BAŠČANSKA

PLOČA
• Baščanska ploča izvorno je bila lijevi PLUTEJ (pregrada
ili paravan) na crkvenom SEPTUMU ili pregrradi koja je
dijelila redovnički kor od prostora za puk, a svojim
značajkama, oblikom, veličinom i ornamentom loze
koji se proteže rubom ploče odgovara tipičnim
plutejima predromaničkog i romaničkog razdoblja na
hrvatskoj obali.
• Teška je oko 800 kg, visoka 99,5 cm, široka 199 cm,
debela od 7,5 – 9 cm, a isklesana je od bijelog
vapnenca.
• Datira se oko 1100.godine, a predstavlja značajan izvor
za povijest hrvatskoga naroda, jezika i razvitak
hrvatske glagoljice. Pokazuje suverenitet hrvatskoga
kralja Zvonimira kao donatora zemljišnog posjeda na
otuku; uz jezično i književno, ta ploča ima i povijesno
značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na
narodnome jeziku – kralj Zvonimir.
• Baščansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčič
ugrađenu u pod crkve 1851.godine te upozorio Ivana
Kukuljevića Sakcinskog koji ju je predstavio znanosti.
• 1865. djelomično ju je pročitao krčki kanonik Ivan
Crnčić, a potpuno je to učinio Franjo Rački 1875. Budući
da je na nekim mjestima oštećena, postoje i različita
čitanja istoga teksta.
• Najpoznatiji su istraživaći BAŠČANSKE PLOĆE Branko
Fučić i Eduard Hercigonja.
• Baščanska ploča dokumentira živi hrvatski jezik s
natruhama knjiškoga crkvenoslavenskog jezika.
• Mjesni dijalekt i staroslavenski miješaju se u gramatici i
leksiku.
• Pisana je prijelaznim tipom latinice, s oble na uglatu.
• Usporedno s glagoljičkim slovima, javljaju se i neka
latinična i ćirilićna (I, M, N, O, T, V), a isti je slučaj i s
drugim hrvatskim spomenicima pisanih glagoljicom iz
11. i 12. stoljeća.
• Zanimljivo je da počinje sa slovom A, a završava slovom
O, kao Alfa i Omega (grč.), početak i kraj.