TEST IZ BOSANSKOG VIII - DIJALEKTI I NARJEČJA, LEKSIKA

1. Šta je dijalekt?
2. Šta je narječje?
3. Koja narječja sve imamo?
4. Šta je glas jat (ѣ)
5. Šta znači refleks ili odraz glasa jat (ѣ)?
6. Na koje izgovore se dijeli štokavsko narječje?
7. Na kojem narječju je zasnovan bosanski jezik?
8. Kojoj jezičkoj porodici pripada bosanski jezik, a kojoj jezičkoj podgrupi?
9. Kako se dijeli dalje slavenska jezička podgrupa (sa kojim jezicima)?
10. Koliko dijalekata bosanski jezik danas ima i koji su to (nabroj ih)?
11. Kako se dijeli sandžački dijalekt (na koje poddijalekte), nabroj ih?
12. Šta je leksika?
13. Šta je leksikologija?
14. Šta je leksema?
15. Koje područje obuhvata sjeveroistočni (novopazarski) poddijalekt?
16. Šta je standardni jezik?
17. Šta je lokalni govor?
18. Šta je idiolekt?
19. Šta su leksikoni?
20. Šta je (ko je) leksikograf?
21. Kakvi rječnici mogu biti?
22. Kako se zove bosanski najstariji rječnik (bosansko-turski)?
23. Kako se bogati rječnik jednog jezika?
24. Šta su dijalektizmi?
25. Šta su orijentalizmi?
26. Šta su homonimi?
27. Šta su sinonimi?
28. Šta su antonimi?
29. Šta su neologizmi?

1. Dijalek(a)t je govor nekog područja koje se po svojim osobinama (fonetskim,

morfološkim, leksičkim i sintaktičkim) odvaja i osjetno razlikuje od standardnog,
književnog jezika i od drugih govora, ali ne toliko da bi se govorilo o zasebnom
jeziku. Kraće rečeno, dijalekt je skup lokalnih, narodnih govora koji imaju neke
zajedničke osobine.
2. Narječje je jezička grana kojom govore stanovnici određenog geografskog područja.
Broj govornika i veličina područja mogu biti proizvoljno veliki. Logičnim slijedom
proizlazi da se narječje, koje se govori na nekom velikom području, sastoji od više
podnarječja. Narječje sliči jeziku po tome što je to cjeloviti sustav verbalne
komunikacije s pripadajućim rječnikom i gramatikom (koja može biti preuzeta od
standardnog jezika, ali može imati i druge korijene).
 3. U bosanskom jeziku postoje tri narječja: čakavsko, kajkavsko, štokavsko.

4. Jat (starosl. ѣ) je glas staroslovenskog jezika koji se u kasnijim slavenskim

jezicima razvio u različite izgovore, te čini osnov razlike između dijalekata.
Jat se u staroslovenskoj glagoljici označavao slovom Ⱑ, a u ćirilici Ѣ (malo slovo ѣ).
U praslavenskom jeziku jat je bio dugačak samoglasnik. Pretpostavlja se da je izgovarano
kao zvuk [æ:].

5. Jat je prešao u druge glasove, najčešće /je/, /i/, /ie/, /e/, ali ponekad i /a/.
Ta pojava se naziva ,,odraz ili refleks jata". Po tome se slavenski jezici mogu podijeliti na
različite skupine, kao i srpskohrvatski govori.

6. Prema tome kojim je glasovima zamijenjen stari glas jat, štokavsko narječje dijeli se
na tri izgovora:
1) ekavski
2) ijekavski
3) ikavski

7. Bosanski jezik je  južnoslavenski standardni jezik zasnovan na štokavskom

narječju koji koriste uglavnom Bošnjaci. Štokavsko narečje (također štokavica,
štokavština) je narječje srpskog jezika, na čijoj osnovi su, pored srpskog,
standardizovani nekadašnji srpskohrvatski, hrvatski i bosanski jezik.

8. Bosanski jezik pripada indoevropskoj jezičkoj porodici koja se prostire od Indije

do Zapadne Evrope, a slavenskoj jezičkoj podgrupi.

9. Slavenska jezička podgrupa se dalje dijeli na:

istočnoslavenske (bjeloruski, ruski, ukrajinski jezik);

zapadnoslavenske (češki, poljski, slovački jezik) i
južnoslavenske (bosanski, hrvatski, srpski, crnogorski, bugarski, makedonski,
slovenački jezik).

10. **Bosanski jezik danas ima pet dijalekata. 

Četiri su sa matičnog bosanskohercegovačkog prostora, a peti je sandžački, kojim govore
sandžački Bošnjaci. Ti dijalekti bosanskoga jezika su:
1. istočnobosanski
2. zapadnobosanski
3. istočnohercegovački
4. zapadnohercegovački i
5. sandžački
11. Sandžački dijalekt dijeli se na:

1. sjeveroistočni (novopazarski),
2. gornjopolimski (plavsko- gusinjski),
3. srednjopolimski (bjelopoljsko-rožajski) i
4. donjopolimski (prijepoljsko-pljevaljski) poddijalekt
5. mrkovićki poddijalekt, koji nije u Sandžaku, već u južnoj Zeti,odnosno
Crnogorskom primorju (okolina Bara), ali govorno spada u sandžački dijalekt.
12. Leksika je skup riječi koji čini jedan jezik i koji varira u okvirima tog jezika. U
ovom dinamičnom sistemu riječi se neprestano rađaju, umiru - da bi se opet rodile sa
novim značenjima, ulaze u jedan jezik iz drugog itd. Formiranje leksike je proces koji
se ne završava, a današnji izgled našeg rječnika dugujemo neprestanom razvijanju
jezika kroz stoljeća i stalnom bogaćenju novim riječima.

13. Leksikologija je dio nauke o jeziku koja se bavi seukupnim izučavanjem leksike
određenog jezika, proučava vanjsku (spoljašnju) i unutrašnju strukturu riječi i njihovu
upotrebu u komunikaciji.

14. Leksema je osnovna (najmanja) jedinica leksičkog sistema, odnosno rječnika.

Leksema predstavlja dio riječi koji nosi njeno osnovno značenje. To je najmanja
jedinica leksičkog sistema. Leksemom se naziva riječ koja je jedinica rječnika, sa
svim njenim gramatičkim oblicima i frazeološkim proširenjima.

15. Sjeveroistočni (novopazarski) poddijalekt obuhvata područje sjevernoistočnog

Sandžaka naseljeno Bošnjacima, koje zahvata širi prostor Novog Pazara, Sjenice
i Tutina, kao i dolinu Lima.

16. Standardni jezik je jezik koji ima utvrđena (normirana) pravila. To je jezik kojim se
pišu udžbenici, kojim se obraćamo u javnosti, u institucijama itd. Utvrđen je
fonetskim, sintaksičkim i morfološlim obrascima.

17. Lokalni govor je specifičan govor nekog mjesta, govor naših predaka, dio našeg
kulturnog nasljeđa i tradicije.

18. Idiolekt je govor nekog pojedinca koji se inače razlikuje od dijalekta. To je

ukupnost osobina karakterističnih za govor pojedinca.

19. Leksikoni su rječnici.

20. Leksikograf je sastavljač rječnika.

21. Rječnici mogu biti: enciklopedijski i lingvistički (jezični).

22. Najstariji bosanski rječnik zove se Makbul-arif ili Potur Šahidija Muhameda
Hevaija Uskufija iz 1631. godine. Bio je napisan u stihovima.

23. Rječnik jednog jezika obogaćuje se stvaranjem novih riječi – neologizama;

posuđivanjem riječi iz drugih jezika – tuđice ili pozajmljenice; iskorištavanjem
zvukova iz prirode – onomatopejski zvukovi; prenošenjem značenja sa jedne riječi na
drugu itd.

24. Dijalektizmi su riječi koje se koriste samo na određenom području, a nisu u

standardnom (normiranom) jeziku. Dijalektizmi se više koriste u govornom
(slobodnom) govoru nego u pisanju.

25. Orijentalizmi su riječi posuđene (pozajmljene) iz turskog, arapskog i perzijskog

jezika.
26. Homonimi su izrazi (riječi) istog glasovnog sastava (sklopa), ali različitog značenja.

27. Sinonimi su riječi (izrazi) različitog glasovnog sastava (sklopa), ali imaju isto ili
slično značenje.

28. Antonimi su riječi (izrazi) koji iskazuju suprotnost, dakle, riječi suprotnog značenja.

29. Neologizmi su sve nove riječi (novonastale riječi).