Ivan Goran Kovačić

Biografija
• Rođen u Lukovdolu (1913.)
• Pjesnik,
pripovjedač, esejist,
prevoditelj, novinar i kritik
• Upisao Filozofski fakultet, ispisao
se kako bi se posvetio novinarstvu
i književnosti
• Novinarski urednik
• Ubijen1943. godine u blizini Foče
(mjesto u BiH)
Književno stvaralaštvo
• Prvuzbirku pjesama (Lirika 1932.)
izdao s 18 godina
• Prva zbirka novela Dani Gnjeva
(1936.) - naklonost prema selu i
seljaku
• Pisao
pripovjetke (Sedam zvonara
majke Marije)
• Pisao
na dva dijalekta – štokavskom
(Jama) i kajkavskom (Ognji i rože)
• Pjesnik „polja svijetlih i polja tamnih”
• Zadnja pjesma (Moj grob) se ostvarila
Goranovo Proljeće

• Pjesnička
manifestacija u
spomen Ivana Gorana
Kovačića
• Utemeljena 1964. godine
• Održava se 21. ožujka
• Nagrada Goranov vijenac
• Dvijekategorije – mladi i
odrasli
  Vezani stih
LeŠevi putuju  Unakrsna rima (ab, ab)
9 strofa
 Pitanje zašto leševi ne
potonu i time donesu
simbolični kraj smrti i
ratnog razaranja

Leševi plove, njišu se i plove,

Zeleni, modri, teški, naduveni:
Krupnjaju, rastu, kao da se tove;
I onda stanu, tiho okupljeni.
Kraj obale crne.
Strašna,ko rana, zijevaju usta,
A voda, pljušteć iz njih, u njih zbori:
"Lažu! Od mene trupla su im tusta",
I prelije ih mutna,i žubori
Kraj obale crne.
 Jama
I.
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;  Sonet od 10 pjevanja
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.  Vezani stih
VI. Moje su oči zgasle na mome dlanu.
 Mješavinaunakrsne i
Ležim na lešu: kupu hladetine,
Mlohave, sluzne, što u krvi kisne, parne rime (ab, ab, cc)
I spas sa jezom iz leda me vine:
Svijest munjom blisne kada žena vrisne.  Mučenje ratnih
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku zatvorenika s gledišta
Pružih ruku: napipah ranu sklisku. jednog od mučenika
X.
Oćutjeh na čelu meku ruku žene;
Sladak glas začuh: - Partizani, druže!
Počivaj! Muke su ti osvećene!
Ruke se moje prema glasu pruže,
Bez riječi, i dosegnuh nježno lice,
Kosu i pušku, bombu vidarice.
Moj Grob U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,

Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,  Vezani stih
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.  Parna rima (aa)
Neka sikne travom, uz trnovit grm,  Šest distiha
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
 Pjesnikova želja da mu
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag. grob bude na usamljenom
mjestu koje će moći naći i
posjetiti samo prijatelji