INTERPRETACIJA BAŠČANSKE PLOČE

Baščanska ploča, koja se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, prvi je

povijesni, pravni i književni pisani spomenik na hrvatskom jeziku, a datira iz 1100. godine.
Ploča je pronađena u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku , kao pregrada ili paravan u ogradi
između svetišta i lađe benediktinske crkve sv. Lucije. Pisana je prijelaznim tipom (između
oble i uglate) glagoljice s nekoliko ćirilskih slova, a starohrvatski jezik protkan je elementima
crkvenoslavenskog jezika.
Sadržaj ploče zapravo je zbornik isprava opatije sv. Lucije, uklesanih u kamen, a
pretpostavka jest da se nastavljao na drugoj ploči. Baščanska ploča kompozicijski se dijeli na
tri dijela. U prvom dijelu, koji započinje zamjenicom "ja", odnosno invokacijom Boga ("Ja, u
ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja"), opat Držiha utvrđuje da je hrvatski kralj "Zvanimir"
(Zvonimir) darovao sv. Luciji "ledinu", tj. vjerojatno se radi o gospodarskom dobru. Slijede
imena onih koji su tad možda bili nazočni (župan Desimir, Martin u Lici, Pribineg u Vinodolu
i Jakov na otoku) i proklinjanje onih koji bi darivanje porekli ("Da tko poreče, nega ga
prokune i Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen.").
U drugom dijelu opat Dobrovit izjavljuje da je sagradio crkvu s devetero braće (redovnika) u
vrijeme kneza Kosmata, koji je vladao čitavom krajinom ("Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu
sa svoje devetero braće u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom."), a u trećem
dijelugovori se da je u to doba postojala zajednica sv. Lucije i sv. Nikole u Otočcu ("I bijaše u
te dane Mikula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.").
Osim što je važan dokument za povijest pisma i jezika, povijesno je značenje
Baščanske ploče u tome što dokazuje da je kvarnersko područje bilo u granicama
Zvonimirove Hrvatske te je na njoj prvi put potvrđeno hrvatsko ime na hrvatskom
jeziku("Zvanimir, kralj hrvatski").
U povijesti književnosti, ovaj spomenik smatra se i književnim tekstom, jer pokazuje
učenost onih koji su ga pisali, a o čemu svjedoči postojanje sintaktičkog paralelizma ("ja opat
Držiha pisah...Ja opat Dobrovit zidah"), anaforičkog ponavljanja ("...u dane svoje svetoj
Luciji... i Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija") i asonanci
("Krbavi...Lici...Vinodolu...Otočcu"), što sve pridonosi stvaranju određenog ritma.