naime, Sin Boji se pojavio u svijetu
u liku Raspetoga; nije doao kao monik i car, nego kao izmueno i zgaeno bie, elei da ovjek slobodno spozna Boga,
da ga zavoli. Konano, legenda o velikom inkvizitoru najvea
je ikad izreena pohvala boanskoj slobodi slobodi Kristova
duha (Berdjajev).

Moderno doba
Na prijelazu iz 19. u 20. st. socijalno vrlo nadahnutom lirikom o Kristu progovara S. S. Kranjevi (1908), kontrastirajui
raspetoga Krista, ideal dobrote, milosra i ljubavi, s crkvenom
hijerarhijom, koja sebino tei za slavom i moi; kranska arena nije nita bolja od poganske. Svejedno, Krist je prisutan svuda gdje su ugnjeteni, ak i na parikoj barikadi. U Kranjevievoj
poeziji on je simbol i poticaj, drutveni uzor i duhovna veliina,
ideal ovjeka i u slikovitu izriaju bogoovjek, biblijski Mesija i
boanski Logos, vjena Rije i uskrsli Isus (imunda).
Vladimir Nazor (1949), konstatirajui da je povijest tovanja Isusa povijest nesporazuma, ostaje razoaran naim zarobljavanjem i profaniranjem Bogoovjeka: i svaki cjelov na je
cjelov Judin (Na Hrist).
Malo tko kao Nikola op (1982) tako eznutljivo moli: Isuse, ostani, uza me vjeno budi..., a zatim mu kao dragu gostu
pokazuje svoje siromano imanje, ili pak suosjea s njim dok zabrinuto ita novine... Neponovljiv i autentian doivljaj Kristove
blizine i vlastite raspetosti u susretu sa smru ostavili su mladi
pjesnici Fran Galovi, Izidor Poljak, uro Sudeta, A. B. imi...
U bosanskom podneblju Andrievih pripovijetki, s jedne
strane, Krist se doivljava prije svega kao onaj koji visi na kriu, a predstavljen je raspelom, temeljnim simbolom kranstva.
Tko ne prihvaa Raspetoga, ne prihvaa ni kransku vjeru, a ni
kranski moral: tako, Osmo Mameledija (Kod kazana) umirui pljuje fra Markovo raspelo, dok ga hajduk Ljojo (Ispovijed)
u slinoj situaciji napokon ljubi, a greni mlinar (U vodenici),
kojemu pogled na Raspetoga brani krasti, izbacuje ga iz vodenice govorei: Oprosti mi, lijepi moj Isuse, ali ovako dalje ne moe.
Nasuprot tome, kad ve nije na kriu, Krist dolazi u snu plehanskome fratru fra Serafinu, i to kao Isa pejgamber, i odvraa ga
od turenja: I u ovoj sadanjoj vjeri ti nit posti nit se kako treba
Bogu moli, pa nee ni u novoj. A to se ivota tie, i ovako ivi
manje-vie ko Turin. Pa to e se turit? 

Svjetla rijei

Nietzsche i Isus

eto prije svoje smrti, povodom kritika upuenih Brai Karamazovima, njegovu posljednjem romanu, Dostojevski je zabiljeio u dnevnik: ... Neotesanci su se rugali mojem mranjatvu
i nazadnosti moje vjere. Ti glupani ne razumiju ak ni tako snano
poricanje Boga kako sam ga ja izrazio... U cijelom se romanu upravo na to odgovara. U cijeloj Europi ne moe se nai tako snaan
izraz ateizma. Dakle, ne vjerujem ja u Krista poput djeteta i ne ispovijedam ga tako. Moj je hosana proao kroz kunju sumnje.
Te nam posljednje rijei kau da Dostojevski vjeru u Boga
ne odvaja od vjere u Krista. Nijednog mu asa na pamet ne bi
pala misao da Bog koji trijumfira u njegovoj dui moe biti razliit od Isusova Boga. Zar to nije jednako tako u Nietzschea?
Bog iju smrt posvuda navijeta prorok Vesele znanosti takoer
je biblijski Bog, onaj ije nam je konane crte objavilo Evanelje
a vjeru u njega prenijela Crkva u batinu. A ni za jednoga ni za
drugoga pritom se ne radi o pukoj navici, kao da nisu pomiljali
razdvojiti dvije sastavnice koje im je antika tradicija prikazivala sjedinjene u jedno. Ne. Ako je Bog kojemu se jedan klanja a
drugi ga odbacuje jo uvijek Isusov Bog, njihovi su pojedinani
razlozi veoma precizni. Prvi je razlog taj da je Isusov lik jednako
privukao jednoga i drugoga, jednako ih podloio, premda su se
njihove reakcije skroz-naskroz razlikovale.
Nije se prevario Andr Gide kad je upravo to drao krajnje vanim. U susretu s Evaneljem, pie on, neizravna, duboka Nietzscheova reakcija treba to rei bila je zavist. ini
mi se da se Nietzscheovo djelo ne moe razumjeti ako se ne
uzme u obzir taj osjeaj. Nietzsche je zavidio Kristu, bio je
zavidan do ludila. Piui svog Zaratustru bio je muen eljom
da podvali Evanelju. On ak usvaja oblik Blaenstava kako
bi im se suprotstavio. On pie Antikrista i u svom posljednjem
djelu Ecce homo predstavlja se kao pobjedonosni suparnik
Onomu iji je nauk pretendirao zamijeniti.
To je veoma dobar uvid i mogle bi se prikupiti pojedinosti gdje se to oituje. Poput Isusa, Nietzsche takoer eli imati
svoje nadahnue pa, poto je opisao iskustvo tog nadahnua,
on kae da nema sumnje kako se treba vratiti vie tisuljea
unatrag kako bi se naao netko tko ima pravo rei: to je takoer
moje. Poput Isusa i on se treba sporiti s farizejima, s dobrima
i pravednima, koji ga ne mogu shvatiti, jer im je duh zatoenik njihove iste savjesti a glupost je dobrih nedokuiva mudrost. ini se da je na neki nain sretan zato to moe zapisati:
Tih posljednjih godina svi su se nada mnom sablaznili. U
Zaratustri se ne nalazi samo replika na Govor na gori i oponaanje prispodoba, ve takoer replika ili, bolje reeno, parodija posljednje veere, a zakljuuje se istim rijeima: Ovo
inite meni na spomen. Prorok ima uenike, takoer je iskusio
samou na Maslinskoj gori. Ideja raspinjanja na kri takoer
salijee Nietzschea i upravo ga ona potie na ludu sintezu Dioniza i Isusa. Misao da je on drugi Krist i da dolazi nakon njega,
premda kako bi ga zamijenio i potisnuo, naas pobuuje u Nietzscheu bratski osjeaj prema onomu koji ga jo nadahnjuje i
kojeg, htio-ne-htio, smatra uzorom; ili ga pak ovija misterijem,
kao da nije ni potrebno s njim povezivati osudu koju izrie nad
njegovom porukom. 
[Henri DE LUBAC, Drama ateistikog humanizma,
Ex libris Synopsis, Rijeka Sarajevo 2009, 276-278.]
ljeto A. D. 2012. 85

S 27.indd 85

5.7.2012 15:36:33

Isus iz Nazareta
Drago Boji

Isus u glavnoj ulozi

Isus
u filmskoj umjetnosti
Filmovi o Isusu svaki za sebe i svaki na svoj nain potvruju
da Isus iz Nazareta, njegov ivot i poruka uznemiruju i suvremenog ovjeka
te da i oni dotiu temeljna pitanja ljudskoga ivota

od pretpostavkom da se moe govoriti o zasebnom filmskom

anru, filmovi o Isusu, bili oni direktni, indirektni ili transfiguracije Isusove osobe, otvaraju cijeli niz pitanja. Ostavljajui
po strani kompleksnu filmsku analizu, filmske teorije i refleksije, ovaj tekst eli problemski dotaknuti nekoliko pitanja koja se
odnose na postavljenu temu: odnos religije i umjetnosti, odnos
religija (crkava) prema medijima, odnos biblijskog (crkvenog) i
filmskog Isusa, odnos tradicionalnog razumijevanja kranstva i
njegovih novih interpretacija.

Religija i umjetnost
Iako je rije o dva autonomna podruja, religija i umjetnost se
kroz cijelu povijest ovjeanstva meusobno dodiruju, isprepliu, proimaju, nadopunjuju, ali i sukobljavaju. Inspirirani
religijom i religijskim temama umjetnici su stvarali i stvaraju velianstvena djela u knjievnosti, glazbi, arhitekturi, likovnoj umjetnosti, na filmu. S druge strane, religija oduvijek
obilato koristi umjetnost kako bi kroz rije, ples, pokret ili
sliku posredovala svoje sadraje, tako da je bez umjetnosti
u najirem smislu ove rijei, religija nezamisliva. Teko je,
primjerice, zamisliti kranstvo bez rituala, simbola, poezije,
bez njegovih velianstvenih katedrala, glazbene umjetnosti
ili umjetnikih djela koja krase svete prostore. Slino vrijedi
i za sve druge svjetske religije religija i umjetnost su neodvojive jedna od druge: religija je sastavnica kulture, kultura
je oblik religije. Svaki religijski in bilo da je rije o kakvoj
ustanovljenoj religiji, ili pak o najosobnijem titraju due
uoblien je kulturom (P. Tillich).
No odnos religije i umjetnosti kroz cijelu je povijest ambivalentan, optereen i napetostima, posebno u novom vijeku, otkada osloboena umjetnost prestaje biti iskljuivo vlasnitvo i
privilegij religijskih zajednica. Borba za autonomiju umjetnosti
i kulture nailazila je na veliki otpor u svim religijama i crkvama,
pa tako i u Katolikoj crkvi. Tek e Drugi vatikanski sabor zauzeti stav nunog prevladavanja podijeljenosti izmeu evanelja
i kulture. Posebno je to naglaeno u dokumentima Gaudium et
spes i Evangelii nuntiandi u kojima se istie naelo autonomije
znanosti i kulture (R. Fisichella).

Religija i mediji
Sve religije se od svojih poetaka obilato slue medijima za
potrebe navijetanja i irenja svoje poruke, odnosno u homiletiko-didaktike svrhe. To je sluaj i s kranstvom i napose s
Katolikom crkvom kako god se u njoj na otkrie novih masovnih medija kroz cijeli novi vijek gledalo s otporom i skepsom. Gubitak monopola na sveti jezik i suprotstavljanje Crkve
transformaciji vertikalno-monologizirajueg komunikacijskog
modela u horizontalno-dijaloku razmjenu informacija bitno je
odredio i njezin odnos prema novim (masovnim) medijima i
novom pluralnom drutvu, ali i obrnuto, odnos novih medija i
modernog drutva prema Crkvi, koji je i danas nerijetko promatraju kao preivjeli (institucionalizirani) relikt predmodernog
doba i shvaanja.
Danas se, od vremena Drugog vatikanskog sabora, dekreta
Inter mirifica, nove teologije medija s vanim dokumentima kao
to su Communio et progressio i Aetatis novae, i u Katolikoj crkvi
mediji shvaaju pozitivno, preciznije kazano sredstva sama po
sebi su pozitivna ali je (etika i politika) odgovornost na ovjeku
koji ih mora koristiti u dobre svrhe (P. M. Zulehner). No, ini se
da je danas Katolikoj crkvi i uope religijama vei izazov prihvatiti injenicu da su upravo masovni mediji u velikoj mjeri preuzeli
zadau inscenatorskog i performativnog preraivanja realnosti
zadau i ulogu koju su ranije imale religije. Drugim rijeima,
masovni mediji danas konstituiraju shvaanje realnosti, pruaju
orijentaciju, izgrauju horizonte smisla, posreduju izmeu individualnog i socijalnog. Zato su upravo masovni mediji u naem
modernom (postsekularnom) drutvu najvei konkurent religiji,
posebno oni koji imaju mo nad slikama (H.-J. Hhn).

Isus na filmu
Medij film se otpoetka bavi i religijskim temama u najirem
smislu te rijei, bilo da tematizira i predstavlja konkretne religijske teme (velike likove iz povijesti religije i religijske predaje)
bilo da se dotie pitanja smisla ljudskog ivota koja u sebe (in)
direktno ukljuuju i ono religijsko, transcendentno, sveto. Samo
dvije godine nakon pojavljivanja prvog filma uope (na Boi

86 ljeto A. D. 2012.

S 28.indd 86

5.7.2012 15:38:20

posebni broj

1895), prikazan je najraniji sauvani film s religijskom tematikom nijemi film o Isusu. Rije je o filmu ili preciznije kazano o
pasionskom skazanju pod nazivom La vie et la passion de JsusChrist (ivot i muka Isusa Krista) iz 1897. godine.
Filmovi o Isusu i uope filmovi koji se bave religijskom
tematikom esto izazivaju razliite reakcije predstavnika kranskih crkava, teologa i vjernika. Svaki put kad umjetnika
interpretacija ne slijedi doslovno biblijski scenarij, tradicionalno kransko poimanje Isusa iz Nazareta, ili crkvenu dogmatiku, kranske crkve su uglavnom ove filmove odbacivale
kao nekranske, pa i blasfemine. Gotovo svaki film o Isusu
izazivao je velike rasprave u kojima su uvijek iznova tematizirana kompleksna pitanja od biblijsko-teolokih i crkveno-dogmatskih pitanja do razumijevanja umjetnike slobode i
njezinih estetskih dometa.
Dok drugi filmski anrovi imaju prilino vrste formate pri
emu publika tono zna to moe oekivati, to nije sluaj i s
religijskim filmom kako god teme koje obrauje bile ope poznate. to se moe oekivati u jednom religijskom filmu odnosno u filmu o Isusu!? Filmsku verziju Isusove biografije iskljuivo kako je prenose evanelja i kako je ona prihvaena u kranstvu bez apokrifnih spisa i drugih legendi? Samo zemaljsku
egzistenciju Isusa iz Nazareta ili i njegovo boanstvo? Koliko je
Isusove ovjenosti doputeno i kako prikazati Boga na filmskom platnu? Gdje su granice blasfemije i povrede vjerskih
osjeaja koje se ne bi smjele prelaziti i moe li se u umjetnosti
uope govoriti o granicama?
Ni svi filmovi o Isusu nisu isti. Pojednostavljeno kazano, treba razlikovati direktne filmove o Isusu (direktni historizirajui filmovi o Isusu u kojima se predstavlja njegova biografija s
Isusom u glavnoj ulozi), indirektne filmove o Isusu (Isus u sporednoj ulozi, o njemu indirektno govore drugi) i transfiguracije
Isusove osobe pri emu glavni junaci doivljavaju sudbinu Isusa
i Krist-figura na filmu (P. Hasenberg).
Neovisno o tome smatraju li se religijski filmovi ili filmovi
o Isusu zasebnim filmskim anrom, injenica je da se ovi filmovi kreu u napetom polju izmeu razliitih i brojnih polova
izmeu provokacije i trivijalnosti, izmeu blasfemije i kia,
izmeu umjetnosti i komercijale, izmeu kranske tradicije i
aktualne sadanjosti, izmeu nauka Crkve i slobode umjetnika,
izmeu teologije i estetike (K.-E. Hagmann) to u najkraem
definira kompleksnost ovog filmskog anra. Dok se prvim dijelom ovih napetosti uglavnom bavi filmska kritika i u irem
smislu znanost o filmu, drugi dio se odnosi na percepciju ovih
filmova sa stajalita Crkve, crkvenog nauka, teologije i katolike filmske kritike. Ova pitanja su vrlo kompleksna i ne moe ih
se olako rjeavati zauzimanjem stava o neupitnosti umjetnikove
slobode izraaja niti onoga o crkvenom konzervativnom shvaanju filmske umjetnosti i uope umjetnosti i medija kao takvih.
Gotovo bi se moglo kazati da je svaki film o Isusu tema za sebe.
Na nekoliko primjera pokuat emo dotaknuti problemska polja
ovog filmskog anra.

Koliko Isus smije biti ovjek?

U vie od sto godina pojavilo se mnotvo filmova o Isusu,
nijemih, zvunih, informativno-pounih, dokumentarnih,
meu njima i mnogi koje je i Katolika crkva s odobravanjem
pa ak i oduevljenjem prihvatila. Na drugoj strani postoje i
filmovi o Isusu, meu njima i oni koje je filmska kritika velikim dijelom pohvalila s obzirom na njihovu estetsku vrijed-

Svjetla rijei

nost, ali koji su od Katolike crkve odbaeni kao blasfemini

jer ne slijede doslovno biblijskog Isusa ili donose neke nove
interpretacije koje su strane kranskoj vjeri pa kao takve neprihvatljive i za Katoliku crkvu. Budui da se u filmovima o
Isusu scenaristi i redatelji slue i ne-biblijskim ne-kanoniziranim izvorima kao to su apokrifni spisi, legende ili drugi
povijesni dokumenti kombinirani s fikcijom to dodatno
pojaava kontra-reakcije iz Crkve.

 Dok drugi filmski anrovi imaju prilino

vrste formate pri emu publika tono zna to
moe oekivati, to nije sluaj i s religijskim
filmom kako god teme koje obrauje bile
ope poznate. to se moe oekivati u jednom
religijskom filmu odnosno u filmu o Isusu!?
Filmsku verziju Isusove biografije iskljuivo
kako je prenose evanelja i kako je ona
prihvaena u kranstvu bez apokrifnih
spisa i drugih legendi? Samo zemaljsku
egzistenciju Isusa iz Nazareta ili i njegovo
boanstvo? Koliko je Isusove ovjenosti
doputeno i kako prikazati Boga na filmskom
platnu? Gdje su granice blasfemije i povrede
vjerskih osjeaja koje se ne bi smjele
prelaziti i moe li se u umjetnosti uope
govoriti o granicama? 
Drugi problem s kojim se susreu i filmski umjetnici, a on
je istodobno i jedan od najveih izazova teologije i kranske
vjere, odnosi se na predstavljanje Isusove ljudske egzistencije i
njegova boanstva. Gotovo svi filmovi o Isusu koje je Katolika
crkva oznaila kao blasfemine ili neprimjerene, odnose se na
predstavljanje Isusova ovjetva. Filmovi koji plastino prikazuju Isusovo ovjetvo njegovo ljudsko ponaanje, ljudske dileme i pitanja nailazili su i nailaze na osudu Katolike crkve.
Neka ovdje bude spomenut jedan primjer za sve druge. Rije
je o filmu The Last Temptation of Christ redatelja Martina Scorsesea iz 1988. godine koji kao predloak koristi roman grkog
knjievnika Nikosa Kazantzakisa. Film je izazvao estoke reakcije i osudu Katolike crkve. Katolika filmska kritika je gotovo jednoglasno odbacila ovaj film, a da se pritom, kako to tvrdi
katoliki teolog P. M. Zulehner, rijetko tko potrudio razumjeti
temeljno (teoloko) pitanje koje se u filmu postavlja pitanje
smisla kria i Isusove smrti pitanje koje Isus, kako nam to svjedoe evanelja, upuuje Bogu.
Na drugoj strani, film The Passion of the Christ (redatelja Mela
Gibsona iz 2004.) koji je im se pojavio izazvao veliku pozornost, a koji je dobio uglavnom loe ocjene filmske kritike naiao
je na izrazito veliko odobravanje predstavnika Katolike crkve.
Filmske premijere posebno u katolikim zemljama pratile su
za tu prigodu posebno tiskane broure lokalnih crkava i biskupskih konferencija u kojima se hvalilo Gibsonovo remek-djelo,
ljeto A. D. 2012. 87

S 28.indd 87

5.7.2012 15:38:28

Isus iz Nazareta
iako je njegov prikaz Isusove muke u cjelini uzet u potpunosti
protivan njezinom teolokom razumijevanju na to su uostalom
i ukazivali neki teolozi.
Kao to se iz navedenih primjera vidi, najtee pitanje koje
se vee uz filmove o Isusu jest pitanje doktrinarnog shvaanja Isusa dogmi i crkvenog (teolokog) nauka. Spomenuti filmovi najbolje oslikavaju gotovo nepomirljiv odnos
tradicionalnih kr anskih shvaanja i suvremenog svijeta,
vrsto definiranog crkvenog nauka i novih interpretacija

 Najtee pitanje koje se vee uz filmove

o Isusu jest pitanje doktrinarnog shvaanja
Isusa dogmi i crkvenog (teolokog) nauka.
Spomenuti filmovi najbolje oslikavaju
gotovo nepomirljiv odnos tradicionalnih
kranskih shvaanja i suvremenog svijeta,
vrsto definiranog crkvenog nauka i novih
interpretacija evaneoske poruke.
Ovdje se susreemo i s najozbiljnijim
pitanjem pred kojim stoji suvremeno
kranstvo, njegove crkve, teologije moe
li se evanelje, Isusa iz Nazareta i njegovu
poruku jednom za svagda definirati ili, kako na
to upuuju neki suvremeni teolozi, tu poruku
treba otkrivati uvijek iznova i dopustiti da to
mogu initi i oni koji nisu lanovi crkava!? ...
Na primjeru odnosa religije i filma se pokazuje
nemogunost prevoenja tradicionalnog
kranskog vjerovanja u novo vrijeme te da je to
jedan od najveih izazova za Katoliku crkvu 
evaneoske poruke. Ovdje se susreemo i s najozbiljnijim
pitanjem pred kojim stoji suvremeno kr anstvo, njegove
crkve, teologije moe li se evanelje, Isusa iz Nazareta i
njegovu poruku jednom za svagda definirati ili, kako na to
upuuju neki suvremeni teolozi, tu poruku treba otkrivati
uvijek iznova i dopustiti da to mogu initi i oni koji nisu
lanovi crkava!?
Tradicionalna interpretacija kranske poruke ili uope
naslijeene teologije kako istiu suvremeni katoliki teolozi
ne moraju uvijek i posvuda odgovarati naoj sadanjosti. Katolika crkva ne smije svoju poruku institucionalno isprazniti
ve uvijek iznova nastojati odgonetati je u njezinom smislu i
znaenju: u njezinoj kulturno-revolucionarnoj snazi, njezinoj
tendencioznoj neuhvatljivosti (nemogunosti kontrole), posebnoj religijskoj produktivnosti i u njezinoj sve jaoj orijentiranosti na sliku (R. Bucher). I Isus je govorio u slikama svoga
vremena, evanelisti koriste jezik, slike, metafore svoga vremena, zar isto ne bi trebali initi i dananji Isusovi uenici?
I na primjeru odnosa religije i filma se pokazuje nemogunost prevoenja tradicionalnog kranskog vjerovanja u novo
vrijeme te da je to jedan od najveih izazova za Katoliku crk-

vu. Vodi se ogorena rasprava izmeu uiteljstva i suvremene

teologije oko ispravnog tumaenja kljunih izraza tradicionalnog vjerovanja pri emu nerijetko dolazi do pogrenih alternativa izmeu objektivnog nauka Crkve i subjektivno-psiholoke
slikovne interpretacije (H. Kng).

Novi pokuaji tumaenja

Ostavljajui po strani banaliziranje i vulgariziranje Isusa iz
Nazareta koje je takoer prisutno u suvremenim umjetnikim
izraajima i koje na taj nain bagatelizira i transcendentno i
umjetnost samu, nuno je stvarati pozitivno ozraje koje ljude
oslobaa za nove interpretacije koje mogu i trebaju biti i kritike i provokativne, ali istodobno i argumentirane i utemeljene.
Ovdje ponovno dolazimo do odnosa umjetnosti/kulture i religije o kojem smo govorili na poetku ovog teksta. Ne dovodei
u pitanje njihovu autonomnost, nuno je njihovo dijalogiziranje i stalno preispitivanje pozicija, miljenja, trendova. Jer nije
rije o tome da bi ono svjetovno kako to eli sekularizam
trebalo prodrijeti religijsko, niti pak o tome da bi religijsko kako to eli religijski imperijalizam trebalo prodrijeti
ono svjetovno. () Crkva i kultura se meusobno proimaju,
ne nalaze se jedna pokraj druge. Meutim, Kraljevstvo Boje
ukljuuje obje i istovremeno ih nadilazi (P. Tillich).
Uostalom i kad je rije o pastoralno-teolokom i homiletiko-didaktikom predstavljanju Evanelja i njegove poruke
od onih koji su u Crkvi, moraju se pronai novi naini i nove
interpretacije. To je ona kultura komuniciranja i odnosa prema
svijetu koja zauzima dijaloku poziciju o emu govore i dokumenti Drugog vatikanskog sabora, koja je svjesna pluralnog
konteksta suvremenog svijeta za koju je njemaki katoliki teolog J. B. Metz jo prije dva desetljea kazao: Kranska kultura
komuniciranja mora se suprotstaviti novim sektakim i getomentalitetima; trendu bilo kakvog crkvenog fundamentalizma
koji neistomiljenike ili one koji stoje na drugoj strani obeauje, sotonizira i iskljuuje; pukom tradicionalizmu koji sve
izazovno i oslobaajue u kranskom sjeanju podlae uskim
interesima odranja okotalih i umalih institucija; rastuoj
nesposobnosti i nehtijenju da se usvoje nova iskustva koja e
se kritiki ugraditi u samorazumijevanje Crkve; nagonu da se
samo meu istomiljenicima bude, opasnosti umjetne izolacije
od jezika navijetanja, koji postaje puki za komuniciranje nesposobni jezik tipine sektake semantike...
Filmovi o Isusu svaki za sebe i svaki na svoj nain potvruju da Isus iz Nazareta, njegov ivot i poruka uznemiruju
i suvremenog ovjeka. injenica da oni pokreu cijelu filmsku
industriju, da ih gledaju milijuni ljudi diljem svijeta, znak su da
ni u suvremenom svijetu, u krizi institucionalnog kranstva,
Isus iz Nazareta i njegovo evanelje nisu postali suvinim. tovie, esto umjetniko tematiziranje Isusa iz Nazareta i njegove
poruke upuuju na njihovu aktualnost i u naem vremenu. Ovi
filmovi kao i sve druge forme umjetnosti koje se hvataju pitanja transcendentnog, boanskog, svetog pokazuju da zadnja
ljudska pitanja nisu rijeena i da ih se ne moe odvojiti od pitanja Boga. Filmovi o Isusu potvruju konano i to da on nije
iskljuivo tema i privilegij kranskih crkava i vjernika, ve i
svih onih koji stoje pred tajnom ovjeka i tajnom Boga. Stajanje pred tim tajnama niti se moe niti treba ikome uskraivati
posebno ne umjetnicima. 

88 ljeto A. D. 2012.

S 28.indd 88

5.7.2012 15:38:35

posebni broj

Svjetla rijei

Darko Rubi

Isus
u pop glazbi
Kranska pop glazba trebala bi biti okrenuta ovjeku i za ovjeka,
trebala bi biti umjetniki izraz ozbiljnog promiljanja o ivotu u njegovu totalitetu
kroz prizmu Isusova odnosa prema ljudima

sreditu i religija i suvremene pop kulture stoje egzistencijalna ljudska pitanja. Dok se religije bave njima na sustavan
nain i kuaju dati obuhvatnije odgovore na njih, pop kultura
ta ista pitanja reinterpretira na mnogo jednostavniji i irim slojevima prihvatljiviji nain. Premda su u dobroj mjeri naglaeni
sinkretizam, neognosticizam, trina raunica i medijska pompa, ipak se moramo sloiti kranski sadraji i motivi este su
teme pop kulture: u knjievnosti, glazbi i filmu. S druge strane,
odgovor Crkve na ovakve i sline sadraje jasan je apriori osuda svih stavova koji se ne slau s kranskim dogmama. Sjetimo
se samo reakcija iz crkvenih krugova na roman i film Da Vincijev kod. A da u sferi profanog moe itekako biti ozbiljnog
vjernikog sadraja i ljudskog promiljanja, te da pod platem
religioznog moe proi sve i svata, pokazat e nam nekoliko
sljedeih primjera iz svijeta pop glazbe.

Profani Isus
Godine 1970. pojavila se rock opera Jesus Christ Superstar
iji je autor teksta Tim Rice, a glazbe Andrew Lloyd Webber.
Tekst je u dobroj mjeri utemeljen na sinoptikim evaneljima
i djelu Kristov ivot amerikog kardinala Fultona J. Sheena.
Vrijeme radnje su posljednji Isusovi dani. Ovdje donosimo
neke od najzanimljivijih dijelova. Mjuzikl otvara Juda, uz
Isusa glavni lik: Sjeam se kad je sve ovo poelo, tada nije
bilo govora o Bogu zvali smo te ovjekom Svi tvoji sljedbenici su slijepi, previe je nebes u njihovim mislima. Malo
kasnije imun uvjerava Isusa da mu je odan: Kriste, ti zna
da te volim, zar nisi vidio da sam ti mahao? Vjerujem i u tebe
i u Boga pa mi reci da sam spaen. Na posljednjoj veeri Isus
daje uenicima kruh i vino govorei im: Ovo je moja krv,
pijte je. Ovo je moje tijelo, jedite ga. Kad biste me se sjetili
kadgod budete blagovali i pili Mora da sam poludio kad
mislim da ete me se sjetiti! Mora da sam skrenuo s uma!
Pogledajte svoja zabezeknuta lica! Moje ime nee nita znaiti ve deset minuta nakon moje smrti! U Getsemanskom
vrtu Isus pokazuje svu ljudsku muku i neodlunost: Uzmi
me sada prije nego se predomislim! Poto je bio razapet, ponovno se javlja Judin glas: Svaki put kada te pogledam, ne
razumijem zato si ispustio sve ovo iz ruku. Mogao si bolje
uiniti da si planirao. Zato si izabrao tako daleko vrijeme i
tako stranu zemlju? Da si doao danas, imao bi itavu naciju Nemoj me krivo shvatiti samo elim znati.

Ovaj mjuzikl zavrava pitanjem: Isuse Kriste, tko si ti? to

si rtvovao? Isuse Kriste Superzvijezdo, misli li da si ono to o
tebi kau da jesi? Premda je Isus u mjuziklu prikazan samo kao
ovjek, bez ikakvih boanskih obiljeja a mi vjernici vjerujemo i ispovijedamo da je on i Bog i ovjek, da je svojom smru
na kriu ponio nae grijehe i pobijedio smrt, te da je na koncu i
uskrsnuo ipak moramo priznati da su sve ovo ozbiljna i nimalo jeftina pitanja te da se u kritici moemo prepoznati, naravno
ako hoemo, svi mi koji se priznajemo Isusovim sljedbenicima a
svakim ga danom izdajemo.
Godinu dana nakon Jesus Christ Superstar-a pojavio se Godspell (1971) Stephena Schwartza, mjuzikl baziran na Isusovim
parabolama iz Matejeva i Lukina evanelja. Otprilike u isto vrijeme pojavljuju se i pjesme Prodigal Son grupe Rolling Stones i
Jesus grupe Queen iji su tekstovi posve u skladu s evaneljima.
Kako se od 90-ih godina posebna pozornost poela posveivati glazbenim spotovima, tako je Isus doao i na ekrane. Ovdje
izdvajamo Madonnin spot za pjesmu Like a Prayer (1989) koji je
naiao na osude Crkve. Radnja spota: negdje na jugu SAD-a za
ubojstvo koje je poinio bijelac, pripadnik Ku-Klux-Klana, optuen je crnac i taj je crnac zapravo Isus. Moemo li se mi vjernici na trenutak odmaknuti od povrijeenosti naih vjernikih
osjeaja zbog Madonnine lascivnosti i moemo li moda prepoznati elemente teologije osloboenja? Ili je ve i ovo pitanje
vrijeanje tih istih osjeaja?
U pjesmi One of Us Joan Osborne je Boga spustila iz visina i
posve ga poovjeila: Da Bog ima lice, kakvo bi ono bilo to
bi ga pitao da ima samo jedno pitanje to da je Bog stranac u
autobusu Bi li ga htio vidjeti kad bi to znailo da mora povjerovati u stvari kao to je nebo, u Isusa, svece i sve proroke
Bruce Springsteen u pjesmi The Ghost of Tom Joad (kasnije je pjesmu snimila i grupa Rage Against the Machine) pravi
aluziju na odlomak iz Matejeva evanelja (Mt 25,31-40): Tom
je rekao: Gdje god vidi policajca da tue momka, gdje god
plae gladno novoroene, gdje god je borba protiv krvi i mrnja u zraku, potrai me i ja u biti tamo Gdje god se netko
bori za (svoju) slobodu, zagledaj se u njegove oi i vidjet e
mene. Slinu aluziju pravi i reper Kanye West u subverzivnoj
pjesmi i spotu Jesus Walks. Poziv na pravdu, na solidarnost
prema ugnjetavanim i marginaliziranim vrlo je vaan aspekt
kranskoga religioznog odgoja.
Mnogi glazbenici imaju kransku pozadinu (Elvis Presley,
Bob Dylan, Bruce Springsteen, U2, Cliff Richard, Van Morrison),
ljeto A. D. 2012. 89

S 29.indd 89

5.7.2012 15:40:13

Isus iz Nazareta
drugi tematiziraju religiozne i kranske teme (Bob Marley, Genesis, R.E.M., Sting, Depeche Mode).

Kranski Isus
S obzirom da je kranska pop glazba ve 80-ih postala industrija, mnogi kranski glazbenici, fanovi i kritiari smatraju da je
time izgubila svoju vjerodostojnost, umjesto da bude u svijetu
ali ne od svijeta, ona je postala svjetovnija. Tako, s jedne strane,
pjesme pozivaju da se napuste svjetovna dobra, a s druge, izvoaima raste novani konto i svjetovna slava estrade.
Premda je raznolik sadraj kranskih pop pjesama, ipak dobar broj njih pretpostavlja optereeni svijet. Ljudi su u mraku
svijeta izgubljeni, nesigurni, nesretni; pucaju brakovi, lome se
veze, gubi se nada u ljubav. (Ono to posebno zabrinjava jest

 Potreban je kritiki stav i prema

banalno-vulgarnoj sadanjosti nae masovne,
pop kulture, ali i prema autogetoiziranom,
obranakom mentalitetu religijskih krugova.
Takav kritiki stav moe nastati samo na
temelju iskrenog dijaloga, dijaloga s razliitim
svjetonazorima, s vjernicima i nevjernicima.
A taj je dijalog izazov i za religijske zajednice i za
pop kulturu. to se kranske pop glazbe tie,
ona bi trebala biti veza izmeu kranskih tema i
duha vremena. Ne bi trebala biti puki bijeg
u zatvorene oaze sree, bijeg od suvremenih
ljudi koji se mue i kada odlaze od Boga
i Crkve, nego izlazak na ulice i ceste dananjega
svijeta, susretanje s ljudima koji su izgubljeni,
osueni, osiromaeni 
injenica da mladi, upravo oni koje bi trebao nositi ivotni optimizam, u svemu oko sebe vide crnilo!) Kao rjeenje za sve probleme svijeta nudi se Isus. On, pravi Bog, obeani Mesija doao
je u svijet da spasi ovjeanstvo. Spaava nas time to ulazi u
nae ivote i pokazuje nam put kojim emo izai iz ropstva grijeha. A na pojedincu je da se odlui za Isusa. Ovdje ukazujemo
na sporno shvaanje vjere koja stoji iza ovakvog sadraja.
Najprije, vjera se ne promatra kao trajni, mukotrpni proces
sazrijevanja ve kao trenutno iskustvo u kojem se Isus ukazuje
kao Deus ex machina: Dok sjedila sam u tiini tame, eznula
za tvojom ljubavi, ti si, Kriste, doao, stazama oluje da ispuni me svjetlom svojih rana. Vjernici se, zatim, olako dijele
na tjelesne, one koji moda i vjeruju, ali se ta vjera ne oituje
u njihovim ivotima te na prave, obino ponovno roene u
Duhu. Jasno je da se iza tih duhovnih visina esto krije protest protiv konvencionalnoga kranstva ali i nesamokritina
vjera, nemogunost da se izdri napor vjere u Boga koji nije
uvijek na raspolaganju, krije se i oholost: To je vie od puke
elje, vie od sanjarenja; to je vie od prolaznog hira, tisuu
puta ili jo vie; ja ne elim uzaludno potroiti ivot u okovi-

ma grijeha. Ja ne elim biti prigodni kranin. Ova religiozna

preuzetnost posebno je izraena kod svih fundamentalista,
pa tako i kod kranskih, koji svoju vjeru i duhovnost oituju
kroz negaciju negativnih vrednota. Oni ne insistiraju toliko
na onomu u to vjeruju, nego mnogo vie na onom ega se
uzdravaju (alkohol, droga, pornografija, preljub) i to treba
obezvrijediti za svoj od sebe samih zacrtani duhovni put. Takvi
su posebni u onom to ne ine.
U nekim pjesmama obraanje Isusu je preemocionalizirano,
a ponekad ima i seksualne konotacije: Gladan/gladna dolazim
k tebi zato to znam da e me zadovoljiti, prazan/prazna sam ali
znam da me tvoja ljubav nee ostaviti na suhom ili: Tada sam
se zagledala u tvoje [Isusove] oi, ti si me uzeo za ruku i ja sam
ti dala svoje srce.
Moe se tu nai moraliziranja, prejeftino shvaene milosti;
ide se za izazivanjem trenutne emocije dok su intelekt i ozbiljna refleksija potpuno zanemareni. Neki autori smatraju da pjesma ne moe biti duhovna ako se u njoj ne spomene Bog, Isus,
Marija i sveci, a sjetimo se samo Isusovih posve obinih slika u
navijetanju Bojega kraljevstva sija, sjeme, vinograd, svjetiljka, kvasac
*
* *

rava umjetnost je samo ona koja je okrenuta ovjeku, koja

je za ovjeka i koja je drutveno angairana. Jedino tako
shvaena umjetnost moe upuivati na transcendenciju. Katoliki teolog H. Kng rei e da bi najvia norma za ovjeanstvo trebao biti humanitet, humanitet roen iz diviniteta,
humanitet koji se praktino oituje u drutvenosti, u odnosu
s drugim ljudima i prirodom. O tome zapravo govori i itavo
Isusovo evanelje.
Potreban je kritiki stav i prema banalno-vulgarnoj sadanjosti nae masovne, pop kulture, ali i prema autogetoiziranom,
obranakom mentalitetu religijskih krugova. Takav kritiki stav
moe nastati samo na temelju iskrenog dijaloga, dijaloga s razliitim svjetonazorima, s vjernicima i nevjernicima. A taj je dijalog izazov i za religijske zajednice i za pop kulturu.
to se kranske pop glazbe tie, ona bi trebala biti veza izmeu kranskih tema i duha vremena. Ne bi trebala biti puki bijeg
u zatvorene oaze sree, bijeg od suvremenih ljudi koji se mue
i kada odlaze od Boga i Crkve, nego izlazak na ulice i ceste dananjega svijeta, susretanje s ljudima koji su izgubljeni, osueni,
osiromaeni Takva bi glazba trebala biti okrenuta ovjeku i za
ovjeka, trebala bi biti umjetniki izraz ozbiljnog promiljanja o
ivotu u njegovu totalitetu iz perspektive Isusa i njegova odnosa
prema ljudima. 

90 ljeto A. D. 2012.

S 29.indd 90

5.7.2012 15:40:22

posebni broj

Andr Comte-Sponville

Isus
moj uitelj
Zato bi trebalo da ljubav bude svemona?
Isus nas nije nauio da volimo mo nego ljubav

vrijeme svoje pobone mladosti esto sam posjeivao

Evanelja: Isus je bio moj uitelj i moj prijatelj, blii, osjeajniji i bratskiji nego transcendentni Bog Otac. Poto sam,
nekako u dobi od 18 godina, izgubio vjeru, za Novim zavjetom
posezao sam tek povremeno. Epikur, Montaigne ili Spinoza
ve su me odavno sve vie prosvjetljivali. Ipak, prije nekoliko
godina, naduak sam proitao etiri Evanelja i to mi je omoguilo da osjetim koliko sam se udaljio od njihova doslovno
religijskoga sadraja i koliko me se, nasuprot tome, njihov moralni ili ljudski sadraj a to je jedno te isto i dalje tie. O
tome ovjeku nikada neu rei nita loe. Spinoza je u njemu
vidio najveega meu filozofima. Ja ne bih iao dotle (Isusova
se poruka obraa srcu vie nego umu, a to je utoliko bolje), ali
da se radi o uitelju ivota, i to o jednom od najveih, u to sam
i dalje siguran.
Za mene Isus, dakako, nije Bog ni Sin Boji, nego jednostavno ovjek, i to jedan od najveih ravan jednom Sokratu ili jednom Budi. O tome to je tono uradio i rekao, povjesniari se
uope ne mogu izjasniti, ali o njegovu kratkom ivotu i beskrajnoj legendi o njemu ostao nam je poput svjetlosne brazde
Novi zavjet, pruajui dosta preciznu i vrlo jasnu ideju o tome u
emu bi se trebao sastojati njegov nauk te o potresnom sjeanju
koje je ostavio svojim uenicima.
eli li se njegovu poruku svesti na bitno, ini mi se da se razvijaju dvije glavne ideje, koje vladaju nad ostalima: ljubav daje
ivot i vjera spaava. Budui da ne vjerujem u Boga pa stoga ni
u spasenje ni u vjeru, morao sam se odrei druge ideje, ali zato
mi je prva jo vanija.
Usidrena je u idovskoj tradiciji: Nisam doao dokinuti,
nego ispuniti (Mt 5,17). Ovaj izraz poniznosti, lucidnosti i
vjernosti relativizira sve to bi se moglo rei o revolucionaru zvanom Isus i, recimo usput, dovodi u pitanje smo kranstvo. Taj ovjek bio je poboan idov koji, po mome miljenju, nipoto nije namjeravao utemeljiti novu religiju: bila mu
je sasvim dovoljna religija njegovih otaca, koju je jednostavno
htio proistiti i oivjeti. U tome vidim jo uvijek aktualnu lekciju. Nitko ne moe i ne smije sve zbrisati: svaki moral dolazi iz prolosti (to Freud naziva nad-ja, a moe se jednostavno
nazvati civilizacijom), a pravo kritiziranja ove ili one njegove
toke zacijelo se moe imati samo pod uvjetom da se sauva njegova bit, ime se ovjeanstvo ve tisuljeima odupire
divljatvu to ga u sebi nosi. Roditelji to dobro znaju: odgojiti
dijete znai prije svega prenijeti mu ono to je primljeno, a to
e mu jedino omoguiti da makar i kritizirajui tu batinu
otvori sebi istinsku ljudsku budunost. to onda znai ispuniti? To da Zakon utoliko vrijedi samo ako ga se pounutranji.
To je ono po emu se, otprilike, potenje razlikuje od straha

Svjetla rijei

pred andarom, a ljubav, koja sebi ne zapovijeda, od bojaljiva

pokoravanja zapovijedima. Bit toga Spinoza je saeo u jednu
reenicu: Isus je oslobodio svoje uenike robovanja zakonu,
ali ga je istodobno potvrdio i zauvijek upisao u dnu njihovih
srdaca (Teoloko-politiki traktat, IV. pogl.). Nema dakle nikakva dokidanja zakon ostaje isti nego ispunjenje: naime, ono
to se prije radilo iz poslunosti ili iz straha, Isus od nas zahtijeva da to odsad inimo iz ljubavi, drugim rijeima: slobodno i
radosno. Po tome je njegova poruka oslobaajua, a da nimalo
ne prestaje biti vjerna.
Na koncu onaj prodorni krik s kria: Boe moj, Boe moj,
zato si me ostavio? (Mt 27,46). Citat je to iz jednoga psalma
opet ona idovska vjernost ali i izraz jedne sasvim ljudske nevolje, po emu je Isus zaista na brat: jer dijeli s nama nau bijedu,
nau patnju, nau tjeskobu, nau samou, moda i nae beznae.
A da je nakon tri dana uskrsnuo, u to nimalo ne vjerujem. Njegova
mi je poruka zato samo jo draa. Zato bi trebalo da ljubav bude
svemona? Isus nas nije nauio da volimo mo nego ljubav. 
S francuskog Ivan NUJI

*
* *

Mirko orevi

Meteor
u tami ljudske istorije
Moda se Isus iz Nazareta i ne ita On se
slua i trai u sebi

ve je bilo neobino na poetku rodio se Isus u gradiu Nazaretu o kojem su ak i susedi nekako zbunjeno i podrugljivo govorili Jovan 1,45-46 i jevanelist navodi dijalog I Filip nae
Natanaila i ree mu za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci,
naosmo ga Isusa sina Josifova iz Nazareta. I ree mu Natanailo
iz Nazareta moe li biti to dobro? Tu se dijalog zavrava i dalje
je sve neobino a jevanelisti su bili daroviti stilisti bukvalno
nadahnuti imali su viziju, njih biografski podaci i ne zanimaju.
Meu sobom se i ne slau a pria traje, vekovima i prekida se da
opet pone. I nije sasvim jasno i skoro i biti nee, da li ga vide bolje
oni koji Ga slave ili oni koji Ga poriu. Umorili smo se od knjige E.
Renana ili . Papinija jer malo koja do kraja da pronikne u tajnu,
a uenje Njegovo je jednostavno do neshvatljivosti. Ima Njega u
Crkvi ali ima i crkava u kojima se On jedva razabire. Na trenutak
se ini da su Ga svi izdali, da su se svi razbeali kao oni apostoli
koji su poli u gradi Emaus. Svi putujemo u Emaus. Putuju i oci i
uitelji Crkve, ali se vekovima spore, sve do danas. Neto od toga
naslutio je M. Bulgakov u romanu o majstoru i bogorodici onoj
Margariti On se u mukama raa. U tekim iskuenjima. A nije
ga rodila zlatonoga Afrodita. Ali mu je otac sigurno Gromovnik.
ljeto A. D. 2012. 91

S 30.indd 91

5.7.2012 15:40:44

Isus iz Nazareta
nezdravo i u svetu zlo, ve kada vidi da je neto zdravo i nade
puno, sleduj to i sumnje nee biti ne umuj mnogo nego sebe sluaj i glas dobra koji ti iz Nekog govori. Isus iz Nazareta blinjima
je to i govorio jer put do sebe vodi preko drugog onog blinjeg.
Nije roen kao bog, ali ako nekom boanski pristoji to je sigurno
On. Moda se Isus iz Nazareta i ne ita ta sve o njemu napisano
nije On se slua i trai u sebi. I sva su poreenja suvina a knjige su nam dosadile jer im kraja nema. Uostalom, Isus iz Nazareta
nije nita pisao. Verovao je u Re iz koje se raa svaki in. 

On je astralni ljiljan u muionici velikog Inkvizitora. To su rei

Krleine a on se deklarisao kao ateista. Svejedno. Neka je a pisac se
od njega nije rastajao. Isus iz Nazareta je nada robova i ponienih
i uvreenih. Sve je u reima Njegovim jednostavno do iznenaujue psihoanalitike suptilnosti. U njegovom reniku nema nacija, ni plemena jer postoji samo blinji. I Re koja je uistinu mati
ina. I obeleio je vreme do i posle Njega.
A nisu ga najavljivali samo proroci ve i drugi koji su za sebe
tvrdili da su vei i da su bogovi i od bogova roeni.
Negde Buda ui svog uenika Kalamasa Neka te ne zavedu
tekstovi, ni uitelji, uvaj se sumnje, i kada u sebi vidi da je neto

*
* *

[Iz zapisa Dnevnik s Isusom iz Nazareta]

*
* *

*
* *

Ilija Ladin

Sa Isusom sam pio u krmi

sanjao sam: sluile nas lijepe grenice
I ti si mi taj po duhu svetom, pomislih, i samo to ne rekoh:
tvoja baba bi obina ena, tvoja prababa prostitutka rahab, tvoja
praprababa rodoskrvna thamar, tvoja prapraprababa bestdina
ruth, tvoja praprapraprababa preljubnica bethsabe... kad pozva
me on za stol i ponudi piem!
- Ne, nije, ilija ladin, nee bit ba tako... nit je puno u
dvanaest plemena toliko grenica! Ako je tvoj narod bez njih,
slobodno moj rod otpii!
Ne, nije, rabi, rekoh, ujevi se za jezik.
- Ako i sam si bez elja nastavi i od ovih otidi! Sablazni se
i otidi! Magdalene mi ostavi, a ti otidi!
Ne, nisam, rabi, rekoh: od makova zrna manji odsada.
- Lijepo su vas nasamarili, ree. Uspostavli me pa
upotrijebili: toliko i toliko vele kad dui spasa traite! Ni
jednu paru ispod! Tako to nekome odgovara: da svijet na
grijene i pravedne, na lijevo i desno, na pakao i raj dijeli
se pravo! Tako to nekome odgovara: da radi radnja njegova!
Mene su zloupotrijebili, ja moram ponovo doi! Uinio sam
uda: da se vidi to moe ovjek, a oni su rekli da sam ja
bog! Nisu nikad povjerovali: da moe ovjek! S jednog su me
kria skinuli, a na drugi raspeli, u dogmu me s devet brava
okovali, mnome tri broja ispunili (O, sveto trojstvo!), ne
mogu uskrsnuti! ovjenosti svoje sam se uelio, ovjee
kui?
Gospodine, nisam dostojan...
- Ne kai gospodine ako nisi rob! U zdravlje reci i tu au
iskreni!
Zdrav mi, isuse!

- I ti, ilija! Marija, natoi! Eto etiri da sam, etiri slova u

imenu adam i etiri je broj zemlje! Sa etrdeset sam dana bio
u hramu, etrdeset dana izloen kunji, etrdeset sam mjeseci
propovijedao, za etrdeset sati uskrsnuo, a eto etiri, nikako
etiri, da sam samo etiri, da nikad nisam tri, toliko boanski
i pun, savren i sveti broj tri na koji su me raspeli! Bog otac,
bog sin, bog duh sveti!
Zdrav mi, isuse!
- I ti, ilija! Marija, natoi! Za prvi kri jedan me je izdao, za
ovaj drugi mnogi! De marija! Natoi!
Nisam valjda ja jedan? Jude se sjetiv, ja izustih.
- Jesi, ilija, jesi jedan si! I ti si nasjeo! Marija, natoi! Na
koljena padao i na samo spomen imena mog nisi?
Al ti si oprostio onima koji su te raspeli, isuse?
- Jesam, ree. Pomolio sam se ocu nebeskome i zavapio: Oe,
oprosti im jer ne znaju to ine. To onima prvima. Neu ovima
drugima! Neu im nikada oprostiti! Njegove se obrve svedoe.
Njegovo se elo namrti. Iz oiju mu munje sijevnue: Neu
oprostiti! Prvi put su oni mene razbili i oovjekotvorili. Sad su
me raovjili pa obogotvorili. A to je razlika!
O, isuse! Moe li ova aa mimoii mene?
- Ne moe, ilija ladin! Natoi, marija!
Sa isusom sam pio u krmi sanjao sam: sluile nas lijepe
grenice
Kao snijeg bijele one
Kao snijeg poslije potopa
Na planini ararat! 

92 ljeto A. D. 2012.

S 30.indd 92

5.7.2012 15:40:51

posebni broj

Svjetla rijei

Zdravo tilo Isusovo

(Po Stipanu Margitiu Jajaninu, XVII-XVIII. st.)
Zdravo tilo Isusovo,
Na oltaru posveeno.

Zdravo tilo Isusovo,

Vele gorko izmueno.

Zdravo tilo Isusovo,

Po svem svitu proslavljeno.

Zdrav od meda slai krue

Kim se hrane virne due.

Zdravo tilo Isusovo,

Svetim Duhom upueno.

Zdravo tilo Isusovo,

Za nas na kri pribijeno.

Zdravo tilo Isusovo,

Na nebesa uzneseno.

Zdravo Trojstvo u jedinstvu,

Zdrav Isuse u boanstvu.

Zdravo tilo Isusovo,

Od Divice poroeno.

Zdravo tilo Isusovo,

Mrtvo u grob sahranjeno.

Zdravo tilo Isusovo,

S desnu Oca posaeno.

Tebi hvala, Tebi dika,

Tebi slava privelika.

Zdravo tilo Isusovo,

U jaslice postavljeno.

Zdravo tilo Isusovo,

Trei danak uskrsnulo.

Zdravo tilo Isusovo,

Nam za hranu svima dano.

O, Isuse, budi hvaljen,

Po sve vike vikom, amen.

*
* *

Silvije Strahimir Kranjevi

Eli! Eli! lama azavtani?!

Na Golgoti je umro a za kog je izdno?
Je l pala rtva ova il kasno ili rano?

I tu u sjajnim loam, u zlatu i u slavi,

Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,

Na Golgoti je umro i svijet za to znade,

Al od te rtve davne jo ploda ne imade.

Zapremili ste i vi i vae gospe bijele

Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!

A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,

to nikad nije vie onako zakucalo...

I gledajte u igru od bijede i od jada,

Gdje ovjeanstvo muno ko On pod drvom pada!

I vjekovi su proli daleki, strani, crni,

Osuila se krvca i suha jo se skvrni.

I tamnice o crne, gdje mnogi pla se gubi,

Kad takovi su ljudi: il umri il ubi!

Proetala se povijest u sramotnikoj halji,

I to smo nebu blii, sve od neba smo dalji!
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoe mu avle i to je bilo prvo!

I djevojice gole, a ispred sita suca,

Ah, imale bi obraz, da nemaju eluca!
I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i lai i mnoge suze arke.

U ime ovjeanstva i bratstva i slobode

Poee krvno kolo da bezboniki vode

A usred bare ove, gdje trovna gamad plie,

Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem die.

I derala se druba od gadne strasti pjana;

Mi ubijamo, Boe, sve zbog tebe Hosana!

I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,

I plae: Eli! Eli! lam azvtani!

Na Golgoti je mrtvo i vjetri tamo tajni

Tak cvili: Eli! Eli! lam azvtani?

Badava gordo kube i mramor Panteona,

I papue od zlata i orgulje i zvona!

A pokraj krvi davne i ispod drva suha

Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!

Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,

Badava alem gori na kruni i tijari!

Da, ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,

Pa odvedoste ljudstvo u kransku arenu!

Ah, Golgota je pusta, i vjetri tamo tajni

Tek cvili: Eli! Eli! lam azvtani?!
ljeto A. D. 2012. 93

S 31.indd 93

5.7.2012 15:41:13

Isus iz Nazareta
Miroslav Krlea

Jeruzalemski dijalog
Aleksandar Blok

Dvanaestorica
... I dravnim idu krokom ...
- Tko je tamo? Hajde van!
Crven barjak je visoko
Sprijeda vjetrom razigran ...
Pred njima je nanos hladni,
- U nanosu tko je van!
To skitniki tek pas gladni
Za njima epesa sam...
- Bocnut u te bajonetom,
Bje odavde, ugavi!
Stari svijete, kuno pseto,
Bjei - da ne udarim!
... Vuk se gladni dalje vue,
Ceri zube rep podaviv
Pas ozebli pas bez kue ...
- Hej, tko ide, daj se javi!
- Tko barjakom tamo mae?
- Gledaj samo, kakva tmina!
- Tko to urnim trkom kae,
Kriju se za uglovima?
- Svejedno je, bit e moj,
Bolje predaj nam se sam!
- Hej, ti drue, bit e zlo,
Izlazi da ne pucam!
Trah-tah-tah! I samo eho
Po kuama zvoni plah ...
A meava dugim smijehom
Zavija kroz snjeni prah ...
Trah-tah-tah!
Trah-tah-tah......
I dravnim krokom tako
Idu pas ih slijedi tragom,
Sprijeda, s krvavim barjakom,
S vijavica nedoglediv,
Od taneta nepovrediv,
Nad meavom hodom njenim,
I bisernim prahom snjenim,
Na njem vijenac rua ist
Pred njima je Isus Krist.

A tako? On je iz Nazareta?
- Pa naravno: piljarica na uglu - to mu je roena teta!
- A ja sam ula, da je on nezakonito dijete
i da mu otac ulice mete.
- Roen je u tali, to je stalno;
uope: podrijetlo tog djeaka je nejasno i kalno.
S nekakvim starcem da mu se klati mati.
Tko bi mogao, gospa, sve te skandale znati?
- Pa dobro. Ima li on kakve kole?
Je li svrio maturu?
- Ali!
Gospa se po svoj prilici ali!
Kakvu boju maturu?
Neki dan na cesti
poljubio je jednu javnu curu!
S dangubama pije; za njim idu
sami bokci, sljepci i ribari,
a sad je stao i djecu da nam kvari.
Ve su i prijave stale da protiv njega
policiji stiu.
Pazite dobro, gospa,
taj e deko svriti na kriu!

*
* *

Tin Ujevi
Moj je san pronaao za izglavlje
dlane Jednoga Boga.
I moja se dua rastapa od ljubavi Krista.
I ja se vraam u ono Nita, koje je Sve,
u ovaj Mir koji znai ivot.
Ta, ako je slavno rei:
ja nisam ja, ja sam On.
Ija elim da budem hrabri i isti.
Ija donosim ovamo dvije iste usne,
dvije iste ruke,
i isto srce..

94 ljeto A. D. 2012.

S 31.indd 94

5.7.2012 15:41:20

posebni broj

Nikola op

Gdje bih vodio Isusa

Isuse blagi, u doba kasnih sati,
Kad jo bdiju siromasi tvoji,
Skromnom krojau odvest u te da ti
Jedno obino odijelo skroji.
I obuaru malom, koji svu no kuje
Otre avle u teki potplat.
Dok tvornice cipela uno bruje,
Milijun pari skuju za jedan sat.
Zatim ovjeku, koji eire pravi
Sa sputenim obodom da skriju bol.
Jedan e da se nakrivi i na tvojoj glavi
Prostran da u se primi i tvoj aureol.
Onda emo poi u krmu kraj grada
Koja lii na stari, nasukani brod.
Gdje braa za stolom od silnog jada
Bacaju ae i eire na pod.
Prvi krik pijetla bit e britka strijela
Od koje e ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit e mrak u dnu ela.
Prepoznat nee ni ljude ni stvari.
A treim krikom kad se pijetli jave,
O Isuse, zateturat e od bola.
Tvoj eir e pasti s glave.
eir i aureola.

*
* *

Vladimir Nazor

Boi
Koliko puta ti se za me rodio,
o malo djete Isuse!
...Al zvjezda k tebi mene nije vodila.
I ja sam tebe traio
Po vrtovima, tono sam ih sadio
Uz svoje rjeke proljetne.
U zlatnom dvoru, tono sam ga gradio
Na vrhu gore jesenje.
A kada vidjeh da se raa samo

Svjetla rijei

Sred tamne mrzle ponoi

U spiljama i stajama,
I ja sam za te takav konak spremio
Na mome polju zimskome.
Al u no onu najduu
Po mojoj stazi etali su vihori.
Po mojoj njivi valjali se smetovi
I vukovi su sjedili na pragu moje peine.
Koliko puta ti se za me rodio,
O malo djete Isuse!
...Al nisam znao da, sin sunev, silazi
U tamnu jezgru zemljinu
Da u njoj raste, da je grije, oivi,
Dok jednog dana iz svih pora njezinih
Ne izbije u liku prvih pupaka
Na lozi, prvih listia
Na smokvi prvih mirisa
Nad svjeom vodom proljetnom.
I prvih slatkih kucaja
Mog srca, i svih nemira,
to nosim ih u ilama,
U rosne dane aprilske.
Ja nisam dosad znao
Da Isus, malo djete,
Sve raao se i sve e se raati
Sred moje noi najdue
U tjesnoj crnoj izbici
to na dnu due nosim je i zatvaram
Pred mjeseevim tracima,
Pred amorima ljudskijem,
Pa stoji, tiha, utljiva,
U biu mom najtajnijem.
Al noas, ja te osjeam u sebi,
O malo djete Isuse!
...Na dvoru no je najcrnja.
I smetovi se valjaju
Po mojoj stazi. Vihori
Po mojoj njivi etaju se. Vuci
Pred mojim pragom sjedaju.
...Al na dnu moje due
U onoj tihoj izbici
to zatvorena stoji
Pred mjeseevim tracima.
Pred amorima ljudskijem.
Maleno svjetlo sja;
I ulaze tri sjene,
Tri stara gorda putnika.
to itav svijet su obala:
Car mojih sanja proljetnih,
Kralj mojih ljetnih zanosa,
Knez tuga mojih jesenjih:
I prostrjevi na tlo
Najljepe svoje darove.
Na koljena se sputaju,
I ko tri gipka jablana
Pred onim sitnim to se netom rodilo,
Do zemlje se prigibaju.
I prvi put se sva nutrina sja
Mog krutog bia zimskoga.
O iskro Sunca Vjenoga,
O malo djete Isuse!
ljeto A. D. 2012. 95

S 31.indd 95

5.7.2012 15:41:28

Isus iz Nazareta
Josip Pupai

Moj kri
svejedno gori
Mak Dizdar

Sunani Hristos
Ni ivot ni smrt ne pripada meni
Ja sam tek onaj koji je u sjeni
Onog to u vremenu se
Ovremeni
Ovdje je prisutan onaj
Kome zavidjee crni zakonici
Objesie ga u esti as onoga dana
Pred njegovim udom zanijemie reci i vojnici
Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta
Rairivi ruke od prsta do prsta
On pobijedi
Smrt
Smrt ga traae al ne nae nita
Ne nae ni kosti ni meso ni krvi
Ostao joj samo obris znameni i prvi
Put za neto smrt zube nije imala
Gle kako sad bezglavo skae
Plae i rida oajna
I mala
Ni ivot ni smrt ne pripada meni
Ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog to mu smrt ne mogae nita
Onog to pretoi se u stub
Sunani
Ja sam samo onaj to iz svoje jeseni
Iz zatoka tvari iz te tvarne muke
U ona daleka sunana poivalita
Prua ruke

Evo me, moj svijete, na raskru

i tvom i mome
Oprostimo se. - Ti plae
Moj kri svejedno gori.
Udaljuje se; bez pozdrava, bez rijei, bez Boga
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Snijeg pada
Zemlja raste
A ti poraen tone
Grad li se, selo, ili neki postieni narod
U krmi
Moj kri svejedno gori
Uzdignut
Razapet
Mraan
Dovikujem ti. - On gori
Dovikujem ti. - Ti strepi
iskre po tebi prte
Peku stravine snove
Moj svijete, uzalud stvaran
Moj svijete uzalud ljubljen
Moj svijete
Udaljujem se. Pruam za tobom ruke
Sjene velikih vojski nadiru iz davnina
Zrak su omastile strijele
Razbijen
Usitnjen sanja
Neprestane prititu more
Vjekovi pokapaju svjetlo
Rane otaca izrastaju u kraste
Divna majka Margarita prodaje suze
Majka Margarita
Moj kri svejedno gori
Nosim ga - moj kri a tvoje ime
Nosim ga
Slomljen ma svean
Puta ne vidim nigdje
Voda po kojoj hodam hlapi
Poda mom bujaju pare
moj kri svejedno gori
Oblistava u beskraj tvoje ime
Udaljujem se
I putujem prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Ti tone po svome snu
A ja koracam
I grcam, i grcam, i gledam prema beskraju
Moj kri svejedno gori
Moj kri a tvoje ime.

96 ljeto A. D. 2012.

S 31.indd 96

5.7.2012 15:41:36

posebni broj

Petar Gudelj

Stablo
Ono je Isus niz ije ake stisnute
kaplje drvo.
Razapeto: u prsi mu udaraju
ptice i smrznuto vrijeme.
U nebo iknulo, kriknulo i skamenilo se.
Ono je orao za zemlju svezan
lancima koji zvone.
Ono je Isus, triput krvavim znojem okupan,
rinut u Istok.
Lubanja se moja isprana otkotrljala
ispod njega.
Potoci bronce preko njegovih ila skau,
vjetri mu u rebra zavlae prste.
Na njemu lubanje rode, za jesenskih veeri opadaju
i bubnjaju po zemlji.
Drvo je veliko: u nebo zadrlo, bode i rie.
Kako si, Isuse, visok, vas razlomljen:
iz ela ti se izliva no.
Meu tvojim stopalima lubanja moja:
isti aprilski cvijet.

*
* *

Mile Stoji

Molitva
Isuse moj
zatiti nas od onih koji te tite
obrani nas od onih koji te brane
koji te brane od mladia to u oaju hule tvoje ime
mladia slinih tebi
zatiti nas od onih koji te tite
jer njihove rijei zvone zveketom zlatnika
dok licitiraju tvojom mukom, dok te saaljevaju
kau jadni na gospod, umro je muenikom smru
kao da si ti netko dostojan saaljenja
a moda si se ti toj smrti radovao
i otii to prije iz svijeta u kome oni kroje pravdu

Svjetla rijei

U svakom sluaju ti nisi umro da bi te oni alili

tvoja rasjeena usna i danas
odbija ocat iz pehara njihove milosti
zatiti nas od onih to siti podriguju
dok te brane od gladnih, od prezrenih
opljakanih novih proletera i prosjaka
ije se kerke na drumu prodaju za deset maraka
iji mladi sinovi od bola reu vene
jer im je ukradena budunost
Zatiti nas od pljakaa narodne muke
od utajivaa poreza
od pedofila i krivokletnika
od novinskih strvodera
koji od tvoje probuene utrobe
i trnove krune prave udarne vijesti
od organizatora izbora ljepotica
od sveenika bordela
koji tvojim imenom uutkavaju
gnjev ljudi koji pate
Moda je tvoja smrt bila spasenje za tebe
a ne samo nas
jer si elio to prije otii iz ove doline suza
iz ove doline kojima stoljeima vlada tek zakon jaega
zakon noa
iz ove zemlje koju nitko ne voli
a ije krvave prnje njeni sinovi
prodaju u bescjenje
elio si se sresti s licem oca
koji te je prodao razbojnicima
otiao si jer nisi htio ovakav svijet
Isuse moj
znam da vie vjeruje runim rijeima onih to se
krvavo znoje, nego laskama licemjera
da vie voli muslimane sirote bosne
nego katolike bogatoga rima
Puno vie mladie i djevojke to su te hinjili iz svoga oaja
no krvnike to su ti podizali zlatne oltare
bio si neprijatelj sveenika i farizeja
a brat prosjaka i pijanica
radovao si se ivotu
stvarao od vode vino
da bi se slavila gozba raanja
a ne ples smrti
Rekao si tko je od vas bez grijeha nek prvi baci kamen
Amen.

ljeto A. D. 2012. 97

S 31.indd 97

5.7.2012 15:41:44

Isus iz Nazareta
Jozefina Dautbegovi

Dva ruka
Kad smo prvi put ruali zajedno Poncije i ja
on je bio rimski prokurator prilino uhranjen
i ne bez izvjesnog arma
a ja tako mrav da je kroz moje tijelo
prolazila ak i svjetlost bez zadravanja
Jeo je sasvim otmjeno
meni je pokuao staviti nekoliko zalogaja
u zalivena usta
istom rukom kojom je potpisao presudu
Poslije je to planirano obavljeno
uz poznatu ceremoniju
Mehanizam za uklanjanje meni slinih
radio je besprijekorno
Sjeam se kako su avli teko ili
kroz moje suhe kosti
Odlazei se nije osvrnuo
Kasnije sam od oevidaca uo da je povraao
na Gori
slabo zaklonjen krljavom makijom

Ivan Slamnig

Evanelisti
Tri radna ljuda: gribler, plagijator
i jedan doktor, zakuasti, stari,
sa malo kose i sa malo zuba;
a meu njima jedan zvrkast mali,
to sve je knjige prozreo od uba.
Sa borama, to peati ih napor,
kratkovidni i izbrazdanih ruka
pisali su Matej, Marko, Luka;
a onom prvom uspjelo je deku
zapisat: Rije je bila u poetku.

II
Vrijeme je izmijenilo poredak stvari
Drugi ruak s Poncijem sam ja uprizorio
vidno uzbuen skrivajui oiljke
iz uljudnosti
Tiina je bila mrtvaki savrena
pribor za jelo jeao je pri odlaganju
ulo se kako nedovoljno savakani zalogaji
struu niz suha drijela
I to su bili jedini zvukovi osim utanja
mog ili njegovog rukava u pregibu
On je uspio progutati nekoliko zalogaja
i urno se udaljio
Ostao je stol pun mrva koje mogu posvjedoiti
iskuao sam sve mogunosti dovoljno dobrog
opratanja
iji je onda ovaj znak pitanja to vrlo uspjeno
imitira cvijet
na rubu svakog tanjura?

I oni su se malom udili,

a on se opet njima udio,
i tako svi se udili.
Dok oni su za Kristom bludili,
on Kristu se naslonio na grudi,
i dok su drugi Kristu bili stijena
imena takvih, takvih i ramena,
on bio njean, djetinjaste udi
i kuio je Isusa ko ena.

*
* *

Glas s raspela
[anonimni pjesnik XVI. st.]

Krist vie nema ruke,

ima samo nae ruke da danas ini svoja djela.
Krist vie nema nogu,
ima samo nae noge da danas doe ljudima.
98 ljeto A. D. 2012.

S 31.indd 98

5.7.2012 15:41:52

AUTORI
Samir Beglerovi Fakultet islamskih nauka, Sarajevo
Drago Boji Svjetlo rijei, Sarajevo
Jadranka Brni Filozofski fakultet, Zagreb
Andr Comte-Sponville filozof, Pariz
Kotel DaDon rabin, Zagreb
Stjepan Duvnjak Franjevaka teologija, Sarajevo
Darko ogo Pravoslavni bogoslovski fakultet, Foa
Mirko orevi sociolog, publicist, imanovci (Srbija)
Dennis Gira LInstitut catholique, Pariz.
Ivo Goldstein Filozofski fakultet, Zagreb
Susannah Heschel Dartmouth College (SAD)
Miro Jeleevi Franjevaka teologija, Sarajevo
Elisabeth A. Johnson Fordham University, New York City
Enes Kari Fakultet islamskih nauka, Sarajevo
Karl-Josef Kuschel Sveuilite Tbingen
Hans Kng Sveuilite Tbingen
Karl Lehmann biskup, Mainz
Boo Luji Katoliki bogoslovni fakultet, Zagreb
Lidija Matoevi Teoloki fakultet Matija Vlai Ilirik, Zagreb
Jrgen Moltmann profesor emeritus, Sveuilite Tbingen
Ivan Nuji Franjevaka klasina gimnazija, Visoko
Marinko Peji Franjevaka teologija, Sarajevo
Dumitru Popoiu Teoloki fakultet, Bukuret
Darko Rubi Svjetlo rijei, Sarajevo
Robert Schreiter Catholic Theological Union (CTU), Chicago
Adnan Silajdi Fakultet islamskih nauka, Sarajevo
Jon Sobrino University of Central America (UCA), San Salvador
Anton ulji Kranska sadanjost, Zagreb
Felix Wilfred University of Madras, Indija
Philip Yancey knjievnik, Colorado (SAD)
Paul M. Zulehner Petra Steinmair-Psel Katoliki fakultet, Be

Ovaj posebni broj Svjetla rijei financiran je

od strane Amerike ambasade u Sarajevu
i svi stavovi, miljenja i zakljuci izneseni ovdje
ne odraavaju nuno stav State Departmenta nego iskljuivo autora.

vlasnik: Franjevaka provincija Bosna Srebrena nakladnik: FMC Svjetlo rijei d.o.o. ravnatelj: Miljenko Petrievi
glavni urednik: Ivan arevi zamjenik glavnog urednika: Drago Boji uredniko vijee: Drago Boji, Boris Divkovi , Ladislav Z. Fii, Miljenko Petrievi,
Darko Rubi, Ivan arevi, Hrvoje Vranje adresa urednitva: Zagrebaka 18, BiH, 71000 SARAJEVO; tel: + 387 (0)33 72 62 00; fax: + 387 (0)33 81 22 47
e-adresa: redakcija@svjetlorijeci.ba http://www.svjetlorijeci.ba grafiko oblikovanje: Branko R. Ili tisak: Radin print culture, Sveta Nedelja
ISSN 1512-6986

omot S.indd Sec1:99

5.7.2012 14:09:27

A vi, to vi kaete,
tko sam ja

www.svjetlorijeci.ba
omot S.indd Sec1:100

5.7.2012 15:49:47