PETAR

Strši na grdnoj gomili mrtvaca

I sabljom maše… Sunce na umoru
Krvave zrake u lice mu baca.
On klikće kao orô na timoru.

Koloman stiže: – Petre, sam si… Gledaj!

Čemu ta borba?… Sto te peče rana.
Junače vrli, prigni se i predaj,
Znakove primi hrvatskoga bana.

– Ne, sâm ja nisam. Gle, uz bok mi stoje

Ljudevit, Braslav, Mojslav, Tomislave.
Iz zemlje niču, iz pare krvave.

Sve gledaju me. Znam čega se boje.

…Posljednji vladar mora da se sruši
S krunom na glavi, s ponosom u duši!

Vrsta lirske pjesme: sonet (epitaf), domoljubna pjesma

Tema: posljednji hrvatski kralj Petar Svačić i njegova smrt u bitci na
Gvozdu
Pouka: Hrabrost i upornost hrvatskog kralja
Kompozicija: 4 strofe; dva terceta i dva katrena. Svi stihovi su
jedanaesterci osim drugog stiha 3. strofe i zadnjeg stiha 4. strofe.
Ritmu pridonosi sastav soneta te ukrštena rima u 1. i 2. strofi(abab)
i rimovanje drugog i trećeg stiha u 3. i 4. strofi.
Vidna pjesnička slika: „Sunce na umoru Krvave zrake u lice mu baca.“
Slušna pjesnička slika: „On klikće kao orô na timoru.“
Opkoračenje: „Strši na grdnoj gomili mrtvaca I sabljom maše“
Usporedba: „On klikće kao orô na timoru.“
 UVALA MALA

Od svih pogleda skrivena

Jedna uvala mala
Puna pijeska i plitka mora,
I sitna – u džep bi mi stala.
Sa sjevera, s istoka nad njom
Visoka strma stijena
Kroz sitni ulaz s juga
Plaže je mareta lijena.
Sunce zažeglo u stijene
Blješti po plaži od žala,
Ulaz joj uski brani
Od pulenta, juga, majstrala.
I u toj uvali maloj
Od cijelog svijeta skriveni
Uživali smo u toplomu ljetu
I ja sam u njoj – a ona u meni.
Al jednom bar da mi je
Do sunaca samije’
Visoko na gori
Gdje šumore bori.

Vrsta lirske pjesme: Pejzažna, dijalektna, stihična pjesma

Tema: Mala uvala
Pouka: Mjesto gdje se može sakriti od svih pogleda i problema.
Kompozicija: Pjesma se sastoji od 20 stihova
Ritmu pridonosi rima. U prva 4 stiha rima je ukrštena, u zadnja 4 stiha
rima je parna, u svim ostalim stihovima rima je isprekidana.
Hiperbola: „I sitna – u džep bi mi stala.“
Dijalekt: „Od pulenta, juga, majstrala“
Kontrast: „Visoka strma stijena Kroz sitni ulaz s juga“
 HRVATSKI JEZIK

U tebi sam vijek svoj proživio,

Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.

Povede ti me i gdje nisam bio.

Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je meni glas tvoj žuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome

Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi u govoru tvome.

Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,

Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kad me više biti neće.

Vrsta lirske pjesme: domoljubni sonet

Tema: hrvatski jezik
Pouka: Pjesnikova ljubav za hrvatski jezik
Kompozicija: 4 strofe; dva terceta i dva katrena. Svi stihovi su
jedanaesterci.
Ritmu pridonosi sastav soneta te obgrljena rima u prve dvije strofe i
cdc, eef rime u druge dvije strofe.
Vidna pjesnička slika: „U kolibici, u kući od zlata“
Slušna pjesnička slika: „Zvuče ko žice“
Mirisna pjesnička slika: „mirišu ko cvijeće“
Usporedba: „Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće“
Personifikacija: „Povede ti me i gdje nisam bio.“
Metafora: „Polako sam te, uz trud, osvojio.“ (metafora za učenje hrvatskog
jezika)
 ONO ŠTO ME NADAHNJUJE

Ono što me nadahnjuje

Nisu pjesme
Ono što me nadahnjuje
Da mislim u ritmu
U strofama i rimama,
Već uspomene
Što ih još lišaj
Potpuno prekrio nije.
One se otrgnu iz prošlosti –
Misao sjetno uzbude
Kao da žele mahovinu, prašinu
Sa sebe stresti, otruhnuti
I opet koji slatki čas,
Koji trenutak usnuli –
Tužni il radosni
Kroz pjesmu oživjeti.
Zeleni se lijepi vinograd mojega oca,
Ovjenčan maslina vijencem, pod njime sanjari dječak,
Grožđe dok zre i sve jače pijev cvrčka se glasa, i more
Krkoči negdje daleko i nebeskom plove vedrinom
Dva oblaka bijela, tanka

Vrsta lirske pjesme: intimna pjesma, stihična pjesma

Tema: Pjesnikove uspomene
Pouka: Kako pjesnik može doživjeti emocije kroz pjesmu
Kompozicija: Pjesma se sastoji od 21 stiha. Stihovi su slobodni; nisu
povezani rimom ili duljinom stiha.
Ritmu pridonosi slobodan stih.
Personifikacija: „Kroz pjesmu oživjeti.“(misli se na uspomene)
Inverzija: „nebeskom plove vedrinom“
Kontrast: „Tužni il radosni“
Ponavljanje: „Ono što me nadahnjuje“
Vidna pjesnička slika: „Dva oblaka bijela, tanka“
Slušna pjesnička slika: „i sve jače pijev cvrčka se glasa“
 POTRAŽI ME

Kad čuješ kako kriješte vrane

S one lude, sa sjeverne strane,
Kad vidiš kako ljubav potiho kaplje
Sa one suhe, slomljene borove grane,
Kad čuješ kako nešto u noći uzdiše i ječi
Kako ljubavi žica ko bolesno srce kuca,
Kad vidiš kako se je zatamnilo nebo
Dok ljubav naša počinje sve više da puca,
Kad čuješ kako – ko u dubòku puću
Tišinom tupo odjekuje tvoje ime,
Ne budi lijena, ne časi ni časa –
Potraži me, potraži me!
Zemniče, ti niknu iz zuba ljuta zmaja
Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,
Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač.

Vrsta lirske pjesme: Ljubavna pjesma, stihična pjesma

Tema: Pjesnikova poruka dragoj osobi da ga u bilo kojoj opasnosti za
njih ili za njihovu ljubav potraži.
Kompozicija: Pjesma se sastoji od 16 stihova
Ritmu pridonosi rima. U prva 4 stiha rima je parna. U druga 4 stiha rima
je isprekidana. U treća 4 stiha rima je isprekidana. U zadnja 4 stiha rima
je ukrštena.
Ponavljanje: „Potraži me, potraži me!“
Hiperbola: „Zemniče, ti niknu iz zuba ljuta zmaja“
Gradacija: „Zemniče, ti niknu iz zuba ljuta zmaja
Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,
Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač.“
Anafora: Kad, S(Sa), Al
Usporedba: „Kako ljubavi žica ko bolesno srce kuca“
Vidna pjesnička slika: „Kad vidiš kako se je zatamnilo nebo“
Slušna pjesnička slika: „Kad čuješ kako kriješte vrane“
Onomatopeja: „Da budeš grm što gori“
 UZAŠAŠĆE

Ne znam je l' java il san;

Al noć je ta puna čudesa.
Pod mjesecom srebrn je dan,
A zv'jezda su puna nebesa

Drhtavog Vegina kr'jesa

Sjaj gledam kroz providni dlan.
Ja nisam od kosti i mesa.
Od nečeg sam drugoga tkan.

Poda mnom zemaljski taj stan

Sad odmiče. – Idem vedrino
I penjem se, spokojan, sam,

Na visoki eterski prag,

Dok za sobom noćnom modrinom
Ostavljam blistavi trag.

Vrsta lirske pjesme: Sonet, balada

Tema: Zlatna lađa
Pouka: Odlazi sa ovoga svijeta i gleda što je to utjecajno ostavio za
sobom
Kompozicija: Sonetna kompoticija
Ritmu pridonosi ukrštena rima u prve dvije strofe i obgrljena rima u
zadnje dvije strofe(cdc, efe).
Vidna pjesnička slika: „i zlatna kolica.“
Metafora: „Od nečeg sam drugoga tkan.“
Oksimoron: „Pod mjesecom srebrn je dan,“
Asindeton: „I penjem se, spokojan, sam“
 AKO SE IKADA VRATIM

Ako se ikada opet vratim

Bit će to sred zore rubinima posute rumene
Ko onda kad rosu po travi smo zelenoj brali
Kad zaljubljena bila si u mene.
Ako se ikada opet vratim
Bit će to sred jutra – a vjetrić od majstrala,
Sjećaš se kada si rekla da nema na svijetu
Što ne bi za ovu barku na laganom vjetriću dala?
Ako se ikada opet vratim
Bit će to kad vjetrić klone sred podneva žarka,
Kad nigdje nikog usred konala ne bude –
A ljubavi puna ljulja se naša barka.
Ako se ikada opet vratim
Bit će to u večeri vedre kad gasi se dan,
Tad će nas umorne od ljubavi na moru
Tiho ljuljati suton – navodeći na oči san.
I jesen je uvijek bila draga meni,
Jer slađine puna, raskoši i sjaja
Sliči sveznalici, razmetkinji ženi,
Što raj daje strašću toplog zagrljaja.

Vrsta lirske pjesme: Ljubavna, astrofična pjesma

Tema: Što bi bilo ako se on ikada vrati
Pouka: On u pjesmi sanjari da će se vratiti i da će se sastati sa svojom
ljubavi iako se čini kao da se to nikada neće dogoditi.
Kompozicija: Pjesma se sastoji od 20 stihova
Ritmu pridonosi inverzija rečeničnog poretka
Vidna pjesnička slika: „Bit će to u večeri vedre kad gasi se dan,“
Dodirna pjesnička slika: „Što raj daje strašću toplog zagrljaja.“
Usporedba: „Sliči sveznalici, razmetkinji ženi,“
Ponavljanje: „Ako se ikada opet vratim“
Oksimoron: „večeri vedre“
Personifikacija: „Sliči sveznalici, razmetkinji ženi,“
 BOG U ŠUMI

Šušti meko cv’jeće rašeljkinih gronja.

Kuca malo srce púpovâ i klicâ.
Taknuta vjetrićem punim slatkih vonja
Brecaju sva zvonca bijelih đurđica.
Modrim okom bl’ješti ljubica i viri
iz skromnoga grma.
C’jeli gaj se budi, šumori i miri
Kao smilj i trma.

Jasen, štono dugo suh i jalov dr’jemlje,

Bršljanom se vije, lišajima mlâdi.
Visoke se jele klanjaju do zemlje,
A bor zlatnim praškom dô i goru kadi.
Skladan pjev se diže iz hiljadu gn’jezda,
Vrutaka i voda.

Ruku punih rose, sjemenja i zv’jezda

Bog po šumi hoda.

Vrsta lirske pjesme: Pejzažna, dijalektna, religiozna pjesma

Tema: šuma u prolječe
Pouka: Kako Bog potiče sve na rast
Kompozicija: Pjesma se sastoji od 3 strofe. Prva strofa ima 8 stihova,
druga ima 6 stihova a treća ima 2 stiha.
Ritmu pridonosi rima. U prvoj i drugoj strofi rima je ukrštena, a u trećoj
strofi stihovi se rimuju.
Vidna pjesnička slika: „Visoke se jele klanjaju do zemlje,“
Slušna pjesnička slika: „Kuca malo srce púpovâ i klicâ.“
Mirisna pjesnička slika: „Taknuta vjetrićem punim slatkih vonja“
Dodirna pjesnička slika: „Taknuta vjetrićem punim slatkih vonja“
 Onomatopeja: „Šušti meko cv’jeće rašeljkinih gronja.
Kuca malo srce púpovâ i klicâ“
STRAŽARI MORSKI

Plamsalo podne nedjelje srpanjske,

Velmože kada k njemu doploviše
S makarske luke i župe duvanjske
I novoj kruni dare pokloniše.
Rastočki župan veli: “Gospodaru,
Hrasta ti odsad i mi smo ogranak.
Bog opet dignu našu snagu staru;
Opet će Mlečić plaćati nam danak.”
A kralju reče: “Neretvani! Moje
Kraljevstvo sad je tvrđava od mjedi.
Zavidnim okom Venecja nas gledi.
Hrvatska vama širi krilo svoje.
Vas, sinke župe junačke i stare,
Postavljam mora našega za čuvare.”

Vrsta lirske pjesme: Proza u stihovima

Tema: Postavljanje čuvara mora

Kompozicija: Pjesma se sastoji od 14 stihova

Ritmu pridonosi ukrštena rima

Vidna pjesnička slika: „Plamsalo podne nedjelje srpanjske,“

Metafora: „Zavidnim okom Venecja nas gledi.“ „Hrvatska vama širi krilo svoje.“
Vrijeme radnje: podne nedjelje srpanjske
Citat: „ “Gospodaru, Hrasta ti odsad i mi smo ogranak. Bog opet dignu našu snagu staru;
Opet će Mlečić plaćati nam danak.”“
 TRAŽENJE

Ja ću zorom poći k vrelu na dnu dola,

Pa ću dugo slušat žubor vode čiste
Dokle budem čuo one zvuke iste
Što su glas tajneni tvoga slatkog bola.
Predveče ću poći k mraku gustih grana,
Pa ću dugo gledat kroz plave koprene
Onu čudnu igru svjetlosti i sjene
Kojom kao da je tvoja duša tkana.
Mučit ću se tako, ne bi l' mogo znati
Banu l' u moj život jedna nova sila,
Il se mojim očima napokon otkrila
Ona što me sveđer nevidljiva prati

Vrsta lirske pjesme: Intimna, astrofična pjesma

Pouka: Potraga za nekim smislom života i novom silom.
Kompozicija: Pjesma se sastoji od 12 stihova
Ritmu pridonosi obgrljena rima i inverzija rečeničnog poretka.
Vidna pjesnička slika: „Ja ću zorom poći k vrelu na dnu dola,“

Slušna pjesnička slika: „Pa ću dugo slušat žubor vode čiste“

Metafora: „Kojom kao da je tvoja duša tkana.“

Kontrast: „Onu čudnu igru svjetlosti i sjene“