Antun Gustav Matoš

1873. – 1914.
 Zanimljivosti iz Matoševa života
 Matoš je volio postavljati svojim poznanicima neobične zagonetke tako je
jednom prilikom u društvu izrekao i ovu zagonetku:
- U jednu rupu ulaziš, na dvije izlaziš i kada misliš da si izašao tek se onda nađeš
unutra. Što je to?
Nitko nije znao odgovor. Točan odgovor je: hlače.
 Matoš je vidio na ulici jednu ženu kako tuče svoje dijete po glavi. Revoltiran
takvim postupkom on joj pristupi i reče:
- Kad već mislite batinama da odgajate svoje dijete, onda ga bar ne tucite po
glavi. To može imati štetne posljedice!
- Vrlo važno! I mene su moji roditelji tako odgajali. - odgovori žena.
- Uviđate, dakle, da ja imam pravo! - reče joj Matoš i ode prije nego što je
zbunjena žena razumjela odgovor.
 Antun Gustav Matoš: „Anegdota je kao ključaonica kroz koju se više vidi nego
kroz širom otvorena vrata.“
 Antun Gustav Matoš
 središnja ličnost hrvatske moderne – simbol hrv. moderne
 približio hrv. knjiž. europskoj
 prvi hrv. boem, dezerter, ponavljač razreda
 „totalni književnik” – živio samo od knjiž., okušao se u
svim žanrovima (osim romana)
 prvi veliki hrvatski esejist, prvi veliki putopisac, pjesnik,
kritičar, pripovjedač, prva crtica – Kip domovine leta 188*
 Bunjevac podrijetlom, Srijemac rodom, Zagrepčanin
odgojem
 Antun Gustav Matoš

 najznačajniji kritičar (kritika je umjetnost) i polemičar –

beskompromisan, visoki estetski kriteriji
 sve popljuvao, jedino Kranjčevića nije dirao
 osjećaj za jezik, sluh za ritam, nenadmašan stilist
 očit utjecaj Baudelairea (forma, motivi – cvijet kao simbol i
pojam najčešća riječ u M. poeziji, slutnja nečeg neizrecivog,
nedohvatnog, tajnovitog, lijepog za čim pjesnik teži (M.
žena – tajnovita))
 stroga forma soneta, muzikalnost stiha, sinestezija
 motivi od ljubavi do smrti
 Antun Gustav Matoš
 zbirke pripovijedaka: Iverje, Novo iverje i Umorne priče
 feljtoni, eseji i kritike: Vidici i putovi, Naši ljudi i krajevi
 putopisi: Od Zagreba do Beograda, Kod kuće, Oko
Lobora
 pjesme su obavljene posmrtno 1923.
Camao
 simbolistička novela
 tema: idealna ljubav prema Fanny i fantastična papiga
koja uništava tu ljubav
 trodijelna kompozicija (biografija glavnog lika i
njegov karakter; svijet sna i vizija ljubavnog para;
igre između dvaju svjetova – sna i jave)
 stilska obilježja: simbolika, liričnost, metaforičnost,
mističnost, bizarnost
 početak in medias res, retrospekcija
 novela započinje realistički, no postupno se uvlače
elementi koji ne pripadaju realizmu – neki
nagovještaj (labud, portret)
Camao
 glavni lik: Alfred Kamenski – pijanist, propao,
oslabio u bolnici, smisao mu daje glazba, smrt ujaka
(dobrotvora) – 1. put plače, otišao u Europu željan
znanja, uspjeha, susret s Diamantom – sada čist,
odjeven, sit, ali opet osjeća nemir, nezadovoljstvo,
bježi u svijet snoviđenja, mora, miješa san i javu, žudi
za idealnom ljubavi, fatalna ljubav s Fanny, žena koja
nije opterećena konvencijama, ljubav koja djeluje
nestvarno, doseže kozmičke dimenzije
 Camao
 Kamenski intuitivno, preko simbola (parfem, bijela
koprena) u Fanny prepoznaje dugo traženi ideal ljubavi i
ljepote; glazba – smisao, ljepota, ideal
 novela potpuno skreće u fantastično
 bitan završni efekt, bizarnost, simboličnost ptice – simbol
zbilje koji uzrokuje sudar dvaju svjetova idealnog (mistična
ljubav) i realnog (brak, ljubomorni muž) – veza s Poeom
 pripovjedač u 3. licu, sveznajući
 pripovijedanje, dijalog, lirski opis
Kip domovine leta 188*
 impresionistička crtica, prvi put objavljena je pod
naslovom Junačka smrt, no Matoš mijenja naslov i
kajkavizira dijaloge gl. junaka
 povijesni kontekst: ilirsko doba, odnos Hrvata i
Mađara, političke stranke u Hrvatskoj
 tema: nesretna sudbina domovine
 glavni likovi: Pepica i Joškec simboli su stradanja
hrvatskoga čovjeka (karikaturalno oblikovani likovi)
 temeljni motivi: domovina, ljubav, život, smrt
Kip domovine leta 188*

 mjesto i vrijeme radnje: Zagreb, 1883. „ Kada se

ušeprtljaše Zagrepčani radi onijeh grbova na zgradi
državne financije, zovne vlast u pomoć vojsku.“
„ Bijaše to treći dan bune.“
 uloga pejzaža u djelu – opis sunčanog jutra i crnog
oblaka – nagovještaj tragičnih događaja – smrti:
„Jutro toplo, sunčano. Nebom se nepomično pružio
samo jedan, crn i duguljast oblačak…“
 ironija temeljni postupak oblikovanja
Kip domovine leta 188*
 svevremenost završne rečenice: „I nju i njega
zakopaše krišom – krišom, dragi čitaoče, krišom…“ –
patnje malih ostaju zaboravljene
 ideja: „Kip domovine je satira u kojoj je sva naša
nacija, u kojoj je cijela Hrvatska personificirana u
tvrdoglavoj – klepetuši, koja umire od običnog
husarskog skoka.“ (Matoš)
 stilska obilježja: metaforičnost, gradacija, neobične
usporedbe, ironija, groteska
 simbolika naslova
Matoševa novelistika – prema temi i
stilskim postupcima dijeli se na dva kruga :
novele s tematikom iz domaće
zagrebačko-zagorske sredine
(impresionističke novele)
Pereci, friški pereci
Kip domovine leta 188*
Nekad bilo – sad se spominjalo
- prevladavaju domoljubni motivi
- likovi su često oblikovani prema ljudima
koje je Matoš sretao u stvarnom životu
- socijalno-psihološka motivacija
- ironija i groteska
novele s bizarnom tematikom
(simbolističke novele)
Moć savjesti
Camao
Cvijet sa raskršća
- prevladavaju motivi ljubavi i smrti i
neobični događaji
- bizarni likovi, individualci i čudaci
- psihološka motivacija
- artizam, lirizam, simbolika, mistika i
fantastika, miješanje stvarnog i
nestvarnog
 Oko Lobora
 putopis – impresionističko-asocijativna metoda
 ideja da zemlja / krajolik nosi dušu čovjeka / naroda
koji u njoj prebiva (utjecaj Barrèsa)
 Matoševa domoljubna opomena

Jer Hrvatska si bio i u Hrvatsku se moraš

obratiti, neharni sine hrvatski

 crni oblaci stalna pratnja mislima