BAŠĆANSKA PLOČA

Bašćanska ploča, najvažniji i jedan od najstarijih hrvatskih epigrafskih spomenika pisan glagoljičnim
slovima oko 1100. Naziv je dobila po mjestu Baški na Krku, gdje je ploča nađena u crkvi sv. Lucije kraj
Jurandvora između Baške i Bašćanske Drage. Spomenikom je dokumentirano darovanje zemlje
hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu. Danas se čuva u Hrvatskoj
akademiji znanosti i umjetnosti, a u crkvi Sv. Lucije nalazi se njezina kopija. Izvorno je bila natpis na
pregradnoj ploči pregrade koja je dijelila redovnički kor od crkvene lađe u crkvi svete Lucije u
Jurandvoru (Baška Draga na otoku Krku). Od 1934. smještena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti. Bašćanska ploča kameni je spomenik (isklesan bijeli vapnenac) visok 99,5 cm, širok 199
cm, debeo 7.5 – 9 cm i težak oko 800 kg. Baščanska je ploča dokaz i ondašnje visoke pravne
pismenosti, tj. napisana je kako bi se vlasništvo zaštitilo od stranaca. Kako je do dolaska Ugara
klesanje Baščanske ploče poprilično odmaklo, u prvome djelu imamo izražene elemente stare, oble
glagoljice, da bi se najednom sve više počela javljati latinična slova. Čim je ugarska nazočnost nestala
s Otoka, glagoljica nastavlja svoj razvoj što je dokaz nove snage na tom području – krčkih knezova.
Pitanja oko Baščanske ploče nemaju jasne odgovore. Od 31. kolovoza 1934. godine njen original
nalazi se u atriju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Kopija je ostala na starome
mjestu, u crkvici sv. Lucije, na otoku Krku, nekadašnjem žarištu glagoljaša i izvorištu hrvatske
pismenosti.