Abdulah Sidran

IZDAVAČ
buybook
Radićeva 4, Sarajevo
Tel: + 387 33 550-495
Fax: + 387 33 550-496
redakcija@buybook.ba
www.buybook.ba

buybook
Turinina 7, Zagreb
Tel: + 385 98 232-813
buybook-zg@hotmail.com

ZA IZDAVAČA
Goran Samardžić
Damir Uzunović
Lada Jurković

Oranje mora / Abdulah Sidran

Copyright © Abdulah Sidran, 2015.
© Buybook, 2015.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo
kojem obliku bez prethodnog dopuštenja izdavača.

UREDNIK
Damir Uzunović

LEKTURA I KOREKTURA
Buybook

LAYOUT
Boriša Gavrilović

DIZAJN NASLOVNICE
Aleksandra Nina Knežević

ŠTAMPA
Dobra knjiga, Sarajevo
 Abdulah Sidran

ORANJE MORA
Svakodnevni zapisi
Izabrao i priredio
Tarik Sidran

Sarajevo / Zagreb, 2015.

 Abdulah Sidran / ORANJE MORA

Omaklo se vođi velike Oktobarske revolucije Vladimiru Iljiču

Uljanovu Lenjinu da pred samu smrt svoje životno djelo sumira re-
čenicom: Kao da sam orao more !
Našu je generaciju zapalo da svoje živote privodi kraju u ruž-
noj epohi tzv. tranzicije. Jedino sredstvo kojim raspolažemo za borbu
protiv društvenih nevaljalština i nepravdi jesu riječi, jezik i govor, a
sprdnju s našim pokušajima da to činimo pravi strašna činjenica da
na vrhu ljestvice svega onoga što je u tranzicijskom dobu izgubilo
vrijednost stoji upravo govor, jezik, riječ.
Ima li dakle smisla pisanom riječju javno djelovati u borbi za
opšte dobro ? Čemu – orati more ? Zar to nije čista glupost i teški ap-
surd ?
O uzaludnosti ljudskih pokušaja da se “popravi svijet” u ov-
dašnjoj kulturnoj tradiciji postoji alegorija o “ispravljanju krivih
Drina”, a u biblioteci sarajevskog Muzeja književnosti i pozorišne
umjetnosti sačuvan primjerak “Na Drini ćuprije” na čijoj je prvoj
stranici pisac ispisao posvetu svome kolegi Marku Markoviću, au-
toru knjige pripovjedaka s naslovom “Kriva Drina”. Ta posveta glasi:

Dragi Marko !

1. Sve su Drine ovog svijeta krive.

2. Nikad ih niko neće ispraviti.
3. Nikad ne smijemo prestati da ih ispravljamo.

Ako su najblistaviji umovi Svete Matere Crkve kroz stoljeća

srednjega vijeka mogli ispisivati hiljade stranica rasprava o samo
6 ORANJE MORA / Abdulah Sidran

jednom pitanju: Koliko anđela može stati na vrh šivaće igle ? – ne

može biti apsurdan i glup pokušaj da se u poharanoj i obeznađenoj
Bosni započne posao koji se zove “ispravljanje krivih drina” i “ora-
nje mora”.
 Abdulah Sidran / ORANJE MORA 7

NAPOKON OTKRIVENA DRŽAVNA TAJNA:

JUGOSLAVIJU JE UNIŠTIO TETRIS !

Tetris ?
Sjećate li se vi kada je ta igrica zaposjela ekrane kompjutera
po svim državnim kancelarijama ? Padaju nekakve žućkaste ko-
ckice odozgo, a državni činovnik – dokon i uredan čovjek, kako i
treba da bude uzorit čovjek u državnoj službi – polomi se da to
njihovo padanje dovode u nekakav red. Kad mu neko naiđe na
vrata, klikne brže-bolje na neke grafikone i statističke tabele: ko
đoja, radi važan državni poso, a jooooook – nije tu bilo ni države
ni posla, nego on, na narodnoj grbači, i njegova plata s narodni-
jeh leđa. I taj čudesni, nevjerovatni – tetris !
Bivalo je primjera da ta igrica skroz-naskroz sludi državnog
činovnika, kao kakva droga. Vidiš, čovjek gleda u tebe, a ne vidi te.
Ti ne vidiš, a on vidi, sve mu one žute kockice padaju, sa plafona,
između vaša dva lica, pravo na pod, pun žutih gomila i gomilica te-
trisovih pravougaonika i kockica. Krene nogom, pa štrecne una-
trag i ustranu, da ne nagazi na ono žuto, što ti ne vidiš, jer ga nema
i ne postoji, a on ga vidi, jer za njega ne postojiš ti, a ono žuto, što
pada sa plafona – jedino to i postoji. Heeeej, čovječe ! Povilenio ko
je god u državnoj službi za stolom imo kompjuter ! Prestale i naj-
bezazlenije, one brzopotezne, seksualne aktivnosti po veceima i
liftovima zaustavljenim između spratova ! Pomama, pohara,
pomor, pogibija ! Na sve strane opala produktivnost, sudski hod-
nici, sobe, podrumi i tavani zatrpani tonama neriješenih spisa.
Krenuo sunovrat pravosuđa u sto p. m. – tako da mu, prema mi-
šljenju znalaca, nema drugoga lijeka nego ga hitno izgurati na
8 ORANJE MORA / Abdulah Sidran

jednu dobru, kvalitetnu nulu, pa gradnju novoga započeti sa ino-

zemnim majstorima. Domaćima dati da donose vodu, prinose be-
tonske vreće i miješaju malter.
Nadležne Službe saveznoga ranga formirale komisiju ekspe-
rata i ona na svojoj prvoj sjednici zaključila da se mora ići tragom
koji upućuje na spregu unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja. Sve
ukazuje na to da smo mi, kao Jugoslavija i mi, kao njena centralna
i najvažnija republika BiH – kovačnica Bratstva/Jedinstva bez ko-
jega Državi nema opstanka, što se pokazalo ispravnom ocjenom –
da smo mi zapravo nehotična, tj. kolateralna šteta jednog važnijeg,
planetarnog sukoba.
Tetris je izmislila Rusija, da uništi Ameriku, a njegov se virus,
nekako, usput, možda i nehotice, obreo kod nas, ispao iz aviona,
šta li, te pokazao svu svoju nepojmljivu razornu snagu.
 Abdulah Sidran / ORANJE MORA 9

SARAJEVO, BAJKO PUNA MRTVIH !

Kao pjesnik i filmski pisac koji je nadahnuće za svako svoje

slovo tražio i nalazio u onome što je duša njegovog grada, za-
mamna i tajnovita duša Sarajeva, bez ustezanja i oklijevanja
moram kazati:
Ja volim Šesti April, za mene je to veliki dan, to je moj praz-
nik i njemu se raduje moja duša !
Prije mnogo godina, biće tome gotovo pola stoljeća, o veli-
kome danu u kome su partizanske jedinice oslobodile Sarajevo od
njemačko-ustaške okupacije, sačinio sam ovaj pjesnički zapis:

BELEDIJA, ČETRDESETPETA, ŠESTI DAN APRILA

Sad drhte, u tamnicama, moji bližnji.

Sa padina grada, na rešetku i gvožđe, sručuje se svjetlost.
Pjevaju sužnji, u okno nad glavom upiruć pogled.
Smij se, svirepo nebo, dok škripi kapija, cijuče lanac
i svjetske se prazne hapsane !

Preživjelom ovom rukom

što grijala je kost, mrzlu i trulu,
sad valja prekriti oči: kesten i lipa, prekonoć,
procvaše lešom ! Sarajevo, bajko puna mrtvih !
Krvava usna ljubavi, hoće li moći, na pragu doma,
zboriti nježnost – ikada više ?

Mladi je pjesnik, očigledno, u tih desetak redaka svašta želio

da utrpa: i sudbinu svoga oca Mehmeda koji je, pod okupacijom,
10 ORANJE MORA / Abdulah Sidran

robijao u Belediji, i Luburića Vilu, sa unakaženim lešom mladog

atentatora Halida Nazečića, i monstruozno osvetničko vješanje sa-
rajevskih civila na marindvorskoj aleji, i braću Sariće... (“kesten i
lipa procvaše lešom”)... Niti je mladi pjesnik umio, niti je sve šta
je htio moglo stati u dvije strofe...
Ali je, mimo njegove svjesne namjere, u pjesmicu stala ne-
kakva jeza, slutnja, bojazan i strah, u obliku pitanja: da li će iz
svjetskih hapsana oslobođeni mučenici ikada više moći izgovoriti
nježnu riječ ?
Aktuelni nalazi istraživača naše novije povijesti, istoričara i
publiciste Nihada Halilbegovića, u čiju se akribičnost i kompe-
tenciju nikako ne može sumnjati – govore o zločinima koje su nad
muslimanskim stanovništvom Sarajeva počinile oslobodilačke je-
dinice. Radi se o saznanjima od kojih se ruše svi naši svjetovi, o
saznanjima tako strašnim da ih naša duša ne može izdržati. Može
li ih izdržati Šesti april ? Ili će preseliti u povijest i postati – Praz-
nik koji je umro od stida ? Hoćemo li ga spasavati tako što ćemo
zanemariti i zaboraviti ono što ga kompromituje, a nastaviti nje-
govati njegovu primarnu, antifašističku i oslobodilačku dimenziju ?
O tome će odlučivati generacije koje dolaze.
Proročanski mudar, septembra 1992. godine, književnik Alija
Isaković, zapisao je ove rečenice:

Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo

naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvim kak-
vim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo. Mnogo toga
neće biti nikako, ni u kojem duhovnom i fizičkom obliku. (...)
Nikome nema povratka na staro. Ovdje se “novo” i “staro” neće
dodirnuti. (...)
Mora sve ispočetka. Čisto i jasno kao sama priroda.
 Abdulah Sidran / ORANJE MORA 11

5000 SAMOUBISTAVA MEĐU BORCIMA !

DA LI JE TO MOGUĆE ?

Zašto nikada niko nije ni pokušao demantirati javno izne-

sene tvrdnje da se od Dejtona do danas u ovoj državi ubilo pet hi-
ljada boraca ? Normalan mozak nije u stanju prihvatiti takvu in-
formaciju i šutnja nadležnih – a nadležni su svi sudionici vlasti i
njihovi naredbodavci iz stranačkih centrala – nije ni dopustiva ni
prihvatljiva ni razumljiva. Postoji li igdje ikakva Služba u kojoj se
vodi takva vrsta evidencije ? Jesu li to ministarstva za boračka pi-
tanja ? Šta o tome imaju kazati boračka udruženja ? Postoji li o
tome igdje ikakva, bilo kakva, makar i privatna evidencija ?
“Podatak” ili podatak, bez navodnika, o 5000 samoubistava
u boračkoj populaciji mjesecima se povlači po medijima, koristi u
predizbornim kampanjama i proizvodi javnu sablazan čije dugo-
ročne posljedice nije moguće predvidjeti.
O tome se više ne smije šutjeti !
12 ORANJE MORA / Abdulah Sidran

NEVINI U LUDNICI

Ovih je dana hrvatska javnost obaviještena o tome da je

nakon šest godina teškog progona i užasnih patnji pravovaljanom
sudskom presudom oslobođen izvjesni Dragutin Pocrnić, brani-
telj i borac Domovinskog rata. Njegova se “krivica” – zbog koje je
nekoliko godina prisilno boravio u ludnici ! – sastojala u tome što
je razotkrio lanac maloljetničke prostitucije u osiječkom “Domu za
odgoj djece i mladeži”. Korisnici seksualnih usluga maloljetnih
štićenica Doma bili su lokalni politički i drugi moćnici, povezani
sa Upravom Doma i sa korumpiranim ljekarima psihijatrijske spe-
cijalnosti. Svi su znali sve, glavna zagrebačka novina je o tome po-
drobno pisala još od 2009. godine – ali je uređenoj i uljuđenoj
pravnoj državi, članici Evropske unije Republici Hrvatskoj, tre-
balo pet godina da nevinog čovjeka izvuče iz pakla !? Srećom, i za
utjehu, to se ne događa kod nas.
Mi nećemo nevini boraviti u ludnici.
Naša država još nije postala članica Evropske unije.
Možemo – dok ne počnu stizati vijesti – biti mirni barem
dvadeset narednih godina.
 Abdulah Sidran / ORANJE MORA 13

VELIČANSTVENA POBJEDA
BEOGRADSKOG PJEVAČA ! NI DOMAĆI TEREN
NIJE MOGAO POMOĆI SARAJEVU !

Sve političko-propagandne zadatke koje je u Beogradu od

svojih poslodavaca dobio, muzičko-estradni cirkusant Nenad Jan-
ković, tj. “Dr. Nele Karajlić”, obavio je više nego uspješno. Neko je
brzopleto odlučio da se tom nevažnom “liku” dodijeli policijska
zaštita, što je bio potpuno pogrešan i nelogičan potez, jer u Sarajevo
svakoga dana slobodno dolazi, u njemu ručava, večerava, kurva se,
lumpuje, kocka i pije desetine i stotine važnijih persona nego što je
on. Što se njega tiče, mogao je, s kapom na glavuši, Ferhadijom
proći sedam stotina i sedamdeset i sedam puta, ne bi ga niko ni
prepoznao, a kamo li prijeko pogledao, na njega pljunuo ili, ne daj
Bože – na njega fizički nasrnuo. A našlo bi ih se – ihi-hiiiii koliko
– koji bi mu, ako bi ga nekako ipak prepoznali, u zagrljaj potrčali !
Kad se na samom početku učini pogrešan korak, sve drugo
ide kao od šale: elektronski i printani mediji počeli se utrkivati ko
će mu ustupiti više prostora, njegove “misli”, i “opservacije” o Sa-
rajevu i Sarajlijama postadoše “izjave dana” i jedno bezobrazno
intelektualno spadalo i moralno đubre postade ozbiljna i važna
persona.
U majčici Srbiji, intervju s njime prijestonička “Politika” (4.
3. 2015) započinje na naslovnoj i nastavlja na cijeloj 5. stranici – i
tu je, naravski, popljuvano sve što se tiče Bosne i Sarajeva, s poan-
tom koja se u sarajevskom tisku citira na udarnim mjestima: “Tra-
gično je koliko u Sarajevu nedostaje tolerancije, demokratije i mul-
tikulturalnosti. Gore je nego što sam mislio.” – Sve je to je on uspio
vidjeti preko leđa policijskog zaštitnog kordona !
14 ORANJE MORA / Abdulah Sidran

U “kulturnoj” rubrici iste novine, istoga dana, objavljen je

intervju sa Vukom Draškovićem u kojem, između ostaloga (veoma
važnoga !) na jedno sugestivno pitanje o karakteru rata u BiH Dra-
šković odgovara da “taj rat” –

“Nije bio ni verski, ni građanski, nego samoubilački, a naj-

veća krivica je na ondašnjem beogradskom režimu. Odbili su sve
ponude za reformisanje i opstanak Jugoslavije. (...) Proizveli su
mržnju, konclogore, osramotili naciju strašnim zločinima, poput
onog u Srebrenici. Njihovi eskadroni smrti ubijali su protivnike
sopstvenog ludila i u Srbiji. Na stradanju miliona, i na krvi jedne
velike države, obogatili su se, a njihova zla njihova propaganda
predstavila je kao neizbežnu bitku za odbranu nacije. I ta propa-
ganda živi i danas.”

Tako se rade ti poslovi.

Od mnoštva reflektora i zvučnika nadžidžanih oko jednog
jebivjetra zaduženog da nas vrijeđa, da izmišlja i laže, ne čusmo
glasove i ne vidjesmo lica onih koji su imali da nam kažu neke
važne istine.
 Abdulah Sidran / ORANJE MORA 15

IVO ANDRIĆ KAO BOŠNJAČKI PISAC ?!

“Dva Srbina i jedan Bošnjak” naslov je knjige univerzitetskog

profesora iz Đenove (Genova) Silvija Ferarija (Silvio Ferrari), ob-
javljene u Đenovi 2005. godine. Višebojnu koricu knjige krasi re-
produkcija “di un’ opera del pittore bosniaco Mersad Berber: Le
zingaro morto 1978.” a njen sadržaj čini pet studija i eseja o dje-
lima Ive Andrića, Miloša Crnjanskog i Danila Kiša.
Vidi sad ! Pa gdje mu je tu Bošnjak ? Ko mu je tu – Bošnjak ?
Boga mi, niko drugi nego – Ivo Andrić !
Podastirem čitaocima ovu pikanteriju kako bi razumjeli da se
ovdašnje rasprave i sporenja o književnim pripadnostima i iden-
titetima nikada ne zbivaju iz plemenitih književnih i kulturnih po-
buda i potreba nego uvijek, baš uvijek, iz najprljavijih i najplićih
političkih razloga i motiva. Pristup prof. dr. Muhsina Rizvića djelu
(i životu !) Ive Andrića, uza svu poštovanja dostojnu akribičnost i
konzistenciju – u suštini jeste ideološki a ne književno-teorijski.
Takav, neknjiževni pristup djelu velikoga pisca učinio je da na dru-
štvenim mrežama o Andriću “raspravljaju” i po njemu pljuju i oni
koji ni jednoga Andrićevog retka nisu pročitali, u čemu im se pri-
družuju mnoge notorne budale i klasični idioti.
Normalnom i u pameti zdravom čovjeku dovoljno je znati:
1. Andrić nije veliki pisac zbog kosovskog mita kojim je “na-
topio” neke stranice nekih svojih djela – a zbog čega ga u Srbiji
veličaju i slave, jer im je jedino to kod njega važno. On je velik
unatoč tome, velik zbog svega onoga što preostane kad sklonimo
ustranu zloćudnu manipulaciju duhom kosovskog mita.
2. On je velik i kad bi – sa svojim izvanknjiževnim pristu-
pom i metodom – tzv. “rizvićevci” bili upravu. A nisu i ne mogu
16 ORANJE MORA / Abdulah Sidran

biti upravu, jer taj metod – sadržan u pitanju: kako su pripadnici

moga naroda “prikazani” u piščevom djelu ? – primijenjen, re-
cimo, na Dostojevskog, obavezao bi Ruse da se odreknu svoga naj-
većeg pisca i u smeće bace neka od najboljih djela sveukupne svjet-
ske književnosti.
A italijanski profesor Silvio Ferari veoma je učen čovjek i ne-
sumnjivo je znao šta radi: u doba kad se rodio Ivo Andrić (1892)
bosanski katolici su se rađali, živjeli i umirali kao etnički Bošnjaci.