You are on page 1of 23

KRALJEVSTVO SLOVENA

POPA DUKLJANINA

LJETOPIS POPA DUKLJANINA


#YTOP8S POP1 4U"# %8%1
RUKOPISI, REDAKCIJE, IZDANJA
 Vatikanski rukopis (sredina XVII vijeka)
 Beogradski rukopis (sredina XVII vijeka)
 U knjizi benediktinca Mavra Orbina, opata manastira na ostrvu
Mljetu, Il regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni, Pesaro
,1601, 205–239, prvi je put publikovan tekst Kraljevstva Slovena, i to u
talijanskom prijevodu s nekog nama nepoznatog predloška.

 Trogiranin Ivan Lucić publikovao je latinski tekst hronike u knjizi De


regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, i dao mu naslov Presbyteri Diocleatis
Regnum Sclavorum, Amsterdam ,1666.

Orbinovo i Lucićevo izdanje hronike sadrže Uvod, odnosno obraćanje


pisca čitaocu (Auctor ad lectorem), u kome se obrazlaže kako je to
djelo autorov prijevod slovenskog Spisa o Gotima (Libellus Gothorum)
na latinski jezik (Regnum Sclavorum). Takav uvod, dakle, eksplicira
postojanje slovenskog originala hronike, kome, međutim, nema ni
traga.

Savremena izdanja: F. Šišić, V. Mošin, S. Mijušković, A. Ivahnjuk, J.


Leśni, P. Mijović, D. Sindik, R. Rotković, E. Peričić, V. D. Nikčević, T.
Živković, I. Mužić, A. Papageorgiu, D. Radojević
PISAC ČITAOCU

Zamoljen od vas, u Hristu ljubljena braćo i časni sveštenici


svetoga nadbiskupskog śedišta Dukljanske crkve, kao i od
mnogih staraca, a najviše od omladine našega grada, koja se
naslađuje – kako to biva kod mladih ljudi – ne samo slušanjem
ili čitanjem o ratovima, već i učestvovanjem u njima, da
prevedem sa slovenskoga pisma na latinski Spis o Gotima, što
se latinski zove Regnum Sclavorum, u kojem su opisana sva
djela i ratovi njihovi, iako sam svoju starost opteretio, ipak sam
se potrudio, nagnan bratskom ljubavlju, da udovoljim vašoj
želji. Ali neka niko od čitalaca ne pomisli da sam napisao ma
što drugo osim onoga što sam čuo od naših otaca i vremešnih
staraca kao istinitu pripovijest.
HRVATSKA HRONIKA
 Hrvatska redakcija pronađena je početkom XVI vijeka u Krajini
(Makarsko primorje). Po svojoj sadržini kao da predstavlja samo
dio integralnog teksta hronike. Prihvatimo li podjelu hronike na
glave, što ju je uveo Ivan Črnčić 1874. godine, integralni tekst
hronike bio bi podijeljen na 47 glava, dok bi Hrvatska hronika
zapremala 28 glava, od kojih se tekstovi poklapaju do 24, a
djelimično i do 26. glave. Posljednje dvije glave Hrvatske hronike
zasebna su cjelina i govore o vladavini i smrti hrvatskog kralja
Zvonimira. Jedan prijepis Hrvatske hronike, iz sredine XVI vijeka,
publikovao je Ivan Kukuljević u prvoj knjizi svog Arhiva za
povjesnicu jugoslavensku godine 1851.

 Latinski prijevod Hrvatske hronike izvršio je književnik Marko


Marulić 1510. godine, sa predloška za koji je neizvjesno da li je
identičan onom koji je publikovao Kukuljević. Taj je prijevod
štampao Ivan Lucić, 1666. godine, u već pomenutoj knjizi.
NAZIV
 Presbyteri Diocleatis Regnum Sclavorum
 Ljetopis Popa Dukljanina

 Dukljanska hronika

 Barski rodoslov

 Sclavorum Regnum Grgura Barskog

 Gesta Regum Sclavorum

 KRALJEVSTVO SLOVENA POPA


DUKLJANINA
VRIJEME NASTANKA
 Franjo Rački: 1143-1154.
 Konstantin Jireček: 1160-1180.
 Ljubomir Jovanović: XVI vijek
 Ferdo Šišić: 1149-1200.
 Vladimir Mošin: 1149.
 Slavko Mijušković: druga pol. XIV ili prva pol. XV vijeka
 Nikola Banašević: 1150-1180.
 Eduard Peričić: 1177-1189.
 Tibor Živković: kraj XIII ili početak XIV vijeka
 Solanž Bujan: 1601.

DOKAZI ZA SREDINU XII VIJEKA KAO VRIJEME NASTANKA SPISA


 Potonji opisani događaj u hronici odvija se 1148/49. god.
 U glavi XXXVI pominje se da su mošti Sv. Vladimira u Krajini, a one su oko 1215.
izmještene prvo u Drač, pa u Šin Đon, kraj Elbasana, tako da je hronika morala nastati
prije 1215.
 U hronici se pominje pričešće hljebom i vinom koji je u zapadnom hrišćanstvu trajalo do
XII vijeka, a otada je prevagnulo i uskoro postalo obavezno pričešćivanje samo hljebom,
bez vina.
JEZIK I PISMO

 Sačuvan je samo latinski prijevod na osnovu kojeg znamo da je


postojao izvornik na „slovenskome jeziku“
 Kojim je pismom pisan taj izvornik? Glagoljicom, ćirilicom ili
latinicom?
 Na osnovu uporedne analize teksta latinskoga prijevoda i
Hrvatske hronike moguće je zaključiti da je original pisan
glagoljicom. Naime, u latinskome prijevodu nalazimo podatak da
je kralj Svetopelek vladao 40 god. i 4 mjeseca, a u Hrvatskoj hronici
40 god. i 3 mjeseca. Najstarija poznata verzija Hrvatske hronike je
na ćirilici, a kako grafema g u glagoljici ima brojnuvrijednost 4 a u
ćirilici 3, pretpostavlja se da je Hrvatska hronika prepisana s
glagoljskoga predloška pri čemu je prepisivač prilikom
transliteracije teksta nepažnjom numeričku vrijednost grafeme g
prilagodio ćirilskom alfabetu.
ŽANR

 Ljetopis (anali) = opisani događaji odvijaju se


neposredno, sukcesivno, autor im je
savremenik, notiraju se i godine zbivanja
 Rodoslov = sažeta istorija, odn. genealogija
vladarske dinastije
 Gesta = priča o herojskim djelima neke ličnosti,
ispričana hronološkim redom (res gestae)
 Hronika = istorija najčešće od postanka svijeta
do događaja kojima je pisac savremenik
AUTOR

 Grgur Grizogono, barski nadbiskup, 70-ih i


80-ih god. XII vijeka (E. Peričić)?
 Rudger, barski nadbiskup, kraj XIII vijeka (T.
Živković)?
 Anonimni sveštenik Dukljansko-barske
nadbiskupije, sredina XII vijeka
IZVORI

 Libellus Gothorum
 Panonske legende?

 Methodius

 Hronika Duklje?

 Žitije Svetoga Vladimira

 Ep o Duklji?
KOMPOZICIJA
 a) Uvod (Auctor ad lectorem)
 b) Knjižica o Gotima (Libellus Gothorum) – do gl. VII s umetkom o
istoriji dolaska Bugara
 c) Konstantinova legenda (Panonska legenda), prerada iz Žitija sv.
Konstantina – VIII i početak IX glave
 d) Slovenska knjiga koja se zove Methodius (Liber Sclavorum qui
dicitur Methodius), u kojoj je opisano pokrštenje Slovena i uređenje
države i crkve – glava IX
 e) Neodređeni dio, možda početak Travunijskoga ljetopisa –
glave X–XXI
 f) Travunijski ljetopis s dva umetka: priča o Tihomilu i opis
saracenskoga pohoda na Jadran – glave XXII–XXXV
 g) Vita Sancti Vladimiri– gl. XXXVI
 h) Istorija Duklje – glave XXXVII–XLVII
ŠTO JE TO KRALJEVSTVO SLOVENA?
ISTORIJSKI KONTEKST
 Goti u Prevalitani i Dalmaciji (kraj V vijeka)
 Dolazak Slovena
 Dolazak Bugara
 Misija Ćirila i Metodija
 Borbe s Ugrima
 Alemani
 Saraceni
 Jaćanje slovenskih država na Ilirikumu
 Pad prvog bugarskog carstva (Petar)
 Samuilova država
 Povratak vizantijskoga suvereniteta na Ilirikumu od 1018. god.
 Travunijsko-dukljanska dinastija X-XII vijeka
 Borbe za dukljanski prijesto XII vijek
 Prodor raškoga župana Dese
ISTORIJSKI IZVORI I PREDANJA
 Konstantin Porfirogenet: O upravljanju carstvom (De administrando imperio)
opisuje granice Duklje sredinom X vijeka. Pominje travunijske vladare
Beloja, Krajinu, Falimira i Čudemira koji odgovaraju Dukljaninovim
kraljevima Pavlimiru Belu, Predimiru, Hvalimiru i Tugemiru.
 Kralj Tugemir pominje se u Njegoševoj Svobodijadi i Istoriji Crne Gore
Dimitrija Milakovića (1856) kao utemeljivač Podgorice, a na karti
mletačkoga kartografa Vićenca Koronelija iz 1688. godine uz ime Podgorice
srijećemo podatak „Fab. da Tugemir“.
 U okolini Podgorice, u selu Dajbabe, postoji predanje da je tu sahranjen kralj
Budimir (Svetopelek).
 Kult Sv. Vladimira veoma je jak u Krajini i okolini. U Mikulićima se čuva
njegov krst koji se na Trojčindan iznosi na vrh Rumije. U blizini Ostrosa
postoji Kosarin bunar, ostaci Manastira Prečiste Krajnske, selo Kraljić u
kojem je po predanju bio Vladimirov dvor te brdo i mjesto Vladimir.
 Postoji crmničko predanje s kraja XIX vijeka o pobjedama kneza Vojislava
nad vizantijskom vojskom.
OLOVNI PEČAT ARHONTA PETRA/PETRISLAVA, OCA
KNEZA VLADIMIRA (X VIJEK)
ISTORIJSKI IZVORI I PREDANJA

 Imena dukljanskih vladara XI-XII vijeka javljaju se i


kod vizantijskih hroničara Jovana Skilice,
Kekavmena, Jovana Zonare, Nićifora Vrijenija, Ane
Komnine...
 Javljaju se i u papskim bulama (Grgura VII iz 1078.
i Klimenta III iz 1089), zapisima krstaša, u Analima
Barija...
 Lokrumske povelje, odnosno povelje dukljanskih
vladara benediktinskome manastiru na ostrvu
Lokrumu, kraj Dubrovnika, dugo su a neosnovano
smatrane falsifikatom.
KTITORSKI PORTRET KRALJA MIHAILA IZ CRKVE SV.
MIHAILA U STONU (DRUGA POL. XI VIJEKA)
OLOVNI PEČAT DUKLJANSKOGA KRALJA
KONSTANTINA BODINA (KRAJ XI VIJEKA)
PEČAT KRALJA ĐORĐA, BODINOVA SINA
(POČETAK XII VIJEKA)
POVODI ZA NASTANAK SPISA

 Dati legitimitet državi čiji je opstanak ugrožen od śevernih


suśeda (u završnome poglavlju hronike knez Radoslav brani
ostatke države pred napadima „neprijatelja od davnina“,
odnosno raškoga župana Dese).
 Odbraniti prava Barske nadbiskupije čiji legitimitet
osporava Dubrovačka nadbiskupija tokom cijeloga XII
vijeka.
 Dati dinastički legitimitet knezu Radoslavu, posljednjem
izdanku dukljanske vladarske familije i njegovim
potomcima.
ACTA EST FABULA

You might also like