Ćamil Sijarić

Ćamil Sijarić je rođen 18. decembra1913.godine u selu

Šipovice, kod Bijelog Polja, Crna Gora.
Ostao je bez roditelja kao dijete.
Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a
potom od 1927. do 1935. godine pohađao Veliku medresu
kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je istjeran zbog političkih
aktivnosti.
 Školovanje je nastavio u Vranju i u
tamošnjoj gimnaziji maturirao 1936. 
godine, nakon čega je prešao na studije
prava u Beogradu.
Diplomirao je 1940. godine.
Za sekretara Suda narodne časti u Banja Luci izabran
je 1945. godine, potom je bio novinar lista "Glas" i
dramaturg Narodnog pozorišta u Banja Luci.
U Sarajevo je prešao 1947. godine te radio u redakciji lista
"Pregled“.
Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji "Zadrugara".
U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao 1951. godine i
tu je ostao sve do umirovljenja 1983. godine.
Bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, te
Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
Umro je 6. decembra 1989. godine.
U književnom stvaralaštvu bio je poznat po romanima u
kojima je pisao o ljudima iz svoje regije. Među takvim
djelima je i njegovo najpoznatije, roman "Bihorci", nazvan
upravo po stanovnicima te regije.
Neka djela Ćamila Sijarića su pripovijetke "Rum Bulja",
"Naša snaha i momci", "Kuću kućom čine lastavice", "Putnici
na putu", "Kad djevojka spava", "Zelen prsten na vodi";
romani "Bihorci", "Konak", "Mojkovačka bitka", "Carska
vojska" i druga.
Sijarić je 1962. godine dobio nagradu Društva pisaca BiH, a
1980. Andrićevu nagradu. Njegova djela prevođena su na
mnoge svjetske jezike.
 Djela:

"Ram bulja", 1953. pripovjetke,

"Naša snaha i momci", pripovjetke,
"Bihorci", roman,
"Kuću kućom čine lastavice", 1962. pripovjetke,
"Sablja", 1969. pripovjetke,
"Putnici na putu", 1969. pripovjetke,
"Kad djevojka spava", 1972. pripovjetke,
"Francuski pamuk", 1980,
"Priče kod vode", 1982,
"Rimski prsten", 1985,
"Pripovijetke", 1987.
"Miris lišća orahova", 1991,
"Konak", roman,
"Mojkovačka bitka", roman,
"Carska vojska", roman,
"Zelen prsten na vodi", pripovjetke,
"Zapis o gradovima" 2005.
Osnovna škola u Novom Pazaru koja nosi ime Ćamil Sijarić
U većini njegovih priča razvija se neka priča ili legenda iz
Sandžaka, koja po sebi predstavlja novi vid poznatih
mitova svijeta. Posebno su sugestivne one priče u kojima
se predmetima i stvarima
pridaje simbolično značenje.
Čovjek se tada nađe raspet
između svojih snova i stvarnosti,
a Sijarić, pišući o njegovoj
pocijepanosti, postaje pjesnik
ljudske sudbine.
Takva je priča “Bunar”.
 Odlomak iz pripovijetke “Bunar”
“Voda je sva krenula naprijed, zatalasala se – bistra, široka, i u njoj
se zaljuljao crven mjesec, i kraj njega zvijezde, crvene i one, duboke.
Vjetar je duvao kroz travuljine, širok i blag, povijao ih tu nad vodom,
među njima jedan cvijet, bijel, pod zvijezdom. Zabodeno u toj vodi,
golo i samo, i nekako strašno u pustoj noći i tim travama, ono isto
dijete koje se Džimširu i prije javljalo, ovako u snu, stajalo je i sada
sa šipkom u ruci, i prijetilo: ne da ono vodu, do samo ovako, u snu,
da je vidi pod tom travuljinom. Jedan talas, velik, zasukao se pravo
od toga djeteta, ispod šipke njegove, i sav plav, od zvijezda, skočio
pravo Džimširu na prsa da ga poplavi, u toj noći punoj travuljine, i
vode, nad kojom se ljuljao cvijet – bijel. On je stigao da čuje samo
smijeh djeteta, i da vidi njegove oči – strašne od sjaja, i velike kako
ga gledaju kroz taj smijeh i kroz tu vodu, dignutu svu gore – i skočio
iza sna, sav prestravljen i mokar od znoja...”
 Citati i izreke
"U kojoj kući gusle gude, tu žižak na tavanu žito ne
jede.”

“Sve ono iskreno i neposredno plod je onoga što dolazi

iz srca, a na asfaltu čovjek to srce najčešće gubi.”

“Uspomene su uvijek tužne...Vraćati im se , znači

umirati. Jer one nikada ne znače početak, nego
svršetak...”
Hvala na pažnji!