Professional Documents
Culture Documents
2
I TEZA
3
O B L I C I K A Z I V A NJ A
○ Monolog: „O moj silni Bože, ○ Personifikacija: „A sunce ga
zašto?...Zašto patim?Šta sam peklo, milovalo...“ (str. 36)
zgriješio...Zar zato što mi je ○ Hiperbola: „...a on zasukao crne
draga?...zato što je volim?...“ brčine tako da mu se njišu s obje
○ Dijalog: „Ne ruži ga, hodža- strane obraza kao dvije velike i
efendi, meni je pošteno platio...“ zrele banane“ (str. 31)
Platio ti? – ○ Epiteti: crne brčine, stari hodža,
začudi se hodža. lijep nakit...
○ Onomatopeja: „Pričalo bi sunce ○ Komparacija: „Kapi padaju brzo
Aliji priču o postanku svijeta...“ kao da se nadmeću.“
4
FAB U LAR N I S I Ž E
5
MOTIVI
STATIČKI MOTIVI
○ Motiv sumnje: „Nego, ovaj kako bi bilo da ti pregledam džepove. Ne, nemoj
misliti, ne daj Bože, da ja...“ (str. 92)
○ Motiv tuge: „On samo skamenjen gleda za Ismet-efendijinim zekanom, na čijim
leđima se njiše Almasa...ona, koju je on volio, a drugi odveo“ (str. 100)
○ Motiv sreće: „Da znaš kako je stari hodža bio sretan. Sve ga milovao, ono tvoje
pismo, i u njedra ga turio.“
6
MOTIVI
DINAMIČKI MOTIVI
○ Motiv smrti: „Zgranuše se jer je ležao ukočen, a na kaldrmi pred ustima mu
pušila se lokvica krvi. Udarila ga kap...“
○ Motiv dolaska: „Doći će babo. Doći će uskoro. Dojahat će na vilenu konju i
donijeti nam u desnoj ruci sunce, u lijevoj mjesec.“
7
I I TEZA
LIKOVI
Ali-hodža Ismet
Alija Leptir Misirlija efendija
1 3 5
2 4 6
9
LIČNI OSVRT
10
KNJIŽEVNA KRITIKA
○ „Roman sam po sebi ne sadrži dramske napetosti niti tragičke sudare lica i
njihovih strasti. No, mnoge njegove dionice slike su tragičkih prizora, do neke
mjere i jezivih. U kompoziciji romana važnu funkciju igraju tzv. Anticipativni
motivi, a mi bismo ih ovdje nazvali proročkim ili motivima predskazanjima.
Roman „Legenda o Ali-paši“ mnogo je manje priča o legendarnom, zlatnom
dobu Alije Lepira, Omera kazandžije i drugih, a mnogo više priča o tragičkoj
kobi jednog Ješue Bararona, nesretnom životu Ismet-efendije, ljubavnoj drami
krasotice Almase... Sva ta kompleksna romaneskna građa podređena je jednom
autorskom gledištu, koje sve veze i odnose u romanu drži u svojim rukama,
upravljajući ne samo gestama velikih junaka već i njihovim subjektivnim
svjetovima.“ Nihad Agić
11