Draga djeco, E selam alejkum i dobro došli na čas bosanskog jezika.

Recite vi meni da li volite voće? Da li ste nekad iz zabave poželjeli da

uberete voćku u tuđoj bašči? Niste? Bravo! Ni ne treba. U nekim
književnim djelima susrest ćemo razne junake koji su iz nestašluka ili
avanture poželjeli ili uzeli nešto što pripada drugom. Neki su to uradili iz
neznanja, neki iz nužde.
Djetinjstvo je prvo poglavlje jedne velike knjige koja se zove život i
jako je bitno da životna knjiga svakog djeteta ima sjajan početak. Za
srećno djetinjstvo je potrebno tako malo uz dane obojene smijehom i
druženjem. Kažu da budućnost pripada onima koji se najduže i najdalje
sjećaju svoje prošlosti. Slike, mirisi, sjećanja koja smo doživjeli tokom
djetinjstva nikada nas ne napuštaju. Jednim dijelom svoga bića ostajemo
djeca zauvijek.
Djetinjstvo... asocira na najljepši, najbezazleniji, najbezbrižniji period
života. Svaki čovjek bi trebalo da se sa najprijatnijim osjećanjima sjeća
svog djetinjstva, ali, nažalost, nisu svi imali tu privilegiju.
Neki događaji iz djetinjstva zbog onoga što tada preživimo znaju da se
urežu u našu svijest I tamo ostanu dok smo živi.
Sjetimo se dječaka opisanog u pripovjetki Knjiga Ive Andrića i
bezrazložnog straha koji je tamnim bojama obojio dječakovo djetinjstvo.
Autor priče o kojoj danas govorimo rekao je da u svijetu ima mnogo
dobre prestrašene djece. Zašto su djeca prestrašena?
Postoje razne situacije u kojima su djeca neshvaćena, usamljena i
odbačena. Odrasli često ne shvataju da djeca svijet posmatraju iz drugog
ugla i da u dječijem srcu nema mjesta zlobi, mržnji, pakosti. Dječija srca
su nevina i čista i djeca nekada zbog čistote duše nisu u stanju da shvate
neka pravila koja vladaju u svijetu odraslih. Nisu sva djeca na ovom
svijetu sretna, ni bezbrižna, nažalost.

Tema današnjeg časa je pripovjetka američkog književnika Vilijama

Sarojana koja se zove Pet zrelih krušaka.
Prije nego poslušamo tekst hajde da se upoznamo sa piscem.
Vilijem Sarojan (1908-1981) je američki književnik jermenskog
porijekla. Pored pisanja romana i priča bavio se i kinematografijom.
Mnoge od njegovih priča bile su bazirane na događajima iz djetinjstva,
kao što je bila krađa voća koja je bila neophodna za preživljavanje ili
težak život doseljenika u Americi. Zbirka priča Zovem se Aram je
internacionalni bestseller. Vilijam Sarojan pisao je pripovjetke, romane,
a bio je i dramski pisac. Najpoznatija djela: Zovem se Aram, Pet zrelih
krušaka, Mama, ja te volim, Ljudska komedija, Ljudi u pećini…
Hajde da čujemo pripovjetku.

PROMIJENI SLAJD

Kakva osjećanja je u vama probudila ova pripovjetka?

Da li možete zamisliti kako se dječak osjećao? Da li ste bili tužni zbog
toga što je dječak kažnjen? Znam da je ova priča u vama probudila tugu
i da ste u dubini duše osudili postupak upravitelja koji nije ni pokušao da
razumije dječaka već ga je kaznio batinama. Hajde da mi pokušamo da
shvatimo postupke likova opisanih u ovoj priči.
Kako počinje priča?
Bilo je to zbog proljetnjih krušaka.
Pisac se sjeća događaja iz djetinjstva. Taj događaj je duboko urezan u
njegovom sjećanju i on i sada kao zreo čovjek kada pripovjeda o tom
događaju pokušava da shvati i razumje zbog čega je zaslužio kaznu u
svom ranom djetinjstvu.
Drveće je raslo u dvorištu koje je ograđeno tarabom sa šiljcima, ali su
neke grane rasle preko tarabe. Bilo mi je šest godina, no bio sam mudar.
Taraba može, razmišljao sam, da zaštiti samo ono što je iza nje. Prema
tome, mislio sam, kruške koje rastu na granama preko tarabe moje su –
ako mogu da ih dokučim.
PROMIJENI SLAJD
Koliko je bilo godina dječaku kada je zaključio da zrele kruške pripadaju
njemu jer je pratio cio proces njihovog sazrijevanja?
Bilo mi je šest godina, no bio sam mudar, sjeća se pripovijedač. Dječak
je razmišljao da kruške pripadaju njemu jer je posmatrao dok je drvo
beharalo, listalo, stvorilo prve zametke koji su rasli, i kasnije se
pretvorili u primamljive sočne zrele plodove. Kako su bili na strani koja
je bila u dječakovom dvorištu, smatrao je da pripadaju njemu i da taraba
štiti plodove na drugoj strani. Moje su, ako mogu da ih dokučim,
zaključio je.

PROMIJENI SLAJD
Dječak čezne za kruškama i smišlja način kako da dođe do njih. Objasni
rečenicu u kojoj dječak kaže: Želio sam ih zato što ih želim.
Dječak je u zrelim plodovima krušaka vidio ljepotu. Nije ih želio samo
da bi se nahranio njima, to bi bilo divljački. Želio ih je kao trofej, kao
nešto lijepo i nedostižno. Upornost je voljeti i željeti nešto toliko da ti
se na kraju to i ostvari... samo ako shvatiš da si dovoljno hrabar da to što
voliš i želiš, i zaslužuješ. Dječak je vjerovao da ih zaslužuje.
PROMIJENI SLAJD
U kakvu će pustolovinu dječak uploviti jednog dana za vrijeme velikog
odmora?
Jednog dana dječak je odlučio ubrati kruške. Bilo je to za vrijeme
školskog odmora. Drveće se nalazilo dva bloka kuća daleko od škole.
Bio je željan slatkog soka iz ploda u sazrijevanju, željan svega onoga što
je teško dokučivo. To nije krađa, zaključio je.
Bila je to pustolovina...
PROMIJENI SLAJD
Kome je ispričao svoju ideju?
Šta mu je odgovorio Isak?
Svoju ideju ispričao je svom drugu Isaku, Jevreju koji je odgovorio da je
to krađa.
Rekao sam Isaku, dječaku Jevrejinu, da ću se popeti na krušku, a on reče
da je to krađa. To ništa nije značilo, ali je značilo to da nije smio poći sa
mnom. Onda se nisam mučio oko toga šta to znači, istrčao sam iz
školskog dvorišta na ulicu... Nisam znao koliko će minuta trajati odmor,
ali sam znao da nikad ne traje dugo. Trebalo je da odmor vječno traje,
mislio sam... Stigao sam do kruške zadihan, ali veseo i nasmijan.
Isakov stav nije zaustavio dječaka da dođe do svojih krušaka jer on nije
smatrao da je to krađa, niti bilo koje drugo loše djelo. On je samo bio
zaslijepljen željom da ima kruške. U njima je vidio ljepotu kakvu samo
priroda može da nam podari.
PROMIJENI SLAJD
Opiši zadovoljstvo dječaka dok stoji i posmatra zrele plodove. O čemu
razmišlja?

Dječak je bio ushićen pred prizorom o kojem je maštao. Bio je opčinjen

i sretan. Osjećao je da kruške pripadaju njemu jer ih je posmatrao i bile
su dio njegove svakodnevice, u njima je vidio ljepotu, predmet čežnje
koji je nedokučiv i nedostižan i za koji se treba boriti. Osjećao je
divljenje i poštovanje.
Smijao sam se stojeći ispod kruškinih grana, ali to nije bio smijeh onoga
koji ruši i upropašćuje, bio je to smijeh onoga koji stvara i čuva... Vidio
sam kruške. Prvo sam ih vidio očima, a onda malo po malo vidio sam ih
svakim dijelom tijela, cijelom svojom dušom. Prema tome, bile su moje.
Također i zbog toga što su bile na granama koje rastu preko tarabe...

Dječak je bio isuviše mali da bi mogao dohvatiti kruške. Otresao ih je

suhom granom. Odabrao je pet krušaka, jednu je pojeo kod drveta, a
četiri je ponio u razred.
PROMIJENI SLAJD
Kakve su bile kruške? Kruške su bile mesnate, dobre i ukusne.
Koja je to stilska figura?
Epitet
PROMIJENI SLAJD
Kako je reagovala učiteljica kad je saznala da je dječak ukrao kruške?
Učiteljica je bila jako stroga i ljuta, navijala je da dječak bude kažnjen.
Bila je stroga i rekla je štošta. Razumio sam samo da je ljuta da navija da
budem kažnjen.
Pojedinosti su zastrte maglom, ali se sjećam kako sam sjedio u školskoj
kancelariji, osjećajući se pomalo, kao lopov, i očekivao gospodina
Polarda, našeg upravitelja.
PROMIJENI SLAJD
Dok je čekao upravitelja Polarda, dječak je pojeo preostale četiri kruške.
Zašto je to učinio?
To je uradio jer je bio uplašen i nije želio da se osjeća kao lopov, nije
želio da ga drugovi tako smatraju, osjetio je da ga preziru.
Kruške su nestajale jedna za drugom jer sam bio uplašen i nisam volio
da se osjećam kao lopov.
Dječak je bio zbunjen, i mislio je da je neshvaćen. Mislio je da nije
grijeh ubrati kruške i da su mu one pripadale. Smatrao je da nije lopov
jer je kruške donio u razred, a mogao ih je sakriti i slagati nešto i tako se
opravdati zbog kašnjenja na čas.
PROMIJENI SLAJD

Kako je reagovao Polard? Pronađi dio teksta o

kažnjavanju dječaka
Pošteno me izbatinao kožnim kaišem i ja sam plakao iz sveg glasa. Nije
me toliko boljelo koliko je izgledalo po mome deranju, ali ja sam morao
plakati, jer mi je izgledalo vrlo čudno da neko ne može ni malo
razumjeti zašto sam ubrao pet krušaka i četiri od njih donio u razred, kad
sam mogao pojesti svih pet i slagati da sam zakasnio jer sam nekom
pomogao da nađe ulicu i tome slično.
PROMIJENI SLAJD
Da li je gospodin Polard ispravno postupio? Da li je trebalo kazniti
dječaka? Ovdje se postavlja i pitanje da li dječak lopov ili nije. Znam
da će biti raznih odgovora. Dječak jeste na neki način postao lopov a da
nije bio svjestan toga. Dječak je pogriješio. Svakako da je trebalo
ukazati dječaku da nije ispravno postupio, trebalo ga je usmjeriti na
pravi put.
Međutim i upravitelj je pogriješio, nije trebalo da tuče dječaka, jer
nasilje u svakom slučaju nije dobro rješenje. Dječak je ipak rekao istinu
, a mogao je sakriti, bio je i previše mali da bi shvatio svoj postupak.
Upravitelj je mogao objasniti dječaku da je branje krušaka krađa iako
dječak nije imao namjeru da krade ipak je uzeo nešto što pripada
drugom, nešto tuđe.
Nikada ne treba krasti. Čak ni sitnicu. Koliko god bezazleno izgledalo,
ako prisvojimo nešto što nam ne pripada, izvršili smo krađu.
Ispravan put u životu je samo jedan, a na tom putu se ne krade. Ako se
odlučimo da ukrademo jednu bombonu – skrenuli smo s puta, isto kao
kad bismo ukrali nešto skupocjeno. Za vlasnika bombone i vlasnika
skupocjene stvari, te dvije krađe nisu jednako važne. Ali za onog ko ih je
počinio – iste su; podjednako ga udalјavaju od pravog puta i etički
ispravnog ponašanja. Mi možemo i treba da razumjemo slabosti dječaka,
ali ne možemo da opravdamo postupak krađe – postupak kojim sebi
pribavlјamo korist, a drugome nanosimo štetu.
PROMIJENI SLAJD
Svakako da ne odobravamo postupke dječaka. Šta mislite o postupku
upravitelja Polarda? Da li je moralno i etički ispravno tjelesno
kažnjavanje djece?
Nije. Upravitelj je morao pronaći bolju i efikasniju metodu odgoja.
Dječak se osjećao grozno zbog dobijenih batina. U djetetu su rasli strah,
osjećaj krivice, stid i osjećaj da je neshvaćen. Svaka osoba ima potrebu
za ljubavlju a ne strahom.
PROMIJENI SLAJD
U kojem licu je ispričana pripovjetka?
Pripovjetka je ispričana u prvom licu.
Od oblika kazivanja prisutni su naracija i dijalog.
PROMIJENI SLAJD
Kom književnom rodu pripada ovo književno djelo?
Epika
Književna vrsta je pripovjetka.
Odredite vrijeme i mjesto dešavanja radnje opisane u ovoj pripovjeci.
Vrijeme početak 20.vijeka, mjesto radnje škola i dvorište u kojem su
rasle kruške.

Koji likovi sudjeluju u radnji?

Likovi: Dječak (narator), učiteljica Larkin, upravitelj Polard, Isak
Tema: Batine zbog ubranih krušaka.
PROMIJENI SLAJD
Koje osobine dječaka su opisane u pripovjeci?
Dječak je neshvaćen, iskren, mudar, plašljiv, povrijeđen, željan slatkih
krušaka, postiđen, zbunjen, uznemiren.
Zbog jedne bezazlene dječije žudnje za kruškama dječaka
(pripovijedača) pratio je osjećaj stida i krivice kroz cijeli život. I kao
zreo čovjek pokušao je da nađe načina da se opravda i da ukaže
gospodinu Polardu da to nije bila krađa.
Znam da je gospođica Larkin umrla, ali ako je stari Polard još živ,
nadam se da će ovo pročitati, jer ovo pišem za njega, i kažem sada da
nisam ukrao kruške, ja sam ih stvorio i ponio četiri u razred, jer su bile
lijepe i želio sam da ih drugi vide kao što sam ih ja vidio. Ne ljutite se,
gospodine Polard, ali mislio sam da treba da vam kažem kako sam se
stvarno osjećao onog dana.
Domaći yadatak

Dragi moji, vaš domaći zadatak je da napišete kratku priču u kojoj će

dječak doći do krušaka a da se to ne smatra krađom. Jer krađa je ružno
djelo i ne priliči nikom. Razmislite na koji je sve način dječak mogao
utoliti svoju žudnju za kruškama i doći do njih a da ga drugari i
upravitelj ne smatraju lopovom. Možda da zamoli vlasnika da mu
dozvoli da ubere krušku dvije ili? Dajem vam samo ideju a ne sumnjam
da ćete vi biti kreativni na svoj način i da će u vašoj priči dječak biti
sretan i ponosan.