ISTANBUL: GRAD, SJEĆANJA

Bilješka o piscu:

Orhan Pamuk je roden 1952. godine u Istanbulu, u

dobrostojećoj, kako on sam kaže, zapadno-evropski orijentisanoj
porodici za razliku od stare osmanlijske. Studirao je arhitekturu i
bavi se slikarstvom. Studij arhitekture napušta nakon tri godine i
prelazi na žurnalistiku gdje diplomira 1976. Svoje odrastanje i
razmišljanje detaljno opisuje u svom autobiografskom djelu
Istanbul: grad, sjećanja.
 ISTANBUL: GRAD, SJEĆANJA

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006. godine. 

Jedan je od najistaknutijih turskih romanopisaca. Djela su mu prodana u više
od 13 miliona primjeraka i prevedena na 63 svjetska jezika, što ga čini
najprodavanijim piscem u Turskoj.
Djela:
 "Novi život" 1994
 "Crna knjiga" 1990
 "Istanbul: grad, sjećanja" 2005
 "Bijeli zamak" 1985
 "Snijeg" 2004
 "Kuća tišine" 1983
 "Dževdet-beg i sinovi" 1982
 "Zovem se Crvena" 1998
 ISTANBUL: GRAD, SJEĆANJA

Uvodni dio:
Istanbul je sveprisutna tema u djelima Orhana Pamuka. Vezanost za rodni
grad prepoznatljiva je i u autobiografskom romanu “Istanbul: grad, sjećanja”.
Autobiografski roman je vrsta romana u kojem pisac obrađuje i kombinira
pojedinosti i doživljaje iz svog života služeći se pripovijedanjem u prvom
licu (ich – form). Pisac teži vjernom reproduciranju svojih iskustava i viđenja
svijeta oko sebe.
Interpretacija odlomka iz romana - “Istanbul: grad, sjećanja”
Šta je tema romana?
Pamuk propovijeda o vlastitom odrastanju, ali nam s priče o sebi prelazi na
priču o životu grada.
Odlomak započinje pričom o Istanbulu kakvog pamti iz djetinjstva.
Citat:
“ Istanbul svojega djetinjstva doživljavao sam kao crno-bijele fotografije,
kao polumračno, olovno mjesto u dvije osnovne boje, a takvog ga se i danas
sjećam. Iako sam odrastao u polutami sumorne kuće-muzeja, i takvo je
okruženje pridonijelo mojoj sklonosti življenja između četiri zida.”
 ISTANBUL: GRAD, SJEĆANJA

Komentar:
Pogled u prošlost budi tužno raspoloženje. Osjećaj usamljenosti razbija
osjećajem vječite pripadnosti tom gradu i neraskidive vezanosti s njim. Sve je
predstavljeno u crno-bijeloj boji.
Kakve snove i maštanja dijeli s njima dok noćna tama prekriva siromaštvo
života?
Citat:
“Imam dojam da će noćna tama prekriti siromaštvo života, ulica i stvari, i da
ćemo se svi mi, dok dišemo u kućama, sobama i posteljama, zbližiti sa snovima i
maštanjima satkanima od starog i pradavnog bogatstva Istanbula, njegovih
izgubljenih zdanja i legendi.”
Komentar:
Surovu svakodnevicu koja je daleko od nekadašnjeg sjaja moćnog grada
nastojao je ublažiti snovima i maštanjima o nekadašnjem sjaju i bogatstvu.
Prepliću se slike siromaštva i blještave prošlosti grada.
Čega se pisac posebno sjeća?
Pisac se sjeća betonskih zgrada i drvenih kuća, ulica popločanih kaldrmom,
drvenih konaka i starih tekija.
 ISTANBUL: GRAD, SJEĆANJA

U piščevom sjećanu “crno-bijelo tkivo grada” snažno kontrastira onome što

su zabilježili zapadni putopisci sredinom XIX stoljeća a što svjedoči da su
boje i blještavo ozračje bogatih konaka davali gradu snažnu, punu i
raskošnu ljepotu.
Pisac voli tamu hladnih zimskih večeri koja se unatoč prigušenoj svjetlosti
uličnih svjetiljki kao poezija spušta na pusta prigradska naselja.
Ideje:
- Teško je zaboraviti svoj rodni kraj.
- Gdje god da odemo, ne možemo pobjeći od uspomena.
- Prošlost i sadašnjost se dopunjuju.
- Svakom čovjeku je njegov grad najljepši.
- Materijalna bogatstva se mogu uništiti, ali sjećanja ostaju.
 ISTANBUL: GRAD, SJEĆANJA

Završni dio:
Orhan Pamuk je u ovom romanu svjedočio o živoj slici preplitanja života
grada i čovjeka u njemu, prepuštajući se vlastitim uspomenama i sponama s
gradom svoga djetinjstva. Iako svjestan neminovnosti promjena koje
dolaze, on se nostalgično sjeća nekadašnjeg Istanbula koji živi u njegovim
maštanjima.